Hlapić 2011 by Matej Sudar

ISSN 1332 - 8964 List učenika i učitelja Osnovne škole Ivane Brlić - Mažuranić Virovitica Godina XVI. Broj 21 Siječanj 2011.

Novosti u školi

vezen Zlatovez iz u ruci m o r e t s a flom Tema broja:

Obilježavanje Međunarodnog dana biološke raznolikosti

Biološka raznolikost Naziv rubrike

Hlapić - školski list OŠ Ivane Brlić – Mažuranić, Virovitica Broj 21., siječanj 2011.

Uređuju učenici novinarske družine s voditeljicama Gordanom Kos, Renatom Sudar, Ivanom Cvetković, mladi knjižničari s knjižničarkama Vesnom Zvečić i Gorankom Pavelić, literarna družina s voditeljicom Željkom Puškarić te učenici razredne nastave s njihovim učiteljima

Čuvamo i volimo svoj zavičaj, zemlju i planet!

Za izdavača Josip Strmečki, ravnatelj OŠ Ivane Brlić – Mažuranić, Virovitica Tina Ujevića 18, 33 000 Virovitica

Izdavač OŠ Ivane Brlić – Mažuranić, Virovitica tel. 033/726-071, fax 033/726-072 os-ib-mazuranic@vt.tel.hr www.brlici.hr

Fotografije Jasna Razlog- Grlica, Renata Sudar, Vesna Zvečić, učiteljice razredne nastave, učenici novinarske družine, vanjski suradnik Matej Sudar

Redakcija školskog lista Fran Hercigonja, Monika Mikolčić, Vesna Biuk, Max Luka Šenjug, Monika Katalenić, Luka Sudar, Anamaria Mikolčić, Monika Jendrašić, Dominik Mikolčić Zahvaljujemo na suradnji dr. Igoru Kanižaju

Lektura Renata Sudar, prof.

Odabir likovnih radova učiteljice likovne kulture Ankica Fijala, Vesna Matovina i učiteljice razredne nastave Ilustracije i grafit: Monika Mikolčić, Monika Jendrašić i Danijel Viza

Urednica Monika Mikolčić, 7.c

Odgovorna urednica Renata Sudar, prof.

Naslovnica Ivan Šemper

Grafička priprema i tisak Grafiti Becker, Virovitica www.grafitibecker.com

Naklada 800 komada

Naziv rubrike

Danijel Viza, 7.a

Kako je godina 2010. proglašena Međunarodnom godinom biološke raznolikosti, odlučili smo i mi dati svoj mali doprinos jer smo ju za naš list Hlapić odabrali kao temu broja. Istraživanja smo započeli odmah na početku školske godine. Mnoštvo je sadržaja trebalo prikupiti, fotografirati, pripremiti pitanja za razgovore i dogovoriti termine. Novi članovi redakcije polako uče i stvaraju svoja prva novinarska djela, a na scenu stupa i nova urednica jer je naša Iva sada učenica virovitičke gimnazije. Osim istraživanja pratimo sva važna zbivanja u školi i s našom odgovornom urednicom osmišljavamo o čemu bismo još mogli pisati. Radujemo se što smo ovom temom uspjeli obuhvatiti važne događaje i za naš grad Viroviticu koja se ponosi prvom nagradom za najljepši trg u kontinentalnom dijelu Hrvatske. Kako je nastao trg i tko vodi brigu o tomu, saznajte u razgovoru s Nedjeljkom Županić, a kako Virovitičani vode brigu o gnijezdima bijelih roda pročitajte u zanimljivu članku Tatjane Arnold – Sabo. Osim teme broja donosimo vam informacije o uspjehu škole u znanosti, LiDraNu i sportu, kako smo obilježili blagdane, proveli razne projekte i pročitali neke knjige koje će zasigurno privući i vašu pozornost. Zabilježili smo odlaske na odmore, ljetovanja i terensku nastavu kao i literarna i likovna ostvarenja naših učenika. Nadamo se da će svaki čitatelj u Hlapiću naći nešto za sebe, a mi ćemo biti sretni što smo dio toga zadovoljstva. Novinari redakcije školskog lista Hlapić

Riječi za naš planet igri Života!

Maleni, nitko od nas nije nevažan u velikoj raju se vrata Znanja! Ako smo ponizni pred čudom Prirode, otva Flore, zagrljaju zelenoga! Jednakost i bratstvo naći ćemo u carstvu ajmo ih u srcima! Kuća je dom, a zavičaj naš prvi svijet: čuv strepeći od njezinih izazova! Aktivni i budni, otvorimo se stvarnosti ne – to su načela sklada bića i Prirode! Promatrati, proživljavati, poštovati i paziti gačije- pustiti druge da rastu! Rasti, razvijati se s osjećajem za drugo i dru o djelovanje u okolišu! Imati ukusa, smisla za sklad, za skladotvorn dobivenoj od vrhunske Učiteljice! Radovati se svakoj spoznaji, svakoj pouci čini naš Raj i Pakao na Zemlji! Ono što biramo i u svoju blizinu puštamo i su i sveti – učinimo da potraju! Darovi kojima nas zemlja obasipa besplatn skost! jer ona uzdiže i zaokružuje našu ljud Aktivni i budni, otvorimo se duhovnosti, Božica Jelušić

Karla

Priroda i mi

Misli danas za bolje sutra up svih živih Biološka raznolikost je sk vaju Zemlju organizama koji naselja

Piše: Klara Miš, 8.c

Svijet Čovjek još uvijek nije svjestan kolika važnost leži u očuvanju prirode. Ova 2010.g. je Međunarodna godina biološke raznolikosti. Tom akcijom znanstvenici i svi osviješteni ljudi žele skrenuti pozornost na nekontrolirano uništavanje prirode. Jer, uništivši prirodu, uništit ćemo i sebe.

Launek, 5.b

Očuvati okoliš, imperativ je koji se nameće želimo li i dalje živjeti na našem planetu.

Moja Hrvatska Ono za čim mnoge zemlje Europe pa i svijeta mogu samo žaliti, mi posjedujemo. Sa stajališta biološke raznolikosti najbogatije smo područje u Europi zahvaljujući karakterističnim ekološkim, geografskim i klimatskim uvjetima. U Hrvatskoj je bogata biološka raznolikost sačuvana u kopnenim, morskim i podzemnim staništima.

Ali da se ne bismo zanijeli kako kod nas „cvjetaju ruže“, znanstvenici upozoravaju na prijetnju i nestanak nekih vrsta jer se prirodna staništa nekontrolirano pretvaraju u građevinsko ili poljoprivredno zemljište, golf igrališta, prometnice. Voda, tlo i zrak se onečišćuje.

Moj grad U tom svijetu, u zemlji Hrvatskoj jedan je mali gradić. To je naša Virovitica. I kada je čovjek gleda dotjeranu, uređenu, izgrađenu, u svako godišnje doba drugačiju, posebnu, pomisli – ovo je raj na zemlji. Ipak, stari Virovitičani sa sjetom se prisjećaju netaknute prirode; starih zgrada, štagljeva u dvorištima kuća, pojata, travnjaka koji su pružali utočište lastavicama, šišmišima, vjetrušama, piljcima, čiopama, kukuvijama. Živjeli su tu i puhovi, kune bjelice, sove, miševi, čavke, vodenkosovi, bijele pastirice i rode. Rado su s njima dijelili životne prostore sve do prije nekoliko desetljeća.

Tko bi rekao da je i naša mala Ođenica pravi rasadnik biološke raznolikosti. U njoj i oko nje žive, sada već ugroženi, potočni rak, barska kornjača, bjelouška, vodomar, bijela roda, vrabac i piljak. Danas su našu Ođenicu „ukrasili“ zidanom obalom i dive joj se, a 51 biljna i životinjska vrsta je ugrožena. Nema više ni Bajera, prirodnog staništa najrazličitijih biljaka i životinja, mjesta gdje su se čak igrali uz vodu naši očevi i majke. Miris lipa u lipnju polako iščezava, a kažu, on je bio zaštitni znak našega grada. Krenuli smo u novo doba. Krajobraz se svakim danom mijenja. Otimaju se gradu zelene površine, urbanizacija je u punom jeku. Niču zgrade kao gljive poslije kiše. Sreća, postoji Nacionalna strategija i akcijski plan zaštite biološke i krajobrazne raznolikosti Republike Hrvatske pa je za vjerovati kako će se naša zemlja ipak očuvati, ostati mozaik prirodne raznolikosti, mjesto gdje će u suglasju živjeti sav biljni i životinjski svijet s čovjekom.

Tema broja: Biološka raznolikost

Učenici PŠ Taborište sudjeluju u projektu

Bogatstvo našega kraja Ujedinjeni narodi proglasili su 22. svibnja Međunarodnim danom biološke raznolikosti, s ciljem ukazivanja na veliku ulogu koju biološka raznolikost ima u održivom razvoju i općenito u ljudskom postojanju, posebno za zdravlje ljudi i čitave planete Zemlje.

Biološka raznolikost je pojam koji označava svu raznolikost živog svijeta na Zemlji. Ona dakle naglašava

postojanje i važnost različitosti. Obuhvaća komponente biljaka i životinja te procese pomoću kojih te komponente opstaju. Naš kraj obiluje blago valovitim površinama zemljišta koje nazivamo zaravnima. Oni su pretvorenim u plodna tla. Nedaleko nas su šumoviti obronci Bilogore. Učenici 1. i 2. razreda Područne škole Taborište odlučili su dočarati biljnu raznolikost svoga kraja. Marljivim skupljanjem slika izradili su plakat „Biljke zavičajne regije“. Plakat su podijelili na dva dijela šume i livade. Tako su naučili imenovati i razlikovati najrasprostranjenije biljke čija su staništa šuma i livada.

Međunarodna godina biološke raznolikosti

Raznolikost je naše prirodno bogatstvo Vrlo je važno zadržati raznolike ekosustave jer svaki ekosustav održava na životu čitav niz različitih organizama. Svijet se suočava s globalnom krizom izumiranja. Život na zemlji ovisi o vrstama, ekosustavima i prirodnim resursima. Stabilna biološka raznolikost obično podrazumijeva zdravi okoliš. Raznolikost vrsta uključuje sveukupnost svih živih vrsta u jednoj regiji. Vrsta podrazumijeva tipove ptica, sisavaca, insekata, bakterija, gljiva ili biljaka, koje se razmnožavaju kako bi osigurale zdravo potomstvo. Odrasli članovi neke vrste najčešće su izgledom slični, no mogu postojati razlike u izgledu ovisno o spolu ili starosti. Od milijun različitih vrsta najveći dio otpada na životinje. Od

životinja, najviše je insekata. Raznolikost ekosustava skup je različitih tipova ekosustava Zemlje. Ekosustav uključuje svaku živuću jedinku u nekom okružju, njihov dom, vodu, zemlju pa čak i vremenske uvjete. Vrlo je važno zadržati raznolike ekosustave jer svaki ekosustav održava na životu čitav niz različitih organizama. Ti organizmi imaju različitu funkciju; čiste vodu, filtriraju zrak i vrlo su važni za opstanak Zemlje. Informacije: www.dzzp.hr Anamaria Mikolčić, 7.c

Čuvajmo svoj planet

Drugi dom osim Zemlje nemamo Svatko od nas svojim ponašanjem može i mora pridonijeti očuvanju okoliša i sprječavanju klimatskih promjena jer će na taj način pridonijeti očuvanju biološke raznolikosti živih bića.

Još je Aristotel rekao: “Priroda ne radi ništa uzalud.” U biologiji je poznato oko 200 milijuna različitih bioloških vrsta. U interesu nam je da se što više tih bioloških vrsta i očuva. Danas se sve više pažnje pridaje znanosti koja se zove ekologija. Ona s bavi međusobnim odnosima i utjecajima između živih organizama i njihovog živog i neživog okoliša. Naš je planet u velikoj opasnosti da postane sasvim zagađen. Ljudi su postali toliko zaokupljeni poboljšanjem svojih životnih uvjeta da često uništavaju prirodne izvore i živa bića, a ne shvaćaju do kakvih bi to posljedica moglo dovesti. Zbog velikih zagađenja i naglih klimatskih promjena Ujedinjeni narodi (UN) su proglasili 2010. godinu godinom biološke

Tema broja: Biološka raznolikost

raznolikosti. Neki od najvećih problema su: globalno zatopljenje, GMO, kisele kiše, opasan otpad, pesticidi… stanje je prilično zabrinjavajuće jer je od početka 20.st. izumrlo čak 183 vrste, a misli se da je taj broj puno veći. Ako ne prestanemo s velikim iskorištavanjem šuma i vode, za nekoliko desetljeća moglo bi izumrijeti oko 200 tisuća vrsta. Najveće zagađenost na svijetu nastoje zbog fosilnih goriva (ugljen, nafta, zemni plin, benzin). Zato bismo se trebali okrenuti iskorištavanju energije sunca, vode, vjetra i tako pokušati smanjiti zagađenje.

Svi mi i svatko od nas pojedinačno trebamo uvijek imati na umu da očuvanjem okoliša pridonosimo opstanku planeta Zemlje i tako pomažemo da i naši potomci imaju gdje živjeti jer drugi „dom“ osim Zemlje nemamo! Rene Prugovečki, 7.d

Samostalni istraživački rad

Monitoring proljetnica u Virovitici

Proljetnica u okolišu škole

Ovaj samostalni istraživački rad osvojio je 1. nagradu u kategoriji: Ekologija na Državnom natjecanju i smotri mladih biologa 2008.godine. Rad je to učenica Senke Švrake i Andreje Grdenić. Virovitica se smjestila u aluvijalnoj ravnici Podravine, na staništu šuma hrasta lužnjaka i običnog graba gdje su pod utjecajem umjerene kontinentalne klime stvoreni povoljni uvjeti za razvoj zonalne šumske vegetacije i parkova, poljoprivrede i stočarstva. Stoljetni Gradski park s dvorcem u središtu grada zaštićen je spomenik parkovne arhitekture i jedan od parkova s najbogatijim vrstama u ovom dijelu Hrvatske.

podatke kao što su temperatura zraka i tla, aktivnosti ljudi, promjene u okolišu i pratile fenološke promjene na biljkama te njihovu pokrovnost. Rezultate smo prikazale u inventarizacijskim listićima.

Od 2002. godine učenici naše škole prate stanje proljetnica u gradu. Tijekom 2004. godine podatci su obrađeni i prezentirani te je načinjen popis vrsta. No, od tada, oni nisu detaljnije obrađeni i uspoređeni. Zato smo ovim radom željele ustanoviti koje proljetnice nalazimo u našem gradu, gdje one rastu i kolika im je pokrovnost, je li se promijenio broj vrsta proljetnica u Gradskom parku u odnosu na podatke iz 2004. godine, te kako različiti činitelji (utjecaj čovjeka, promjene temperature zraka i tla) utječu na gustoća njihovih populacija. Željele smo saznati koliko su proljetnice ugrožene i koje ciljeve zaštite treba postići da bi se očuvale njihove populacije.

Porodica ljubica (Violaceae) s 7 svojti pokazuje najveću raznolikost u gradu. Mirisna ljubica-Viola odorata L. kod koje su zapažena dva varijeteta različite boje cvijeta zabilježena je na svim lokalitetima. Iako nema veliku pokrovnost, unatoč utjecaju čovjeka u gradu, rasprostranjuje se svake godine na nove površine pomoću vriježa i sjemenki koje prenose mravi. Šumska ljubica je rjeđa i zabilježena je na lokalitetima gdje prevladavaju grmovi i stabla. Divlje maćuhice i poljske ljubice su vrlo rijetke u gradu. Baloče i žuta šumarica svake godine rastu samo u Gradskom parku. To su većinom šumske biljke koje ne nalazimo na travnjacima. U Gradskom je parku zabilježeno isti broj svojti kao i 2004. godine. U odnosu na 2004. godinu neznatno se povećala gustoća populacija proljetnica. Najveću gustoću ima zlatica, a najmanju visibaba. Da bi počele rasti i cvasti, proljetnice trebaju povoljnu temperaturu tla koja je bila veća od 1ºC i određenu akumuliranu toplinuukupni stupanj rasta (GDS). Proljetnice su se ranije pojavile 2007. god. nego 2006. god. jer je već od siječnja bila viša temperatura zraka.

Istraživanje smo provele u periodu od veljače 2005. do jeseni 2007. godine na lokalitetima na području grada na kojima nalazimo bar dvije svojte proljetnica i gdje su u periodu od 2002. do 2004. godine vršena istraživanja proljetnica. Na lokalitetima u Gradskom parku i kraj škole prebrojane su jedinke u dva navrata (tijekom 2006. i 2007. godine) te je određena gustoća populacija za sedam svojti. Bilježile smo i prikupili druge

Na istraživanom području grada Virovitice zabilježeno je 14 svojti proljetnica. Više je dvosupnica nego jednosupnica. Prevladavaju hemikriptofiti, nešto je manje geofita, a samo jedan terofit.

Pet svojti je zaštićeno Zakonom o zaštiti prirode. To su: visibaba, mali zimzelen, poljska ljubica, mirisna ljubica i divlja maćuhica. Samo je mali zimzelen ugrožena vrsta prema podacima iz 1994. godine. U samom središtu grada i bližoj okolici proljetnice su izložene onečišćenju tla i zraka smanjivanju staništa, a nešto manje ih ljudi beru i presađuju. Trebalo bi planirati uređenje ulica i prometnica u gradu, povećati udio zelenih površina, a ne ih smanjivati, posebno parkova s grmovima i stablima te saditi autohtone vrste i smanjiti onečišćenje zraka i tla. tekst: Senka Švraka i Andrea Grdenić (bivše učenice škole) foto: Jasna Razlog – Grlica, mentorica

ljubice u parku

Tema broja: Biološka raznolikost

Istraživački rad mladih biologa

Nama je svaki školski dan, dan kada govorimo o očuvanju biološke raznolikosti Učenici tijekom rada nastoje upoznati znanstvene metode mjerenja, prikazivanja i tumačenja podataka, uče se timskom radu, primjenjuju školska teoretska znanja iz prirode i biologije na konkretnim primjerima iz okoliša u gradu Virovitici te razvijaju osjetljivost i pozitivan stav spram okoliša i zaštite prirode u gradu.

španjols

ki puž

Adrian Japec, 3.r PŠ Rezovac

Već desetak godina u našoj školi djeluje skupina Mladi biolozi znanstvenici čija je voditeljica i mentorica učenika na natjecanjima mr.sc. Jasna RazlogGrlica. Učenici tijekom rada nastoje upoznati znanstvene metode mjerenja, prikazivanja i tumačenja podataka, uče se timskom radu, primjenjuju školska teoretska znanja iz prirode i biologije na konkretnim primjerima iz okoliša u gradu Virovitici te razvijaju osjetljivost i pozitivan stav spram okoliša i zaštite prirode u gradu. Kvalitetom svog rada i ostvarenim rezultatima pridonijeli su ugledu i afirmaciji škole u našoj zemlji te ostvarili suradnju s roditeljima, lokalnom zajednicom, medijima, drugim školama. Teme njihovih radova same za sebe govore jer u svojim radovima učenici su prikupili podatke o biljnim i životinjskim vrstama svog zavičaja,

istražili onečišćenje zraka u gradu, ukazali na ugroženu biološku raznolikost u gradu te kroz teme o zdravlju približili i promovirali zdravstveni odgoj u školi. Navest ćemo kronološki dosadašnje teme i rezultate učenika na državnim natjecanjima u samostalnim istraživačkim radovima u kojima se većinom obrađuje biološka raznolikost našeg grada.

suradnja

virovitič

ke i slati n

ske škole

Učenički radovi prezentirani na smotrama iz biologije posljednjih godina mogu se pronaći pod “povijest“ na web stranicama Hrvatskog biološkog društva 1885.

Tema Biološka raznolikost Naziv broja: rubrike

Tarantula

s mladim

a u terari

kako se sn

aći na to

j karti

Šk. Godina/ mjesto Natjecanja

Naziv Istraživačkog Rada

Učenici Autori rada

Osvojeno mjesto (nagrada) na državnom natjecanju

2000./2001. Ravna Gora

Vrednovanje kvalitete zraka u okolišu škole i mjere zaštite

Iva Bušić Nikolina Domokuš

prvo u kategoriji ekologija

2001./2002. Pula

Zgrade važna staništa ptica i šišmiša

Ana Vargek Vedrana Vukić

drugo u kategoriji ekologija

2002./2003. Čakovec

Vrijednost i značenje potoka Ođenice za grad Viroviticu

Vedran Hađija Marko Hajba

četvrto u kategoriji ekologija

2003./2004. Topusko

Važne makrofitske biljke vrtnih ribnjaka

Ana Heđi Ana Milković

treće u kategoriji botanika

Proljetnice gradskog parka u Virovitici

Valentina Gašpar Tijana Tucelj

četvrto u kategoriji botanika

2004./2005. Zadar

Zastupljenost vrabaca u Virovitici

Tea Galović Thea Terlecky

četvrto u kategoriji zoologija

2005./2006. Krk

Ugrožena bioraznolikost Virovitice

Tea Galović Thea Terlecky

treće u kategoriji ekologija

2006./2007. Šibenik

Tarantula (lycosa tarentula)

Ivan Grlica Nino Barković

prvo u kategoriji zoologija

Tjelesni razvoj učenika od petog do osmog razreda

Tanja Buđak Ivana Grgić

treće u kategoriji čovjek i zdravlje

2007./2008. Podgora

Monitoring proljetnica u Virovitici

Andrea Grdenić Senka Švraka

prvo u kategoriji ekologija

2008./2009. Crikvenica

Raznolikost i ugroženost ljubica u Virovitici

Senka Švraka

drugo u kategoriji ekologija

Invanzivni puž virovitičkih ribnjaka

Dorijan Lesić Mateo Lončar

četvrto u kategoriji zoologija

mladi biolozi na Ođenici 2007

Istraživanja proljetnica-Valentina i Tijana

Tema broja: Biološka raznolikost Naziv rubrike

U Mjesecu hrvatske knjige predavanje Gorana Šafareka

Goran Šafarek

Močvare su blago koje treba čuvati Svojim bogatim iskustvom i proučavanjem tih područja predavač donosi mnoštvo informacija o tipovima močvara, Kopačkom ritu, Lonjskom polju, ušću rijeke Neretve, šodericama, ribnjacima, muljevitim obalama i ljekovitom blatu. U knjižnici škole održano je predavanje o močvarama. Predavao je hrvatski biolog, publicist, istraživač i fotograf Goran Šafarek. Predavanje je započeo asocijacijom na riječ močvara. Saznali smi da se vežu uz negativnu konotaciju: komarci, malarija, neugodan miris, nedovoljno istraženo i zbog toga se često isušuju. No, činjenica je da su biolozi shvatili da su to područja s ogromnom biološkom raznolikošću. Svojim bogatim iskustvom i proučavanjem tih područja predavač donosi mnoštvo informacija

o tipovima močvara, Kopačkom ritu, Lonjskom polju, ušću rijeke Neretve, šodericama, ribnjacima, muljevitim obalama i ljekovitom blatu. Sve što je proučavao, fotografirao je i zabilježio kamerom. Tako su nastale impresivne fotografije s raznih strana svijeta koje su izložene u Gradskom muzeju Virovitica, a korištene su i u njegovom slikokazu. Nakon izlaganja uslijedila su pitanja učenika koje je najviše zanimalo kako je biti istraživač i proučavati nepregledna

na predavanju u knjižnici

Tema Biološka raznolikost Naziv broja: rubrike

područja Madagaskara, Venezuele, Južne Afrike, Ekvadora, Šri Lanke i sl. Ispričao je svoje najuzbudljivije trenutke i želje o tome što bi još htio vidjeti i proučiti. Zadovoljstvo nam je bilo slušati i gledati predavanje ovog poznatog biologa i istraživača. Tekst: Ivona Kosanović, 7.a Fotografije: Sanela Barnaki, 7.a

radovi naših učenika na temu biološke raznolikosti

Posjet dvjema izložbama fotografija

Leptiri u prirodi i životinje močvarnih područja Tekst i fotografije : Monika Mikolčić,7.c

Fotografije su snimili ugledni biolog i istraživač Goran Šafarek koji je i održao predavanje u našoj školskoj knjižnici povodom Mjeseca hrvatske knjige i poznati virovitički fotograf Boris Kozjak.

Naša vrijedna novinarska grupa obavila je terenski zadatak - posjetili smo izložbe u Gradskoj knjižnici i Muzeju Virovitica. Prvo smo prošetali do Gradske knjižnice i čitaonice gdje je postavljena izložba fotografija pod nazivom „Leptiri u prirodi“ poznatog virovitičkog fotografa Borisa Kozjaka. Pritom smo saznali nešto više o vrstama leptira, ali i divili se njihovim ljepotama.

zanimljivih naslova: Loši susjedi, Brižni roditelji, U štiklama, Dobar vid i sl. iz kojih smo saznali da su močvare jako važne za očuvanje biološke raznolikosti na Zemlji. Fotografije je snimio ugledni biolog i istraživač Goran Šafarek koji je i održao predavanje u našoj školskoj knjižnici povodom Mjeseca hrvatske knjige.

Kasnije smo posjetili Gradski muzej Virovitica. Pri ulasku smo spazili fotografije životinja s močvarnih područja. Ispod slika bili su mali tekstovi

na izložbi

bistro oko

ljepota bjeline

Tema broja: Biološka raznolikost Naziv rubrike gracioznost

Ilustracija u pozadini: Katarina Zidarić, 3.r. PŠ Rezovac

U podnožju Bilogore nalaze se ribnjaci

Prirodne ljepote virovitičkoga kraja njaka

most između 1. i 2. rib

To je mjesto puno prirodnih ljepota, prekrasnog zavičaja i raznolikog biljnog i životinjskog svijeta. Ribnjaci se nalaze na jugozapadnom dijelu grada, kraj prigradskog naselja Sv.Đurađ. Od grada su udaljeni oko sedam kilometara, tj. pet do deset minuta vožnje. Smješteni su u podnožju Bilogore, na ukupnoj površini od oko 86, 14 hektara. To je mjesto puno prirodnih ljepota, prekrasnih zavičaja i raznolikog biljnog i životinjskog svijeta. Mjesto gdje se ljudi odlaze opustiti, razgovarati, udisati svježi zrak i pecati. Ribnjaci se prostiru na oko 12 jezera i močvara okruženih šumom, od svih ribnjaka najposjećeniji su prvi i treći ribnjak, koji su najbolje uređeni. Prevladava listopadna šuma (bukva, hrast, grab i dr.), ali ima i vazdazelene šume (bor¸ smreka, jela i dr.). Od riba u vodama prevladavaju som, šaran, štuka, deverika i karas. Danas ribnjaci imaju oko 108 biljnih vrsta u 47 različitih porodica. Istraživanjem ribnjaka otkrivena su i dva termalna izvora vode. Ribnjaci su danas veoma bitno i važno ekološko područje grada Virovitice. Danas se na ribnjacima nalazi i poučna staza kojom planinarska grupa i drugi posjetitelji prolaze i uživaju u prirodnoj ljepoti ribnjaka.

pogled kroz šumu

jedan od 12 ribnjaka

Tekst: Tin Gelenčer, 8.d Fotografija: Domagoj Šušak, 8.d Matej Sudar, vanjski suradnik

Tema broja: Biološka raznolikost rijetki stanovnik ribnjaka

Taj čudesni svijet pčela

Plešu svaki dan, ali nisu u “Plesu sa zvijezdama” Iz prezentacije smo mogli saznati: kako izgledaju pojedine vrste pčela, koja je njihova uloga u zajednici, koje poslove obavljaju u košnici ovisno o starosti, na koji način ubiru pelud s cvjetova i kako ga prenose u košnice. Početkom listopada u posjet našem, i svim 3.,4. i 5. razredima naše škole došli su Ljubica Kravarščan, diplomirani inženjer agronomije i Branko Tomšić, poznati pčelar iz Virovitice. Svrha njihovog posjeta bila je upoznati nas djecu s pčelarstvom i proizvodnjom meda. Naše druženje započelo je prezentacijom predavačice. Iz prezentacije smo mogli saznati: kako izgledaju pojedine vrste pčela, koja je njihova uloga u zajednici, koje poslove obavljaju u košnici ovisno o starosti, na koji način ubiru pelud s cvjetova i kako ga prenose u košnice. Zatim smo saznali za pčelinji ples kao sredstvu komunikacije među pčelama. Već i ptice na grani znaju da pčele izvode tzv. pčelinji ples kako bi svojim „sestrama po

slušamo i učimo

tko se boji pčelica

košnici“ objasnile gdje se nalaze hrana, smjer i udaljenost paše. Poznati virovitički pčelar upoznao nas je na koja se mjesta postavljaju košnice, kako se dobiva med i koje su sve vrste meda.

