Hlapić 2013 by Matej Sudar

ISSN 1332 - 8964 List učenika i učitelja Osnovne škole Ivane Brlić - Mažuranić Virovitica Godina XVIII. Broj 23 Veljača 2013.

TEMA BROJA

Najslađa hrvatska županija

Hlapić - školski list OŠ Ivane-Brlić Mažuranić, Virovitica Broj 23., veljača 2013. UREĐUJU

učenici novinarskih družina Odabir likovnih radova

učiteljice likovne kulture Ankica Fijala, Vesna Matovina i učiteljice razredne nastave Urednica

Mateja Frič, 8.a Odgovorna urednica Renata Sudar, prof. Naslovnica

Leon Kuktić, 8.a Grafička priprema i tisak

Grafiti Becker, Virovitica Naklada

800 komada

Iz sadržaja: 3

50 Vruća linija

Redakcija školskog lista

s roditeljima

Jasna Razlog- Grlica, Renata Sudar, Vesna Zvečić, učiteljice razredne nastave, učenici novinarske družine s voditeljicama

Suradnja

Fotografije

Gost Hlapića

OŠ Ivane Brlić – Mažuranić, Virovitica tel. 033/726-071, fax 033/726-072 os-ib-mazuranic@vt.tel.hr www.brlici.hr

Školska knjižnica

Izdavač

Iz godine u godinu naš Hlapić „ veseo kao ptica“ išao je svojim putem. Na tom je putu susretao mnoge dobre ljude, vrijedne ljude, sudjelovao u važnim obljetnicama, rođendanima, događajima, uspješnim projektima i suradnjama škola. Činio je to s radošću i veseljem. Pjevao je kad se pjevalo, plesao je kad se plesalo, pričao je kad se pričalo. I danas nakon 20 godina još uvijek vas želi obradovati, razveseliti, iznenaditi, poučiti, ali i proslaviti s vama svoj veliki uspjeh – 10. put odlazak na državni LiDraNo. Za LiDraNo ga vežu lijepe uspomene, ali i važan susret s poznatim zagrebačkim glumcem. Osim LiDraNa tu su i druga županijska i državna natjecanja, projekti u kojima su sudjelovali mnogobrojni učenici i njihovi učitelji. Kako voli putovati, bio je na „maturalcu“, Plitvicama, Splitu, Braču, ali i u dalekoj Grčkoj. Znatiželjan i željan novih informacija istraživao je koliko naši osmaši vole čitati, koje su im omiljene knjige ili zašto ne čitaju. To su samo neka pitanja ankete koja je provedena u svim osmim razredima. Hlapić je svojim malim koracima sigurno stigao i do onih učenika koji su svojim marnim radom i različitim interesima postali uzori mnogim učenicima. I šećer na kraju..., ali nije kraj. Ne može biti kraj jer je na svom putu stigao do najslađe hrvatske županije. Zašto, kako, radi čega bila su pitanja. Odgovore na njih pronašao je u tekstovima o pčalama, medu, šećeru, zdravoj prehrani. Tu je i posjet najslađoj virovitičkoj tvornici. Sve je to dio teme broja u kojoj su tekstovi, ali i lijepe fotografije, pčelice Maje, meda, sajma poljoprivrede po čemu je naša Virovitičko-podravska županija prepoznatljiva. Pa ne može se svaka županija u Lijepoj Našoj pohvaliti da je najslađa, a naša je svojim proizvodima dobila taj jedinstveni epitet. Sve ove ozbiljne teme pomalo su ga i umorile pa Hlapić pri kraju svoga puta stiže do sporta, zabave i sadržaja koji sigurno nisu manje važni, ali već se unaprijed veseli što će podijeliti s čitateljima neke drage trenutke s kućnim ljubimcima ili s onima koji svoje slobodno vrijeme provode u izvanškolskim aktivnostima u kojima postižu izuzetne uspjehe. I za kraj... Naš Hlapić prešao je dug put, ali put prvog Hlapića puno je duži. Ovom će se godinom u cijeloj Hrvatskoj proslaviti 100. obljetnica objavljivanja najpoznatijeg djela Ivane Brlić – Mažuranić – Čudnovate zgode šegrta Hlapića. Uspomena na Hlapića živi u mnogim djelima, a naša živi u našem školskom listu „Hlapić“. Mateja Frič, 8.a

Zdrava hrana

Josip Strmečki, ravnatelj OŠ Ivane Brlić – Mažuranić, Virovitica Tina Ujevića 18, 33 000 Virovitica

Uspomena na Hlapića živi u mnogim djelima, a naša živi u našem školskom listu „Hlapić“

Najslađa

Za izdavača

Dominik Rogović, 8.a

hrvatska županija

učenici novinarske družine s voditeljicama Gordanom Kos, Renatom Sudar i Blankom Medvecki, mladi knjižničari s knjižničarkama Vesnom Zvečić i Sanjom Pajnić, literarna družina s voditeljicom Željkom Puškarić te učenici razredne nastave s njihovim učiteljima

Ponos svih Virovitičana i stanovnika Virovitičko – podravske županije

„Najslađa hrvatska županija“ Virovitičko-podravska županija najveći je proizvođač meda i šećera u Hrvatskoj pa su turistički radnici osmislili slogan - Najslađa hrvatska županija.

Virovitičko-podravska županija najveći je proizvođač meda i šećera u Hrvatskoj pa su turistički radnici osmislili slogan - Najslađa hrvatska županija. Udruga pčelara Virovitice osmislila je originalni suvenir, malu košnicu s medom i pčelinjim proizvodima, za koji je dobila potporu Ministarstva turizma za izradu izvornih hrvatskih suvenira. U Virovitici je napravljena i najveća košnica u Hrvatskoj. Visina joj je 320 cm, a unutrašnjoj joj je u mjerilu 3 x 3 metra. Med, pčele, pčelari i šećer postali su dio našeg istraživanja. Razgovarali smo, posjetili, čitali, zapisivali, fotografirali i sve svoje priloge zaokružili u jednu temu koju smo naslovili – Najslađa hrvatska županija.

7. izložba meda i mednih proizvoda Virovitičko-podravske županije

Najslada hrvatska županija

Proučavajući tekstove o Virovitičko-podravskoj županiji u literaturi i internetskim stranicama, naći ćete i drugi naziv koji s ponosom ističu svi Virovitičani, ali i stanovnici županije – „najslađa hrvatska županija.“

Mateja Frič, 8.a

Detalj s izložbe u gradu Virovitici, foto www.viroexpo.hr

Ljepota je u medu, foto Kristijan Toplak

Najveća hrvatska košnica, foto - Matej Sudar

Pčelica Maja poziva na izložbu meda

Najslada hrvatska županija

Med posjeduje svojstva koja ga čine nezaobilaznim dijelom zdrave prehrane. U mojoj obitelji on se koristi gotovo svakodnevno u napitcima ili kao namaz. Osoba koja o njemu najviše zna je moja mama jer je profesionalna kuharica u restoranu naše škole. Mogla bih joj dati i epitet

Medeni kolač Sastojci: • 4 jaja • pola šalice ulja • malo cimeta • dvije žličice kave • 3 šalice brašna • 1 šalica tekućeg meda • prstohvat soli • 1 prašak za pecivo • 1 šalica mlake vode

super slastičarke. Posebno volim mamine kolače od meda pa vam darujem jedan od njezinih recepata. Da bi kolač uspio, vrlo je važan postupak izrade. Dobro umutite žumanjke, med i ulje te lagano dodajte brašno i kavu. Kad se smjesa sjedini, stavite u nju sol, cimet, prašak za pecivo, šećer i toplu vodu. U kompaktnu masu dodajte čvrsto umućene bjelanjke. Sve izliti u namašćenu posudu i peći sat vremena na 200 stupnjeva. Dobar tek! Nikolina Ključanin, 7.c

Od meda nastaju razne slastice Za sastojak kolača potreban vam je med

Med u kolačima mame Dušanke

Pčelarstvo

Još za vrijeme kamenog doba čovjek je “lovio” pčele po šupljinama drveća, udubinama u stijenama ili sličnim mjestima gdje su pčele obitavale. Da bi došao do meda, morao je prvo podnositi ubode pčela koje su branile svoje nastambe. Kasnije je shvatio da pčele može prvi dan „ugušiti“ pa se idući dan vratiti i bezbolno pokupiti med. Kod mjesta Bakora u Španjolskoj pronađen je najstariji spiljski crtež koji prikazuje čovjeka kako uzima med. Pčelarstvo je specifična grana stočarstva kojoj (stočar) pčelar nije nužno vezan za vlastito zemljište. U pčelarstvu razlikujemo seleće pčelarstvo (u kojem pčelar seli košnice u blizinu paše ovisno o godišnjem dobu) i stacionirano pčelarstvo kod kojeg pčelar smješta košnice uglavnom na jednoj lokaciji i, kao noviju granu, ekopčelarstvo. Uz med koji je najpoznatiji i najrasprostranjeniji pčelinji proizvod pčele medarice, važan proizvod pčelarstva su i pčelinji otrov, matična mliječ, pčelinji vosak i propolis. Cvjetna

Najsavršeniji proizvod prirode Saće s medom je prirodno zapakirani med, u najzdravijoj prirodnoj ambalaži, napravljenoj od pčelinjeg voska. Žvakanjem saća desetak minuta nekoliko puta na dan izbjegavamo upalu grla, uklanjamo bakterije, a dobro djeluje na želudac i crijeva. Vrste meda: cvjetni, bagremov, kestenov, livadski, kaduljin.

Različite vrste meda

Med je slatki proizvod kojeg pčele medarice tvore od nektara koji sakupljaju na cvijeću. To je najsavršeniji proizvod prirode. Tajnu proizvodnje prirodnog meda pčele nose u svom tijelu i organima za probavu koji taj proizvod pretvaraju u lijek. Propolis je proizvod kojeg pčele koriste za zatvaranje pukotina u košnici. Koristi se kod opeklina i kožnih bolesti. Kći novinarka i mama kuharica

pelud nije direktan proizvod pčela već je pčele sakupljaju s cvijeća i unose u košnicu. U pčelarstvu nalazimo i druge proizvode koji su nastali obradom pčelinjih proizvoda kao npr. gvirc, medovina, medena rakija, liker od meda, propolis kocke, medenjaci i drugo. Savez pčelara Virovitičko-podravske županije okuplja četiri udruge s ukupno 350 pčelara koji imaju 22 tisuće košnica i godišnje proizvedu do 900 tona meda, što ih svrstava u sam vrh hrvatskoga pčelarstva pa su je zbog toga prozvali najslađom hrvatskom županijom. Proizvode sve kontinentalne vrste meda, a dio članova bavi se takozvanim mobilnim i nomadskim pčelarenjem na području cijele Hrvatske. Pčelari naše županije na raznim sajmovima i izložbama u zemlji i inozemstvu promoviraju med i ostale pčelinje proizvode, svoj trud i rad te ideje u izradi raznih slatkih proizvoda od meda. Sven Balint 6.b

Ana Grgić, 4.b

Mali, ali vrijedni kukci

Kad pronađu dobar izvor hrane, plesom u košnici objašnjavaju drugim pčelama kako pronaći cvijeće Pčele su kukci kojih ima po cijelom svijetu, osim na Južnom i Sjevernom polu. Nekada ih je bilo samo u Aziji, a aktivne su samo u toplijim mjesecima. To su mali, ali vrlo vrijedni kukci koji imaju dva para krila, dlakavo tijelo, obično s prugastim uzorkom. Na vrhu žalca imaju otrov kojim mogu usmrtiti nekog grabežljivca. Oči pčela se sastoje od stotine faceta zbog kojih mogu vidjeti ultraljubičaste zrake. Na prednjim nogama pčele imaju male dlačice pomoću kojih s cvijeta skupljaju pelud i nektar iz cvijeća. Oprašuju, što znači da rasprostiru pelud voćaka, povrća i cvijeća.

Kad pronađu dobar izvor hrane, plesom u košnici objašnjavaju drugim pčelama kako pronaći cvijeće. Kružni ples navodi ih da traže u blizini, a trzavim plesom pčela plesačica zabacujući zatkom pokazuje smještaj cvijeća u odnosu na sunce. Vrećice na stražnjim nogama im služe da spreme prah koji su prikupile s cvjetova. Poslije će sastrugati pelud čvrstim dlakama na stražnjim nogama i pohraniti ga u peludne košarice, a zatim prenijeti u košnicu. Ondje će pelud biti pohranjen i služiti za hranu ličinkama u razvoju. Pčele žive u košnicama u velikim zajednicama.

Matica je kraljica i duga je dvadeset dva milimetra, a na dan izleže do tisuću petsto jajašaca. Radilice njeguju i hrane maticu, grade i čuvaju košnicu te iz cvjetnog nektara proizvode med. U košnici se matica kreće u pravcu sunca. Trut je dug dvadeset milimetara i njih može biti i stotinu u jednoj košnici. Pčela radilica je duga šesnaest milimetara, a duljina njezina života je promjenjiva o godišnjem dobu. Prirodni su neprijatelji pčela stršljeni i njemačke ose. Ante Šimić i Ivan Grgos, 4.b

Slatki posjet

Plešu svaki dan, ali nisu u „Plesu sa zvijezdama“ Iz prezentacije smo mogli saznati: kako izgledaju pojedine vrste pčela, koja je njihova uloga u zajednici, koje poslove obavljaju u košnici ovisno o starosti, na koji način ubiru pelud s cvjetova i kako ga prenose u košnice. O pčalama i medu već smo pisali u našem Hlapiću pa smo ju sada iskoristili u temi broja. U posjet svim 3.,4. i 5. razredima naše škole došli su Ljubica Kravarščan, diplomirani inženjer agronomije i Branko Tomšić, poznati pčelar iz Virovitice. Svrha njihovog posjeta bila je upoznati nas djecu s pčelarstvom i proizvodnjom meda. Naše druženje započelo je prezentacijom predavačice. Iz prezentacije smo mogli saznati: kako izgledaju pojedine vrste pčela, koja je njihova uloga u zajednici, koje poslove obavljaju u košnici ovisno o starosti, na koji način ubiru pelud s cvjetova i kako ga prenose u košnice.

Najslada hrvatska županija

Lete s cvijeta na cvijet, foto Kristijan Toplak

Zatim smo saznali za pčelinji ples kao sredstvu komunikacije među pčelama. Već i ptice na grani znaju da pčele izvode tzv. pčelinji ples kako bi svojim „sestrama po košnici“ objasnile gdje se nalaze hrana, smjer i udaljenost paše. Poznati virovitički pčelar upoznao nas je na koja se mjesta postavljaju košnice, kako se dobiva med i koje su sve vrste meda. Na kraju našeg druženja gospodin Branko nas je sve počastio slasnim medom. Tek tada sam shvatila koliko sam malo znala o tim malim vrijednim stvorenjima, a koliko nam slasti i užitka pružaju. Barbara Mesec, 6.r.

Tko se boji pčelica

Zanimljiv svijet pčela

Iznimno uporni ljudi, koji se uhvate nečega i ne puštaju, posjeduju veliku mogućnost za uspjeh.

Najslada hrvatska županija

Slavko Švraka, najslađi čovjek naše Županije gospodinom Slavkom, Naše su novinarke, družeći se s uspješan, marljiv, spoznale njegovu veličinu. On je vremenu gubitka samozatajan i nadasve, u ovom vjek. moralnih vrijednosti, pošten čo Slavko Švraka - najveći prozvođač meda na virovitičkom području

6 Virovitica je „slatki“ grad. Šećer njezine šećerane može se naći diljem Hrvatske. Taj epitet na viši stupanj podigao je i poznati pčelar gospodin Slavko Švraka. Novinarke naše škole saznale su ponešto iz života ovoga vrijednog i skromnog čovjeka koji je cijeli svoj vijek posvetio pčelama. Pčele Od njega smo saznale kako je med najsigurnija i najzdravija hrana ovoga kukca koju su poznavali već stari Egipćani prije 4000 godina. Pčele žive u zajednicama od više tisuća jedinki,a mogu se razmnožavati u šupljinama drveća bez utjecaja ljudi, ali isto tako žive u suvremenim košnicama uz njihovu prisutnost i njegu. Med je proizvod koji su pčele preradile iz nektara i peludi koje luče cvjetne stanice raznog medovnog bilja. Ova mala čudesna bića, kojih se bojimo radi uboda, imaju dva para krila. Na glavi su im ticala i usni organ za uzimanje nektara. Imaju pet očiju, dva veća oka sa strane koja im služe kao orijentir, a ostala tri su na sredini. Pčele su prave čistunice jer se prednjim nogama uređuju, a na zadnjima

u male košarice spremaju pelud. Nevjerojatno, ali one mogu letjeti i do 48 kilometara na sat. U njihovim zajednicama žive radilice, matice i trutovi i svaka od ima svoju službu. Tako uređenim društvom mi se ljudi baš i ne možemo pohvaliti, u njihovome vlada savršen red i rad. Iznenadili smo se saznavši kako pčele imaju za određene aktivnosti poseban ples. Plesom najavljuju opasnost u vidu onečišćenja, teren bogat nektarom, rođenje matice… Tim prigodama one savijaju noge, lete cik-cak, naginju glave, tresu tijelom, u letu prave polukrugove, vijugaju, mašu krilima i trče. Jeste li znali da se pčele masiraju, dotjeruju, stražare, bivaju dadilje, ali i otkivaju dušu za olujna vremena dajući privremeno sklonište stanovnicama iz drugih košnica? Pčele su gospodina Slavka očarale svojom jedinstvenošću već od najranijeg djetinjstva. U taj čarobni svijet uveo ga je njegov otac koji je danas gotovo stogodišnjak i još uvijek se druži s, njemu, najdražim bića u slavonskom selu Cabuni.

Slavko Početak proizvodnje meda pčelara Slavka bio je skroman. Malim koracima i upornošću dostigao je danas titulu najvećeg proizvođača u Hrvatskoj s više od dvije tisuće košnica i godišnjom proizvodnjom gotovo stotinu tona meda. -Teško je sačuvati pčele. Na njih vreba bezbroj opasnosti. Najveća je čovjek, bolesti i klimatski uvjeti. Zašto čovjek? Da bi zaštitio usjeve, tretira ih različitim zaštitnim sredstvima pa kada pčele dođu na takva polja, ugibaju od niza bolesti, a najčešće su Europska i Američka kuga. Ova godina je bila rizična. Klimatski uvjeti su bili teški. Suša i mraz učinili su svoje – rekao nam je u razgovoru gospodin Slavko. Svoje pčele u posebnim kamionima (ima ih 13) s košnicama selio je po cijeloj Hrvatskoj. Tako su njegove pčele vidjele Liku, Dalmaciju, Slavoniju, Zagorje, a možda su i preše bosanskohercegovačku granicu, naravno, ilegalno. U točionici meda To je za nas bio vrlo zanimljiv prostor jer smo po prvi puta vidjele što sve treba činiti da bismo dobili lijepo pakirani

Skladište meda

U „Medenoj“

U središnjoj prostoriji nalaze se ogromne bačve u koje se stavlja med pripremljen za pakovanje u staklenke, plastične mede, okrugle posudice i duguljaste spremnike. Med gospodina Švrake odlazi najviše na domaće tržište, ali i u Francusku i Njemačku (u Bremen) jer se tamo nalazi

Kraj našega posjeta završio je u „Medenoj“, ugodnom mjestu koje je naš domaćin uredio za Virovitičane gdje mogu kušati različite vrste čajeva i mlijeka s medom, kolače i sladoled od meda, te ostale delicije. Počašćeni toplim čajem, u „Medenoj“ čiji je interijer uređen u stilu

Pogača Nije to proizvod od brašna. To je pogača koju proizvode djelatnici u podrumskim prostorima obiteljske kuće gospodina Slavka, a služi kao hrana pčelama u vrijeme mirovanja prirode i pčela. Veliki stroj miješa tijesto napravljeno od šećernog praha, vitamina, proteina i lijekova. Smjesu pakuju u plastične vrećice koju kupuju pčelari iz cijele Hrvatske. Svoju djelatnost ovaj pčelar proširio je i na proizvodnju cvjetnog praha, voska, propolisa, medovine i medene rakije.

Nagrada Zlatna žlica

meda i pčela, opraštamo se s gospodinom Slavkom uz riječi zahvale. Juriš u školu Vraćamo se u školu obogaćeni novim spoznajama o važnosti pčela u našim životima. Naučili smo: med, matična mliječ, propolis, vosak, pelud i otrov iz žalaca pčela lijek su i hrana. U pčelinjim proizvodima nalazimo vitamine iz B-skupine, C i E vitamin pa i karotin. Med sprječava rast i razmnožavanje bakterija i plijesni. Vrijednost meda leži u njegovom visokoenergetskom svojstvu. U organizmu se lagano probavi. Utječe na tjelesnu toplinu, rad mišića i hrani stanice. Med treba biti otopljen u toplom čaju, mlijeku, voćnom soku ili vodi. On na čovjeka djeluje smirujuće. Kao lijek prisutan je u liječenju probavnih organa, srčanih, krvožilnih i kožnih bolesti. Gospodin Slavko tvrdi kako med uvijek treba uzimati umjesto bijeloga šećera upravo zbog gore navedenih razloga. Naše istraživanje nastavljamo u virovitičkim ljekarnama kako bismo saznali koje proizvode na bazi meda nudi farmaceutska industrija. Foto i tekst: Oberling Andrea, 6. razred

Najslada hrvatska županija

burza meda. Hrvatski med je cijenjen, a kako i ne bi bio kada je ovaj pčelar 3 puta bio šampion Hrvatske, 15 puta osvojio Zlatnu žlicu na natjecanjima pčelara i dobio oko 8 pehara. On proizvodi različite vrste meda, ovisno o mjestu ispaše pčela, od bagrema, kestena, lipe, livade, kadulje …

Nagrada Medeni tanjurić

U Medenoj se pripravljaju kolači na bazi meda

Pčelice krenule na svoj zadatak

Prijevoz pčela

med. Vrcaona je mjesto gdje se 4 – 5 puta godišnje vrca med. Nekada je to bio naporan i mukotrpan postupak jer se sve radilo ručno. Sada je ovdje stroj s pregradama u koje se ulaže saće. Dalje sve radi kompjuter pa iz saća izlazi med i otače se. - A kako znadete da je med zreo i spreman za vrcanje? – pitale su znatiželjne novinarke. - Onoga trena kada pčele zatvore košarice saća, med je zreo – objasnio nam je domaćin. Dužina vrcanja ovisi o vrsti meda i toplini. Izvrcani med u bačvama stavlja se u komoru na 40 – 45 stupnjeva da postane tekući, ali se ne smije pregrijati. Zanimalo nas je, može li se pravi med ušećeriti i pokvariti? Može ako se drži na hladnom. Zato je dobro čuvati ga u toplom prostoru i pri korištenju u njega ne umakati kruh jer se tada zbog kvaščevih gljivica može i pokvariti.

Lijek i hrana

Za jednu žličicu meda pčele se puno narade

Najslada hrvatska županija

Ima antivirusno i antibakterijsko djelovanje i omogućuje lakše iskašljavanje i disanje, jača imunitet za sljedeće prehlade (jer preboljela prehlada ne ostavlja otpornost).

Puno je u literaturi zapisa o medu i drugim pčelinjim proizvodima kojima se pripisuju ljekovita i korisna svojstva. Neke slavne ličnosti iz naše povijesti pripisivali su medu zasluge za svoju dugovječnost. Med je pčelinji proizvod koji nastaje nakon prerade nektara, polena i drugih slatkih sastojaka biljaka, a od strane pčela. Mnoge se tvari mogu proizvesti umjetnim putem, ali med NE, jer je za njegovu proizvodnju potreban rad pčela. Za 1 kg meda pčela preleti 140 000 km, posjeti 1 600 000 cvjetova bagrema ili 6 000 000 cvjetova djeteline. Po svom sastavu 76% meda čine šećeri (voćni-fruktoza ili levuloza, grožđaniglukoza ili dekstroza, obični-saharoza 1-2 %), voda 18 %, vitamini grupe B, te minerali (K, S, Ca, Na, Mg, Fe, P, Mg, Cu). Boja meda ovisi o ispaši, sunčevoj svjetlosti. Tamniji med sadrži više minerala. Med je i lijek i hrana - djeluje antimikrobno, prirodni je antioksidans, lako je probavljiv, brz je izvor energije,

dr. Slavica Letica Ramljak

pospješuje resorpciju aktivnih tvari, služi kao prirodni konzervans u pripravcima. Brzo se resorbira u tankom crijevu, a njegove slobodne masne kiseline pomažu „usisavanju“ masnoća i kalcija. Sadrži antimikrobne tvari s bakteriostatskim djelovanjem (sprječava rast bakterija) i baktericidnim djelovanjem (ubija bakterije). Med ima antivirusno i antibakterijsko djelovanje i omogućuje lakše iskašljavanje i disanje, jača imunitet za sljedeće prehlade (jer preboljela prehlada ne ostavlja otpornost). Pomaže pri liječenju zaostalog rasta, slabokrvnosti, astme, menstruacijskih bolova, klimakteričnih tegoba, ateroskleroze, povišenih masnoća u krvi, bolesti zglobova i kože.

tjelesne težine u otopljenom obliku radi lakšeg uzimanja i resorpcije. Osim kao zaslađivač pića i deserta koristi se i u pripremi jela s mesom (teletina, govedina, juhe, ribe i plodovi mora),vegetarijanska jela. Med u hrani zadržava svoja ljekovita svojstva, pa ga se može i tako konzumirati. Šteta bi bila ne koristiti što nam je priroda dala, a i slažete se da trebamo poštovati rad. Za jednu žličicu meda pčele se puno narade. Dr. Slavica Letica Ramljak, spec.školske medicine

Med je osobito svakodnevno važan za školsku djecu osim kao dio pravilne prehrane, poboljšava koncentraciju, pamćenje, a utječe i na kvalitetan san. Djeca koja uzimaju med, imaju zdravije kosti i zube, bolju krvnu sliku, probavu, intenzivniji rast i razvoj. Preporuka je da se dnevno uzima 1-2 g po kilogramu

Jako dobra kombinacija

Mladi ekolozi pripremali medne maske

Umiruje, izglađuje, liječi i njeguje Kreme na bazi meda mogu biti i uz dodatak djevičanskog maslinovog ulja, etričnih ulja, pčelinjeg voska i propolisa. Takve su kreme potpuno prirodne, bez kemijskih dodataka i konzervansa, ali osobe alergične na med trebaju ih izbjegavati.

Prirodne maske su zdrave, a mi pokušavamo napraviti jednu takvu

Količina dodanog meda se razlikuje Sastojci: jedna jabuka srednje veličine, ovisno o vrsti kozmetičkog pripravka, a 4 žlice meda i mlaka vo da može se kretati u granicama od 0,5%Priprema: izmiksajte jabuke i dodajte 15%. Udio meda u kremama kreće 3-4 žlice meda. Dobro izmiješajte i se od 1-4%, u šamponima, sapunima nanesite na lice. i pjenama za kupanje od 0,5-5% , Primjena: nanesite slo j maske na u balzamima za usne od 1-3%, u cijelo lice. Nakon 10 do 15 minuta maskama za lice od 3-8%. isperite mlakom vodo m. Kreme na bazi meda mogu biti i uz Ova maska čisti pore ko že. dodatak djevičanskog maslinovog ulja, etričnih ulja, pčelinjeg voska i propolisa. Takve su kreme potpuno maska od meda i aspirina prirodne, bez kemijskih dodataka i Sastojci: 1 tableta aspirina, 1 žlica konzervansa, ali osobe alergične na meda i malo vode za rastapanje med trebaju ih izbjegavati. Maske od meda Učenici ekološke grupe (Matea Šimić, Iva Keresturi i Dominik Berec) istražili su kako možemo kod kuće pripremiti jednostavni kozmetički proizvod koji sadrži med i još neke prirodne sastojke. Matea Šimić, 7.b

Sve je spremno za pripravak maske

U trgovini DM

tablete Priprema: najprije rastopite aspirin, dodajte med i dobro promiješejte. Neka odstoji nekoliko minuta. Primjena: nanesite masku na lice, ostavite da djeluje 10-15 minuta, zatim , isperite mlakom vodom. Nakon toga rin ili Aspi m. vodo nom hlad lice ite oper acetilsalicilna kiselina liječi akne.

maska od meda, lim una

i jogurta Sastojci: 2 žlice svježe g lijeka, 2 žlice meda, svježi sok od jed nog limuna, 1 žlica jogurta i mlaka voda Priprema: jednostavn o dobro izmiješajte sve sastojke dok ne do bijete losion Primjena: nanesite 1 sloj smjese na lice i vrat. Pričekajte nekoliko trenutaka dok se ne osuši. Zatim nane site još jedan sloj i nastavite nanositi do k ne potrošite cijelu smjesu. Kada završite, pričekajte desetak minuta i potom isperi te toplom vodom.

