Buket cvijeca by senad s

Zbornik radova sa naučnog susreta povodom rođenja hazreti Fatime

oš od davnina, kako su se ženama nanosile najgore nepravde i tlačenja, ona je bila tema rasprava i diskusija u intelektualnim krugovima. Jedna od tema o kojoj su ljudska razmišljanja možda najviše otišla u stranputicu i tako bila razlogom velikih ugnjetavanja jest upravo ova. Nažalost, uprkos svim promjenama koje su se zbile u prostranstvima ljudskih misli i uprkos činjenici da su u velikom broju tih pitanja ostvareni značajni napreci, po ovom pitanju ne primijeti se ova promjena. Pogled na ženu je postao samo složeniji i licemjerniji. Zalaganje da bi se žena odvojila od onoga što ona uistinu jest i davanje drugog identiteta mimo onog koji je čini ženom intenzivno se nastavlja. Sa jedne strane, pod sloganom jednakosti traži se da žena postane muškarcem u materijalističkom poimanju, dok se, sa druge strane, vrši pretvaranje žene u robu najsavremenijom tehnologijom i najnovijim metodama. U svakom slučaju, žena se ponižava. Njena izvorna vrijednost se ponižava, ona postaje predmetom ukora i predstavlja se bezvrijednom.

ao što je islam po pitanju svjetonazora i principa vjerovanja i mišljenja postavio pred čovjeka najpostojaniji put i izbavio ga sa ivice zalutalosti i izbezumljenosti, i u vezi sa ovim je pokazao svoju nadnaravnost. Islam prije svega utvrđuje da je žena – žena i potom naglašava njenu jedinstvenu vrijednost koja se temelji upravo na tome. U skladu sa islamskim učenjem, muškarac iz okrilja žene odlazi u Džennet i Džennet islama je pod majčinim nogama zbog toga što je najuzvišenije stvorenje Božije čovjek, a žena je ta koja gradi čovjeka. Samo žena ima ovu začuđujuću sposobnost i besprimjernu umješnost. Ustvari, Bog je čovjeka stvorio da bi stigao u Džennet, ali je zaslužnost i dostojnost stizanja u Džennet uvjetovao odgojem koji je prepušten ženi.

vetu povijest od samog početka pa do danas je izgradila žena kao žena koja je išla rame uz rame sa muškarcem, čak možda i ispred muškarca i podarila joj senzibilnost i ljepotu. Isto kao što je sveta povijest bez ove ključne uloge nedostatna, nerazumljiva i nije lijepa, ni hazreti Isa se bez hazreti Merjeme ne može shvatiti i neće imati svoju nadnaravnost, a ni poslanstvo Muhammeda, a.s., bez hazreti Fatime neće biti iz svih aspekata veće od svih ostalih poslanstava.

A A

li Muhammed dolazi sa svojom Fatimom i Fatima postaje tefsir obilnog dobra koje Bog poklanja svom Poslaniku. Bog nju odabire i čisti je od svake vrste nečisti i prljavštine. Ova Bogom dana čistota Fatimu čini sejjidom žena svijeta, smirajem duše i svjetlošću oka njenog oca.

ko je Muhammed kruna svega stvorenog, kao što jest, i ako je sva njegova bit čista pokornost i robovanje Bogu, i ako on nikada nije izustio ništa bez zadovoljstva Božijeg i Njegove želje, kao što nije, onda ne možemo čak ni zamisliti koliko je Fatimino rođenje ispunilo njegovo čisto i nebesko srce radošću i veseljem. Sama činjenica da je nju zvao majkom oca, da joj je ljubio ruku svaki put kada bi ulazila, sjedao bi na svoje mjesto i govorio: “Ja osjećam miris Dženneta od moje Fatime”, može pokazati kakav je položaj hazreti Fatime kod Boga i Poslanika Njegova. Samo se može zaključiti da ako je zadovoljstvo Fatime njegovo zadovoljstvo, uznemiravanje Fatime uznemiravanje njega, onda on sebe vidi sažetim u Fatimi a Fatimu kao ogledalo u kojem se u potpunosti oslikava njegova bit.

vadesetog džumadel-uhra je godišnjica blagoslovljenog rođenja hazreti Fatime i dan radosti najuzvišenijeg bračnog para na svijetu, Muhammeda i Hatidže.

ozivamoVas da podjelimo zajedno ovu radost.

HAZRETI FATIMA UZORITA ŽENA Prikaz ličnosti h. Fatime kroz prizmu sociopsiholoških teorija; teorija ličnosti i učenja po modelu

APSTRAKT U ovom radu će biti prikazana ličnost h. Fatime sa aspekta humanističke teorije ličnosti, osobinske teorije ličnosti; zatim teorije socijalnog učenja (učenje po modelu) Alberta Bandure. Na formiranje čovjekove ličnosti utiče niz faktora. U ovom radu zbog same nemogučnosti da se obuhvate svi faktori u obzir su uzeti samo oni najvažniji i to počevši od začeća, koje je specifično za h. Fatimu, ličnosti njenih roditelja, strukture porodice, kulturalni kontekst, njeno djetinjstvo uključujući sve aspekte njenog odrastanja, formiranje vlastite porodice, gubitak roditelja... Pored navedenog u radu će biti sadržan kratak prikaz cjelokupne ličnosti h. Fatime, njene osobine, odlike ponašanja, način ophođenja sa drugima, te samim tim primjer za sve žene (ciljano neću reči vjernice) ko je to osoba koju je vrijedno uzeti za svoj životni uzor, čije oblike ponašanja je dostojno usvojiti kao svoje, u granicama u kojim je to moguće, da bi i one same bile dostojanstven model svojoj djeci.

azreti Fatima je rođena u petak, 20. džumadel-uhra pete godine po poslanstvu u gradu Mekka. Kćerka je Allahovog Poslanika, Muhammeda a.s. i njegove supruge Hatidže, koja je bila ugledna trgovkinja, rođena i odgajana u staroj plemićkoj porodici. Bila je najbogatija žena u Mekki, a sav svoj imetak je položila na polju širenja Islama i pomaganja muslimanima. Ona je bila prva žena muslimanka. Fatima je jedan od plodova njenog braka sa Poslanikom a.s. Sam način začeća, prenatalni period i čin rođenja h. Fatime su znakovi koji nam ukazuju na činjenicu da je ona jedna posebna ličnost, jedna od najvećih blagodati koje je Bog podario cijelom čovječanstvu, dar za sve generacije u svakom vremenu, početna stepenica na putu do uspjeha i usavršavanja. Poslanik a.s. je iftario džennetskom hranom, a zatim mu je došao Džebrail i rekao: “Dragi Božiji Poslaniče, večeras ostavi dobrovoljni namaz i kreni prema Hatidžinoj kući, jer je Bog odlučio da iz tvoje kičme stvori čisto dijete.”

Drugi zanimljiv podatak iz perioda njenog prenatalnog života jest to da je ona kao nerođena beba razgovarala sa svojom majkom te na taj način otklonila usamljenost od Hatidže. Pri rođenju h. Fatime Hatidži su pomogle četiri džennetske žene: Sara, Ibrahimova supruga; Asija, faraonova supruga; Merjem, kći Imranova i Kulsum, sestra Musaova. Njene prve riječi bile su šehadet i ostatak svog života je zaista provela na putu potvrđivanja svog šehadeta. Fatimino djetinjstvo ne sliči na djetinjstva druge djece. Ona 4 je odrasla u veoma opasnom okruženju, skromnim materijalnim uvjetima u kriznom stanju početka islama. To sve je ostavilo traga na njenu ličnost, ali na način da ju je osnažilo i opremilo osobinama koje su joj bile neophodne u različitim situacijama koje joj je život donio. Ipak uvijek je sijala, po čemu je dobila nadimak Zehra, bila izuzetno strpljiva, pronicljiva, tolerantna i prije svega brižna za druge. Uvijek je davala prednost drugima nad sobom. Sličila je na svog oca i bila najpobožnija osoba. To je ličnost koju je izuzetno teško opisati u terminima bilo koje teorije koja je formirana na ljudima koji imaju dvije strane: dobru i lošu jer h. Fatima nije imala ovu drugu i pripadala je Ehli-bejtu, ona je bezgriješna. Fatima je predvodnica svih žena vjernica i osim imena Fatima poznata je po još osam imena čija značenja ujedno ukazuju na neke od niza njenih vrlina: Zehra(sjajna), Sedika(iskrena), Mubareka(blagoslovljena), Azra(djevica), Tahira(čista), Radija(zadovoljna), Merdija(kojom je Allah zadovoljan), Muhadesa(koja razgovara s melecima). Poznata je kao vrsni komentator Kur'ana, prenosilac hadisa, poznavalac fikha(islamskog prava), vješt govornik, izuzetno skromna i jednostavna.

-teorija socijalnog učenja Alberta BandureTeorija socijalnog učenja je teorija prema kojoj socijalno ponašanje usvajamo opažanjem i oponašanjem drugih(modeliranje). „Modeliranje se odnosi na promjene u ponašanju pojedinca koje su rezultat promatranja ponašanja drugih“(prema Vizek-Vidović, 2003.) Veoma je važno ko su osobe koje predstavljaju modele u životu nekog pojedinca.

Nemaju svi modeli podjednak utjecaj na pojedinca. Dva su ključna faktora koji utiču na učinkovitost modela: opažena sličnost(model je djelotvorniji što nam je sličniji) i opažena kompetentnost. Rezultati znanstvenih istraživanja pokazuju da djeca prije usvajaju ponašanja koja vide nego riječi i savjete koje čuju od svojih odgajatelja. Bandura smatra da pored ponašanja modela, kognitivnih struktura u formiranju ličnosti važan utjecaj ima i okolina. Prvi modeli kojim su djeca izložena su njihovi roditelji(odgajatelji/skrbnici). Fatima je odrasla u kući Allahovog Poslanika i odgajana je metodama koje je Poslanik a.s. primao izravno od Uzvišenog Gospodara. O kompetentnosti Poslanika a.s. kao modela suvišne su sve ljudske riječi. Dovoljan argument su riječi Gospodara svih svjetova Koji kaže: „A ti si, zaista, najljepše ćudi“.

Fatimina majka, Hatidža, je takođe po svim svojim odlikama i majčinskom brižnošću dala veliki doprinos izgradnji Fatimine ličnosti. Prema teoriji socijalnog učenja okolina je takođe važan faktor koji doprinosi formiranju ličnosti pojedinca. H. Fatima je rasla i odgajana u veoma teškim uvjetima što se na njenu ličnost odrazilo na način da je uvijek bila tužna i povučena. Činjenica da je tri godine svog djetinjstva provela u izolaciji s ostalim muslimanima ju je naučila da bude ustrajna i na putu ostvarenja svojih ciljeva nikad ne odustaje. Uz sve navedene krasile su je i osobine strpljivosti i tolerantnosti. Posebno potresan i težak period njenog djetinjstva je gubitak majke 5 kada je imala svega pet godina. Međutim, i u ovoj situaciji dolazi do izražaja posebnost i snaga njene ličnosti. Ona je na sebe preuzela sve kućanske poslove a posebnu pažnju je poklanjala brizi o svom ocu koji je takođe prolazio kroz težak period u životu, kada su mušrici povećali svoja poniženja i maltretiranja prema njemu. Svi ovi događaji su djelovali na Fatimu tako što su osnažili njenu ličnost. Nakon određenog perioda h. Fatima je formirala vlastitu porodicu. Skolopila je brak sa h. Alijom i rodila četvoro djece Hasana, Husejna, Zejneb i Ummi Kulsum.Učena od najboljih modela i sama je postala uzor. Brak h. Fatime i Alija je najbolji primjer uzornog braka za sva vremena. Od načina prošnje, vrijednosti koje obje strane unose u brak, način organiziranja svadbe, do međusobnog ophođenja supružnika. H. Fatima je bila svjesna utjecaja koji žena ima na svog muža, znala je da upravo žena ima snagu da ga usmjeri putem koji ona želi te je kao supruga bila izuzetno odana, i u svim životnim prilikama je bila njegov saputnik, podrška i utjeha. Njen način obavljanja majčinske uloge se takođe može uzeti kao primjer i uzor za sva vremena. Ona je bila more ljubavi, toplote i nježnosti. Prema svoj djeci se odnosila pravedno. Obraćala je pažnju kako na duhovni tako i na tjelesni odgoj. Što je najvažnije u kontekstu teorije socijalnog učenja između njenih riječi i djela uvijek je postojala dosljednost svoju djecu je podučavala vlastitim primjerima. Slijeđenje životnih principa h. Fatime se ne odnose samo na žensku populaciju, ona je najbolji uzor svim članovima ljudske zajednice kako u vremenu u kojem je živjela tako i danas.

-humastička teorija ličnosti-

Osnivač humanističke psihologije je A. Maslow. Humanistička psihologija naglašava cjelovitost ličnosti. Ističe osobenost ljudskog bića koje nije puki proizvod instikata, nesvjesnih sila ili utjecaja okoline. Ljudska priroda je jedinstvena i posebna. Upravo ta posebna priroda je ono što čovjeka razlikuje od drugih živih bića i diže ga na jedan viši stepen. Čovjek je za humanističku psihologiju prvenstveno svjesno biće, za koje su vrijednosti i značenja od ogromne, presudne važnosti. Biće sposobno za samoodređenje i samo-ostvarenje. Čovjek za razliku od drugih bića ima slobodnu volju koja mu daje mogućnost izbora, ali ga ujedno dovodi i u položaj odgovornog bića. Čovjek je u neprekidnom pokretu i mijenjanju i nikako nije statično biće. Prema Maslowu čovjekov najviši cilj, najvažniji motiv koji ga pokreće je težnja ka potpunoj samoaktualizaciji. Da bi došao do stupnja popune samoaktualizacije čovjek mora zadovoljiti potrebe koje se nalaze hijerarhijski ispod samoaktualizacije. To su fiziološke potrebe, potrebe za sigurnošću, potrebe za pripadanjem i ljubavlju i potrebe za samopoštovanjem. On navodi petnaest odlika samoaktualiziranih osoba. H. Fatima sa svojim odlikama se može prema ovoj teoriji svrtstati u skupinu rijetkih pojedinaca koji uspiju doći do stupnja potpune samoaktualizacije. Ona je osoba koja ima: 1. Efikasnu percepciju realnosti (ispravno procjenjuje ljude i situacije, poznaje

činjenice i uviđa skrivene motive koji se kriju u različitim situacijama) 2. Prihvaaćanje sebe, drugih i prirode (sve životne situacije prihvata stoički) 3. Spontanost, jednostavnost i prirodnost (u svim okolnostima njeno ponašanje je bilo potpuno jednostavno, prirodno, skromno bez licemjerstva i artificijelnosti, nikad nije ništa radila da bi impresionirala ljude, svi njeni postupci su bili iskreni i u ime Boga) 4. Usredotočenost na probleme (slijedi univerzalni sistem vrijednosti, usmjerena je kao ostvarenju svojih ciljeva, nikad nije sitničavila) 5. Potreba za samoćom i privatnošću (uvijek je bila zaokupljena veličanjem Gospodara) 6. Nezavisnost od kulture i okoline u kojoj živi (njenim primjerom je potpuno promijenjen način ophođenja prema ženama...) 7. Stalna svježina zamjećivanja (u svakoj Božijoj blagodati je uživala na jedinstven način, svaka molitva je bila doživljaj za sebe) 8. Oceanski osjećaji (obzirom da je bila najpobožnija osoba može se reći da je imala tzv.vrhunske osjećaje) 9. Izvorna želja za pomaganjem ljudskom rodu (ona je uvijek davala prednost drugima nad sobom, udjeljivala je i pomagala vjernicima na sve dostupne načine) 10. Duboke veze sa malim brojem pojedinaca (izuzetno duboke i bliske veze je imala prvenstveno sa svojim ocem, Muhammed a.s. zatim sa suprugom Alijem i svojom djecom) 11. Sklonost demokraciji (u smislu da je poštivala sve ljude, sa svima se ophodila lijepo a ljude je razlikovala po njihovim osobinama, karakterima,

vrijednostima koje su ispoljavali...) 12. Sposobnost oštrog razlikovanja sredstava od ciljeva (veoma izraženi moralni i etički standardi, uživala je u svim aktivnostima koje je obavljala) 13. Smisao za filozofski humor (nikad nije ismijavala i podcjenjivala druge ljude, njen govor je uvijek bio poučan i smislen nikad isprazan) 14. Stvaralaštvo 15. Odolijevanje kulturi Međutim, pored toga što ličnost h. Fatime ima odlike potpuno samoaktualizirane osobe ona takođe pokazuje i jednu drugu dimenziju koja se protivi principima Maslowljewe teorije ličnosti. Naime, Maslow smatra da nije moguće zadovoljavati potrebe višeg nivoa ako nisu zadovoljene potrebe na nižem stupnju što se nikako ne odnosi na h. Fatimu koja je uvijek bila na nivoima višeg stupnja dok je potrebe nižeg nivoa uglavnom stavljala u drugi plan, zanemarivala ih je. Npr. Rekao je Božiji Poslanik, s.a.v.a., o hazreti Fatimi: “Vjera u Boga je tako duboko prodrla u srce i dušu Zehre da se ona lišava i oslobađa svega zarad ibadeta Bogu.”