Na kraju našeg druženja gospodin Branko nas je sve počastio slasnim medom. Tek tada sam shvatila koliko sam malo znala o tim malim vrijednim stvorenjima, a koliko nam slasti i užitka pružaju. Barbara Mesec, 4.b

zanimljiv svijet pčela

Tema broja: Biološka raznolikost

Biološka raznolikost našeg zavičaja

Mali raj na Zemlji

Lijepo je vidjeti da se ljudi uklapaju u prirodu i da u njoj uživaju.

Biološka raznolikost – zvuči tako ozbiljno. Zanimalo me zašto je baš to tema Hlapića. Potraga je počela po internetu. Prvo sam saznala da je 22. svibnja Međunarodni dan biološke raznolikosti, a u Hrvatskoj se taj dan slavi i kao Dan zaštite prirode. Činjenica je da su ljudi u sukobu s prirodom i svojim štetnim djelovanjem zagađuju prirodu i onečišćuje zdrav okoliš.. Gledajući fotografije, iznenadila sam se kada sam shvatila koliko sam toga u svom zavičaju vidjela i posjetila. Sve sam povezala u cjelinu.

Raznolikost i bogatstvo

Naš papučki biser Film se odmotavao dalje. Drugačiji okoliš, ali jednako lijep i jednako raznolik i bitan – izletište Jankovac. Nalazi se na sjevernim obroncima prekrasnog Papuka. Bogato je hladnim izvorima i bistrim potocima, a okruženo stoljetnom šumom. Najljepši mi je tridesetmetarski vodopad.

Raj za ribiče Nezaboravan je bio i nedavni posjet malom prirodnom raju za ribiče – Križnici. Sama pomisao na naseljeni otok okružen rijekom je neobičan.

Bila sam još mala, ali dobro se sjećam posjeta Arboretumu Lisičine. Odrasli su se divili mnogobrojnim biljnim vrstama, a meni je bilo samo zabavno posjetiti neko novo mjesto. Spustili smo se i do jezera koje je dobilo ime po istoimenom mjestu i Arboretumu, ali biljni i životinjski svijet je drugačiji.

Tema broja: Biološka raznolikost

Zabavno je bilo prelaziti nestabilan most, voziti se u malom busu, a poučno sve ostalo. Voda je svuda okolo i sve se vrti oko vode, riba, biljaka i životinja koje su tamo pronašle stanište. Lijepo je vidjeti da se ljudi uklapaju u prirodu i da u njoj uživaju. Mogla bih još pisati o okolišu u koji me tata vodio u ribolov, o virovitičkim ribnjacima, o šetnjama šumom... Svako mjesto koje sam posjetila posjeduje veliku raznolikost biljnog i životinjskog svijeta. Mali doprinos dala je i moja obitelj jer oko naše kuće njegujemo stotinjak biljnih vrsta. Tea Balint, 8.a

Papuk

Upoznajemo svoj zavičaj

Raznolikost županijskih šuma Moj je tata šumar i ponekad ljeti idem s njim u šumu provozati se.

Znam da je šuma puna i kukaca koji odrađuju svoju funkciju u prirodi.

Često mi pokazuje različite vrste drveća. Mogu prepoznati hrast, bukvu, lipu, smreku... Zanimljivi su mi i razni grmovi kao bazga, šipak, kupina, a najzanimljivije su mi gljive. Jestive beremo i spremamo za jelo, a one otrovne samo slikamo.

Njih nemam veliku želju proučavati niti dirati. Neki kukci su i štetni za drveće.

Hodajući šumom, čujemo i pjev ptica. Najčešće se čuje kukavica, kos ali i sjenica te ponekad jastreb.

U našim šetnjama ponekad smo u daljini vidjeli i veće šumske životinje kao što su jelen, divlja svinja, srna i zec. Naše županijske šume su listopadne, a od vazdazelenog drveća ima smreke i borova. Šume su primjer i osnova biološke raznolikosti.

tekst i fotografije: Sven Balint 4.razred PŠ Čemernica

nije crvenkapica

barska kornjača

četiri u jedan

jelenak

skakavac

Tema broja: Biološka raznolikost Naziv rubrike

Projekt “Zaštita i očuvanje bijele rode” U Virovitici je u kolovozu 2010. godine potpisan Ugovor o dodjeli donacijskih sredstava Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost za projekt “Zaštita i očuvanje bijele rode”. Ugovor su potpisali ravnateljica Javne ustanove za upravljanje zaštićenim prirodnim vrijednostima Virovitičko-podravske

županije Tatjana Arnold Sabo i direktor Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost Vinko Mladineo, u nazočnosti predsjednice Odbora za zaštitu okoliša Hrvatskog sabora Marijane Petir i dožupana Virovitičkopodravske županije Zdravka Dijakovića.

potpisivanje ugovora

Suživot čovjeka i prirode Glavni je cilj ovog projekta očuvanje i zaštita bijele rode, te očuvanje sela i prostora u kojima one obitavaju, te se vlasnicima stambenih i gospodarskih objekata na čijim se krovovima nalaze gnijezda bijelih roda, daje naknada za očuvanje prostora i biološke raznolikosti.

u zelenilu

Ovaj je projekt započeo inicijativom Odbora za zaštitu okoliša Hrvatskog sabora u 2009.godini, a suradnjom Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost i Javnih ustanova za upravljanje zaštićenim prirodnim vrijednostima Sisačko-moslavačke, Brodsko-posavske i Zagrebačke županije, očuvano je 498 gnijezda roda u naseljima spomenutih županija. Ove se godine u projekt uključuju i sve ostale zainteresirane županije, na čijem se području nalaze gnijezda roda, pa tako i naša županija odnosno Javna ustanova za upravljanje zaštićenim prirodnim vrijednostima Virovitičkopodravske županije. Projekt je omogućio financijski poticaj vlasnicima stambenih i gospodarskih objekata na kojima se nalaze gnijezda roda participacijom

Tema broja: Biološka raznolikost

za sanaciju krovišta. Vlasnici objekata ostvarili su pravo na naknadu od 700,00 kn po gnijezdu godišnje za popravak i sanaciju krovišta zbog šteta koju čine gnijezda svojom težinom i rode gniježđenjem.

O rodinim gnijezdima Bijela roda gradi jedno od najvećih i najtežih gnijezda u ptičjem svijetu – višegodišnje gnijezdo veliko je, u prosjeku, 180 x 180 x 80 cm, a može težiti preko 1 tone. Na području Hrvatske bijela roda 70 % svojih gnijezda smješta na krovove i dimnjake stambenih ili gospodarskih kuća, 26 % na stupove električne mreže i 4 % na drveće. Zbog veličine gnijezda i opterećenja krova, dolazi do urušavanja krovišta kuća, posebno drvenih kuća. Krovišta

Dug je put do Afrike

ciconia

se, najčešće, urušavaju zbog pucanja krovnih letava, zbog truljenja drveta uslijed propusnosti crijepa nagriženog od izmeta roda, a i zbog dugogodišnjeg tereta. Staro gnijezdo tijekom godina znatno oteža zbog višegodišnjih naslaga blata i zemlje.

Nešto o ptici rodi Bijela roda je jedna od najpoznatijih vrsta ptica uopće. To je velika ptica, visoka 100-110 cm, dugih crvenih nogu i dugog crvenog kljuna, težine 2,3-4,5 kg i promjera krila 195-210 cm. Perje roda bijele je boje, sa crnim vrhovima i crnim stražnjim rubom krila. Kljun i noge mladih roda tamnije su boje, jedva crvenkasti, a odrastanjem rode postaju jarko crveni. Rode se glasaju vrlo rijetko, ali vrlo prepoznatljivo – „klepetanjem“ kljunom, koje možemo čuti prilikom ljubavnog rituala, snubljenja ili prilikom pozdravljanja partnera pri smjeni na gnijezdu. Rode nisu izbirljive u prehrani, hrane se raznolikim životinjama – od gujavica, puževa, rakova, kukaca, punoglavaca, žaba, zmija, guštera, riba, pa do glodavaca.

Ljubavno klepetanje Rode se gnijezde pojedinačno ili u kolonijama. Svake godine većina se parova vraća na svoja stara gnijezda. Ponekad se „stari“ mužjak i ženka moraju nadmetati za svoje gnijezdo s mlađim rodama koje ih pokušavaju otjerati i zauzeti njihovo mjesto. Gnijezdo grade i popravljaju i mužjak i ženka, a započinje onaj koji se u proljeće

prvi vrati iz Afrike, a to je najčešće mužjak. Novo gnijezdo se može potpuno izgraditi za 8-10 dana, ali izgradnja može trajati i mjesecima, što se obično događa kada mlade i neiskusne rode počinju graditi gnijezdo na strmom krovu i nikako ne uspijevaju učvrstiti prvih nekoliko grana, pa ne stignu završiti gnijezdo, a to znači da te godine neće biti ni gniježđenja, odnosno mladih roda u tom gnijezdu. Gnijezdo je velika hrpa granja isprepletenog s grumenjem blata, stajskog gnoja i sličnoga materijala, a središte gnijezda (ležište) rode oblažu grančicama i travom, ali i papirima, krpama i sličnim otpacima koje nađu u okolici. Razmnožavanje roda započinje početkom proljeća snubljenjem, koje se sastoji od niza naklona,trešnje glavom lijevo-desno, širenja krila i klepetanja kljunom, te parenjem. Ženka u gnijezdo izleže 1-7 jaja, a najčešće 3-5. Ležanje na jajima traje 33-34 dana, što rade i mužjak i ženka naizmjence. Kada se ptići izlegu, prva 2-3 tjedna, uvijek je jedan od roditelja s njima u gnijezdu – grije ih, štiti od prejakog sunca i hrani ih, a drugi roditelj donosi hranu u volji, posebnom proširenju jednjaka, i već pomalo probavljenu hranu izbacuje iz volje pred ptiće ili izravno u njihov kljun. Na isti način rode i poje svoje mlade. Kada su ptići stari 58-64 dana, perje im je potpuno izraslo, oni ubrzo počinju letjeti i osamostaljuju se, odnosno sve se rjeđe vraćaju u gnijezdo.

Rode iz Hrvatske seobu počinju letom dolinama Save, Drave i Dunava do Bugarske. Odavde skreću prema jugu (Grčka), a Europu napuštaju letom preko Bospora i prelaze u Aziju. Rode vole letjeti iznad kopna, a ne iznad širokog mora, a Bospor je upravo najuži morski prijelaz. Preko Turske, Sirije, Libanona i Izraela, dolaze do Egipta (Afrika), a odavde, dolinom Nila, nastavljaju put prema jugu, preko Sudana i drugih afričkih zemalja, sve do Južnoafričke Republike. Rode iz naših krajeva, uglavnom, zimuju na krajnjem jugu Afrike, u provincijama Cape i Natal. Putovanje roda traje između 2 i 4 mjeseca, što ovisi o vremenskim prilikama na putu i količinama raspoložive hrane, a pretpostavlja se da pojedine etape iznose između 200 i 600 km.

Suživot čovjeka i prirode Glavni je cilj ovog projekta očuvanje i zaštita bijele rode te očuvanje sela i prostora u kojima one obitavaju. Vlasnicima stambenih i gospodarskih objekata, na čijim se krovovima nalaze gnijezda bijelih roda, daje se naknada za očuvanje prostora i biološke raznolikosti.

grade ljubavno gnijezdo

Budući da je život i opstanak zaštićene vrste bijele rode neizostavno vezan za seosku sredinu i ljude, očuvanje gnijezda na krovovima kuća i objekata u kojima rode najradije podižu svoje mlade, važan je čimbenik u zaštiti ove močvarne ptice, koja je pokazatelj bioraznolikosti i suživota čovjeka i prirode. Tatjana Arnold Sabo

Tema broja: Biološka raznolikost

Priznanje „Zeleni cvijet“ virovitičkom Cvjetnom parku

Najuređeniji park u kontinentalnoj Hrvatskoj Tijekom Dana hrvatskog turizma – godišnjeg okupljanja hrvatskih turističkih djelatnika, koji su održani u Rovinju od 20. do 22. listopada 2010. godine, na svečanosti dodjele nagrada i priznanja sudionicima akcije, direktor Glavnog ureda Hrvatske turističke zajednice Niko Bulić priznanje je uručio direktoru Turističke zajednice grada Virovitice Josipu Mikolčiću.

priznanje za 1. nagradu

‘Volim Hrvatsku’ naziv je ekološko – edukativnog projekta, koji na području cijele zemlje, provodi Hrvatska turistička zajednica zajedno sa sustavom turističkih zajednica mjesta, općina, gradova, područja i županija. Ciljevi projekta usmjereni su na ekologiju, edukaciju, čistoću i uređenost, odnosno na stvaranje ozračja dobrodošlice za sve posjetitelje. Projekt se provodi pod geslom ‘Više cvijeća – manje smeća’ kroz nekoliko glavnih tema. Aktivnosti unutar projekta odvijaju se tijekom cijele godine. Djeca – polaznici vrtića i učenici osnovnih škola svojim likovnim i literarnim radovima sudjeluju na natječaju za najbolji dječji rad na zadanu temu iz ekologije i baštine. Odrasli kao pojedinci, tvrtke, udruge ili ustanove sudjeluju u akciji izbora djelatnika godine u različitim kategorijama pod nazivom ‘Čovjek – ključ uspjeha’, te u akciji izbora najuređenijeg okoliša i turističke ponude koja se provodi pod nazivom ‘Plavi cvijet’ na području primorske Hrvatske, a ‘Zeleni cvijet’ na području kontinentalnog dijela zemlje.

I ove godine vrijedno priznanje stiglo u Viroviticu ritmička skupina škole u programu obilježavanja

Priznanje ‘Zeleni cvijet’ za najuređeniji park u kontinentalnoj Hrvatskoj ove je godine pripalo Gradu Virovitici za cjelinu Cvjetni park na Trgu kralja

Tema broja: Biološka raznolikost

Tomislava sa Šetalištem Edite Schubert. Tijekom Dana hrvatskog turizma – godišnjeg okupljanja hrvatskih turističkih djelatnika, koji su održani u Rovinju od 20. do 22. listopada 2010. godine, na svečanosti dodjele nagrada i priznanja sudionicima akcije, direktor Glavnog ureda Hrvatske turističke zajednice Niko Bulić priznanje je uručio direktoru Turističke zajednice grada Virovitice Josipu Mikolčiću.

Dosadašnji uspjesi i nagrade Ovogodišnje priznanje nastavlja se na niz uspjeha kandidata s područja Virovitičko-podravske županije. Tako je, prošle godine, u akciji ‘Čovjek – ključ uspjeha’, priznanje u kategoriji Djelatnik godine – hortikulturni djelatnik, osvojila naša sugrađanka Nedjeljka Županić, hortikulturna djelatnica komunalne tvrtke Flora VTC d.o.o. Tijekom desetak godina provedbe akcije priznanje ‘Zeleni cvijet’ dodijeljeno je virovitičkim obiteljima Vargović i Romić za najuređenije okućnice, Zlatku Šafaru za dvorišni vrt, Poštanskom uredu 33000 Virovitica kao najuređenijem poštanskom uredu kontinentalne Hrvatske i Parku prirode Papuk za ‘Grofovu poučnu stazu’ na Jankovcu kao izuzetan oblik turističke ponude. tekst i fotografije: Josip Mikolčić, prof. i Jasna Mikolić, učiteljica

Anketa

Čuvate li školski okoliš i ako da, kako? Danijela Mioković: Okoliš čuvam na taj način što pokupim papir koji je na hodniku. Nije lijepo vidjeti papire, ali ima učenika koji to čine.

Mateja Frič: Ne lijepim žvakače na klupe ili na stolice, ne pišem po klupi niti po bilo kojem drugom prostoru koji nije namijenjen za pisanje.

Matea Barnaki: Ne trgam gumice za brisanje, što sam primijetila u razredima, i nastojim djelovati na učenike koji to čine.

Ana Marija Ferenčak: Naš mali doprinos dajemo time što donosimo cvijeće u teglama za naše prozore.

Domagoj Vuković: Ne gazimo cvijeće koje je posađeno oko škole i koji je naš ponos.

Luka Moslavac: Ne trgam penkala i ne gađam druge puhaljkom po cijeloj školi kao neki.

Filip Pažin: Ne bacam papire oko škole.

Patrik Vukić: Ne trčimo po travi i ograđenom prostoru oko škole.

Domagoj Sinjaković: Ne šaramo po imovini škole, ne zagađujemo okoliš i odvajamo otpad za recikliranje.

Andrija Golub: Ne vadim vijke iz klupa. Ne gazim cvijeće oko škole i ne bacam papiriće uokolo.

Anketu provele: Sanela Barnaki i Ivona Kosanović, 7.a Fotografija: Marta Stanić, 7.a

Tema broja: Biološka raznolikost

“Cvijeće sadi, beri pohvale”

Stotinu cvjetnih gredica za grad Viroviticu Što može učiniti zajednica pa i jedan čovjek, najbolji je dokaz naš mali, ali uređen grad Virovitica. Razgovarala sam s Nedjeljkom Županić, članicom tima za izradu programa upravljanja zaštitom okoliša grada Virovitice.

cvjetni sat

U čemu se sastoji biološka raznolikost našega grada?

Recite nešto o “Cvjetnom trgu“!

Biološku raznolikost imamo svuda oko nas. Svi mi koji sudjelujemo u izgradnji i uređenju našeg grada, vodimo brigu o toj raznolikosti. Sadnjom različitih vrsta drveća, cvjetnica, trajnica i drugog autohtonog bilja potpomažemo biološku raznolikost.

„ Cvjetni park“ ili „Cvjetni trg“, kako ga mi volimo zvati, moj je dugo sanjani san koji je konačno ugledao svjetlo dana. Ideju i uloženi trud, sa svima onima koji su sudjelovali, prepoznao je tim stručnjaka koji je imenovala HTZ za ocjenjivanje i proglasili Cvjetni park kao najuređeniji park u kontinentalnom dijelu Hrvatske. Sama izgradnja započela je u travnju 2009. godine i trajala je mjesec dana. Postavljeno je 1400 m2 travnog busena, posađeno 15.400 kom sezonskog cvijeća, uređene nove staze. Ponosna sam na „ Cvjetni park“.

Koju ulogu imate Vi? Virovitica je posljednjih godina izmijenila svoje lice? Da, u zadnjih nekoliko godina napravili smo veliki iskorak u odnosu na ranije razdoblje. S nekoliko dobrih projekata obogatili smo naš grad novim sadržajima i izgledom zahvaljujući razumijevanju našeg gradonačelnika Ivice Kirina.

Tko je sve sudjelovao u uređenju grada? U uređenju sudjeluju brojne tvrtke, što sponzorstvom, što direktnom izgradnjom: Flora d.o.o., Romić promet, Zagrebačka banka, Croatia banka, Grad Virovitica, Ekološko društvo Virovitica, Virkom i drugi.

Tko je pokrenuo projekt? Koji je njegov krajnji cilj? Prvi veći projekt pod nazivom ‘’ Aleja maturanata’’ te ‘’ Stotinu cvjetnih gredica za grad Viroviticu’’ pokrenulo je Ekološko društvo Virovitica, a onda su se nizali i ostali projekti. Na nivou Grada imenovan je tim ljudi koji izrađuju projekte, a cilj je svakog projekta uljepšati i oplemeniti sredinu u kojoj živimo, učiniti ju prepoznatljivom u našem okruženju. Želja nam je biti lijepo uređen urbani grad.

Moja uloga u svemu ovom je da zajedno s timom izradim projekt ili prijedlog uređenja te nazočim izgradnji istoga. Obzirom da radim na radnom mjestu voditelja održavanja i izgradnje zelenih površina u gradu, vodim brigu da sve što smo stavili na papir, bude i preneseno na cvjetnu gredicu, drvored , travnjak ili što je već predmet izgradnje i uređenja. U prenesenom značenju „budem točka na i.“

“Cvijeće sadi – beri pohvale.” Jeste li i vi kao glavna osoba za ostvarivanje projekata dobili pohvalu ili možda Grad Virovitica? Da, najveća nagrada su mi riječi pohvale i zadovoljstvo mojih sugrađana. U 2009. godini dobila sam prestižnu nagradu Turističke zajednice i Ministarstva turizma kao ‘djelatnik godine’ u kategoriji hortikulture na državnoj razini. A ove 2010. godine Grad Virovitica dobio je ‘ Zeleni cvijet’- nagradu u kategoriji parkova u kontinentalnom dijelu Hrvatske. Nominiran je naš ‘ Cvjetni park’ sa ‘Šetalištem Edite Schubert’, na što sam ja osobno ponosna jer sam i sama doprinijela tomu uspjehu.

Tema broja: Biološka raznolikost

Nedjeljka Županić

Koja je uloga Flore? Svi znate da je Flora VTC d.o.o. gradska tvrtka koja uz odvoz komunalnog otpada, sakupljanje EE otpada i korisnog otpada vodi brigu o održavanju javnih i zelenih površina u gradu. Naravno , kao i mnoge druge institucije u gradu i Flora je u jednom dijelu jedan od sponzora izgradnje i uređenja grada.

Kako se vodi briga o gradu i koje sve institucije sudjeluju? Briga o uređenju Grada povjerena je tvrtki Flora VTC d.o.o. u suradnji s odjelom za komunalno gospodarstvo Grada Virovitice. Nastoji se što kvalitetnije održavati postojeće stanje i poboljšati sve što se da poboljšati. U tekućoj godini izrađuju se planovi uređenja i održavanja za narednu godinu,ali i dopunjuju za tekuću, u okviru financijskih mogućnosti. Svaki plan i projekt mora imati troškovnik s načinom financiranja i tko što financira, s obzirom da za svaki projekt tražimo sponzore. Za sada ih, hvala Bogu, imamo jer bez njih ne bismo mogli izgraditi sve ovo što smo izgradili.

Što kažu građani na novi izgled grada? Ono što ja znam, a obraća mi se velik broj sugrađana, ali i putnika namjernika koji nisu iz našega grada, jako su zadovoljni izgledom grada i onim što smo do sada učinili, isto tako daju nam podršku da nastavimo dalje započetim radom.

cvjetova oduševljavaju tijekom cijelog ljeta i rane jeseni, a drugom polovinom listopada i početkom studenog sadimo dvogodišnje biljke koje prezimljuju i u proljeće nas počaste prekrasnim raskošnim spektrom boja svojih cvjetova. U jednoj sezoni posadi se od 30 – 50 000 cvjetnih sadnica. Ako je cijena jedne sadnice u prosjeku 3.00kn, nije teško izračunati koliko financira Grad Virovitica i tvrtke pred čijom se ustanovom cvjetna gredica nalazi.

Jesu li Virovitičani odgovorni , ekološki osviješteni, čuvaju li nasade? U božjoj bašči ima nas svakakvih, ali generalno gledajući, mogu reći da su odgovorni , čuvaju svoje nasade i poštuju pravila igre. Na koncu nije grad samo Florin ili gradski ,on pripada svima nama, mi smo svi zajedno njegovi vlasnici i normalno je i prirodno da se i

kojima ćemo obogatiti svoju sredinu i tim poboljšati kvalitetu življenja, idemo naprijed. Želja nam je urediti i zasaditi nove drvorede, urediti šetnicu uz tok Ođenice cijelim tokom kroz grad pa do spoja s Ribnjacima s uređenom trim stazom i klupama za odmor. Realizirati projekt uređenja ‘Franjevačkog parka’, izgraditi još dječjih igrališta i još puno toga, a sve u okviru financijskih mogućnosti i s dobrim sponzorima koji do sada nisu zakazali. Da bi sve proveli kako smo zamislili, trebamo izmjestiti promet iz središta grada. Jednim dijelom smo i uspjeli, nastavak slijedi.

Što je s našim parkom, slijede li neki projekti i za njega? Naš park… to je bolna točka svih nas. Trebao bi biti na ponos svih nas, nešto po čemu je Virovitica prepoznatljiva. Upravo premještanjem prometa iz

Jesu li svi zadovoljni? Naravno da se uvijek nađe netko nezadovoljan. Neki se pak ne slažu s izmjenom ,kako kažu, ‘lica grada’ jer žive u prošlosti ili prigovaraju zato da prigovore. Ima i takvih ljudi, ali to smo samo mi. Ljudsko srce nikad zadovoljno nije.

Dobivate li i kritike? Rijetko, ali i toga se nađe. Prihvaćam ne samo pohvale nego i kritike, svaka dobronamjerna kritika dobro je došla. Da ih nema, zabrinula bih se jer nešto ne radim kako valja. Svaki čovjek koji radi ,u svom radu napravi i pokoju grješku. Stara poslovica kaže: „ Griješiti je ljudski“, samo da to ne budu prevelike grješke, ili one koje je kasnije teško ispraviti.

Gledajući šarenilo boja i raznolikost cvjetova,pitamo se koliko se novaca ulaži u jednoj sezoni i tko to financira? Sadnja cvjetnih gredica vrši se dva puta godišnje; u proljeće i jesen. U proljeće se sade jednogodišnje cvjetnice koje nas svojim šarenilom boja, oblikom raskoši

cvjetni sat

brinemo o njegovom izgledu i čuvamo ono što imamo. Po projektu Ekološkog društva Virovitica iz 2006. godine pod naslovom ‘ Zbrinjavanje ambalaže od pesticida’ Virovitičani su prvi u Hrvatskoj dobili priliku, a to na moju radost i radost ekologa i koriste, odlažu praznu ambalažu od pesticida u posebne spremnike koji se nalaze na Gradskom odlagalištu. Dakle, bili smo prvi pilot projekt i u tom segmentu u Lijepoj Našoj.