Ovo je dobar tretman za

akne.

Najslada hrvatska županija

Prirodni med je prikladan za njegu i zaštitu svih tipova kože. Med ima svojstvo privlačenja i zadržavanja vlage stoga djeluje na očuvanje elastičnosti, mekoće i sjaja kože, zaglađuje i ublažava bore. Med potiče obnovu tkiva i pomaže u sprječavanju stvaranja ožiljaka. Ima i baktericidno i bakteriostatsko djelovanje te pogoduje sprječavanju širenja infekcija. Ako se opeklina ili ogrebotina prekriju slojem meda, spriječit će se zaraza štetnim mikroorganizmima iz okoliša te se ubrzava zacjeljivanje ozljede. Zbog toga med je koristan sastojak proizvoda za umirenje, izglađivanje, liječenje i njegu kože. Upoterbljava se za njegu njegu ispucalih usana, ispucanih i hrapavih peta i laktova, kod opleklina, ogrebotina, oštećene kože oko noktiju, zanoktica kod svrbeži i nakon uboda manjih insekata. U kozmetičkim preparatima za sunčanje, med štiti žive stanice od starenja te pridonosi očuvanju mladenačokg izgleda kože. Med poboljšava kakvoću i djelotvornost brojnim kozmetičkim proizvodima.

maska od meda i jabu

Istražujemo u našim ljekarnama i trgovinama kozmetičkih proizvoda

Lijekovi od meda Najslada hrvatska županija

Med je sastojak života. Jedimo med i živimo duže! Novinarke naše škole posjetile su neke ljekarne u gradu kako bi se informirale o lijekovima na bazi meda. U ljekarni“Grgić“ saznajemo da je propolis prirodni antibiotik. Široki terapeutski potencijal propolisa korišten je u liječenju ljudi od najstarijih vremena. Med je lijek i hrana. Med je sladak, gust i viskozan proizvod pčela medarica specifična okusa i mirisa koji djeluje baktericidno(suzbija bakterije i sprječava njihov rast) i u njemu su vitamini B1, B2, B3, B5, B6, B9. Pelud je tajna života, Svako zrnce peludi sadrži bjelančevine, vitamine, aminokiseline, masti, ugljikohidrate, enzime, koenzime.

Matična mliječ je prirodni biostimulator i antioksidans, optimalno uravnotežen i upotpunjen omjer neophodnih prirodnih sastojaka. Sadrži vitamine A, C, D i E. Na bazi meda proizvodi se mnogo prirodnih lijekova. Na policama ove ljekarne našli smo: Nativni propolis, Apipol, Vitarojal perle i Propolis kapi. Gradska ljekarna nam nudi široku paletu pripravaka na bazi meda kojima možemo poraditi na svom imunitetu, a to su: Propolisan, Imunal pip, Vitarojal, Pastile propolisa i Matična mliječ. Apipol, Apitusik i Bronhopip su pripravci za ublažavanje kašlja. Željezo se može

poboljšati Feropipom. Na bazi meda su i Hemopropin, Propolaid sirup i Propol kapi. I u ljekarni Novoselac pronašli smo iste proizvode. Oni još nude sprej za od propolisa, sirup protiv kašlja od matične mliječi i pastile Strepsils od limuna i meda. Stručnjaci misle da je važno koristiti ove proizvode jer su prirodni, a ne sintetički. Med je sastojak života! Jedimo med, živimo duže! Lena Sabo, Andrea Oberling, 6.r Martina Sokač, 6.r

10 Brzo smanjuju bol i simptome prehlade

Medeni sirupi

Za grlobolju

Za najmlađe

Za ozdravljenje preporučamo

Za vitalnost organizma

Propolis - pomoć u zaštiti grla

Umjesto sv. Nikole stigao patak Oskar je u Rezovac stigao na Nikolinje i ostao do 15. prosinca 2012.

Oskar je patak koji putuje od jedne do druge županije, iz jednog razreda u drugi sa svojim dnevnikom u koji će upisivati sve što je vidio, čuo, naučio, doživio,... U ovaj projekt uključile su se učiteljice i njihovi učenici iz cijele Hrvatske. Oskar ima i svoju internetsku stranicu (https:// sites.google.com/site/oskarnaputuporh/) na kojoj možemo pratiti Oskarov put, družiti se i saznati nešto novo. Oskar je u Rezovac stigao na Nikolinje, 6. prosinca i ostao do 15 prosinca. Učenici su bili oduševljeni kad im je u paketu stigao Oskar. Mislili su da ga je poslao sveti Nikola. Nakon podrobnijeg

upoznavanja s projektom, započelo je naše druženje. Pregledali smo dnevnik koji je uz njega stigao i tako upoznali druge županije, gradove i škole. Oskar je svakodnevno bio s nama na nastavi, na roditeljskom sastanku, na snježnim radostima ispred škole. Na satu likovne kulture smo ga slikali. Na kraju smo u Oskarov dnevnik upisali svoje utiske, ali i predstaviti svoj razred, školu, grad i županiju (o čemu smo napravili i prezentaciju koja se može vidjeti na Oskarovoj stranici). Predstavili smo svoju županiju kao „najslađu hrvatsku županiju“ što smo potkrijepili i činjenicom da se na području Virovitičko-podravske županije

Učenici PŠ Rezovac s učiteljicom Dubravkom Jurić

Najslada hrvatska županija

Učenici 1.r. PŠ Rezovac u projektu “Oskar na putu po RH“ predstavili svoju županiju kao „ najslađu hrvatsku županiju“

11 proizvede oko 1200 tona meda, a cjelokupna proizvodnja na razini RH iznosi oko 5.000 do 6.000 tona, što predstavlja 20 posto hrvatske proizvodnje meda. Viro tvornica šećera iz Virovitice je prva u Republici Hrvatskoj koja štiti okoliš prema standardima Europske unije i njena proizvodnja i izvoz šećera je vrlo značajan u ovom sektoru. Oskara smo poslali na novo druženje, u Koprivničko-križevačku županiju, u PŠ Plavšinac u Novigradu Podravskom. S njima će Oskar provesti božićne i novogodišnje blagdane. Oskare, sretan ti put! Učenici 1. r. PŠ Rezovac i učiteljica Dubravka Jurić

S Oskarom u snijegu

Virovitica - grad šećera

Prva hrvatska tvornica šećera s okolišnom dozvolom

... to znači da je ispunila sve zahtjeve o zaštiti okoliša i u modernizaciji proizvodnje šećera.

Najslada hrvatska županija

U našoj domovini postoje tri tvornice šećera. Jedna je od njih u našem gradu Viro tvornica šećera.

pročišćavaju tvorničku i otpadnu vodu cijelog grada. Tvornica ima dvostruku ulogu- proizvođač i prečistača. Vidjeli smo gdje se važu kamioni sa šećernom Povijest tvornice repom i kako se uzima uzorak iz Prije posjeta tvornici malo smo istraživali i kamiona. Iz tog uzorka, u laboratoriju se saznali da je ona najmlađa i najmoderniju mjeri slatkoća repe ili digestija. Repa se tvornica u Republici Hrvatskoj. Gradnja istovara iz kamiona na velikom deponiju odakle počinje put prerade. Repa se tvornice je započela 1976., a u probnu strojevima pere, reže, usitnjava i kuha. proizvodnju puštena je 1980. godine. Tvornica je od početka rada osposobljena U tom procesu dobije se melasa i šećer. za izradu više sirovina. Dnevno prerađuje Melasa i šećer se razdvajaju. oko 6 200 tona šećerne repe, ali je osposobljena i za preradu alternativnih Kušanje finog i toplog šećera sirovina od koji je najznačajniji uvozni Svi dijelovi repe se koriste. Od repe sirovi šećer od šećerne trske. Ova dobijemo šećer i stočnu hranu-brikete. tvornica je prva hrvatska tvornica šećera Posjetili smo glavnu komadu s puno s okolišnom dozvolom, to znači da je računala koji prate proizvodnju. Inženjeri ispunila sve zahtjeve o zaštiti okoliša i i tehnolozi 24 sata prate taj proces jer u modernizaciji proizvodnje šećera.U šećerana cijelo vrijeme kampanje se ne tvornici je zaposleno 250 radnika na gasi. Zaposlenici u pogonu rade u tri ili neodređeno vrijeme. četiri smjene. Nakon što se repa skuha i Zbog povećane potrebe za radnicima odvoji od melase, kristalizira se i izbjeljuje. tijekom kampanje prerade šećerne repe, Tako se dobiju sitne bijele kockice šećera svake se godine dodatno zapošljavaju koje se suše. Mi smo ga na licu mjesta radnici na određeno vrijeme. Imali smo onako toplog i kušali. Gotovi šećer se šalje sve podatke o tvornici, ali nas je ipak u pakirnicu gdje se pakira u pakovanja od iznenadilo susret s ovim divom. 1 kg do 1 t. Postoje silosi gdje se taj šećer skladišti kao i veliko skladište gdje dolaze Kako nastaje šećer kamioni i odvoze šećer u trgovine. Bilo U magloviti petak, zajedno sa nam je lijepo promatrati i upoznavati taj učiteljicama, roditeljima kao pratiocima novi svijet proizvodnje. krenuli smo u upoznavanje ovog ogromnog prostora. Na ulazu nas je dočekala voditeljica Ksenija Zidar, tehnolog. Provela nas je kroz tvornicu i upoznala nas s procesom proizvodnje šećera. Na samom početku oduševio nas je dimnjak visine 100 m koji se probijao u magli. Prvo smo posjetili veliki bazen „brukner“ u kojem se pročišćava voda u kojem se prala repa. Sva voda koja se koristi u tvornici je u stalnoj upotrebi. Tvornica šećera ima svoje prečistače koji

Evo zašto smo mi najslađa županija

Istovar šećerne repe

Pred najvišim dimnjakom u Virovitici

Na kraju našeg istraživanja zahvalili smo se našim domaćinima koji su nas i nagradili poklonim. Svaki je učenik dobio 1 kg šećera i kemijsku olovku. Zahvali smo i zamislili. Možda se jednog dana i mi vratimo, ali kao radnici, inženjeri, tehnolozi i pomognemo da naša šećerana još dugo živi u našem kraju. Slatko je bilo posjetiti Tvornicu šećera Viro. Stefan Oluić, 4.r.

Šećer je već u vrećama

Drvna industrija virovitičkog kraja

Tvornica virovitičkog namještaja U četvrtom razredu učimo o svim krajevima naše domovine pa tako i o nizinskom kraju. Da bismo bolje upoznali gospodarstvo svojega kraja, učenici četvrtih razreda matične (4.a i 4.b) i područnih škola Milanovac, Rezovac, Rezovačke Krčevine, Taborište, Čemernica uputili su se u posjet tvornici TVIN u Virovitici. Dočekali su nas djelatnici TVIN-a i proveli kroz nekoliko pogona. Pokazali su proizvodni proces prerade drveta od trupca do gotovog proizvoda. Vidjeli smo pilanu u kojoj s trupaca gule koru, pile u daske i na kraju daske slažu na palete i voze na sušenje u sušaru. Prošli smo kroz lakirnicu gdje sve dijelove lakiraju u završnu boju za potrebe tržišta. Vidjeli smo kaluparu

gdje od drveta rade kalupe za obuću i klompe. U pogonu montaže vidjeli smo montiranje u gotove proizvode koji su izloženi u izložbenom salonu. U TVIN-u je zaposleno 950 djelatnika, a oko 95% proizvoda rade za izvoz i to: sobni, školski i kancelarijski namještaj, stolove, stolice, ormare, kalupe za klompe, parkete, radne fotelje… Posjet smo završili odličnim ručkom u restoranu TVIN-a, a djelatnicima zahvalili te zaželjeli uspješnu novu poslovnu godinu. Umorni od hodanja, razgledavanja i puni dojmova pošli smo kući. Sljedeći dan pisali smo izvješće i radili plakate te tako sistematizirali i upotpunili svoje znanje.

Gledamo, bilježimo

Veronika Hanić, 4.b

Gotovi proizvodi kalupare

Maja i Ena

Moj je djed stolar, tata je stolar… A tko zna ? Što ću biti ja? Nakon posjete TVIN-u želio sam da moji prijatelji upoznaju manju radionicu namještaja i svega što može nastati u manjem pogonu, ali po narudžbi. Djed je pokazao stari alat kojim se koristio još od 1953. godine u početku svoga rada: hoblić, pile, čekić…a tata nam je pokazao kako radi novim suvremenim strojevima koji u času obrade drvo prema željenom

obliku. Kupci koji žele određeni predmet, odaberu boju, oblik, veličinu, vrstu drveta i količinu, a moji djed i tata su brzi u svom poslu i na taj način riješe svaku zamisao kupca. Gledajući djeda i tatu u radionici, često se sjetim uzrečice koju naša učiteljica kaže: „Bez alata, nema ni zanata”. Ante Šimić, 4.b

Najslada hrvatska županija

Pokazali su proizvodni proces prerade drveta od trupca do gotovog proizvoda. Vidjeli smo pilanu u kojoj s trupaca gule koru, pile u daske i na kraju daske slažu na palete i voze na sušenje u sušaru.

U hali

Razgovor s Tomislavom Tolušićem – županom Virovitičko-podravske županije

Školstvo je ono u što treba stalno ulagati

Najslada hrvatska županija

Odlazak u županiju i posjet župana iskoristili smo i za kratak razgovor s njim. Postavili smo mu nekoliko pitanja, a on je rado odgovorio i prihvatio suradnju za naš školski list.

Koje sve zadaće obavlja župan? Kao župan vodim brigu o nizu poslova: školstvu, zdravstvu, gospodarstvu, poljoprivredi, skrbi za bolesne i socijalno ugrožene…Svakodnevno obavljam razgovore i sastanke o aktualnim događanjima. Kada ste postali župan? Župan sam postao u 3. mjesecu 2008. godine. Sljedeći izbori za župana, gradonačelnika i načelnika su iduće godine u 5. mjesecu. Koliko ste, ukupno gledajući, zadovoljni učinjenim za vrijeme Vašeg mandata? S obzirom na tešku situaciju u našoj državi, jako sam zadovoljan učinjenim. Najviše sam zadovoljan učinjenim u području koji je vezan uz vas - školstvu. U vrijeme mojeg mandata napravljeno je 30 novih škola i 5 športskih dvorana. Imate li neke suradnike koji Vam pomažu u obavljanju vaših poslova? Da, sa mnom radi 40-tak ljudi koji svakodnevno vode brigu o svojim

Razgovarali smo sa županom

zadaćama i aktivnostima ( školama, bolnicama, financijama, europskim fondovima, tajništvu…) i tako pomažu meni u mojem radu. Idete li često na putovanja i koje putovanje biste posebno izdvojili? Moj je posao takav da sam Učenici 3. b s učiteljicom Dubravkom Mioković svakodnevno na putu. U Zagrebu sam bar dva puta natjecanjima su također bili puno lošiji tjedno jer sva ministarstva nego danas što znači da ulažemo i u i većina većih poslova se obavlja u usavršavanje vaših učitelja. Zagrebu kao i financije koje su potrebne za provedbu raznih projekata i poslova. I za kraj, što biste poručili nama djeci? Ponekad se putuje i u druge države. Bio Poručio bih vam prije svega da budete sam u Francuskoj, Belgiji, Ukrajini i sva su ta dobri učenici i marljivo učite. Škola je putovanja jednako lijepa iako su i naporna. nešto jako lijepo u životu svakoga, bez obzira na povremene muke i napore. Koji projekt smatrate najuspješnijim za Budete li dobri učenici u osnovnoj i vrijeme svojeg mandata? srednjoj školi, većina vas će ići na fakultet Ne bih posebno izdvajao nijedan projekt. i bit će vam lakše u životu. Postat ćete Zadovoljan sam, kao što sam rekao na obrazovani ljudi kao ja ili vaši učitelji. početku, što smo posebne pomake Znači, što budete bolje učili, bolje ćete napravili upravo u školstvu. uspjeti u životu. Što činite za poboljšanje obrazovnog sustava u našoj Županiji? Kad sam postao županom, puno je objekata bilo u jako lošem stanju tako da smo krenuli u poboljšanje tih materijalnih uvjeta. Osim toga, rezultati učenika na

Niko Zečević i Gabrijela Kastaneti, 3.r. PŠ Taborište

Učenici i učiteljice područnih škola sa županom Tomislavom Tolušićem

Posjet Gradskom muzeju i crkvi svetog Roka

Kulturne znamenitosti i baština našeg zavičaja

Silvija Salajić, kustosica

U sklopu upoznavanja naše Županije učenici trećih razreda naše matične škole posjetili su Gradski muzej i crkvu svetog Roka. Gradski muzej smješten je u dvorcu Pejačević u središtu Virovitice. U muzeju nas je dočekala kustosica gospođica Anamarija Kučan. Najprije smo pogledali etnografski dio muzeja. Vidjeli smo staro pokućstvo i nošnje našeg kraja. Čudili smo se starim pećima, stolovima, stolicama škrinjama i zemljanim vrčevima, zdjelicama i drugim posudama iz starih seoskih kuhinja. Tu smo mogli vidjeti i nošnje iz seoskih sredina. U

Anamarija Kučan

arheološkom dijelu muzeja pogledali smo ostatke pradavnih životinja. Vidjeli smo mamutovu kljovu – njegov zub. Kustosica nas je provela i kroz razdoblje našeg kraja pod turskom vlašću. Tu su dječaci uživali u razgledavanju starog oružja. Pogledali smo i izložbu Siscija. Upoznavanje naših kulturnih znamenitosti nastavili smo u crkvi svetog Roka. Kroz crkvu nas je proveo fra Matej. U kapelici nas je upoznao s povijesnim podatcima o nastanku prve crkve na mjestu današnje crkve koja je izgrađena. I od tada je vode franjevci. Fra Matej nas

je s ponosom odveo u posjet crkvenom muzeju. Zadivljeno smo razgledali stare, dobro očuvane knjige, svećeničku odjeću i misne posude za hostije i vino. Naročito nas je zainteresirala stara apoteka sa mnogim staklenkama u kojima se nalaze lijekovi i biljke, a i neki stari instrumenti kojima su se služili tadašnji liječnici. Mislim da smo na našem razgledavanju mnogo naučili o kulturnim znamenitostim i baštini našeg zavičaja. Klara Pažin, 3.b

Jedna od najljepših baroknih crkava u Hrvatskoj

Crkva sv. Roka

Nakon obilaska unutrašnjosti crkve obišli smo nedavno otvoreni muzej gdje se čuvaju vrlo vrijedni predmeti i stare knjige. Jedan dan u studenom nastavu smo proveli izvan učionice. Posjetili smo crkvu sv. Roka u Virovitici. U crkvi nas je dočekao velečasni te nas je ukratko upoznao s poviješću crkve i proveo nas je kroz nju. Saznali smo da su prva franjevačka crkva i samostan podignuti nakon oslobođenja od Turaka i da su bili sagrađeni drveta. Izgradnja zidane crkve započela je 1746. godine. Ta crkva je bila jako oštećena u potresu. Virovitički franjevci je ubrzo obnavljaju pomoću milodara i talijanskih majstora. Svojom ljepotom crkva u Virovitici spada među najljepše u Slavoniji. Građena

je u baroknom stilu. Unutrašnjost crkve krase prelijepi oltari: oltar svetoga Roka ( zaštitnika crkve ), sv. Ane, blažene djevice Marije, sv. Franje, sv. Antuna Padovanskog, sv. Katarine, sv. Ivana Nepomuka, oltar prvog virovitičkog župana Lj. Patačića i sv. Josipa. Najviše nam se svidjela pozlaćena propovjedaonica koju je oslikao virovitički slikar F. Čagljević. U crkvi se nalaze još orgulje, slike Križnog puta te prozori ostakljeni obojenim staklom. Nakon obilaska unutrašnjosti crkve obišli smo nedavno otvoreni muzej gdje se čuvaju vrlo vrijedni predmeti i stare knjige.

Tijekom izvanučioničke nastave naučili smo mnogo o povijesti Virovitice i uživali u ljepotama starine. Klaudia Krmpotić, 3.r. PŠ Čemernica

Fra. Matej nas je dočekao

Najslada hrvatska županija

U arheološkom dijelu muzeja pogledali smo ostatke pradavnih životinja. Vidjeli smo mamutovu kljovu – njegov zub.

Anketa o prehrambenim navikama naših učenika

Važnost pravilne prehrane školske djece

Zdrava hrana

Našim učenicima bismo preporučili da ne preskaču zajutrak, bijelo pecivo zamijene tamnim, jedu hranu koju uzimaju žlicom (npr. varivo s povrćem), konzmiraju što više voća i više se kreću.

Raznovrsnom, kvalitetnom i pravilnom prehranom potiče se optimalan rast i razvoj te se zaštićuje zdravlje. Djeca tijekom svoga rasta i razvoja imaju visoke energetske potrebe te potrebu za hranjivim tvarima ( bjelančevine, ugljikohidrati, masti, vitamini i minerali) i zaštitnim tvarima. Za djecu je važno da jedu hranu rasporerđenu u pravilnim vremenskim razmacima tijekom dana (zajutrak, doručak ručak, užina i večera). Dakle tijekom dana djeca bi trebala konzumirati pet obroka. Zajutrak je važan obrok školske djece. Jutro bez zajutraka može izazvati manjak koncentracije, glavobolju, malaksalost i razdražljivost. Ovaj obrok trebao bi se sastojati od integralnih (cjelovitih) žitarica kao što su: zob, ječam, kukuruz, neljuštena riža, kruh i pecivo od cjelovitog zrna pšenice. Integralne žitarice sadrže složene ugljikohidrate koji su hranjivi, zasitni i veliki izvor energije te sadrže vlakna i važne vitamine (npr. vitamini B-kompleksa) i minerale (magnezij, cink, selen).

Za pravilan razvoj kostiju neophodan je kalcij. Dobar izvor kalcija su mlijeko, mliječni proizvodi i mahunarke. Zeleno lisnato povrće dobar je izvor željeza čiji nedostatak može utjecati na slabljenje koncentracije. Kao dobar izvor kvalitetnih bjelančevina preporuča se riba. Riba je dobar izvor dobrih masti koje imaju blagotvorni učinak na krvne žile i moždane funkcije. Voće i povrće osiguravaju ugljikohidrate, bjelančevine, vitamine i minerale koji štite od bolesti i izgrađuju organizam i sudjeluju u staničnim procesima. S obzirom na ove važne činjenice o razvoju djece sastavljen je uptnik kojim su se ispitale prehrambene navike naših učenika. Ispitani su učenici od 2. do 8. razreda naše škole. Ovo su rezultati: Zajutrak konzumira 64,78% učenika, 28% učenika preskače zajutrak, a 4,75% preskače i zajutrak i doručak. 44% učenika ima svega 2-3 dnevna obroka, 44,1% učenika ima preporučenih 5 obroka, ostali učenici imaju preko 5 dnevnih obroka. Samo 28,69% učenika za zajutrak jede obrok od integralnih žitarica i mlijeka, čak 19,36% ima zajutrak sastavljen od keksa, čokoladica i čipsa, većina njh 56,51% za zajutrak pojede pecivo ili sendvič. Voće svakodnevno konzumira 70,95% učenika. Povrće poput mahunarki, kelja i mrkve sakodnevno jede 64,26%.

Ribu barem jednom tjedno jede 39, 61%, a ostali puno rjeđe. Zeleno lisnato povrće poput špinata ili blitve barem jednom tjedno jede 49,64% učenika, a ostali puno rjeđe.

Priprema voćne salate u 5.a

Mlijeko i mliječne proizvode svakodnevno konzumira 69,89%. Učenici su se izjasnili da su krumpir i meso dvije prehrambene namirnice koje su najzastupljenije na njihovu jelovniku. Našim učenicima bismo preporučili da ne preskaču zajutrak, bijelo pecivo zamijene tamnim, jedu hranu koju uzimaju žlicom (npr. varivo s povrćem), konzmiraju što više voća i više se kreću. Upitnike obradili učenici ekološke grupe i dodatne nastave biologije s nastavnicom Andreom Bobanac.

S jelovnika školskog restorana - tuna s tjesteninom

Dominik Berec, 7.b

Zdravstveni odgoj- Pravilna prehrana

Voćna salata

Bilo je to malo bogatstvo banana, jabuka, mandarina, naranača, limuna, kivija i krušaka. voće. Na stolu su pribor za rezanje voća, zdjelice i pribor za jelo. Svatko od nas donio je jednu vrstu voća. Bilo je to malo bogatstvo banana, jabuka, mandarina, naranača, limuna, kivija i krušaka. Manuela Kolak, Patrick Lukačević i Filip Horvat bili su zaduženi za rezanje voća i za guljenje voća. A mi, ostale cure, uzimale smo tanjuriće i stavljale izrezano i oguljeno voće na njih. Cijela je učionica mirisala na voće, a atmosfera je bila odlična, čak i malo preglasna. Kad je sve bilo gotovo, fotografirali smo stol, a onda sve slasno pojeli. To je bio jedan od najljepših dana u školi. Katarina Liković 5.a

Zdrava hrana

Prema planu i programu Zdravstvenog odgoja jedna je tema u 5.razredu – Pravilna prehrana. U dogovoru s našom razrednicom Renatom Sudar isplanirali smo teme za satove razrednika za cijelu školsku godinu. U mjesecu studenom došla je na red tema o pravilnoj prehrani i zdravoj hrani. Razrednica je predložila da napravimo voćnu salatu, što smo mi radosno prihvatili. Uvodni sat imali smo razgovar i rad u parovima na temu zdrave prehrane s težištem na piramidi hrane. Sljedeći smo se sat pripremili za pravljenje voćne salate. Razred je na jedan sat postao naša mala kuhinja u kojoj se ovaj put pripremalo samo

Gospodarstvo nizinskih krajeva

Jedna čaša mlijeka svaki dan Kako bismo naučili odakle dobivamo mlijeko, koje svakodnevno koristimo u našoj prehrani i koje je neophodno za razvoj naših kostiju, krenuli smo na farmu obitelji Tkalčec. U našoj Županiji ljudi se bave različitim gospodarskim djelatnostima. Jedna od tih djelatnosti je i stočarstvo. Kako bismo naučili odakle dobivamo mlijeko, koje svakodnevno koristimo u našoj prehrani i koje je neophodno za razvoj naših kostiju, krenuli smo na farmu obitelji Tkalčec. Došavši na farmu, koja je velika i moderno izgrađena, krenuli smo u obilazak. U velikoj staji vidjeli

smo krave i malene teliće koji su najviše privukli našu pažnju. Zatim smo došli u veliku čistu prostoriju u koju krave ulaze na mužnju muzilicama. Mlijeko se odlaže na hlađenje u veliki laktofriz. Po mlijeko svakodnevno dolazi cisterna „Zdenke“ iz Velikih Zdenaca i odvozi ga na preradu. Oko farme su velike količine hrane pripremljene za kvalitetnu prehranu krava. Naučili

smo da je potrebno uložiti puno rada i proliti puno znoja, da bismo mi mogli uživati u ukusnom, zdravom napitkumlijeku. Zato treba cijeniti ljude koji se bave tako zahtjevnim i teškim poslom.