ZAKLJUČAK Ako tražimo nekoga ko bi bio uzor, model za naš život i bilo koju ulogu koju 7 igramo u njemu onda nam je potreban neko ko je sam imao najbolje modele te je postao modelom, neko ko ima cjelovitu i stabilnu ličnost, ko ima primjere za životne uloge djeteta, supruge, majke, obrazovane žene, moralne, produhovljene i niz drugih, onda je to zaista u pravom smislu h. Fatima. Ona je historijska ličnost kroz čiji primjer je promijenjen status žena među Arapima. To je osoba čiji primjer je univerzalni i važi za sve ljude, za sva vremena, na svim mjestima i za sve generacije. Ko god želi slijediti put hazreti Fatime mora koračati onim putevima kojima je ona koračala, morao bi živjeti po uzoru na nju, na njen moral, kulturu i ponašanje. Životni put ove uzvišene žene je bio praktičan i jednostavan, iako je bila izuzetna ličnost u historiji islamske civilizacije, kćerka posljednjeg Božijeg Poslanika a.s. nema mjesta za pomisao da ju je teško ili pak nemoguće slijediti. Važno je spoznati i njegovati osobine koje je ona njegovala i primjenjivati naučeno u praksi i jako je važno početi s tim sad!!! Pašanbegović Aida Sarajevo, maj 2010.

HAZRETI FATIMA U BOSANSKOHERCEGOVAČKOJ TRADICIJI

azmišljajući o ovoj temi koja u svom centru kristalizira lik i djelo žene čija je snaga uvjerenja gotovo prevazišla granice mogućeg i podnošljivog, čija se životna filozofija svodila na elementarno najjednostavnije ali najuzvišenije, itekako živuće principe opstojnosti, principe dina i imana, vidimo ženu koja je shvativši suštinu bivanja u ovozemnim vrtložnim vremenima postala istrajan borac na Putu istine, čuvajući i njegujući Božiju Riječ kao sveukupno dobro čovječanstva. Dakako, ne radi se o nekom bajkovitom, imaginarnom liku, mada iz ove naše «moderne» sadašnjosti može izgledati i bajkovito i imaginarno, nego o ženi kojoj, sasvim sigurno, pripada jedno od vodećih mjesta na stranicama historije čovječanstva, koja fascinirajućom istrajnošću i beskrajnim požrtvovanjem i odanošću nosi u sebi odrednicu Svemilosnog Stvoritelja definirajući se i realizirajući kao kćerka, supruga, majka u najljepše mogućem smislu. U hijerarhiji ovovremene prisutnosti znamenitih ličnosti u svijetu u kojem se krećemo i međusobno razmjenjujemo iskustva, teško da će i jedno ime zazvučati tako poznato i biti svrstano među ona koja su vrijedna spomena ( a bilo ih je) kao što je hazreti Fatima. Davno su svi oni odgojeni, umni, lijepo učeni, prosvijetljenog duha, otvorenog razuma, čistog srca..., čuli za nju, Fatimu ez-Zehru, neka je Bog zadovoljan njome. Danas i njihovi nasljednici na svoj, vjerovatno ne tako popularan ali zato zanimljiviji način življenja, izgrađuju svoju ličnost uporno istražujući sebe, uklapajući se u princip moralnoga, u kulturno-civilizacijsko sublimiranje i rezimiranje onog što je bitno. U kontekstu navedenog bogato iskustvo koje ima bosanskohercegovčka tradicija, samo jednim dijelom pretočena u usmenu i pisanu ostavštinu (o kojima će ovdje ponešto progovoriti), generacijama njeguje na svim poljima znanosti, kulture, umjetnosti a naročito duhovnosti genom islamske kulturno-civilizacijske umješnosti u poiesisu, etno poiesisu, raznorodnom književom opusu i mnogim drugim umjetničkim kretanjima i duhovnom rastu uprisutnjenom u raritetnu bosanskohercegovačku autobiografiju. Pod značajnim crticama iz životopisa i stotinama godina kontinuiteta umotvorina bosanskohercegovačkog i bošnjačkog genija, samo jednim letimičnim osvrtom na njih uvidjet ćemo neospornu potrebu stalnog i jasnog korespondiranja sa svjetom čiji smo ne tako velik ali, ipak, važan duhovno uobličen prostor. Spacifičnom aromom naša misleća tradicija učena od najumnijih ljudi i školovana u zemljama islamskog svijeta i drevnog Orijenta, začinit će ovaj prostor i na poseban način ga osvježiti svojom prisutnošću.U filozofskom, sociološkom, kulturološkom, naučnom, umjetničkom, vjerskom, religijskom,... pamćenju ovdašnjih ljudi zametnut će klicu onoga što će vremenom učiniti plodotvornijim bosanskohercegovačko tlo u koje će se u vakat presađivati i iz kojeg će rasti i širiti se kao najljepši izdanci najsnažnija i najupečatljivija ostvarenja znalaca osebujnog karaktera i iskustva.

U jednoj takvoj bašči niknut će Safet Gašević, Muhammed Rušdi, Arif Sarajlija, Seid Zenunović, Sejfullah Proho, Musa Ćazim Ćatić, Safvet-beg Bašagić, Rešad Kadić, Ešref Kovačević i mnogi, zaista mnogi drugi značajni i poznati mislioci, učenjaci, pisci, pjesnici, oni koji su vrijednosti ovog podneblja u kitabe prenijeli i od zaborava sačuvali. Njihova temeljita obaviještenost o životu i smrti hazreti Fatime ujedno se čini razlogom više da nam kao «ibnu zemanih – sin svoga doba», snagom vlastitog duha i riječju otkriju kako je zaista daleko odavde i davno prije nas i njih zablistao najvrjedniji spomen na Poslanika islama, s.a.v.s., njegova kćerka-miljenica, a kako se i u jednoj od predaja kaže: predvodnica žena na oba svijeta, Fatima ez-Zehra. Neki od njih i jesu! Svako na svoj način, s nepatvorenom suosjećajnošću i u svom duhovnom obzorju. Muhammed Rušdi (1825-1903) manje je poznat pod pravim imenom Muharem Dizdarević, a kako piše prof.dr. Emina Memija «...najplodniji je alhamijado pisac, iako se javlja na samom kraju ovog toka bošnjačke literature. On je ujedno u ukupnoj našoj književnosti, autor najobimnijeg opusa o Ehli bejtu. Napisao je... i dva vefata: Vefatinnebiji sallallahu alejhi ve selem (Smrt Poslanika, neka je na njeg Božiji blagoslov i spas) i Vefati Fatimetuzzehra radijallahu anha (Smrt svijetle Fatime, neka je Bog zadovoljan njome). Vefati kao književna forma bili su veoma omiljeno štivo,...objavljivani su u mnogim izdanjima ali isto tako prepisivani, pa ih je imala bezmalo svaka bošnjačka kuća». Poemu Smrt Muhammed Pejgambera i smrt hazreti Fatime, koju potpisuje Muhammed Rušdi, je kao IV izdanje 1943. godine štampala Prva muslimanska nakladna knjižara Sarajevo. 9 Stihovi su vrlo često učeni napamet i u bošnjačkoj duši tinjali i boljeli. Hazreti Fatima je bila cvijet Poslanikov, s.a.v.s. Imala je samo dvadest osam godina kad je preselila na bolji i vječni svijet. Prizori u kojima vidimo Fatimu kako boluje od tuge i žalosti poslije Poslanikovog, s.a.v.s., odlasku sa ovog svijeta, ne zaboravljaju se. Rušdi kazuje ovako: «... Maštrafa mi puna žalna otrova, ja je pijem, kako ću bit vesela? ... Po akšamu do jacije vefat bi, Bivši ona fahri-kjainata kći. Miris dođe, ambra dođe i mišća, I više nje sjajan mjesec zadršća. ... Kuća se unutra u nur stvorila, više nje dolazi hazreti Alija. Krvnih suza njemu puno poletje, Još on reče: Dušo, djeco, recite: « Ode majka s' ovog sv'jeta, vidite, ode majka s ovog sv'jeta, gledajte!»

.... Svak vidio, tko je bio od kuda, što j' od Boga, to je slađe od meda. ( biti vefat=umrijeti; fahri kjainata kći= dika svemira, Muhammed s.av.s.) Bosanskohercegovačka riznica znanja koja prosijava tek kao rukohvat u riznici znanja svjetske, a napose islamske kulture i tradicije možda i nije krcata draguljima, ali njene filigranski vješto i znalački urešene grančice srebra i zlata iskre posebnošću tako nam bliskih, neprolaznih vrijednosti koje su, očito, trajna isnpiracija onim, ne tako rijetkim, posebno nadarenim ljudima. Među njima je i Sejfullah efendija Proho ( 1859-1932). Rođen je u Konjicu, bio profesor u Šerijatskoj sudačkoj školi u Sarajevu i pisao. Dugo vremena učeći i školujući se u Carigradu (Istanbulu) stekao je zavidno znanje i obrazovanje, poznavao arapski i turski jezik. Vrativši se u Bosnu napisao je na svom maternjem jeziku, a po uzoru na istočne autore, nekoliko vrlo značajnih spjevova među kojima je najznačajniji Smrt hazreti Fatime, koji je doživio više izdanja i koji je, kako sam autor navodi, iz više kitaba sastavio i spjevao. Da se prisjetimo. Časni Poslanik islama s.a.v.s., znajući da će se rastati sa ovim svijetom, povjerio je svojoj dragoj kćerki Fatimi da će ona biti prva iz njegove porodice 10 koja će za njim doći na Ahiret. Tako se i dogodilo. Zatvorila je oči i zaspala. Mogli su samo ustanoviti da ne diše. Bila je supruga i majka, nepokolobljiva muminka koja je osjetila svu težinu progona i stradanja prvih godina islama i prvih muslimana. Uvijek i svugdje uz Božijeg poslanika, Muhammeda s.a.v.s. Evo kako Proho stihuje najpotersnije scene: «Kad Muhammed na Ahiret preseli, Fatima mu od žalosti oboli. ... Kada ćeš me oče sebi pozvati? Ja ne mogu više hasret snositi. ... Ne hajaše ni s' kim progovoriti, ne mogaše nikad se osm'jehnuti. ... Uze šaku sa kabura zemljice miriši je kao kakvo cvijeće. ... Ugledala u kaburu svog oca, razasja joj se od zemlje do Sunca. U tom vel'kom ašku sebe zagubi, ne mogaše dalje znati šta se zbi.

Dok zavika iz kabura otac nju: «Kćeri moja, dušo moja, zar si tu? Vrlo sam te poželio kćerice, za tobom mi duša gori i srce. ... Hajde dušo, svojoj kući, spremaj se! Ovo ti je zadnji danak, ne boj se!» Kad to čula, otr'jezni se jadnica, dragom Bogu zahvalila sa srca. Ljubav i poštovanje koje je vladalo između časnog Poslanika s.a.v.s., i njegove kćerke Fatime bilo je neskriveno; tako nam je i preneseno. Rešad Kadić ( 1912-1988) pisac je i publicista. Rođen je u Sarajevu u jednoj uglednoj i obrazovanoj porodici. Vrlo rano se počeo baviti novinarstvom i objavljivati. Zapažen je vrlo uspješan njegov književni rad. Po vlastitoj želji i oporuci ukopan je u Tešnju. U nedavno objavljenom četverotomnom izdanju njegove književne ostavštine, prof.dr. Džemaludin Latić, ne umanjujući vrijednost Kadićevog književnog stvaralaštva, naprotiv, u svom predgovoru kaže: «...u poemi Život i smrt hazreti Fatime Kadić nije uspio da nadmaši naše ranije pjesnike, prije svih mislimo na Sejfullaha Prohu, koji su 11 hazreti Fatiminu smrt opisali u jedanaestercu i na mnogo potresniji način.» Ali, ... mjezimica hazreti Fatima alem-kamen među biserima, b'jela ruža među katmerima. .... A ti, brate , i ti sestro mila kom' je ova pjesma nam'jenjena, sjetite se hazreti Fatime, pred dušu joj učite fatihe, nek' vam ona bude pred očima, kakvo srce pravi mumin ima, kako dijete roditelja ljubi, kakvi treba da budemo ljudi. ... Nikada se nije potužila, zalogaj bi zadnji pod'jelila, žednoj hasti vodu prepustila, uz bolesne noćima bi bdila, glad i umor od drugih je krila,

dok smorena ne bi malaksala, pa umorna sjedeći zaspala... ... ranjenima rane zavijala, žednim usta vodom zal'jevala, dobrotom se svuda isticala... Alen Kristić u svom tekstu : Žene: zaboravljeni ukras islamske tradicije, konstatuje da je Fatima mater dolorosa. «Posvetivši život pomaganju slabijima, Fatima je u sebi utjelovila etiku brige i odgovornosti za slabije, etiku praštanja i milosrđa... Krvnu vezu i Muhamedovo poštovanje, Fatima, međutim nije koristila za osiguranje probitka i povlastica. Živjela je siromašno, radeći vlastitim rukama. Drugima je dijelila od užitka a ne od suviška.» Citirat ćemo, jer nam se to čini prikladnim za ovu priliku, i neke autore koji su svoje tekstove objavljivali i u bosanskohercegovačkim časopisima. Asya Efica o Fatimi ezZehri u Muallimu 1992. godine, kako navodi istraživač Ekrem Tucaković u tekstu Ehli bejt u glasilima i periodici Islamske zajednice, ovako zaključuje svoj tekst: «Ona je simbol žene, u svim njenim dimenzijama: simbol uzorite supruge, simbol prave majke, simbol pouzdanosti, simbol žene borca okrenute vremenu i sudbini društva u kojem živi.»