Postoje li još neki planovi za uređenje grada? Dakako, nikad ne nedostaje ideja i projekata. Obzirom da smo Grad koji teži nečem novom, novim sadržajima,

središta grada stiče se preduvjet za uređenje parka. Višegodišnja nebriga i prenošenje odgovornosti za brigu oko održavanja učinile su svoje. Obavljali su se samo nužni poslovi u smislu košnje, sanitarnog orezivanja grana i sadnje cvijeća. Sada, kad je park konačno dobio skrbnika( dan je na upravljanje Zavodu za zaštićene prirodne vrijednosti koji djeluje pri Županiji), nadam se da će napokon biti izrađena Studija revitalizacije parka i da će se sam park konačno urediti kako struka preporuča te kako i dolikuje jednom takvom perivoju. Razgovarala Željka Balog, 7.b Fotografija Cvjetnog parka - Ivan Šemper

Tema broja: Biološka raznolikost

Posjetili smo ekovoćnjak prof. Gorana Kozlingera

Fućkaš jabuku koju ni crv neće Ekoproizvodnja ili organska poljoprivreda je vrsta proizvodnje gdje se na prirodan način, dakle bez upotrebe kemijskih sredstava i umjetnih gnojiva dolazi do proizvodnje hrane začinskog i aromatičnog bilja. Zašto ste se počeli baviti ekoproizvodnjom? Od ranog sam djetinjstva volio boraviti u prirodi, a što sam više odrastao i kroz školovanje dolazio do novih saznanja, sve sam više postajao svjestan važnosti zdrave prehrane, kao i očuvanja zdravog okoliša i bioraznolikosti vrsta. Kao student putujući po okolnim zemljama, u prvom redu Austriji i Njemačkoj primijetio sam da su «ekoproizvodi» posebno označeni i znatno skuplji od ostalih, tzv. klasičnih

ili konvencionalnih, dakle uobičajenih proizvoda koje najčešće nalazimo u trgovinama ili na tržnicama, mada su na izgled «ekoproizvodi» izgledali «ružnije» od ostalih, ali su po okusu bili daleko bolji i imali su svoj prirodni miris, okus i aromu. Važnost zdrave prehrane shvatio sam tijekom studija na Kineziološkom fakultetu, a naročito kada sam zasnovao obitelj i dobio djecu, za koju sam kao i svaki roditelj želio samo ono najbolje, a kada je u pitanju razvoj djeteta jedan od presudnih čimbenika je prehrana koja

Naravno i sportska prehrana nezamisliva je bez velikih količina istinski zdravog voća i svi vrhunski sportaši poput Michaela Jordana, Blanke Vlašić, Lionela Messija i mnogih drugih o čijoj prehrani brinu timovi vrhunskih stručnjaka koriste ekološki uzgojene i certificirane namirnice.

Što je to ekoproizvodnja? Ekoproizvodnja ili organska poljoprivreda je vrsta proizvodnje gdje se na prirodan način, dakle bez upotrebe kemijskih sredstava i umjetnih gnojiva dolazi do proizvodnje hrane začinskog i aromatičnog bilja Primjerice; trava i korovi se ne uklanjaju kemijskim sredstvima (otrovima) nego mehanički, dakle košnjom, kopanjem, frezanjem ili malčiranjem (nastiranjem biljnih ostataka). Za suzbijanje bolesti i štetnika koriste se preparati s liste dozvoljenih sredstava u «ekoproizvodnji» ili još bolje, ako je moguće sasvim prirodni preparati poput koprive koja je prirodni insekticid, ali može biti i hranjivo itd.

Koji su čimbenici za dobru proizvodnju? u mladom voćnjaku

nije samo gorivo organizma nego su to i njegovi gradivni elementi.

Ena Fadljević, 3.b

Tada sam donio odluku da ću za potrebe svoje obitelji proizvoditi voće koje je glavni sastojak dječjih hrana i uz povrće glavni izvor vitamina i nekih minerala u ljudskom organizmu.

Tema broja: Biološka raznolikost

U prvom redu to je sklonost prema takvoj vrsti aktivnosti koja podrazumijeva ljubav prema prirodi i boravak na otvorenom. Potom je to dobar odabir lokacije pogodne za «ekoproizvodnju» i izbor proizvodnih sorti. Kao i u svemu važna je i spremnost na učenje i usavršavanje, strpljivost, te realna financijska konstrukcija, koja podrazumijeva pravilan izračun svih troškova u stvarnom vremenu.

To je i mjesto koje je zbog svog položaja i konfiguracije terena pogodno i za treniranje i rekreaciju, što je meni naročito, a i cijeloj obitelji i prijateljima s kojima se družimo dosta bitno. Nerijetko prilikom druženja tamo organiziramo različite utrke, poligone, igre spretnosti, badminton, igre s loptom i sl., a najstarija kći Gabriela i ja sve češće upražnjavamo i ozbiljne treninge koristeći blagodati čistog zraka i inspirativnog ambijenta.

sa zanimanjem promat

rali voćke

U ostalim voćnjacima posađeni su po jedna ili dvije voćne vrste i to; jabuke, dunje, divlje trešnje, marelice i orasi.

U čemu se razlikuje ekovoćka od ostalih voćaka? ulaz u ekovoćnjak

Kakva su tla najpogodnija ? Gotovo su sva tla pogodna za neku vrstu «ekoproizvodnje» uz uvjet da nisu zagađena kemijskim sredstvima ili otrovima. Ključna stvar je nakon što se analizom utvrdi sastav tla, odabrati odgovarajuću vrstu pogodnu za uzgoj na tom tlu, dakle kod voćaka je bitno pravilno odabrati vrstu, sortu i naročito podlogu na koju je cijepljena voćka. U mom voćnjaku pogodne su bujnije podloge, budući da moja zemljišta spadaju u tzv. »lakša tla» i potrebna je dobra razvijenost korjenovog sustava kako bi voćka došla do dovoljnih količina vode koja se na ovim tlima nalaze u nešto dubljim slojevima.

Koje ste voće posadili u svome voćnjaku? Imamo nekoliko manjih voćnjaka od kojih su dva mješovita voćnjaka, dakle zastupljeno je više voćnih vrsta na istoj parceli, na jednom od njih kojeg zovemo «Parkić», jer je i uređen kao voćni park, jer ima šetnicu, klupu, ljuljačku, klackalicu, kućicu za igranje,… imamo kestene, orahe, 9 vrsta trešanja, lješnjake, nekoliko vrsta jabuka i krušaka, šljive, višnje, ringlove, breskve, marelice, dudove, dunje, mušmule, ribize, borovnice, aronije, jostu, bademe, nektarine, kiwi, čak i dvije smokve. Uz njega je naslonjen i mali vinograd s malom klijeti i nadstrešnicom i to je mjesto na kojem cijela obitelj za lijepog vremena rado boravi i svako u skladu sa svojim mogućnostima nešto radi.

Kao što sam već naveo ekovoće se od ostalih razlikuje u prvom redu po intenzivnijem i prirodnijem mirisu, boljem okusu i aromi i u prvilu po «nešto lošijem izgledu», koji podrazumijeva da je ekovoćka nešto sitnija, ponekad ima i nešto slabije izraženu boju, a na površini često ima pjegice, piknjice ili točkice i naravno zbog izostanka kemijskih sredstava u tretmanu, manje je trajna prilikom čuvanja i skladištenja. Sama proizvodnja je zahtjevnija i kompliciranija i podložna je najstrožim kontrolama od ovlaštenih nadzornih stanica kojih je svega nekoliko u cijeloj Republici Hrvatskoj. Voće iz konvencionalnog uzgoja gotovo je savršenog izgleda, ali bez okusa i mirisa i često umjetno aromatizirano te upitne zdravstvene vrijednosti. Takvo voće čak ni kukci ili životinje nerado jedu, zato među ekovoćarima kruži krilatica «fućkaš jabuku koju ni crv neće».

Kakva je budućnost ekoproizvodnje u Hrvatskoj? Ukoliko država prepozna vrijednost takve proizvodnje i planski ju ukomponira u turističku ponudu, kao što to čini primjerice Istarska županija, te materijalno i logistički trajno, a ne stihijski pomogne i potiče takvu proizvodnju - budućnost je sjajna.

Je li razvijeno tržište u Hrvatskoj za takvu proizvodnju?

dozrijeli podovi

Tržište ekoproizvoda u Hrvatskoj je samo djelomično razvijeno i to u većim centrima i razvijenijim krajevima, mislim na gradove Zagreb, Split, Rijeka, Varaždin, Osijek, Dubrovnik i Istarska regija u prvom redu zbog još uvijek malog broja certificiranih ekoproizvođača, zbog nedovoljno razvijene svijesti većine potrošača, ali i zbog lošeg materijalnog statusa većine građana naše zemlje koji su na žalost primorani čak i na osnovnim potrebama, pa i na vlastitom zdravlju «štedjeti», mada je ovo posljednje upitno iz razloga što je puno jeftinije, a držim i zdravije u sezoni koja traje od travnja do studenog ili prosinca, a ponekad i duže za malo dijete uzeti kilogram ekovoća koje košta 10-20 kn i od njega napraviti 5-6 obroka dječje kašice nego kupiti gotovu kašicu od 120g koja jedna košta 12-15 kn i k tome je najmanje termički obrađena, a obzirom na rok trajanja možda i nekim konzervansima tretirana. Razgovarao : Alen Lukač, 6.a Fotografija: Dominik Mikolčić i Patrik Vukić, 6.a

Tema broja: Biološka raznolikost

Razgovor s Ljiljanom Šućur Perišić

Čokoladna gospođa

Kušanje tosta s čokoladom i soli

Na imanju „Zrno“ održavao se osmi po redu PRAZNIK PLODOVA ZEMLJE, cjelodnevna degustacijskoprodajna izložba eko hrane na kojemu su sudjelovali svi veći i neki manji proizvođači zdrave hrane u kontinentalnom dijelu Hrvatske. Mogle smo vidjeti stare i autohtone sorte jabuka i krušaka, svih vrsta orašastih plodova- oraha, lješnjaka, badema te bundevi od kojih se mogu praviti slasni slatki i slani kolači. Na štandovima je bilo zaboravljenih žitarica poput heljde i prosa i moglo se probati finih starinskih kolača i kruha od tih žitarica. Probale smo i prirodnu „žvakaću gumu“- med u saćama i guštale pizzu bez trunke šunke ili kravljeg sira (bila je to vegetarijanska pica od tofua i seitana), probale kolače bez imalo šećera, zašećerene kocke sa stevijom… No najviše nas je začudilo kako to da se na takvom sajmu našla čokolada… nije li čokolada nezdrava namirnica? Gospođu Ljiljanu Šućur Perišić, arhitekticu i prevoditeljicu iz Zagreba, koju smo od milja nazvale „Čokoladnom Gospođom“, obasule smo pitanjima…

Počele smo radoznalo razgovarati Čokoladna Gospođa: Hajdemo ovako, djevojčice: uzet ću najprije tost i po njemu kistom razmazati maslinovo ulje. Polijem sve to rastopljenom čokoladom, to vam je čokolada sa 62% kakaa, i pokazalo se da upravo ta čokolada paše u ovoj kombinaciji. Inače vam u kupovnim čokoladama ima jako jako malo prave čokolade, manje od 10 %. Evo samo malo posolim morskom soli, samo zrnce- dva i to je onda jako fino. Kušajte, djevojčice. To je čokolada koju sami pravimo. Oduševile smo se okusom, zaista je poseban, a naša je radoznalost još porasla.

O konzumiranju čokolade Čokoladna Gospođa: Ovo je čokolada sa 80% kakaa, evo tu je izložena. To staviš na jezik i pusti da se topi. Tajna je u tome da ju ne grizeš, nego da pustiš da ti se topi na jeziku.“ Ivani je ovo bilo jako gorko, a ja sam morala pitati zašto je tako gorko. Čokoladna Gospođa: Njoj treba vremena da se rastopi. Postoji cijela jedna uputa o tome kako se konzumira čokolada od plemenitog kakaa. Ja sam ju prevela s engleskog i ima dvije stranice teksta. Između ostalog, čokolada od plemenitog kakaa se ne grize, ne smiješ ju gristi i progutati, jer time se propušta dio užitka, nego staviš na jezik i pratiš kako se razvija okus… okus nije isti na početku, na sredini i na kraju.

Tema broja: Biološka raznolikost

Vratimo se malo u povijest Prije su ljudi kakao smatrali vrlo važnim. Upotrebljavali su ga u zamjenu za novac. Za sto zrna kakaa mogao si kupiti roba, jedan rob je koštao sto zrna kakaa. To znači da je kakao bio jako dragocjen, jer oni nisu imali plantaže kakaa, nego tu i tamo koje zrno kakaa u kojoj džungli. Znači, kakao je bio jako rijedak. Vladar je u riznici imao zlato, srebro i zrna kakaa. To nije svatko konzumirao, to nije bilo nešto što je svatko jeo, kao danas što svi jedu čokoladu. Kakao, tu vruću čokoladu, to je konzumirao vladar, svećenici eventualno, i to su davali ratnicima prije velikih dugačkih pohoda i bitki, prije velikih napora. Svaki je ratnik dobio po jednu šalicu tog napitka za popiti, jer su shvatili da kad ratnik popije šalicu čokolade, može hodati cijeli dan bez hrane, da može izdržati velike napore. Kakao daje jako puno energije i unutra postoji jedna tvar koja se zove teobromin koja učini da čovjek bude sretan i zadovoljan. Znači, ratnik koji je bio sav nesretan i nezadovoljan jer mora hodati 50 kilometara i još se tamo boriti s nekim, popio je šalicu toga i bio je sretan. A vladar je, naravno, bio moćniji ako je imao više kakaa jer je onda mogao veći broj vojnika pobijediti. Mi imamo krivu predrasudu o čokoladi, da je to nešto nezdravo. Čokolada je nezdrava zato što je u njoj šećer. Ako maknete šećer iz čokolade, čokolada prestaje biti nezdrava i postaje dapače ljekovita, jer je kakao izuzetno zdrava namirnica. Zato je čokolada koja ima veći postotak kakaa, bolja od one koja ima manji. Ono što je kod industrijske čokolade razlika prema

ovoj je to što u industrijskoj čokoladi imate dodane kemikalije. Nemate pravu vaniliju, nego aromu vanilije, imate mogatorski alesticid, imate E broj taj i taj i ostalo. To je razlika i razlika je to što oni kupuju jeftini kakao, afrički, i miješaju razne vrste kakaa i njena manjkavost je to što je kakao jeftin, a mi kupujemo skupi, plemeniti kakao. Ali naravno da je i

Miksanje prženih kakaaovih sjemenki

industrijska čokolada s većim postotkom kakaa zdravija nego, recimo, mliječna, gdje kakaa ima tek toliko.

Ivana: Znači, to je ljekovita čokolada ako nema šećera? Čokoladna Gospođa: Kakao ima jako puno antioksidanata, to su tvari koje čuvaju stanice od starenja. Osim toga, u kakau ima puno polifenola i flavonoida, tako se zovu ti spojevi. Čula si možda da je crno vino zdravo? E, toga čega ima u crnom vinu, polifenola i flavonoida, u kakaau ima nekoliko puta više. Dakle, kakao je zdrav zato što čuva krvne žile od arteroskleroze i čuva srce. Znači, ljudi koji redovito konzumiraju crnu čokoladu s velikim postotkom kakaa, vjerojatno će si produžiti život za par godina i manje će obolijevati od srčanih bolesti.

Nešto o imenu čokolada Ivana: A kako je nastalo ime čokolada? Čokoladna Gospođa: Od riječi ,, Xocoatl“ što na majanskom znači ,, gorka voda“. Maje su jedno indijansko pleme u Južnoj Americi, oni su čokoladu konzumirali kao napitak, a ne ovako u tablama, kao mi danas, i to je bio gorki napitak. Oni su kakao miješali s vrućom vodom i dodavali u njega čili i još neke začine i to su kuhali, tako da je to bio gorki napitak.

Katarina: A kako su oni otkrili da je to tako zdravo? Gospođa: E, to nitko ne zna. To je vjerojatno slučajno otkriveno ili je to bio pokušaj, neki eksperiment, ili su im bogovi došapnuli, jer latinsko ime za kakao je ,, teobroma“, a to znači „božja hrana“. Kakao je nevjerojatno bogata namirnica, ne samo ovime što sam ja sad ispričala, nego još svega i svačega ima u kakau što je zdravo. Na primjer, magnezij. Kakao je jedna od najbogatijih namirnica magnezijem. Magnezij je jako bitan da ga imamo dovoljno u organizmu, a ako ga nema dovoljno, dobivaš grčeve mišića. Po koji put zbog nedostatka magnezija, ako uzmeš list papira u ruku, ostane ti ruka ovako, ne možeš ju rastvoriti, grče te mišići. To se kod djece vjerojatno ne događa, ali kod starijih ljudi se zna dogoditi. I zato ljudi piju mineralnu vodu s magnezijem, a mogli bi lijepo jesti tamnu čokoladu i nadoknadili bi nedostatak magnezija. Magnezij je bitan za kosti, kod asmatičara pomaže disanju, bitan je za rad srca.. Uglavnom, vrlo je važan. Čokoladna Gospođa nam je pokazala kako izgledaju zrna kakaa, plodići slični maloj ragbi- loptici veličine 2-3 cm i kako nam je rekla, mogu biti u raznim bojama: žutim, crvenim, zelenim. Ti se plodovi mačetom otvaraju, a oko sjemenke unutra je nekakva pulpa. Sve zajedno stavlja se na hrpu, prekrije lišćem banane i pusti se neko vrijeme da fermentira. Nakon toga se sjeme prži. I to smo probale, dobro je za grickanje. Takva upržena sjemenka se melje, dodaju začini i šećer i to je čokolada!

Za ljubitelje bijele čokolade Čokoladna Gospođa imala je na štandu i bijelu čokoladu. Kako se to dobije? Čokoladna Gospođa: Bijela čokolada se dobije tako da se pomiješa kakaov maslac, mlijeko u prahu i šećer. U kakau ima dosta masnoće, 54% kakaa je masnoća. Ta masnoća se zove kakaov maslac. Kad se ovako samelje kakao, onda ga se može staviti u jednu prešu, a kad se to ispreša, može se istisnuti van sva masnoća, to je taj kakaov maslac. On je boje isto kao maslac od kravljeg mlijeka, onako bjelkasto-žućkaste boje i neutralnog okusa. Kad uzmeš taj kakaov

maslac, recimo, mi za bijelu čokoladu uzmemo 40% kakaovog maslaca, 30% šećera i stavimo srž šipke vanilije. Jesi li vidjela šipku vanilije? Razrežemo šipku i izvadimo ona zrnca iznutra, zato ova naša čokolada ima po sebi te crne točkice, to je ta vanilija. I tako se mljevenjem toga svega skupa dobije bijela čokolada. Evo, probajte sad ovu koja je tu u mlinu za kavu napravljena.

Ovu čokoladu ne možete kupiti u trgovini Ne možemo vam opisati kako smo uživale u ovom razgovoru i okusima. Doznale smo da g. Ljiljana i njezin životni partner jedini u ovom dijelu Europe manufakturno proizvode čokoladu i da se, nažalost, njihova čokolada još ne može naći u trgovinama.

Katarina: Kako ste se odlučili za proizvodnju čokolade? Čokoladna Gospođa: Gledali smo film »Čokolada« s Juliet Binoche i Johnnyjem Deppom i nakon što smo ga oduševljeno odgledali, potražili smo podatke o njenoj izradi. Tek kad smo se »potkovali znanjem«, odvažili smo se na proizvodnju. Kupili smo stroj, tzv. melanžer i potrudili se nabaviti kakao, što nije bilo jednostavno. Gospođa Ljiljana i gospodin Valter Zufić čokoladu rade od chuaoa kakaa iz Venezuele koja uzgoj te biljke bilježi još od 1700. godine. Pripremaju tamnu čokoladu zaslađenu šećernom trskom, bijela s mlijekom u prahu, kakao masom i šećernom trskom te mliječnu i tamnu čokolada zaslađenu stevijom.

Katarina: Koliko vremena je potrebo za izradu 2 kilograma čokolade? Čokoladna Gospođa: Mi našu čokoladu za sada radimo samo za prijatelje, iako nam je želja potvrditi se i službeno kao proizvođači majstorske čokolade. Za dva kilograma čokolade valja raditi četiri dana. Evo vam i jedan savjet kako ćete znati je li čokolada dobro napravljena: kad ju lomite, ona mora glasno pucati i biti sjajna. Tek je tada dobro napravljena. S ruksacima punim malim čokoladicama u zlatnom ovitku uputile smo se na pravi vegatarijanski ručak… Katarina Mihaljević, 6.e

Tema broja: Biološka raznolikost

Kukci - korisne životinjice Na koje načine možemo očuvati biološku ravnotežu?

Katarina i Ivana sa solitarnim pčelama

Na Zrnu smo sreli i mr.sc. Mariju Ševar, načelnicu Odjela za održivu i ekološku poljoprivredu pri Hrvatskom zavodu za poljoprivrednu savjetodavnu službu u Zagrebu. Pitali smo ju kako to da se i ona našla na ovoj ekološkoj manifestaciji… Hrvatski zavod za poljoprivrednu savjetodavnu službu ima ulogu pomoći poljoprivrednim proizvođačima u razvitku ekološke poljoprivredne proizvodnje. Ja radim u Hrvatskom zavodu za poljoprivrednu savjetodavnu službu i vodim Odjel za ekološku i integriranu poljoprivredu, pa sam zbog toga danas ovdje. Kao što ste vidjeli mi imamo svoj štand, osmi put za redom smo u Habijanovcu kod Zlate Nanić na Danima plodova zemlje.

Znamo da je ekološka poljoprivreda dosta popularna, no koliko je ona stvarno zastupljena u Hrvatskoj? Ekološka poljoprivredna proizvodnja u Republici Hrvatskoj otpočela je donošenjem Zakona u ekološkoj poljoprivrednoj proizvodnji 2001.g. Od 2001.g. do danas broj ekološko poljoprivrednih proizvođača je porastao. Naime, 2001.g. smo imali dva ekološko poljoprivredna proizvođača - Zlata Nanić i obitelj Sever. Danas ih ima već preko 1000, a točne podatke imam za 2009.g., tada smo imali 817 poljoprivrednih proizvođača. Ekološka poljoprivredna proizvodnja je vrlo bitna zbog toga što se sve proizvodi i uzgaja bez primjene kemijskih sredstava za zaštitu bilja. Na taj način čuvamo biološku raznolikost. Koristimo samo organski gnoj, što znači da nije dopustivo koristiti umjetni gnoj.

O očuvanju biološke ravnoteže puno se govori, no ne čini se dovoljno. Osim vrsta koje nestaju, valja zaštititi i vrste koje su tu kraj nas, ali u nedostatnom broju. Upoznat ću vas s nekim vrstama kukaca koje bi svakako trebalo zaštititi pa bi se time zaštitila i biološka raznolikost i ravnoteža. Na primjer- bubamare. Kada se u prirodi namnože biljne uši, onda bubamare (odrasle jedinke i ličinke bubamara) koje se njima hrane, smanjuju njihovu brojnost. Dakle, ne trebamo primijeniti nikakvo sredstvo protiv biljnih ušiju. Zatim, zlatooke ili mrežokrilke, prave su ljepotice među kukcima: imaju vitko zeleno tijelo, mrežasta krila, zlatne oči i duga ticala. Vrlo su korisne u vrtu jer se njihove ličinke hrane biljnim ušima, jajima leptira i grinja te štitastim ušima i resičarima. Sljedeća vrsta korisnih kukaca su muhe cvjetare ili osolike muhe. Naime, biljne su uši kao neželjeni napasnici često prisutne na cvijeću i voćkama. Prije negoli posegnemo za kemijskim pripravcima, treba pregledati postoje li na biljkama korisni kukci koji se hrane biljnim ušima. One se zadržavaju najviše na cvijeću i cvjetnim livadama. Hrane se nektarom, cvjetnim prahom i mednom rosom. Imaju izduženo ili zdepasto tijelo dužine 3-25 mm i iako izgledom slične osama, a letom oponašaju pčele da bi se zaštitile od grabežljivaca. Let im je osobit: pokretima krila lebde iznad cvijeta pa ih otuda zovu i lebdjelicama ili pršilicama. Neopasne su i ne pikaju i izvrsni oprašivači. Uholaža, štriga, škarica ili kusokrilac je kukac kojim su nas često plašili dok smo bili mali i neposlušni da će nam izbušiti bubnjić ako uđe u uho. No ona nije za čovjeka opasan kukac, iako su joj najizraženija upravo „kliješta“ zvana cerci, koja se nalaze na zadnjem dijelu trbuha, a služe za obranu od drugih manjih životinja. Često se može naći na grozdu, na ili u plodovima jabuke, kruške

Naziv Temarubrike broja: Biološka raznolikost

i breskve. Bije ju glas štetočine jer se voli hraniti mekim dijelovima ploda jabuke i kruške. Znamo da su jezgričave vrste kao što su jabuka i kruška te neke koštičave vrste same po sebi neplodne pa moraju biti oprašene peludom neke druge sorte. Uz pčele, tome mogu pridonijeti i drugi kukci: bumbari, ose, leptiri i kornjaši.

I za kraj ovog upoznavanja s korisnim kukcima svakako bih željela naglasiti važnost solitarnih pčela, samotarke ili pčele zidarice, kako se sve nazivaju, koje su jako dobri oprašivači voćaka. Još ih zovu i „pčelama voćnjaka“ jer se pojavljuju rano u proljeće kada se mogu vidjeti na rascvjetalim voćkama. Postoji više razloga zašto trebamo čuvati solitarne pčele; ona prije svega leti pri nižim dnevnim temperaturama nego pčela medarica, a učinkovitost jedne solitarne pčele pri oprašivanju može se usporediti s učinkovitošću 120 letačica pčela medarica. Na primjer, za oprašivanje 1 ha nasada jabuke potrebno je 500 ženki solitarne pčele ili 3 košnice pčela medarica s ukupno 60 000 radilica!

Marija Ševar, Katarina i Ivana

Sve ovo što smo doznale o kukcima od ove izuzetno susretljive sugovornice velikoga znanja i ljubavi prema prirodi, ugodno nas je iznenadilo i uvelike promijenilo naša razmišljanja o njima kao o dosadnim nepotrebnim stvorovima koji služe samo kao likovi u filmovima strave. Sa strepnjom smo iščekivale hoće li solitarna pčela uspješno razviti svoja krilca iz kokona iz kojeg ih je gospođa izvadila i hoće li iz njega izaći muška ili ženska pčelica te poletjeti u toplo jesensko popodne… Ivana Kozjak, 6.e

The crocodile hunter

Stephen Robert Irwin (February 22, 1962 – September 4, 2006), nicknamed “ The Crocodile Hunter “ was an Australian wildlife expert, naturalist and zoologist who achieved worldwide fame conducting the television series The

Crocodile Hunter. Irwin followed in his father’s footsteps becoming a volunteer for the Queensland Government’s East Coast Crocodile Management program. He got married to Terry Raines and had two children: a daughter Bindi Sue Irwin and a son Robert Clarence. Irwin’s parents founded the Australia Zoo and later on, in 1992, the business was given to Steve and Terry. Sir David Attenborough praised Irwin for introducing many to the natural world and claimed that Steve was born communicator.

There were only 5 males among the 77 adults caught, making the Elseya irwini the most female-biased* turtle population known.“

In 1997, on a trip with his father, Steve dicovered a new species of turtles and named it after their family name: Irwin’s Turtle Elseya irwini.