Tkalčec farma

Mihaela Milković, 3.r. PŠ Rezovac

Dan Nacionalne i sveučilišne knjižnice

Važan dan u povijesti Hrvata Obilježava se 22. veljače u spomen na hrvatski prvotisak „Misal po zakonu rimskoga dvora“ koji je tiskan na taj dan 1483. godine. rimskoga dvora“ koji je tiskan na taj dan 1483. godine. U našoj se školi taj dan obilježio dvjema radionicama održanima u informatičkoj učionici 22. i 23. veljače. Sudjelovalo je ukupno 28 učenika osmih razreda koji su bili podijeljeni u dvije skupine. Radionice su vodile školske knjižničarke koje

su predstavile zadaće, uloge i vrste knjižnica. Sudionici radionica pretraživali su mrežne stranice pojedinih vrsta knjižnica i na njima tražili određene podatke, a kasnije su izrađivali i materijale za tematski pano u školskoj knjižnici. Dijana Meščić, 8.b

Školska knjižnica

Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu koja danas čuva gotovo 3 milijuna svezaka javna je ustanova od nacionalnoga značaja čiji temelji sežu još na početak 17. stoljeća. Dan Nacionalne i sveučilišne knjižnice obilježava se 22. veljače u spomen na hrvatski prvotisak „Misal po zakonu

Pretraživali smo mrežne stranice

U informatičkoj učionici

Dani hrvatskog jezika

Igrom do znanja i nagrada

j igri ici u nagradno Nagrađeni učen a zik je g ko ts hrva povodom Dana

Povodom Dana hrvatskog jezika kojima se prisjećamo važnosti „Deklaracije o nazivu i položaju hrvatskoga književnoga“ u ožujku je održano sedmodnevno natjecanje u knjižnici naše škole. Cilj je igre, odnosno ovog natjecanja učenika od 5. do 8. razreda bio pronaći točan odgovor na pitanje koje je svaki dan

Traže se poda tci

bilo postavljeno na panou. Učenici su zadatke rješavali služeći se različitim ponuđenim knjigama iz hrvatskog jezika: gramatikama, pravopisima, povijesnim pregledima. Najbrži učenici koji su imali točne odgovore tijekom cijelog tjedna natjecanja bili su: Sara Novosel (5.e), Antonio Krmpotić (6.a), Vedrana

Knežević (8.d), Jelena Vukić (6.a), Josipa Ivanović (8.c), Emmanuel Alavanja (5.e), Davor Tarbuk (6.a), Dorotea Rudec (8.d), Matea Kovač (7.c) i po drugi put Emmanuel Alavanja (5.e). Pobjednici su nagrađeni slatkim poklončićima! Sven Balint, Mihael Vuković, 6.b

Leksikoni, rječnici, enciklopedije, internet – izvori infomacija

Tko je bio Sherlock Holmes? Najpoznatiji je po logičnom razmišljanju i velikoj moći opažanja koju koristi kako bi riješio zamršene detektivske slučajeve. od 5. do 8. razreda, koji su dobili različita pitanja na koja su morali odgovoriti u određenom vremenu. Odgovore su tražili u različitim izvorima: leksikonima, rječnicima, enciklopedijama, na internetu. Svi su natjecatelji dobili priznanja, a najuspješniji i diplome. Tu su bile i ne manje važne sutkinje Matea i Sanela Barnaki, Diana Lesić i Dorotea Rudec koje su pratile natjecanje i pregledale odgovore. Najuspješnije skupine bile

su: 1.mjesto - Zvjezdane školarke (Alma Pamela Kopjar, Lorena Mikec, 6.b), 2.mjesto - Nemam pojma (Maja Gibanica, Emanule Alavanja, 6.e), Sven B. (Sven Blaževski, 6.b, Sven Balint, 5.b), 3.mjesto – 5.a (Katarina Miholić, Vanda Rajak, 5.a). Alma Pamela Kopjar, 7.b

Školska knjižnica

Natjecateljsko- istraživačka radionica „Tko je bio Sherlock Holmes?“ održana je u školskoj knjižnici. Sherlock Holmes je izmišljeni londonski detektiv koji se prvi put pojavio 1887. godine u djelu škotskog književnika i liječnika Arthura Conana Doylea. Najpoznatiji je po logičnom razmišljanju i velikoj moći opažanja koju koristi kako bi riješio zamršene detektivske slučajeve. Zamršene slučajeve rješavali su i članovi 8 natjecateljskih skupina učenika

Zamršene slučajeve rješavale ekipe koje su dobile priznanja

Moramo požuriti kako bismo rješili slučaj

Uskrsni motivi u origamiju Krajem mjeseca ožujka u našoj se školskoj knjižnici održala predblagdanska radionica origamija na kojoj su sudjelovali mladi knjižničari od 5. do 8. razreda. Origami je japanska tehnika savijanja papira od kojih se dobivaju različiti trodimenzionalni oblici. Povijest origamija usko je povezana uz povijest papira čije se otkriće pripisuje Kinezu

Ts’ai Lunu 105. godine. Članovi knjižničarske skupine u ovoj su tehnici izrađivali uskrsne i proljetne motive: jaja, zečeve, piliće, travu i raznovrsno cvijeće. Mladim knjižničarima radionica se svidjela, a njihovi su radovi bili izloženi u holu škole povodom školskog projekta „Uskrs“. Emmanuel Alavanja, 6. e Izložba u holu škole za projekt Uskrs

Europska godina aktivnog starenja i međugeneracijske solidarnosti

Školska knjižnica

„Moj djed, moja baka“ Mjesec hrvatske knjige (MHK) manifestacija je kojom se promiče čitanje kao jedna od temeljnih društvenih vrijednosti. Svake godine, kako u drugim knjižnicama i kulturnim ustanovama, tako i u našoj školskoj knjižnici obilježava se od 15.listopada do 15. studenog. Tom su prigodom učenici svih 4. razreda mogli sudjelovati u natječaju školske knjižnice za najbolji literarni rad. Središnja tema ovogodišnjeg Mjeseca hrvatske knjige posvećena je Europskoj godini aktivnog starenja i međugeneracijske solidarnosti.

Stoga je i tema literarnog rada na ovom natječaju naslovljena „Moj djed, moja baka“. Svim sudionicima natječaja dodijeljena su priznanja, a posebno su pohvaljeni radovi Maje Tomljanović (PŠ Rezovačke Krčevine), Tina Blaževskog (PŠ Milanovac) i Eme Crnogaj (PŠ Milanovac). Među pristiglim radovima ipak se najviše isticao rad Julije Prevedan, učenice 4.b razreda i pobjednice natječaja, kojoj čestitamo kao i svim sudionicima! Pobjednički rad pročitajte u ovom broju Hlapića. Anamaria Gradijanac, 6.e

20 Julija u smo razredu, 4.b

MOJ DJED Zove se Josip i ima šezdeset dev et godina i sijedu kosu kao snijeg. Odijeva se u tamnu odjeću. Jako je zabavan i voli se šaliti. Moj je djed u miro vini. Radio je u mesnici pa voli meso, pogotovo slaninu i kobasice. Kad a imam domaću zadaću iz matema tike, uvijek mi pomogne i skuži one zadatke koji su meni teški pa zato mislim da je jako dobar matematičar. Puno zna o pčelama i bavi se njima. Najzanim ljivije mi je njegovo mrežasto odijelo koje nosi kada ide među pčele. Ima stariju sestru koju zovemo teta Lucija jer je rođena blizu blagdana sv. Lucije. Priča mi o vremenu kada je bio dječak. Tada je živio u Bušetini i svaki je dan dva sata pješačio u školu u grad! Dok sam bila malena, često sam mu sjed ila u krilu i uživala u pričama koje mi je čitao. Najviše sam voljela priču „Ježurko Ježić“. U nekim trenutcima, kad a sam bila jako tužna, položio bi me u svoje krilo i utješio. Tepao bi mi: „Sun ce moje malo!“ Voli kaubojske film ove i prati dokumentarne filmove. Ljub itelj je prirode, a i mene je naučio volje ti je. Sretna sam što me naučio kako voljeti svoju obitelj, susjede i prijatelje i nadam se da ću još dugo uživati u njeg ovoj dobroti. Julija Prevedan, 4.b

Julija Prevedan i Sanja Pajnić

Međunarodni mjesec školskih knjižnica povezao Brliće i COOR Virovitica

Miš u knjižnici U našoj se školskoj knjižnici u listopadu 2012. godine održala radionica povodom Međunarodnog mjeseca školskih knjižnica. Učenici šestih razreda, članovi knjižničarske skupine, ugostili su učenike šestog razreda Centra za odgoj, obrazovanje i rehabilitaciju Virovitica. Prije radionice skupljali su lišće i pripremali se za dolazak gostiju. Na početku radionice knjižničarka je pročitala priču „Miš u knjižnici“. Razgovaralo se o ponašanju u knjižnici i čuvanju knjiga. Jedan od

načina čuvanja knjiga je stavljanje straničnika na stranicu na kojoj smo stali s čitanjem. Zbog toga su učenici na radionici izrađivali jesenske straničnike koje su ocrtavali i na njih lijepili osušeno lišće. Osim toga, bojili su lišće od papira u jesenskim bojama. Gosti su sa sobom donijeli jabuke koje su izradili od papira. Na kraju su svi zajedno zalijepili jabuke i lišće na stablo na panou. Emmanuel Alavanja, 6.e

Zajednički rad

Izrađeni straničnici

Školska knjiženica- mjesto gdje se uvijek rado vraćamo

Kako sat može biti zanimljiv! Osvanulo je tmurno jesensko jutro. 1. i 2. školski sat je po rasporedu hrvatski jezik. Održat će mo ga u našoj školskoj knjižnici u Virovitici. Dočekuje nas vesela knjižnjičarka Vesna Zvečić, prof. Promatramo knjižnicu. Knjižnjičarka nas upoznaje s mnogo knjiga za

lektiru, leksikonima, enciklopedijama, pravopisima ta kako se posuđuju i vraćaju knjige. Pripremila nam je zanimljivu prezentaciju. Pljušte naša pitanja. Na stolu su zadatci za nas podijeljeni u četiri skupine. Strahujemo da imamo malo vremena i hoće li odgovori biti točni.

Sat u školskoj knjižnici

Služimo se različitim knjigama kako bi naši odgovori bili točni. Sve je dobro prošlo. A onda šećer na kraju. Crtić o profesoru Baltazaru. Bilo je odlično! Lucija Tomljanović, 4. razred PŠ Rezovac

Gradska knjižnica

Književna večer sa Željkom Horvat - Vukeljom

Različiti motivi i situacije stvaraju priče Krajem mjeseca listopada u našoj je Gradskoj knjižnici održana književna večer povodom Mjeseca knjige. Te je večeri glavna gošća bila Željka HorvatVukelja. Radi u Školskoj knjizi, u uredništvu časopisa „Modra lasta“. U našu je knjižnicu došla da nam pokaže kako od različitih motiva stvoriti priču. U tome su sudjelovali učenici od 1.- 4. razreda, novinari i djeca predškolskog

uzrasta. Njezine priče bile su namjenjene prvom razredu i mlađima, ali su se svidjele i nama. Priče su bile kratke, zanimljive, poučne i smiješne. Učila nas je kako se lijepo ponašati i što se treba učiniti u različitim situacijama. Na kraju večeri dala nam je desetak minuta za pitanja, a ona je na sve to odgovorila s velikim osmijehom na licu. Anamaria Gradijanac 6.e

Školska knjižnica“

Učila nas je kako se lijepo ponašati i što se treba učiniti u različitim situacijama.

Različitim motivima nastaju priče

Upoznajemo prostor Gradske knjižnice i čitaonice Virovitica

Zanimljiv svijet knjiga

Knjižničarka nam je pokazala mnogo neobičnih knjiga pa i najdeblju knjigu koja je imala tisuću osamsto osamdeset stranica. Mjesec je knjige. Školska knjižničarka i učiteljica povele su nas u Gradsku knjižnicu i čitaonicu Virovitica. Na ulazu nas je srdačno dočekala i provela tom velikom knjižnicom. U donjem dijelu je odjel za djecu. Bilo je puno knjiga, slikovnica i crtića. Tamo je i jedan prostor za sjedenje, čitanje novina i knjiga koje se ne smiju nositi iz knjižnice. Bili smo i u kutku za slijepe osobe gdje smo mogli naučiti kako pomoću dodirivanja točkica čitaju slijepi. Nakon toga smo krenuli na prvi kat gdje je odjel za odrasle. Tu je bilo puno više knjiga nego u prizemlju. Knjižničarka nam je pokazala mnogo neobičnih knjiga pa i najdeblju knjigu koja je imala tisuću osamsto osamdeset stranica. Sa zanimanjem smo razgledali sve odjele za odrasle. Na kraju su nam pripremili pitanja za jedan zanimljiv kviz znanja. Bila su pitanja o knjižnici (Što je knjižnica? Što se u njoj radi? Koja je razlika između knjižare i knjižnice? )

Ja sam bio među zadnjima koji su ispali, a pobjednici su dobili za nagradu straničnike. Na kraju posjeta pokazali su nam 3D knjige. Tome smo se najviše obradovali. Iz neke smo izvukli mač iz papirnatog kamena ili bi iz neke knjige, kad je U Gradskoj knjižnici i čitaonici

otvoriš, iskočio globus koji se vrtio lijevo-desno. Meni je najbolja knjiga bila ona koju kad sam otvorio pretvorila se u gusarski brod. Bilo nam je veselo, uzbudljivo i jedva čekam ponovno otići u Gradsku knjižnicu. Toni Bajan, 3.b

Dan kravate

Učimo kulturu odijevanja našim radom. Sudjelovali su učenici osmih razreda koji su istraživali povijest kravate, imali smo modnu reviju u kojoj su sudjelovali i dečki, a poslušali smo i našu psihologinju koja nam je govorila što psihologija kaže o našem izboru uzoraka i boja kravate. Također smo naučili vezati kravate i usklađivati ih s košuljama. Bilo je zanimljivo naučiti nešto novo o kravatama. Nakon radionice učili smo ostale učenike i nastavnike vezati kravate koji su to prihvatili s osmijehom na licu. Mateja Frič i Danijela Mioković, 8.a

Snalazi se Marko u tom čvoru

Školska knjižnica

Kravata je općepoznati hrvatski i europski simbol, ali i simbol nekih temeljnih ljudskih vrijednosti zbog čega ustanova „Academia Cravatica“ proglašava 18. listopada svjetskim Danom kravate. U Hrvatskoj se prvi put obilježava 2003. godine kada je profesor Marijan Bušić osmislio spektakularnu umjetničku instalaciju vezivanjem kravate oko Arene u Puli. Mi smo Dan kravate obilježili 23.listopada uz pomoć naših dragih knjižničarki. Pozorno nas je pratila knjižničarka iz Gradske knjižnice Silvija Perić koja je bila iznimno zadovoljna

Mnogi su učenici toga dana došli s kravatom, ali i učiteljica Mateja Ciprijanović

Rado smo pozirali

Svi pratimo našu njižničarku Vesnu Zvečić

Sat lektire u školskoj knjižnici

Božićna bajka Učenici 2. razreda PŠ Taborište su 19.12. 2012. posjetili knjižnicu matične škole. Roditelji su ih dovezli do matične škole, a u knjižnici ih je dočekala nastavnica i knjižničarka Sat u školskoj knjižnici

Sanja Pajnić koja ih je provela i upoznala s knjižnicom. Obradili su „Božićnu bajku“, posudili lektiru i izabrali još ponešto što nam se od knjiga i slikovnica svidjelo.

Bilo je je zabavno i poučno, jedan drugačiji sat lektire. Nina Brcković, 2.r. PŠ Taborište

Likovna radionica povodom Dana planeta Zemlje

Zajednički rad nastao na likovnoj radionici

Dan planeta Zemlje obilježava se 22. travnja od 1970. godine u više od 150 zemalja diljem svijeta. Na taj bismo dan posebnu pažnju trebali posvetiti očuvanju okoliša i prirodnih bogatstava našeg planeta. U ovoj manifestaciji sudjeluje velik broj ljudi koji razmišlja o posljedicama svoga djelovanja na svijet oko nas. Među onima koji se trude doprinijeti što manjem onečišćenju i zagađenju zemaljske kugle našli su se

i članovi družine mladih knjižničara petih razreda. Šest članova knjižničarske skupine, pod vodstvom knjižničarki Vesne i Sanje, zaputilo se u Centar za odgoj, obrazovanje i rehabilitaciju Virovitica. Tamo su ih veselo dočekali i ugostili učenici njihovog petog razreda, nastavnica i knjižničarka. Poslije upoznavanja i zaslađivanja bombonima, krenulo se s poslom! Glavni je zadatak bio napraviti plakat s motivom stabla. Izmjenjujući

ideje u razgovoru i šalama, izrezivalo se, bojilo i lijepilo, a na kraju i složilo lijepo šareno stablo. Ova nam je radionica ostala u lijepom sjećanju zbog novih prijatelja koje smo upoznali, ali i novih saznanja o našem planetu. Zato, kada vam sljedeći put bude teško napraviti nekoliko koraka do koša za smeće pa papirić od žvakaće bacite u školske čemprese, sjetite se: priroda može bez nas, a mi bez nje? Katarina Miholić, 6.a

Knjigolov je naša tradicija

Knjigo, javi se!

Knjigolov je naziv natjecanja u traženju knjiga, a obilježava se u vrijeme obilježavanja Međunarodnog mjeseca školskih knjižnica. U njemu su sudjelovali svi mladi knjižničari. Knjižničarke su pripremile kartice na kojima je pisalo ime knjige i pisca, a knjižničari su ih trebali pronaći u što kraćem vremenu. Oni najuspješniji dobili su priznanja i slatke nagrade. U ovogodišnjem knjigolovu nabrže su bile Anamarija Gradijanac (1. mjesto), Barbara Hegediš (2. mjesto) i Danijela Mioković (3. mjesto). Darijo Ivanović, 7.a

Knjigolovci Treba biti brz i knjigu pronać i u najkraćem roku

Školska knjižnica

Zajednički rad urodio plodom

Gost knjižnice – Želimir Hercigonja

O tajnama i svemu pomalo U djetinjstvu učimo biti osjećajni, empatični, dobri, humani, vrijedni, pošteni …, tu učimo biti ljudi u onom pravom značenju te riječi. U djetinjstvu nisam nimalo razmišljao o pisanju, tada sam se izgrađivao, a rezultati se, nadam se, vide danas …

Gost Hlapica

Želimir Hercigonja

Zašto su djeca prigrlila „Tajni leksikon“? Vjerojatno zato što je pisan nepretencioznim rječnikom, zato što vjerojatno ima „ono nešto“, nama piscima neobjašnjivo kod čina samog pisanja romana, zato što ima ljubavnu tematiku i prilično dobar zaplet te ljubavi …, i zato što ga je napisao jedan pisac koji kod pisanja ne podilazi baš nikome, pa ni djeci, već piše s radošću stvaranja iz samog srca …, i nikad ne „fabricira“ svoje književne uratke, kako to čine neki pisci u želji da izdaju hrpe romana posve prosječne vrijednosti. Djeca svaku knjigu čitaju srcem, i ne može ih se prevariti, ukoliko oni ne osjete da je ta knjiga onaj sadržaj koji im odgovara. No, žao mi je da je moj roman „Dogodovštine s Drek rivera“ objavilo Hrvatsko društvo književnika za djecu i mlade, koje nije moglo uložiti veće napore kod distribucije te, po meni, jedne od ponajboljih mojih dječjih knjiga, ako ne i najboljeg mojeg romana za djecu. Stoga, preporučam djeci da svakako pročitaju tu knjigu, premda je tiskana u samo 500 primjeraka i gotovo ju je nemoguće pronaći u školskim knjižnicama. No, darovat ću vam 2 – 3 primjerka te knjige za vašu školsku knjižnicu. Leksikon budi lijepa sjećanja na dane djetinjstva. Je li to bila motivacija za naslov Vašeg književnog djela? Naravno da su svi naši korijeni u djetinjstvu, tu je naša baza, onaj jedini temelj na koji kasnije nadograđujemo sve ostalo. Ako nam ne valjaju temelji, sve ostalo će kasnije biti na klimavim nogama. Jer, kao što i kuća s lošim i neodgovarajućim temeljima ne stvara pouzdano i sigurno življenje u njoj, tako i čovjek s lošim „temeljima“ iz djetinjstva ne može potom zabljesnuti i dati mnogo od sebe. Ukoliko smo u

djetinjstvu primali roditeljsku ljubav i pažnju, i bili voljeno dijete, to se kasnije neizostavno mora manifestirati. Moje je djetinjstvo, premda obilježeno priličnim siromaštvom i materijalnom oskudicom, bilo prilično lijepo, bio sam voljen, i nisam nimalo oskudijevao u roditeljskoj ljubavi i pažnji... Naslovi knjiga su više – manje irelevantni, mogu tek na trenutak zagolicati dječju maštu, no ono pravo je sadržaj knjige. Ako nema djeci zanimljivog sadržaja, „piši kući propalo je“, takva knjiga ne može zadržati dječju pažnju do kraja čitanja knjige. Koliko je Vaše djetinjstvo utjecalo na to da ste postali pisac? Jeste li tada razmišljali o pisanju? Na ovo sam već pitanje opširno odgovorio na prethodnom pitanju. Naše djetinjstvo je naše danas, naše jučer i naše sutra…, i određuje cjelokupno naše življenje. Baš cjelokupno! Kako je dječji svijet ušao u izbor inspiracije? Najbitnija je roditeljska ljubav koju primamo prvih 3-4 godine života, nešto manje je značajan period od 4-7 godine života, i ukoliko je nema, jao nama …, to su pokazala sva relevantna svjetska istraživanja dječje psihologije. Tu dobivamo najelementarnije i najvažnije polazišne osnove za cijeli daljnji život, tu nas život poput kipara u ateljeu „teše“, i tu usvajamo sve etičke vrijednosti koje će nas potom određivati kao pravo ljudsko biće. U djetinjstvu učimo biti osjećajni, empatični, dobri, humani, vrijedni, pošteni …, tu učimo biti ljudi u onom pravom značenju te riječi. U djetinjstvu nisam nimalo razmišljao o pisanju, tada sam se izgrađivao, a rezultati se, nadam se, vide danas … Nisam ortodoksni vjernik, štoviše, crkva i ja ne viđamo se često, no, vjerujem da netko gore, dragi Bog ili neko

drugo uzvišeno i nadređeno nam biće, usmjerava naše življenje, bude nam mentor, a koliko ćemo toga usvojiti od tog metafizičkog mentora, ovisi ponešto i od nas samih … Zašto baš pisanje za djecu? To može pouzdano odgovoriti tek Onaj gore, koji me prije petnaestak godina „nagovorio“ da se prihvatim pisanja, prvenstveno za djecu … No, nije me dugo nagovarao! On me usmjerio i nadahnuo i podržao, a sve ostalo je došlo samo od sebe, jer sam jako vjerovao u svoj rad i književno stvaralaštvo, tako da danas imam objavljenih oko 25 knjiga. Tada su, u samome početku, nastale moje najznačajnije bajke na koje sam iznimno ponosan i koje su nešto najljepše što sam ikad napisao. „Bajkovnica“, „Srebrnasta nit snova“ i „Vladar ledene osame“, moje zbirke bajki i priča izdržat će, vjerujem, i najteže provjere, i opstati i nakon stotina godina. „Medo i ptičica“, „Kjel – crna labudptica“, „Vodenjak i stara kruška“, „Prašnjavko“, „Pripovijetka o rosi, srcu i snovima“, „Staro lastavičje gnijezdo“, „Dunjino lišće“, i neke druge, bajke su i priče koje plave moje srce radošću, već zbog same spoznaje da sam ih napisao. Možda to ne zvuči lijepo kad izrekne sam autor, ali zaljubljen sam u neke od svojih bajki, zaista zaljubljen… Eto, moram to reći! Pišem prozu i poeziju, kako za djecu, tako i za odrasle, ali najviše uživam pisati baš za djecu. I veliki Alberto Moravia, izjavio je jednom da kad piše najbolje što zna, piše za djecu…, a mora mu se vjerovati jer radi se o jednom od ponajvećih velikana svjetske i talijanske književne scene. Pisati za djecu nije nimalo lako, i to je književno stvaralaštvo najteže. Onima odraslima, može se svašta uvaliti, jer jaka reklamna kampanja može prodati i čisto književno smeće, i od neke posve beznačajne knjige napraviti svjetski bestseler.

Imate li često susrete s djecom u školama, knjižnicama i sl.? Zadnjih godina nemam česte susrete s djecom, naročito se to odnosi na unutrašnjost zemlje, jer…, svi bi vas zvali, a zamalo vas nitko ne bi odgovarajuće novčano obeštetio za troškove puta i dolaska na književni susret. Pored toga, otac sam petogodišnje Anike, koju ste imali priliku dobro upoznati na mom književnom susretu, i kao odgovoran roditelj posvećujem joj jako puno vremena, jer, rekoh već, svi su naši korijeni u našem djetinjstvu, i nastanu li tu značajne pogreške, kasnije ih se ne može ispraviti! Zato pokušavam biti pravi tata, i doslovno, obožavam svoju mezimicu. Kako Vas djeca doživljavaju na susretima s njima? Djeca jako vole moje susrete s njima, jer sam, mislim, otkačen, nadam se i zanimljiv i zabavan, i shvate da nisam došao samo odraditi književni susret, već osjete da mi je stalo do njih. Na književnim susretima ulažem jako puno energije… i to mora polučiti dobre rezultate. Na samim susretima puno je veselja, prisnosti, radosti i pljeskanja jer želim da djeca trajno budu „obilježena“ tim književnim susretom i da ga dobro i pouzdano pohrane u svoje trajno sjećanje. Bivši prodajni zastupnik nakladničke kuće „Alfa“, (mislim da se zvao Matanović) koji je sada u zasluženoj mirovini, rekao mi je jednom zgodom 2006. godine, kada smo u jednom danu odradili 4 književna susreta u raznim osnovnim školama u Slavonskome Brodu, da nikad do tada, a radio je taj posao oko dvadesetak godina, nije ni na jednom književnom susretu s različitim hrvatskim piscima, doživio tako dobar

osjećaj, takav urnebes i takvu zabavu za osnovnoškolsku djecu. To mi je jedan od najvećih i najdražih komplimenata za književno stvaralaštvom i druženje s učenicima. Pronalazite li možda neku ideju za stvaranje novog djela u stvarnom životu? Sva su naša književna djela u korelaciji sa stvarnim životom, jer, kako živimo, tako i pišemo…, i naše je književno stvaralaštvo naša najbolja osobna iskaznica iz koje se može iščitati baš sve: naš moral, usađeni nam etički kodeks, cjelokupna naša psiha. No, nije mi potreban stvarni život uz mene, iz kojeg bih crpio inspiraciju, jer nosim tolike prebogate svjetove u svojoj glavi, toliko sam toga dobroga donio iz vlastitog djetinjstva, da s lakoćom pišem i stvaram. I počesto se prenaglašava značaj same inspiracije. Pravi umjetnici stvaraju s lakoćom…, „dar“ postoji ili ga nema. Ako ga, pak, nema, nikakvo čekanje inspiracije neće nam pomoći. Možda postoje povremeni rijetki bljeskovi, trenutačna nadahnuća koja nam olakšaju umjetničko stvaranje, no, u osnovi, ili jesi umjetnik, ili nisi. Veoma jednostavno, zar ne¨?! Sve ostalo, samo su mistifikacije čina umjetničkog stvaralaštva. Na našem susretu u školskoj knjižnici, saznali smo da je važno vjerovati u ono što radimo, ali i da je upornost i marljivost važna za svaki posao. Vjerujete li Vi u to što radite i da je to upravo ono što želite prenijeti mladim generacijama? Naravno da je strašno bitno vjerovati u sebe i ono što radimo. Bez toga, sve je, ponajčešće, osuđeno na neuspjeh. Od

Mala novinarka Monika, pisac i njegova vjerna pratiteljica

samih svojih književnih početaka imao sam jaku vjeru u to što radim, bila mi je težnja da završim u školskoj lektiri i čitankama hrvatskog jezika, i nekako sam na podsvjesnoj osnovi znao da ću u tome i uspjeti. Danas imam 5 lektirnih naslova, uvršten sam u još toliko čitanki i udžbenika hrvatskog jezika…, i presretan sam zbog toga, a moja je Anika zbog toga ponosna na svoga tatu, i jako uzbuđena kada je, premda rijetko, vodim na svoje književne susrete i druženja s osnovnoškolcima, u što ste se i sami mogli uvjeriti. Zaključno, treba puno raditi, imati puno vjere u sebe, i rezultati bi tada trebali stići. Naravno, uz malu Božju pomoć. Eto, na samome kraju, zahvalan sam na pažnji kojom ste me primili, pozdravljam sve učenike i nastavno osoblje koji su bili prisutni na druženju sa mnom, radosno ste me primili, ja sam s radošću obavio postavljene mi zadatke, i uživao u druženju s vama, baš kao i moja kći, i bude li jednom prigode da se još jednom družimo u vašoj školi, neću je propustiti. Manuela Kolak, 5.a

Halo Sanja Pilić, kaže Monika

Gost Hlapica

Bili smo znatiželjni

Maja Tomljanović- najmlađa književnica u Njemačkoj

O ljubavi i vilenjacima

Gost Hlapica

Puno sam čitala knjige a onda sam i ja počela sama smišljati priče koje sam bilježila na papir.