Brojne su mogućnosti iskazivanja ljubavi i poštovanja prema najodabranijem čovjeku, Miljeniku Božijem i najodabranijoj porodici, njegovom Ehli bejtu, zajednici duhovno najodgojenijih. Pažnja koja se posvećivala i posvećuje hazreti Fatimi u bošnjačkoj tradiciji u prilikama prigodnim za to iskazivana je, kao što smo vidjeli i znamo, u pjesništvu, a posebno su nadahnuti bili Musa Ćazim Ćatić i Sejjid Mevlić koji je po uzoru na tradicionalne mevludske spjevove opjevao smrt hazreti Fatime i u dramskom stvaralaštvu, kako ćemo tek vidjeti. Mnogi bosanskohercegovački pisci su dramatizacijom svojih tekstova pripremljenih za teatarsko izvođenje doživjeli punu afirmaciju na polju dramske umjetnosti. U našoj dramskoj književnosti sve donedavno nije bilo isključivo religioznih drama s tematikom islamskog kulturnog kruga. Drama Safeta Plakala Hazreti Fatima je prva takva. Sam autor kao motiv, povod i inspiraciju ovoj drami navodi: «Hazreti Fatima je zazivala moju dramatičarsku zainteresiranost upravo sa stanovišta posvemašnje bliskosti s iskonom humanizma i rečene ljudske, odnosno najljudskije jednostavnosti...» Događaj koji slijedi i nas će navesti na razmišljanje: «Negdje potkraj listopada 1954. godine u jednom mejdanu kamena na Darivi, poginuo je djed mi po majci Hajdar koji je bio miner... Naravno, svi smo u familiji tu njegovu paradoksalnu smrt doživjeli tragično, no, s njom se najteže mirila moja majka Fata (Fatima) tada bezmalo djevojačke dobi. Neizbrisiva je slika kako majka istrčava iz kuće, koja se nalazila tik uz greblje na Grličića brdu i namjesto da bude na tevhidu, probija se između ljudi prisutnih na dženazi i s krajnjim ganućem pada na još otvoren kabur. Bio sam dijete, ali to me toliko dojmilo da mi je dugo poslije

majka bila vrhovnom paradigmom ljubavi i odanosti kćerke prema ocu...» Možda će ova drama opet biti izvođena na daskama koje život znače, a ono što je sasvim sigurno, u šta i sam autor vjeruje: « Din i iman, vjera i vjerovanje su koliko i ljubav u najširem smislu riječi, osjećanost dužnosti najdublje ljudske intime i ništa pred tom osjećajnošću ne može imati bilo kakve važnosti. Otuda vodi porijeklo svekolika uzvišenost u čistoti hazreti Fatimine duše, koja je, i prije nego li je Božijem svjetlu zauvijek upućena, emanirala to isto svjetlo kroz kristalnu prizmu svim ljudima primjernih životnih načela i tako još za života stekla iskreno, običnoljudsko poštovanje izraženo kroz njeno trajno imenovanje ALZehrom». Bliski Bogu (Mukarrebin) su oni ljudi koji vole Boga i žele Njegovo zadovoljstvo (Rizaluk). Oni sve čine iz ljubavi prema Bogu. Susreti sa ovakvim ljudima donose srcu mir i dovode do viših spoznaja. Blago onome ko vjeruje da ima ovakvih ljudi, makar ih i ne vidio. Bosna i Hercegovina je prostor doticanja različitih civilizacija i njihovog uzajamnog prožimanja, brojnih spomenika vremenima, znanju i ljudima, puna priča. Neki su te priče pamtili i kazivali, neki ih slušali i zapisivali. Tako je predaja bila pratilac kolektiva, ali i pojedinca. Hikaje (hićaje, priče) o hazreti Fatimi kazivala je Emina Aličić (1932) dr. Aiši Softić koja 13 ih je zapisala 1996. godine i uvrstila u svoju knjigu Zbornik usmenih bošnjačkih predaja. U jednom svom nedavno objavljenom tekstu prof.dr. Enes Karić kaže: «Hikaje tumače nas a ne mi njih!... U klasičnim komentarima Kur'ana izdaleka se sugerira da nas hikaje moćno oslovljavaju i zapravo uzmu za ruku, pa kao majka povedu svim onim utrvenim stazama.» Priča je bilo i bit će, a kod Gornjef Vakufa ima jedan kamen u obliku stećka i nazvan je hazreti Fatiminim kamenom. Kod njega su se ranije održavale kišne dove. Bošnjaci i danas svojoj ženskoj djeci daju ime Fatima. Čest je i hipokoristik: Fata, a mnoge je zapamtila naša epska i lirska poezija, posebno sevdalinka. I danas se uči i pjeva u našim kućama. Zavirimo li u vitrine zlatara i majstora umjetničkih zanat na Baščaršiji, vidjet ćemo da često izrađuju (tzv.) ruku hazreti Fatime, kao prsten ili privjesak za lančić pa su, kao i sjećanje na nju, uz nas. Možda hazreti Fatima u bosanskohercegovačkom i bošnjačkom tradicionalnom iskustvu nema mjesto koje bi bilo primjereno njenoj ulozi kao što ga ima u nekim drugim društvima i kulturama širom islamskog svijeta, ali to je, sigurni smo, predmet

majka bila vrhovnom paradigmom ljubavi i odanosti kćerke prema ocu...» Možda će ova drama opet biti izvođena na daskama koje život znače, a ono što je sasvim sigurno, u šta i sam autor vjeruje: « Din i iman, vjera i vjerovanje su koliko i ljubav u najširem smislu riječi, osjećanost dužnosti najdublje ljudske intime i ništa pred tom osjećajnošću ne može imati bilo kakve važnosti. Otuda vodi porijeklo svekolika uzvišenost u čistoti hazreti Fatimine duše, koja je, i prije nego li je Božijem svjetlu zauvijek upućena, emanirala to isto svjetlo kroz kristalnu prizmu svim ljudima primjernih životnih načela i tako još za života stekla iskreno, običnoljudsko poštovanje izraženo kroz njeno trajno imenovanje ALZehrom». Bliski Bogu (Mukarrebin) su oni ljudi koji vole Boga i žele Njegovo zadovoljstvo (Rizaluk). Oni sve čine iz ljubavi prema Bogu. Susreti sa ovakvim ljudima donose srcu mir i dovode do viših spoznaja. Blago onome ko vjeruje da ima ovakvih ljudi, makar ih i ne vidio. Bosna i Hercegovina je prostor doticanja različitih civilizacija i njihovog uzajamnog prožimanja, brojnih spomenika vremenima, znanju i ljudima, puna priča. Neki su te priče pamtili i kazivali, neki ih slušali i zapisivali. Tako je predaja bila pratilac kolektiva, ali i pojedinca. Hikaje (hićaje, priče) o hazreti Fatimi kazivala je Emina Aličić (1932) dr. Aiši Softić koja 15 ih je zapisala 1996. godine i uvrstila u svoju knjigu Zbornik usmenih bošnjačkih predaja. U jednom svom nedavno objavljenom tekstu prof.dr. Enes Karić kaže: «Hikaje tumače nas a ne mi njih!... U klasičnim komentarima Kur'ana izdaleka se sugerira da nas hikaje moćno oslovljavaju i zapravo uzmu za ruku, pa kao majka povedu svim onim utrvenim stazama.» Priča je bilo i bit će, a kod Gornjef Vakufa ima jedan kamen u obliku stećka i nazvan je hazreti Fatiminim kamenom. Kod njega su se ranije održavale kišne dove. Bošnjaci i danas svojoj ženskoj djeci daju ime Fatima. Čest je i hipokoristik: Fata, a mnoge je zapamtila naša epska i lirska poezija, posebno sevdalinka. I danas se uči i pjeva u našim kućama. Zavirimo li u vitrine zlatara i majstora umjetničkih zanat na Baščaršiji, vidjet ćemo da često izrađuju (tzv.) ruku hazreti Fatime, kao prsten ili privjesak za lančić pa su, kao i sjećanje na nju, uz nas. Možda hazreti Fatima u bosanskohercegovačkom i bošnjačkom tradicionalnom iskustvu nema mjesto koje bi bilo primjereno njenoj ulozi kao što ga ima u nekim drugim društvima i kulturama širom islamskog svijeta, ali to je, sigurni smo,

predmet izučavanja i istraživanja mnogih upućenih znalaca. O njoj se u Bosni i Hercegovini zna i piše, njeno ime je neizostavno u kontekstu spominjanja članova Poslanikovog s.a.v.s., Ehli bejta i često prisutno na svečanostima koje se upriliče povodom obilježavanja dana rođenja Muhammeda, s.a.v.s., mevludima u džamijama i kućama i drugim tradicionalnim i vjerskim običajima ovdašnjih muslimana. Svečane akademije se u danima prisjećanja na hazreti Fatimu održavaju svake godine i bez izuzetka u prostorijama organizacija i fondacija stranaca koji borave u našoj zemlji, a čija je orijentacija edukacija i odgoj u tradiciji islama ( ovdje želimo posebno istaći Fondaciju «Mulla Sadra» u BiH). Praksa prisjećanja na hazreti Fatimu našla je svoj način, mjesto i vrijeme i u, možda se već može tako reći, tradicionalnoj manifestaciji Mošus Pejgamberov. Održava se u Sarajevu već duži niz godina (nakon rata u Bosni i Hercegovini 1992-1995). Popraćena je brojnim kulturnim i vjerskim sadržajima u čast ove izuzetne žene. Sve ove aktivnosti daju snažan podstrek svakom pojedincu za što uspješnijim traganjem za trajnim univerzalnim vrijednostima i duhovnim putovanjem čiji je krajnji cilj susret sa Gospodarom svih svjetova! A žena na tako mnogobrojnim i kompliciranim poljima znanosti, duhovnosti, kulture, umjetnosti, posvećena ne samo izučavanju fenomena iz oblasti vlastitog interesovanja nego neobično predana odgonetanju tajne prepoznate u konceptu njenog razumijevanja svijeta, onog u kojem ona jeste i onog koji je okružuje, prezentira vlastitu osobnost, htjela to ili ne, ostavljajući mogućnost onim upućenim da 16 kroz diskurs potvrde kvalitet njenog bića, onog što tako jedinstvenim čini njenu suštinu. Ako žena može, a može, i ako treba, a treba i među ženama tražiti i imati primjer na koji će se ugledati, onda je to, nesumnjivo, hazreti Fatima. U ovom radu vjerovatno nije mnogo rečeno o hazeti Fatimi u bosanskohercegovačkoj tradiciji jer imam na umu da je za istraživanje na ovu temu potrebno mnogo više znanja, da bi i u onoj dostupnoj nam literaturi, sve one, pa i potpuno sporedne naznake i upute mogle biti smjer koji treba pratiti i držati ga se. I na kraju, još jedno prisjećanje: ... Daj nam Bože snage i imana da živimo u svjetlu Islama, sačuvaj nas od naših dušmana pod okriljem Tvojega Kur'ana. Sa zahvalnošću Gospodaru svih svjetova i mojoj majci Fatimi, , Almedina Dedović Sarajevo, 25. maja 2010. godine

Bošnjakinja u svjetlu islamskih propisa

icemjerje, mržnja, destruktivnost odavno su pokretačke sile savremenih društava. Čuvari i zaštitnici univerzalnih vrijednosti i napretka umiju prepoznati i razdvojiti istinu od laži i dobro od zla. Čovječanstvo opstaje dok ima tih čuvara i zaštitnika. Milost Božiju osiguravaju oni čovječanstvu. Obraćanje Bogu molitvom je čin pobožnosti, skrušenosti, iskrenosti, bogobojaznosti. Pravovjerni se obraća svome Gospodaru spreman, iskren, prikladno odjeven. Naravno, i u trenucima nepripremljenosti obraćanje Bogu može biti iskreno, spontano, vrijedno. U Božije kuće i svetišta vjernici, posjetitelji ili poštovaoci vjere, ulaze prikladno odjeveni. Pravovjerni i na ostala mjesta dolaze prikladno odjeveni i svoje ponašanje usklađuju s principima svoje vjere. Muslimani osjećaju - ako su iskreni i prosvijećeni, a trebali bi biti jer vjera traži iskrenost i znanje - svijet drukčije od nevjernika. Vjernici muslimani su uzorni, plemeniti, dobrodošli ako slijede Kur'an, sunnet te učenje i djela svojih priznatih učenjaka, učitelja i vođa. Muslimanima je propisana odjeća koja ne smije biti tijesna, prozirna, nepristojna. U zavisnosti od prilika i tradicionalnih vrijednosti, muslimani svoju odjeću oblikuju i prilagođavaju prostoru i vremenu. Pokrivanje pojedinih dijelova tijela je obavezno. 17 Žena pokriva one dijelove tijela kojima bi mogla izazvati požudu ili neprilike - naravno kad se nađe na javnim mjestima na kojima bi njena otkrivenost to mogla izazvati. Odjeća treba zaštititi ženu muslimanku i učiniti je poštovanom i vrijednom. Nastanu kratkotrajna zatišja rasprava o hidžabu, nikabu i mahrami, pa se ponovo zahukču ili zatalasaju. Zanimljivo i osjetljivo je pitanje odijevanja žene muslimanke u savremenim društvima. Neprebrojive rasprave, tekstovi, studije, knjige napisane su o odijevanja muslimanke. Rasprave za i protiv hidžaba ili pokrivanja zaokupljaju pažnju dobronamjernih, stručnih i pozvanih, ali i onih zlonamjernih, neupućenih, nepozvanih. Raspravlja se o hidžabu i nikabu posvuda, čak i u državnim parlamentima, i donose zaključci, propisi, zakoni koji počesto hoće biti iznad Božijeg, univerzalnog, svevremenog zakona. Allah, dž.š., naređuje muslimankama u suri En-Nur - Svjetlost da vela svoja spuste niz grudi svoje i da ukrase svoje ne pokazuju drugima, to mogu samo muževima svojim, ili očevima... U ajetu se dalje navodi kome muslimanke mogu pokazati ukrase svoje i zašto samo tim dozvoljenim muškarcima. Muslimankama je propisana odgovarajuće odjeća da bi bile prepoznatljive i zaštićene - kaže Allah, dž.š., u suri El-Ahzab. Djelovanje muslimanke je posebno važno, vrijedno, poštovano. Ništa što joj je propisano i dozvoljeno nije bez smisla i važnosti. Muslimanka ima svoje mjesto, ulogu i vrijednost u muslimanskom društvu. Ima, naravno, i musliman - muškarac svoje mjesto, ulogu i značaj, ali se pod lupom drži i promatra lik i djelo žene muslimanke opravdano i pošteno - u ime Boga i prosperiteta muslimanskoga društva, ali i neopravdano i nepošteno - u ime muških prava, dominacije i egoizma.

O odijevanju žene muslimanke raspravlja se s različitih opasnih pozicija, mimo vjerskih i ljudskih. Sporna je odjeća muslimanke ako ne zadovoljava ukus i moral većine, ako se ne uklapa u modne trendove. Smeta Evropljanima pokrivanost i smjernost muslimanke, a ne smeta im sveprisutna ogoljenost i vulgarnost žena koja odavno prelazi svaku mjeru smisla i pristojnosti. Savremena žena je preopterećena, ponižena, neshvaćena. Emancipaciju ne usklađuje sa svojim stvarnim potrebama i mogućnostima, nego je često prihvata iz osvete, nemoći ili neznanja. I modne trendove prihvata iz istih razloga. Postaje dio mase koja se povodi za njima, slijedi ih slijepo, robuje im. Zahtjevima mode teško odolijevaju moralne norme i vjerska uvjerenja. Zavedeni izgube čak i elementarnu pristojnost i osjećaj mjere. Ali, nije zanimljivo i važno javno raspravljati o nepristojnim, nakaradnim, ponižavajućim instalacijama koje nameću svjetski modni kreatori. Pozornost kritičara i zaštitnika savremenosti i jednakosti nije na tome, nego na odjeći muslimanki. Tolerantne nemuslimane tek iritira, opne srčanije pokreće na zaštitničko djelovanja i odbranu hidžaba i nikaba. Zlonamjernim, neprijateljski raspoloženim din-dušmanima ne smeta vulgarnost, bahatost, ekstremizam izopačenih sljedbenika modnih i inih trendova, ali im smeta pokrivenost, smjernost, ustrajnost muslimnki koje čuvaju svoju vjeru i tradiciju. Da bi bila svoja, da bi bila sigurna i poštovana, žena muslimanka odabrat će islamski stil odijevanja i prilagodit će ga svom mentalnom i duhovnom sklopu, ali i prilikama i društvenim okolnostima. Dâ se taj stil prilagoditi i umjerenim modnim trendovima. 18 Božiji zakon i Poslanikov sunnet prihvatljivi su i prilagodljivi svakom prostoru i vremenu i svakom insanu pojedinačno. Muslimani ne mogu, i ne smiju, biti neodgojeni, neprosvijećeni, neobrazovani, neiskreni, nedosljedani, nesigurani, lijeni. Treba umjeti, željeti i htjeti živjeti po principima islama i tako biti savremen, dobrodošao, poštovan, vrijedan. A za to treba imati iskreno srce ispunjeno imanom, prosvijetljen i znanjem prosvijećen um, treba imati volju, odvažnost, hrabrost, ali i osjetljivost, strpljivost, plemenitost i ustrajnost. Da bi bili i ostali takvi, muslimani moraju imati roditelje, posebice majke, odgajatelje i učitelje sposobne da ih usmjeravaju i uče. Također, moraju imati i ambijent i spremnost da uče, sazrijevaju, slušaju, preuzimaju inicijativu, odriču se - svakako prema svojim osobnim mogućnostima.Kakvu će odjeću odabrati zavisi od unutarnjeg opredjeljenja, od snage duha, nivoa obrazovanja, od društvenog statusa i ambijenta. Žene muslimanke trebaju odabrati - kadre su to one ako su odvažne i prosvijećene - odjeću bogobojaznostri, dostojanstva, pristojnosti. Mahrama je prilagodljiva svakom prostoru, vremenu, ali i osobnosti žene. Tradicionalna odjeća pojednih istočnjačkih naroda može biti iritantna, neprihvatljiva, nedobrodošla u pojedinim sredinama. Ne bi trebalo zaoštravati sukobe i jačati tenzije u sredinama koje preferiraju ili baštine drukčije običaje i tradicije, jer muslimani se mogu i trebaju prilagođavati i nastojati biti bolji od nemuslimana. Odjećom i ponašanjem trebaju pokazati da su savremeni, uzorni i ponosni da ne bi bili omraženi i poniženi. Tradicija se ne treba iznevjeriti, ali je ne treba pretpostavljati vjeri. Vjerski propisi i zakoni prilagodljivi su svakom vremenu i prostoru, a tradicijski nisu. Mudrije je i učinkovitije ponekad - zarad interesa islama i muslimana - žrtvovati ograničene i