* vrsta s najvećom zastupljenosti ženskih jedinki u populaciji

http://en.wikipedia.org/wiki/ Irwin%27s_Turtle Stewe Irwin died on September 4, 2006 after being pierced by a stingray in the chest.

Wildlife warriors ….this pages are dedicated to people who fought and gave their life for a safer future……

pripremili učenici na dodatnoj nastavi engleskoga jezika s učiteljicom Danijelom Žarković

GORILLAS IN THE MIST

concentrate on the preservation of the future.“

Dian Fossey (September, 1932 December, 1985 ) An American zoologist born on September 16, 1932 in San Francisco, California. In 1954 she received a Bachelor’s Degree in the field of Occupational therapy and worked with tuberculosis patients. From 1981 to 1983, Fossey lectured as a professor at the Cornell University and at that time wrote a bestselling book called Gorillas in the mist. In 1963, Fossey travels to Africa on a safari guide. Having met with the wildlife photographers Joan and Alan Root, she made the first contact with the mountain gorillas. She returns home, but not for long. In 1996, she goes back with one goal- a research study .

This research made discoveries about gorillas- how females transfer from group to group and about the unkown behaviour of male mountain gorillas (silverbacks). Fossey became well- known in her fight to preserve mountain gorillas from extinction and also took pictures with them to prove that they are not as fierce as people claim them to be. By the 1980, she was widely recognised as the authority on the psychology and behaviour on the mountain gorillas. Unforunately, her life didn’t mean a thing to people who had cruel intentions. She was found murdered in the bedroom of her cabin. Her last words were writen in her diary: “When you realize the value of all life, you dwell less on what is past and

LEAKEY’S ANGELS A name given to three women sent by the famous archaeologist Louis Leakey who was working in Africa. He encouraged people in researches and protected the wildlife there.

Dian Fossey Jane Goodall- British primatologist, ethologist, anthropologist and UN Messenger of Peace. She is considered to be one of the world’s top experts on chimpanzees. Birutė Galdikas- German primatologist, conservationist and ethologist. Considered to be the leading authority on orangutans.

Visit these site to learn more... http://en.wikipedia.org/wiki/Steve_Irwin http://en.wikipedia.org/wiki/Dian_Fossey http://en.wikipedia.org/wiki/Leakey%27s_Angels

Naziv rubrike Tema broja: Biološka raznolikost

Državni LiDraNo u Šibeniku

Rasadnik mladih talenata Svake je godine smotra državnog LiDraNa mjesto gdje se susreću najuspješniji učenici i mentori osnovnih i srednjih škola iz svih županija Lijepe Naše. Ove su godine tri dana proveli u Krešimirovu gradu, gradu prijatelja djece koji će ove godine proslaviti 50 godina obilježavanja Međunarodnog dječjeg festivala.

Lijep je osjećaj biti u gradu koji ima dugu povijest i kulturnu baštinu koja počiva na pisanoj riječi Jurja Šižgorića, Antuna i Fausta Vrančića, iz kojega dolaze poznati pjevači, umjetnici, glumci i slikari, znanstvenici i pjesnici. Učenici OŠ Ivane Brlić – Mažuranić Virovitica sudjelovali su u trima izrazima: novinarski – samostalni rad

Lovre Kićinbaćija, 8.r., mentorica Sanja Pavelko; školski list - HLAPIĆ- u Iva, Lovro i Silvijo čijem su uredništvu Iva Ljubanović, 8.r. te odgovorna urednica Renata Sudar. Pojedinačni scenski nastup – kazivanjem poezije - predstavio se Silvijo Švast, 5.r., mentorica Sanja Pavelko. R.S.

Uspjeh i ove godine nije izostao

Od šegrta do školskog lista Da je bio nekakav izbor za Mistera listova, naš bi Mister Hlapić dobio visoke ocjene. I ove su godine u prosudbenom povjerenstvu bili Srećko Listeš, Snježana Marić i Marko Baus. malenkost, Iva Ljubanović, svi smo na broju. Uzbuđenje je naravno bilo ogromno. Kad smo napokon ugledali more, bili smo tako sretni kao da ga nikad u životu nismo vidjeli.

Gužva, žurba, ludnica…Naravno tako je započelo još jedno putovanje na državni LiDraNo.

Dolazimo u hotelsko naselje Solaris. Slijedio je smještaj, otkrivanje hotelskih misterija i naravno uživancija. Hotel je bio vrlo lijep, a mene su posebno očarale šibenske plaže; Jadran, sunce, kamenčići, slamnati suncobrani…eh, da je ljeto, pomislila sam. Naravno nikako ne smijem zaboraviti da je i hrana bila super, mislim da tamo nitko nije ostao gladan. A uz hotel i sve ostalo bili smo neopisivo očarani brošem sa slikom Mate Miše Kovača.

Kao i uvijek kretali smo u ranojutarnjim satima, a mjesto radnje ove godine bio je slavni Šibenik. Nakon okupljanja na stanici bilo je vrijeme za pokret. Lovro Kićinbaći, Silvijo Švast, naše mentorice Renata Sudar i Sanja Pavelko te moja

Pohod na grad: Drugi dan je bio predviđen za obilazak grada. A imali smo što i vidjeti, Šibenik je uistinu lijep. Obišli smo cijeli grad, uzduž i poprijeko: Posjetili smo, naravno, neizostavnu katedralu sv. Jakova, šibenske ulice i

Iva i njezin šegrt

Iz riznice uspjeha

trgove i onako, sasvim slučajno, naletjele na šoping centar. Nešto o šegrtu: I ove smo godine na državnom LiDraNu dobili mnogo pohvala koje smo, naravno, i očekivali. Da je bio nekakav izbor za Mistera listova, naš Mister Hlapić bi dobio visoke ocjene. Lijepo je bilo čuti riječi članice povjerenstva Snježane Marić: “Što da vam kažemo, dobri ste, jako ste dobri!” Sve što je lijepo kratko traje. Tako su i nama ova četiri dana prekratko trajala. Da su bar bila samo malo duža. Na svečanom zatvaranju iznenađenje večeri bio je zvijezda HTZ-a, Matej Miličić i Magdalena. Moram priznati da sam tek onda shvatila da on zapravo dobro pjeva. I tako je uz Magdalenu došao kraj još jedne lijepe priče s državnog LiDraNa. Iva Ljubanović ( prošlogodišnja urednica Hlapića)

Od županijskog do državnog LiDraNa

U zahodu je kobra Zlatna ribica ispunila je moju želju i ovaj put stručni žiri bio je na mojoj strani i odlučio me poslati na državni LiDraNo da predstavljam našu županiju.

«U zahodu je kobra», tekst koji sam dobio za naučiti u kratkom roku stvorio je zbrku u mojoj glavi. Morao sam bez odlaganja prionuti poslu i naučiti ga napamet za školski LiDraNo. Htio sam, a i znao da ja to mogu. Bio sam presretan kada je povjerenstvo naše škole odlučilo baš mene poslati na županijski LiDraNo. Dobio sam krila i još veću vjeru u sebe. Za mene su toga trena prošla vremena skromnosti, znao sam da mogu još bolje i žarko želio ići dalje. To se i i ostvarilo uz pomoć moje razrednice i vrle mentorice Sanje Pavelko.

U Slatini Slatina, gradić te 11. veljače 2010. godine prekriven snježnom bjelinom bio je domaćin županijskog LiDraNa. Pregršt mladih stvaralaca iz cijele županije slilo se toga dana baš tamo. Bilo je zabavno gledati i slušati konkurenciju. Kada je došao red na mene, odradio sam to najbolje što sam

mogao. Zlatna ribica ispunila je moju želju i ovaj put stručni žiri bio je na mojoj strani i odlučio me poslati na državni LiDraNo da predstavljam našu županiju. Slatina mi je ostala u lijepom sjećanju. Upoznao sam puno djece, razmijenio pokoju pametnu i to je to.

U Šibeniku Obitelj! Znate što je to? To je ono što meni daje snagu i puni baterije. Uz podršku svoje obitelji niti jednog trena nisam izgubio vjeru u sebe. Vozio sam ravno kroz školske obveze i stigao do državnoga LiDraNa. Krajem ožujka ranom zorom ekipa iz naše škole sa svojim mentoricama krenula je na put. Ovoga puta cilj je bio grad, stari ljepotan, smješten podno Dinare i okružen Kornatskim otočjem, čiji je zaštitnik sv. Mihovil. Pogađate! Cilj nam je bio Šibenik, domaćin državnog LiDraNa.

Putovanje je bilo zabavno i vrijeme na putu proteklo je vrlo brzo. Dočekao nas je suncem okupani grad domaćin. Miris mora, okus soli i toplina sunca vratili su nas u stvarnost nakon dugog puta. Smjestili smo se u hotelu «Ivan», malo odmorili, nešto pojeli i krenuli na prvo upoznavanje s dvoranom u kojoj ćemo pokazati što znamo. Moje kazivanje poezije odradio sam profesionalno drugi dan vrlo rano. Vremena za druženje s morem i duge šetnje plažom nije bilo previše, no ipak dovoljno da udahnemo malo drugačiji zrak nego što je ovaj u našoj Virovitici. Svi skupa bili smo odlični, ekipa mrak, mentorice za pet. Šibenik je u mom srcu ostavio neizbrisiv trag. Povratak kući značio je nove školske obveze, a živjeti bez toga bio je život. Hvala mojoj mentorici Sanji Pavelko što je izabrala upravo mene i vjerovala u moj uspjeh. Silvijo Švast, 6.b

Župan nagrađuje najuspješnije na državnim natjecanjima

Oni su ponos naše županije Kraj školske godine obilježen je svečanom priredbom u Kazalištu Virovitica na kojoj je župan virovitičkopodravski Tomislav Tolušić nagradio učenike i mentore osnovnih i srednjih škola koji su postigli zapažen rezultat (1. 2. 3. mjesto) na državnim natjecanjima i smotrama te sportu.

Tekst: Silvijo Švast, 6.b Foto: Kristijan Toplak

Iz riznice uspjeha

Matematika i geografija

Brojke i slova jednako uspjeh Još su mi se kao malom brojke, kontinenti i planeti motali po glavi. Gledao bih u karte i brojeve kao veliku nepoznanicu i osjećao želju za znanjem. I tako mi se kroz moje školovanje u 4. razredu pružila prilika da ostvarim svoj san, da dođem do regionalnog natjecanja iz matematike. Uspio sam, te na samoj granici ušao među 30-ak najboljih u regiji. San se ostvaruje i dalje. U petom sam razredu, kao već veliki znalac, pozvan na regionalno natjecanje iz matematike i državno iz geografije zahvaljujući prvim mjestima

na županijskim natjecanjima. Posebno se ponosim sa 100 % riješenim testom iz matematike na županijskom natjecanju. Moje su mentorice Marica Matasić i Ljuba Blagojević. Prvo je došlo trodnevno natjecanje iz geografije u Vinkovcima. Tamo sam bio smješten u hotelu Slavonija. Sobu sam dijelio s učenikom iz Čakovca s kojim sam se super družio. Ali tamo nisam došao samo zbog druženja. Trebalo je, drugi dan, riješiti i testove. Uhvatila me trema te sam jedva znojnim rukama,

drhteći, napisao odgovore. Ma znate već kako je pred test. Dok je komisija pregledavala testove, mi smo posjetili Vukovar, Đakovo i Ilok. Zbog malog propusta u praktičnom dijelu testa nisam osvojio neko značajnije mjesto. Nakon geografije stiglo je regionalno natjecanje iz matematike koje se održavalo u Našicama. Opet ista situacija. Znojenje dlanova, trema. Jedva sam dočekao da obvezni dio završi. A zatim je slijedilo opuštanje. S ostalim učenicima otišao sam u posjet ZOO vrtu u Markovcu Našičkom te smo prošetali prekrasnim našičkim parkom u kojem je smješten dvorac grofa Pejačevića. I ove godine marljivo rješavam matematičke probleme, pronalazim daleke zemlje na geografskoj karti te proučavam njihove značajke. Luka Kelčec, 6.d

Spoj zadovoljstva, sreće i uspjeha

Sretna i ponosna Nakon odličnih uspjeha na školskom i županijskom natjecanju, moj prijatelj Luka Kelčec i ja pozvani smo na državno natjecanje iz geografije. Kada sam saznala, nisam mogla vjerovati. Moja nastavnica geografije, Dragica Kekez, odmah me počela još jače pripremati. Ja sam kod kuće učila, a nastavnica mi je u školi objašnjavala. Nisam mogla dočekati taj dan, bila sam jako uzbuđena. Natjecanje se održavalo u Vinkovcima, a bilo je predviđeno da traje tri dana. Kada smo došli u Vinkovce, dali su nam letke i ključeve naših soba. Nakon što smo se osvježili, otišli smo u kazalište gdje su nas upoznali s Vinkovcima. Moja „cimerica“, Vedrana Filipović iz Pitomače i ja ponavljale smo do jedan sat u noći. Jedva sam zaspala. Sljedeći dan su nas odveli do Gimnazije Matije Antuna

Iz riznice uspjeha

Reljkovića gdje smo pisali testove. Podijelili su nas u dvije učionice kako ne bismo mogli prepisivati. Kada smo završili i praktični rad, išli smo u Vukovar, Ilok i na obalu Dunava. U Vukovaru smo bili na groblju, a u Iloku u crkvi, a razgledali smo još neka mjesta. Bili smo i u suvenirnici gdje sam kupila Vučedolsku golubicu, ali nismo se mogli u potpunosti opustiti i uživati u izletu jer smo stalno mislili o rezultatima. Kada smo se vratili i pogledali rezultate, nisam mogla vjerovati. Provjerila sam tri puta. Osvojila sam četvrto mjesto u državi. Bila sam jako sretna i ponosna. Odmah sam se javila svojim roditeljima. I oni su bili ponosni. Treći smo dan išli u nekakvu šumu i u katedralu u Đakovu. Tamo su nam

pričali o toj šumi i o povijesti đakovačke katedrale. Toga sam dana, posebno sretna zbog uspjeha koji sam postigla, još više uživala u razgledavanju. Iako mi je prvobitno bilo žao što se natjecanje ne održava negdje na obali Jadranskog mora, po povratku kući mi je bilo drago zbog toga jer je znatno manja vjerojatnost da ću u budućnosti otići na izlet u taj dio Hrvatske nego na more, a također je prekrasan, pun povijesnih i prirodnih znamenitosti. Nakon povratka, svaki sam dan sve više to putovanje na državno natjecanje doživljavala kao prekrasan izlet na kojemu sam upoznala mnogo vršnjaka iz cijele Hrvatske i u kojemu sam uživala u svakom trenutku. Lucija Relić, 6.b

Iznimno uspješan školski projekt

Lijepo je misliti, još ljepše znati, a najljepše promatrati Moto globovaca naše škole je: Lijepo je misliti, još ljepše znati, a najljepše promatrati“. Sav trud koji je uložen u prikupljanje podataka i rad u GLOBE programu nije bio uzaludan. Učenici od petog do osmog razreda tijekom cijele školske godine kroz redovnu i dodatnu nastavu ostvaruju rad u GLOBE programu. Već petu godinu učenici sudjeluju na Državnoj smotri i natjecanju hrvatskih GLOBE škola. Ove godine ekipa škole: Sandra Manojlović, Lucija Zečević, Lovro Kićinbaći učenici 8. d razreda osvojila je 8. mjesto u orijentaciji od ukupno 38 osnovnih škola. Njihova voditeljica je mr.sc. Jasna Razlog-Grlica. Ovogodišnja Državna smotra i natjecanje GLOBE škola održana je u Zadru od 23. do 25. svibnja 2010. godine. Učenici i GLOBE voditelji iz pedeset osnovnih i srednjih škola prikazali su svoj rad posterom ili blogom, projekte te sudjelovali u orijentacijskom natjecanju. Ekipa naše škole prikazala je rad škole posterom, predstavila projekt „Fenološko promatranje breze i alergijski semafor“ koji su načinili zajedno s OŠ Josipa Kozarca iz Slatine. Ovaj projekt Državno povjerenstvo nagradilo je kao jedan od iznimno uspješnih školskih projekta te je svaka škola dobila priznanje i nagradu – uređaj za mjerenje. Učenici su razgledali kulturne znamenitosti Zadra, izmijenili iskustva u radu i uz ugodno druženje uživali u

morskom ugođaju okolice hotela Donat u Zadru. Smotra i natjecanje GLOBE škola ima cilj razmjene i obogaćivanja iskustava sudionika te međusobno poticanje u razvijanju uspješnih modela, koji će unaprijediti nastavu i pridonijeti suradnji hrvatskih škola. Na državnoj razini oni predstavljaju i školski GLOBE projekt, ukoliko je izrađen i odobren od strane recenzenta, koji imenuje državno povjerenstvo. Učenički, odnosno školski projekti izrasli iz programa GLOBE, najviša su razina njegove obrazovne komponente. Oni potiču dublje razumijevanje i analizu

dobivenih rezultata, povezivanje i primjenu temeljnih školskih znanja u rješavanju konkretnih problema u svojoj sredini, kroz njih se razvija prosuđivanje i ostvaruje istraživački, djelatni i multidisciplinarni pristup učenju, unapređuje se vještina komuniciranja i vježba timski rad. Tročlane učeničke ekipe iz svih pozvanih škola sudjeluju na orijentacijskom natjecanju, što uključuje sljedeća znanja i vještine:orijentacija u prostoru uz pomoć zemljovida i kompasa (ili GPS-a), čitanje (interpretacija) satelitskih snimaka i zemljovida, poznavanje i pravilna primjena GLOBE protokola i objašnjenja postupaka pri elementarnim GLOBE mjerenjima i tumačenje dobivenih rezultata. Hrvatski program GLOBE ima svoju internetsku stranicu na adresi: http://public.carnet.hr/globe na kojoj se mogu naći dopunske obavijesti i novosti u ostvarivanju programa, stručni tekstovi i dokumentacija o dosadašnjim aktivnostima. Magdalena Špoljarić, 8.d

globovci Slatine i Virovitice

Iz riznice uspjeha

Ekokviz „Lijepa Naša“

Svinjskom gripom stigli do Pule Nakon osvojenog prvog mjesta na županijskom natjecanju u ekološkom kvizu „Lijepa Naša“ počele su pripreme i za državno natjecanje koje je ove godine održano u Puli sredinom ožujka. Naša je ekipa s mentoricom Željkom Šolc pripremila temu vezanu uz bolest svinjske gripe. Natjecanje se sastojalo

od prezentacije, pisanja testa i usmenog dijela. Nakon svih obveza vrijeme smo iskoristili i za obilazak Pule koja obiluje kulturnim znamenitostima. Ekipu naše škole činili su : Tomislav Periša, Denis Kovač, Mario Gašparić i Iva Ljubanović. Denis Kovač, 7.b

Pobjednice Moj mali međunarodnog prijatelj likovnog natječaja Na natječaju učenice naše škole Martina i Maja Blažičević osvojile su drugo, a Lara Banić i Lora Ladović treće mjesto za likovne radove.

Na svečanom otvorenju izložbe priznanja i pehare učenicima je podijelio župan virovitičko-podravski Tomislav Tolušić. Lara Banić

Pod pokroviteljstvom Hrvatske katoličke misije organiziran je Međunarodni likovni natječaj za učenike svih hrvatskih osnovnih škola u zemlji i inozemstvu. U gradskoj galeriji u njemačkom gradu Iserlohnu povjerenstvo je izabralo najbolje između preko petsto pristiglih radova.

OŠ Ivane Brlić-Mažuranić Virovitica sudjelovala je s trideset i dva likovna rada od kojih su četiri postigla odlične rezultate. U kategoriji učenika od petog do osmog razreda Katarina Pecolaj, učenica osmog razreda osvojila je prvo mjesto. Lari Banić (sedmi razred) pripalo je drugo, a Ivani Hršak (osmi razred) i Giti Pejović (peti razred). Mentorica je Ankica Fijala. Gita Pejović, 5.d

Naziv Iz riznice rubrike uspjeha

Uspjeh na županijskim natjecanjima 1. mjesto

Lea Pavelko, 7.b

Sandra Manojlović, 8.d

KEMIJA Mentorica: Katica Pavlović

FIZIKA Mentorica: Marica Domokuš

Luka Kelčec, 5.d MATEMATIKA Ljuba Blagojević GEOGRAFIJA Mentorica: Marica Matasić

upanijskim natjecanjima iz nastavnih predmeta

a Pavelko, 7.b

MIJA

orica: a Pavlović

jlović, 8.d

okuš

Iva Ljubanović, Tomislav Periša, Denis Kovač i mjesto Mario Gašparić 3. mjesto

Lara Bakir, 8.b EKOKVIZ

HRVATSKI JEZIK Mentorica:

Luka Šenjug, 7.d

Mentorica: Renata Sudar

Željka Šolc

Roman Yatsukha,5.e

KEMIJA

Mentorica: Katica Pavlović

Anja Majurec, 5.d 2. mjesto 3. mjesto Maja Jirouš, 8.d MATEMATIKA

Mentorica: Ljuba Blagojević

GEOGRAFIJA

ka Kelčec, 5.d Lara Bakir, 8.b KEMIJA Luka Šenjug, 7.d Mentorica: Katica Pavlović EMATIKA HRVATSKI JEZIK KEMIJA orica: Blagojević Mislav Bajan, Mentorica: 7.b Mentorica: Renata Sudar Katica Pavlović

GRAFIJA

orica: a Matasić

cija Relić, 5.b

OGRAFIJA

orica: ca Kekez

ip Šutalo, 7.b

EMATIKA

orica: Sanja Jergović

Mentorica: Marica Matasić

MATEMATIKA

Mentorica: Sanja Jergović Roman Yatsukha,5.e Anja Majurec, 5.d

Elena Šimotić,GEOGRAFIJA 5.b MATEMATIKA GEOGRAFIJA Mentorica: Ljuba Blagojević Mentorica: Marica Matasić Mentorica: Dragica Kekez

SPORT

Maja Jirouš, 8.d Ekipni uspjeh učenika u sportu na županijskim natjecanjima KEMIJA 1. mjesto Mentorica: Katica Pavlović Atletika - djevojčice1.

2. mjesto

Kros – djevojčice mjesto

Atletika – dječaci Kros – mlađe djevojčice Atletika - djevojčice Kros – dječaci ( 7. i 8.r.) 3. mjesto Mali nogomet Atletika Kros–– dječaci mlađi dječaci MATEMATIKA Stolni tenis – dječaci Odbojka - dječaci Kros – dječaci (7. i 8.r.) Stolni tenis – djevojčice Mentorica: Sanja Jergović

Mislav Bajan, 7.b

Elena Šimotić, 5.b GEOGRAFIJA Mentorica: Dragica Kekez

GEOGRAFIJA Mentorica: Dragica Kekez

Josip Šutalo, 7.b, MATEMATIKA Mentorica: Sanja Jergović

pozvani na državna natjecanja... Iva Ljubanović, Tomislav Periša, Denis Kovač i Mario Gašparić EKOKVIZ

Lucija Relić, 5.b

Mentorica: Željka Šolc

GEOGRAFIJA

Luka Kelčec, 5.d

Mentorica: Dragica Kekez

GEOGRAFIJA

Mentorica: Marica Matasić

Sandra Manojlović, 8.d FIZIKA Josip Šutalo, 7.b Mentorica: Marica Domokuš MATEMATIKA

Mentorica: Sanja Jergović

Lovro Kićinbaći, Sandra Manojlović, Lucija Zečević, Magdalena Špoljarić GLOBE PROGRAM

Mentorica: Jasna Razlog - Grlica

državni LiDraNo 2010. Školski list Hlapić Iva Ljubanović, 8.a Urednica - Renata Sudar

Novinarski rad

Lovro Kićinbaći, 8.d Mentorica: Sanja Pavelko

Dramsko-scenski nastup Silvijo Švast, 5.b

Mentorica: Sanja Pavelko

(pojedinačni)

regionalno natjecanje Luka Kelčec, 5.d Zrinka Slamić, 6.b MATEMATIKA Roman Yatsukha,5.e MATEMATIKA

mentor: Rajko Knežević

Mentorica: Ljuba Blagojević

Mali nogomet Stolni tenis – dječaci Stolni tenis – djevojčice

predloženi na državno

2. mjesto

Mentorica: Jasna Razlog - Grlica

Kros – djevojčice Kros – mlađe djevojčice

mislav Periša, o Gašparić

Lucija Relić, 5.b

3. mjesto

Prvaci krosa Sportskih novosti: Kros –Luka mlađi dječaci Sebastian Leci, Marino Bloudek, Moslavac i Tihomir Kiš

Tena Tucelj, Sandra Manojlović, Lucija Zečević BIOLOGIJA – ISTRAŽIVAČKI RAD

međunarodna nagrada Katarina Pecolaj, Lara Banić, Gita Pejović, Ivana Hršak LIKOVNA KULTURA Mentorica: Ankica Fijala

Odbojka - dječaci

Iz riznice uspjeha Balint Irena

Margetić Ana

Hobi naših učenika

Lego je naš odabir Svatko od nas nešto je skupljao ili imao želju skupljati i baviti se nekim hobijem. O skupljnju i slaganju - kocaka razgovarala sam s trima prijateljima iz razreda. To su Luka Duvnjak, Luka Sudar i Mirko Filipović.

Zašto ste odabrali skupljanje i slaganje lego-kocaka? Luka S. - Zato što je zanimljiv, razvija kreativnost, maštovitost, originalnost i nove ideje i načine slaganja. Luka D. - Sviđa mi se, pomaže ubiti dosadu, a razvija maštovitost. Mirko F. - Sviđa mi se što od pojedinih kockica mogu sagraditi grad mašte.

Kada ste ušli u lego svijet i kako? Luka S. - Otkada je moj brat rasuo sve kockice po pokrivaču. Otada sam počeo slagati letjelice, kućice i najjednostavnije oblike. Luka D. - U vrtiću sam vidio drugu djecu kako se zabavljaju legićima. Mirko F .- Počeo sam skupljati sa 5 godina, brat me je zarazio najkreativnijom igrom.

Što volite slagati? Luka S. - Volim slagati staru arhitekturu i građevine.

Luka D. - Sve… što se da napraviti. Mirko F. - Brodove, automobile, kuće.

Imate li možda poseban kutak u sobi za svoje lego kreacije? Luka S. - Da, stavljam kreacije i setove na police. Luka D. - U svojoj sobi imam police za složene setove. Mirko F. - Kada nešto dobro napravim, stavim na staklenu policu u sobi.

Koji su vam omiljeni setovi legića? Luka S. - To su Castle, Star Wars, Kingdoms, Harry Potter. Luka D. - Castle i City. Mirko F. - Lego City.

Imate li naviku druženja s prijateljima u zajedničkom slaganju i izmjenjivanju kockica? Luka S.- Da, učlanjen sam u klub „Kockice“, razmjenjujemo ideje, setove, kockice i minifige. Luka D. – Da, putem interneta. Mirko F. – Ne baš, svoju kreativnost i ideje zadržavam za sebe.