Dolazak u goste sestrični Maji Tomljanović u Njemačkoj ujedno je bila prilika da napravim intervju s njom povodom završetka njenog trećeg romana. Maja se rodila u Virovitici prije 17 godina. S tri mjeseca starosti odselila je s roditeljima u grad Bocholt. Trenutno je učenica 11. razreda gimnazije. Od svojih vršnjaka se razlikuje po tome što je sa 14 godina bila najmlađa književnica u Njemačkoj. Od tada je izdala još jedan roman, a treći koji je nedavno napisala trenutno se nalazi u tiskanju.

Kako se zovu tvoji romani? Prvo je nastao „U sjeni vilenjaka“, zatim „U redovima vilenjaka“, a radni naslov trećeg romana koji je u tisku je „U naručju vilenjaka“.

Majo, kako si došla na ideju da napišeš roman? Puno sam čitala knjige a onda sam i ja počela sama smišljati priče koje sam bilježila na papir. Tako su nastale male priče, a iz tih malih priča – roman.

Što ti je bila inspiracija za pisanje? Čitajući druge knjige sličnih tema, dobila sam ideju da bih i ja mogla nešto slično napraviti. Znalo mi se dogoditi da nekad izgubim inspiraciju. Tada bi mi pomoglo slušanje glazbe koja bi bila pokretač za nastavak pisanja. Gdje si imala promociju knjiga? Godine 2009. predstavila sam svoju prvu knjigu na Frankfurtskom sajmu knjige, a drugu 2010. godine, također u Frankfurtu.

Maja Tomljanović i njeni romani

O čemu govore tvoje knjige? To je trilogija. Priče govore o sedamnaestogodišnjakinji koja se zaljubi u vilenjaka. Ta se ljubav isprepliće s ratom između svijetlih i tamnih vilenjaka.

Predstavljanje prve knjige

Bi li htjela da tvoje knjige budu tiskane i na hrvatskom jeziku? Naravno da bih htjela. Bilo bi mi jako drago. Čitaš li knjige na hrvatskom jeziku? Čitala sam sve knjige Marije Jurić Zagorke. Kakvi su ti planovi u budućnosti? Prvo bih htjela završiti gimnaziju, a poslije toga studirati medicinu. U međuvremenu ću sigurno napisati još jednu ili dvije knjige. Već mi se stvara ideja. Kako provodiš svoje slobodno vrijeme? Provodim ga čitajući, slušajući glazbu i druženjem s prijateljima. Na kraju razgovora poželjela sam joj da njene knjige osim na njemačkom budu prevedene i na hrvatski jezik, tako da ih i ja mogu pročitati. Marta Maslač, 4.a

Na državnom LiDraNu u Šibeniku upoznale poznatog glumca Luku Dragića

Gluma nije negdje drugdje - u vama je

I onda se dogodio LiDraNo koji je presudio, bio je okidač da sve te želje dobiju jasniji oblik i da si ih usudim priznati. Zapravo, LiDraNo je sigurno bio presudan, bez njega se to nikad ne bi dogodilo.

Kada se prvi put javila želja za glumom? Želja za glumom se, vjerovatno, postupno razvijala tijekom godina. Isprva nisam bio svjestan, no siguran sam da je negdje postojala u meni. Izasla je na vidjelo baš nakon jednog Lidrana, mislim da je to bio treći razred srednje škole. I meni ja tada djelovala iznenadnom, ali danas mi se čini da je nekako logična posljedica svega što je sazrijevalo u meni, svih knjiga koje sam čitao i, naravno, svih predstava i filmova s kojima sam odrastao. S koliko ste godina odigrali svoju prvu ulogu? Prvu ulogu odigrao sam na Ljetnim igrama u Dubrovniku, bilo je to ljeto poslije završene treće godine na Akademiji. Imao sam tek navršenih dvadeset i dvije godine. Tada je bilo puno lakše početi raditi u kazalištu, bilo je puno lakše proći tu tranziciju s Akademije u kazalište. Puno se toga promijenilo u zadnjih desetak godina. Što je presudilo u odabiru Vašeg zanimanja? Vjerojatno puno toga. Od najranijeg sam djetinstva okružen knjigama, klasičnom literaturom koja me oduševljava, čiji sam dio, potajno i sramežljivo, htio biti. Ne treba zaboraviti ni sve filmove koje smo

gutali krajem osnovne i u srednjoj školi. Sve se to negdje miješalo i vrvilo u meni, pretpostavljam. I onda se dogodio Lidrano koji je presudio, bio je okidač da sve te želje dobiju jasniji oblik i da si ih usudim priznati. Zapravo, Lidrano je sigurno bio presudan, bez njega se to nikad ne bi dogodilo. Koja vam je, do sada, najdraža uloga? Više je uloga koje bih izdvojio. Naravno, nameće se Hamlet, prava je privilegija za glumca imati priliku raditi i živjeti s takvim tekstom, s takvom ulogom. Zatim, to je sigurno Ross Gardiner iz predstave „U posjeti kod gospodina Greena.“ Postoje još neke uloge u mojem matičnom kazalištu, da ih sad ne nabrajam. Zahtjeva li gluma puno žrtvovanja i odricanja? Sve ovisi o tome kako prilazite glumi. Svaki posao, ako ga predano i ozbiljno radite, zahtijeva određenu količinu odricanja, preispitivanja. Sve je, nekako, stvar ravnoteže, neke vage. Ukoliko želite rezultate, morate nešto i uložiti. Ponekad puno i uložite pa baš i nema željenih rezultata, ali bez ulaganja, bez određene discipline i odricanja, neće ih sigurno biti. Opet, nije se teško odreći nečega u ime onoga što stvarno volite, zar ne?

sve osobine koje su potrebne za mnogo drugih stvari. Za kvalitetniji život, uostalom. Čime se trenutno bavite? Trenutno igram predstave u svojem matičnom kazalistu, HNK- u Zagrebu, upravo smo imali premijeru Shakespeareovog „Na tri kralja“ i imamo probe za novu predstavu “U znaku vage”. Kako provodite slobodno vrijeme? Pokušavam se baviti sportom, čitam, ako stignem i pokoje putovanje nije na odmet. Što biste poručili mladim glumačkim nadama? Gluma nije negdje drugdje - u vama je. Dišite, to je najvažnije za uvjerljiv organski proces. Ne vjerujte nekonkretnim, iracionalnim savjetima, sve dobre upute su konkretne, direktne i tiču se vašega glasa i tijela. I ne odustajte, ovom suludom i relativizirajućem vremenu usprkos. Razgovarale: Monika Katalenić i Vesna Biuk, prošlogodišnje urednice Hlapića

Koje su, po Vama, najvažnije osobine potrebne za posao glumca/ice? Želja za igrom, preispitivanje, vječno preispitivanje, samoanaliza, mašta, Luka i Monika obrazovanje...sposobnost da se u glumi prepoznaju konkretne tografiju za zajedničku fo kon ulovile Luku zanatske odlike, po na i ile od uh Gledale, da se iznova uči, poseže za tim alatima, da se kontrolira vlastita taština....uh, dosta toga, a opet to su

Gost Hlapica

Na županijskom LiDraNu u Virovitici član prosudbenog povjerenstva za dramski izraz bio je poznati glumac hrvatskog glumišta Luka Dragić. Željele smo razgovarati s njim i zabilježiti intervju za naš Hlapić, ali nažalost nismo uspjele. Ali čim smo ga vidjele u Šibeniku, znale smo da je sada trenutak da ga zamolimo za malo slobodnog vremena. Promatrale smo ga i „uhodile“ dva dana, smišljale kako ćemo mu prići, koja će od nas to učiniti, a onda je naša urednica razbila svu tu nesigurnost i rekla da krenemo k njemu i dogovorimo razgovor. Luka je odmah pristao i mi smo sretne izašle iz dvorane s osmijehom na licu i misleći u sebi pa zašto smo se toliko bojale. Tom je prilikom nastala i naša zajednička fotografija.

Jesenska modna revija

Svjetski dan hrane i Dan zahvalnosti za Božja dobročinstva

Školski globus

Tako je započela naša školska priredba kojom smo proslavili Dane zahvalnosti za plodove zemlje i Svjetski dan hrane. Zahvalnost je dar plemenitosti srca U mnogim zemljama svijeta svake se godine tijekom listopada obilježava Dan zahvalnosti za plodove zemlje. 16. listopada obilježava se Svjetski dan hrane. Na taj dan još 1945. god. utemeljen je FAO – Organizacija za prehranu i poljoprivredu. FAO se bori za protiv gladi u svijetu i nastoji osigurati kvalitetnu ishranu za sve ljude. Ovaj je dan još jedna prigoda da se svijetu uputi apel za pomoć u suzbijanju gladi. Taj nam je dan poticaj da se zamislimo koliko uopće ima mjesta za zahvalnost u našem životu, kako se odnosimo prema prirodi, koliko je čuvamo i

volimo. Zahvalnost je dar plemenitosti srca. Vesela užina Našom školom širili su se mirisi ukusnih pekarskih proizvoda, plodova jeseni te vesele pjesme naših učenika. Mali recitatori recitirali su pjesmice o kruhu i kolačima, razveselili nas igrokazom Vesela užina. Mali zbor pjesmom Mlin prikazao je dobivanje brašna te pjesmom Pekar izradu kruha. Mali prvaši kao mali folkloraši razveselili su nas narodnim plesom Mali bratac Ivo i Ja posijah repu. Jesenska modna revija Ove godine pripremili smo posebno iznenađenje „Jesensku modnu reviju“ naših malih manekenki i manekena. Na zahvalnost su nas potaknule riječi našeg

đakona Mateja koji je rekao da sve ono što imamo potječe od darova kojima je Bog obdario našu zemlju i koje nam je povjerio da ih čuvamo, da od njih živimo i s njima i sami sudjelujemo u Njegovu djelu stvaranja. Uslijedio je Blagoslov kruha i molitva. Počastili smo se i uživali jedući kruh, peciva i kolače. Karla Puž, 3.r.

Posjet pekari Dan kruha u PŠ Taborište

28 Miris kruha širio se

obiteljskim dvorištem Uvijek je to poseban dan za učenike PŠ Taborište. Od jutra se mijesilo i oblikovalo tijesto. Male i vrijedne ruke naših učenika izradile su svoje vlastito pecivo, ukrasile ga i pripremile za pečenje. Bilo je to pravo umijeće koje smo s nestrpljenjem čekali da se ispeče i u slast pojede. U goste nas je primila

obitelj Premužić koja je pripremila krušnu peć za naše male kruščiće. Promatrali smo i slušali priče kako se peče u njoj dok se miris već lagano širio obiteljskim dvorištem. Svatko je na kraju uzeo svoje pecivo i uživao u vrijednostima svog slatkog truda i rada. Karmen Matoković, 3.r. PŠ Taborište

Milanovčani proslavili Dan zahvalnosti u crkvi

Budimo dobri kao kruh Dan kruha i plodova zemlje obilježava se tijekom mjeseca listopada, kao zahvala na svim plodovima i darovima kojima smo tijekom godine kao narod i kao pojedinci bili podareni. Prigodnom izložbom i programom u našoj crkvi smo već tradicionalno zadivili sve prisutne. Nakon posvete finih maminih i bakinih kolača uslijedilo je uživanje u slatkim delicijama.

U malom parku „Mali park“ Učenici 3.a i 3.b razreda matične škole posjetili su pekaru « Mali park». Posjet je organiziran u sklopu obilježavanja Dana zahvalnosti za plodove zemlje. Vlasnica pekare gospođa Pecolaj je učenicima demonstrirala postupak nastajanja kruha - od brašna do mirisnog pečenog kruha. Učenici su sa zanimanjem slušali i gledali postupak miješanja brašna s kvascem, soli i mlakom vodom, oblikovanje kruha i na kraju pečenje. Dok se kruh pekao, gospođa Pecolaj je znatiželjne učenike upoznala s vrstama kruha i ostalim proizvodima od brašna. Djeca su vidjela i upoznala strojeve koji pomažu u radu pekarima. Na kraju posjeta dobri domaćini su počastili učenike svojim proizvodima i sokovima. Marta Vrdoljak, 3.r.

Sara Stanjević, 3.r. PŠ Milanovac Gledamo kako se mijesi kruh

Uskrs – najveći kršćanski blagdan

Humanitarna akcija učenika i učitelja škole matične i područnih škola. Tijekom svečanosti učenici su nam predstavili svoje uskrsne radove te objasnili kako njihov razred sudjeluje u projektu ” Škole za Afriku”. Učenici su izrađivali čestitke i ukrase, košarice i vaze, piliće od vune i zečiće od papira, plakate te pjevali

prigodne pjesme. Na kraju svečanosti učenici su svoje radove ponijeli kućama kako bi ih prodali i zarađeni novac darovali za djecu Afrike. Anja Majurec, 7.d

Školski globus

Tijekom dva tjedna učenici su marljivo i naporno sudjelovali u projeku “Uskrs”. U našoj je školi održana prigodna svečanost prilikom obilježavanja projekta. Na svečanosti su prisustvovali učenici i učenice od prvog do osmog razreda, stručni suradnici te nastavnici

S veseljem dočekali

sv. Nikolu Pjesmu, ples, sviranje, recitacije i igrokaz pripremili su učenici razredne nastave sa svojim učitejicama i vjeroučiteljicama kako bi dočekali sv. Nikolu. Pjesma se orila cijelim holom koji je bio ispunjen dječjim glasovima.Priredbu su posjetili i mnogobrojni roditelji koji su uživali u programu svojih mališana. Najuzbudljiviji trenutak bio je kada se čulo gromoglasno

dozivanje sv. Nikole koji je i ovaj put došao bez Krampusa i šibe. U Nikolinoj čizmici našli su se darovi za sve razrede (na oduševljenje svih učenika). Kako bi i Nikola došao sljedeće godine, svi su obećali da će biti dobri svojim roditeljima, učiteljima, bakama i djedovima. Barbara Kunkić, 5.a

Dan škole, proglašenje najučenika i najsportaša škole

Monika Katalenić, najučenica šk.god.2011./2012.

Školski globus

Dva su srebrna učenika Denis Kovač i Zrinka Slamić. I u kategoriji sportaša proglašeni su najbolji. Stela Poljanac zlatna je sportašica, a Denis Kovač zlatni je sportaš.

Aktivnosti obilježavanja Dana škole započele su sportskim susretima u kojima su snage odmjerili učenici i učitelji škole, u odbojci i malom nogometu. U fer borbi, uz glasno navijanje učenika na tribinama, pobijedile su ekipe učenika. Nastavljene su svečanom priredbom u sportskoj dvorani koja je bila prigoda da se istaknu najuspješniji učenici i mentori na županijskim i državnim natjecanjima, LiDraNu, likovnoj kulturi te sportu. Samo sedam najuspješnijih učenika nominirano je za najučenike, a laskava titula najučenika škole pripala je Moniki Katalenić, učenici 8.c razreda. Dva srebrna učenika su Denis Kovač i Zrinka Slamić. I u kategoriji sportaša proglašeni su najbolji. Stela Poljanac zlatna je sportašica, a Denis Kovač zlatni je sportaš. Glasan pljesak i čestitka za ostvarene uspjehe

U kulturno-umjetničkom programu sudjelovali su učenici školskog zbora pod vodstvom Zumbulke Foret, ritmičke skupine učiteljica Jasne Mikolić, Jasne Resler te Jasenke Jurić- Ćivro kao i mali folklor Jasne Resler, mlada, ali veoma

talentirana pjevačica Katarina Mihaljević koju je pripremila učiteljica Zumbulka Foret. Bila je ovo prigoda i za čestitku svim učiteljima i djelatnicima koji slave svoj jubilej. U svom obraćanju nazočnima ravnatelj Josip Strmečki istaknuo je koliko je važno ulaganje u školstvo te najavio planove obnove područnih škola u Rezovcu i Rezovačkim Krčavinama. Govoreći o uspjehu škole, istaknuo da je OŠ IBM najveća škola u županiji, ali ove godine jedna od najuspješnija škola u Županiji. Ostvareni su najbolji rezultati u poučavanju učenika, na županijskim i državnim natjecanjima te umjetničkom području, LiDraNu kao i u sportu.

Najučenica škole Monika Katalenić

Zrinka Slamić, Denis Kovač i Monika Katalenić

U holu je postavljena prigodna izložba

I ovom je prigodom zahvalio virovitičkom gradonačelniku Ivici Kirinu za sve što Grad čini kako bi uvjeti rada u školi bili što bolji. I gradonačelnik je istaknuo koliko je važno ulaganje u školstvo. Osim bogatog programa u holu škole pripremljena je prigodna izložba te koktel i domjenak za goste i sve djelatnike škole. Sandi Kovač, 8.a

Svečanost otkrivanja fotografija najuspješnijih učenika i sportaša Kao i svake godine i ovu smo školsku godinu završili proglašenjem najučenika i najsportaša. Njihove fotagrafije nalaze se na zidu u holu škole. Svečanost otkrivanja fotografija održana je u zadnjem tjednu nastave kad su ravnatelj, pedagoginja i razrednici još jednom čestitali učenicima i, uz srdačan pljesak svih učenika 7. i 8. razreda i učitelja, zaželjeli im puno uspjeha i u daljnjem školovanju. Još jednom čestitka našoj najučenici Moniki Katalenić, najsportašici Steli Poljanac i najsportašu Denisu Kovaču!! Sanda Kovač, 8.a

Najuspješniji sportaši škole

Najuspješniji učenici i mentori na natjecanjima

Pljesak za ritmiku

Ritmičari su oduševili svojim nastupom

Početak nove školske godine

Osmijeh na licima prvašića

Svi su oni u svom prvom obraćanju rekli koliko je važno učenike poučiti kako sigurno doći od kuće do škole. Jedan od načina zaštite je žuta kapica koju su dobili

prvašići kako bi bili uočljivi svim vozačima, a uručili su im tajnik HAK-a Virovitica Ivica Vargović i Anita Relić, djelatnica PU virovitičko-podravske. Sretan početak svima zaželjeli su učenici i učiteljice koje su pripremile program za buduće učenike, ravnatelj Josip Strmečki, pedagoginja Nina Babić te psihologinja Sanja Milković Šipek.

Žutokapice su na glavama

Nina Babić, pedagoginja škole

Prometni odgoj za učenike 1.razreda

Ovo je tek početak

Dječji tjedan

Pješak u prometu Golubovi mira Učenici 1.a razreda sudjelovali su u prvoj terenskoj nastavi: Promet i pješak u prometu. Poneki đaci prvaši već sami idu do škole i trebaju znati prometna pravila i znakove da bi što sigurnije došli do škole. U vježbi kretanja oko škole pomagala im je gospođa Anita Relić po struci prometni policajac. Uz njezine savjete i demonstracije svi učenici su naučili pravilno prelaziti zebru, prepoznavati za njih važne prometne znakove, kretati se po kolniku bez pločnika lijevom stranom. Naučili su da se preko kolnika ne pretrčava, a pogotovo da nije mjesto za igru. Poslije obilaska svih prijelaza oko škole bilo je zanimljivih dječjih pitanja. Zajedničkom fotografijom završilo je duženje prvaša s gospođom Anitom Relić.

Na trgu kralja Tomislav, ispod sata, djeca su pustila “golubove mira” i na taj način poslala poruku odraslima u kakvom svijetu u budućnosti žele živjeti.

Puštanje golubova u zrak

Vježba kretanja ulicom, 1.b

1. a, s učiteljicom Jasnom Resler i Anitom Relić

Dječji tjedan obilježava se diljem svijeta svake godine u prvom tjednu listopada. Ove godine bilo je to od 1. do 7. listopada. U tom su tjednu učenici 1. a i 1. b razreda posjetili gradonačelnika i izveli kraći program s recitacijama i pjesmom. Na plakatima koje su izradili učenici su progovorili o svojim pravima. Postavili su gradonačelniku mnogobrojna pitanja na koja je on strpljivo odgovarao. Prije toga na Trgu kralja Tomislava, ispod sata, djeca su pustila “golubove mira” i na taj način poslala poruku odraslima u kakvom svijetu u budućnosti žele živjeti. Oton Fadljević, 1.b

Školski globus

Uzbuđenje, radost, osmijeh, ali i zbunjenost i strah bili su vidljivi na licima učenika koji kreću u 1. razred. Za njihove prve školske obveze brinut će mnogi: roditelji, učitelji, ravnatelj i svi djelatnici škole, a za njihovu sigurnost djelatnici MUP- a.

Suradnja s roditeljima

Kako da učenje ne bude mučenje

Suradnja s roditeljima

Programe smo planirale provesti radom u radionicama, što znači da bi trebao sudjelovati manji broj roditelja, no s obzirom na veliki interes, prilagodile smo način rada pa kombiniramo predavanja s iskustvenim dijelom.

Kako se zovu radionice koje provodite? Ove školske godine provodimo projekt „Suradnja s roditeljima“. U sklopu projekta stručne suradnice su pripremile dva programa posvećena razvijanju vještina djelotvornog roditeljstva: „Kako da učenje ne bude mučenje “ i „Odgojne dileme - riješimo ih zajedno“ .

Koje teme obuhvaćaju radionice? Program „Kako da učenje ne bude mučenje “ obuhvaća teme roditeljstva i komunikacije, motivacije i nagrađivanja, otkrivanja djetetovih talenata i jakih strana, stilova učenja i strategija učenja te korištenju novih strategija u procesu učenja.

Koji je cilj radionica koje provodite i kome su namijenjene? Program „Kako da učenje ne bude mučenje “ zamišljen je kao pomoć roditeljima da se uključe u djetetov proces učenja, da promijene stavove i ponašanje prema učenju i potaknu kod svog djeteta uspjeh u učenju.

Program „Odgojne dileme - riješimo ih zajedno“ obuhvaća teme roditeljstva i komunikacije, potreba i želja, provođenja kvalitetnog vremena u obitelji, nošenja s novim izazovima roditeljstva - novim oblicima komunikacije u obitelji i izvan nje, te postavljanja granica i uloga u obitelji.

Program „Odgojne dileme - riješimo ih zajedno“ zamišljen je kao pomoć roditeljima u rješavanju odgojnih dilema i uspostavljanju pozitivnih odnosa s djecom te na temelju toga poticanje djetetova razvoja i napredovanja.

Odgojne dileme - riješimo ih zajedno

Koliko traju radionice? Radionice i predavanja u sklopu jednog programa održavaju se jednom mjesečno od listopada 2012. do travnja 2013.

Jedna od radionica

Jeste li zadovoljni odazivom sudionika? Odaziv roditelja je odličan. Programe smo planirale provesti kroz rad u radionicama, što znači da bi trebao sudjelovati manji broj roditelja, no s obzirom na veliki interes prilagodile smo način rada pa kombiniramo predavanja sa iskustvenim dijelom. Imamo stvarno lijepih povratnih informacija od roditelja koji su jako motivirani pomoći djetetu u učenju ili promijeniti svoj odnos s djetetom. Između radionica provode ono što smo na radionicama vježbali i rezultati se, barem kako oni kažu, polako vide. Nama je lijepo čuti takve povratne informacije, svjesne smo da se ništa ne može promijeniti „preko noći“, no sigurne smo da ćemo, ako se svi trudimo i ne odustajemo, pomoći djetetu da bude zadovoljnije kako u obitelji tako i u školi. Razgovarala Jelena Lukić sa Sanjom Milković Šipek, prof. psi.

Strpljiv rad učenika i roditelja

Pjesma, igrokaz, radionica s roditeljima u PŠ Taborište

Važno je biti dio zajedništva nošenja krumpira u žlici te rado igranom igrom Voćna salata. Naučili smo kako učiti kroz igru, dijeliti i biti dio zajedništva, poštivati druge… Svečanost je završila pozitivnim dojmovima roditelja, a posebno su ponosni i zadovoljni bili mali prvašići.

Kad se male i velike ruke slože Početkom prosinca u 1.b razredu održana je radionica na kojoj su izrađivane božićne čestitke. Učenicima su u pomoć pristigli roditelji čije su marljive ruke brzo i spretno izradile mnoštvo čestitaka za nadolazeće blagdane. Dva školska sata prebrzo su prošla u ugodnom druženju, osmišljavanju i izradi različitih čestitaka, a zadovoljna lica učenika pokazala su da to dogodine treba ponoviti. Roko Pleša, 1.b

Radionica u 1.b

Suradnja s roditeljima

Bilo je svečano i zabavno za učenike 1. razreda i njihove roditelje. Svečanost smo započeli pjesmom i lutkarskim igrokazima o jeseni. Uslijedila je radionica roditelja i njihove djece gdje su zajedničkim radom napravili maštovite ukrase i slike od sjemenki. Događaj smo upotpunili i zajedničkom natjecateljskom igrom

Marta Premužić, 1.r. PŠ Taborište

Ukrasi nastali zajedničkim radom učenika i roditelja U studenom je u Rezovcu održana božićna radionica u kojoj su sudjelovali roditelji, učenici i učiteljice naše škole. Svi su bili jako vrijedni i od prirodnih materijala koje smo mjesecima marljivo prikupljali , načinili smo prekrasne božićne ukrase. Antonio Lukač, 4.r. PŠ Rezovac

Božićna radionica u Rezovcu

„Božić u školi“

Nada, mir, radost i ljubav Svaka od njih simbolizira nešto važno za život svakoga od nas.

Projekti

Početkom mjeseca prosinca započele su blagdanske aktivnosti u našoj školi. Vrijeme došašća započinje paljenjem prve adventske svijeće. Svaka od njih simbolizira nešto važno za život svakoga od nas. Prva svijeća je nada, druga svijeća je mir, treća je radost, a četvrta ljubav. U tom ozračju uz stihove božićnih pjesama i prigodnim riječima o adventu i Božiću zapaljena je prva svijeća na adventskom vijencu u holu škole, a sljedeća dva ponedjeljka još dvije da bi zadnja svijeća

a d a n

adventskog vijenca bila upaljena zadnjeg dana nastave uz prigodan program i čestitku ravnatelja škole. Osim toga organizirane su radionice različita sadržaja ( likovna, literarna, novinarska te književna) u kojima su učenici i učitelji izradili mnogobrojne ukrase i čestitke i plakate za izložbu u holu škole gdje su roditelji i svi ostali gosti mogli doći na Dan otvorenih vrata. Sva prikupljena sredstva namijenjena su za pomoć bolesnoj djevojčici.

mir

Projekt „Božić u školi“ zasigurno je privukao pažnju mnogih učenika i učitelja koji su svojim aktivnostima na satovima SRZ-a, svoga predmeta ili izvannastavnim doprinijeli da svatko na trenutak osjeti sreću i radost blagdana Božića.“ Neka novorođeni Isus ispuni naše duše radošću, a srca mirom“, riječi su kojima su završile aktivnosti u projektu Božić. Ana Lanšćak, 5.b

t s o d ra

v a b lju Literarna radionica

Naših ruku djelo

Bor u holu

Naše čestitke

Neobično i originalno

Istraživanje učenika 5.a i prof. Renate Sudar za projekt škole

u djelima hrvatskih pisaca i pjesnika Lirske pjesme, crtice, pripovijetke i romani djela su u kojima su učenici proučavali kako je tema Božića obrađena na različite načine. Ljerka Car- Matutinović: Polnoćnica

Mihovi Pavlek Miškina: Badnja noć (ulomak pjesme)

Božić je česta tema lirskih pjesama, ali pjesnikinja je ovaj put odabrala Badnjak koji budi njena lijepa sjećanja na djetinjstvo. Osjećaji su to obiteljske ljubavi i sreće, divljenja i ushićenja blagdanskim ugođajem. Kako bi taj osjećaj bio jači, odabrala je čakavsko narječje jer je to njezin zavičajni govor. Doživljaj Badnjaka prikazan je pjesničkim slikama koje se mogu doživjeti različitim osjetilima.

Lirska pjesma ima dvije kitice i 15 stihova, a posvećena je djetetovu rođenju u maloj štalici. Tema je ostvarena različitim stilskim sredstvima; epitetima i usporedbama. Vizualnim pjesničkim slikama pjesnik je oblikovao doživljaj Badnje noći. Emanuel Smutni i Filip Tepeš

Andreja Njegač i Manuela Kolak

Ksaver Šandor Đalski: Na Badnjak

H. C. Andersen: Jelovo stabalce

Pripovijetka nas vraća u dosta daleku prošlost u kojoj smo saznali kako se nekada pripremalo za Božić. Neki su se običaji sačuvali do danas kao kićenje bora, odlazak na polnoćku, pjevanje božićnih pjesama. Neke od tih pjesama su dio božićne tradicije pa ih i mi danas pjevamo na svetoj misi. Zanimljivo je bilo čitati tekst koji nas svojim sadržajem podsjeća na prošlost i tradiciju koju uvijek treba čuvati. Barbara Hegediš i Katarina Liković

Tekst nam donosi priču o stabalcu koje postaje božićno. Pratimo put jednog malog, lijepog i sretnog stabalca koje postaje mjesto gdje će djeca radosno stavljati ukrase. No, sreću je zamijenila tuga kada su sa stabalca skidali ukrase i kada su počele padati iglice.