i krute tradicionalne navike i zakone i prihvatiti nove koji ne iznevjeravaju temeljne islamske principe. Bošnakinja muslimanka u kontaktima s drugim ženama - i muslimankama i nemuslimankama - pokazuje odmjerenost i zrelost. Pokazuje muslimanka i razumijevanje, samilost, blagost. Pomoći je spremna nevoljnicima, iskreno, u ime Uzvišenog Gospodara. Prepoznatljiva je i dobrodošla muslimanka u svaku sredinu ako je takva. Oplemeni ona svojim prisustvom svako društvo. Poštovanje zasluže i osjete ako su takve. Ali, koliko nas ima takvih koje se deklariramo muslimankama? Koliko smo prepoznatljive i oplemenjujuće? Koliko smo dobrodošle u društvima u kojima ima malo iskrenosti, u kojima se odnosi grade na licemjerju, u kojima se ljudi druže iz interesa?! Odgovor da nas je malo, nažalost, jasan je svakoj muslimanki koja razmišlja i osjeća sebe i svijet oko sebe. Ali, ne bismo li trebale odgovor da nas je malo iznijeti kao upozorenje i kao poziv na promjenu? Ne bismo li trebale osobnim primjerom pokazati spremnost na promjenu?! Uzor nam mogu biti muminke odabrane iz povijesti islama. Najodabranije nam mogu biti vodilje i miljenice - hazreti Fatima i njena uzorita majka Hatidža, prva muslimanka, zapravo prva osoba koja je primila islam od svoga voljenoga muža, našeg poslanika, Božijeg miljenika, Muhammeda, s.a.v.s. Malo znamo o uzoritim i odabranim ženama iz povijesti islama. Premalo! U našoj 19 bosanskohercegovačkoj tradiciji spominjanje žena je diskretno, stidljivo, neobavezno. Takav odnos prema ženi kroz pet stoljeća islama u Bosni i Hercegovini postao je pravilo. Imenom i prezimenom spominjne su tek rijetke znamenite i vrijedne Bošnjakinje. Tek od polovine dvadesetog stoljeća žene - od vremena emancipacije žene po mjeri njoj neprimjerenoj, ali prihvaćenoj od većine žena - Bošnjakinja muslimanka javlja se imenom i prezimenom kao učiteljica, liječnica, spisateljica. Istina, bilo je i ranije, u vrijeme Osmanskog carstva i Austrougarske monarhije poznatih i vrijednih žena koje su spominjane i koje su ostavile svoj trag u povijesti, u kulturi i tradiciji. Znamenite pjesnikinje, među desetinama anonimnih, imenom i prezimenom su postale poznate. Habiba Stočević Rizvanbegović je ispisivala poeziju na orijentalnim jezicima, Umihana Čuvidina je alhamijado pjesnikinja - spjevala je na bosanskome jeziku svoje pjesme koje su zapisivane arabicom. Između dva svjetska rata pojavile su se u Bosni i Hercegovini prve žene liječnice, učiteljice, muallime.Ostavile su one neizbrisive tregove i bile uzorima Bošnjakinjama u decenijama koje su uslijedile. I u vremenu socijalizma i grube ateizacije čuvale su Bošnjakinje, i sačuvale, vjeru, porodicu, tradiciju, kulturu svojih plemenitih i znamenitih predaka. Naše majke i nane - rođene između dva svjetska rata i poslije Drugog svjetskog rata - predstavljaju generacije zdravo emancipiranih žena, odgajateljica, učiteljica, stručnjaka u najrazličitijim sferama nauke i kulture. Današnje generacije Bošnjakinja, rođene šezdesetih i sedamdesetih godina, predstavnice su i nositeljice velikih promjena i novih trendova u svim sferama života.

One su majke generacija osnovaca, srednjoškolaca i studenata koje će preuzeti ili odbaciti emanet svojih predaka. Djevojčice i djevojke, koje izrastaju u žene bit će prenositeljice ili izdajnice vjere, tradicije, kulture svojih nana i pranana. Velika je odgovornost na nama, njihovim majkama, odgajateljicma i učiteljicama. Mi smo dužne da ih odgajamo, usmjeravamo, čuvamo od surovih nasrtaja savremenih razarajućih utjecaja. S čvrstim uzdanjem u svemilost i svemoć Božiju, uz ustrajne i iskrene dove Njemu, čuvat ćemo i sačuvati nove generacije od posrtanja i krivoputa naravno, uz svijest o zahtjevima i mogućnostima koje pružaju vrijeme i prostor. Znanje, strpljene i umijeće pomoći će nam da ispunimo taj emanet i opstanemo u diniislamu, inšallah. Aida Krzić

Hazreti Fatima, uzor i predvodnica žena čovječanstva

očinjem sa imenom Božijim. Neka ovo bude moj rad za čije nedostatke će mi moj Gospodar oprostiti jer ova griješna sluškinja ne može ništa, do tražiti oprost. Danas, u uvjetima kada se sloboda žene pretvorila u temeljno pitanje našeg doba i kada Zapad, koncipiajući feminizam i svoje varljive parole, nastoji da plasira lažne, besmislene i besciljne uzore i kada ta natojanja ostavljaju utjecaj i na zemlje muslimana, stječe se utisak da dužnost islamskih društava u prezentovanju hazreti Fatime (s.a.) kao dostojnog i primjernog uzora za žene nije dobro ispunjena. I možda se čak može reći da u tom pravcu nije ništa poduzeto. Iako su raspolagala sa tako veličanstvenim uzorom, islamska društva nisu ostvarila uspjeh naspram zapadnih društava čiji su uzori amoraln ii destruktivni i nisu

bila u stanju da ispravno prezentuju ovaj potpuni uzor čovječanstva ne samo ženama muslimankama, nego i ženama cijelog svijeta. Ja lično, kao pripadnica muslimanskog društva, žalim kada vidim da su uzori nekih od nas, žena muslimanski, također bezvrijedni i prizemni uzori kreirani rukama određenog broja zapadnih kapitalista koji ženu vide kao bezvrijedno biće koje ima samo propagandnu dimenziju. Tretiraju je kao lutku koju kreiraju u onom obliku u kome oni žele, igraju se sa njom i to samo s ciljem privlačenja mušterije i ostvarivanja profita. I onda isti ti kapitalisti, zlonamjernom propagandom tako nastupaju da, ukoliko se žena prezentuje na drugačiji način od onoga što oni žele, to karakterišu kao neseću i ropstvo za ženu, a sebe predstavljaju kao zaštitnike prava žena. Sljedeći korak je da ustvrde da vjera, religija i Bog žele uskratiti pavo žene i da su oni ti koji hoće da brane njeno pravo pred Bogom!!!!!!!!!!! Žalosno je, i stotinu puta nažalost jer oni raspolažu takvom propagandnom silom da sve ove stvari prikažu kao normalne, a mi, neinformisani u svakom pogledu, prihvatamo njihove besmislene i neutemeljene stavove. Naravno, ako samo malo promislimo o Božijoj veličini i proširimo svoje znanje, nećemo tako jednostavno biti prevareni. Sada, nakono ovog kratkog uvoda, želim da onoliko koliko budem mogla, hazreti Fatimu predstavim kao jedan potpuni uzor za današnju ženu. Naravno znam da su moje sposobnosti da ukažem na sve vrline ove izuzetne žene veoma male, ali Bože, Ti 21 sam kažeš:“ Allah nikoga ne opterećuje preko mogućnosti njegovih“. I zato Bože, oprosti mi propuste i nedostatke u ovom mom radu. Ovdje će se, u okviru četiri teme, koje su po mom skromnom mišljenju značajnije od drugih, osloncem na predaje nastojati prezentirati uzor u te četiri oblasti. 1. Hazreti Fatima, hidžab i šeri'atska pitanja 1-1 Hidžab Hazreti Fatima je jedinsven primjer skromnosti, skrušenosti i čednosti i uvdje ćemo ukazati na neke predaje koje se odnose na ovu temu. Prenosi se da je jednog dana jedan slijepac zatražio dozvolu od hazreti Fatime da uđe u kuću. Hazreti Zehra se sakrila od njega. Poslanik koji je tu bio prisutan upitao je: „Kćeri, zašto si se sakrila od njega kada te on ne vidi?“ Ona je odgovorila: „Tačno je da on mene ne vidi, ali ja njega vidim. Iako taj čovjek ne vidi, ali on može osjetiti miris.“ Poslanik (s.a.v.a.) je rekao: „Svjedočim da si ti dio moga tijela.“ Ova predaja na pravi način pokazuje pažnju hazreti Fatime prema ovim pitanjima. Na početku islama bio je običaj da, kada neki čovjek ili žena umru, nakon kupanja i opremanja, stave se na nosila, prekriju platnom i nose na mjesto ukopa. Za hazreti Faimu je ovaj prizor bio veoma potresan i neprikladan. Nije ni u kom slučaju željela da, nakon smrti, bude nošena na taj način. Jer se tijelo žene, iako je bilo pokriveno, u potpunosti odažavalo na platnu. Zato je, pred kraj svoga života, tokom jednog razgovora sa Esmom pokrenula ovo pitanje i rekla:„O Esma, ja smatram da je ružno ono što čine sa ženskom dženazom kada prko umrle žene samo pokriju platno.“

Esma joj je rekla:“Ja sam u Etijopiji vidjela nešto i želim da tito pokažem.“ Zatim je zatražila nekoliko svježih grana hurme, savila ih je i preko njih navukla platno. Hazreti Fatima se veoma obradovala kada je to vidjela rekvši: “Kako je to dobro i lijepo. Jer se, u tom slučaju, ne raspoznaje žena od muškarca.“ Esma kaže: „Vidjevši tog (improvizovanog) mejta Fatima (s.a.) se nasmijala i nikada joj lice nije bilo nasmijano kao tada.“ Pohvalivši je, od Esme je zatražila da joj napravi tabut sličan tome, a zatim je rekla: „Pokrij me i prikrij i neka te Bog prikrije od vatre Džehennema.“ Hazreti Fatima nije htjela, čak ni nakon smrti, da bude izložena pogledima namahrama. 1-2 Milosrđe Hazreti Fatima (s.a.) je na dan vjenčanja imala dvije košulje, jednu staru i jednunovu. Poslanik je pripremio novu odjeću za njenu svadbu. Osim te dvije košulje nije imala druge odjeće. Jedan siromah je od nje zatražio košulju da se odjene. Tada se hazreti Fatima sjetila 92. ajeta sure „Imranova porodica“ koje kaže: „Nećete zaslužiti nagradu sve dok ne udjelite dio od onoga što vam je najdraže“, a zatim je svoju novu košulju dala siromahu. Kada je došlo vrijeme da se ide u mladoženjinu kuću Poslaniku je došao Džebrail i rekao: „Bog ti šalje selame i rekao mi je da prenesem njegove selame hazreti Fatimi (s.a.). Bog je Fatimi poslao poklon od džennetske odjeće koja je načinjena od zelenog brokata.“ Poslanik je Fatimi prenio selame od Uzvišenog Boga i dao joj tu 22 džennetsku košulju. Ukoliko i mi ovaj postupak ove časne žene uzmemo kao uzor i udijelimo ono što volimo i srce ne vežemo za ovosvjetska dobra, moći ćemo veoma lahko da riješimo mnoge probleme našeg života i da neopterećeno živimo u miru te time zaradimo Džennet, pa i više od toga, Božije zadovoljstvo. 1-3 Ponašanje prema komšiji Najljepši način ponašanja prema komšiji manifestovao se u djelu hazreti Fatime. Ona je uvijek komšijama davala prednost u odnosu na sebe i u noćnim dovama molila je za njim i od Boga tražila dobro za njih. Imam Hasan je u vezi toga rekao: „Majka mi je u noći uoči petka provodila u ibadu stojeći i do jutra nije činila rukju ili sedždu i neprestalno je molila za ljude navodeći njihova imena. Ujutro sam joj rekao: 'Sinoć u dovi nisi ništa tražila za sebe?' Ona je odgovorila: 'Prvo za druge, a onda za sebe.'“ Ovakav postupak hazreti Zehre predstavlja savršen primjer društvenog odnosa. Jer kada bi svi mi ovoliko obraćali pažnju na zajednicu u kojoj živimo i kada bi svako svakom bio pomoćnik na koga se može osloniti u životnim teškoćama život bi bio lakši i nama i drugima. 2- Fatimino znanje Hazreti Fatima (s.a.) je mnoga saznanja stjecala i usvajala od Poslanika (s.a.v.a.) i vjerske odredbe i dove je učila od njega, a svakome je jasno da je znanje Poslanika proisteklo iz Božijeg znanja. I ako neko stekne znanje od Poslanika i bude pod njegovom uputom i vođenjem jasno je da će se, više od bilo koga drugog, okoristiti

božanskim znanjem. Shodno 65. ajetu sure „Pećina“: „I nađoše jednog Našeg roba kome smo milost Našu darovali i onome što samo Mi znamo naučili“ – oni koji imaju potencijal i sposobnost da stignu do savršenstva Bog im neće uskratiti ono čega su dostojni i takve osobe se okoriste Božijim znanjem. I također, prema 33. ajetu sure „Saveznici“: Allah želi da od vas, o porodico Poslanikova, grijehe odstrani, i da vas potpuno očisti“, hazreti Zehra je u potpunosti bila toga dostojna. Dakle, ona ne samo da je bila upućivana i učena od strane Poslanika, nego je i, s obzirom na položaj i stepen koji je imala kod Boga, počašćena božanskim znanjem. Prema tome nema nikakve sumnje u superiornost znanja hazreti Fatime. Sada ćemo navesti primjere odgovora hazreti Fatime na vjerska pitanja. Kod hazreti Fatime je došla neka žena i rekla: „Imam staru i iznemoglu majku koja mnogo griješi u namazu. Poslala me da te upitam kako da obavlja namaz? Hazreti Fatima je odgovorila: „Pitaj šta god želiš.“ Ta žena je postavila deset pitanja, a hazreti Fatima joj je učtivo odgovarala. Žena se postidila zbog svojih brojnih pitanja i rekla:“Neću te više zamarati.“ H. Fatima joj je rekla:“Pitaj još“, a zatim je, da bi je ohrabrila, nastavila: „Ako nekome dadnu posao, na primjer, dadnu mu težak teret da ga nosi na neku uzvisinu i za to mu plate hiljadu dinara, da li će on, s obzirom na tu nagradu, osjetiti zamor?“ Žena je odgovorila da neće.Onda je Fatima rekla: „Ja ću za odgovor na svako pitanje dobiti mnogo veću nagradu i nikada se neću zamoriti. Čula sam od Božijeg Poslanika (s.a.v.a.) da će se na Sudnjem danu pred Bogom sakupiti učenjaci islama i u skladu sa znanjem, nastojanjem i trudom koji su uložili upućujući 23 ljude dobiti će nagradu od Boga.“ 3. Hazreti Fatima kao supruga i domaćica Ali (a.s.) kaže: „Kada bi dolazio kući i pogledao u Zehru (s.a.) sva tuga tegoba bi odlazile od mene.“ Hazreti Fatima nikada nije napustila kuću bez Alijeve dozvole. Nikada ga nije naljutila jer je znala za stav islama: „Svaka žena koja naljuti svoga supruga, Bog joj neće primati namaze i post dok joj suprug ne bude zadovoljan.“ Fatima nikada nije izgovorila laž u Alijevoj kući, nikada ga nije iznevjerila i nikada nije izbjegla da ga posluša. Ali (a.s.) kaže: „Tako mi Boga nikada nisam učinio ništa što bi naljutilo Fatimu, a niti je Fatima mene ikada naljutila.“ Ali bin Abi Talib je ovo priznao u posljednjim satima oprosta sa Zehrom. Zehra je u posljednjim satima svoga života rekla: „Nikada ti nisam lagala ili te iznevjerila. Od dana kada smo sklopili brak nisam se usprotivila tvojoj naredbi.“ Ali (a.s.) je u odgovoru rekao: „O kćeri Poslanikova, da Bog sačuva da si se ti loše ponašala u mojoj kući. Jer tvoje poznavanje Boga, dobročinstvo, bogobojaznost i veličina su toliki da ti se ne može ništa prigovoriti. Draga moja suprugo, rastanak i odvajanje od tebe za mene su velika tegoba, ali smrt se ne može izbjeći.“ Ponašanje prema suprugu čini značajnu ovosvjetsku i ahiretsku stvar za jednu ženu i može je učiniti srećnom u životu i na ovom i na drugom svijetu, a može joj donijeti