Razgovarala: Kristina Ojdanić, 8.b Fotografije: Luka Sudar, 8.b

Hobi

izložba u Tehničkom muzeju

izložba u Tehničkom

muzeju

Matija Grgurić - jedan od strastvenih obožavaljelja lego-kocki, apsolvent arhitekture iz Zagreba, predsjednik kluba “Kockice”

Hobi osvaja i svijet odraslih

Otkuda i otkada je započela strast prema lego kockama? - Strast je započela još od malih nogu. Prvi LEGO set dobio sam davne 86. kada sam imao samo 3 godine. Nakon duže pauze tijekom srednje škole i početkom faksa, vratio sam se kockicama. Svijetu kockica vratio sam se zahvaljujući prijatelju koji ih je skupljao, i internetu gdje sam otkrio veliku zajednicu LEGO obožavatelja.

Je li odabir Vašeg fakulteta utjecao na želju za slaganjem kockica i koliko Vam stečena znanja pomažu u radu? Mislim da nije jako utjecao na samo slaganje, već prije na temu mojih kreacija – a to je većinom arhitektura. U klubu imamo ljude iz najrazličitijih struka i svatko nađe drugo što mu se sviđa slagati. Mislim da nema veze što studirate, nego samo morate biti kreativni.

Jesu li pripreme opsežne? Za početak kreacije? Nisu same pripreme toliko komplicirane, već nabavka dijelova i sami proces slaganja. Pripreme na neki način idu usporedno sa slaganjem. Svaki novi dio je novo iznenađenje.

Koja je bila Vaša najveća maketa i koliko je trajala njena izrada? Moja najveća maketa je maketa Umjetničkog paviljona u Zagrebu, u mjerilu 1:37, i njena izrada je trajala godinu i pol dana.

Radovi izloženi na izložbi u Tehničkom muzeju u Zagrebu privukli su velik broj posjetitelja. Koji su Vaši radovi i kako su prihvaćeni među posjetiteljima? Osim Umjetničkog paviljona izložio sam maketu Fallingwater-a, poznate kuće F.L. Wrighta. Osim velikih radova tu je bio i manji, Villa Savoye, te mnoge kuće, tereni i ostalo za našu najveću zajedničku kreaciju, city dioramu.

Je li su nakon izložbe ljudi postali zainteresirani za Vaš klub i jeste li primili mnogo novih članova? Nismo primili puno novih članova, ali se interes dosta povećao. Dobili smo mnoge nove ponude za izlaganja i slično. Članovi dolaze ujednačeno, ali nema nas puno, svega 60.

I na kraju, koji je vaš sveukupni cilj izrade maketa od lego-kockica i jeste li zadovoljni svojim dosadašnjim postignućem na tom području? Cilj je druženje, zabava, opuštanje i bavljenje nečim kreativnim i interesantnim. Nas klub ujedinjuje ljude svih struka, generacija, mlade i stare s jednim izuzetno edukativnim i kreativnim hobijem i mislim da možemo biti zadovoljni dosadašnjim uspjesima. Tekst: Monika Katalenić, 7.c

Mislite li da ste motivirali djecu, ali i odrasle za slaganje legača? Nadamo se da jesmo, klub se širi, i imamo sve više i više članova – i djece i odraslih.

Hobi

Projekt Straničnik povezao nas sa svijetom

Zlatovez izvezen flomasterom u ruci Tim smo projektom predstaviti naš razred, našu prekrasnu školu i našu jedinstvenu kulturnu baštinu te njezine ljepote na jednostavan način – straničnikom ili bookmarkom. Naše „putovanje„ je započelo s zanimljivom ponudom : „ Želite vi, mali u 2.a, sudjelovati u projektu „STRANIČNIK“? Naravno da smo prihvatili! Postalo je zanimljivo, kreativno, istraživački i odvelo nas je na drugu stranu svijeta u Sjedinjene Američke Države, u Mellow Creek mali gradić u državi Missouri. Oni su poslali pismo za suradnju s našim drugim razredom. Jedan od glavnih „krivaca“ za naše istraživanje bila je vrijedna knjižničarka Vesna Zvečić. Uputila nas je u zanimljiv projekt u kojem su sudjelovali učenici 8. razreda i naš veseli, razigrani 2.b.

Ponosni smo bili na naše uratke koji su bogati različitim motivima.

Tim smo projektom predstaviti naš razred, našu prekrasnu školu i našu jedinstvenu kulturnu baštinu te njezine ljepote na jednostavan način – straničnikom ili bookmarkom.

Priča nas je vodila od naše učionice, hodnika škole, Gradske knjižnice, ulica, Cvjetnog trga, starog dijela grada, prekrasnog parka i dvorca grofa Pejačevića. Priča je upotpunjena na engleskom jeziku uz pomoć učiteljice engleskog koja nas je marljivo pratila na tom putu.

Uz pomoć učiteljice Kornelije Šarić shvatili smo pojam „straničnik“ i koji motiv želimo pokazati na njemu. Naša kulturna baština je bogata narodnim vezom. Izabrali smo „slavonski zlatovez“. On je bio zvijezda vodilja i poticaj za istraživanje o porijeklu i načinu izrade. Istražili smo i pretvorili se u male vezilje, ali ovaj put umjesto konca narodni vez smo „vezli“ - crtali zlatnim i srebrnim flomasterom.

detalj s izložbe u holu škole

8.e s knjiznicarkom Vesnom Zvečić

Projekti

No tu nije završilo naše putovanje. S učiteljicom i teacher Jelicom Oluić htjeli smo upoznati naše daleke prijatelje s našim gradom, ulicama, znamenitostima. Jednu zajedničku šetnju gradom ovjekovječili smo fotografijama koje smo posložili u slikovnu priču.

S nestrpljenjem smo poslali naše uratke, slikovnu priču i čekali odgovor. Odgovor je brzo uslijedio i bili smo presretni jer smo dobili njihove straničnike i malu prezentaciju o njima i njihovoj školi koje smo išli vidjeti u školsku knjižnicu.

američki straničnici

8.e mar

Postali smo bogatiji s novim prijateljima, novim znanjem o njima i njihovoj kulturi. Bilo je zanimljivo vidjeti njihove straničnike – „bookmarkere“ koje su nam poslali i pročitati što su nam napisali o sebi, njihovim interesima, što vole, s čime se bave i što ih zanima. Nadamo se da tu priči nije kraj. Nastavak slijedi u novom projektu s nekim drugim učenicima i učiteljicama u kojima ćemo upoznati opet nešto novo i zanimljivo . Karlo Velić, 2.a

Engleska riječ bookmark ima različite hrvatske prijevode (straničnik, dočitnica, dočitnik, štionik, knjižnik, knjižni označivač…), a najčešće se koristi riječ straničnik. Potreba za označavanjem stranica u knjizi prepoznata je od njezinih početaka. U 15. st., kada se pojavio tisak, naklade su bile male, a cijene knjiga visoke. Straničnici su služili zaštiti skupocjenih knjiga (da se ne bi pravile magareće uši).

rljivo radi

Straničnici su prvi put spomenuti 1584. godine kada je engleski kraljevski tiskar Christopher Barker kraljici Elizabeti I. predstavio svilenu vrpcu za označavanje knjiga. Sve do sredine 19. st. uobičajeni straničnici bile su svilene vrpce ušivene pri vrhu knjige. Od 1850. pojavili su se prvi straničnici odvojivi od knjige koji su uglavnom korišteni za Biblije i molitvenike. Viktorijansko doba proglašeno je zlatnim

dobom dizajna luksuznih straničnika. Papirni i celuloidni straničnici bili su omiljeno sredstvo oglašavanja proizvoda, usluga i neprofitnih organizacija. Mnogi ljudi u svijetu skupljaju različite straničnike i imaju vrijedne zbirke. Straničnici se izrađuju od najrazličitijih materijala, neki od njih su papir, celuloza, srebro, zlato, kositar, drvo, bakar, aluminij, lim, plastika, koža, svila, pa čak i slonovača. U novije je vrijeme riječ straničnik dobila novo značenje – na internetskim preglednicima označuje i povezuje neke stranice (bookmarks, favorites). Ipak, prvotno značenje riječi i dalje povezuje ljude koji vole knjige i čitanje.

Illustracija u pozadini: Minea Radijevac, 5.e

t s e j i Pov a k i n č i n a r st

Literatura: Densky-Wolff, L. R., The history of bookmarks, http://www.inmybook.com/index. php?main_page=page&id=64&chapter=0 (2.10.2010.) Marija Iličić i Paula Cindrić, 8.e

radionica u 2.a

8.e s knjižničarkom

Projekti

Projektom naučili mnoštvo pojedinosti o europskoj zemlji Viana do Castelo Braga Porto

Aveiro

Odjednom u Portugalu Bragança

Vila Real

Viseu

Guarda

Coimbra Leiria

Castelo Branco

Santarém Portalegre

Lisbon Setúbal

Évora Beja

hal

Gospodarstvo i stanovništvo

Faro

(Sanja Pilinger i Iva Vuković) Portugal je država Južne Europe s 10,6 milijuna stanovnika. Prevladava većinom urbano stanovništvo, tj. gradovi čine 56 % populacije Portugala. Službeni jezik je portugalski. 92 % Portugalaca je katoličke vjere, a ostali su većinom protestanti. Nepismenost iznosi oko 7%. 98% stanovništva čine Porugalci. Oko 4 milijuna Portugalaca je u iseljeništvu, najviše u Brazilu te Francuskoj.

Ponta Delgada

Budući da su sudjelovanjem u projektu «Straničnik» učenici 8.e razreda otkrili mnogo zanimljivih stvari o Portugalu, donosimo sažetke njihovih radova:

Geografska obilježja (Lara Banić i Maja Blažičević) Portugal se smjestio na zapadu Pirenejskog poluotoka na istočnim obalama Atlantskog oceana. Pripadaju mu otok Madiera i otočna skupina Azori. Dvije najveće Portugalske rijeke Tejo i Douro izviru iz Španjolske te se preko Porugala ulijevaju u Atlantski ocean. Primorje Portugala pretežito je nižeg reljefnog oblika s prosjekom nadmorske visine oko 250 m. U unutrašnjosti prevladavaju brda i planine (najviši vrh Portugala je Torre – 1991m). Šume prekrivaju 34 % površine Portugala, livade i pašnjaci 10,5 %, obrađena

zemljišta 33 %, a ostali dio iznosi 22,5 %. Klima je u unutrašnjosti i na sjeveru umjereno topla, a u primorju i na jugu sredozemna.

Projekti

Portugalski BDP iznosi 117,1 milijardi $. U turizmu i prometu zaposleno je najviše stanovnika, a od ostalih djelatnosti dobro su zastupljeni ribarstvo, vinogradarstvo, šumarstvo te poljoprivreda. Vrijedi spomenuti da je Portugal poznat po izradi pluta (čepova za boce te starijih ribičkih plovaka).

Gradovi

(Josipa Jezerčić i Klara Predragović) Glavni grad Portugala je Lisabon. Nalazi se na ušću sjeverne obale rijeke Tejo i politički je kulturni i poslovni centar Portugala. Prostire se preko niza brežuljaka, a odlikuju ga različite četvrti. Na ušću rijeke Douro nalazi se grad Porto, drugi po veličini grad u Portugalu. Porto je važna luka i centar vinogradarstva. Uz Porto i Lisabon ističu se i gradovi Braga, Coimbra i Setubal.

Nacionalni parkovi

(Josipa Jezerčić, Sanja Pilinger, Klara Predragović i Iva Vuković) U Portugalu se nalaze nacionalni parkovi Serra de Estrela i Montesinho. Serra de Estrela je osnovana 1976. godine te je tako postala prvi nacionalni park u Portugalu. Odlikuju je visoka brda i planine nego u drugim krajevima Portugala, a ujedno se Torre (najviši vrh Portugala) nalazi u ovome nacionalnom

parku. Montesinho je pak osnovan 1979., a nalazi se duž granice sa Španjolskom. Vode su najveća vrijednost ovog nacionalnog parka.

Povijest

(Kristina Grgos i Bernarda Kunštek) Prvi povijesni nalazi civilizacije na području Portugala sežu u 7000 god. pr. Kr. Narod koji je prethodio današnjim Portugalcima naselio je dolinu rijeke Tejo te se kroz povijest razvijao i učio nove vještine. Nalazišta te pracivilizacije Portugala su u Palmeli, Alcalaru i Reguengos de Monsarazu. Nadgrobni spomenici – dolmeni danas uživaju kulturni izvor iz doba Rimskog Carstva.

Kroz srednji vijek mnogo se ratovalo i mijenjale su se vlasti sve dok Afonso Heriques 1139. nije proglasio Portugal nezavisnim i postao njegovim prvim kraljem. 1373. Portugal s Engleskom potpisuje Anglo-portugalsku alijansu koja je na snazi još i danas. U 15. i 16. stoljeću Portugal se okreće otkrivanju i kolonizaciji novih područja s „druge strane svijeta“ i postaje jedna od najvećih kolonijalnih sila. Kasnija razdoblja donose mu mnoge elementarne katastrofe te Napoleonova osvajanja, nakon kojih pada pod vlast Španjolske. Kasnije Portugal postaje ponovno neovisan.

Etnografija i gastronomija (Kristina Grgos i Bernarda Kunštek)

Portugalci su poznati u svijetu kao veliki štovatelji svojeg nacionalnog ruha. Njihove narodne nošnje često su viđene pri obredima vjenčanja, imenovanjima novih premijera i predsjednika države. Većina narodnih nošnji potječe iz razdoblja srednjeg vijeka. O gastronomskim ukusima Portugalci smatraju da znaju najviše. Njihova vina poznata su većini svijeta, a mnoga potječu iz okolice grada Porta (istoimeno vino). Nađete li se ikada u nekom portugalskom restoranu, vjerojatno ćete kao preporuku kuće dobiti balchau (usoljeni bakalar) i feijoadu (crni grah s komadićima mesa).

Lisabon je glavni grad Portugala

Projekti

Književnost

(Fran Hercigonja) Prvi književni spisi Portugala potječu iz 13. st. Pisani su dosada slabo poznatim galsko-portugalskim jezikom. U renesansno doba ističu se imena tri književnika: Gil Vicente (dramatičar), Bernardim Ribeiro (romanopisac) te Sá de Miranda (pjesnik). Kasnije portugalska književnost pada u sjenu španjolske, ali put iz te krize pokazuje Luis Vaz de Camoes. Priču suvremene porugalske književnosti završavaju pjesnik Fernando Pessoa i nobelovac Jose Saramgo.

fado

Majka Božja Fatimska

(Josipa Jezerčić i Klara Predragović) Troje malih pastira Lucia dos Santos i njezini rođaci Francisco i Jacinta Marto doživjeli su ukazanje Gospe Fatimske. Gospa im se ukazala šest puta. Događaji su se odvijali svakog 13. u mjesecu, osim u kolovozu, kada je to bilo 15. dana u mjesecu. Fatimska tajna koju je prenijela Gospa sastoji se od tri različita dijela.

na EP u Portugalu 2004. godine. Ipak, što se tiče kvalitetnih igrača, Portugal se ima kime pohvaliti. Mario Coluna i Eusebio jedni su od najboljih napadačkih tandema u povijesti nogometa, dok je u veznom redu početkom 21. st. dominirao Luis Figo. Danas najpoznatiji portugalski nogometaš zasigurno je Cristiano Ronaldo koji drži službeni rekord po broju postignutih golova u jednoj sezoni koji iznosi 47. Osim nogometa, u Portugalu ćete često vidjeti kako se igra hokej na travi i rukomet. Iako nemaju značajnijih rezultata iz ta dva sporta, mi ćemo najviše pamtiti SP u rukometu u Portugalu na kojem su naši Kauboji osvojili prvu zlatnu svjetsku rukometnu medalju.

Fatimska Gospa

Glazba

(Kristina Grgos i Bernarda Kunštek) Portugalom se često može čuti samo jedan tip glazbe, a to je fado. Fado je portugalski tip glazbe povezan najviše s akustičnom gitarom i laganim afričkim ritmovima. To je strastvena glazba, opisuje životne teškoće. Njime se slušateljima pokušavaju prenijeti osjećaji čežnje i boli. Najpoznatije izvođačice fada u svijetu i Portugalu su: Amália Rodrigues, Mariza, Mafalda Arnauth, Misia, Dulce Pontes, Madredeus i Cristina Branco.

Likovna umjetnost

(Lara Banić, Maja Blažičević, Martina Blažičević i Lora Ladović) Portugalska likovna umjetnost prvo se odrazila u arhitekturi gdje dolazi do gradnje trodobnih katedrala koje su danas ujedno i najposjećenije turističke atrakcije u toj zemlji. Romanika i barok su donijeli revoluciju u kiparstvu gdje se ističu Joaquim Machado de Castro, Francisco Franco i Pedro Cabarita Reis. Slikarstvo je pak spalo pod veliki nizozemski utjecaj. Iz njega se razvilo minijaturno slikarstvo gdje su glavni predstavnici Antonio de Holanda i Antonio Fernandez. Iz razdoblja

renesansa ističe se A. Sanchez Coello, a iz doba baroka Francisco Vieira, Jose Veloso Selgado i Miguel Angelo Lupi.

Projekti

Prvi dio donosi ukazanje pakla, drugi objavljivanje kazne i načina na koje se može izbjeći, a treći anđela s ognjenim mačem, progon Crkve, pape, biskupa, redovnika, redovnica, muškaraca i žena i na kraju veliki povratak ljudi Bogu.

Sport

(Dominik Kuharić i Krešimir Maletić) Nogomet je najpoznatiji i najcjenjeniji portugalski sport i najviše promiče svoju zemlju u svijetu. Porto, Benfica Lisabon i Sporting Lisabon najveći su portugalski nogometni klubovi. Portugalska nogometna reprezentacija ipak nema neke značajnije uspjehe na velikim natjecanjima osim 3. mjesta na SP-u u Engleskoj 1966. godine te 2. mjesta

Cristiano Ronaldo

Fotografije: http://europa.eu/abc/maps/images/members/portugal.gif (1.10.2010.) http://www.znanje.org/i/i27/07iv03/07iv0313/600px-Flag_of_Portugal.svg.png (1.10.2010.) http://www.puturist.com/foto-galerija/slike/409.aspx (1.10.2010.) http://www.destination-algarve.com/ (1.10.2010.) http://actiontur.selfip.com (3.10.2010.) http://gossip.whyfame.com/its-a-boy-for-cristiano-ronaldo-5696 (2.10.2010.) http://the2ndhalf.typepad.com/andys_diner/2007/08/index.html (2.10.2010.)

Fran Hercigonja, 8.e

Razgovor s nogometašem Danijelom Stojanovićem

Portugal iz prve ruke Koliko dnevno treniraš i što radiš u slobodno vrijeme? Dnevno treniram dva puta, ujutro i poslijepodne, a u slobodno vrijeme se pokušavam što bolje odmoriti za sljedeći dan jer je dosta naporno.

Kojim se jezikom služiš dok razgovaraš sa suigračima? Sa suigračima razgovaram uglavnom na engleskom, ali polako učim i portugalski koji nije nimalo jednostavan.

Koji ti je najdraži nogometni klub u svijetu, a koji u Hrvatskoj? Najdraži klub mi je Real Madrid, a u Hrvatskoj navijam za Hajduk.

Što misliš o Cristianu Ronaldu? Daniel Stojanović hrvatski je nogometaš rodom iz Đurđenovca pored Našica. Tijekom svoje karijere igrao je za vinkovačku Cibaliju, Posušje i Zrinjski iz Mostara. Ove je godine potpisao ugovor s portugalskim klubom Nacional de Madeira. Kako bismo iz prve ruke saznali što više o načinu života u Portugalu i Portugalcima, razgovarali smo s Danielom (preko facebooka) o njegovoj karijeri i iskustvima u Portugalu.

Saznali smo da igraš za portugalski prvoligaški nogometni klub Nacional de Madeira. Koji broj dresa nosiš i na kojoj poziciji igraš? Broj dresa mi je 5, a igram na poziciji lijevog bočnog.

Koja je razlika između hrvatskog i portugalskog načina igre? Razlika je u tome što se u Portugalu igra dosta brže, a i kvaliteta igre je na višoj razini.

Što se tiče njegovih igračkih kvaliteta, mislim sve najbolje. Inače, on je počeo karijeru u klubu u kojem ja sada igram i napravio je nogometni kamp za djecu i ovdje ima status božanstva.

Koje je tvoje mišljenje o Joseu Mourinhu? Definitivno posjeduje velike trenerske kapacitete i mislim da će osvojiti još puno toga, veliki je motivator, što je igraču jako važno. Sigurno je među pet najboljih trenera na svijetu.

školom iz gradića Alcainsa iz Portugala i zanima nas kakav je život u toj zemlji. Je li puno drukčiji od života u Hrvatskoj? Život je puno drukčiji, kao i običaji i kultura naroda, no vrlo brzo se možeš prilagoditi ako se zadržiš na duže vrijeme.

Kakvi su Portugalci? Jesu li druželjubivi? Portugalci su vrlo druželjubivi i prilično spontani, u njihovom društvu je uvijek ugodno jer se trude da se osjećamo kao kod kuće.

Sviđa li ti se njihova hrana? Koje ti je najbolje portugalsko jelo? Uglavnom jedem naša jela, a ono što sam probao od portugalske hrane nije bas ostavilo neki dojam na mene.

I za kraj još nešto što zanima naše muške čitatelje... jesu li ljepše Portugalke ili Hrvatice? Hrvatice su najljepše na svijetu! Mislim da sam time sve rekao. :) Dominik Kuharić, 8.e Krešimir Maletić, 8.e

Jesi li ostvario svoj nogometni san? U kojemu bi još klubu volio igrati? Svaki igrač s naših prostora gleda da ode igrati u bolje i organiziranije lige pa tako i ja. Mislim da još mogu napredovati i otići u još bolji klub, tako da se san još nije ostvario! Ima više klubova gdje bih volio igrati, ali san je definitivno engleska liga!

Što bi radio da nisi nogometaš? Da nisam nogometaš, bio bih konobar.

U jednom projektu surađujemo s osnovnom Projekti

Razvoj odgovornosti obrazovanjem za ljudska prava

Svi smo isti, a opet različiti

braingym

Deklaracija o pravima čovjeka u 8.d

pozorno slušajmo

Projekti

Ove školske godine u našoj se školi provodi projekt pod nazivom Razvoj odgovornosti obrazovanjem za ljudska prava. Voditeljica projekta je pedagoginja Ivana Bezak, a njezine suradnice knjižničarke Goranka Pavelić i Vesna Zvečić. U projektu sudjeluje po dvoje učenika iz svakog sedmog i osmog razreda (većina njih su mladi knjižničari). Budući da se u studenom i prosincu obilježavaju Međunarodni dan tolerancije (16. 11.) i Međunarodni dan ljudskih prava (8. 12.), tijekom tih mjeseci provode se aktivnosti ovoga projekta. Pedagoginja je u prostoru školske knjižnice održala tri radionice s dvadeset i dvoje učenika sedmog i osmog razreda. U prvoj radionici Deklaracija o pravima čovjeka učenici su bili stanovnici zamišljenih zemalja kojima su birali imena i prava koja će u njima biti zajamčena svim ljudima. Druga je radionica Aktivno slušanje i razumijevanje potreba pomogla učenicima da razumiju svoje i potrebe drugih ljudi te nauče biti aktivni slušači. Treća je radionica Tolerancija i prihvaćanje različitosti najdinamičnija i učenici su je najbolje prihvatili. Središnja aktivnost te radionice bila je Putujemo vlakom. Tijekom te igre učenici su radili

Ivana Bezak, pedagoginja

u skupinama i morali su izdvojiti po troje poželjnih i troje nepoželjnih putnika od ponuđenih šesnaest te objasniti razloge odabira. Neki su odgovori bili stvarno zanimljivi. Na kraju radionice donesen je zaključak: Da bi svi imali ista prava, svi moraju imati pravo da ne budu isti! Nakon odrađene posljednje radionice učenici su riješili evaluacijske listiće. Prva i treća radionica dobile su najveći broj glasova. Knjižničarke obučavale učenike da što uspješnije održe te radionice u vlastitim razredima na satovima SRZ-a. Radionice su tijekom mjeseca prosinca održane u većini sedmih i osmih razreda, a neki će razredi svoj dio poslastice dobiti u siječnju. Maks Luka Šenjug, 8.d

Dojmovi učenika sudionika projekta Ovaj mi se projekt svidio jer je dobro osmišljen, naučio sam puno i bio sam voditelj radionice. Kao voditelj sam se osjećao odlično zato što sam nakratko vidio kako je to biti učitelj i bio sam zadovoljan jer sam širio znanje. Ovaj način nastave mi se sviđa jer je zabavno, više smo uključeni i više naučimo.

Domagoj Domjanić, 8.f Svidjelo mi se to što me razred slušao. Sve je bilo totalno drukčije nego što sam ja zamišljao. Ispalo je puno bolje i puno sam novoga naučio. Svidio mi se rad u grupama, to je najbolji način da jedni s drugima podijelimo misli i pretpostavke, razvijamo stavove, međusobno si pomažemo i poštujemo se.

su primjerene za nas i što nas navode na mnogo pametnih zaključaka.

Tin Gelenčer, 8.d Najviše mi se svidjelo što smo prijatelje potaknuli na razmišljanje. Jako mi se sviđa ovaj način nastave jer kroz igru možemo nešto naučiti. Sanela Barnaki, 7.a Sviđa mi se ovakav način nastave zato što je zanimljiviji i dinamičniji jer se radi kao grupa, a ne kao pojedinac i time se brže postižu bolji rezultati. Ove su mi radionice razbistrile sliku o ljudskim pravima i tome kako naše društvo funkcionira ili kako bi barem trebalo funkcionirati.

Mihael Deskar, 8.a

Maks Luka Šenjug, 8.d

Ovaj način rada mi se sviđa jer sam puno toga naučila, a ne sviđa mi se to što su neki učenici kvarili atmosferu na satu.

Paula Cindrić, 8.e

U ovom projektu najviše mi se svidio razgovor i mogućnost razmjenjivanja informacija i razmišljanja. Ovakav oblik nastave je odličan zato što je vrlo poučan i zanimljiv.

Najviše mi se svidjelo to što su radionice bile u obliku igara u kojima smo mi igrali glavnu ulogu, a svaka je igra imala i svoju pouku. Ovakav način nastave mi se sviđa jer je u grupama rad zanimljiviji i puno učinkovitiji.

Željka Balog, 7.b Odlično sam se osjećao kao voditelj jer sam nešto naučio i podijelio to sa svojim razredom. Tomislav Djurčević, 8.f U ovom mi se projektu najviše svidio rad u grupama, a radionice su na moje stavove utjecale pozitivno jer sam naučila tolerirati tuđe stavove, mišljenja i tuđa prava. U ulozi voditeljice osjećala sam se dobro, ali sam se u početku pomalo bojala. Marija Iličić, 8.e Najviše mi se svidjelo zafrkavanje i ono što smo novo naučili. Bilo je zanimljivo i poučno. Hrvoje Gregorić, 8.b Kao voditelj radionice osjećao sam se odlično (uz malu tremu). Na radionicama mi se najviše svidjelo to što

Vedrana Knežević, 7.d U ulozi voditeljice radionice osjećala sam pritisak jer nisam znala kako će razred surađivati. Radionice mi se sviđaju jer su vrlo pristupačne, prilagođene našoj dobi i imaju vrlo jasne poruke. Još su mi više razvile svijest o toleranciji i ljudskim pravima. Zrinka Slamić, 7.b Bilo je zabavno i kreativno. Volio bih da još traje. Luka Sudar, 8.b Naučila sam uvažavati tuđa mišljenja i shvatila da smo svi ravnopravni. Svi imamo svoje stavove i ideje i mislim da bismo ih trebali iznositi na nastavi. Ines Akrap, 7.e Kroz radionice sam naučila da moramo biti tolerantni jedni prema drugima. Sve mi se ovo sviđa. Učimo kroz igru!