Gabriela Biondić i Ema Banja

Luko Paljetak: Božić u Gradu

Dragutin Domjanić: Božić

Pjesnik je ovu lirsku pjesmu posvetio svom rodnom Dubrovniku. Motivima je opisao kako se svečano i radosno dočekuje blagdan Božića. Bogatstvo pjesničkih slika čini ovu pjesmu veselom poput božićnih pjesmica i stiha: „ Radujte se, dobri ljudi, u blaženi ovaj čas...“

Pjesma je pisana na kajkavskom narječju. Budi veselo raspoloženje jer je tema doživljaj Božića u radosnom ozračju. Motivima sneg, put, veselje, smeh, sreća. Božić... pjesnik je oblikovao temu kojoj je najavio da je riječ o veselom blagdanu. Koliko je veselja donio svakomu, donosi u stihu:“ Božić je došel nam vesel...“. I pjesniku je donio radost i sreću pa je i njegovo raspoloženje vedro i veselo.

Anja Strusa i Monika Rak

Prodaja ukrasa u gradu

Iva Mustač i Katarina Zidarić

Milan Taritaš: Božićnica

Božica Jelušić: Dobrodošlica Božiću

Osnovni motiv priče je jabuka božićnica. Jabuke su rasle u jesen. Najljepše su se stavljale na ormare da bi mirisale. S nestrpljenjem se očekivao Badnjak, blagdan obitelji i ljubavi, ali i Božić kada su se jabuke jele. Prije jela baka bi djecu pripemila za svetkovanje Božića, a djeca su uživala u ljepoti i mirisu jabuke koji se širio cijelom sobom. Natalija Oštrkapa i Matija Menčik

O blagdanskim običajima i ugođaju progovorila je pjesnikinja ovom lijepom lirskom pjesmom. Božić je dobio novo značenje u pjesmi, dragi gost je riječ kojom iskazuje svoj neposredan odnos prema ovom velikom kršćasnkom blagdanu.U božićnoj radosti svi sudjeluju jer to je blagdan mira i obitelji. Odabirom motiva lumin, jabuka, žito, miris kolača, cimeta...stvara pjesničke slike kojima želi prenijeti poruku kako je dovoljno malo za osjećaj radosti i sreće koju će u svima nama stvoriti blagdan Božića.

Patrick Lukačević i Patrick Jurkić

Dragutin Domjanić: Božić

Navještenje Isusova rođenja (iz Lukinog evanđelja)

neobično i originalno

Selma Lagerlof: Legende o Kristu

Priča „Sveta noć“ jedna je od priča iz ciklusa „Legende o Kristu“. Radnja se događa jedne božićne noći u kući, spilji i na otvorenom polju. Likovi su baka, unuka i siromašan čovjek te žena i djetešce.

Filip Horvat i Maks Blažičević

Projekti

Tekst je iz Biblije, napisao ga je evanđelist Luka. Likovi su Marija i Gabriel, a tema je navještenje Isusova rođenja. Anđeo Gabrijel je došao navjestiti Mariji da će dobiti sina koji će se zvati Isus. Marija je bila zaručena za Josipa iz doma Davidova u gradu Nazaretu. Ovo je samo jedan dio evanđelja koja se čitaju na svetim misima svakoga dana u svim katoličkim crkvama. Monika Tkalčec i Barbara Kunkić

Miro Gavran: Božić jedne ratne godine

Ulomak iz djela Mire Gavrana vratio nas je u vrijeme Domovinskog rata, u vrijeme jednog ratnog Badnjaka i Božića.Teška je i žalosna situacija u obitelji koja treba proslaviti Božić bez svojih najmilijih, oca i strica. Nitko u obitelji pa ni djeca ne osjećaju sreću blagdana do trenutka kad se na vratima nisu pojavili otac i stric koji dolaze s bojišta, živi i zdravi. Taj trenutak ostao je za pamćenje i sreću cijeloj obitelji.Vrlo dirljiva priča o ratnom vremenu koje je ostavilo trajni pečat u mnogim hrvatskim obiteljima.

Iva Šantić i Ana Gregurić

Ilustracije radova: Dominik Rogović, Josip Fosić, David Kelava, Enio Posavec, Manuela Kolak, Leon Kuktić, Anja Strusa, Katarina Liković, Barbara Hegediš i Ivana Sertić

Radionica izrade božićnih ukrasa

..I ti svijete čitavi Spasitelja pozdravi... Božićnom čestitkom poželjeli smo donijeti radosnu vijest o Isusovu rođenju uz mir, sreću i ljubav našim najmilijima. U čitavom oceanu prekrasnih ideja za božićnu čestitku te u moru raznolikih stihova u rimi i bez nje, ipak je najljepša čestitka ona nespretna, poslana iz srca, ona izrađena malim, dječjim ručicama. Na skupnoj radionici učenika PŠ Rezovačke Krčevine izrađivali smo upravo takve; jednostavne, tople, dječje, pune ljubavi i najljepših želja, božićne čestitke za naše obitelji. Širom otvorenih srca, sa zvijezdama u očima očekujemo Božić. Dopustite svi da se Isus rodi i u vašem srcu.

Adventska radionica

Čestitke izrađene dječjim ručicama

Projekt - Kulturna baština našeg kraja

Slavonski narodni vez

Projekt

Projekt se radi još dvije školske godine, a sve ono što nastane kao rezultat njihova kreativna rada, bit će predstavljeno na izložbama u holu škole.

Cilj je projekta upoznavanje učenika s povijesnim vrijednostima etnografske kulture našega kraja. Učenike treba odgajati poučavanjem o kulturnim vrijednostima, proučavanjem istih te prikupljanjem, čuvanjem, izradom i izlaganjem izrađenih predmeta. Na taj će se način unaprijediti učenikovo shvaćanje bliže i dalje okoline te svijeta (vezano uz kulturnu baštinu) te proširiti interes učenika za slavonski

narodni vez. Izrađujući slavonsku čipku od bijelog hamer papira, učenici naše škole razvijaju svoje oblikovne sposobnosti kao spontani osobni izraz, potiču kreativne aktivnosti vezane uz baštinu. Prikupljeni etnografski predmeti i čipke od papira izlažu se u izložbenom prostoru u holu škole te se na taj način održava kontinuitet u održavanju postojeće zbirke. Projekt

se radi još dvije školske godine, a sve ono što nastane kao rezultat njihova kreativna rada, bit će predstavljeno na izložbama u holu škole. Prema mogućnostima te interesima učenika projekt će biti predstavljen izvan prostora škole. Voditeljica je svih aktivnosti nastavnica likovne kulture Ankica Fijala. Danijela Mioković, 8.a

Predstavnici Virovitičko-podravske županije pred hotelom Solaris

Na državni LiDraNo teško je proći, ali je lijepo doći

Njegovanje ideja istine, dobrote i ljepote I ove je godine LiDraNo okupio najbolje koji su tri dana uživali u lijepoj riječi, pisanoj ili izgovorenoj.. Lidrano je smotra dječjeg stvaralaštva u kojemu učenici mogu izraziti sve svoje kreativnosti u dramskom, novinarskom i literarnom stvaralaštvu. Iako je županijska smotra okupila mnogobrojne učenike naše županije, nakon prosudbe državnog povjerenstva, samo su četiri učenika iz dviju škola bila pozvana na državnu smotru. Mihael Elijaš, učenik 7.b nastupio je već prvu večer, nakon svečanog otvorenja, pred punom dvoranom učenika, mentora i članova prosudbenih povjerenstava. U kategoriji pojedinačnih scenskih nastupa te su se večeri mogli čuti veoma uspješni scenski nastupi. Njegova je mentorica prof. Sanja Pavelko. U kategoriji školskih listova HLAPIĆU je ovo bio jubilej – 10. put je naš školski list ušao u izbor 20 najboljih školskih listova u državi. Lijepo je bilo čuti pohvale i ohrabrujuće riječi članova povjerenstva koji nisu imali lak zadatak jer je trebalo prosuditi 130 listova, a samo 35 pozvati na državnu smotru. Hlapićevo uredništvo činile se Monika Katalenić, Vesna Biuk te odgovorna

urednica prof. Renata Sudar. I ovoga je puta nakon otvorenja izložbe školskih listova organiziran okrugli stol za učenike i voditelje. Ove su godine povjerenstvo činili Srećko Listeš, Marko Baus i Borna Lulić. U uvodnom dijelu istaknuli su da su ovo finale jer su svi pozvani listovi postigli visok standard u kvaliteti. Borma Lulić ističe da je upoznat s radom mnogih listova jer ih svake godine proučava i piše prikaze u Modroj lasti. Ističe da je sve hvalevrijedno, a ponajviše što se tim radom njeguju ideje istine, dobrote i ljepote. Za svaki školski list napravili su kratki prikaz, pohvalili ili dali neke primjedbe. Hlapić je i ovoga puta dobio brojne pohvale, i za izbor teme, istraživanja, dobrih putopisa, ali i za dinamičan i dobar prijelom. Marko Baus: „ Jako lijep list. Ovim tempom treba krenuti i dalje.“ Iz naše županije čak su dva školska lista pozvana. Osim HLAPIĆA tu je i STRUKOVNJAK, školski list Strukovne škole Virovitica. U literarnom izrazu predstavnik je bio

učenik suhopoljske škole ( što je i njihova tradicija ) Martin Malek koji je predstavio svoj rad na okruglom stolu za literarno stvaralaštvo, a njegova je voditeljica prof. Renata Galetić. I ove je godine LiDraNo okupio najbolje koji su tri dana uživali u lijepoj riječi, pisanoj ili izgovorenoj. Jedna od poticajnih rečenica zasigurno je rečenica Željke HorvatVukelje na svečanom otvorenju : „Svatko od vas ima priliku da iz malog žira postane hrast. Sretno vam hrastenje!“ Monika Katalenić, prošlogodišnja urednica Hlapića Srećko Listeš, Marko Baus i Borna Lulić

Iz riznice najvecih uspjeha

Mihael Elijaš

Biologija - istraživački rad

Ugroženost virovitičkih travnjaka Ovim radom željele su saznati koje biljne svojte nalazimo na travnjacima u središtu Virovitice te istražiti njihovu pripadnost porodicama i životnim oblicima.

Iz riznice najvecih uspjeha

Učenice osmog razreda Tanja Buđak i Katarina Vuzem iz OŠ Ivane BrlićMažuranić Virovitica sudjelovale su na županijskom natjecanju i državnom natjecanju iz biologije s istraživačkim radom pod nazivom «Ugroženost virovitičkih travnjaka». Mentorica je dr.sc. Jasna Razlog-Grlica. Državno natjecanje održano je u Poreču i Vrsaru od 7. do 9. svibnja 2012. godine.

Tema istraživačkog rada Ovim radom željele su saznati koje biljne svojte nalazimo na travnjacima u središtu Virovitice te istražiti njihovu pripadnost porodicama i životnim oblicima. Prikazati ugrožene, zaštićene korovske, unesene i alergene biljke te gustoću populacija, učestalost i pokrovnost. Usporediti lokalitete (travnjake) prema broju svojti i ugroženosti, te predložiti mjere zaštite svojti i travnjaka. Istraživanje je provedeno u periodu od rujna 2010. do prosinca 2011. godine. Odabrano je osam lokaliteta, travnjaka u središtu

grada koji su smješteni na sunčanom mjestu i da nisu u blizini parkova ili drvoreda. Na odabranim lokalitetima određene su i popisane biljne svojte. Raznolike biljne vrste Zabilježeno je 57 svojti, većinom su to dvosupnice s 47 svojti (82,46%) svrstani u 20 porodica (90,92%) i 44 roda (81,48%). Jednosupnice su zastupljene samo s porodicom trava (Poaceae) i devet svojti (15,79%). Zabilježena je i jedna svojta papratnjača, poljska preslica, Equisetum arvense koja pripada porodici Equisetaceae. Većina zabilježenih svojti su korovske biljke koje pripadaju livadnim i ruderalnim korovima. 16 svojti (28,07%) su alergene biljke. Samo je mirisna ljubičica na popisu zaštićenih svojti. Četiri svojte su na popisu invanzivnih svojti. Najveća je pokrovnost i učestalost svojti iz porodice trava i lepirnjača na svim lokalitetima. Na travnjacima u središtu grada gdje se sadi engleski ljulj naseljavaju se biljke

Sigurno u prometu

Lov na dobre rezultate

Učenici naše škole uspješno su riješili testove iz prometnih pravila i propisa. Sve je počelo toga 2. svibnja na županijskoj razini natjecanja Sigurno u prometu. Prva novina je bila polaganje pismenog dijela natjecanja do tada nepoznatom online aplikacijom. Uplašili smo se svi kako novih stvari, tako i moram priznati ispitivača koji su provodili natjecanje. Kao da to nije bilo dovoljno, morali smo napraviti i praktični dio koji se sastoji od nemalo lake vožnje po poligonu. Nakon što je sve više-manje bilo odrađeno, uslijedila je odlična vijest. Učenici naše škole uspješno su riješili testove iz prometnih pravila i propisa. Toliko uspješno da je nastavnica skakala od sreće po učionici. A onda još jedna odlična vijest, dvoje učenika je osvojilo treće mjesto, a jedan i to najmlađi bio je prvi. Naš mali, najmlađi Luka Emanuel Blažević je prvi na županiji i plasirao se na državno natjecanje. Naravno da ne zaboravimo Nikolinu Jezerčić, Domagoja Kirina i Saru Novosel koji su osvojili treće

mjesto. Ovako odličan rezultat donio je našoj školi ukupno ekipno prvo mjesto na županijskom natjecanju. Kako pravila natjecanja nalažu da županiju na državnom natjecanju predstavljaju samo prvaci, to je značilo da naš Luka s još troje učenika ide na državno. Jeeee državno, a najmlađi je. Pokazao im je svima, mora se priznati. Državno natjecanje osnovnoškolaca u poznavanju prometnih propisa i vještini upravljanja biciklom “Sigurno u prometu 2012.” u organizaciji Agencije za odgoj i obrazovanje, Hrvatskog autokluba (HAK) održano je 24. svibnja u Slavonskom Brodu. Domaćin natjecanja bio je Autoklub „Marsonia“ iz Slavonskog Broda, a natjecanje je provedeno u OŠ Vladimir Nazor, OŠ Dragutin Tadijanović i Glazbenoj školi u Slavonskom Brodu, dok su učenici i učenice OŠ Sibinj pripremili zabavni program. Moramo priznati da je natjecanje bilo

prilagođene uvjetima u gradovima kao što su bijela djetelina, maslačak, pirika i dr. Iako se u Virovitici u zadnjih pet godina smanjuju površine pod travnjacima, ipak na njima još uvijek nalazimo raznolike biljne vrste. Potrebno je izbjegavati nasipavanje zemlje s okolnih polja jer se na taj način u grad unose invanzivne i alergene biljke. Anja Majurec, 8.d

jako dobro organizirano i da smo osim jako puno posla, koji smo morali odraditi, imali i puno zabave. Posjetili smo privatni Zoo vrt, družili se na raznim edukativnim i zabavnim programima, vidjeli vrhunski organiziran vatromet i na jednoj od večera naučili plesati zumbu. A onaj posao i svi oni zadaci, e da, i njih bi trebalo spomenuti. Ovo je državno natjecanje nama bilo jako velika novost i šok. Dosta toga je puno teže od onoga što se očekivalo i dosta različito od svih onih uvjeta na koje smo se mi mogli pripremiti. Ali neka, ovo nam je škola za nagodinu. A i naš je Luka pun ambicija i potencijala koji neće stati samo na ovome. Vraćamo se nagodinu u lov na još bolje rezultate s našom mentoricom Izabelom Konto. Sara Novosel, 6.e

Oni su ponos naše škole i županije

Suradnja škola u aktivnostima GLOBE programa

Krajobrazna raznolikost Virovitice i Virja

Zaključili smo da krajobrazna raznolikost ne ovisi o tome je li je sredina gradska ili seoska, već o tome na koji način čovjek oblikuje prostor tj. prirodu. Virovitica i Virje se razlikuju u tipovima staništa.

Suradnja je postala naša tradicija Ovo je već sedma godina zaredom kako naša škola sudjeluje na Državnom natjecanju i smotri hrvatskih GLOBE škola. Učenici sudjeluju u orijentacijskom natjecanju, ali i prezentiraju projekt u kojem primjenjuju znanje i metode iz GLOBE programa. Projekt može biti rezultat zajedničkog rada više škola. Do sada smo na projektima surađivali s učenicima i voditeljima OŠ Josipa Kozarca i Gimnazije Petra Preradovića iz Virovitice, a ove godine smo kratkom prezentacijom predstavili zajedno s učenicima iz OŠ prof. Franje Viktora Šignjara iz Virja Martinom Ljubićem, Franjom Štefanom i Tonijem Senjanom i njihovim mentorom Darkom Herbaiom, dipl.inform. projekt pod nazivom „Usporedba krajobrazne raznolikosti Virovitice i Virja“. Više o projektu možete pročitati na web stranicama GLOBE programa: http://public.carnet.hr/globe/ smotra2012/labin_12_projekti.

Ella, Anja i Gita

Svaka sredina pokazuje raznolikost Zaključili smo da krajobrazna raznolikost ne ovisi o tome je li je sredina gradska ili seoska, već o tome na koji način čovjek oblikuje prostor tj. prirodu. Virovitica i Virje se razlikuju u tipovima staništa. Na području Virovitice ima više antropogenih staništa koji su nastali oblikovanjem čovjeka kao što su zgrade okružene travnjacima i stambene kuće okružene voćnjacima i vrtovima koje su postali dio njihovog svakodnevnog gradskog načina života. Na područje Virja su nešto manje izraženi antropogena staništa već prevladavaju prirodna i poluprirodna staništa kao što su oranice, livade, živice i voćnjaci jer je njihov način života više vezan uz poljoprivredne djelatnosti. No, svaka sredina pokazuje tu raznolikost. Obje sredine zadržale su tradicionalni način uzgoja voća i povrća te sadrže i njeguju kulturno-povijesne vrijednosti krajobraza. Posjetili Tvornicu šećera Viro Osim rada na projektima naša škola u okviru GLOBE programa surađuje i s državnim institucijama u gradu. Na projektu „Fenološko promatranje breza i alergijski semafor“ surađivali smo s Zavodom za javno zdravstvo Sv. Rok u Virovitici koji smo bar jednom godišnje i posjetili. Posebno se zahvaljujemo Mirjani Špeher, dip. ing. na više godišnjoj suradnji. Prošle godine u svibnju posjetili smo i dogovorili suradnju s djelatnicima šećerane „Viro“ d.d. gdje smo zajedno s učenicima iz

Mentori - državno

Gimnazije Petra Preradovića i njihovim voditeljem prof. Zvonkom Ternjejom obišli pogon i upoznali se s radom pročistaća otpadnih voda. Mi smo njima prezentirali rezultate rada na istraživanju ptica taložnica u blizini šećerane. Sudjelovali i na obilježavanju Dana muzeja Surađujemo s djelatnicima Virkoma d.d. koje smo posjetili 2009. godine i s djelatnicima Gradskog muzeja u Virovitici gdje smo više puta bili sudionici obilježavanja Dana muzeja 18. svibnja. U okviru obilježavanja Dana muzeja 2012. godine predstavili smo građanima svoj rad na hidrološkim istraživanjima zajedno s učenicima OŠ Vladimira Nazora iz Virovitice. Pri tome je Marko Bratranek, učenik 7. e razreda, održao predavanje o tome kako prikuplja podatke na Ođenici, dok su drugi učenici pokazali kako se mjeri temperatura i pH vode. U studenom ove u Gimnaziji Petra Preradovića zajedno s njihovim učenicima i učenicima iz Gornjeg Bazja sudjelovali smo u radionici o Vodi kao izvoru života. Ovo je samo mali dio naših aktivnosti koje provodimo u okviru GLOBE programa pri čemu surađujemo s građanima i drugim školama. Radujemo se svaki put kada možemo predstaviti rezultate našeg rada i izmjenjivati iskustva s drugim Globovcima. Tekst: Globovci IBM – Anja Majurec, Gita Pejović i Ella Novosel Foto: mentorica Jasna Razlog - Grlica

Iz riznice najvecih uspjeha

Na Državnom natjecanju i smotri hrvatski GLOBE škola koje je održano od 13.05. do 15.05.2012. god. u Labinu i Rabcu ekipu naše škole predstavljale su učenice 8.d.razreda Anja Majurec, Gita Pejović, Ella Novosel te njihove GLOBE voditeljice, mentorica projekta dr.sc. Jasna RazlogGrlica i učiteljica Danijela Žarković.

Mnogo je ljudi oko nas koji nam trebaju biti uzorima

Skromnost je vrlina kojom se može podičiti naša učiteljica

Iz riznice najvecih uspjeha

Znanstvenik je čovjek koji istražuje, prikuplja podatke i otkriva svijet te svoje znanje prenosi drugim ljudima. On je idealist, čovjek koji pomaže drugim ljudima. Takva osoba krije se i među nama. To je doktorica prirodnih znanosti iz područja biologije Jasna Razlog-Grlica.

Kada ste zavoljeli prirodu i istraživački rad? Svaki čovjek je dio prirode i osjeća ljubav prema prirodi koja je više ili manje izražena, ovisno o tome što ga više zanima u životu. Otkada znam za sebe za mene je istraživanje prirode ono što me čini sretnom. Kada šećem gradom, zapažam razne biljke i životinje te promjene u gradu. Smatram da je poznavanje prirodnih zakona vrlo važno za budućnost čovjeka na Zemlji. Zbog toga se trudim prenijeti svoje znanje i doprinijeti zaštiti prirode. Jeste li se bavili istraživanjima prirode i kada ste bili u školskim klupama? U osnovnoj školi sam sudjelovala na natjecanjima iz biologije i kemije, a u srednjoj školi sam istraživačkim radom o biljnim hormonima rasta sudjelovala na državnom natjecanju u Rovinju. Mentor mi je bio prof. Zvonko Ternjej, moj tadašnji profesor biologije i sadašnji kolega. Prof. Biserka Virag i on su

Na terenu - Drava

me usmjerili prema studiju biologije. Roditelji su mi pružali potporu pri radu jer sam bila odlična učenica. Kao učenica sam mnogo čitala o tome kako napraviti pokuse. Čak sam u svojem dvorištu imala mali laboratorij i istraživala floru Dr.sc. Jasna Razlog-Grlica obližnjih livada u virovitičkom području. Sudjelovala sam na radova. Tijekom desetgodišnjeg rada u istraživačkom kampu u Gospiću našoj školi istraživala sam s učenicima gdje sam upoznala profesore koji su mi poslije predavali na fakultetu i neke kolege proljetnice u gradu, floru virovitičkog koji su sa mnom studirali. U srednjoj školi parka, lišajeve, ptice i šišmiše u gradu, fenološke promjene na brezama i sam upoznala i svog supruga Darka koji peludni kalendar, tjelesnu težinu i visinu se sada bavi istraživanjem i zaštitom ptica, učenika, travnjake i zgrade kao staništa, riba i staništa. Na studiju biologije primila te živi svijet Ođenice. Cilj mi je učenike sam rektorsku nagradu za istraživački rad, upoznati s osnovama istraživačkog rada a kasnije magistrirala. Iako je bilo vrijeme da bi kasnije mogli to znanje primijeniti u Domovinskog rata i imala sam dvoje svom životu i zanimanju. Veseli me kada male djece, nisam posustala i nastavila vidim da su moji učenici nastavili svoj rad sam učiti i istraživati te polagati zahtjevne u gimnaziji i uvijek im rado pomažem ako ispite. me zamole. Tijekom ovih godina bila sam predsjednica Ogranka Matice hrvatske Znam da ste istraživač, koja u Virovitici, član gradskog poglavarstva ste sve istraživanja proveli u i komisije za zaštitu prirode u gradu. našoj školi i Županiji i koji im Sudjelovala sam u inventarizaciji flore je bio cilj? virovitičkog parka, te provedbi ekoloških Da bi se neko istraživanje povelo, projekta Prirodoslovnog društva „Drava“ potrebno je mnogo vremena i novaca. u županiji vezanih za zaštitu staništa Danas se premalo vrednuje rad rijeke Drave. Sada sam član povjerenstva znanstvenika, no to nas ne sprečava za županijsku razvojnu strategiju i svaki da istražujemo. Najteže je odabrati mjesec pišem o ekološkim temama u problem i znati provesti istraživanje. Kod Gradskom vodiču. Cilj mi je istražiti vrste istraživačkog rada se postavlja hipoteza i staništa u gradu i ukazati na njihovu i ciljevi istraživanja. Potrebno je dosta važnost. Smatram da bi svatko trebao vremena provoditi na terenu i bilježiti nešto učiniti za zaštitu prirode i okoliša podatke. Kada se istraživanje provede, te potičem sugrađane da mi se pridruže u potrebno je obraditi podatke i prikazati provedbi projekata usmjerenih na zaštitu rezultate rada i donijeti zaključke. zdravlja i očuvanja bioraznolikosti u gradu Tek onda slijedi pisanje i objavljivanje i Županiji.

Kako potičete učenike da zavole prirodu? Trudim se uključiti ih u projekte koje provodimo u školi. Prije svega to je GLOBE program čija sam voditeljica od samih početaka provođenja tog programa u Hrvatskoj. Kroz redovnu nastavu i u slobodno vrijeme učenici uče kako prikupiti i obraditi podatke na isti način kako to rade brojni učenici i znanstvenici u svijetu. Tako postajemo dio svjetskog obrazovnog programa i doprinosimo zaštiti okoliša i prirode u svijetu. Koja je vaša poruka mladima? Otvorite širom oči i promatrajte promjene u prirodi. Učite i istražujte. Znanje koje prikupite vaše je najveće bogatstvo koje vam nitko ne može uzeti. Surađujte na zajedničkim projektima. Svi nešto znamo i zajedno smo jači. Radujte se malim stvarima kao što je dolazak proljeća, let leptira ili oblici pahuljica u zimi. Novinarka Matea Šimić, 7.b.

Državno - GLOBE

Iz riznice najvecih uspjeha

Što smatrate svojim najvećim postignućem u istraživačkom radu? Svakako je to izrada i obrana doktorskog rada Ekološke značajke makrofita mrtvica rijeke Drave koji je rezultat višegodišnjih istraživanja vodenim biljaka i staništa u našoj zemlji. Da bih to postigla, bilo je potrebno imati objavljene znanstvene radove i sudjelovati na kongresima. Osim na rijeci Dravi zajedno sa svojim suprugom istraživala sam vodene biljke i staništa Zrmanje, Neretve, Bosuta, Velog i Kolanskog Blata na otoku Pagu, rijeke Jadro, jezera Jankovac Zvečevo i drugih staništa u našoj zemlji. Mnogo smo putovali i imamo veliku zbirku fotografija. Prikupljeni podatci vrlo su važni za zaštitu jer su mnoge vrste i staništa sve više ugroženi. Surađujemo s brojnim znanstvenicima i udrugama u našoj zemlji i šire. Svojim radom pridonijeli smo da područje rijeke Drave bude proglašeno regionalnim parkom i rezervatom biosfere te kao buduća Natura 2000 staništa uđe u europsku mrežu staništa.

Promocija doktora znanosti u HNK

Repaški most

Složeni odnosi u prirodi

Uči i osvaja prva mjesta, svira, glumi, pliva, pjeva,...

Jednostavno, sve stignem!

Suradnja i partnerstvo

U razredu sam, kao i svi odlični učenici, „štreberica“, osim kad im treba pomoć. Onda sam „Lucipedija“.