i propast na oba svijeta. Jedno od pitanja kome mi žene muslimanke trebamo posvetiti punu pažnju je to da ponašanje hazreti Fatime u ovom domenu uzmemo kao uzor i osiguramo svoju sreću i na ovom i na drugom svijetu. 4. Odgoj djece Bez sumnje, jedna od značajnih preokupacija i briga majki u današnjem svijetu je metod odgoja djece. Majke čine sve kako bi izabrale najbolji način za odgoj svoje djece, ali nažalost malo je onih koji se obraćaju vjeri kako bi pronašli rješenje. Mi ćemo ovdje ukazati na neke predaje o načinu odgoja djece u kući ove uzorne žene islama kako bi to bila uputa majkama. Zbog nedostatka predaja koje govore o ponašanju hazreti Fatime prema djeci mi ćemo ovdje više ukazati na ponašanje Poslanika (s.a.v.a) prema Fatiminoj djeci i s obzirom da je hazreti Fatima sve stvari učila od svoga oca onda je ona sigurno slijedila njegovo ponašanje. Prenosi se da kada je rođen hazreti Hasan (a.s.) njega su zamotali u žuto platno i donijeli ga Poslaniku . Poslanik je rekao: „Zar vam nisam rekao da novorođenče ne zamotajete u žuto platno?“ Zatim je skinuo žuto platno sa Hasana i nja zamotao ga u platno bijele boje. Uzeo ga je u naručjei počeo ljubiti i isto je učinio kada se rodio 24 imama Husein (a.s.). S obzirom na ovaj Polsanikov postupak potpuno je jasno da odgoj i izražavanje ljubvi prema djeci počinje od samog rođenja i da se odgoj ne odnosi samo na period odrastanja. Prenosi se da je Poslanik (s.a.v.a.) klanjao namaz u džematu. Kada god bi padao na sedždu imam Husein bi se popeo na njegova leđa i mahao svojim nogama. Kada je Poslanik htio da se digne sa sedžde uzeo bi Huseina i spustio ga kraj sebe. Kada bi se ponovo spustio na sedždu imam Husein bi se opet popeo na njega, a poslanik bi ga ponovo uzeo i spustio pored sebe i tako je činio sve do kraja namaza. Jedan Jevrej koji je to posmatao je rekao: „Vi se ponašate prema djeci onako kako mi izbjegavamo da se ponašamo prema njima!“ Poslanik (s.a.v.a.) mu je rekao: „Kada bi vjerovali u Boga i Poslanika bili bi tolerantni prema djeci.“ Jevrej je zbog Poslanikovog ponašanja postao musliman. Svi smo mi, manje ili više, upoznati sa značajem koji je Poslanik pridavao namazu, ali unatoč tome, Poslanik se u namazu tako milostivo i s ljubavlju odnosio prema djeci i shodno kur'anskom ajetu: „On ne govori po hiru svome“, Poslanik (s.a.v.a.) ništa nije govorio ili činio po svom nahođenju i hiru. Dakle Poslanik se nije tako ponašao samo iz ljubavi i privrženosti prema svojim unucima, nego ovakvim ponašanjem želi svima da ukaže na vrijednost i značaj odgoja i ljubavi prema djeci. Jednog dana Poslanik (s.a.v.a.) je mazio i ljubio imama Hasana. Ikre' bin Habes mu je rekao: „Ja imam desetero djece i do sada nijedno od njih nisam poljubio.“ Poslanik se naljutio i rekao: „Šta ja da činim ako ti je Bog uzeo ljubav iz srca? Ko god ne pokaže milost prema djeci i poštovanje prema starijima nije od nas.“ Prenosi se da je neki čovjek počinio grijeh za koji je slijedila kazna. Zato se skrivao od

Poslanika (s.a.v.a.) sve dok nije u putu sreo Hasana i Huseina. Stavio ih je na svoja ramena i otišao do Poslanika Božijeg i rekao: „Poslaniče Božiji, Hasana i Huseina sam uzeo za svoje zagovornike.“ Poslanik se nasmijao i rekao: „Opraštam ti.“ Zatim se obratio Hasanu i Huseinu. „Prihvatio sam vaš zagovor.“ Upravo zbog te veličine i dostojanstvenosti se Husein bin Ali (a.s.) sa malim brojem vojnika usprotivio mnogo brojnijoj Jezidovoj armadi, junački se borio ne pristajući na poniženje govoreći: „Neću bježati poput roba i neću se pokoriti pred poniženjem i omalovažavanjem.“ Zbog takvog odgoja je i Zejneb, unatoč svom bolu koji je podnijela, ostala pribrana i čvrsta pred Jezidovom tiranijom i bez straha od nasilničke vlasti svojim je ushićenim govorima potresla gradove Kufu u Damask i razotkrila korumpiranu i pokvarenu Jezidovu vlast. Na kraju tražim da mi plemenita žena islama oprosti što sam se usudila da govorim o njoj unatoč svim mojim nedostatcima. Potrebno je napomenuti da su za pisanje ovog teksta korišteni različiti izvori koje bi trebala navesti, ali njihova velika brojnost me sprječava da ih sve navedem uz ovaj kratki tekst. Fouzie Eydi

UPOZNAVANJE HAZRETI FATIME S VIDIKA KUR'ANSKIH AJETA O HAZRETI MERJEMI

Bog Uzvišeni svet je po biti Svojoj. Neki ljudi i stvorenja imaju od Boga darovanu svetost, a ona kao takva jeste uvjetovana svetost. Oni uslijed izuzetne povezanosti s Bogom te pokazanja Njegovih svojstava u njima imaju svetost različitih stupnjeva.Između svih ljudi i Božijih stvorenja, koji su bili, koji jesu i koji će biti, Božiji poslanik Muhammed – mir i blagoslovi Božiji neka su na nj i porodicu njegovu! – ima najveći stupanj svetosti.Među ženama, koje su bile, koje jesu i koje će biti, to je

Fatima, kći Poslani-kova – mir i blagoslovi Božiji neka su na njih! Na ovo ukazuju neki kur'anski ajeti i Poslanikove riječi te rivajeti koji nas na izravan ili neizravan način izvješćuju o položaju hazreti Fatime. Kur'an jasno govori o svojstvima hazreti Merjeme – mir i blagoslovi Božiji neka su na nju! – i njezinom položaju svetosti. Jedan od najboljih postupaka za upoznavanje nekih prvaka jesu uspoređivanje i povezanosti između njihovih svojstava, svjetonazora, govora i djela te upoznavanje njihovih prijatelja i neprijatelja. Postavlja se pitanje: Da li je usporedba između hazreti Fatime i hazreti Merjeme dozvoljena i održiva? Odgovor jeste potvrdan. Kroz minula stoljeća u različitim okolnostima čisti Imami i Božiji ugodnici činili su usporedbe između ove dvije prvakinje žene. O plemenitosti porodice hazreti Merjeme dovoljno je spomenuti Isaa – mir i blagoslovi Božiji neka su na njega! - jednog od najodabranijih poslanika Božijih. Njezinu porodicu Kur'an spominje kao jednu od četiri istaknute i odabrane porodice. Objava upućuje: “Allah je odabrao Adema, i Nuha, i Ibrahimovu porodicu, i Imranovu porodicu nad ostalim svijetom...“1 O plemenitosti Fatimine porodice mnogo toga je rečeno i to je u temeljima islamskog nauka. U skladu s rivajetom Imama Ride – mir neka je s njim! - i još nekim rivajetima Ibrahimova porodica koja se spominje u navedenom ajetu jeste porodica Muhamedova, a koja se ubraja u one četiri. Bez ikakve sumnje u ajetu: “...Allah želi da od vas, o porodico Poslanikova, grijehe odstrani, i da vas potpuno očisti 2- Bog Uzvišeni govori o položaju i čistoti Poslanikove 26 porodice. Vrlo važno je ukazati da je Bog zapovjedio ljubav prema Poslanikovoj porodici - ...“Reci: 'Ne tražim za ovo nikakvu drugu nagradu od vas, osim ljubavi prema mojoj porodici.”3 Nadjevanje imena hazreti Merjemi bilo je od strane njezine majke: “...nadjela sam joj ime Merjema...“4 Ime kćeri Poslanikovoj, Fatima, odredio je Bog Uzvišeni. Mjesto odgoja hazreti Merjeme jesu hram (mesdžid) i niša (mihrab). Objava govori: „...Kad god bi joj Zekerijja u hram ušao, kod nje bi hrane našao...“5 Mjesto odgoja hazreti Fatime bila je Poslanikova kuća u blizini Kabe u Mekki i ona u Medini u blizini mesdžida. Gospodar Uzvišeni o toj kući kaže: „U kućama koje se voljom Njegovom podižu i u kojima se spominje Njegovo ime...“6 Hazreti Merjema bila je veliki znalac na što ukazuje Objava: „...a Mi smo udahli u nju život i ona je u riječi Gospodara svoga i knjige Njegove vjerovala i od onih koji provode vrijeme u moltvi bila.“7 Vjerovanje u Božije riječi i Njegove knjige koje je On dostavio ljudima putem Svojih poslanika nije moguće bez znanja i svijesti o Bogu. Hazreti Fatima je dosegla potpunost u znanju. O tome svjedoči Ammar ibn Jasir – mir neka je s njim!: „Jednog dana hazreti Fatima obratila se Aliju riječima: 'Ali dođi da te obavijestim o prošlim događajima i o onome što će se sada dogoditi kao i događajima u budućnosti.'“ Kur'an ukazuje na veliku pokornost hazreti Merjeme: „O Merjema budi poslušna svome Gospodaru i licem na tle padaj i sa onima koji molitvu obavljaju i ti obavljaj!“8 O začuđujućoj pokornosti hazreti Fatime svjedoče brojne predaje od kojih prenosimo onu Imama Hasana – mir neka je s njim! – u kojoj kaže: „Vidio sam svoju majku Fatimu

koja je u noći uoči petka stajala na namazu i izmjenjivala rukue i sedžde sve dok nije svanulo te čuo kako uči dovu za sve vjernike.“ Meleci su vijesti od Boga govorili hazreti Merjemi i ona je razgovarala s njima. „ I kada meleki rekoše: 'O Merjema, tebe je Allah odabrao i čistom stvorio, i boljom od svih žena na svijetu učinio.'“ Ili: „A kada meleki rekoše: 'O Merjema, Allah ti javlja radosnu vijest, od Njega Riječ: ime će mu biti Mesih, Isa, sin Merjemin, bit će viđen i na ovom i na onom svijetu i jedan od Allahu bliskih.”9 Iz navedenih ajeta jasno zaključujujemo da je hazreti Merjema opisana kao Tahira, to jest čista od svakog oblika nedostataka i Muhaddesa, to jest ona koja je povezana sa svijetom meleka. A to su također neka od imena hazreti Fatime. Meleci su se obraćali i hazreti Fatimi te je ona s njima razgovarala. Od predaja koje svjedoče o kazanom prenosimo onu Imama Sadika – mir neka je s njim! - u kojoj kaže: „Fatima je dobila ime Muhaddesa jer su joj se obraćali meleki i kao s Merjemom s njom razgovarali.“ Hazreti Merjema je Božijom dozvolom dotakla suho palmino drvo na kojem su se pojavili svježi plodovi o čemu nam govori Objava: „Zatresi palmino stablo, posut će po tebi datule svježe.“10 U predajama se govori o sličnim kerametima hazreti Fatime poput pokretanja mlinskog kamena, ljuljanja bešike i pripremanja hrane bez udjela ljudskih ruku. Ebu Zerr – mir neka je s njim! - prenosi: „Poslanik Božiji poslao me je kod Alija da ga pozovem njemu. Kada sam se približio njegovoj kući vidio sam da se mlinski kamen okreće i pšenica melje u brašno, a nikog nisam vidio da ga pokreće. Vratio sam se kod Poslanika i ispričao mu što sam vidio. A na to mi Poslanik reče: 27 'Zaista Bog Uzvišeni ispunio je njezino srce uvjerenjem a biće vjerom. O njezinoj fizičkoj slabosti obavješten je i zato je pomaže. Znaš li da Bog ima meleka koji pomaže mojoj porodici?“ Jedan od keremeta hazreti Merjeme bilo je dobivanje od Boga đženetske hrane: „Kada god bi joj Zekerijja u hram ušao, kod nje bi hrane našao. 'Odakle ti ovo, o Merjema?' – on bi upitao, a ona bi odgovorila: 'Od Allaha, Allah onoga koga On hoće opskrbljuje bez muke.“11 Hazreti Fatima je u brojnim slučajevima dobivala dženetsku hranu. U rivajetu nam je preneseno da bi u razdoblju teškoća Poslanikove porodice hazreti Fatima uzela abdest i kljanjala dva rekata namaza i od Boga Uzvišenog molila nebesku trpezu. Odjednom bi se posuda napunila dženetskom hranom čiji bi miris ispunio Alijevu kuću. Za Božije ugodnike svojstvene su i teškoće kojima ih Bog Uzvišeni iskušava da bi time ukazao na njihovu veličinu i snagu. Hazreti Merjema je, naprimjer, podnosila mnoge teškoće od kojih su za nju nejteže bile razdvojenost od majke tokom života, služenje u hramu od ranog doba, uvrede, kletve i optužbe ljudi onog vremena, trudnoća i rađanje u osami, nedostatak hrane, podizanje djeteta bez oca uz ružno ophođenje ljudi prema njoj. Teškoće koje je podnosila hazreti Fatima još od ranog doba nemaju granicu. Vrlo rano je ostala bez majke i odrastala gledajući kako joj muče i uznemiravaju oca zbog poslanstva. Smrt oca i velika nepravda nanesena njegovim oporučenim nasljednicima te smrt nerođenog sina Muhsina obilježili su odlazak prvakinje žena s Ovoga svijeta. Sva svojsva koje ima hazreti Merjema ima i hazreti Fatima. Međutim, hazreti Fatima ima i ona koja su sadržana samu u njezinom biću. Zato je ona prvakinja žena u svakom

vremenu, a hazreti Merjema prvakinja svoga vremena. Neznanje i neprepoznavanje položaja i svojstava hazreti Fatime i hazreti Merjeme jeste nasilje prema njima i zamračivanje pokornosti Bogu. Imam Sadik – mir neka je s njim! – kaže: „Fatima kod Boga ima devet imena, a to su Fatima, Siddika, Mubareka, Tahira, Zekijja, Razijja, Merzijja, Muhaddesa i Zehra.“ __________________________ 1. Ali Imran, 33. 2. Ahzab, 33. 3. Šura, 23. 4. Ali Imran 36. 5. Ali Imran, 37. 6. Nur, 36. 7. Tahrim, 12. 8. Ali Imran, 43. 9. Ali Imran, 42, 45 – 46. 10. Merjem, 25. 11. Ali Imran, 37. Enisa MULAĆ

Hazreti Fatima Moj put

eško je pisati o ženi čiju ličnost i djela nije moguće predstaviti riječima ovog univerzuma. Teško je smjestiti nešto savršeno, božansko u nesavršeno ljudsko, jer ne postoje epiteti kojima bi se dočarala ljepota i dobrota ove žene, ne obične žene, majke, supruge, koja do kraja svijeta predstavlja inspiraciju ženama kao i muškarcima i svima onima koji traže put do Boga, svima onima koji traže zaštitu

od vatre...Trebale bi godine da bi se bar malo pokušala shvatiti njena ličnost koja svakim danom sve više čovječanstvo ostavlja bez daha. Iako su napisane mnoge knjige, iako se svaki dan hiljadama puta spominje njeno ime, to je samo mali dio onoga što ustvari ona predstavlja. Koliku čast i milost nam je darovao Boga i poklonio nam hareti Fatimu...Miljenicu Muhameda s.a.v.a., onu koja je sjedila u njegovom krilu, onu koju je stalno spominjao, poštovao, volio, onu koja je učila sa izvora duhovnosti, srži Islama, onu koja je rodila i odgojila dvojicu od najznačajnijih ljudi ovog i budućeg svijeta...Zar se u nekoliko rečenica može smjestiti ovakva ličnost?