Marta Stanić, 7.a

U radionicama mi se svidjelo mi se to što su svi imali različita mišljenja, a kao voditelj sam osjećao da imam autoritet nad ostalima. Toni Zeba, 8.c Svidjela mi se uloga voditeljice i mislim da je ovakav način rada koristan. Malo sam se osjećala čudno jer nisam znala kako će to sve ispasti. Tijekom ovih radionica shvatila sam da smo ponekad mi prvi koji kršimo prava drugih ljudi. Dorotea Rudec, 7.d U ovom mi se projektu svidjelo to što smo izražavali svoja mišljenja i dosta smo toga naučili. Ja sam naučila gledati sve u pozitivnom, a ne u negativnom smislu i to da su svi ljudi isti. Bilo je zabavno, družili smo se i razgovarali o problemima. Darija Banović, 7.e Svidjelo mi se to što sam morao razmišljati kao netko odrastao. Mislim da treba poslušati razmišljanja mladih i poučiti ih nečemu pametnom. Hrvoje Reider, 8.c Jako je zanimljivo raditi u grupama i slušati i druga mišljenja. Naučio sam više slušati i poštovati ljude. Zbližio sam se s nekim ljudima i bolje ih upoznao. Mario Gašparić, 8.a Ovaj oblik nastave jako mi se sviđa jer nas uči razumijevanju i toleranciji. Mislim da bi trebalo biti više ovakvih poučnih sati jer je to jako zanimljivo. Sviđa mi se to što sam naučeno znanje mogla prenijeti na svoj razred i što sam mogla vidjeti razmišljanja svojih prijatelja. Vesna Biuk, 7.c Radionice su utjecale na moje stavove jer sam vidjela i naučila da trebamo slušati druge ljude i kako to najbolje raditi. Mislim da sva djeca kroz ovako zabavan način više toga zapamte i nauče. Monika Katalenić, 7.c

Projekti

Edukativna predstava za djecu

Usamljena svjetiljka Ova edukativna predstava na temu ponašanja u prometu je nastala u organizaciji prometne preventive Policijske uprave virovitičko – podravske, a izveli su ju mali glumci, većinom učenici od trećeg do šestog razreda naše škole; Natalija Hanić, Jurica Kasumović, Dorijan Molnar, Mateo Pšihistal, Lucija Relić i Silvijo Švast, u naslovnoj ulozi, te naši prijatelji iz škole u Gornjem Bazju Maja Mesar i Mirko Iličić. U našoj je školi izvedena predstava za djecu „Usamljena svjetiljka“. Nakon premijere ove predstave u Kazalištu Virovitica predstava je izvedena i u školama u Suhopolju i Gornjem Bazju, kao i u vrtićima u Suhopolju i Virovitici. Ova edukativna predstava na temu ponašanja u prometu je nastala u organizaciji prometne preventive Policijske uprave virovitičko – podravske, a izveli su ju mali glumci, većinom učenici od trećeg do šestog razreda naše škole; Natalija Hanić, Jurica Kasumović, Dorijan Molnar, Mateo Pšihistal, Lucija Relić i Silvijo Švast, u naslovnoj ulozi, te naši prijatelji iz škole u Gornjem Bazju Maja Mesar i Mirko Iličić. Uz djecu – glumce, u predstavi se pojavljuje i prava „teta policajka“ - Anita Relić.

važni su znakovi

Projekti

Orginalni tekst scenarija i režiju predstave potpisuje Ivana Molnar, voditeljica igraonice u Gradskoj knjižnici i čitaonici Virovitica, a tekstove pjesmica, od kojih je jednu napisala i naša nova prijateljica Maja Mesar, uglazbio je prof. Dean Premrl iz Glazbene škole Jana Vlašymskoga. Osim nas glumaca, u ovu predstavu su iz naše škole uključeni i učiteljica Kornelija Šarić koja je osmislila i napravila elemente scene i ton majstor Mihael Elijaš iz 6.b. Iako smo pred nastup imali laganu tremu jer smo nastupali pred „domaćom“ publikom, prijateljima iz razreda, nastupom smo bili zadovoljni jer nas je publika od prvog trenutka prihvatila s osmjehom i na kraju predstave nagradila nas dugim pljeskom. Lucija Relić, 6.b

Song pjeva Lucija

Udruga prirodoslovaca „Ω 7”pokrenula projekt

Rokovi matematičari Projekt ekipnog natjecanja rezultat je suradnje članova Povjerenstva za organizaciju natjecanja iz Udruge prirodoslovaca „Ω 7”, osnovnih i srednjih škola, županije i grada. U Osnovnoj školi „Vladimir Nazor“ održalo se ekipno natjecanje iz matematike „Rokovi matematičari“. Natjecali su se učenici osnovnih i srednjih škola, podijeljeni u kategorije ( ALFA , BETA, GAMA , DELTA ), a među njima je bilo i 16 učenika iz naše škole : Luka Kelčec 6.d , Roman Yatskuhka 6.e , Josip Šutalo 8.b , Mislav Bajan 8.b , Gita Pejović 6.d , Lea Pavelko 8.b , Sara Pažin 8.b , Lucija Relić 6.b , Elena Šimotić 6.b , Leonora Bedeković 8.d , Iva Vukić 8.d , Matea Barnaki 6.a , Dominik Mikolčić 6.a , Filip Žigman 8.c , Maks Luka Šenjug 8.d i ja Monika Mikolčić 7.c. Projekt ekipnog natjecanja rezultat je suradnje članova Povjerenstva za organizaciju natjecanja iz Udruge prirodoslovaca „Ω 7”, osnovnih i srednjih škola, županije i grada. Članovi Povjerenstva su: voditeljica projekta prof. Jasminka Viljevac, sastavljačica zadataka za srednje škole i sutkinja natjecanja prof. Spomenka Smolić, sastavljačica zadataka za osnovne škole i sutkinja natjecanja nastavnica Ana Milnović , predsjednica povjerenstava za srednju školu prof. Vera Nađ-Lisjak, predsjednica povjerenstava za osnovnu školu prof. Ksenija Bosanac, članovi povjerenstva prof. Azra Plic i prof. Matea Uzelac te prof. Igor Juran.

Natjecanje su pratili viši savjetnici za matematiku prof. Miroslav Klaić, predstojnik podružnice Agencije za odgoj i obrazovanje u Osijeku i prof. Luka Čeliković. U ime grada, koji je u većini financirao projekt, natjecatelje je podržao stručni suradnik za društvene djelatnosti prof. Alen Bjelica. Udruga prirodoslovaca „Ω 7” od svog osnutka (prije dvije godine) kroz svoje projekte nastoji popularizirati prirodoslovlje, a to je bio i cilj projekta „Rokovi matematičari” i on je u potpunosti ostvaren.

matematičati - sudionici natjecanja

Tekst: Monika Mikolčić, 7.c i www.virovitica.info

U komisiji za praćenje natjecanja bili su virovitički studenti: Renata Vlahović, Marina Kaselj i Marija Vidalina, studentice matematike te Mario Kostelac student FER-a. matematičarke - sudion ice

natjecanja

Projekti

Gost Hlapića – dr. sc. Igor Kanižaj - viši asistent na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu

Koliko mediji utječu na odgoj djeteta

Danas je teže nego ikada biti dijete izloženo medijima. Previše se toga nudi u tako malo vremena i onda ako ne možete izabrati, lako možete postati izgubljeni u prostoru i vremenu.

novinarke u drušvu dr. Kanižaja

Mislite li da je medij moćno sredstvo koje utječe na odgoj djeteta? Niti jedan medij ne može biti moćno sredstvo ako mu niste izloženi. Važan je način na koji ga koristite. Podaci govore da učenici u srednjoj školi provedu više vremena koristeći medije nego što provedu na stjecanje znanja. Sasvim sigurno postoje pretpostavke da taj utjecaj zaista i postoji. O mnogo toga ovisi hoće li utjecaj biti pozitivan ili negativan, ali sasvim sigurno možemo reći da mediji značajno utječu na odgoj.

Na koje sve načine djeca danas konzumiraju medij? Ako pod pojmom djeca smatramo mlade do 14 godina, onda možemo reći da su oni do tih godina bili izloženi svim medijima: televiziji, tisku, radiju, internetu, facebooku, twitteru... Istraživanja pokazuju da najviše vjeruju internetu, a najmanje tisku, a tim

U dobrom društvu

redoslijedom zapravo i konzumiraju medij. Konvencionalni mediji više ne uspijevaju osigurati pažnju djece, a modernim medijima to prilično dobro uspijeva. Danas je teže nego ikada biti dijete izloženo medijima. Previše se toga nudi u tako malo vremena i onda ako ne možete izabrati, lako možete postati izgubljeni u prostoru i vremenu.

Pozitivne i negativne karakteristike medija? Medij sam po sebi je pozitivan, on je dakle kanal putem kojega se plasira sadržaj, koji može biti informativan, edukativan, mobilizacijski, medije možemo koristiti u nastavi za stjecanje novih znanja, za zabavu i razonodu. Negativne karakteristike mediji poprimaju kada određeni tip sadržaja dominira, npr. poput zabave ili crne kronike. U životu ništa nije crno-bijelo, ne možemo se po cijele dane zabavljati ili čitati samo crnu kroniku. Mediji osim toga imaju mnoge psihološko

- sociološke karakteristike koje treba uzeti u obzir, no ključan je dakle sadržaj koji proizvode. Pretjerana konzumacija bilo kojeg sadržaja vodi u krivu stranu. Možda je to najbolje ilustrirati na primjeru videoigrica. Svi smo prošli fazu kada smo mnogo vremena provodili ispred ekrana, ali ako smo prešli granicu i proveli po nekoliko sati u svijetu video igrica, to postaje kontraproduktivno, a mnogi će reći kako se jednostavno više nisu ni dobro osjećali, kao da ih je netko umrtvio. Isto vrijedi i za TV. Kada gledamo televiziju po nekoliko sati, prebacujući s kanala na kanal, imamo osjećaj da mi vladamo ekranom, a zapravo se događa nešto posve suprotno.

Smatrate li da djeca nisu dovoljna educirana za medije? Djeca nisu educirana. Daleko je to od onoga što bi bilo potrebno. Meni se danas u radu sa studentima događa da mi na kraju predavanja kažu kako

nikada do sada nisu o tome razmišljali na taj način, a sada oni svoje roditelje uče kako konzumirati medije. A to je temelj društva. S obzirom na vrijeme koje posvećujemo medijima morali bismo više o njima učiti. To smatram teškom pogreškom našeg obrazovnog sustava, pa onda nije ni čudo da su kod nas najčitanije novine tabloidi, a najgledaniji zabavni program sapunice. Učitelji su prepušteni sami sebi i svojim inicijativama dokle god kao obvezan predmet ne bude postojala medijska kultura ili pedagogija.

Na koji bi se način to moglo popraviti? Mislim da je glavno jamstvo uspjeha poticaj iznutra, od nas samih, od učitelja, učenika, ravnatelja i svih skupa u malim školskim zajednicama. Ako ćemo čekati nadležana tijela, onda se neće ništa dogoditi, i zapravo, oduševljen sam pojedincima koji se odlučuju na svoju ruku krenuti istraživati medije, učiti od njima, graditi svoj stav i tražiti odgovore na sva pitanja. Stoga i ovom prilikom potičem sve, a pogotovo roditelje da traže od službenih tijela uvođenje posebnog programa medijske kulture. Za to nisu potrebna neka velika sredstva, a rezultati mogu biti nevjerojatni.

Smatrate li da su dječja prava ugrožena u situaciji kad neka životna priča postane senzacija kojom će se povećati prodaja novina? To ne mora uvijek biti slučaj. Postoje brojni primjeri kada su novinari otvorili neke važne društvene teme, što je koristilo i pojedincu o kojemu su pisali, ali posljedično i novinama jer im se povećala naklada. U isto vrijeme nedopustivo je često razotkrivanje identiteta mladih i djece koje je nesretna sudbina stavila u središte pozornosti, pogotovo kada se radi o samoubojstvima. Takve informacije ne bi uopće trebalo objavljivati, osim kada se radi o javnim i poznatim osobama. Danas često sretnem novinare koji ni pod koju cijenu ne žele objavljivati samoubojstva, ali isto tako srećem one koji se hvale s tim da su objavljivanjem takvih informacija povećali nakladu za 10%. No, moram ovdje spomenuti i još jedan drugi slučaj, a to je kada sami roditelji nepromišljeno novinarima daju fotografije ili otkrivaju neke detalje iz privatnog života, a da pritom ne misle na dugoročne posljedice. Paradoksalno je to reći, ali zaista se čini da i roditeljima i djeci treba odgoj za medije.

djecu. Oni na mnogo osjetljiviji način izvještavaju o tim temama. S druge strane mi svi skupa moramo uložiti mnogo veći napor da djecu pripremimo na medije, da ih upozorimo na negativne karakteristike i poučimo kako da iskoriste pozitivne.

Naše je mišljenje da se u medijima premalo piše o dobrim, darovitim, plemenitim i uzornim učenicima, a previše o negativnom ponašanju. Što je tomu uzrok i kako bi se to moglo promijeniti? Dobro ste to primijetili. I naša istraživanja to pokazuju. No to nije čudno. Budući da je u Hrvatskoj zaista veliki broj medija (22 dnevne novine, 162 radijske postaje, 22 televizijska i kabelska kanala) oni se moraju izboriti za svoju publiku. Jedini način da to naprave jest da šokiraju, provociraju i izazivaju nas i naše emocije. Zato nekada novinske naslovnice „vrište“ i pozivaju da ih kupimo. Ali to nije slika stvarnosti. Zapravo mi smo više izloženi dobrim događajima nego lošim, ali mediji se fokusiraju na negativno. To je temeljni paradoks izvještavanja s kojim novinari

Budući da naša škola ima dugu tradiciju tiskanja školskog lista, što mislite o dječjim časopisima i školskim listovima? Dječji časopisi i školski listovi su idealan početak za svakog novinara ili za učenike koji žele postati novinari. U javnosti ih se često neopravdano podcjenjuje jer se misli kako se uglavnom radi o amaterskim pothvatima. Volio bih kada bi i same škole, ali i roditelji prepoznali trud mladih ljudi koji je potreban da nastane jedna novina i da ih potiču i prate na tom putu. Recimo to ovako: najbolje vrijeme koje jedan učenik može potrošiti na neki medij jest da u isto vrijeme surađuje i stvara sadržaj u školskim medijima jer sam postaje i novinar i urednik i konzument, a to je jedinstvena perspektiva. I volio bih da ravnatelji pronađu načina kako nagraditi takve učenike koji cijelo svoje slobodno vrijeme posvećuju radu za druge stvarajući sadržaj za druge. To su pojedinci koje moramo istaknuti!

s predavanja u Gradskoj knjižnici i čitaonici

Što mislite o temi mediji o djeci? Ne znam na što ste točno mislili. Kada govorim na raznim skupovima o toj temi, onda uvijek volim istaknuti da je glavni problem odnosa djece i medija u tome što novinari i urednici često djecu promatraju i shvaćaju kao odrasle, što je temeljna pogjreška. Mladi su sve drugo samo ne odrasli. Često se ne znaju i ne mogu obraniti i nije fer da ih se promatra na isti način kao i odrasle. A onda se dogodi da kada o njima pišu, ne pitaju ih za mišljenje, kao što bi to pitali odrasle... Iako moram istaknuti kako postoji velika razlika između mlađih novinara i novinara koji su već roditelji, koji imaju

žive već toliko stoljeća. Reakcija na takav način je da prestanemo kupovati medije koji sve temelje na tuđim nesrećama, a ne na vlasititoj sposobnosti da donesu neke nove društvene afirmativne teme. Kada bi svi prestali kupovati novine na koje se žalimo da imaju previše loših vijesti, onda bi urednici shvatili poruku. I naravno, treba se žaliti, prosvjedovati, tražiti, biti uporan i dosljedan. Ne zaboravite da su mediji bez publike osuđeni na propast. U jednom trenutku oni će ponovno početi pratiti i slušati zahtjeve publike. Tekst: Anamaria Mikolčić, 7.c Fotografija: Monika Katalenić, 7.c

U dobrom društvu

Promocija strip- albuma

Roko o Roku Ovo djelo izlazi iz okvira našega grada i županije. Hrvatski strip dobiva njime iznimnu vrijednost, a čitatelji i ljubitelji stripa knjigu u kojoj će uživati. U Virovitici je, u povodu blagdana Svetoga Roka, zaštitnika župe i grada promoviran strip-album SVETI ROKO. U vrlo ugodnom ambijentu cvijećem ukrašenog dvorišta franjevačke crkve i samostana Svetoga Roka, pred brojnom publikom, uz nazočnost autora Sonje Tomić i Roka Idžojtića, o knjizi su govorili urednik i izdavač Mijo Pavelko, novinar i književnik Rudi Aljinović, virovitički stripofil i kolekcionar Ivica Veles te gvardijan i župnik fra Robert Perišić kao domaćin. Promociji je nazočio i pater Bonaventura Duda, naš poznati bibličar, koji je također na krstu Roko! On je govoreći pohvalno o knjizi istaknuo dva stiha iz teksta:» Roko, Roko, milo oko i srce široko» te također «Bog liječi, Bog liječi po Rokovoj riječi.» Bila je to doista večer ROKOVA u Virovitici.

Tko je sv. Rok Svetoga Roka pozna sav katolički svijet, prije svega kao zaštitnika od kuge, zatim od drugih zaraznih bolesti te kao zaštitnika životinja, osobito pasa. Štovan je po cijelome svijetu, a samo u našoj Hrvatskoj ima više od dvije stotine crkava i kapelica posvećenih njemu, a i mnoga mjesta odabrala su ga za svoga zaštitnika pa tako i Virovitica.

Majstorski uradak Treba odmah na početku reći riječima pisca predgovora Rudija Aljinovića:» Riječ je o majstorskom uratku!» Već tvrdo ukoričena naslovnica, formata 23 puta 33 cm, s likom svetoga Roka sa psom u prvom planu, a u pozadini sa srednjevjekovnim gradom, govori nam da je riječ o nesvakidašnjem djelu. Crtež je, naime, tako živ te se čini da će Rok sa svojim putnim štapom i psićem upravo sići među nas. Tekst ili možda bolje – scenarij – napisala je poznata književnica za djecu Sonja Tomić na temelju oskudnih podataka i legendi o Rokovu životu obogativši ga maštovitim opisima njegova djetinjstva i kasnijeg života.

Govori o njemu još i prije rođenja naglašavajući želju roditelja za djetetom koje su godinama željeli i konačno dočekali, zatim sretno djetinjstvo i prve

Pročitali smo za vas

križeve: smrt roditelja. Ističe Rokovu posvećenost Kristovim riječima i djelima te njegovo neproračunato pomaganje kužnim bolesnicima, bolest i smrt.

Sljubljenost teksta i slike Sve to vanredno izražajnim crtežima prati Roko Idžojtić, likovno obrazovan, a ljubitelj stripa i strip crtač od djetinjstva, prikazujući svoga imenjaka kao Bogu vjernog, hrabrog mladića velikog srca, neproračunatog i dobrotvornog. Istodobno, svojim slikama daje i pečat onoga vremena u bogatstvu detalja na motivima koje prikazuje, slikajući gradove, trgove i crkve, majstorski se služeći bojom i izvrsno prikazujući psihologiju lika u portretima. Doista, sljubljenost teksta i slike u ovom su stripalbumu nesvakidašnji. Ovo djelo izlazi iz okvira našega grada i županije. Hrvatski strip dobiva njime iznimnu vrijednost, a čitatelji i ljubitelji stripa knjigu u kojoj će uživati. Strip-album izdao je MIKEŠLAND, virovitička tvrtka, uz suizdavača ARCA d.o.o. iz Nove Gradiške. Valja naglasiti i da je i taj tehnički dio posla majstorski obavljen što djelo čini još vrjednijim. Goranka Pavelić, knjižničarka

Prvi pisani vodič za školske novinare

Novinarstvo u školi Na radost svih naših novinarskih družina i njihovih voditelja koji godinama rade školske listove i bave se novinarstvom u školi izašao je iz tiska prvi priručnik „Novinarstvo u školi“ autora Branke Primorac, Marijana Šimega i Anite Šojat. Autori ove knjige obrađuju sve što je bitno za ovaj medij i što će biti od velike

koristi školskim novinarima i voditeljima novinarskih družina u školi. Izdavač je Školska knjiga. Veliko nam je zadovoljstvo i čast što su prilozi iz naših Hlapića ušli u odabir za obradu neke teme i poslužili kao primjer dobre prakse.

Kritički osvrt na knjigu

Pokušaj zaboraviti Mjesto i godina izdanja: Zagreb , 2008. godine Nakladnik: Mozaik knjiga

On je ubacio neke nove elemente pisanja kao što su učestala izmjena dnevnika i pisma, tako stvorio radnju i učinio knjigu puno zanimljivijom. Dječji roman pod nazivom “Pokušaj zaboraviti “ jedan je od poznatijih proznih djela slavnoga pisca Mire Gavrana. Miro Gavran je suvremeni pisac koji često piše za mlade, ali među njegovim djelima često će se naći i po koja knjiga za odrasle. Osvojio je i brojne nagrade, kako u Hrvatskoj tako i u inozemstvu. Napisao je mnogobrojne kazališne tekstove. Djela su mu prevedena na dvadeset i pet jezika.

Radnja romana “Pokušaj zaboraviti” ujedno je pisana kao pismo i dnevnik. Glavni likovi su Daniel i Anita. Daniel je dječak koji piše pismo svome prijatelju Robiju u Njemačku i tim pismom iznosi svoje stavove i svoja mišljenja. Anita je djevojčica koja se nedavno doselila u Novu Gradišku i ona svoj svakodnevni život opisuje u dnevniku. Radnja je temeljena na izmjenjivanju Danielovog pisma i Anitina dnevnika. Anita se sa svojim roditeljima doselila u Novu Gradišku kako bi zaboravila sve loše stvari koje su joj se dogodile u životu. Bila je prije silovana i to je bio razlog njenog straha koji je osjećala prema svim ljudima. Mislim da je taj njen strah opravdan jer je proživjela grozne stvari i ne želi da se sve to ponovi. Daniel se zaljubio u Anitu i pokušavao joj prići, no ona je svaki njegov pokušaj odbila. Daniel je pokušao tražiti nešto što bi im bilo zajedničko. Počeo je čitati knjige jer zna da to Anita voli. Bilo je zanimljivo gledati kako Daniel radi ljubavi počinje

čitati knjige i to mu se jako svidjelo. Svi su bili začuđeni tom preobrazbom pa tako i Anita koja je počela više pažnje posvećivati Danielu. S vremena na vrijeme ta pažnja se pretvorila u ljubav. Danielu nije bilo žao što je napustio odbojku koju je toliko volio jer je dobio Anitu koja je sada sretna i kojoj je u životu napokon zasjalo sunce. Mislim da je to dokaz da se za ono što zaista želimo moramo jako potruditi, a ponekad i žrtvovati voljene stvari. Pisac je na vrlo zanimljiv način izvukao tu poruku. Dojmila me piščeva domišljatost pri odabiru izgleda i načina pisanja romana. On je ubacio neke nove elemente pisanja kao što su učestala izmjena dnevnika i pisma, tako stvorio radnju i učinio knjigu puno zanimljivijom. Knjiga mi se jako svidjela i preporučila bih ju svim naraštajima, i mladima i starima, jer mislim da nema određene dobne granice da bi se pročitala dobra knjiga. Vesna Biuk, 7.c

Pročitali smo za vas

J.K. Rowling: Bajke Barda Beedlea („The tales of Beedle the bard“) Algoritam, Zagreb 2008. Nedavno je, na radost fanova diljem svijeta, izašao sedmi nastavak filmova o više ne tako malom čarobnjaku, pod naslovom „Harry Potter i Darovi smrti 1. dio“. Kao što većina obožavatelja zna, film je podijeljen na dva dijela zbog previše radnje u istoimenoj završnoj knjizi. Fanovi su prije prikazivanja filma postavljali razna pitanja, o tome hoće li se saga možda nastaviti, koliko će ova ekranizacija sveukupno zaraditi novaca, hoće li biti vjerno prikazana knjizi itd. Fenomen zvan „Harry Potter“ traje već trinaest godina i do danas je prikupio više milijuna obožavatelja diljem svijeta, od najmlađih pa do onih najstarijih. Oni iz dana u dan na svjetske društvene mreže i razne web-stranice stavljaju svoje uratke, od javnog pokazivanja koliko svakojakog „blaga“ vezanog uz popularnu heptalogiju imaju, sve do pokušaja nasmijavanja ljudi različitim parodijama. Završna, sedma knjiga izašla je 2007. godine, pri čemu je također dočekana vrlo pompozno i u velikom stilu. Doduše, moramo priznati da to i zaslužuje.

Bajke na nov način U toj knjizi važnu ulogu ima jedna druga, ona iz čarobnjačkog svijeta, pod naslovom “Bajke Barda Beedlea“. U njoj se nalaze čarobnjačke bajke koje njihovi roditelji, kako je rečeno u „Darovima smrti“, čitaju svojoj djeci prije spavanja. No, nekako je ta knjiga stigla i u naše, „bezjačke“ ruke. Šalu na stranu, naravno da je autorica ovog djela, kao i cijele serije, zapravo britanska spisateljica J.K. Rowling. Bajke Barda Beedlea uz „Metloboj kroz povijest“ i „Čudesne zvijeri i gdje ih naći“ čine svojevrsne „spin-off “ romane koje je autorica napisala za humanitarne svrhe u suradnji sa zakladama „Comic Relief “ i „Children’s high level group“.