Ja sam Lucija Relić, učenica 8.b razreda, a većina učenika naše škole me zna prvenstveno po uspjesima s natjecanja prošlih godina. Već prvih dana sljedećeg polugodišta počinju ovogodišnja natjecanja i naravno da ću ići na nekoliko njih. Nisam još sasvim spremna, ali ipak je do prvih još punih mjesec dana... Brojna natjecanja i osvojene nagrade Prošle sam godine bila na natjecanjima iz hrvatskog jezika, matematike, kemije, geografije i tehničke kulture. „Najlošija“ sam bila iz kemije jer sam bila „tek“ treća na županijskom natjecanju, iz geografije i tehničkog sam bila druga, a iz hrvatskog jezika i matematike prva. Najteže mi je palo prvo mjesto na županijskoj razini iz hrvatskog jezika jer mi je nedostajao samo bod do državnog. A to bi značilo nekoliko dana izleta, vjerojatno u neko mjesto gdje još nisam bila. U petom razredu sam bila na državnom natjecanju iz geografije u Vinkovcima i u šestom iz tehničkog u Puli i bilo je više nego super. U četvrtom sam bila na regionalnom iz matematike, ali to je bilo u Nazorima. Nisam baš bila presretna zbog toga. Ali i županijska natjecanja su mi odlična, jedan dan nema nastave već idem na „izlet“ busom. Do sada sam bila u gotovo svim školama županije i na tim natjecanjima se susrela s mnogo vršnjaka iz drugih škola i naselja. S „cimericama“ s državnih natjecanja sam još uvijek u kontaktu. Ti izleti su mi i jedan od motiva uspjeha, osim, naravno, usvajanja znanja iz različitih područja mojih interesa. U dodatne nastave sam se

Na koncertu Glazbene škole

uključila samo iz onih predmeta koji me jako zanimaju. Osim onih iz prošle godine, ove godine sam krenula i na dodatnu iz engleskog jezika i fizike. Ništa od naučenog mi neće biti višak, a ako mi baš kasnije i ne zatreba, sve su to stvari koje me jako zanimaju. Za puno toga nisam niti znala da mi je interesantno dok nisam probala, pa me je tako jako zainteresirala npr. izrada maketa od balze i fotografija, a da nisam probala ne bih niti znala što propuštam i ne bi se zapravo zabavljala učeći. Sve što naučim pomoći će mi u srednjoj školi, pa i kasnije na fakultetu, jer imam namjeru studirati. Budući da mi je srednja škola blizu, tu su mi planovi usmjereni prema matematičkom usmjerenju gimnazije, a za studij imam nekoliko ideja i interesa, no možda me tijekom srednje škole zainteresira i nešto novo i potpuno drukčije. I glazba joj je velika ljubav Nastavnici mi u svemu tome pružaju veliku podršku, kroz dodatnu literaturu i zadatke za vježbanje, a najveća potpora mi je obitelj. Roditelji mi dozvoljavaju i omogućuju da idem na sve aktivnosti koje me interesiraju, ali da zbog njih ne

trpi redovna nastava. Pomažu mi kada mi nešto zapne i kada naiđem na neki problem, a tata koristi svoja znanja i vještine iz svih „tehničkih“ predmeta iz svojeg školovanja. Osim bavljenja aktivnostima u našoj školi, učenica sam završnog razreda u glazbenoj školi u kojoj sviram violinu, a sljedeće školske godine planiram biti srednjoškolka i u glazbenoj školi. Zato sam ove godine u glazbenoj dobila kao predmet i sviranje klavira, što me oduševilo. Sviranje violine i klavira ne doživljavam kao vježbanje za školu, nego kao opuštanje u kojem uživam. Državno natjecanje Mladi tehničari 2011.

Osim u glazbi, umjetničke vještine razvijam i u glumi u dramskoj skupini Gradske knjižnice i čitaonice Virovitica, s kojima sam do sata glumila u tri predstave : Pustolovinama Mravka Kraljića, Tigijima i Usamljenoj svjetiljci, te nekoliko kraćih igrokaza, sve u režiji voditeljice Ivane Molnar.

Mnogo me ljudi pita kako ja to sve stignem i zašto se okupiram s toliko obaveza. Ne znam, jednostavno stignem, zato što ništa od toga ne doživljavam kao obvezu i ništa od toga ne moram. Kada mi počne biti zamorno učiti, nešto zasviram na violini ili klaviru i odmorim se, plivanjem se iscrpim fizički i odmorim mozak, učim slušajući glazbu, a često jednostavno odigram neku igricu na kompjutoru, odem na „fejs“ ili pogledam nešto zanimljivo na televiziji. Krimić, CSI, Galileo ili Masterchef. Najbolji su mi filmovi o Harryu Potteru i Gospodar prstenova, a puno više volim pogledati film nego pročitati to kao knjigu. Više sam vizualni tip.

Predstava

Lucipedija Nemam baš previše slobodnog vremena, ali imala bih ga još manje da ne slušam u školi. Zapravo većinu naučim tamo, doma samo riješim zadaću i ponovim gradivo. Za natjecanja mnogo naučim preko praznika jer ne moram učiti još i za redovnu nastavu. Najviše slobodnog vremena, tijekom školske godine, imam u vremenu poslije

natjecanja, a prije završnih ispita na kraju godine. Volim slušati glazbu, crtati, a kad mi i to dosadi pomažem mami u kuhinji. U razredu sam, kao i svi odlični učenici, „štreberica“, osim kad im treba pomoć. Onda sam „Lucipedija“. Najviše se družim sa svojom prijateljicom Andreom, koja mi također pomaže i podržava me. Iako se ponekad porječkamo, nerazdvojne smo prijateljice.

Čestitka na Danu škole 2010. za osvojeno 1. mjesto iz geografije

Lucija u ekipi koja je osvojila zlatni pehar

Suradnja i partnerstvo

Tri zlatne medalje za plivanje Iako baš nisam sportski tip, uživam i u jednom sportu. Plivanje me zaokupilo još kada sam nakon prvog razreda išla u školu plivanja i od tada treniram u Plivačkom klubu Virovitica, zimi na bazenu u Barcsu, a ljeti svakodnevno na našem gradskom bazenu. Zid u mojoj sobi krasi desetak medalja s raznih natjecanja u Hrvatskoj i Mađarskoj, a najponosnija sam na tri zlatne medalje sa državnog natjecanja u Crikvenici prošle godine, kada je ženska ekipa našeg plivačkog kluba bila najbolja i u ukupnom poretku.

Za prijateljstvo ne postoje granice

Čovjek vrijedi onoliko koliko ima prijatelja Rastanak je pričao priču o prijateljstvu, čvrstim vezama koje će, zasigurno, dugo živjeti i prenositi se na nove naraštaje.

Suradnja i partnerstvo

Naša je škola već dugi niz godina veliki prijatelj i partner grada Traunreuta i njegovih stanovnika. Snažan odnos produbljuje se svake godine posjetom naših ili njihovih učenika.

PONEDJELJAK „Budite dobri, slušajte učitelje, javite se čim stignete,“ padali su savjeti roditelja. Ove godine red je bio na nama. Istina, nekima je odvajanje od roditelja teško palo pa se skotrljala i poneka sramežljiva suzica.(Oprosti Nives!) Put je bio dug, ali zanimljiv i zabavan. Svakim pogledom kroz prozor mogli smo ponešto naučiti, vidjeti različite kulture, načine građenja, ukrašavanje vrtova, prirodne ljepote drugih država. Iskustvo na slovenskoj granici nije baš bilo ugodno, ali preživjeli smo. Slijedila su odmorišta, glazba i filmovi kojima nas je zabavljao naš dobri vozač Drago. Kada smo stigli, naši domaćini su nam uputili dobrodošlicu. Kažu, čovjek vrijedi onoliko koliko ima prijatelja. Mi smo među njima. Upoznavanje i ulazak u obitelji rijetko se s čime može usporediti. Osjećaš napetost, bojazan, znatiželju, nesigurnost, a onda se poput mačića u vodi boriš za opstanak. Njemački ne znaš, ali tvoji te domaćini razumiju jer u gestikulaciji i mimici postaješ virtuoz. UTORAK Odlazimo na svečani domjenak gradonačelniku Traunreuta, a potom

Pravo uzbuđenje i avantura

na nastavu. Već vidno umorni, poslije sata o povijesti Traunreuta , sa svojim domaćinima idemo kući. Popodne se vraćamo na bazen i, začudo, umora više nema, ludovanje je na visini. Ah, kako nas je „oprala“ čežnja za jednim takvim bazenčićem u našoj školi. Ostatak dana bili smo slobodni i proveli ga u obiteljima. Iako je već Facebook učinio svoje prije našega dolaska, upoznajemo se i zbližavamo. Obitelji su bile veoma gostoljubive i naši prijatelji su nam omogućili da se osjećamo kao kod kuće. Taj dan je završio druženjem. SRIJEDA - MUNHEN, ALIANZ ARENA Pred školom je toga jutra bila gužva. U društvu učitelja, dvojice ravnatelja i učenika-domaćina krećemo put Munhena. Sjedim i osluškujem zanimljive komentare o zgodama i nezgodama protekloga dana. Arena Alianz je prava grdosija. Čekao nas je obilazak u pratnji vodiča. Zavirili smo u svlačionice, popeli se na tribine, (šteta, prazne), ušli u trgovinu suvenira i dresova Bayerna. Arena nudi brojne usluge unutar samoga stadiona: Fanshop za oba kluba, brojne restorane, pa čak i dva vrtića. Šopingiranje u Shoping centru bio je pravi izazov za naš skromni džeparac. Uzbuđenju toga dana nije bilo kraja. Poslije odmora završili smo u Disco klubu. Uz hitove DJ-a naši dečki su se razbacali na sve strane. Bili su glavni. Na kraju smo svi

Moja prijateljica Beatrice Witt i ja

poželjeli udobne krevete. ČETVRTAK - SALZBURG-RUDNIK SOLI U rudniku nikada nisam bila pa je oblačenje zaštitnih odijela, vožnja vlakićem, spuštanje toboganom i prikaz nastajanja rudnika bilo pravo uzbuđenje i avantura. Vozeći se brodom, uz glazbu, i promatrajući nakupine soli, osjećam blaženstvo, opuštenost. Slijedi povratak u stvarnost. Slobodno vrijeme provodimo u šetnji gradom, kupovanju poklona. Upijamo svaku sličicu grada, spremamo je u sjećanje ili fotoaparat. PETAK - CHIEMSEE Zadnji dan našega boravka u Trauenreutu bili smo počašćeni odlaskom na CHIEMSEE. Brodom dolazimo do “muškog otoka“na kojemu je dvorac Herrenchimsee, a sagradio ga je kralj Ludovik II kao „hram slave“ u čast francuskom kralju Luju XII. Ostajemo zapanjeni i oduševljeni ljepotom i raskoši ovoga zdanja, njegovih slika i kipova. Čovjek se zapita:“Otkud toliko bogatstvo?“ Šteta što takvih umjetnina nema i danas pa da obilježe ljepotom našu „sirovu stvarnost“. Slijedi „ženski otok“. Na njemu je 782. godine izgrađen Benediktinski samostan. Otok žena idealan je za odmor . Šećući otokom, došla sam do zaključka kako su žene Bogom dane za uživanje upravo ovdje. SUBOTA - SVUDA POĆI, KUĆI DOĆI Rastanak je pričao priču o prijateljstvu, čvrstim vezama koje će, zasigurno, dugo živjeti i možda se prenijeti na nove naraštaje, ali i o našoj čvrstoj ukorijenjenosti u rodno tlo, ljubavi za našu braću, sestre, roditelje, bake i djedove, sreći koju ćemo doživjeti pričajući priče našim prijateljima iz školskih klupa o prijateljima iz Traunreuta. Dora Đeri, 7.c

Suradnja i partnerstvo škola nastavlja se i ove godine

S veseljem očekujem sljedeće druženje

Prijateljstvo ne poznaje granice

Prošle smo godine u svibnju ugostili učenike i učitelje iz Traunreuta. Poznato da naša i njihova škola njeguju tu tradiciju već dugi niz godina (od 1986. godine). Kako u ovoj školi radim tri godine, za mene je to bilo nešto novo i zanimljivo, stoga sam se uključila u nekoliko druženja s našim gostima. Na to me potakla tadašnja učiteljica njemačkog jezika Sandra. Upoznala sam njihovog ravnatelja gospodina Dietera Flessu i dvije prekrasne učiteljice Heidi i Andreu. S njima sam ubrzo našla zajednički jezik i tako je započelo naše prijateljstvo. Prošla je godina dana i dolazi vrijeme našeg posjeta Njemačkoj. Ni u peti mi nije bilo da bih baš ja mogla biti ta koja će imati priliku otići tamo i predstavljati našu školu. Vremena za odluku bilo je malo. Spakirala sam stvari u nekoliko sati i krenula na put. Na put smo krenuli 8.10.2012. U Traunreutu smo proveli prekrasnih pet dana. Učenike su pratili naš ravnatelj Josip Strmečki, nastavnik informatike Vjekoslav Lončar i ja. U Traunreut smo stigli u ponedjeljak u večernjim satima. Naši domaćini su nas nestrpljivo dočekali. Sve nas je srdačno pozdravio njihov ravnatelj gospodin Dieter Flessa. Ugodno nas je iznenadio

Obilazak ljepota

kad nas je pozdravio na našem jeziku. Učenici su prepoznali svoje domaćine te s njima krenuli kući. Ostale dane osim upoznavanja grada i škole, proveli smo na izletima koje je za nas planirao njihov ravnatelj. Za učenike je to značilo upoznavanje Njemačke, Bavarske, druženje sa svojim prijateljima, a za učitelje je značilo izmjena iskustva, stvaranje prijateljskih veza, dogovori za daljnji tijek partnerstva. Prvi izlet je bio u Munchen, Allianz arenu, što je bio pravi doživljaj za obožavatelje nogometa. Ženska strana ipak nije bile zakinuta, na kraju posjeta išli smo u veliki šoping centar, pa su svi bili sretni i zadovoljni. Sljedeći dan smo posjetili rudnik soli u Salzbergu. Tamo smo dobili posebna rudarska odijela, tako da smo se zaista osjećali kao pravi rudari. Zadnji dan našeg boravka, napokon se vrijeme proljepšalo. Dan smo proveli na jezeru Chimsee. Nijemci kažu da je to njihovo bavarsko more. Okućnice prekrasno uređene, s mnoštvo restorana i brodova. Posjetili smo dva otoka, a na jednom od njih nalazi se dvorac kralja Ludwiga 2. Dvorac me je očarao. O dvorcu sam puno saznala od njemačkih kolega dan prije izleta, a kad sam sve to i vidjela, mojem divljenju nije bilo kraja.

U školi naših domaćina

Na izlete smo išli u pratnji njihovih učitelja i učiteljica. S njima smo se isto tako družili za vrijeme ručka i večere. Svi učitelji, koje sam upoznala, zaista su prijateljski raspoloženi, nasmiješeni, simpatični, društveni, imam samo riječi hvale. U njihovom društvu ubrzo sam se počela osjećati kao kod kuće. Ove je godine u razmjeni sudjelovalo 24 učenika od petog do osmog razreda. Učenici su boravili u obiteljima učenika koje su sami odabrali kao svoje partnere. Takav način razmjene omogućio je učenicima jedno sasvim novo iskustvo. Živjeti tjedan dana u stranoj obitelji, komunicirati na stranom jeziku zaista nije mala stvar. Upoznali su nove prijatelje, upoznali njihovu školu, učitelje, ravnatelja, te naravno uživali u mogućnostima koje pruža jedan mali gradić, Trauenreut. Prvi posjet Njemačkoj za mene je bilo predivno iskustvo, sasvim drugi svijet u svakom pogledu, šteta što nije trajao duže. Zahvalna sam što sam imala takvu priliku i s veseljem očekujem sljedeće druženje s njemačkim kolegama. Mateja Ciprijanović, učiteljica engleskog jezika

Suradnja i partnerstvo

Za učenike je to značilo upoznavanje Njemačke, Bavarske, druženje sa svojim prijateljima, a za učitelje je značilo izmjena iskustva, stvaranje prijateljskih veza, dogovori za daljnji tijek partnerstva.

Izlet na Plitvička jezera

Krajolik u kojemu se diše punim plućima

Putovanja

Šumovit je planinski kraj u kojem je nanizano 16 prekrasnih manjih i većih jezera kristalno modrozelene boje.

Svako putovanje novi je izazov. Noć prije obično ne spavam jer željno iščekujem odlazak. Tako sam i ovoga puta bio budan već u pet sati. Za tren oka bio sam spreman za polazak. Pred školom glasni zvukovi učenika koji se smještaju u autobus i nakon što je sve provjereno, krećemo. Promatrali smo kroz prozore autobusa pejzaže koji su promicali pored nas. Ubrzo smo napravili pauzu za doručak. U Zagrebu je došla Jedna od ljepota Rastoka turistički voditeljica koja nam je tijekom puta govorila o povijesti grada Karlovca, gradu i potoka, a međusobno su spojena na četiri rijeke, o Dubovcu, dvorcu pjenušavim kaskadama i šumnim koji ima „blizanca“ u Italiji. Prolazeći slapovima. Pješačili smo jednim brdovitim predjelima, stigli smo i dijelom parka gledajući mnoštvo do NP Plitvička jezera. Tamo nas je slapova, guste šume i bistra jezera čekala turistička voditeljica koja nas je u kojima je bilo pastrva. Na odmorištu smo čekali turistički brodić koji nas je vozio po jezeru Kozjak, koje je najveće i najdublje jezero u NP. Od pristaništa na drugom kraju jezera pješačili smo puteljcima kroz gustu šumu i uživali u pjevu ptica te svježem zraku koji smo udisali punim plućima. Nakon toga ručak je svima dobrodošao i kratak odmor. Uslijedila je ponovna vožnja do Rastoka. Vremenske prilike nam baš i nisu bile naklonjene no ipak smo vidjeli stare vodenice i male

slapove. Od pedesetak vodenica, koliko ih je prije bilo, danas ih je sačuvano svega nekoliko.Vidjeli smo način na koji vodenice melje žitarice. Zbog kiše smo krenuli prema Karlovcu, a u njegov blizini je naselje Turanj u kojemu je Muzej Domovinskog rata. U tom su muzeju izloženi tenkovi i topovi koji su bili korišteni u ratu. Na povratku kući nije nam nedostajalo duhovitosti i zabave. Svaki ovakav događaj za mene je neponovljiv doživljaj. Dominik Berec, 7.b Plitvička idila

Nismo mogli odoljeti

upoznala sa svim važnim podatcima ovog prirodnog fenomena koji je 1949. uvršten u UNESCO –v popis svjetske kulturne i prirodne baštine. Šumovit je planinski kraj u kojem je nanizano 16 prekrasnih manjih i većih jezera kristalno modro-zelene boje. Vodu dobivaju od brojnih rječica 6.b i razrednica Zumbulka Foret

Sportsko-putopisni doživljaj Grčke

Putovanje obojano prošlošću Kada sam stao pokraj te “tvrđave”, osjećao sam se dijelom povijesti i sreća u meni je “kuhala” i jednostavno to je bio najljepši dan u mom životu.

Duga 24 sata putovanja No došao je i taj dan, prtljaga je bila spremljena, moja uzbuđenost je bila velika, bio sam vrlo radostan i sretan jer sam se napokon mogao odmoriti od škole i učenja. Krenuli smo. Pitao sam trenere i vozače koliko bi nam trebalo do Grčke, no odgovor mi se baš i nije svidio, pred nama je bilo dvadeset četiri sata putovanja. Stigli smo na granicu Hrvatske sa Srbijom, to mi je bio prvi put da ulazim u neku stranu državu. Osjećao sam se predivno, uzbuđeno i svaki put kad sam uzdahnuo, osjećao sam sreću jer sam znao da ovo nikada neću zaboraviti. Kad smo ušli u Srbiju, znao sam da ima prekrasnih ljepota i znamenitosti. Prošao sam pokraj Beogradske arene gdje su prije par godina igrali HrvatskaSrbija u rukometu, nažalost Hrvatska je izgubila. Prošao sam kroz vrata Beograda i pokraj jednog velikog mosta za koji se smatra jednim od najljepših u Europi. Bio sam ponosan jer sam prošao kroz vrlo poznati europski grad. Sljedeća destinacija nam je bio makedonski grad Đevđelija jer smo tamo trebali prespavati u hotelu. Tamo smo stigli u kasnim satima i nisam uspio vidjeti nikakve znamenitosti. Spojio ugodno i korisno Ujutro smo krenuli prema Grčkoj, jednoj od najpoznatijih povijesnih država. Budući da je Đevđelija na samoj granici, nije nam trebalo puno vremena da je prijeđemo. Krenuli smo prema

glavnom cilju, grčkom gradu Korintu. Moram napomenuti da je Grčka jedna vrlo topla država, u kojoj “ljeto” traje 300 dana u godini. Kako smo putovali, zamišljao sam kako bih se mogao kupati u Jonskom ili Sredozemnom moru. Malo je bilo teško putovati jer je u autobusu bilo oko 35 celzijevih stupnjeva. Nakon dugog putovanja napokon smo stigli u Korint. Išao sam u Grčku da se lijepo provedem, da pamtim taj doživljaj cijeli život. No razlog zbog kojeg sam pošao na putovanje bio je nogomet i znam da će to biti moja najveća ljubav cijeli život. U Viroviticu došli okrunjeni zlatom U Grčkoj sam se zadržao puna tri dana. U tom vremenu uspio sam proći njezine najpoznatije znamenitosti. Posjetio sam Korintski kanal koji je na sam pogled budio strah u meni jer je bio jako, jako dubok. Poslije utakmice uvijek smo išli nešto obići i tako sam tom prilikom obišao drevni grad u Korintu. Bio je pun velikog kamenja i ostataka različitih građevina. Brzo su prolazila ta 3 dana, no zbog toga sam pomalo bio radostan jer mi je nedostajala obitelj, škola, prijatelji, Hrvatska i moja Virovitica. Na turniru smo bili prvi i prema Hrvatskoj smo krenuli sa zlatom oko vrata. Na putu prema kući stigli smo posjetiti Akropolu koju smatram nečim najljepšim što sam ikad vidio. Kada sam stao pokraj te “tvrđave”, osjećao sam se dijelom povijesti i sreća u meni je “kuhala” i jednostavno to je bio najlijepši dan u mom životu. Sjeli smo u autobus i krenuli prema Virovitici. Ovo putovanje je nešto što je uljepšalo moj život i nikad ga neću zaboraviti. Grčku, Akropolu, Beograd i još mnoge znamenitosti ostavit će mi lijepo sjećanje o kojem ću ponosno pripovjedati. Dominik Mikolčić, 8.a

Putovanja

U gradu se otvorila Arsenalova škola nogometa. Budući da treniram nogomet već dosta dugo, krenuo sam na njihove treninge i jednodnevne kampove. Nakon nekoliko treninga najredovitiji igrači dobili su nagradu da idu u Grčku na turnir. Sreća je bila neopisiva, pripreme su krenule još mjesec dana prije putovanja. Nisam mogao dočekati taj trenutak da sjednem u autobus i krenem.

Slikom i riječju

Uvodna riječ glavnog urednika Putovanja

Škola u prirodi Pomorski muzej

Školska godina počela je jako zanimljivo i veselo. Naš 4.a i učenici 4. razreda PŠ Taborište krenuli u sasvim novi i drugačiji oblik nastave. Učionice naše škole zamijenili smo nastavom koja je poznata pod imenom Škola u prirodi. Putovanje smo započeli u kasno večernjim satima malo prije ponoći 5. rujna 2012. Nakon toplih i malo suznih pozdrava (roditeljima su više zasuzile oči nego nama, mada su se i naša malo srca stisla) počela je naša avantura s učiteljicama Kornelijom Šarić, Snježanom Volenik i Jelicom Oluić. Putovanje do Splita prošlo je bez problema. Malo se drijemalo, više razgovaralo… bili smo uzbuđeni. Možemo se pohvaliti da smo to jutro ustali prije naših roditelja. U osam sati ugledali smo prekrasni“bili“ grad koji nas je dočekao pospan i u magli. Autobus nas je dovezao do našeg odmarališta Vile Mikice koja je u vlasništvu Crvenog križa Osijek. Odmaralište tijekom cijele ljetne sezone prima učenike nižih razreda iz Slavonije gdje se odvija nastava.

Upoznali smo voditeljicu odmorališta Martinu Hećimović, stručnog suradnika(voditelja) Roberta Bandova, studenticu Ivu Vrebac, kuhare i tetu čistačicu. Svi su oni cijelo vrijeme našeg boravka sjajno vodili brigu o nama i našim potrebama. Tako smo se upoznali sa samostalnošću i vođenju brige o vlastitim stvarima (spremanje kreveta, soba), upoznali znamenitost gradova Splita, Trogira, ljepote otoka Brača, upoznali i uživali na gradskom kupalištu Bačvicama gdje smo odradili mnogobrojne sate tjelesne i zdravstvene kulture plivajući, skačući, roneći i naprosto uživajući u moru i njegovim čarima. Upoznali nove prijatelje, upoznali bolje sebe i svijet oko sebe. Nakon šestog dana nastave u Splitu vratili smo se sretni i bogatiji za još jedno iskustvo, s novim znanjem o ljepotama naše domovine koja je uistinu raznolika. Bilo nam je lijepo i ponovilo se. Paula Žigman, 4.a i Lana Zelembrz, 4.r. PŠ Taborišt

Prokurative

Ulicama grada Splita

Otok Brač Grgur Ninski

Od Virovitice do Rastoka, Zadra i Šibenika

Da je barem dulje trajalo Nova poznanstva, nova znanja o dijelovima Hrvatske, možda i male svađe obilježile su naš maturalac. Nakon godinu dana iščekivanja, pregovaranja, planiranja… Dan našeg maturalca je napokon došao. Iako je tek bilo pet sati ujutro, na našim licima se mogao vidjeti osmijeh i veliko uzbuđenje zbog dana koji nas očekuju. Raspoloženje u busu bilo je na vrhuncu, malo smijeha, malo glazbe. U zabavi je vrijeme prolazilo.

Za nekoliko sati smo već bili na Rastokama, prvoj destinaciji našeg maturalca. Rastoke su prigradsko naselje grada Slunja, slikovito mjestašce smješteno na oko 100 km od Zagreba. Rastoke su posebne po tome što se u to bogatstvo zelenila po otočićima i hridima pred tristo godina ispreplelo ljudsko naselje s mlinicama žličarkama. Rastoke su 1969. godine uvrštene u Registar nepokretnih spomenika kulture pri Regionalnom zavodu za zaštitu spomenika kulture u Zagrebu. Iako je većina nas bila i više puta u Rastokama, sama priroda ondje je unikatna, svjež zrak i prekrasni slapovi ostavljaju bez daha.

Cerovačke pećine Poslije prekrasnih Rastoka, krenuli smo dalje, prema našoj drugoj destinaciji, Cerovačkim pećinama. Skliske stepenice, mokro tlo nekako nam je pokvarilo raspoloženje, ali ipak smo uspjeli! Cerovačke pećine su smještene na južnom dijelu parka prirode “Velebit”. Temperatura u špiljama se kreće između 5 i 11 C. Špilje su iznimno bogate nalascima iz davne prošlosti. Osim velike količine arheoloških ostataka također su jedno od većih nalazišta spiljskog medvjeda u Hrvatskoj. Voda svojim konstantnim kapanjem nastavlja tisućama godina star proces gradnje siga.

Na slapovima Krke

Zadarske znamenitosti Poslije osam sati vožnje jedva smo dočekali da se smjestimo u naš hostel. Bila sam vrlo iznenađena prizorom, preko puta našeg hostela imali smo predivan pogled na more. Večer je došla brzo, nismo mogli dočekati da saznamo gdje tko spava, tko je s kime u sobi, i da obiđemo cijeli hostel, bili smo jako znatiželjni! Poslije (ne) prospavane noći, ujutro smo krenuli u Zadar, imali smo puni raspored za drugi dan! Zadar je vrlo zanimljiv grad, posjetili smo katedralu sv. Stošije, obišli crkvu sv. Donata i Morske orgulje po čemu je Zadar poznat. Zadarska katedrala sv. Stošije je trobrodna romanička građevina, ujedno i najveća crkva u Dalmaciji.

Slapovi Krke i Šibenik Uslijedio je posjet slapovima Krke i šibenskoj katedrali. Krka me je najviše oduševila, slapovi, zelenilo kojom je okružena, mnoštvo ljudi koji se odmaraju i kupaju u rijeci bilo je nešto prekrasno za vidjeti. Na rijeci Krki se nalazi 7 slapišta. Rijeka Krka izvire u blizini Knina, podno 22 metarskog Topoljaskog buka ili Krčića, kojeg stvara pritoka rijeke Krke-Krčić.