O Fatimi postoje razne priče, ali ona koja je mene ostavila bez daha, pratila korz život i koje se i danas sjećam je priča moje nene, a ide ovako: sanjala je da se nalazi u prekrasnom vrtu, punog raznog, šarolikog cvijeća, koje je tako opojno mirisalo, da joj se od toga vrtilo u glavi. Zatim je u daljini vidjela jaku svjetlost, koja joj se približava. Nije mogla gledati u nju, ali je primijetila da je to ustvari silueta žene koja isijava svjetlost oko sebe. Gdje god je prolazila, svijeće je ispred nje spušatlo svoje glave. Iako uopšte nije vidjela lice te žene, niti ništa drugo do njenu siluetu, ona je bila uvjerena da je to hazreti Fatima. Meni je u glavi jasno ostala zapečaćenja ta flika, vrta, svjetlosti, mirisa, ljepote... Kao djetetu bilo mi je nejasno kako neko može isijavati svjetlost, međutim, s vremenom sam shvatila da ljudi sami sebe čine svjetlom ili tamom. Tačnije njihova 29 djela, ako su dobra, srce će ispuniti svjetlošću tj. dobrotom, milošću i iako ne vide njihovo srce bit će puno svjetlosti koja će nevidljivo sijati svuda oko njiha. I obratno, loša djela srce pune tamom, gorčinom, i srce tkavih ljudi polako tone u mrak. Često se i danas sjetim riječi svoje nene i mislim da možda nije ni sanjala nikad harezi Fatimu, nego je samo prepričavala sliku onoga kako ju je ona sama doživljavala. Nama djeci usadila je tu sliku da nam bude vodilja i odraz onoga što trebamo slijediti i biti. Tačnije, ako budemo dobri, slijedimo djela hazreti Fatime, i Muhameda s.a.v.a, bit ćemo svjetlost, a ako ne, onda će nas ''pojesti'' mrak. Vječna borba dobra i zla u kojoj uvijek želimo biti dobri, ali nam je trebao obrazac ponašanja, a to je bila i uvijek će biti hazreti Fatima... Završavam ovaj tekst riječima jedne moje drugarice koje su me jako dojmile: Fatima, živim u nadi da jednog dana pronaći ću tebe na svom putu, ne brinem za iskušenja i trenje što sa na njemu nalazi, jer svaka moja krv i patnja, još jedan su korak do cilja Kad bi pronašla bar tvoj trag mojoj sreći ne bi bilo kraja zar postoji nešto drugo što se željeti uopšte može osim biti blizak tebi i tvom ocu... Fatima, veća je moja patnja kad lutam i tražim put

ali ga nema i polako umirem u sebi jer bez tvoje svjetlosti ne znam kuda hodim.. Fatima, budi moj zaštitnik moja zvijezda vodilja, sve što želim tvoja je blizina, osvijetli mi ovaj moj trnoviti put...

Nadina Alić

Hazreti Fatima uzorita žena

ičnost hazreti Fatime je toliko uzvišena da se ne može predstaviti na nekoliko stranica, ali kao znak zahvalnosti Fondaciji Mulla Sadra za datu priliku i u nadi da ću time steći zadovoljstvo Allaha, Njegovog Poslanika i Predvodnice žena u Džennetu, pokušat ću u nekoliko rečenica ukazati na neke od vrlina Poslanikove miljenice. Čovjek je najuzvišenije Božije stvorenje, jer ga je Allah stvorio sa slobodnom voljom i sposobnošću da može svjesno dostići Božije zadovoljstvo, odnosno svoju sreću. Ukoliko je cilj da ovo uzvišeno stvorenje dostigne svoju vječnu sreću Uzvišeni Allah je od samog stvaranja čovjeka i kroz historiju obezbijedio sve mogućnosti da on može postići svoju sreću. Stoga, kao što je Uzvišeni Allah u samog čovjeka stavio putokaz koji će biti kako svjetiljka koja će mu omogućiti da razdvoji istinu od neistine, ispravno od neispravnog, dobro od lošeg, tako je poslao i upućivaće - Svoje poslanike koji su dostavili Njegove upute i ukazali na put dostizanja do sreće. Stvoren kao odgovorno biće sa jasnim ciljevima, čovjek vanjskim i unutarnjim vodičima dospijeva do svog savršenstva, do Allahove bliskosti. Islam mu nudi dva načina da stigne do zacrtanog cilja: objasnio je pravila i okvire života, ponudivši

divne zakone pozivajući da ih praktično provodi i tako stigne do zacrtanog cilja i nudi savršene primjere u ljudima koji su svojim životima predstavljali živuće programe koji su ponuđeni kroz Kur'an. Kako god čovjek ima potrebu za dobrim i ispravnim zakonom isto tako ima potrebu i za uzorom. Časni Kur'an ukazuje na obje čovjekove potrebe, zato se pitanje upute, hidajet, često ponavlja u časnim ajetima, a i slanje poslanika i spuštanje nebeskih knjiga su upravo u tom pravcu. „Ova Knjiga, u koju nema nikakve sumnje, uputstvo je svima koji se budu Allaha bojali.“1 „Mi tebi objavljujemo Knjigu kao objašnjenje za sve i kao uputu i milost i radosnu vijest za one koji jedino u Njega vjeruju.“2 Kao što časni Kur'an ukazuje na potrebe čovjeka za uzorom i predstavlja najbolje uzore za ljude; samo slanje Božijih poslanika, ljudi, je zbog toga da oni budu i uzor, a Uzvišeni je mogao Svoje poruke dostaviti i na drugi način. „Divan li je uzor za vas Ibrahim i oni koji su uz njega bili kada su narodu svome rekli: 'Mi s vama nemamo ništa, a ni sa onima kojima se, umjesto Allahu, klanjate; mi vas se odričemo, i neprijateljstvo i mržnja će između nas ostati sve dok ne budete u Allaha, Njega jedinog, vjerovali.”3 „A onima koji vjeruju – Allah kao pouku navodi ženu faraonovu, kad je rekla: Gospodaru moj, sagradi mi kod Sebe kuću u Džennetu i spasi me od faraona i mučenja njegova, i izbavi me od naroda nepravednog. Merjemu, kćer Imranovu, koja je nevinost svoju sačuvala, a Mi smo udahnuli u nju život i ona je u riječi Gospodara svoga 31 i knjige Njegove vjerovala i od onih koji provode vrijeme u molitvi bila.“4 Kako je islam Božija vječna uputa za čovječanstvo i vjera s kojom je Uzvišeni zadovoljan: „Allahu je prava vjera jedino – islam,“5 „Sada sam vjeru vašu usavršio i blagodat Svoju prema vama upotpunio i zadovoljan sam da vam vjera bude islam,“6 Poslanik islama je najbolji Božiji poslanik i najsavršeniji čovjek i tako vječni uzor za čovječanstvo: „Vi u Allahovom Poslaniku imate najbolji uzor za onoga koji se nada Allahu i Onom svijetu i koji mnogo Allaha spominje.“7 Šta je to uzor? Uzor je savršeni primjer, ono što je potpuno utjelovljenje određene stvari ili činjenica, a u ovom slučaju potpuno utjelovljenje islama. Božiji Poslanik je živi islam, živi Kur'an, živi Božiji put. Islam kao vječni Božiji put nije se zadovoljio samo jednim uzorom već je predstavio više uzora od ljudi koji su Božijom voljom postali utjelovljenje islama i Božijeg puta. U časnom 42. Ajetu, sure Ali Imran, Uzvišeni Allah je hazreti Merjem predstavio kao uzor za žene ukazujući na karakteristike uzora. „I kada meleki rekoše : O Merjema, tebe je Allah odabrao i čistom učinio, i nad svim ženama svijeta te odabrao.“ Dakle, čistoća od strane Uzvišenog Allaha nakon odabira znači udaljenost od svake nečistoće, mahane, nedostatka, i drugim riječima to jeste savršenstvo i krašenje svim potrebnim vrlinama i odlikama. U časnom 33. ajetu, sure Al-Ahzab, Uzvišeni nam predstavlja uzore u islamu: „Allah želi da od vas, o porodico Poslanikova, grijehe odstrani, i da vas potpuno očisti.“

Ummu Seleme kazuje: „Kada je spušten ovaj časni ajet, Božiji poslanik, s.a.w.s., pozvao je Alija, Fatimu, Hasana i Husejna, ogrnuo ih je svojim ogrtačem i rekao: 'Gospodaru moj, oni su moj Ehli bejt. Bože moj, odstrani od njih svaku nečist i učini ih potpuno čistim.'“ Ummu Seleme je upitala: „Zar ja nisam od njih?“ „Pred tobom je lijepa sudbina“, odgovorio joj je Božiji poslanik.8

Hazeti Fatimu je Uzvišeni Allah odabrao i očistio nju, njenu djecu i muža da bi predstavljala uzor za sve žene u svim vremenima. Ako je njen otac predstavljao savršenstvo ljudske rase, kao što ga naziva Kur'an, ona je na isti način taj ideal u ženskoj vrsti. Stoga, Božiji Poslanik je smatrao svojom obavezom da onako kako podučava ljude učenju islama, tako i da predstavi na različite načine svoju porodicu kao žive primjere islama da bi se ljudi ugledali na njih. Hazreti Fatima je osovina njegove porodice. Bezbroj hadisa i predaja govore o brižnom nastojanju Božijeg Poslanika da na najljepši način predstavi ovu časnu ženu. Mi ćemo od mora tih časnih hadisa i predaja navesti samo nekoliko primjera da bismo dobili makar približnu sliku o toj dami. Prenosi se da je Poslanik svaki put ustajao kada bi Fatima došla kod njega. Ovaj postupak nije bio puko izražavanje ljubavi jedinom preostalom djetetu od strane oca. 32 Poslanik je na taj način praktično očitovao zapovijed Stvoritelja da se ostalim obznani Fatimino visoko mjesto i uzvišeni položaj. „Fatima je predvodnica dženetskih žena.“9 Hazreti Fatima je, s njene strane, zaslužila ovo poštovanje kroz svoju nesebičnu borbu i žrtvu koju je podnijela za islam. „Fatima je dio mog tijela. Ko nju ražalosti i mene je ražalostio.“10 Ona je bila istinski i nepokolebljivi sljedbenik Božije Riječi, bliska duša svoga oca, njegova podrška, utjeha i pomagač i toliko je bila na usluzi svome ocu da ju je on prozvao Majkom svoga oca. Hazreti Fatima je kao i njen otac pred sobom imala misiju. Imala je svoju ulogu drage kćerke, odane žene, brižne majke i učitelja zaokupljenog za razvoj zajednice muslimanki, dakle da bude najsavršeniji primjer za svaku ženu muslimanku. Poslanik s.a.v.a. je rekao: „Kćerki sam nadjenuo ime Fatima zbog toga što će je Allah i onoga ko nju voli sačuvati od džehenemske vatre.“11 Hazreti Fatima je bila oličenje samih vrlina. Kad joj je i samoj bilo potrebno udjeljivala je, kada su ona i njena djeca ostajala gladna – hranu je davala gladnima, pružala je pomoć bolesnim, nikada nije zaboravljala svoje susjede tako da je postala poznata njena izreka: „Komšija pa kuća.“ Kada bi njen muž, Ali došao kući samo viđenje Fatime bi ga umirivalo tako da bi on govorio: „Samo jedan pogled na Fatimu otklanja mi tugu i žalost kolike god one bile.“ Jednom je Poslanik upitao Alija: „Kakva je supruga Fatima?“ Hazreti Ali je ovako odgovorio: „Na putu pokornosti Bogu ja sam našao odanog saputnika.“12 Duboko prožeta vjerom živjela je islam u svoj punini te riječi. Hazreti Fatima je rekla:

„Od vašeg Dunjaluka drage su mi tri stvari: 'Čitanje Allahove Knjige, gledanje u lice Allahova Poslanika i udjeljivanje na Allahovom putu.“13 Rekao je Allahov Poslanik: „Kada bi stala u svoj mihrab pred Boga Uzvišenog, njena svjetlost bi obasjala nebeske meleke isto kao što svjetlost obasjava stanovnike Zemlje.“14 Na svakom stupnju života ona je pružala primjere o pravima i dužnostima žene u islamu. Hazreti Fatima je rekla: „O Allahov Poslaniče! Zaista se djevojke udaju za dirheme. Pa kakva je razlika između mene i njih? Od tebe tražim da dirheme ne učiniš mojim vjenčanim darom, a da od Allaha zatražiš da moj vjenčani dar bude zauzimanje za griješnike tvog ummeta.“15 Hazreti Fatima je rekla: „Bože moj! Ti si nada i iznad si nada. Tražim od Tebe da ne kazniš vatrom one koji mene vole i koji vole moju porodicu.“16 Primjer hazreti Fatime je dovoljan onome koji čezne da bude u okrilju božanske ljubavi zajedno sa Njegovim odabranicima. Uz čestitke svim ženama na rođenju Mirisnog cvijeta Poslanikovog, molim Uzvišenog Allaha, da nam pomogne da slijedeći ovaj savršeni uzor žene, Poslanikove miljenice, dostignemo Njegovo zadovoljstvo, da zaslužimo njeno zauzimanje za nas i budemo sačuvane od džehennemske vatre. ________________ 1. Kur'an, sura Al-Beqara, 2. 2. Kur'an, sura An-Nahl 89. 3. Kur'an, sura Al-Mumtahina, 4. 4. Kur'an, sura At-Tahrim, 11. i 12. 5. Kur'an, sura Ali Imran 19. 6. Kur'an, sura Al-Maide,3. 7. Kur'an, sura Ahzab, 21. 8. Tafsir al Tabari, tom 22., str. 7. Tafsir al-Qurtubi, tom 14, str. 182. Tafsir al-Suyuti, tom 5., str. 198. 9. Sahihul-Buhari, Muslim, Biharul-Envar, 43/36 10. Bihar, 42, 198. 11. Ujunul-ahbar Reza, 2/46 12. Tanha jadegarije pejamber, Husejn Salih 13. Nehdžul-hajat, str. 164 14. Biharul-envar, sv. 28, str. 38 15. Gajetul-meram, str. 569 16. Biharul-envar, sv.27.

Elma Kamali . . .

. .

