Sue Townsend
Žena koja je legla u krevet na godinu dana S engleskoga preveo Ozren DoleŞal
ULOMAK IZ KNJIGE Sue Townsend „Žena koja je legla u krevet na godinu dana“ Eva – žena koja je legla u krevet Brian – njezin muž
Uvečer 19. prosinca, Brian upita Evu: – Što ćemo za Božić? – Ja neću raditi ama baš ništa – odvrati Eva. Brian ostane zatečen. – Znači, od mene očekuješ da priredim Božić? Podigao se iz naslonjača umrljanog juhom i ushodao prostorijom kao osuđenik na smrt koji čeka zoru kada će biti pogubljen. Eva se natjerala da šuti dok se Brian suočavao s užasnom činjenicom da bi mogao biti odgovoran za Božić, tu najtežu kušnju među obiteljskim blagdanima. Mnoge su dobre žene, a i nekoliko muškaraca, pokleknuli pod težinom očekivanja koja su im se sručila na pleća. – Nemam pojma čak ni gdje uopće držiš Božić – rekao je, kao da je Eva prethodnih godina čuvala Božić u zaključanom kontejneru nekog prigradskog skladišta pa ga samo trebala podići i donijeti kući prije 25. prosinca. – Želiš li da ti kažem kako da prirediš Božić, Briane? – Valjda. – Možda bi trebao bilježiti – savjetova mu Eva. Brian je iz džepa izvadio mali crni notes u platnenom uvezu koji mu je Eva kupila da ga utješi kad nije prošao na vozačkom ispitu za motorkotač. (Posvađao se s ispitivačem oko točnog značenja izraza „gas do daske“.) Skinuo je poklopac s nalivpera (školske nagrade) i čekao. – OK – reče Eva. – Kroz sve ću te provesti. Slobodno me zaustavi u bilo kojem trenutku. Brian sjedne u naslonjač umrljan juhom i spremno podigne nalivpero nad notes. Eva duboko udahne i počne. – Popis adresa za božićne čestitke pronaći ćeš u komodi u dnevnoj sobi, zajedno s markama i neiskorištenim čestitkama. Ispiši ih večeras prije spavanja. Sutra nakon posla obiđi vrtne centre i parkirališta benzinskih postaja u potrazi za božićnim drvcem. Zamislit ćeš savršenu jelku, raskošno zelenu i aromatična mirisa, zaobljenu u dnu, čije se grane uzdižu u sve manjim, pravilnim prstenima do pravilne grančice koja čini vrh. Međutim, takvo drvce ne postoji. Vozikat ćeš se cijeli tjedan, ali takvo nećeš pronaći. U devet navečer, dan uoči Badnjaka, tek što se Homebase nije zatvorio, uhvatit će te panika, progurat ćeš se kroz vrata i zgrabiti drvce koje ti prvo padne pod ruku. Nemoj se previše razočarati kada završiš s drvcem za koje bi socijalni radnik rekao da pati od „poteškoća u razvoju“. Brian reče: – Za ime Božje, Eva, drži se jebenog popisa!
Žena koja je legla u krevet na godinu dana
Eva zatvori oči i pokuša se usredotočiti na šture podatke o pripremama za Božić 2010. godine. – Ukrasi za bor su u kutiji označenoj s „UZB“. Lampice za bor su u kutiji označenoj s „LZB“. Lampice za dnevni boravak, kuhinju, blagovaonicu, stubište i trijem su u kutiji „Ostale L“. Nipošto ne bacaj ona užasna zvona od kaširanog papira i slične nemušte ukrase. Brian mlađi i Brianne načinili su ih u maloj školi prije negoli su otkrili matematiku. Nota bene − produžni kablovi i dodatne utičnice su u kutiji na kojoj piše „Božićna elektrika“. Zapiši − unutra su i rezervne žaruljice za LZB i ostale L. Sve ćeš kutije pronaći na tavanu pokraj drvene žirafe. Ljestve su u podrumu. Kupi tablete za potpalu, triješće i cjepanice u trgovini sa seoskim proizvodima u Charnwood Forestu. Uzmi tri vreće ugljena na benzinskoj. Kupi svijeće za svijećnjake − otvori zagradu, provjeri dimenzije, zatvori zagradu. Odvezi se izvan grada i sakupi imelu, češere, borove grane i makove glavice. Sve osuši na radijatorima. Kupi zlatnu i srebrnu boju u spreju. Poprskaj njima suho granje i slično. Isprazni hladnjak − od raznorodnih ostataka napravi neobične, male obroke i pritom prikrij okuse usitnjenim čilijem i češnjakom. Otiđi mjesnom mesaru, naruči puricu. Gledaj kako ti se smije u lice. Idi u supermarket, pokušaj naručiti puricu. Otiđi ispraćen smijehom peradarskog