8.a

Naš raspored za taj dan morao se nastaviti. Šibenska katedrala je bila sljedeća destinacija. Unutar šibenske katedrale, vladala je potpuna tišina, svi smo u miru promatrali i slušali povijest šibenske katedrale. Šibenska katedrala sv. Jakova svakako je jedan od najljepših i najznačajnijih arhitektonskih objekata u Hrvatskoj. Njen značaj prepoznao je i UNESCO, koji ju je 2000. godine uvrstio na svoj Popis svjetske baštine.

Večer plesa, pjevanja i zabave Nikad se prije nismo tako naplesali, napjevali, jednostavno smo uživali. Svakako je to bio šećer na kraju! Društvo nam je bilo izvanredno! Tu noć od spavanja nije bilo naravno ništa, pričalo se i smijalo, u granicama normale, naravno. Jutro. Povratak. Obišli smo našu zadnju destinaciju, kanjon Zrmanje. Nova poznanstva, nova znanja o dijelovima Hrvatske, možda i male svađe obilježile su naš maturalac. Ovaj maturalac nas je jako zbližio. Iva Poljak, 8.d

Uvodna riječ glavnog urednika Putovanja

Bogatsvo vode i zelenila

Festival dobrih

Uvodnalinija Vruca riječ glavnog urednika

Špancirfest – Varaždin 2012.

Od uličnog festivala koji njeguje tradiciju, Špancirfest je prerastao u jedan od najvećih europskih festivala i postao zaštitno lice Varaždina. Špancirfest, festival gradskih šetača, popularno nazvan i festival dobrih emocija, započeo je 24. kolovoza velikim vatrometom iznad prelijepog baroknog grada. Nastavljen je šarenilom boja na gradskim ulicama svih deset dana trajanja ove velike turističke manifestacije, a završen je isto tako velikim spektaklom, nastupom keltskog punk banda Flogging Molly. Tisuće posjetitelja prošpancirale su Varaždinom i uživale u uličnim performansima, koncertima i drugim čarima. Glazba za svačije uho Bilo je tu mađioničara, maskota, klauna, zabavljača na štulama itd. Za dobru atmosferu na Starom gradu zaslužni su mnogi glazbeni izvođači, osobito dečki iz varaždinskog banda Cold Snap. Oni su zagrijali publiku svojom žestokom metal glazbom, ali i pravim vatrenim showom na pozornici. Nastupilo je mnoštvo izvođača za svačiji ukus, od domaćih tamburaša i klapske

pjesme do Sandre Bagarić, Martine Tomčić, Josipe Lisac, Marka Tolje, Natali Dizdar… Sadržaji za mlađi uzrast Mlađi posjetitelji bili su zaokupljeni Vindilandom u kojemu se moglo sudjelovati u igrama kao što su odbojka, karaoke, memori, a tu se našla i stijena za penjanje za sve koji su htjeli u svojem svijetu mašte osvojiti vrh. Navečer se uživalo u kinu na otvorenome, a svi filmovi koji su se prikazivali, bili su već prikazani u Cinestaru. Scenski spektakl Početak nedjeljne večeri bio je u bijelom – održao se Milk Night. Na tradicionalnom Vindijinom glazbeno – scenskom spektaklu više od 100 plesača izvelo je sanjivu koreografiju inspiriranu starim hrvatskim pričama i mitološkim

bićima koja ih nastanjuju. Nastupali su plesači varaždinskog plesnog studija Vindi, a za potpuni doživljaj zaslužni su i brojni gosti, među kojima su varaždinski folklorni ansambl, plesni studio Lepeza iz Zagreba te radionica Liane Lončar iz Požege. Fešta Na Stančićevom trgu na Pan pozornici feštu u svom stilu napravio je legendarni Rambo Amadeus, a špancirere ispred Zagorje Tehnobeton pozornice zabavljao je Marijan Ban i Diktatori.

Ljubitelji plesa i noćne ptice, nakon koncerta na MTV pozornici uputili su se na Party pozornicu Arena, gdje su s Umbom i Balatzom dočekali zoru. Svojim afro funk i funky breaks zvucima zadržali su i najumornije špancirere na plesnom podiju. Zaštitno lice Varaždina Procjenjuje se da je kroz Varaždin u tih 10 dana prošlo oko 200.000 ljudi, što znači da se Grad učetverostručio. Od uličnog festivala koji njeguje tradiciju, Špancirfest je prerastao u jedan od najvećih europskih festivala i postao zaštitno lice Varaždina.

Suradnja sa školskim listom “Budilica” OŠ Vidovec iz Vidovca nastavljena je i u ovom broju Hlapića Dokaz tome je i sve veći broj akreditiranih novinara koji iz godine u godinu u Varaždin dolaze iz cijele Hrvatske, ali i inozemstva, kako bi pratili Festival. Piše: Elena Ozmec, 7.a (tekst iz školskog lista “Budilica”, OŠ Vidovec iz Vidovca)

Uvodnalinija Vruca riječ glavnog urednika

emocija

Razgovor s umirovljenom nastavnicom povijesti Ankicom Lovrenc

Opet bih odabrala isti poziv

Odlazak u mirovinu

Kako se osjećate sada kao umirovljena učiteljica? Osjećaji su pomiješani. Često mi se čini da mi je radni uvijek kratko trajao, nisam svjesna svojih godina, mislim da bih još mogla raditi, ali kada se „prizemljim“ sretna sam što se ne moram pripremati za nastavu, razmišljati o obvezama koje postaju sve teže.

Nedostaje li vam posao učiteljice? Zaista sam voljela svoj posao i koliko god bio odgovoran i težak, opet bih ga odabrala kada bih morala biti u prilici da to učinim. Odabrala bih iste nastavne predmete (hrvatski jezik i povijest) jer sam uživala u njihovom poučavanju. Kako sada provodite svoje dane? Dan mi kratko traje. Mislila sam da ću imati puno slobodnog vremena, ali nisam se još snašla u njegovom rasporedu. Kod kuće ima puno posla, volim i putovati, nije mi dosadno.

Kakav je osjećaj sada doći u našu školu sa saznanjem da više ne radite? Ne razmišljam o tome sve dok se ne približim zgradi i začujem zvono i dječji žamor, tada me na trenutke obuzme sjeta zbog osjećaja da tamo više ne pripadam, ali brzo postanem svjesna da je to sastavni dio života koji svatko mora proći. Državni ekokviz 2009-2010

Imate li kakvih zgoda ili možda nezgoda koje su obilježile vaš rad u našoj školi? Kao i u životu tako i na radnom mjestu bilo je lijepih i tužnih trenutaka i zgoda. Ne želim neke posebno izdvajati. Ružne želim što prije zaboraviti, a sa lijepima, kojih je puno bilo, provesti ostatak treće dobi. Iva Poljak 8.d

Marija Brlas, Željka Šolc i Ankica Lovr enc

Ravnateljeva čestitka nastavnici Željki

Željka Šolc i nagrađeni učenici za osvojeno 1. mjesto u ekokvizu

Nakon 42 godine rada u školstvu

Sva moja maštanja bila su usmjerena samo na poziv učiteljice Zašto ste se baš odlučili za poziv učiteljice razredne nastave? Dogodilo se to u mojoj šestoj godini kada su me moji stariji prijatelji poveli sa sobom u školu. Od tada su sva moja maštanja bila usmjerena samo na poziv učiteljice. Upisala sam studij razredne nastave i tako svoj radni vijek posvetila radu s učenicima nižih razreda. Kako se osjećate kao nedavno umirovljena učiteljica? Još uvijek kao da sam na produženom godišnjem odmoru gdje povremeno očekujem kako će uskoro početi nova školska godina, a onda se vratim u stvarnost i privikavam se novom načinu života.

Učiteljica Ankica Lovrenc na izložbi s učenicima 8.r.

Nedostaju li Vam učenici i kolege? Podjednako mi nedostaju učenici i kolege. Svaki dan proveden s njima bio je dan za pamćenje. Pamtite li neki poseban događaj kojega ćete se uvijek rado prisjećati? Kao i u svakom učitelju nezaboravne uspomene vezane su za prvi ulazak u razred i susret s prvom generacijom učenika. U mom dugogodišnjem radu svaki dan je bio poseban i prepun događaja. Sada imate više vremena za sebe i svoju obitelj. Kako sada provodite slobodno vrijeme? Sada imam više vremena za svoje unučice, šetnje, čitanje i druženje sa svojim prijateljima. Hvala Vam na ugodnom razgovoru! Anja Majurec,8.d

Nagrada za 40 godina rada u školi - Marija Brlas

Odlazak u mirovinu

Razgovarala sam s učiteljicom Marijom Brlas. Učenici učiteljicu pamte kao strogu i pravednu.

Početak nove šk.god. obilježan mnogim novostima

Prostori škole zablistali novim sjajem Lijepi moderni WC - i, nove pločice, umivaonici, moderni držači papirnih ručnika za brisanje ruku i posude s tekućim sapunima. okolo učionice postavljene su ukrasne pločice, imamo i novi umivaonik i oko njega nove pločice, pod učionice je čist blistav. Još jedno iznenađenje smo uočili na odmoru. Novi sanitarni čvorovi, tako je rekla naša učiteljica. Lijepi moderni WC - i, nove pločice, umivaonici, moderni držači papirnih ručnika za brisanje ruku i posude s tekućim

sapunima. Što je najvažnije - uvijek ima tekućeg sapuna, papirnih ručnika. Naravno učiteljica nas je upozorila da se lijepo koristimo tim novinama tj. da pazimo na zidove da nam bude što duže lijepo! Ena Moslavac 3.c

Novosti u školi

Početkom nove školske godine krenuli smo u treći razred. Kada smo ušli u našu školu, veoma smo se iznenadili dočekala nas je nova učiteljica Katarina Marčeta, naša učiteljiica Marija Brlas otišla je u mirovinu. Iznenađenjima tu nije bio kraj učiteljica nas je uvela u učionicu mi smo samo rekli: Vau! Ta je učionica veoma lijepa, zidovi su čisti,

u školski restoran Prostor pred ulaskom

Novouređeni sanit arni čvor

U novu školsku godinu u Učenici i učiteljice PŠ Rezovačke Krčevine započeli su novu školsku 2012./2013. godinu u prekrasno obnovljenoj i uređenoj maloj seoskoj školi.

nekoliko mjeseci ili prije više godina sada bi se rado vratili u školske klupe, u ovako lijepo uređenom prostoru. Naša škola jedan je od ljepših ukrasa cijeloga sela.

Stara škola ponovno je zablistala ogrnuta lijepom bijelo-plavom fasadom. Beskrajnog sivila je nestalo. Kroz nove blistave prozore škola se smije malim đacima, ali i svakom prolazniku. Bivši učenici ove područne škole, bilo da su je napustili tek prije

Opremljeni novim tehničkim napravama i mogućnostima suvremenoga svijeta i nastavni proces bit će bogatiji, zanimljiviji, a zasigurno i uspješniji. Zahvalni smo svima koji su na bilo koji

način doprinjeli ostvarenju naših malih snova i želja. Zahvaljujemo na potpuno novom, lijepom i ugodnom okruženju, uz obećanje da ćemo marljivo učiti i s veseljem iščekivati svaki novi školski dan čuvajući školski prostor i okoliš škole kako bi još dugo, dugo bio ovako lijep. Lana Crnogaj, 2.r. PŠ Rezovačke Krčevine

Obnovljena školska zgrada u Rezovcu

Sve za udoban boravak i učenje svijetle i prostrane, opremljene suvremenim učilima i namještajem omogućavaju udoban boravak i učenje. Obnovljene su i druge prateće prostorije. Svega toga ne bi bilo bez zalaganja, snalažljivosti i upornosti našeg ravnatelja Josipa Strmečkog te

razumijevanja i financijske pomoći Virovitičko-podravske županije, grada Virovitice i resornog ministarstva. Marta Kunkić, 4.r. PŠ Rezovac

Novosti u školi

Početak nove školske godine 2012./2013. u PŠ Rezovac obradovao je učenike, učiteljice i roditelje. Školska zgrada je obnovljena: nova bijela fasada, nova stolarija, ulaz u školsku zgradu proširen i popločen, novo stepenište. Učionice,

Pred obnovljenom školom u Rezovcu

lijepo je raditi u obnovljenoj učionici

novouređenom prostoru

Stara škola

Nova škola

Kućni ljubimci

Kucni ljubimci

Beba i Lisa

Zovem se Mateas i idem u 1. razred PŠ Rezovačke Krčevine. U svom dvorištu imam puno domaćih životinja i sve ih puno volim. Najdraži su mi moja Lisa – kobila i Beba njezino ždrebe. Lisa ima 15 godina i teška je oko 550 kg. U našem je vlasništvu tek šest mjeseci. Prije tri mjeseca Lisa je oždrijebila veselo, razigrano ždrijebe koje sam nazvao Beba. To su konji hladnokrvnjaci nastali dugotrajnim križanjem toplokrvnih kobila s uvezenim pastusima hladnokrvnih pasmina. Oni su mirni i radni konji. Jedu zob i sijeno. Mi ih držimo iz ljubavi prema tim prekrasnim životinjama. Tata i ja se brinemo o njima, hranimo ih, češljamo, čistimo.

Vole se ko pas i mačka

Vodim brigu da se znojni ne napiju hladne vode jer se mogu razboljeti. Beba je moja najveća ljubimica koje se ponaša kao i malo dijete. Voli trčati i utrkivati se sa mnom na biciklu. Kada porastem, naučit ću Bebu jahati, pa ćemo zajedno trčati po livadi. Ona je moja najveća ljubav. Mateas Biondić, 1. razred PŠ Rezovačke Krčevine

Moja ljubimica

Bernski planinski pas

Voli šetati i razumije kada krećemo pa tada maše repom i laje

Moj pas zove se Ezra. Ženka je i vrlo je zaigrana. Pametna je i privržena obitelji i nikuda sama ne ide iz dvorišta. Crne je dugačke dlake, a po vratu i nogama je bijele boje. Dlaka joj je mekana i tanka. Kada ide u šetnju, ide bez uzice i poslušna je. Nekada se znam s njome poigrati, ali samo kada imam vremena. Ona se voli igrati s drugim psima iz susjedstva. Kada mi dođu neke prijateljice ili neki gosti, ona uvijek jako laje jer ih ne poznaje i svi misle da će ih ugristi, boje se njezine veličine i glasa. Ta pasmina voli se igrati s djecom i neće nikoga ugristi, ali ako ju netko želi podragati, ne da se i bježi. Jede kupovnu suhu hranu. Najviše mi se sviđa njezin doček. Kada ulazim u dvor, ona mi daje šapu i želi se maziti. Boji se grmljavine i pucanja, tada otvara kućna vrata, ulazi i skriva se. Može ona otvarati i velika garažna vrata, vrata kapljice pa i preskočiti ogradu. Voli šetati i razumije kada krećemo pa tada maše repom i laje. Moja Ezra je

jako zanimljiva kada nam pomaže loviti susjedove guske koje prelijeću u naše dvorište. Često se desi da nekoliko gusaka preleti preko ograde u naš dvor. Tada je dovoljno reći: „Ezra, ulovi ih.!“ Ona odmah pojuri prema njima, šapom ih zadrži i čeka da mi dođemo. I tako nam pomogne uloviti jednu po jednu blistajući od sreće,a sretna sam i ja, njezina ponosna vlasnica. Maja Kolarević,7.b

U mojoj kući žive dva kućna ljubimca.To je jedan veliki crni mačak koji se zove Garo i jedan pas po imenu Billy. Moja sestra i ja jako volimo životinje, pa nam je teta prije sedam godina poklonila malog crnog mačića s krupnim zelenim očima i tata ga nazvao Garo. Kod nas je jako dugo i pravi je član naše obitelji. On je dosta miran mačak i nije jako zahtjevan. Voli puno jesti, a još više spavati. Ima svoju stolicu na kojoj on uživa.No, prošle godine smo nabavili malog mopsa i kod Gare je zavladala ljubomora. Billy je bio jako mali, pa Garo nije obraćao puno pažnje na njega. No kako je Billy odrast ao, stalno ganja Garu. Stalno se tuku, svađaju, love po dvorištu, a ponekad mislimo da se igraju. Billy je jako zahtjevan i zaigran. On bi se stalno igrao i traži puno pažnje. S nama putuje kada idemo na put i ništa se ne boji. Jako voli biti u kući i igrati se svojim igračkama. On ima svoju kutiju za spavanje i strašno hrče. Ima maleni nosić, pa mu je malo teže disati. Sestra i ja ga često vodimo u šetnju iako je mali, pa ne može dugo hodati. Meni su moji kućni ljubimci jako dragi, ali s njima uvijek ima posla. Moja cijela obitelj voli životinje, pa to onda nama nije neki problem. Ponekad su malo zločesti,pa se seka i ja onda malo naljutimo na njih.Onda tu nastupaju mama i tata. Mama obožava mačka, stavi ga u krilo i mazi, a tata uzme povodac i s Bilijem ode u šetnju. Nadam se da ću se još dugo igrati s njima i uživati u zajedničkom druženju. Barbara Hegediš, 5.a

jom kontrolom Sada je sve pod mo

Barbarini kućn i ljubimci

Veterinarska ambulanta za male životinje

Spasitelj Feliks

Dražen Majetić i Oliver Rajković

Odlazak u veterinarsku ambulantu i razgovor s veterinarima pomogao mi je da se moja ljubav prema životinjama još više poveća i zaista sam sretna, a taj osjećaj kada je tvoj kućni ljubimac na operaciji i kada su ti minute sati dobro poznajem jer je i moj pas bio na operaciji.

Razgovor sam vodila s mr.Draženom Majetićem dr.med.vet. i Oliverom Rajkovićem dr.med.vet.

Što za Vas znači biti veterinar? Lijepo je pomagati životinjama i osjećamo se sretno i ispunjeno kada možemo pomoći bespomoćnim životinjama. Kako ste odlučili baviti se tim zanimanjem? Odmalena sam volio životinje, poslije je to preraslo u nešto više i tako sam se s vremenom odlučio za zanimanje veterinara.

Koliko dugo traje obrazovanje za tu struku? 6 godina (obveznog školovanja) fakulteta i 2 godine (neobveznog školovanja) specijalizacije.

Kako je organiziran rad u vašoj ambulanti? Ova veterinarska ambulanta otvorena je 27.srpnja 2009.godine. Od ponedjeljka do petka radno vrijeme je 7:00-13:00 i od 16:00-19:00 , a subotom 8:00-12:00. Za hitne slučajeve radimo 24h dnevno , 365 dana u godini.

Koju opremu imate? Imamo hematologiju i biokemiju (to su uređaji za pretragu krvi), ultrazvuk, EKG, inhalacijsku anesteziju i ultrazvučni skidač zubnog kamenca.

Je li to vaša jedima djelatnost? Vodimo i medicinsku i ostalu skrb o životinjama koje se nalaze u Azilu za

napuštene životinje u Virovitici. Koje životinje liječite? Liječimo pse, mačke, kuniće, zamorce, tvorove, poneke ptice …

Koja vam je pacijentica/ životinjica bila najneobičnija?

plakanje ne bih nikome poželjela. Znam da je mnogima čudno, ali ja zaista volim svoga psa. Kada sam ugledala svoga psa živog i zdravog i to sve zbog ovih veterinara, nisam mogla opisati svoju sreću i zahvalnost. Corina-Carla Balog, 6.d

To je čileanska degu koju još nazivaju pustinjskom vjevericom.

Kucni ljubimci

Povodom obilježavanja Dana životinja odlučila sam otići u Veterinarsku ambulantu za male životinje „Feliks“ Virovitica kako bih saznala što zapravo znači biti veterinar i što to oni rade.

Koliko ste operacija do sada obavili? Do sada smo obavili jako puno operacija, nekoliko stotina …

Koja vam je operacija bila najteža? Najteže je kada je životinji ugrožen život, kada ima tumor ili kada moramo obaviti carski rez. Pogotovo je teško kada vidimo koliko vlasnici vole svoga ljubimca, a njegov život je u našim rukama.

S kojim je životinjama najteže raditi? Pa lagano je sa svim životinjama, ali normalno je da svaka životinja ponekad bude nemirna, tako da je sa svima većinom isto.

Flekica - jedna od pacijentica Felik sa

S kojim životinjama ljudi najčešće dolaze? Najčešće dolaze sa psima i mačkama koji su i najčešći kućni ljubimci . Zahvalila sam im na ugodnom razgovoru. Odlazak u veterinarsku ambulantu i razgovor s veterinarima pomogao mi je da se moja ljubav prema životinjama još više poveća i zaista sam sretna, a taj osjećaj kada je tvoj kućni ljubimac na operaciji i kada su ti minute sati dobro poznajem jer je i moj pas bio na operaciji. To iščekivanje i

u Feliks ide na preglede dine redovito go e ak sv o Gizm

Citalacki interesi ANKETA R.br. pitanja/odgovori

8.a

8.c

8.d

8.e

Ukupno Postotak %

5 12 10 0

7 11 4 4

5 15 4 0

2 12 12 0

23 64 38 4

17,83% 49,61% 29,46% 3,10%

7 3 11 5 1

6 2 10 4 4

4 3 6 11 0

8 4 5 8 1

37 15 39 32 6

28,68% 11,63% 30,23% 24,81% 4,65%

11 6 10 0

15 5 4 2

6 8 10 0

11 10 5 0

50 37 38 4

38,76% 28,68% 29,46% 3,10%

21 4 2

23 3 0

18 6 0

22 3 1

106 20 3

82,17% 15,50% 2,33%

5 22 0

5 21 0

4 20 0

4 20 2

19 108 2

14,73% 83,72% 1,55%

4 6 17

1 7 18

3 4 17

1 11 14

10 35 84

7,75% 27,13% 65,12%

21 2 4 0

21 1 4 0

21 1 2 0

22 0 4 0

104 5 18 2

11 13 3 13 16 9 12 1 1 5

17 18 9 8 14 12 16 3 2 3

9 11 1 9 9 10 6 2 1 4

10 10 6 14 11 7 5 2 1 4

63 70 20 48 59 48 45 9 6 23

80,62% 3,88% 13,95% 1,55% Poredak: 2. 1. 7. 4. 3. 4. 5. 8. 9. 6. Poredak:

6 7 12 10 5

11 12 10 9 9

4 4 9 3 14

4 6 5 9 5

36 39 42 39 35

2 2

4 3 6 3 3 3

Anketa

Volite li čitati? da 4 ponekada 14 ne volim 8 nema odgovora 0 2. Čitanje: ubija dosadu 12 pomaže u učenju 3 opušta, budi znatiželju i maštu 7 proširuje znanje, obogaćuje rječnik 4 nema odgovora 0 5. Preporučuješ li pročitanu knjigu? da 7 ne 8 ponekad 9 nema odgovora 2 6. Znaš li za mogućnost čitanja knjige preko interneta? da 22 ne 4 nema odgovora 0 7. Čitaš li knjige preko interneta? da 1 ne 25 nema odgovora 8. Kupuješ li knjige? da 1 ponekad 7 nikada 18 9. Samovrednovanje čitanja? čitam točno i razumijem što čitam 19 čitam netočno i ne razumijem tekst 1 ne znam točno kako čitam 4 nema odgovora 2 10. Kakve knjige najviše volim čitati? pustolovne 16 šaljive 18 znanstvenopopularne 1 kriminalističke 4 horor 9 ljubavne 10 stripove 6 samo sadržaje na nastavnom satu 1 samo sadržaje na internetu 1 samo lektire 7 11. Tko sve utječe na tvoj čitalački interes, koju ćeš knjigu odabrati? knjižničari 11 učitelji hrvatskog jezika 10 prijatelji 6 netko iz obitelji 8 reklama u medijima 2 3. i 4. Najomiljenija knjiga? nije navelo 10 Najviše spomenuti naslovi: Starac i more 4 Svašta u mojoj glavi 3 Herry Potter 1 Vlak u snijegu Čudnovate zgode šegrta Hlapića Galeb Jonathan Livingston

8.b

1 1

2 1 1 3

3. 2. 1. 2. 4.

ICA VIROVIT

ucenika 8.r OŠ IB Čitalačke navike i interesi učenika

Svako dijete može i treba čitati,

samo treba motivaciju Kako naši mladi provode slobodno vrijeme? U ovom razdoblju tehnološkog napretka i potpune posvećenosti mladih modernim tehnologijama, računalnim igrama, SMS porukama i dopisivanju na internetu u svaki slobodan trenutak, uočili smo drastično propadanje osnovne jezične kulture i komunikacije. Komunikacija u virtualnom svijetu zasnovana je na skraćenicama i žargonskim konstrukcijama. Te rečenice su pune grešaka, gramatičkih, pravopisnih, a izvan konteksta, gotovo nerazumljive. Ovakva komunikacija prenosi se u školske bilježnice pa nerijetko možemo uočiti nepismenost na kraju osnovne škole. Što je tome uzrok? Hrvatska nema veliki broj nepismenih ljudi, ali istraživanja pokazuju da nam kultura čitanja nije na zavidnoj razini, sposobnost tečnog čitanja, shvaćanja onoga što se čita je u padu, mladi se sve lošije izražavaju i komuniciraju. Sami mladi najčešće navode razloge za ne-čitanje: nedostatak vremena, nedostatak motiviranosti ili jednostavno sebe ne vide kao čitatelje (prema Šaškor, 2011.). Postavlja se pitanje kako to da danas, u društvu zatrpanom pisanim materijalima, sve manje mladih uistinu čita? Čak i posljednje testiranje PISA projekta (Project International Student Assesment) o postignućima petnaestogodišnjaka u području pismenosti, s naglaskom na čitateljskoj,

matematičkoj i prirodoslovnoj pismenosti, provedeno 2009. godine donijelo je porazne podatke. Istraživanje je bilo primarno usmjereno na čitateljsku pismenost, a prema rezultatima koje su postigli hrvatski učenici i dalje su u postignućima ispodprosječni u odnosu na zemlje članice OECD-a, više od jedne četvrtine smatra da je čitanje gubitak vremena, gotovo pola njih čita samo ako mora, više od pola ne voli ići u knjižnicu, isto toliko ih nije sretno ako knjigu dobiju na poklon, a jedna četvrtina ne može mirno sjediti i čitati dulje od nekoliko minuta. Što mi, učitelji i roditelji, odgajatelji naše djece, možemo učiniti da probudimo našu djecu, usmjerimo interese prema čitanju i ne zanemarimo ovaj važan dio djetetovog razvoja i otvaranja puta za uključivanje u društvo? Autori koji se bave proučavanjem čitalačkih navika djece navode kako su djeca koja čitaju knjige i stripove iz zabave sposobnija čitati i druge materijale, primjerice udžbenike. Za razliku od čitanja koje je nametnuto izvana, čitanje iz užitka vezano je uz interese pojedinca i zajedno s navikama čitanja čini čitateljsku kulturu pojedinca (prema Stričević, 2009.). Osnovna škola je razdoblje u životu kada djeca ili prestaju čitati iz zadovoljstva ili pak postaju cjeloživotni čitatelji. Roditelji bi mogli poticati razvijanje navike

odlaženja u knjižnicu, čitanje unutar obitelji, razvijanje pozitivnog odnosa prema knjizi, pričanje priča, zajedničko listanje ilustriranih knjiga i razgovor o pročitanoj knjizi. Iako djeca možda radije čitaju sama, roditelji mogu ostati u doticaju s njihovim čitanjem i pružiti im podršku održavajući interes za čitalačke navike svoje djece. Odrasli, pokušajte s povremenim pitanjima poput: „Što sada čitaš?“, „Sviđa li ti se?“, „Jesi li čitao još nešto toga autora?“, i „Misliš li da bi se i meni svidjelo?“ Roditelji i učitelji koji prate što djeca čitaju, mogu dijeliti „isti referentni okvir“ kada s njima razgovaraju o drugim stvarima. Novozelandski autor Paul Jennings napisao je da ne postoje osobe koje nisu sklone čitanju, jer osoba nesklona čitanju je osoba- dijete za koje odrasla osoba još nije pronašla pravu knjigu. Svima nama odraslima ponekad koristi da si postavimo izazove u razmišljanju, a time na dobar način preuzimamo odgovornost za poticanje čitanja djeteta. Ne dopustimo da svrstamo dijete u neku kategoriju slabijeg čitača, djeteta s teškoćama u čitanju i sl. i time ga „oslobodimo“ čitanja, jer svako dijete može i treba čitati, a jedina teškoća koja djecu može udaljiti od knjige je motivacija. Pronađimo ju! Sanja Milković Šipek, prof.