H. Fatima

remda su mnoge velike riječi izrečene i desetine stranica ispisane o životu Poslanikove miljenice Fatime, upoznajući se sve dublje sa njenom ličnošću, primjećujemo da su to, ipak, tek crtice iz njena života. I, ma koliko se kazivalo o njenoj svetoj ličnosti, taj nepremostivi jaz da proniknemo u njene duhovne dubine uvijek je prisutan, ma iz koje vizure je promatrali. Sama činjenica da je njenom začeću predhodilo Poslanikovo mistično uzdignućeMi'radž na kojem je kušao džennetsku hurmu od koje je kasnije nastao plod u Hatidžinoj utrobi, odveć je dovoljno jasno da ona nadilazi svaku vrstu promatranja koja bi se svela na tek nekoliko kazanih rečenica. Snagom svoje čistote Poslanikova miljenica je još u najranijoj životnoj dobi hrabro podnosila vjetrometine ovozemaljskog života kojem je njena porodica bila izložena. Asketizam je bila njena vanjska odora, dočim je nutrinu ogrnula najsavršenijom božanskom ljubavlju i čežnjom za Ljubljenim. Očitovalo se to na njenoj požrtvovanoj ulozi supruge koja ni u doba gladi i napornog fizičkog rada na svog supruga Alija nije imala prigovor. 34 Međutim, njena najprepoznatljivija uloga bila je donošenje na Ovaj svijet Poslanikovo časno potomstvo kojim je, i poslije njegova života, upriličena svjetlosna putanja kretnje ka Uzvišenom. Njihovim stvaranjem na Ovom svijetu, djeci Poslanikove miljenice, prenositeljima nužne božanske riječi kojom bijahu podučavani od svoga djeda Poslanika Muhammeda i očitavateljima Uzvišene zbilje, svijet je (p)ostao počastvovan. Odgoj i podizanje budućih duhovnih nasljednika i predvodnika Istine dodatno je izuzimalo energiju koju je Fatima priskrbljivala sjećanjem na Stvoritelja. Time je iz milosti Gospodara na dar dato ljudima ukazanje na spasenje, prepuštanjem na poduku i vođstvo Fatiminom potomstvu. U svom duhovnom zenitu, shrvana nepravdom neprijatelja Istine, nedugo nakon Poslanikova preseljenja odlazi i ona-njegova miljenica. Da se radi o istinskoj odgajateljici, kako kažu, predvodnici žena u džennetu i kozmičkim dimenzijama ličnosti, govori njena brižnost o zauzimanju za njene sljedbenike na Dan suda. Prenosi se da jednom prilikom rekla svome ocu: „ O Allahov Poslaniče! Zaista se djevojke udaju za dirheme. Pa kakva je razlika između mene i njih? Od tebe tražim da dirheme ne učiniš mojim vjenčanim darom, a da od Allaha zatražiš da moj vjenčani dar bude zauzimanje za grješnike tvoga ummeta“ U težnji da iskažem konture ličnosti Poslanikove miljenice, nadam se da će naši vidici biti usmjereni ka horizontima ove istinske odgajateljice-Fatime. Nedžla Kuršumović

ULOGA MAJKE U RELACIJI RODITELJ ŠKOLA DIJETE

ao što prirodni osjećaj za pravednost i pravičnost ima svoj korijen u ljudskoj prirodi, tako ga ima i osjećaj za odgoj. Kao što u čovjeku obitava osjećaj pravde, isto tako u njemu obitava i odgojni osjećaj. On nije naučena vještina, nego urođena pronicljivost za odgoj. On je posebno izražen kod majke. Njen odgojni osjećaj skoro da funkcioniše kao instikt. Ovaj „instikt“ je nekada uspješno zamjenjivao čobjekovo iskustvo, obrazovanje, učenost. To majčino „čulo“ za odgoj, ta njena prirodna odgojna pronicljivost otklanja mnoga lutanja i stranputice u procesu odgojnog djelovanja. Svaki majčin pedagoški akt, svako njeno uplitanje u rast i razvoj ličnosti djeteta, praćeni su njenim prirodnim osjećajem za odgoj. Da bi ostavila otvoren put ljudskom (dječijem ) duhu, ovaj prirodni odgojni osjećaj majka redovno usmjerava na dušu djeteta. Majaka nikada ne ometa da dječiji glas (svi dječiji signali)dođe do nje. Ona osjeća činjenicu da odgoj počinje tamo gdje počinje malo, tamo gdje je prisutna i najmanja odgajateljska reakcija i teško primjetan pedagoški akt. Njen odgojni osjećaj prate: ljubav, dobrota i srtpljivost. Ljubav je srce majčine 35 pedagogije. Svaki čovjek u raznim prilikama redovno se obraća majci: „Majko moja“ Takav vapaj ili uzdah nikada se ne vezije za oca. Niko prema djetetu nije toliko pravičan i dobronamjeran kao majka. Ne može dijete toliko pogriješiti da bi time uzdrmalo ili umanjilo njenu ljubav prema njemu. Zato se hadisom Allahovog Poslanika kaže:“Dženet je pod nogama majke“, on misli na majku koja je ispravno podučila dijete i na dijete koje se pridržava upute. Takvo što se ne može reći za dijete koje je samo ljubazno prema majci iz čisto osjećajnih razloga, a koja nisu dobri vjernici, kao ni za majke koje štite i njeguju djecu, slijedeći svoj majčinski nagon, ne poštujući Allahove odredbe. Takva djeca i takve majke nisu obuhvaćeni ovim hadisom. Majka svojom ljubavi dobrotom i strpljivišću krči put svim kasnijim odgojnim postupcima i razvoju ličnosti koji kasnije slijedi. Majka kao prvi prirodn odgajatelj stvara temelje za ispravan odgoj djeteta. Hadisom: „Đženet je gdje gaze noge vaših majki“, ukazano je na časnost i veličinu majke. U majčinoj pedagogiji sadržan je jedan čitav odgojni sistem. Možda je zato odgoj u rukama njenim baš u vrijeme najveće prijemčivosti i najbržeg razvoja djeteta. Zejnul Abidin kaže: Pravo tvoje majke jeste da znaš da te je nosila gdje niko nije nosio nikog, davala ti plod svog srca koji niko ikom ne daje i štitila te svim svojim djelovima tijela. Nije se brinula ima li šta jesti dok ti jedeš, ima li šta piti dok ti piješ, ima li šta obući dok si ti obučen i što je ona na suncu dok si ti u hladu. Ostavljala je san radi tebe, štitila te od vrućine i studeni, i sve to da bi te imala.

Majci je kao prvom učitelju, pružena prilika da obrazuje i formira karakter djeteta. Preko uspješnog psihološkog jedinstva sa djetetom, majka postiže ravnotežu i afektivni razvoj obje ličnosti. U ovom smislu moglo bi se reći da majka ne mora ništa žrtvovati za svoje dijete. Samo neurotične majke pokazuju agoniju, dramu i muku oko djeteta. Zavisnost djeteta od majčine brige i ljubavi je dugotrajna. Iz jedinstva majke i djeteta individualnost djeteta se oblikuje postepeno. Zdravo odvajanje djetetovog individualnog JA prije svega je uslovljeno postojanjem zdravih emocionalnih odnosa između majke i djeteta. Svoj psihički identitet dijete oblikuje prema svojim i potrebama roditelja. Otuda je individualnom identitetu potrebna podrška porodičnog identiteta u kojem majka zauzima centralno mjesto. Moderan način življenja podstiče ženu da ima visoko obrazovanje i uspješnu karijeru. Međutim ženina uloga kao majke za društvo je daleko važnija od svih drugih zanimanja. Od jakih i zdravih porodica nastaje jako i zdravo društvo. U izgradnji takve porodice majka igra nezamjenjljivu ulogu, i u tome je pravo mjerilo njenog uspjeha. Uspješno podizanje djece je pravi i stvarni izazov za svaku ženu. Majčinu ljubav ništa ne može zamijeniti. Dijete se uvjek treba osjećati da je voljeno i biti sigurno u majčinu ljubav. Majka je izvor sreće i čini djecu privrženim kući. 36 Dobra majka uvijek stavlja djetetove potrebe na prvo mjesto. Ovo se mora imati na umu pogotovo danas pogotovo kada se pridaje veća pažnja zapošljavanju majki nauštrb odgoja njihove djece jer je ulaganje u odgoj djece najisplativija investicija. Zbog toga bi svaka majka trebala odgovorno svoju ulogu tj ulogu najvažnijeg odgajatelja u životu djeteta. Mnogi izuzetno uspješni ljudi su priznali ulogu majke u postizanju njihovog uspjeha Osjećajni odnos sa majkom ne prekida se i trajati će cijeli život, ali se pojavljuju novi odnosi i novi odgajatelji. Majka sarađuje sa njima i svoja odgojna nastojanja usklđuje sa njihovima. Ona će i dalje ostati jedan od najbližih i najvažnijih savjetnika, odgajatelja i nesebičnih pomagača u životu mladog čovjeka. Ona će mu stalno pomagati i njena majčinska briga i ljubav pratit će ga cijeloga života. Participiranje roditelja sa školom postaje imperativ vremena i nove reformisane škole . Roditelji se nadaju i sanjaju o tome da će njihovo dijete biti najuspješnije u svim školskim i vanškolskim aktivnostima, i naravno u životu uopšte. Pravilan odgoj, zasnovan na ljubavi, povjerenju, podsticanje pozitivnih osobina ličnosti, iskren razgovor roditelja sa djetetom zasnovan na uvažavanju i obostranom povjerenju je temelj razvoja zdrave ličnosti i prevencije bilo kojeg poremećaja u ponašanju. I školska sredina treba biti uređena na taj način da stavlja dijete u situacije da postiče zdravu konkutenciju sa učenicima uvažavajući njihovu ličnost i njihove potrebe.

Za pravilan odgoj neophodna je objedinjenost ili istosmjernost odgojnih uticaja porodice, škole, vršnjačkih grupa kao i sredstava informisanja. Svi navedeni faktori utiču na razvoj djeteta i njihova objedinjenost i istosmjernost daje potpune rezultate. Roditelji su najzainteresovaniji za sretan ishod, prije svega majka zbog svoje kako smo već naveli prirode i veze sa djetetom da se nastave dobra djela u potomstvu i da potomstvo obožava Allaha i moli Njegovo zadovoljstvo. Dobro potomstvo je želja svakog Allahovog roba.To je kod njega više vrijedno od bilo kojih zaliha i blaga.To opravdava majčin iskren nijet za dobrobit i dobar odgoj u svim sferama života djeteta, u školi, na ulici, u porodici kao i odnosu prema sredstvima informisanja za čije praćenje danas treba posebna pažnja. Poznat je kur'anski ajet koji kaže: „Sve na ovom svijetu prolazvo je , samo je lice tvog Gospodara vječno“. Iz spomenutog ajeta može se zaključiti da sve što je nijet sličniji Božijem licu, odnosno Božijim atributima, to će i djelo imati veću trajnost i vrijednost.

Mahmutović Arzija

Hazreti Fatima a.s. kao uzor

azreti Fatima a.s. je rođena je 20 džumadul ula, 5 godina nakon početka Poslanikove misije, odnosno 8 godina prije Hidžre. Njena majka bila je Hazreti Hatidža, prva Poslanikova supruga, i žena koja ga je pomogla kada mu je bilo najteže i jedina koja mu je izrodila potomke. Hazreti Fatima rano ostaje bez majke. Kao mala djevojčica stavila je sebi u zadatak da brine o svom ocu. Toliko je bila dosljedna u tome da su je prozvali „ummu ebiha“ ili majka svoga oca. Historija bilježi veliku bliskost između oca i kćerke. Međutim, on nije bio običan otac i ona nije bila obična kćerka. On je bio onaj za kojeg Kur'an kaže we lā jantiqu 'anil-hawā, in huve illā wah˚jun jūhā = On ne govori po hiru svome. To je samo Objava koja mu se obznanjuje.“1 Zbog toga, kada Poslanik s.a.v.a. kaže: „Zaista je Fatima dio mene, svjetlost očiju mojih i plod srca moga. Ono što nju muči, muči i mene; ono što nju raduje, raduje i mene.“2 , njegove riječi imaju ogromnu težinu i velik značaj.

Fatima nije bila obična žena. Baš kao što je njen plemeniti otac bio uzor ljudima, Fatima, kao ženski predstavnik Ehlibejta, bila je uzor ženama. Jer, koga će žena muslimanka sebi uzeti za uzor ako neće onu koju je Bog potpuno očistio od grijeha i uklonio od nje svaki nedostatak. Bog Uzvišeni kaže u Svojoj Knjizi: Innemā jurīdullāhu li judhibe 'ankumu-r-ridžse, ehlel-bejt wa jutahhirekum tathīrā = Bog želi da od vas, o porodico Poslanikova, grijehe odstrani, i da vas potpuno očisti.«3 Ovaj kur'anski ajet je naš dokaz kada tvrdimo da je Hazreti Fatima „ma'suma“, odnosno bezgriješna i, kao takva, najzaslužnija da je žene svijeta uzmu za svoj uzor. Ljudsko biće je povodljivo, lahko pada pod tuđi utjecaj i sklono je nekritički oponašati druge. Ovo je istina naročito kada se radi o mladima. Razlog za ovakvo ponašanje krije se u samoj prirodi ljudskog bića. Svaki čovjek i žena želi da napreduje i da bude bolja. Uvijek, kada uvidim da je neko bolji, da neko ima neko dobro koje ja nemam, to isto poželim i za sebe, i kažem „uzela sam sebi uzor tu i tu osobu“. Kada je hazreti Adem bio stvoren, rečeno mu je da živi sa svojoj suprugom, Havom, u džennetu. Tu im je bilo sve dozvoljeno osim ploda jednog drveta. U njemu nisu bili ni gladni ni žedni; nije im bilo hladno niti ih je sunce pržilo. Međutim, nisu bili zadovoljni sa onim što su bili, i željeli su biti bolji od toga. To njihovo stanje iskoristio je Iblis pa im je obećao da će postati meleci i vječno živjeti pod uslovom da okuse plod sa zabranjenog drveta. Ademova i Havina želja da budu bolji od onoga što su bili, bila je 38 toliko jaka da ih je navela da prekrše Božiji savjet. Taj njihov postupak uzrokovao je da budu izgnani iz dženneta i dođu na zemlju. Njihove ljudske slabosti su im se otkrile, oni shvatiše u kakva nevolja ih je zadesila, pa se skrušeno Bogu obratiše. „Rabbenā, innenā zalemnā enfusenā, wa in lem tag˚firlenā wa ter˚hamnā lenekūnenne minel-khāsirīn – Gospodaru naš, mi se o sebe same ogriješismo, i ako nam ne oprostiš i ako nam se ne smiluješ, zaista ćemo biti od gubitnika.“4 Postoji zanimljiva predaja od imama Alija Reze a.s. koju Allame Tabatabai navodi u svom Tefsiru el-Mīzan. „Kada je Bog ukazao čast Ademu tako što je naredio melecima da pred njim učine sedždu, i nakon što ga je uveo u džennet, Adem je u sebi pomislio 'Da li je Bog stvorio ijedno ljudsko stvorenje sa ovolikim ugledom i čašću?' Uzvišeni Bog je znao za ovu njegovu misao, pa mu je naredio da pogleda u pravcu Njegovog arša (prijestolja). Kada je pogledao, vidio je da tamo piše: „La ilāhe illellāh, (nema božanstva osim Boga), Muhammed je Božiji Poslanik, Ali je Vođa vjernika, njegova supruga, Fatima je prvakinja žena svijeta, Hasan i Husejn su prvaci džennetske omladine.“ Adem je upitao: „Gospodaru, ko su oni?“ „O Ademe, oni su od tvojih potomaka, i od tebe su bolji, i bolji su od svega što sam stvorio. Da njih nije bilo, ne bih stvorio ni tebe, ni džennet, ni džehennem, ni nebesa ni zemlju. Zato, pazi da te ne obuzme zavist prema njima i zbog toga ne igubiš položaj u Mojoj blizini.“ Međutim, Adem je osjetio zavist prema njima, i poželio je da dostigne njihovo mjesto i status. Zbog toga je Bog dao šejtanu moć nad njim, pa on okusi plod sa zabranjenog drveta. Dao mu je moć i nad Havom, jer je i ona osjetila zavist prema Fatimi i poželjela njen položaj, pa i ona pojede sa zabranjenog drveta. Zbog toga ih je Bog oboje izveo iz dženneta i spustio na zemlju da na njoj dalje žive.“5