Nešto o sadržaju

Knjiga je prožeta zanimljivim ilustracijama same Rowlingove, a na predstranici stoji i da je izvorni rukopis („rune“) prevela Hermiona Granger, važan lik u knjizi, koji je zapravo dobio prvo izdanje Bajki napisan na tom starom čarobnjačkom rukopisu. U djelu veliku ulogu ima i još jedan protagonist serije, profesor Albus Dumbledore, ravnatelj škole vještičarenja i čarobnjaštva u Hogwartsu. On je poslije svake od pet priča napisao svoje mišljenje o njima, otkrivajući usput razne pikanterije iz Hogwartsa. Ali, vratimo se malo na početak. Tamo se nalazi spisateljičin uvod koji služi kao svojevrsni vodič za čitanje knjige. U njemu se nalaze mnogi korisni podaci o povijesti bajki, kao i stajališta te mišljenja čarobnjaka koji su ih pročitali. Same priče su pisane u stilu „bezjačkih“ bajki, pomalo starinskim riječima i izrazima. Kada čitate knjigu, imate osjećaj kao da ste u ranom srednjem vijeku, a tada su negdje ove bajke i trebale biti napisane, prema pretpostavkama. Spisateljica je htjela stvoriti

Naziv rubrike Pročitali smo za vas

bajke što vjernije tome dobu, i u tome je i uspjela. Možemo pretpostaviti da je pomalo imitirala bajke braće Grimm ili sličnih autora kako bi više dočarala ugođaj. Djelo je vrlo dobro koncipirano, kako sam već rekao, jako miriše na bajke ljudi koji se ne služe čarolijama. Mi imamo Crvenkapicu, Snjeguljicu, Pepeljugu, Ljepoticu i Zvijer, dok čarobnjaci imaju Mekanu zekanu i njezin hihotavi panj, tri brata, čarobnjaka, lonca skakutavca i slične junake. Djelo puno odudara od jednostavnog i modernog načina na koji su napisane sve knjige iz takoreći regularne serije. U ovoj zbirci pripovijedaka jasno se vide stajališta čarobnjaka iz srednjeg vijeka- svi su bili protiv „bezjaka“, nisu marili za njih, a oni su im uzvraćali istom mjerom. Može se reći da su također vrlo vjerno prikazana društvena mišljenja ljudi općenito iz tog povijesnog razdoblja. Uostalom , srednji vijek doista je bio obilježen spaljivanjem takozvanih „vještica“ na lomačama. I u bajkama se jasno vidi fiktivni sukob- u našim bajkama čarobnjaci i vještice su zli, okrutni i beskrupulozni likovi, dok su u čarobnjačkim potpuno suprotno. U svakoj od njih ocrtana je jedna osobina; tako imamo škrtost, gramzljivost, brzopletost, lukavost, okrutnost, oholost, veselost, razigranost, sramežljivost, hrabrost, odvažnost i pregršt drugih mana i vrlina zastupljenih u tim pričama. J.K. Rowling Zasigurno je najvažnija bajka ona o tri brata, koja ima veliko značenje u posljednjoj, sedmoj knjizi o Harryju Potteru. Kao što sam naslov kaže, ona priča priču o tri brata, vrsna čarobnjaka, koji su na jednome mostu susreli samu Smrt, prikazanu kao zakukuljenu priliku. Lukavo je ponudila braći nagradu za domišljatost, jer su je bili vješto izbjegli. Najstariji, naprasiti brat, dobio je čarobni štapić kojim je postao svemoćan. Drugi brat, oholi, dobio je Kamen života, koji omogući čovjeku da vrati mrtvoga u život, a treći, najskromniji i najmlađi brat, nije znao što bi zaželio, pa mu je smrt dala Plašt nevidljivosti. Prvog i drugog brata smrt je pronašla i oduzela im život, ali trećeg nikada nije uspjela pronaći, jer je imao svoj plašt nevidljivosti.

Ovo treba svakako pročitati Priča je vrlo zanimljiva, u njoj ima mnogo simbolike. Naime, prvi i drugi brat stradali su ne zbog toga što nisu imali dovoljnu moć kako bi pobijedili Smrt, nego zato što su bili loše ćudi. Treći brat je preživio zbog svoje dobrote i skromnosti, a ne zbog moćnog oružja. I na kraju, potrebno je donijeti zaključak. Knjiga mi se svidjela zbog mnogo simbolike u pričama, ali i zbog toga što vrlo zanimljivo opisuje fiktivni odnos bezjak-čarobnjak. Imam i jednu zamjerku: nije mi se svidio način pisanja, iako je sve skupa dobro smišljeno zbog toga što su tako pisane i one „prave“ bajke. Ovo je svakako jedno zanimljivo štivo koje bi valjalo „srediti“ nakon pročitane serije djela o Harryju Potteru. Zato, preporučam vam da se prihvatite ovih knjiga ako ih još niste pročitali, jer ćete proživjeti neviđeno iskustvo. Andrija Golub, 7.a

Andrija Golub

Pročitali smo za vas

Put po Europi

Ljetna pustolovina i ovoga ima u Parku

Nakon Europa Parka, posjetili smo Strasbourg (Francuska) i poznatu katedralu koja je 6. najveća crkva na svijetu iz razdoblja romanike i gotike.

Bio je to samo san prije 8 mjeseci, no do prije 5 mjeseci već smo se pakirali i bili smo uzbuđeni što krećemo u jednu novu pustolovinu i na tako daleki put. Pravac Hrvatska-Slovenija- AustrijaNjemačka-Francuska-LuxemburgBelgija-Nizozemska.

Prvi cilj - Njemačka Hrvatski dio puta bio mi je dosadan jer mi je većina bila poznata. No slovenski i austrijski dio bio je izuzetno lijep. Slovenija puna brda, vinograda i zavoja, a Austrija puna ogromnih planina, prekrasnog šumskog krajolika i ostalog zelenila. Odmah sam prepoznao Alpe o kojima smo učili na geografiji. U Austriji smo prvi put stali i jeli uživajući u pogledu na pašnjake i puste skijaške staze na koje snijeg još nije pao. Nakon odmora prošli smo tunelom dužim 20 km i vozili smo se“ ispod“ grada Gratza također dugačkim tunelom. Na kraju Austrije tankirali smo i krenuli u Njemačku gdje smo vidjeli poznatu Alliance Arenu i dio Munchena. Kada smo napokon stigli k rodbini, odmorili smo se od puta koji je trajao 15 sat. Bili smo 3 dana u gradiću koji se zove Lichtenau.

Drugi cilj - Belgija Nakon svega toga krenuli smo i u Belgiju preko Francuske i Luxemburga. Luxemburg ima veliku opskrbu električne energije korištenjem velikih bijelih vjetrenjača. Put nas je vodio preko velike rijeke Rajne, prirodne granice između Njemačke i Francuske.

Putovanja

Kada smo stigli, dočekao nas je pljusak. Tamo smo bili tjedan dana i posjetili mnoge zanimljivosti kao što su: Muzej WWII, Rezervat ptica, farmu nojeva u Nizozemskoj, luku Knokke-Heist gdje se izvoze auti iz cijeloga svijeta, kupali se u Sjevernom moru i vidjeli podmornicu. Nakon svega toga vratili smo se natrag Njemačku. Tamo smo posjetili popularni Europa Park koji nikad neću zaboraviti. Bili smo na različitim vozilima, vrtuljcima, rollercoasterima, raftingu itd. Na kraju smo se popeli 75 metara u zrak liftom gdje smo mogli vidjeti cijeli ogromni park. Nakon Europa Parka, posjetili smo Strasbourg (Francuska) i poznatu katedralu koja je 6. najveća crkva na svijetu iz razdoblja romanike i gotike. Zabavi je došao kraj kao i našem putovanju. Spakirali smo se, oprostili se sa sestričnama i rođacima i krenuli put pod noge.

Unatoč GPS - u malo smo zalutali Nakon velike gužve u Austriji, izgubili smo se u Sloveniji jer nas je GPS krivo odveo. Brzo smo se snašli i čim smo ušli u Hrvatsku, počeli smo odbrojavati kilometre. Kada smo došli doma, osjetili smo veliko olakšanje da je sve dobro prošlo. Zaspao sam i sljedeće jutro nisam mogao dočekati da svima pokažem gdje sam sve bio.

na Sjevernom moru

ovako izgledaju belgijske ulice

u Muzeju

Luka Sudar, 8.b

na Rajni

Upoznajemo svoju županiju

primio nas je župan

U trećem razredu učimo o svojoj Virovitičko-podravskoj županiji. Da bi je još bolje upoznali, krenuli smo na terensku nastavu. Svi trećaši , nas oko stotinjak uputilo se u posjet važnijim ustanovama. Prvo smo posjetili Upravnu zgradu i sjedište Virovitičko-podravske županije. Tamo nas je dočekala pročelnica ureda župana Melita Sirovica. U Velikoj vijećnici počastili su nas sokovima i slatkišima, a potom je prikazan kratki film o našoj županiji. Pročelnica ureda održala je zanimljivo predavanje o radu županije i o svim općinama. Potom smo mi postavljali zanimljiva pitanja, više vezana za grad, a manje za županiju. Poslije smo svi pozvani u ured župana Tomislava Tolušića, gdje smo se svi uspjeli ugurati. Slijedilo je i zajedničko fotografiranje sa županom.

Neki su učenici pronašli na slikama svojega djeda, baku ili susjeda koji je član Rodoljuba. Bilo je poučno i zanimljivo. Posjet crkvi sv. Roka nekoj je djeci bio i prvi jer nisu iz Virovitice. Molitvom smo počeli upoznavanje s našom crkvom, a naša vjeroučiteljica Katarina Zubak nam je pokazala svaki oltar, kip, orgulje, krstionicu i dr.. Terensku nastavu završili smo sa sladoledom i kolačima u Dori. Mogu reći da je terenska nastava bila slatka jer smo stanovnici najslađe županije.

pred crkvom sv. Roka

tekst: Marko Sklenar 3.a

U našem smo muzeju pogledali postav izložbe o 130. godišnjici rada HPD-a Rodoljub. Kroz izložbu nas je vodila kustosica muzeja Dubravka Sabolić. Katarina Evđić, 8.e

Terenska nastava

Putovanje u Izrael

Ostat ćeš, a ja ću te ponijeti sa sobom (Ivan Pavao II.) Obilazeći sva navedena mjesta, doživjela sam slike koje sam si zamišljala čitajući Dječju bibliju. Bilo je to putovanje kojeg ću dugo pamtiti. Tata me je iznenadio kupivši karte za utakmicu Izrael – Hrvatska. Moje dugo iščekivano putovanje avionom napokon se ostvaruje. Krenuli smo u ranim jutarnjim satima da bismo na vrijeme stigli u zračnu luku Zagreb i obavili pripreme prije polijetanja. Nakon što je avion stigao, uzbuđeno sam ušla i s nestrpljenjem čekala da poletimo. Bio je to nezaboravno iskustvo koje nikada neću zaboraviti. Nakon duge vožnje sletjeli smo u zračnu luku Ben Gurion u Tel Avivu, obavili sve carinske formalnosti i uputili se prema Betlehemu.

U Betlehemu i Jeruzalemu Posjetili smo baziliku Isusova rođenja, crvku sv. Jeronima i ostale gradske znamenitosti. Betlehem mi se jako svidio zbog povijesnih građevina i prepoznatljivog istočnjačkog stila građenja. Nastavak putovanja bilo je prema Jeruzalemu. Razgledali smo grad i posjetili Kapelu Isusovih suza, Getsemanski vrt, Marijin grob i crkvu Isusova groba. Obišli smo postaje Križnog puta ( Via Dolorosa ) kroz koje je Isus prošao s križem na leđima idući prema Golgoti gdje je razapet. U nastavku putovanja ušli smo u stari grad Jeruzalem kroz tzv. Vrata smeća i

a (Jeruzalem)

Zidne kralja Herod

crkva Isusova rođenja

Putovanja

došli do Zida plača – najsvetijeg mjesta na svijetu za Židove. Židovi obučeni u svoju tradicionalnu odjeću dolazili su pred Zid plača na molitvu. Obilazeći sva navedena mjesta doživjela sam slike koje sam si zamišljala čitajući Dječju bibliju. U kasnim večernjim satima umorni i ispunjeni onim viđenim smjestili smo se u hotel Dan Panorama u Tel Avivu.

Na valovima za surfere Drugi smo dan odlučili provesti na obali Sredozemnog mora u čijoj se blizini nalazi veliki niz hotela. Kako je temperatura u Tel Avivu bila 30 C° odlučili smo se kupati i sunčati na pješčanoj plaži. Zbog velikih valova nismo mogli uobičajeno plivati jer su ti valovi najprikladniji za surfere kojih je bilo jako puno. Uživala sam u kupanju bacajući se pod valove. Nakon kupanja i šetnje po Tel Avivu, otišli smo se odmoriti u hotel.

te pjevajući navijačke pjesme hrabrili smo naše igrače. Rezultat utakmice bio je onakav kakav smo svi priželjkivali jer je reprezentacija ostvarila pobjedu. Zadovolji smo se vratili u hotel. Sljedeći dan uputilo smo se na aerodrom gdje sam susrela ozlijeđenog Ivicu Olića kojeg sam zamolila za fotografiju što je on vrlo rado prihvatio. Tim putovanjem ispunila mi se želja da letim avionom. A istovremeno javila mi se želja da iduće putovanje bude Grčka gdje će naša reprezentacija igrati iduće godine. Dora Duvnjak, 7.a Ramat Gan

Utakmica Izrael – Hrvatska Večer je bila rezervirana za kvalifikacijsku utakmicu Izrael-Hrvatska. Autobusom smo došli do stadiona “Ramat Gan” koji je bio obasjan reflektorima. Ulaskom na stadion smjestili smo se u dio koji je bio rezerviran za hrvatske navijače. Svi smo bili „naoružani“ navijačkim rekvizitima,

Betlehem

Isusov grob (Jeruzalem)

Ivica Olić i ja na aerodromu Ben Gurion

Naziv Putovanja rubrike

Izlet u Krapinu Jedan smo lijep jesenski dan iskoristili za odlazak na izlet u Krapinu. Ugodan put protekao je uz stručno vodstvo provjerene već putne agencije. Put nas vodi u Lepoglavu i poznatu župnu crkvu Bezgrešnog Začeća Blažene Djevice Marije. Nakon kratkog zadržavanja i srdačnog dočeka u crkvi odlazimo prema Krapini gdje nas čeka fini ručak, a nakon toga razgledavanje Muzeja krapinskih neandertalaca, što nam je i bio cilj, ali i poseban doživljaj. Ugodan boravak u Zagorju završio je u šoping-centru Roses Fashion Outle gdje je svatko mogao naći nešto za sebe. foto i tekst: Renata Sudar

pred crkvom

unutrašnjost crkve

Putovanja

Škola u prirodi u Splitu

Početak školske godine 2010./2011. za učenike IV.c razreda bio je veseliji i sunčaniji jer su pohađali Školu u prirodi u Splitu. Konačno je došao i taj dugo očekivani dan 25. rujna kada smo krenuli na put. Putovali smo noću. U udobnom autobusu moglo se i spavati, ali neki su bili budni cijelim putem, nestrpljivo čekajući dolazak na more.

Upoznali smo znamenitosti i ljepotu dalmatinskih gradova U Split smo stigli oko 9 sati i smjestili se u Vilu Mikicu na Bačvicama. Domaćini su nas ugodno dočekali i upoznali s kućnim redom te nas poveli u šetnju po poznatim splitskim plažama. Drugi smo dan posjetili park Marjan gdje smo na vrhu pod zastavom otpjevali pjesmu „Marjane, Marjane”. Hvala nastavnici iz glazbene kulture Zumbulki Foret koja je našla vremena i naučila učenike tu pjesmu.

u srijedu i u njemu vidjeli mnogo toga zanimljivog. Četvrtak smo proveli u Supetru na otoku Braču. Uživali smo u vožnji trajektom i ljepotama tog otoka.

Bačvice su uvijek dobar izbor Navečer smo slavili rođendan učenika Domagoja Železića. Svake večeri smo pjevali, plesali, igrali razne igrice i družili se. U popodnevnim satima išli smo na kupanje. Iako je ljeto već za nama, more je još ugodno toplo. Plivali smo, preskakivali valove, loptali i lovili se. Gradili smo kule od pijeska i uživali u igri picigina na plaži Bačvice.

Nastava izvan razreda Osim što smo se dobro zabavljali, naučili smo puno toga novoga. Upoznali smo se s načinom života u mediteranskom podneblju. Grad je još uvijek pun turista. U luci smo vidjeli jedrenjake i kruzere. Posjetili smo splitsku tržnicu na kojoj smo vidjeli i osjetili mirise svježih plodova mora što su ih ulovili ribari. Nastava je bila zanimljivija i dugačija od one u razredu. Zadnji smo dan smo otišli u kupovinu. Kupili smo suvenire za naše najmilije te se spakirali za povratak. učenici i učeiteljica Renata Kovač

S vidikovca se pruža prekrasn pogled na grad Split s lukom i brodogradilištem, otoke Brač i Šoltu te planine Mosor i Kozjak. U ponedjeljak smo posjetili stari grad Trogir i uživali u njegovim znamenitostima. U utorak smo se prošetali gradom Splitom. Bili smo oduševljeni Peristilom, Dioklecijanovom palačom, Prokurativama na kojima se održavaju festivali, splitskim HNK-om, spomenicima ocu hrvatske književnosti Marku Maruliću i Grguru Ninskom. Hrvatski pomorski muzej posjetili smo

Putovanja

Ilustracija u pozadini: Barbara Kunkić, 3.r. PŠ Rezovac

Svi joj se vesele

Akcija „Živim život bez nasilja“

Važno je znati Učenice naše škole dobile su nagrade za likovne radove: Valerija Kovač, učenica 8. razreda osvojila je prvo mjesto Mirela Deskar, učenica 6. razreda osvojila je treće mjesto. Mentorice su Ankica Fijala i Vesna Matovina. Svi će nagrađeni radovi početkom prosinca biti izloženi u Muzeju policije u Zagrebu.

U sportskoj dvorani OŠ IBM Virovitica održana je završna priredba hvalevrijedne akcije „Živim život bez nasilja“ koju su vodili Trpimir Markotić i Anita Relić, djelatnica policijske uprave Virovitičko-podravske županije. Cilj akcije je senzibiliziranje javnosti na problem nasilja, te poticanje na prijavljivanje svakog počinitelja nasilja u obitelji, na ulici, među mladima, na sportskim terenima . U programu su sudjelovali učenici OŠ IBM Virovitica, Mijo Pavelko, glumac Kazališta Virovitica, zamjenik načelnika PU Virovitičko-podravske županije Andrej Hegediš, Desa Kolesarić, predsjednica SOS telefon, zamjenica gradonačelnika Virovitice Željka Grahovac, župan Virovitičko-podravske županije Tomislav Tolušić i rock grupa Fair play band. Prigodna predavanja održana su u 5 osnovnih škola. Akcija „Živi život bez nasilja“ obilježila su i dva natječaja za literarne i likovne radove. Dobitnica 1. nagrade za literarni rad je Ines Šabanagić iz OŠ Suhopolje, a za likovni rad Valerija Kovač iz OŠ IBM Virovitica. Partneri projekata su: Ministarstvo obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti, Ministarstvo obrazovanja, prosvjete i športa, Agencija za odgoj i obrazovanje, Ministarstvo zdravstva i

Iz naše perspektive

socijalne skrbi, Udruge civilnog društva, Obiteljski centar VTC, Udruga SOS telefon – poziv u pomoć, Centri za socijalnu skrb VTC i Slatina, Prekršajni sud Virovitica i Upravni odjel za društvene djelatnosti Virovitičkopodravske županije. Iva Blažević, 5.c

Aktualnosti – vršnjačko nasilje

Prevencija – važan čimbenik rješavanja problema Bullying, nasilje, zlostavljanje - jako je mnogo termina koji opisuju ponašanje koje se nalazi među djecom i mladima. Općenito, nasilje se nalazi posvuda i puno je nas koji smo posvjedočili nasilju. Ovom temom želimo osvijestiti sve (djecu, roditelje, nastavnike) što je to točno nasilje, koje su vrste nasilja, posljedice nasilja, koji su uzroci i dakako, moguća rješenja za nasilje među učenicima. U nasilju sudjeluju obično dvije strane, međusobno suprotstavljene koje upotrebom sile ili riječi utječu na drugu.

Različiti utjecaji i okolina Kod definiranja nasilja tri su najvažnije komponente, a to su: namjera (nije slučajno, poput slučajnog gurkanja ili pada tijekom igre), učestalost (ponavlja se svakodnevno, kroz tjedan, mjesec, godinu) i omjer snaga (najčešće su to jači – slabiji ili grupa – pojedinac). Nasilje ima „korijene„ koji sežu do okoline u kojoj nasilnik živi, poput škole, obitelji, kvarta, koja utječe na ponašanje i tako rezultira nasilništvom. Važno je reći da najčešće nasilnici nisu takvi oduvijek, nego su se pod utjecajem okoline

Tako nasilje u mladih dijelimo na najčešće dvije vrste: fizičko i psihičko. Fizičko nasilje čini fizički kontakt (udarac, šamar, podmetanje nogu) kojim se nanose tjelesne ozljede, dok psihičko nasilje (koje može biti verbalno i neverbalno) čini povreda nečije psihe (psovke, omalovažavanje, ponižavanje, ružni nazivi, kritiziranje, prijetnje). Verbalno nasilje čini vrijeđanje nekoga riječima („Kretenu!“), a neverbalno svime osim govorom (prosti prst, geste). Posljedice fizičkog nasilja su ozljede i sve vezano uz ozljeđivanje, uključujući u težim slučajevima, i smrt. Psihičko nasilje ima razne posljedice poput gubitka samopouzdanja, straha, srama, povučenosti, nesigurnosti, depresije i u ozbiljnijim slučajevima, zbog nakupljenog stresa, i samoubojstvo. Svakodnevnim psihičkim nasiljem se pojedinca može izbaciti iz zajednice koje vodi u još veće probleme jer dijete postaje izolirano od svojih vršnjaka i ne može stupiti u normalan kontakt s njima.

Ilustracija u pozadini: Maja Buđak

Vrste nasilja

Lara Ivanac, 4.a

„promijenili“, a taj utjecaj okoline može biti nešto kao obiteljsko nasilje, što nas dovodi do zaključka da se nasilje sastoji od čitavog lanca povezanog u krug. Ako roditelj tuče svoje dijete ili ne kontrolira emocije, ono će shvatiti to kao prihvatljiv način ponašanja i možda biti nasilan prema svojoj okolini, a kada odraste, ono će vjerojatno svoje dijete tući i tako u nedogled.

Važna je prevencija Zato treba poraditi na prevenciji nasilja, a da bismo to mogli napraviti, moramo se upoznati još bolje s nasiljem. Ciljevi nasilja su iživljavanje nad drugima i osjećaj moći te privlačenje pažnje, bilo od strane žrtve, učenika, nastavnika, škole, pa čak i medija. Privlačenje pažnje daje nasilniku još veći osjećaj moći, što bi značilo da nasilnik dobiva nešto

„korisno“ iz takvog ponašanja. Psiholozi smatraju da iako nama mnogima neprihvatljivo, tom je djetetu vrlo vjerojatno nasilje sasvim normalno i zbunjeno reagira na upozorenja u školi: “To nije u redu!“, baš zbog uvjeta u obitelji ili kakvoj drugoj bliskoj zajednici. Na temelju ovoga došli smo do zaključka da su ljutnja i bijes vrsta ponašanja koje moramo naučiti kontrolirati i ne pokazivati ih na „loši“ način tako da se nasilnika savjetuje da radije iskoristi tu želju za npr. vožnju bicikla, trčanje ili sl. Zaključak mnogih psihologa je da postoje mnogi načini kojima možemo prikazati svoje osjećaje i da ih moramo pokazati na bolji način i ujedno pomoći drugima da čine isto. Maks Luka Šenjug, 8.d

Iz naše perspektive

Dan muzeja

Učenje na drugačiji način

tko će biti brži od dviju sestrica

gipsu, koje su mogli ponijeti sa sobom za uspomenu, promatrali aktivnost vulkana izvedeno pomoću trika, na umanjenom pojednostavljenom primjeru i uvjerili se da tektonika tla uvjetuje nastajanje planina. Učenici su na zanimljiv način prošili svoje znanje iz gradiva biologije i geografije.

zanimljiva radionica u muzeju

Domagoj Šušak, 8.d

U potrazi za knjigom Nikolina Klešić, 5.d

Jedna od aktivnosti u obilježavanju Međunarodnog mjeseca školskih knjižnica bilo je natjecanje pod nazivom Knjigolov. U natjecanju su se mladi knjižnjičari gradske i putničke smjene iskušali u vještini i brzini traženja knjiga. Naše su knjižničarke Goranka Pavelić i Vesna Zvečić na karticama pripremile nazive knjiga koje su natjecatelji morali što brže

naći. Prvo mjesto osvojila je Dorotea Rudec 7.d, drugo Matea Barnaki 6.a , a treće Sanela Barnaki 7.a. Prvih troje najboljih natjecatelja dobili su nagrade. Iako su neki bili bolji, neki lošiji, moramo zapamtiti da je važno sudjelovati, a ne pobijediti. tekst i fotografija: Vesna Biuk, 7.c

najbrže u knjigolovu s knjižničarkama

Obilježavanje Hrvatskog olimpijskoga dana

Svi u bijele majice! U školskoj su dvorani odigrane dvije prijateljske utakmice između učenika i učenica viših razreda putničke i gradske smjene naše škole. Djevojčice su se natjecale u rukometu, a dječaci u malom nogometu, dok su ih sa tribina pratili i bodrili njihovi vršnjaci iz razreda. I ove smo školske godine obilježili Hrvatski olimpijski dan. Na taj dan godine 1991. osnovan je Hrvatski olimpijski odbor koji je Međunarodni olimpijski odbor već nakon četiri mjeseca primio u najbrojniju međunarodnu organizaciju na svijetu. Uz skrb i širenje olimpijskih načela, etičkih i moralnih normi u športu, Hrvatski

Školski globus

olimpijski odbor brine o razvoju i promicanju sporta, kako na državnoj, tako i na razini županija, gradova i općina te potiče ljude na bavljenje sportskim aktivnostima, kao jednim od oblika očuvanja i unaprjeđenja zdravlja svakog pojedinca . Naša je škola i ove godine obilježila proslavu Hrvatskog olimpijskog dana. Povodom toga u školskoj su dvorani odigrane dvije prijateljske utakmice između učenika i učenica viših razreda putničke i gradske smjene naše škole.

važno je slušati

Djevojčice su se natjecale u rukometu, a dječaci u malom nogometu, dok su ih sa tribina pratili i bodrili njihovi vršnjaci iz razreda. U prvoj utakmici snage su odmjerile djevojčice gradske smjene i putničke smjene. Kako i glasi olimpijski slogan: „Nije važno pobijediti, važno je sudjelovati“, ovom prilikom rezultati utakmica će biti izostavljeni, samo ću naglasiti da je konačni ishod putničke i gradske smjene ostao prijateljski, neriješen, 1:1. Iva Galetić, 8.f

Ilustracija u pozadini: Fabijan Kovačević, 4.a

Učenici 7.f i 8.e s prof. Maricom Matasić i mr.sc. Jasnom Razlog-Grlicom, kao i zainteresirani učenici dodatne nastave iz geografije i biologije sudjelovali su na predavanju i radionici povodom obilježavanja Dana muzeja. Stručni voditelj JU Parka prirode Papuk Goran Radonić i Silvija Salajić iz Gradskog muzeja u Virovitici organizirali su predavanje i radionicu. Na radionici su učenici izradili otiske fosilnih školjki u

Dani kruha – dani zahvalnosti

“Od pereca rastu djeca” Uz miris pečenog kruha koji se širio hodnicima, bile su prepune košare u kojima su se žutjele tikve, kukuruz, crvenjele jabuke i virili zreli kesteni. Kao i svake godine i ovaj smo listopadni dan obilježili Dan kruha i zahvalnosti za plodove zemlje. Tom prigodom u predvorju škole izloženo je puno hrskavog peciva, dizanica, mirisnih makovica, pereca i različitih oblika kruha, koje su s puno truda i ljubavi pripremile vrijedne mame, bake i pekari. Na panoima su prikazani radovi ljudi u polju, kako se nekada obavljala žetva i mljelo žito. Uz miris pečenog kruha koji se širio hodnicima, bile su prepune košare u kojima su se žutjele tikve, kukuruz, crvenjele jabuke i virili zreli kesteni.