Anketa

Osnovna škola je razdoblje u životu kada djeca ili prestaju čitati iz zadovoljstva ili pak postaju cjeloživotni čitatelji.

Likovni i literarni radovi Peti je razred za pet o brzo Ah, četvrti razred ...Kako je sam prošao. tj. 5. razred, Počela je nova školska godina, prava noćna mora. nisam znala Bila sam pomalo uplašena, jer rno pitate sigu vi hoću li se snaći. Sada se u koju idem li ško u kako se ja ne bih snašla snim... poja vam već četiri godine, pa da Na ‘’ la. dije dva Našu školu dijelimo na prvog od a djec idu malo ‘’ krilo u kojemu ou kril ‘’ ko veli ‘’ do četvrtog razreda i na eda. razr og osm do g kojemu su djeca od peto om kril ‘’ kim veli ‘’ s Razumijete li sada? Ja

m nastradala hodnicima, ali do sada još nisa ta, a još skoro uopće nisam bila upozna pa, neka tako i ostane. petaši, a joj iji kašalj. priče koje su mi ispričali bivši A ovo s učionicama ... Pravi mač jako strogi, do !!! Rekli su mi da su nastavnici Uopće nije teško ići od učionice hodnicima i da se viši razredi vole gurati na učionice, čak je i zabavno. , možemo viši razred, da mi, zbog njihovog naguravanja I ubuduće kada ja budem bila to da za razred nastradati. Još sama pomisao na svim ću tadašnjim petašima 5. nicu i azati u što svaki predmet imamo drugu učio nastojati pokazati, ispričati i dok baš osvojio. dodatijoš drugog nastavnika 5. r. nije me boljem svjetlu. Za kraj samo ću o bolje No, sada kada sam 5. razred mal peti je razred za pet. tako loš upoznala, shvatila sam da on nije Petra Veseli, 5.c su stvarno kakvim ga opisuju. Nastavnici sada upoznala. dobri, barem oni koje sam do urivaju po nag se Dobro, istina viši razredi

Moja Virovitica Znate koji je najstariji, najljepši i najsrdačniji grad na svijetu? Pa, to je moja Virovitica. Ja svoju Viroviticu volim, uživam biciklom se voziti kroz sve njezine ulice. U njoj žive ljudi dobra srca koji su uvijek spremni drugima pomoći u nevolji. Virovitica ima prekrasni gradski park i mnoštvo cvjetnih gredica te puno zelenih površina. Ona ima crkvu sv. Roka , Gradsku knjižnicu, kazalište, muzej, škole, vrtiće, mnoštvo banaka, policiju, bolnicu, trgovine… Kroz nju teče rijeka Ođenica, a iza nje se može vidjeti Bilogora i osjetiti

Pozdrav jeseni

miris zrelog grožđa. Sada, u jesen, kroz maglovite gradske ulice možemo osjetiti miris svježe pečenog kestenja. Jednog dana, ako odem iz Virovitice, uvijek ću se sjećati svoga djetinjstva, prvih ljubavi, školskih dana, radosti i suza, ali i ljudi dobra srca. Možda ću negdje pronaći svoj novi dom, ali srce će se potajno nadati da ću se jednom vratiti, u Viroviticu, u svoj „Mikešland.“

Zdravo je seni! Jako se vese lim tvom d Kruh naš olasku zato svagdašnji svojim dola što ćeš skom odu N ajbolji je k še viti sve lju i svake god ruh domać de kao ine. i, njega se ko d bake mo Doći ćeš i že sa sobom p naći. U krušnoj onijeti tem peći će se p kist i sve o pere i bojiti u pre eć i teško ga n divne jesen apraviti, a Crvene zrel ske boje. lako reći. e jabuke, m ir is ne zelene kruške bit će veoma u Za kruh sv kusne. i mole, Drveće isp red naše šk je r ga jako vo o le p ostat će pastelno žu le, to. al svi jedu kiflice Veselim se vjetru koji jer su prave će mi razlep kosu i kiši slastice. ršati koja će isp rati ljetnu A posbno p ra ši n u. se veselim toplim peč kestenima Matija Mos enim u večernjo lavac, 3.b j šetnji grad om. Rea Šandrk ,

tepih od lišća Antonela Fabijanac, 1.r.

Fran Moslavac, 4.b

Budimo dar jedni drugima

Ljubav je osnova na njoj se svijet pokreće i okreće čak i kraj silnih poslova. Uskoro će Božić i ljudi su sretni, društveni razgovori nisu površni nego su odveć kvalitetni. Svatko ima nekoga zbog koga živi u skladu, sjeti se te osobe kad se mučiš u radu. Ljubav je obveza, obveza među ljudima, iz srca se mora ljubiti i biti dar drugima. Erik Šuvak 7.e

3.b

Marija Medved, 3.b

Zadar se lako zavo li

Prošlo je još jedno pre divno ljeto. Sve je počelo prije dva mj eseca kada sam se autobusom uputila pre ma Zadru. Stigla sam uvečer. Brzo je do šlo jutro. Sunce je obasjalo cijelu sobu. Bil a sam još umorna od puta. Zatim sam ču la razgovor mame i bake kako se dogovar aju kamo bismo danas mogli ići na ku panje. Spremila sam svoje stvari, sjela u au to i krenuli smo. Put je bio dugačak, ali isplatilo se. Stigli smo u Pakoštane. Velik a pješčana plaža okružena prirodom. Ma li put uz koji

tepih od lišća

stoje „bungalovi“ – ma le kućice od slame. Pred kraj tog puteljka nalazi se još jedna plaža s dječjim igralištem , odjeljkom za surfanje i jedan mol. Na kon cijelog dana provedenog ondje vra tili smo se u Zadar. Sljedećeg sam jutra išla na drugu plažu koja je isto kao i prva prekrasna i posebna. Nekoliko sam dana istr aživala Zadar. Svaki se dan događa ne što novo. Meni je najdraža večernja šetnja orguljama koje tako divno, opuštajuće sviraju. Ondje je i pozdrav suncu. Svake večeri kada sunce

Elena Šimotić, 8.d

Barbara Fosić, 1.r zađe, djeca veselo skaku ću po pločicama koje svijetle u raznim bojama. U starom dijelu grada nalazi se crkva sv. Donata koju svake godine posjećuje sve više turista. Jedna od važnih zname nitosti u gradu Zadru je dakako, povez nica starog dijela s novim, Zadarski mo st koji svaku večer svijetli i obasja more. Dan po dan, ljeto je brzo prolazilo. Školsko zvono obilježilo je početak nove školske godine i iščekivanje sljedećeg još jednog ne zaboravnog ljeta. Lora Štengl, 7.d

Radovi učenika

Dominik Mikolčić, 8.a

Slaven Petriš, 7

Leon Berec, 6.a

Ivana Hršak, 7.e Ana Lanšćak, 5.b

Ana Kiralj, 7.e

Nikolina Gutić, 3. b

snjegović od plastičnih čaša Marija Medved, 3.b

Modni detalji na našim hodnicima

Zabava

Prošetale smo hodnicima naše škole, promatrale odjeću svojih vršanjaka, a neke od njih fotografirale i zabilježile interesantne kombinacije odjeće, modnih detalja na odjeći, neobične frizure i sl. Boje su izrazito jake, žarke, a prevladavaju zelena, ružičasta i tirkizna. Hlače su uske, a majice s različitim natpisima. Frizure djevojaka su veoma različite, od jako kratke do duge kose koja se plete u pletenice. Dječaci su našli svoje uzore u frizuri Zayna Malika i Justina Biebera. Nerijetko nose kape i šešire. Kako to sve izgleda, možete vidjeti na fotografijama. Tekst i fotografije Anja Strusa i Monika Rak, 5.a

Najbolji filmovi 1. Hobbit-An Unexpected Journey 2012 2. Ted 2012 3. Pirates of the Caribbean:On Stranger Tides 2011 4. Batman:The Dark Knight Returns 2012 5. Big Mommas:Like Father Like Son 2011 6. American pie:Reunion 2012 7. Riders of Berk 2012 8. Alvin and the Chimpunks: Chipwrecked 2011

Izbor sastavili: Luka Vinovrški i Alen Lukač, 8.a

9. Journey 2.The Mysterious Island 2012 10. Mission Immpossible:Ghost protocol 2012 11: Johnny English:Reborn 2012 12. Harry Potter and the Deathly Hallows:Part 2 2011 13. Skyfall 2012 14. Kon-tiki 2012 15. 21 Jump Street 2012 16. Intouchables 2011 17. The Way Back 2010 18. How to Train your Dragon 2012

19. Amazing Spider-man 2012 20. Expendables 2 2012 21. Warrior 2012 22. Despicable Me 2010 23. Tooth fairy 2010 24. Men in Black 3 2012 25. The Dictator 2012 26. Due Date 2010 27. Parada 2010 28. Expendables 2010 29. Tooth fairy 2 2012 30. Cowboys vs. Alliens 2011

Zanimljivosti iz našega grada Dvorac grofa Pejačevića propao u provaliju

Izvor: www.virovitica.net

Filip Mrljev i njegov brat Ivan izradili su 3D grafit na pločniku od Zagrebačke banke do Gradske knjižnice i čitaonice u Virovitici. Na površini 430 četvornih metara, motiv urbanog likovnog izričaja je dvorac grofa Pejačević koji je propao u provaliju. Karakteristika ovih slika je da stvaraju 3D iluziju kod posjetitelja kad ih se gleda iz

određenog kuta i kroz objektiv fotoaparata, kamere ili mobitela. Inicijator izrade virovitičkog 3D grafita je ravnateljica Gradskog muzeja Virovitica, Mihaela Kulej. U izradi grafita braća Mrljev koristili su boje za cestu što osigurava dugovječnost i očuvanost njihovog rada.

Assassins Creed 1 Assassins Creed je prapovijesna igra koja je zadivila milijune ljudi kuji su je igrali. Igra se ističe odličnom grafikom igrivosti. U igri su dva lika Desmond i Altair. Sve jepočelo kada su Desmondovi prijatelji izumili stroj po imenu Animusu u kojemu Desmonod otkriva novi prapovijesni svijet o novom liku Altaira. Assassins Creed 2 Novi nastavak Assassins Creed donosi nam nam nove izazove a i nove likove. Novi je lik Ezio kojemu je vojska zarobila oca. Uz pomoć očevog prijatelja Ezio postaje Assassin koji ipak nije stigao osloboditi oca te je krenuo u osvetu.

Glazba

Assassins Creed Brotherhood Još jedan nastavak Assassins Creed u kojem se ništa ne mijenja osim što će u ovom nastavku moći imati svoje ljude Assassine koje možete slati na zadatkei osvajati novce te ih time poboljšavate, ili ih jednostavno možete koristiti protiv neprijatelja kako bi ih lakše ubili. Assassins Creed Revelation Ovaj nastavak Assassins Creeda nam pruža još bolju igrivost i nove strategije, poteze i još mnoštvo toga. U ovom nastavku se bore Altair,Ezio i Desmond bore zajedno.

League of Legends Ova igra ima jako dobru grafiku i jako dobru igrivost. Ovo je jedna od najpopularnijih igara na multiplayeru. U ovoj igri ima veliki izbor championa za igranje. Patrick Lukačević, 5.a

Assassins Creed 3 U ovom dijelu Assassins Creeda susrećemo novi lik Connor koji je podrijetlom indijanac, no i on kasnije postaje Assassin. U ovom Assassinu će biti novih poteza, ali i oružja. Ova je igra najprodavanija na tržištu te je imala najbolju grafiku u 2012 godini.

ONE DIRECTION

• • • • • • • • • • • • • • • • •

Upiši pojmove

Zabava

Igrice su naš svijet

Minecraft Ova igra nema baš neku grafiku, ali ima dobru igrivost te je jako popularna u svijetu multiplayer igara. Ova je igra dosta realna jer seu njoj mogu praviti stvari kao npr. upaljače, baklje, mačeve, krampove, lopte itd.

engleski “povijest“ sport igran rukom gudaće glazbalo padež (koga? što?) znak za kraj rečenice brišemo ploču s njom pišemo s njom po ploči zapovjedni način glagola najgora ocjena strani jezik padež (tko? Što?) prošlo svršeno glagolsko vrijeme obratno od sjevera predmet (proučavanje živog svijeta) tvar kojom pišemo osoba koja piše lijevom rukom neodređeni glagolski način (-ti, -ći)

UČI NAS BROJEVIMA

JEDAN OD IZBORNIH PREDMETA

Barbara Kunkić, 5.a

UČIMO O ŽIVOTU

ZVONKA RADOST

Osmosmjerka

IDEMO PREMA ISUSU

(RJEŠENJE):

Pronađi riječi:

Dominik Berec, 7.b

One Direction su britansko-irska grupa koju čine Niall Horan, Liam Payne, Zayn Malik, Harry Styles i Louis Tomlinson. Sva petorica su se prijavila na britanski show „X FACTOR“ 2010.god. Grupa je potpisala izdavački ugovor s izdavačkom kućom Simon Cowella nakon što su formirani i završili na trećem mjestu sedme sezone X Factora. Prvi singl grupe, “What Makes You Beautiful” izdan je u rujnu 2011.god. Njihov prvi album „UP ALL NIGHT“ izdan je u studenom 2011.god. Drugi album „TAKE ME HOME“ izdan je 2012.god.

Lena Sabo, 6.c

U narančastim poljima nađi rješenje

traktor, urna, nabori, ormar, Katar, Teo, korito, Mirko, obala, robot, tama, dar, omot, mačka, osama, sutra, sarma, jastuk, okarina, tatica, kaos, stan, bor, patrola, most, dan, jutro

Medalje se nižu

Uvodna riječ glavnog urednika

Imam 11 godina i prije nekoliko dana vratio sam se iz Munchena. Tamo su me pozvali da odradim trening za veliki klub Bayern Munchen. Kada sam krenuo u prvi razred, želio sam se baviti sportom. Zaljubio sam se odmah u nogomet. Prije i poslije treninga sam lupao loptom po dvorištu i nikad se nisam umorio. Krenuli su turniri i neke važne utakmice. Medalja za medaljom su se redale. Pehari su se počeli osvajati. Bio sam jako sretan. Iz godine u godinu proglašavali su me najboljim strijelcem ili najboljim igračem utakmice. Prije dvije godine odlučio sam i ja trčati uličnu utrku 1,2,3,4… Doživjeti stotu. Moja probna utrka završila je još jednom

medaljom za osvojeno prvo mjesto. Prošle godine pozvali su me u Arsenalovu školu nogometa u Atenu, u Grčkoj. Tamo sam proveo pet jako lijepih dana. Osvojio sam sa svojim suigračima Europski kup. Mislio sam da sam dostigao vrhunac u sportu. Velika želja i velika ljubav prema nogometu se isplatila, ali onda su mi rekli da moram u London na Svjetsko prvenstvo. U Londonu sam proveo sedam dana. Igrao sam nogomet na velikom Emirates nogometnom stadionu gdje samo velike zvijezde igraju. Osvojili smo

Svjetsko prvenstvo. Postali smo Svjetski prvaci u nogometu. Nitko nije bio sretniji od mene, a najponosniji su bili moji roditelji i moja obitelj. Imam 11 godina i prije nekoliko dana vratio sam se iz Munchena. Tamo su me pozvali da odradim trening za veliki klub Bayern Munchen. Što me još čeka volio bih znati ? Medalje su punile moju sobu, pune i dalje, a vjerujem da će tako biti i u budućnosti. Dok drugi sjede doma za kompjuterom, ja jurim za nogometnom loptom. Vjerujem da ću i ja jednog dana

64 7 Međunarodna utrka

Bayern München

Izvanškolske aktivnosti

Grčka

Volimo ples i radujemo se uspjesima Mi smo Nensi Jović i Domagoj Maligec. Plešemo latinoameričke i standardne plesove u Plesnom centru Virovitica. Zajedno plešemo godinu dana. Treninge imamo tri puta tjedno u Društvenom domu Opće bolnice Virovitica. Zajedno provodimo puno vremena i jako smo dobri prijatelji. Treninzi znaju biti naporni, ali uvijek nađemo malo

vremena za igru. S ostalim plesačima iz našeg kluba putujemo na turnire po cijeloj Hrvatskoj. Možete nas vidjeti u našem gradu za Rokovo i Viroexpo jer smo uvijek rado pozvani da prezentiramo naše plesove i naš klub. Nensi - bavim se plesom već tri godine. Do sada sam imala puno uspjeha i osvojila sam 17 medalja, a od toga 4

U Suhopolju povodom obilježavanja Europskog dana jezika

zlatne, 7 srebrnih i 6 brončanih. Domagoj - plešem već pet godina. Do sada sam imao puno uspjeha, osvojio sam 9 medalja, a od toga 1 zlatnu, 5 srebrnih i 3 brončane. Jako volimo ples i lijepo nam je kada zajedno plešemo. Nensi Jović 5.c i Domagoj Maligec 7.d

Obilježavanje Rokova u Virovitici

Marinin neobičan hobi

Marina Ramljak, 7.a

Tehnika kojom se bavim zove se „decoupage“ [dekupaž]. Sviđa mi se jer nije jako teška, ali svejedno zahtijeva preciznost i strpljenje. Izrađujem nakit, satove, radove na platnima, ukrašavam obloge za CD-ove i sl. Za jedan rad (na platnu) treba mi oko 40-ak minuta. TREBA MI • salveta s nekim motivo m (po mogućnosti što već im) • decoupage ljepilo za salvete i lak • bijela i neka tamnija akrilna boja • meki sintetički kist (za tempere) • platno, plastična ili drv ena podloga • spužvica i paleta

Rad na platnu – postupak: 1. Spužvicom lagano natapkam tamnu akrilnu boju koju u tankom sloju trljam po platnu. 2. Zgužvanim papirnatim ubrusom također trljam po platnu kako bih skinula višak boje. 3. Nanosim sloj srednje debljine laka, te puštam da se suši (20-ak min). 4. Kad se lak osušio, u suprotnom smijeru u kojem sam nanosila lak, mekim potezima kista umočenog u bijelu,vodom razrijeđenu boju, prelazim po platnu (nikako ne smijem preko nekog mjesta preći kistom više od jednog puta!!!). Nakon što cijela površina platna bude prekrivena bijelom akrilnom bojom, ako je sve dobro napravljeno, bijela bi boja trebala početi „pucati“ (to znači da, kako

sam nanosila boju, iznutra bi se boja morala početi razdvajati, to izgleda kao da npr. sitni dijelovi boje nedostaju). 5. Kad se boja osuši, samo malo ljepila brzo razmažem otprilike ondje gdje bi trebala biti salveta, salvetu obavezno moram odvojiti od ona dva sloja koji su bijeli, te samo ovaj gornji dio s motivom zalijepiti. Salvetu lagano prislonim na platno, otprilike u sredinu lagano dotaknem prstom i od te točke prema van počnem vući kist namočen u ljepilo. Taj postupak ponovim po cijelom platnu. Ljepilo se samo treba osušiti i to je to. Ovi su radovi idealan poklon za rođendan ili blagdane i svatko tko ih dobije, bit će oduševljen neobičnim, ali originalnim darom. Marina Ramljak, 7.a

Bubnjevi su moja opsesija Bubnjeve sam počeo svirati s tri godine. Točnije, prvu pjesmu sam odsvirao 2003. godine. Sada je već devet godina kako sviram. Moj tata je pjevač i basist u Grupi „San“. Sa svojim tatom često idem na svirke. Moj striko svira bubnjeve i on me inspirirao za ovu aktivnost. Naučio sam dosta trikova sa: vrćenjem palica (drveni štapovi kojima se sviraju

bubnjevi) i prijelazima (ubacivanje zabavnih dijelova u pjesmu). Ovih devet godina moj striko mi je pokazao možda tri ritma, a ostalo sam sam naučio. To se kaže samouk sam. Kada odrastem, posvetit ću svoj život sviranju bubnjeva. Možda postanem i slavan poput Stevena Adlera, nikad se ne zna. Dino Biondić, 6.c

Vrijedna nagrada Učenik 3.c razreda Šimun Blažević sudjelovao je u natjecanju u organizaciji MUP-a Republike Hrvatske na internetu – Učilica. Marljivo

je sudjelovao i postigao uspjeh te osvojio lijepu nagradu – bicikl i kacigu. Nagrada mu je uručena na svečanosti obilježavanja Božića.

Šimun Blažević

Uvodna riječ glavnog urednika

Decoupage je za strpljive i precizne

Sa štapom treba znati

Ja sam

mažoretkinja Moje ime je Martina i ovom aktivnošću počela sam se baviti 2008. godine. Čula sam od nekih prijateljica, koje se time bave, da je vrlo zabavno, ali i naporno. I tako sam krenula. Shvatila sam da je za mene počeo novi izazov. S vremenom sam naučila vrtjeti štap. Štap je glavni dio ovog plesa. Treninge imamo 2 puta tjedno u Osnovnoj školi Vladimir Nazor. Treninzi su naporni, ali kada usavršimo točku, ona izgleda fantastično. Nastupamo u kazalištu, na raznim događanjima, a zadnji nam je nastup bio na Sportskim igrama za invalide. Ja volim ovaj način plesa jer pokažem ono najbolje što znam. I ako volite plesati, dođite i zabavite se s nama mažoretkinjama Gradske glazbe Virovitica.

Mažoretkinje Gradske glazbe Virovitica

Volimo glazbu, ples i šale Mi smo za izvanškolsku aktivnost izabrale mažoretkinje. Upisati se može svatko, potrebna je samo dobra volja. Pri upisu u mažoretkinje svaka članica dobije palicu, uniformu i papučice ili čizmice. Imamo posebnu palicu za trening i posebnu za nastupe. Trenira nas gđa Ana Paloš. Treninzi su srijedom i petkom od 7 do 8 u školi Vladimira Nazora. Nazivamo se Mažoretkinje Gradske glazbe Virovitica. Dijelimo se na tri skupine: kadetkinje, juniorke i seniorke. Pripremamo se za

regionalno natjecanje. Na regionalnom natjecanju pretprošle godine u Nedelišću osvojile smo drugo mjesto, a prošle u Vukovaru treće. Nastupamo na raznim manifestacijama kao što su: Proljetni zvuci Jana Vlašimskog, Rokovo, Božić, Viroexpo, na ribnjacima, rukometnim utakmicama… Ako volite ples, glazbu i šale, postanite članice mažoretkinja Gradske glazbe Virovitica. Ena Fadljević i Mirna Turčinović, 5.d

Hobi

Martina Sokač, 6.c

Moje društvo na Virovitičkim ribnjacima za Praznik rada

Zanimljiv, poticajan i uzbudljiv hobi

Poštanskim markama putujem svijetom Prije dvije godine ušao sam u drugi svijet koji mi je pružio potpuno zadovoljstvo i sreću. Marke sam počeo sakupljati sasvim slučajno. Tata mi je jedne zime dao ideju, a ja sam ju oduševljeno prihvatio. Tada su kupljene prve marke. Kasnije se sve više i više počela razvijati ljubav i strast prema markama. S obzirom da sam se počeo baviti ovim hobijem, red je bio naučiti neke osnovne pojmove. Tako sam saznao da je filatelija naziv za sakupljanje maraka. Kolekcionari markica zovu se filatelisti. Najosnovniji pribor za sve početnike je pinceta kojom se skidaju marke s papira ili

se njome uzimaj iz albuma i povećalo kojim se povećavaju najsitniji detalji na markama pa se začudiš kada otkriješ nešto što uopće nisi vidio. Naravno,glavni dio opreme je filatelistički album u kojemu su sve tajne filatelije. Volim marke jer je svaka posebna,a poseban je i moj otac jer mi nesebično pomaže u sakupljanju. Prva marka je nastala 1840.godine u Velikoj Britaniji, a zvala se Penny Black. Vrijedila je samo jedan peni i služila je kao sredstvo plaćanja. Prodajom starih marka može se puno zaraditi, naime, marka Treskilling Yellow prodana je za dva milijuna i dvjesto četrdeset tisuća

američkih dolara, a potječe iz Švedske. Najrjeđa poštanska marka na svijetu potječe iz Britanske Gvajane. Danas postoji samo jedan primjerak, a jedan dječak ju je prodao za samo šest dolara, a sada vrijedi milijune. Najstarija marka koju ja posjedujem je kanadskog podrijetla i sportskog je motiva iz 1966.g., a vezana je za svjetski kup. Moje mi markice pomažu putovati svijetom. Gledajući ih, boravim u gotovo svim državama svijeta u kojima sigurno neću nikada biti. Skupljati marke zanimljiv je, poticajan i uzbudljiv hobi. Krenite i vi! Mario Ištvanović , 7.c

Brlići prvaci krosa Sportskih novosti

Šah

Ove smo školske godine prvi put sudjelovali u kategoriji šah koja pripada natjecanjima ŠŠD-a. Ova sportska disciplina okupila je 7 škola naše županije. Ekipa OŠ IBM

U muškoj konkurenciji učenici od 5. – 8. razreda naše škole osvojili su 1. mjesto.

Posavec (učenici) i Stela Poljanac (učenica).

U ženskoj kategoriji učenice su zauzele 17.mjesto što je značilo ukupan plasman OŠ IBM Virovitica na 5. mjestu. Najuspješniji su bili: Marino Bloudek, Sandi Kovač, Davor Sinjaković, Enio

Četitke mentoru Zlatku Totu i njegovim učenicima uputio je ravnatelj škole kao i kolege u zbornici! Enio Posavec, 7.a

osvojila je odlično 3. mjesto, a za taj uspjeh zaslužni su Sven Balint, Dino Dominik Mandić, Marko Nemet, Stjepan Ciraki i Hrvoje Kljajić i njihov voditelj Igor Juran. Sven Balint, 6.a Foto: http://os-gradina.skole.hr/

Sport

Pod pokroviteljstvom Ministarstva prosvjete i športa , a u organizaciji Sportskih novosti i Hrvatskog atletskog saveza, u nedjelju 22.travnja 2012. održan je kros na Bundeku. Sudionici krosa bili su učenici osnovnih i srednjih škola te brojnih fakulteta što je značilo sudjelovanje oko 3000 sudionika.

Sportske aktivnosti

Svake godine naša škola osvaja brojne medalje i priznanja Mali nogomet Prvenstvo ŠŠD osnovih škole u malom nogometu odražano je u srijedu 24.10.2012. u našoj školi. Sudjelovale su ekipe iz skupina A i B, a nakon odigranih utakmica poredak je sljedeći. U skupini A pobjednik je Vihor /GB/, a u skupini B IBM /VT/ koje su se plasirale u finale županije koje će se održati u veljači 2013.u Čačincima.Voditelj je prof. Mario Hrženjak. Rukomet – dječaci Prvenstvo je održano 6.11.2012. u OŠ A. Cesarca ŠP. Bukovica. U svakoj su ekipi sudjelovale 3 ekipe, a pobjedu su odnijele ekipe Mladost ( VT) i Junior / Slatina/ da bi u finalu bolje bilo ŠŠD Junior Slatina

koje će predstavljati našu županiju na poluzavršnici 8.3.2013. Voditelj je prof. Mario Hrženjak.

Rukomet – djevojčice Prvenstvo ŠŠD osnovnih škola u rukometu – skupina zapad održano je 8.11.2012. u našoj školi. Nakon odigranih utakmica u finalu su sudjelovala ŠŠD IBM ( VT) i Sokol ( Pitomača). Obje ekipe sudjelovat će u završnici županijskog prvenstva koje će se odžati 27.2.2013. u Pitomači. Voditelj je prof. Zlatko Tot. Košarka – djevojčice U dvorani OŠ IBM Virovitica održano je prvenstvo u košarci za djevojčice.

Sudjelovale su samo dvije ekipe: ŠŠD IBM i ŠŠD Mladost (Čačinci). Nadmoćno je pobijedila ekipa ŠŠD Mladosti koja će predtavljati našu županiju na poluzavršnici natjecanja skupine sjever. Voditelj je prof. Goran Kozlinger. Košarka - dječaci Prvenstvo u košarci za dječake održano je u OŠ IBM Virovitica gdje su sudjelovale 4 ekipe. ŠŠD IBM Virovitica osvojilo je 1. mjesto i mogućnost predstavljanja u poluzavršnici skupine sjever koje će se održati u ožujku u Virovitici. Voditelj je prof. Zlatko Tot. Tekst: Stela Sabo, 7.a

Izaberimo zdravlje!

Autor stripa: Mihael GrgureviÄ&#x2021;, 5.c