odjela. Kupi deset limenki Quality Streetovih bombona za pedeset funti. Pričekaj u redu sat i deset minuta da ih platiš. Odluči koliko kaniš potrošiti na širu i užu rodbinu, kopaj po dućanima, ignoriraj popis darova i impulzivno nakupuj besmislene gluposti. Vrati se kući, istovari poklone i neka te odmah obuzme potrošačko pokajanje. Sutradan sve to vrati i kupi dvadeset sedam pari čarapa od crvenog flisa s motivom sobova. Spoji se na internet, naruči najnoviju, pomodnu tehnološku novotariju za Briana i blizance, doznaj da je u cijeloj zemlji rasprodana, otiđi do Currysa i dopusti da ti neki klinac objasni kako je brod s kontejnerom upravo pristao u Harwich i da bi ga kamion trebao dostaviti 23. prosinca. Pitaj možeš li rezervirati tri najnovija pomodna uređaja. Klinac iz Currysa savjetovat će ti da staneš u red oko pola šest ujutro, jer će ti to biti jedina prilika. – Eva, to je bilo prošloga Božića! Moramo se usredotočiti na ovu godinu! Pola je tvojih savjeta suvišno! – reče Brian. Ali Eva je ponovo proživljavala noćnu moru Božića 2010. – Idi u kasnonoćni šoping i kupi sebi božićnu haljinu da izbjegneš prošlogodišnju svađu koja je izbila kad je Brian rekao: „Eva, ne možeš Božić provesti u trapericama.“ Bez razmišljanja kupi crveni, šljokičasti kardigan i crnu, čipkastu suknju. U Marks & Spenceru kupi blizancima pidžame i kućne ogrtače, Brianu također. Na odjelu prehrane kupi namirnice za božićni ručak za šestero, plus sastojke za kolače, biskvite, rožate, božićne pite sa suhim voćem, narezani kruh za sendviče, lososa, i tako dalje i dalje i dalje… Brian je, sada već u panici, prekine: – Kako se jedna osoba uopće stigne pozabaviti svim tim elementima? Ali Eva se nije mogla zaustaviti. – Voditelj peradarskog odjela kaže da ti kupnju purice može jamčiti jedino ako stojiš u redu od četiri ujutro. Oteturaš van s vrećicama, ne možeš pronaći auto, nazoveš policiju da prijaviš krađu vozila, a zatim se, trenutak prije dolaska policije, sjetiš da si došao taksijem, nazoveš taksi da te odveze kući, a neki ti izmučeni čovjek na centrali kaže: „Nema šanse, svi su zauzeti zbog uredskih domjenaka“. Nazivaš prijatelje, ali svi su nešto već popili, nazivaš rodbinu, a Ruby ti kaže: „Već je pola dvanaest. Kako ti ja mogu pomoći? Nemam auto.“ Isprazni ti se baterija na mobitelu pa ga u bijesu baciš u trnje pokraj parkirališta. Smiriš se i
Sue Townsend
potražiš mobitel. Pronađeš mobitel, ali sav si izgreben i okrvavljen od potrage. Naposljetku muž prijavi tvoj nestanak, policija obeća da će te potražiti jednim okom, a zatim te policijska ophodnja dovede kući u pola dva ujutro. Sklopiš oko na dva sata prije negoli se autom odvezeš do Marks & Spencera da staneš u red. U četiri ujutro devetnaesti si u redu. Nadjevenih je purica nestalo pa nemaš drugog izbora nego kupiti nenadjevenu puricu s glavom, vratom i kandžama. Zuri u tebe očima prepunim neizrecive tuge pa joj se ispričaš − uvjeren da to činiš u sebi. Zapravo si progovorio naglas i ljudi oko tebe misle da si luđak zato što kažeš: „Žao mi je, purice, što si morala biti ubijena u ime tradicije.“ Brian duboko uzdahnu i reče: – Eva, Eva, Eva. – I baš se spremaš odvesti kući kad se sjetiš da moraš stati u red za najnoviji uređaj. Odvezeš se u Currys gdje zatekneš red koji već vijuga parkiralištem. Stati u njega ili ne − to je pitanje. Dok se predomišljaš, zaspeš za volanom i naneseš posve sitnu štetu Renaultu ispred sebe. Vozač Renaulta to loše primi, kao da si mu ozlijedio djecu i ubio psa. Kad razmijenite podatke o osiguranju shvatiš da ti je polica istekla. Odlučiš stati u red i trpiš nepodnošljivu napetost neizvjesnosti hoće li Currysu ponestati uređaja prije nego što stigneš do ulaznih vrata. Uspiješ stići do blagajne prije nego što se pomodna tehnološka novotarija rasprodala. Pokušaš platiti, uređaj ti odbije karticu pa ti dvanaestogodišnja blagajnica očita bukvicu: „Ako je samo tako bacate u torbu, uvijek vam se izgrebe. Zašto je niste držali u pretincu za kartice u novčaniku?