Učenici od 1. do 4. razreda koje su uvježbale učiteljice Mioković, Resler, Marčeta, Mikolić, Hađija i Jurić-Ćivro recitirali su, pjevali, glumili i plesali.

učenici 5.a pravili kiflice

Da bi bilo još svečanije, pozvali smo patera Vjekoslava. Uz molitvu, blagoslovio je kruh i sve plodove zemlje, zahvalio dragom Bogu na svim darovima. Zajedničkom molitvom „Očenaš“ završila je naša svečanost. Posebno je bilo lijepo vidjeti da živimo u izobilju, zato smo poželjeli da i mi i svi ljudi na svijetu uvijek imaju kruha , jer KRUH ŽIVOT ZNAČI.

mali pekari smo mi

Veronika Hanić, 2.b

Od kruha do jabuka Učenici 1. i 2. razreda PŠ Taborište obilježili su Dane zahvalnosti za plodove zemlje svečanostima za Dane kruha i Dan jabuka. Dan kruha smo proslavili 15. listopada blagujući domaći kruh i kolače koje su izradile naše vrijedne majke i bake. Priredbu smo upotpunili igrokazima, pjesmama i recitacijama o kruhu. Na Dan jabuka, 20. listopada,

organizirali smo integrirani dan posvećen tom ukusnom i zdravom voću. Bilo je korisno i poučno naučiti neke vrste jabuka, proizvode od jabuka i značenje jabuke za naše zdravlje. Zasladili smo se sočnom jabukom i zapjevali pjesmu toj kraljici voća.

slasni mali zalogaji

Učenici 1. i 2. r. PŠ Taborište

PŠ Milanovac

Blagdan kruha i plodova zemlje

Dani kruha su svečanosti Svečanost u Milanovcu u mjesecu listopadu kada obilježavamo zahvalnost za plodove zemlje i naš rad. Tako su i učenici 1. i 4. razreda PŠ Milanovac obilježili Dane kruha. Učenici su razgovarali o procesu nastajanja kruha, od sijanja žita pa sve do onog trenutka kad kruh ide u pećnicu i zamiriše cijelu kuću. Bake, majke i neke učenice su ispekle kruh, peciva, kolač. Svaki je učenik donio dio kuliranskog umijeća svoje majke ili bake i podijelio s drugim Priprema proizvoda za krušnu peć učenicima. U slast su pojeli sve...

PŠ Rezovac

Sve iz krušne peći Već nekoliko godina zaredom učenici PŠ Rezovac i njihove učiteljice na poseban način obilježavaju Dane kruha. Posjetili su gospođu Bijelić koja im je u krušnoj peći ispekla pekarske proizvode. Ove su godine uživali u slasnoj pizzi i velikom broju kiflica, pletenica i pereca koje su izradili vlastitim rukama. U radnoj atmosferi, veselju i pjesmi vrijeme je brzo prošlo. Matea Dalpont, 4.r. PŠ Rezovac

Školski globus

Radujmo se blagdanu veselimo se dolasku Božića pjesmom i plesom

Jurić – Ćivro, Katarina Zubak, Ivona Boljevčan i Martina Lončar uz tehničku podršku učitelja Ivice Tomljanovića. Svečanost riječi završila je čestitkom i dobrim željama ravnatelja škole Josipa Strmečkog. Blagdanskom ugođaju doprinijeli su ukrasi koje su izradili učenici s učiteljicama Ankicom Fijalom i Kornelijom Šarić. Monika Mikolčić, 7.c

“Dao Vam Bog puno...” večer pjesme i folklora

Kao i svake godine tako smo i ove nastupili na priredbi ”Večer folklora i običaja” u kazalištu. Mi smo mali čestitari koji se nazivaju “Krist kindl”. Taj je običaj u ovim krajevima bio i prije sto i više godina. Mala povorka djece na čelu s čestitarom, Marijom i Josipom u pratnji anđela pjevajući dolaze u domove i čestitaju Božić. Ukućani nas

Božićna priča

darivaju orasima, jabukama i kolačima. Čestitar im daje tradicionalnu božićnu čestitku: “Dao Vam Bog puno ...” Našom čestitkom obično završavaju božićni običaji i priredbe. Ovu smo čestitku ove godine darivali starima i nemoćnima u Borovi i učiteljima i učenicima naše škole.

Marko Sklenar, 3.a

Milijun i sto tisuća lampica?! I to još raspoređeno po drveću, grmlju, kamenju i mostićima. Vjerujte, zaista prava Božićna priča. Naša je obitelj odlučila s prijateljima vidjeti nešto novo na kraju prošle godine, a preporuka je bila imanje obitelji Salaj u Grabovnici u neposrednoj blizini Čazme. Na putu do Čazme stali smo u Velikom Grđevcu kod vlaka u kojem je sniman dio filma «Vlak u snijegu» i mlina koji predstavlja roman «Družba Pere Kvržice» književnika Mate Lovraka koji je rodom iz Velikog Grđevca. Mrak je pao kad smo se približili Grabovnici. Pogled s brežuljka na osvijetljeno imanje bio je prekrasan, a na ulazu smo svi ostali bez riječi.

Školski globus

u božićnoj priči Tea i Sven

Svaki grmić, kamen, most, drvo ili kuća na tom je imanju osvijetljeno lampicama svih boja i veličina. Lampice se postavljaju dva i pol mjeseca, a toliko se i skidaju uključujući i sušenje. Vlasnici su ukrašavanje imanja počeli radi svoje radosti, a sada se uključila i turistička zajednica grada Čazme. Posjetitelji dolaze iz cijele Hrvatske. Prošle godine je imanje u doba blagdana,

kada je osvijetljeno, posjetilo četrdeset tisuća posjetitelja. Kada dođete tamo, jasno vam je zašto. Zaista se osjećate kao da ste u jednoj priči. Sada i mi preporučamo drugima posjet ovoj osvijetljenoj priči. Tea i Sven Balint

Sanja Horžić, 8.a

Tradicionalnom priredbom učenici i učitelji OŠ Ivane Brlić – Mažuranić, Virovitica obilježili su nadolazeći blagdan Božića. Sportska dvorana škole postala je pozornica u kojoj su se izmjenjivale riječi pjesme, recitacije, igrokaza, a ples i radosna pjesma odjekivala je dvoranom u kojoj su učenici svojim glasnim pljeskom pozdravili svaku točku pripremljenog programa u kojemu su sudjelovali školski zbor, recitatori, mali glumci, pjevači- solisti, ritmičke skupine i mali folklor. Učiteljice koje su pripremale učenike su: Zumbulka Foret, Željka Puškarić, Jasna Resler, Jasna Mikolić, Jelica Olujić, Snježana Hađija, Jasenka

Dan škole i izbor za najučenika škole

Suze radosnice na licima najuspješnijih Budući da je OŠ IBM najveća u županiji, nominacija svakoga učenika je velika čast jer nije lako ući u izbor šest najboljih u kategoriji svih 8. razreda. Svečanom priredbom u sportskoj dvorani učenici i učitelji OŠ Ivane Brlić – Mažuranić Virovitica obilježili su Dan škole i proglasili najsportašicu, najsportaša i najučenicu škole za školsku godinu 2009./2010. Bogatim i raznolikim programom predstavljeni su najuspješniji učenici na županijskim natjecanjima u znanju, LiDraNu, likovnoj kulturi te sportu, a sve nazočne pozdravio je ravnatelj škole Josip Strmečki.

Slavimo uspjeh i jubilej I ovom su školskom godinom učenici OŠ IBM postigli izuzetne rezultate u svim područjima stvaralaštva. Ponos su škole ostvareni projekti i uspjesi učenika na državnim natjecanjima. Bila je ovo prigoda za čestitku svim djelatnicima koji slave svoj jubilej neprekidnog rada u školi- Nada Pocrnić, Maja Grdić, Svjetlana Tomljanović (5 godina), Katica Pavlović (10 godina), Ivanka Ključec, Vesna Rudec, Ana Sabljak (15 godina), Jasna Mikolić (25 godina), Zorica Tomljanović (35 godina), Željka Šolc i Dragutin Hajmaši (40 godina).

Izbor sportaša i sportašica

Piše: Iva Ljubanović, 8.a (prošlogodišnja učenica osmog razreda)

vokalna skupina

Nominirani učenici su oni koji su uzor svima jer su svojim uspjesima pronijeli ime škole i županije diljem Republike Hrvatske. Prema Pravilniku o nagrađivanju razrednici 8.r. predložili su učenike po kriteriju odličnog uspjeha i zapaženih rezultata na natjecanjima i susretima. Ove su to godine: Lara Bakir, Maja Jirouš, Iva Ljubanović, Marijana Tomljanović i Lucija Zečević. U kategoriji sportašica: Dora Cicvarić, Lucija Košćak, Kristina Kovačić, Sandra Manojlović, Sara Špiranec i Lucija Zečević. U kategoriji sportaša: Karlo Boos, Ivan Brkić, Matko Duvnjak, Josip Điketa, Ivan Zdeličan i Ivan Zubak.

Sandra Manojlović najučenica Najsvečaniji trenutak priredbe bio je otvaranje omotnica i proglašenje. Lucija Košćak je najsportašica, Ivan Zdeličan je najsportaš, a Sandra Manojlović je najučenica OŠ IBM za šk.god. 2009./2010. Glasnim pljeskom dvorana je pozdravila sve proglašene najučenike koji nisu mogli skriti svoje suze radosnice. radosna lica najboljih učenika

spretne ritmičarke

najsportaš Ivan Zdeličan

Školski Naziv rubrike globus

Dobrodošli, dragi prvašići! Sve su vijesti započele istom informacijom, počela je školska godina. I u našoj je školi bilo živo, užurbano, ali i veselo jer školom se opet oglasilo školsko zvono. Za 100 učenika naše škole ovo je bio poseban dan jer su prvi put sjeli u školske klupe, a bezbrižni dani djetinjstva sada su iza njih. Srdačan doček prvašićima

dramska skupina 4.r.

pripremili su učenici 2.3. i 4. razreda sa svojim učiteljicama. Uz mnogobrojne roditelje učenika koji polaze u prvi razred nazočili su predstavnici MUP- a, HAK-a te pročelnik A. Mihoković. Riječ dobrodošlice uputio im je ravnatelj škole Josip Strmečki koji je istaknuo koliko je važan trenutak polaska u školu kada započinje jedno novo razdoblje u životu svakoga djeteta.

pune su ruke prva

šića za siguran put do škole

Završna svečanost 8.razreda

Uvijek su to trenutci posebnog raspoloženja Kao i svake godine i ove su školske godine učenici 8. razreda pripremili program za završnu svečanost. Koliko god se činilo da su jedva dočekali kraj

školske godine, ipak su na mnogim licima potekle suze, i emocije su bile jake. Svaki se razred predstavio svojim programom u kojemu su sadržaji

bili različiti. Igrokaz, recitacije, predstavljanje razreda, riječi hvale i zahvale, modna revija, skečevi i šale te pjesma bili su dio programa koji su pripremili osmaši sa svojim razrednicima i učiteljima kako bi zahvalili svojim učiteljima, ravnatelju, stručnim suradnicima i svim ostalim djelatnicima škole na svemu što su činili da njihovih osam godina školovanja bude jedno razdoblje za pamćenje. Svi će oni ponosno reći da su nekad bili Brlići, a neki će od njih svakako pamtiti svoje izuzetne uspjehe, odlične ocjene i nominacije za najučenike i najsportaše te proglašenje najboljih. Sada je pred njima trenutak odluke o daljnjem školovanju. Razrednici 8. razreda – Sanja Jergović, Zumbulka Foret, Goran Kozlinger, Željka Puškarić i Jasna Razlog – Grlica. Lara Bakir, 8.b

Školski globus

Odlazak u mirovinu

Mirjana Bij

Nada Čubri

ć Dragutin H

ajmaši

Početakom školske godine troje djelatnika naše škole otišlo je u zasluženu mirovinu nakon dugogodišnjeg rada u školi. Učiteljica razredne nastave Mirjana Bijuk, učitelj tehničke kulture Dragutin Hajmaši te spremačica Nada Čubrić.

Na svečanom su ručku ravnatelj škole Josip Strmečki te predstavnik Sindikata Zlatko Tot te kolegica Marica Matasić prigodnim riječima zaželjeli umirovljenicima puno zdravlja, zadovoljstva i sretnih dana.

Provedba nacionalnih energetskih programa

Novosti u školi Ovom smo školskom godinom ušli u tridesetšestu godinu naše škole. Godina je dosta iza nje, ali vrijeme promjena u svakom je pogledu ostavilo trag na školi. No, ona se obnavlja i mijenja. Na zadovoljstvo svih djelatnika, učenika i roditelja možemo reći da su mnogi projekti realizirani unatoč tomu što to uvijek nije bilo jednostavno i lako ostvariti. Veliki doprinos u ostvarivanju svih ciljeva dao je naš ravnatelj Josip Strmečki koji već petnaest godina vodi školu. Zahvaljujući njegovoj kreativnosti, koja je vidljiva u mnogim idejama za poboljšanje uvjeta rada u školi, ambicijama za napretkom, boljom i suvremenijom nastavom, mi danas imamo školu za budućnost.

zamijenjeni su svi radijatori, termo ventili, a velik dio sredstava financiran je za kupnju dva najsuvremenija kotla za potrebe kotlovnice.

Sva ova nastojanja prepoznao je i Grad Virovitica koji je iz sredstava Fonda za zaštitu okoliša i energetske učinkovitosti financirao promjenu stolarije u holu, ulazu u zgradu razredne i predmetne nastave, likovnom kabinetu, upravi te stanu domara. Sada je vanjska stolarija u potpunosti nova. U prostoru škole

Sve ove promjene doprinijele su da škola zaista izgleda poput ljepotice na koju smo jako ponosni. I bit ćemo ponosni ako budemo čuvali, njegovali i brinuli o svakom kutku njenoga prostora, kako vanjskog tako i unutrašnjega.

Da bi se zaštitio prostor učionica od jakog utjecaja sunca, snijega i svih nepogoda, postavljena je vanjska zaštita – venecijaneri što je dodatna zaštita jer u učionici na prozoru postoji unutarnja zaštita.

stolarija

Ukupan trošak koji je financirao Grad Virovitica za obavljene radove iznosio je 1.022.029,02 kn. Za opremu klupica, bojenja i pločica račun je iznosio 104.629,00 kn što je isplaćeno iz sredstava škole.

venecijaneri

R.S.

radijatori

Školski globus

Biološka Dijelimo raznolikost sreću Svoju sreću volim podijeliti s drugim ljudima oko sebe. Za mene je sreća lijepa riječ, veseo

Pogledaj nebo plavo i zelenu travu tu i cvijeće što se šareni u zelenilu! Čuvaj vodu svaku njenu kap kao što je čuva veliki slap! More plavo, puno riba, pogledaj galeba kako širi svoja krila! Cvrkuću ptice, bumbari lete, čuvaj okoliš našeg planeta! Majka priroda poruku nam šalje: Ne zagađuj okoliš, šalji poruku dalje.

osmijeh, poljubac majke, božićna pjesma, mali znaci pažnje. Dijeliti sreću znači sve to darivati tužnima, bolesnima, nemoćnima, zaboravljenima i siromašnima. Ponekad je dovoljna topla riječ, osmijeh i pozdrav. Sjetiti se da što više poklanjaš više i dobivaš, veliko i dobro srce! Volim podijeliti sreću s drugima, tako je sreća postaje sve veća, veća i veća.

Diana Lesić, 7.d

Katarina Liković, 3.a

Čovjek bi trebao… Pogledajmo oko sebe u more duboko ili u nebo visoko, svuda nas okružuju jedinstvena čuda prirode. U moru među koraljima i algama, u jezerima i rijekama među šašem i trskama različite vrste riba i školjaka žive kojima se svi ljudi dive. Ptičji rod krasi nam svod i znatiželjno nas promatra iz svojih gnijezda, ponekad mi se čini da bismo mogli letjeti do zvijezda. Tu su i životinje što na kopnu žive, sve čine svijet posebnim kao leptirov let il’ paunov rep. Sva ta čuda prirode, i savane i prašume, šume i livade čovjek bi trebao bolje čuvati i biti zahvalan svoj toj raznolikosti. Lea Markovinović, 7.e

Iva Talijanac, 5.e

Uzbuna u šumi Jedno jutro svraka jako kriještati stala vrećica puna smeća u sred šume pala. Stanovnici šumski nisu znali što je to je li dobro ili možda zlo. Pozvali su staru sovu, mudriju od svih nadajuć se rješenju problema tih. Čim je sova vidjela tu strahotu, znala je kako će spasiti šumsku ljepotu. Pozvala je jastreba, velikih krila da odnese vrećicu tamo gdje je bila. Poletio jastreb preko polja, šume I bacio vrećicu među stare gume. Hrvoje Kljajić 4. r. Rezovac

Lorena Maleč

Riječju i slikom

ić, 3.r. PŠ Rezo vac

Matilda i jezero Matilda ima u jednom malom selu u Međimurju baku i djeda. Dugo ih nije vidjela. Proljeće je i Matilda putuje vlakom k njima. Odbrojava koliko još trenutaka do susreta s bakom. Dok čeka da vlak dođe na kolodvor, Matilda promišlja o jezeru blizu djedove i bakine kuće. Tamo je sačuvala najljepše uspomene iz djetinjstva. Sjećala se pjeva ptica, lopoča na kojima su kreketale žabe. Najbolje se sjeća plovidbe s djedom u drvenom čamcu. Djed bi joj pričao razne bajke i priče dok su plovili oko jezera. Matilda je stigla na kolodvor. Na kolodvoru se nalazilo mnogo ljudi koji su se pozdravljali s osobama koje dugo nisu vidjeli. Gurala se između ljudi tražeći baku i djeda. Kada ih je pronašla, krenuli su kući. Matilda je što prije htjela otići do jezera. Sva ta radost što će vidjeti jezero raspuknula se kao mjehurić od sapunice,

Valerija Grahovac, 4.r. PŠ Rezovac

jer jezero više nije onakvo kakvim ga se sjećala. U jezeru je bilo puno otpada. Tamo se više nije čuo pjev ptica niti kreketanje žaba, nije bilo života, bila je pustoš, tišina. Matilda je sjela na travu i počela plakati. Bila je tužna. Nije više bilo njezinog jezera iz bajke. Razmišljala je što treba učiniti i onda se dosjetila. Okupit će sve ljude iz ulice i pokrenuti akciju „Jezero“. Uz pomoć djeda, Matilda je okupila ljude.

Uz pjesmu zajedničkim su snagama očistili jezero. Sada je to opet jezero iz bajke, jezero života. Matilda će opet uživati u čarima prirode. Moći će uživati i druge generacije djece i jezero će utisnuti pečat u njihova srca. Taj pečat nikada neće izblijedjeti, on će vječno sjati. Ines Akrap, 7.e

U vinogradu Kad sam bio mali, često sam išao s bakom i djedom u njihov vinograd i voćnjak. Dok su oni kosili travu i rezali lozu, ja sam našao najveće drvo oraha ispod kojeg bih sjeo i igrao se. Uvijek sam voli dolaziti u vinograd, bilo u Leo Rajnović, 5.e proljeće kada se vinograd obrezuje, bilo ljeti kada se održava košnjom, a pogotovo u jesen kada se napokon bere Moj tata zove se Krunoslav. Oči su mu grožđe. Berba je uvijek bila događaj zelene boje, nema puno kose, visok je godine u kojem sudjeluje cijela ulica. i snažan. Njegovo lice uvijek je vedro i Tada se puno ljudi vrti po vinogradu i nasmijano. Rado se igra sa mnom i moja puno se radi, naravno uz pjesmu. Sreća tri brata. Često mi pomaže u učenju i da je u ulici bilo puno djece pa sam i pisanju domaćih zadaća. Ponekad sam ja imao društvo. Više od rada i berbe tužan jer moj tata puno radi pa često grožđa pamtim igranje lovice, skrivača nije kod kuće. No, ipak sam sretan jer i puna usta grožđa. Naravno, ako je znam da će tata svaki slobodni trenutak bilo potrebno, znao sam i ja pomoći. provesti sa mnom. Trčao bih do bake i mame koje su brale grožđe, a zatim pomagao tati i djedu Ja svog tatu volim najviše na svijetu. nositi sanduke pune grožđa. Potom bi Fran Moslavac, 2.b slijedilo prešanje, i na kraju moj najdraži

Moj tata

dio-isprobavanje mošta. Vino mi nikada nisu dali da probam, ali siguran sam da je uvijek ispalo jako fino. Uvijek sam jako volio te odlaske u vinograd, katkada da bih uživao u društvu djece, a katkada da bih jednostavno uživao u samoći: legao bih ispod oraha, ako nije bilo mame da viče zbog rose, i uživao družeći se s prirodom, oblacima i ptičicama. Sada više ne odlazim u vinograd tako često. Kada malo bolje razmislim, zadnjih godina više uživam u kompjuterskim igricama nego u zbližavanju s prirodom. Možda bih mogao ovih dana otići vidjeti kako grožđe napreduje, uskoro će berba. Možda mi čak daju da probam vino ove godine. Volio bih i ja jednom imati svoj vinograd i odlaziti u njega s djecom i unucima-naravno, ako i njima ne budu draže kompjuterske igre. Dorian Gadanac, 7.d

Riječju i slikom

Biseri iz naših školskih klupa Nastavnica povijesti: „Tko je otkrio ostatke krapinskog pračovjeka na Hušnajkovu brijegu kod Krapine?“ Učenik odgovara: Dragutin Tadijanović.

Nastavnica hrvatskoga jezika: „ Što je ovo? Šumi grmi, tutunji, huči? Učenik: Tornado. Nastavnik matematike pita: Gdje je dužina Vc? Učenik: Idete ravno hodnikom pa skrenete desno, treća vrata desno.

Nastavnica hrvatskog a jezika pita: Vrste rima. Učenik: Parna. Nastavnica: Kakva još postoji? Učenik: Neparna.

Što je tragedija? Kada dobiješ 1 iz testa, a imaš šalabahter.

Što uzrok uje Pa… uređ klimatske promje ne? aj za klim u.

Što je zemljopis? Zemljina autobiografija. Zašto za Norvešku kažemo da je najrazvedenija država na svijetu? Zato jer se u njoj najviše bračnih parova rastalo. a sluzavo n Što je ono očistiti? jela mora Perje.

ribi, što se

prije

Antonio Husnjak, Josipa Ivanović , Zlatko Osmanović i Robert Suhanek

Mali kviz znanja u poznavanju hrvatskoga jezika Ispravite pogrješke u rečenicama. Išao sam sa busom u dubrovnik. Išao sam kod bake. Plakao sam se, uginuo je pas od bake. Vidjeo sam zidine od kamena. Pojeo sam kolać od ćokolade. Jeo sam sir od paga. Vraćao sam se kuči sa vlakom. Sjeo sam si pored prozora. Došao sam nazad u zagreb. Pričao sam mojoj mami o svom putovanju. Pripremili: Leon Kuktić, Leonardo Ivan Raguž, Domagoj Vuković, 6.a

sastavila: Monika Mikolčić, 7.c

sastavila: Ivona Bazijanac, 7.c sastavila: Ivona Bazijanac, 7.c

Starke žive zauvijek!

Naziv rubrike Zabava

Riješenje: Božić

Kažu da vrijedne stvari traju dugo. Evo, po tome Coversice traju više od 100 godina i nose ih sve generacije. Od onih malih nogu pa do starijih. One su simbol ovoga vremena, nemirnog mladenačkog duha, utkane su u životne priče generacija mladih, u povijest suvremene glazbe i urbane kulture. Tekst: Dorotea Karnik, 7.c Fotografija: Margareta Horvat, 7.a

I ove smo godine aktivni u sportu

Pehari i priznanja se nižu Atletika – dječaci i djevojčice

U organizaciji ŠŠD VPŽ u listopadu je održano atletsko prvenstvo na terenu bivše vojarne i u OŠ Petra Preradovića Pitomača. U 7 disciplina sudjelovalo je 140 učenica i učenika iz 5 škola. Ekipe djevojčica osvojile su prvo mjesto s najviše osvojenih bodova kao i ekipa dječaka koja je također osvojila prvo mjesto. Obje prvoplasirane ekipe sudjelovat će u poluzavršnom natjecanju koje će se održati u ožujku 2011. u Varaždinu. Atletičari IBM su: Mateo Gegić, Kristijan Mrazović, Dominik Štraus, Filip Pažin, Domagoj Sinjaković, Dino Zrnić, Jakov Vidović, Luka Kusturić, Mirko Filipović, Denis Kovač, Toni Imbrišić i Marsel Svirkovski. Voditelj je prof. Zlatko Tot.

Ekipu škole čine: Tea Feketija, Maja Ferenčević, Lucija Sabo, Iva Galetić, Tea Balint, Rea Rakošević, Andrea Jezidžić, Tea Grizelj, Ivana Ercegovac i Stela Poljanac. Voditelj je prof. Zlatko Tot.

Rukomet - dječaci Prvenstvo ŠŠD osnovnih škola u rukometu za dječake održano je u OŠ A.Cesarec u Špišić Bukovici. Osim škole domaćina igrali su u tri grupe i nakon

svih utakmica ekipa naše škole zauzela je treće mjesto. Čine ju: Filip Poslek, Alen Bačar, Luka Moslavac, Jakov Vidović, Dino Harš, Kristijan Mesić, Karlo Godeč, Krešimir Godeč, Kristijan Smiljčić, Luka Kusturić, Hrvoje Štrković, Domagoj Sinjaković, Filip Pažin i Hrvoje Gregorić. Voditelj je prof. Mario Hrženjak. Stela Poljanac,7.a

atletičari i atletičarke

košarkaši

odbojkaši

nogometaši

rukometaši

rukometašice

Atletičarke su: Maja Ferenčević, Dorotea Bedeković, Stela Poljanac, Iva Vukić, Sara Hegediš, Iva Galetić, Lucija Sabo, Tea Feketija, Sara Pažin, Tea Balint, Andrea Oberling i Klara Miš. Voditelj je prof. Zlatko Tot.

Mali nogomet - dječaci Prvenstvo osnovnih škola održano je u Gradini na kojem su sudjelovale ekipe iz sedam škola. U finale županije plasirale su se IBM Virovitica i Mladost Suhopolje, a bit će održano sredinom veljače. Za ekipe naše škole igrali su: Alen Bačar, Josip Božo, Luka Duvnjak, Kristijan Mrazović, Rene Prugovečki, Dominik Štraus, Dino Zrnić, Denis Kovač, Mihael Ključanin, Tomislav Ojdanić i Filip Poslek. Voditelj je prof. Mario Hrženjak.

Rukomet - djevojčice Početkom prosinca održano je prvenstvo osnovnih škola u rukometu. Devet ekipa igralo je u tri grupe. U finalu su djevojčice ŠŠD IBM pobijedile i svojim se rezultatom plasirale u poluzavršnicu prvenstva koje će se održati u Virovitici. stolnotenisači

stolnotenisačice

Sport

SOS iz morskih dubina

crta i piše: Monika Jendrašić, 8.d