“ Kažeš djetetu da imaš pravo biti dezorganiziran koliko te volja. Ono pita: „Imate li drugu karticu?“ Odgovaraš: „Imam.“ Počneš kopati među sisama u potrazi za drugom karticom. Pružiš je blagajnici koja kaže da je kartica topla pa da neće raditi dok se ne ohladi. Čekate i čekate. Ljudi u redu iza tebe glasno prosvjeduju zbog otezanja. Vičeš na red, red viče na tebe, poslovođa iznosi pladanj malih pita sa sušenim voćem da umiri promrzle i umorne mušterije. Jedan muškarac zagrcne se na grožđicu iz pite. Naposljetku se kartica dovoljno ohladi da bi prošla kroz uređaj, ali je i ta odbijena. Eva briznu u plač. Brian je primi za ruku i reče: – Eva, draga, pojma nisam imao. Zašto ništa nisi rekla? Nisam želio taj prokleti iPhone 4, ne vadim ga iz ladice još od Štefanja. Ali Eva je bila neutješna. – Moliš blagajnicu da pokuša još jednom. Pokušava − gunđajući ispod glasa − pa ti se učini da te opsovala, što je protivno politici tvrtke. Želiš joj to reći, razmišljaš o tome da uložiš službenu žalbu, ali ti mozak i jezik ne funkcioniraju pa odustaješ. Uređaj prihvaća karticu, ridaš od olakšanja. Voziš kući s puricom i pomodnim novotarijama učvršćenim sigurnosnim pojasom na suvozačkom sjedalu. Vratiš se kući i, kroz izmaglicu strepnje i neispavanosti, izvadiš puricu iz vrećice i ostaviš je na kuhinjskome stolu. Dovučeš ljestve uz podrumske stube, raspetljaš božićne lampice i oviješ ih oko okvira slika: počneš s umjetničkim planom u glavi, ali na kraju božićne lampice samo nabacaš preko svakog raspoloživog istaka i površine. Neke žaruljice pregore, tražiš zamjenske. Moliš pomoć u kićenju bora. Blizanci i Brian traumatizirani su tugom u očima purice pa tvrde da se ne mogu niti pomaknuti i kunu se da nikada više neće okusiti meso. Križaš svinjsku koljenicu i dimljeni but s božićnog jelovnika. Odeš u kuhinju i zatekneš susjedovu mačku kako kasapi glavu purice čije oči kao da oplakuju sve jade svijeta. Za promjenu, ne mlatneš mačku kuhačom nego je potjeraš van s purećom glavom. Na kuhinjskome stolu je sedamnaest vrećica iz dućana. Gricneš mrkvu, natočiš kap viskija u čašicu, gricneš božićnu pitu, ostale naslažeš na blagdanski pladanj i odneseš na kamin u dnevnoj sobi. Pitaš se hoćeš li to raditi i kada blizanci budu imali trideset pet godina.
Žena koja je legla u krevet na godinu dana
– Eva, vidim da si umorna. Ostalo mogu potražiti na Googleu… Sigurno postoji Delijina božićna aplik − Eva reče: – Ne, pusti da dovršim Božić. Spraviš pravi engleski doručak, nazdraviš jeftinim pjenušcem. Otvoriš darove. Pokupiš papir za umatanje, složiš i ubaciš u kontejner za reciklažu. Nazoveš rodbinu da joj zahvališ na darovima. Presvučeš se iz kućnog ogrtača u šljokičasti kardigan i čipkastu suknju, Brian ti kaže da izgledaš kao madame iz javne kuće, presvučeš se u traperice. Brian reče: – Eva, ta čipkasta suknja jedva ti je prekrivala guzicu! – Pripremiš božićni ručak i zamalo kolabiraš nakon što si poslužio hranu. Previše popiješ, zamoliš Briana da ti pomogne oprati posuđe, a on odvraća: „Poslije.“ Blizanci nekamo nestanu, napraviš božićnu užinu, sendviče s puretinom, biskvit s kremom, božićni kolač. Blizanci se vrate, odbiju se igrati božićne igre, igraju se matematičkih igara s Brianom. Odbiju gledati božićni program na televiziji, sve troje na DVD-u gledaju predavanja Massachusettskog tehnološkog instituta o naprednoj topologiji. Pojedeš pola limenke bombona Quality Street. Skuhaš večeru. Piješ dok ne otupiš. Pozli ti od votke i slatkiša, odlaziš u krevet. Dakle, to je za mene lani bio Božić. Možda ti moje iskustvo dobro dođe – zaključi Eva. – I, Briane? Nikada. Više. Ne. Priređujem. Božić.
99,00 kn ISBN 978-953-14-1354-1
9 789531 413541