Uzvišeni Bog je oprostio Ademu i Havi, ali nije ih vratio nazad u džennet u kojem su bili. Objavio im je: fe˚immā je˚tijennekum minnī huden, femen tebi'a hudāje felā khawfun 'alejhim wa lā hum jahzenūn - Od mene će vam dolaziti uputa, pa oni koji budu slijedili uputu Moju, neće se bojati niti brižni biti.“6 Ovo je bilo prvo Božije naređenje, temelj na kojem će se graditi svaka od Boga objavljena religija. I ne samo da je Bog oprostio Ademu, već ga je učinio i svojim prvim poslanikom, jer, kako nam to predaja kaže, zemlja nikada nije bila i neće biti bez hudždžeta, Božijeg vodiča i upućivača.7 Njemu je slao svoja uputstva i on ih je dosljedno slijedio i pomoću njih vodio druge.. Na kraju ovozemaljskog života, Hazreti Adem, i svi oni koji su ga ustrajno slijedili iz tog doba, uvedeni su u bolji džennet od onog u kojem su Adem i Hava bili, a to je vječni džennet u kojem nema nikakvih restrikcija i zabrana. Poslije Hazreti Adema dolazili su ostali Božiji poslanici, ukupno njih 124000. Posljednji je bila osoba koja je prva stvorena, zbog koje je, kako smo vidjeli u onoj predaji od Imama Rida-a, Bog Uzvišeni stvorio nebesa i zemlju i sve što je u njima i na njima. To je bio Poslanik Muhammed s.a.v.a. za kojeg Kur'an kaže wa mā erselnāke illā rahmeten lil-'ālemīn – Mi te nismo poslali osim [da budeš] milost svjetovima.“8 Tako je krug poslanstva bio zatvoren; poslije Muhammeda s.a.v.a. neće biti Božijih poslanika. Međutim, ljudska potreba za Božijom uputom ostaje do Sudnjeg dana. Uzvišeni se pobrinuo za to, tako da ljudi nemaju nikakav argumenat, nikakav izgovor pred Bogom da ne budu na Pravom putu i nakon završetka ciklusa objave. Li en˚lā jekūne lin-nāsi 'ale-llāhi hudždžeten ba'der-rusul = Da ljudi poslije poslanīkā 39 ne bi nikakva opravdanja pred Allahom imali.“9 Božiji Poslanik s.a.v.a. napušta ovaj svijet ostavljajući muslimanima jasne upute kako da ostanu na Pravom putu sve do kraja ovog svijeta, pa kaže: innī terektum fīkumuth-thaqalejn. Mā in temessektum bihā len tadillū ba'dī ... kitabu-llāhi ... wa i'tretī ehlu bejtī. Elā wa innehā len jeftariqā hattā jeridā 'alejjel-hawd = Ostavljam među vama dvije vrijedne stvari. Ako ih se budete čvrsto držali, poslije mene nećete zalutati, Knjigu Božiju i moju porodicu, Ehlul bejt. Ovo dvoje se neće rastaviti sve dok mi ne dođu na [džennetskom izvoru] Hawdu.10 Imena osoba koje su prve stvorene i zbog kojih je sve drugo stvoreno, napisana su na Božijem prijestolu. Samo njihovi životi su mogli otkriti ljudima zašto su izuzetni i Bogu bliski. Zbog toga ih je On spustio na zemlju, ni zbog čeg drugog, već da žive uzoran život i budu Božiji dokaz (hudždžet) ljudima, odnosno da povedu čovječanstvo ka najvećim razinama sreće, uspjeha i spasa. Među njima je, kako vidimo, bila i jedna žena, hazreti Fatima. Od Uzvišenog Boga i Njegovog Poslanika proglašena je za najboljom ženom svjeta. Njen život je poput bljeska svjetlosti koji ostaje pred očima dugo nakon što ih zatvorimo. Ona je bila uzorna kćerka po tome što je bila odana ocu, njegova vjerna pratilja i brižna „majka“. Ona je bila uzorna supruga po tome što je bila muževa kućanica, čuvar njegove časti, savjesni upravnik njegovog imanja i uporni borac za njegova prava. Ona je bila uzorna majka po tome što je odgojila Hasana i Husejna – dva lidera džennetske omladine; i po tome što je Zejneb, heroj Kerbele, bila kćerka njena. Ona je bila uzorna komšinica

po tome što je živjela po motu el-džāru thumme-d-dār (prvo komšijama, pa onda ukućanima); ona je bila uzorna vjernica po tome što je iskreno i skrušeno dugo stajala u namazu pred svojim Gospodarem u sitnim noćnim satima, nakon teškog i napornog dana. .... Danas bi Fatima a.s. mogla bila uzor u mnogo čemu, ali možda ponajviše u tome kako u ovom vremenu živjeti život dostojan jedne ŽENE. ... Jer, ona je jedina znala odgovor na Poslanikovo pitanje „Šta je najbolje za ženu?“: „En lā terā redžulen wa lā jerāhā redžulun“.11 _________________________________ 1. K. 53:3-4 2. Mīzānul-hikmah, dio I, s. 200, hadis br.1096 3. K. 33:33 4. K.7:23 5. Tefsīr el-Mīzān, dio I, str. 218 (perzijski prijevod) 6. K. 2:38 7. Ennel-erda lā takhlū min hudždžetin immā zāhirin

wa immā magmūren, Imam Mehdi as.

Fasicnating discourses of 14 Infallibles, str. 255 8. K.21:107 9. K.4:165 10. Mīzānul-hikmah, dio I, s. 172, hadis br.917 11. Fascinating dicourses of 14 Infallibles, Ansarian Publications, Qom, str.56

40 Merjem Šabar Abdulah Šabar

Lješevo, 9. džemadu ula 1431 25.05.2010

DA LI JE HAZRETI FATIMA - FATIMA ZATO ŠTO JE POSLANIKOVA KĆER

azreti Fatima je znak od znakova čudesne i jedinstvene moći stvaranja Svemogućeg Boga. Njen dolazak na svijet bio je ozbiljenje uzvišenog i preciznog božijeg plana prema kojem joj je dodijeljena najčasnija uloga koju je žena ikad imala ili će imati do Sudnjega Dana. Od davnina je poznato o nasljeđivanju roditeljskih karakteristika od strane djece, a sa genetske tačke gledišta Fatimu je okruživalo najbolje što je ljudski rod ikad iznjedrio. Jedan od hadisa same Hazreti Fatime kaže: Svjedočim da je moj otac Muhamed (sawa) Allahov poslanik i sluga. Allah ga je odabrao prije njegovog postavljanja na dužnost poslanika a imenovao ga je prije tog odabiranja. Sva božija stvorenja tada su bila skrivena i prekrivena pokrivačima neviđenog, pritajena među zavjesama straha, ostavši blizu posljednje granice nepostojanja, jer Allah je znao za kraj svih stvari zbog Njegovog obuhvaćanja vremena i razdoblja, i Njegovog znanja o predodređenom. Allah ga je postavio za poslanika da bi na zemlji uspostavio Njegov zakon i poredak i ostvario Njegove odredbe i predodređenja. (AJAN U ŠIJA ATABA EL DŽADID; DIO1) 41 Ima li plemenitijeg porijekla od ovog: Otac- pečat poslanstva, donosilac posljednje božije objave i predvodnik svekolike kreacije, čovjek koji je otvorio horizonte intelekta i uspostavio novu civilizaciju, spašavajući tako svoj ummet iz blata primitivizma sujevjerja i grijeha, siromaštva i nazadnosti svake vrste, čovjek za čiju je ljubav stvoreno sve živuće; Majka- Hatidža bint Khuwejlid, potomak Ibrahima (as) inteligentna, iskrena, časna i nada sve plemenita osoba, prva žena koja je primila Islam i jedina kroz koju je Allah (swa) dao Muhamedu (sawa) potomstvo. Za samo rođenje hazreti Fatime kao i za njen život vezuju se transcedentne pojave koje su nagovještavale, a u neku ruku i dokazivale sklonost i bliskost njenog bića sa onostranim. Prije njenog začeća melek Džebrail je prenio Božijem poslaniku naredbu da ne prilazi svojoj ženi 40 dana. Iako vrlo privržen svojoj supruzi, Poslanik je proveo to vrijeme u izolaciji, danju posteći, noću klanjajući. Nakon toga, rečeno mu je da bude spreman na veliki pozdrav i dar od Allaha Uzvišenog. Post 40-og dana prekinuo je voćem za koje mu je rečeno da dolazi iz samog Dženneta, a tada mu je naređeno da se sastane sa svojom suprugom, jer Allah planira da ga blagoslovi plemenitim potomstvom. Cijela ova procedura imala je duboko značenje. Naime, naučno je dokazano, mnogo godina kasnije da psihološko stanje roditelja, intenzitet njihove želje jednog za drugim, kao i hrana koju jedu bitno utiče na mentalno stanje, ponašanje kao i inteligenciju djeteta.Sjećajući se ovoga Poslanik (sawa) bi često govorio da je Fatima ljudska hurija i da u njoj osjeti rajski miris.Hazreti Hatidža prenosi da joj je kćer govorila još dok je bila u njenoj utrobi, a čim se rodila pala je na sedždu

i digla prstić u znak božijeg jedinstva. Inače, nakon što su žene Kurejšija odbile da pomognu pri njenom rađanju Allah (swa) je poslao 4 prvakinje svijeta Melekutahazreti Havu, Um Kulsum (sestru Muse as.) hazreti Merjem i hazreti Asju. Po Božijoj komandi Muhamed (sawa) joj daje ime Fatima što znači da su ona i njeni sljedbenici zaštićeni od vatre, a takođe po Božijoj odrebi nešto godina kasnije daje njenu ruku Imamu Aliju kazavši pri tom:Da Ali nije stvoren ne bi bilo muža ravnog Fatimi. Iz svega naprijed rečenog moglo bi se zaključiti da je Fatimina privilegija u vidu plemenitog porijekla ona koja je odredila njen život i na neki način «rezervisala» mjesto u Džennetu. Ali između Poslanika i njegove kćeri nije postojalo samo tjelesno srostvo već i duboka duhovna veza. Fatima nije članicom svete obitelji (Ahlul Bejt) samo stoga što je rođena kao Poslanikova kći. Taj obiteljski odnos samo je očitovanje njihova bitskog jedinstva. Ustvari, njihovo srodstvo je dvostruko- i zemaljsko odn. tjelesno i ono posvetno odn. duhovno. Jedno bez drugoga jednostavno se nije moglo realizirati u svijetu u kojem egzistiramo i jedino njihovo prožimanje moglo je proizvesti idealan model porodičnih odnosa- model žene, majke supruge za kojim je tako dugo i čeznutljivo vapila cijela vasiona. Iako je posjedovala znanje kao duhovnu baštinu, hazreti Fatima ipak od malih nogu prolazi kroz intenzivnu obuku od srane svog oca. Podučavao ju je Kur'anu, razlozima objave pojedinih ajeta, pravilima šerijata, ahlaku... Na ovaj način Fatima je u kući poslanstva bila hranjena najuzvišenijim idealima i vrijednostima. Božija nepregledna mudrost i vizionarstvo i ovdje pokazuje svoju blistavost, jer da je Fatima bila djevojčica 42 bilo kojeg drugog oca, njen odgoj bilo bi teško provesti na ovakav način. Sami propisi Islama morali bi biti okrnjeni jer koji bi otac svoju djevojčicu slao na obuku u kuću stranog odraslog muškarca pa bio on i sam Poslanik. Ovako, ona je bezbjedno sazrijevala u sjeni svog plemenitog oca, budući da je rano ostala bez majke i upijala svaki njegov gest, riječ... Jedna od stvari koje je naučila od oca i koje su obilježile njen čitav život bio je izraziti asketizam. Ipak, ni ova obuka ni asketizam nisu bili uzrokom njene mudrosti. Oni su samo pripravili i priskrbili moć za primanjem njene duhovne baštine, oni su instrument a ne uzrok, jer Bog ne radi preko uzroka već djelue unutar njih samih. To podsjeća na slučaj osobe kojoj je otac umro i ostavio u naslijeđe riznicu koju je zakopao u zemlju. Da bi škrinju izvadio iz zemlje nasljednik mora kopati (uložiti napor) ali to nije ono pregnuće koje tvori riznicu. Fatimina i Poslanikova očita izvanjska sličnost bila je samo znak njihova izvornog srodstva odn. veze u praegzistenciji. Pripadanje poslaničkoj lozi (bivanje Sejjidom) nije dovoljno samo po sebi i ne dariva nikakvo svojstvo baštini koja je duhovna.Tako se u ovakvom poretku može desiti ono što se desilo Nuhovom sinu koji nije bio spasen potopa.¨O Nuhu, on nije čeljade tvoje, rekao je On, jer radi ono što ne valja, zato Me ne moli za ono što ne znaš..¨(Hud,46) Božiji Poslanik je javno očitovao svoju ljubav i poštovanje prema Fatimi, a korijen te ljubavi bila je božija ljubav koju su dijelili, i koja je od onih stvari koje kada se dijele bivaju većom i čine nas boljima. Taj odnos začeo je revoluciju kako u rodbinskim odnosima tako i u odnosu muškarac-žena uopćeno.Pokazao je da Islam ne lišava ženu

sticanja naučnog, kulturnog i literarnog znanja darujući je istovremeno mogućnošću da se zaštiti od lakomislenosti, neobuzdanosti, razotkrivenost i poteza koji će joj donijeti samo duševnu prazninu uništavajući postepeno njen identitet. U njenom liku konačno je otvoreno i jasno prikazano kakvim nas naš vlastiti Stvoritelj želi vidjeti. Kroz njene bezbrojne vrline želi se nama, prizemljenim lutalicama koje tumaraju ovim svijetom, nagovijestiti razlog zbog kojeg je Allah (swa) kreirao ženu i pokazati visine koje ona može doseći. Iako višestruko obdarena Fatima je bila izuzetno skromna, ponizna, zadovoljna sa minimumom životnih potreba i uvijek je vodila više računa o drugima no o sebi. Čak i u molitvi i dovama prvo bi se sjećala susjeda, rodbine i prijatelja a sebe nije ni spominjala. Bila je nesebična u prenošenju svoga znanja, njena elokventnost je vidljiva u brojnim govorima, dovama i hadisima koji su brižljivo zapisivani i sačuvani do danas. Ipak, Fatimina veličina nije bila dovoljno priznata među njenim savremenicima, a nažalost ni kasnije. Svejedno, to je ne čini nimalo manjom (slično kao što je Nuh (as) ostao poslanikom iako ga nisu priznavali). Iako težak i kratak njen život ostavio je neugasivo svjetlo i neizbrisiv trag za sva vremena. Sama činjenica da je stvorenje poput nje postojalo na ovom istom svijetu gdje smo sada, velika je utjeha i motiv. Ona je nešto čemu težimo, makar izgledalo nedostižno, nešto sa čime se stidljivo poredimo, makar usporedba bila nesrazmjerna, nešto čemu se izdaleka divimo. Nije li i to jedan od razloga zbog čega je stvorena –da se uvjerimo kako je savršenstvo u ljudskom obliku i ženskom liku zaista moguće. Recimo još jedan od njenih hadisa na 43 kraju Ällah je sva bića stvorio bez prethodnog uzorka i učinio da nose odjeću života vlastitom snagom i moći. Njegova božanska želja i namjera pri tom stvaranju nije bila nikakva korist koju bi od njih mogao dobiti za sebe. Želio je samo da ljudima da dokaz svoje mudrosti i učini ih svjesnim potrebe Njegovog poštovanja i poniznosti. Pozvao ih je na obožavanje i služenje i učinio svoj poziv veličanstvenim.¨(Al AJAN ATABA EL DŽADID; DIO1) Sabina Hadrović

Uloga majke u relaciji roditelj - škola – dijete

rije nego što uđe u svijet škole, vršnjaka i nastavnika, dijete se razvija uz pomoć svoje porodice. U porodičnom okruženju, roditelji su učitelji svoga djeteta. Prvi pedagog u životu svakog od nas je majka (roditelj, staratelj). A poslije vlastitog doma i porodice, djeca najviše svog života provedu u školi. Uopceno gledano, dijete je društveno biće po svojoj prirodi i samim tim predodredeno da se od rodenja ponaša na način koji promovira uspostavljanje veza i kontakata sa osobama koje ga okružuju, u prvom redu s majkom. Uloga primarne osobe koja se brine o djetetu praktički je nezamjenjiva. Njena sposobnost da odgovori na signale koji izražavaju potrebe djeteta za ljubavlju i bezuslovnim prihvatanjem, osigurava optimalno okruženje za dalji rast i razvoj. Svaki poremećaj u razvoju te interakcije, izazvan bilo nedostatkom, gubitkom, promjenom stava majke, diskontinuitetom, deprivacijom ili na drugi način, dovodi do narušavanja normalnog socijalnog, intelektualnog i emocionalnog rasta i razvoja djeteta. Na sreću, pozitivne promjene, ako se dese, u neposrednom okruženju djeteta, mogu te posljedice učiniti reverzibilnim. 44 Sve što se dešava izmedu majke i djeteta (uključujući ponašanje, uzajamni odnos, osjećanja i očekivanja) dio je razvojnog procesa i jedna od najznačajnijih interakcija u životu svake individue. Ta veza zauzima centralno mjesto u inicijalnoj fazi razvoja selfkoncepta, u odnosu djeteta sa drugima, kao i načinu na koji će se ono razviti nakon odvajanja od majke. Odnos vezanosti djeteta za majku razlikuje se kod svakog djeteta u snazi njegove sigurnosti. Sigurnost vezanosti je opseg do kojeg dijete, u zadovoljenju svojih potreba, može računati na majku kao na sigurno “mjesto” koje predstavlja temelj za izgradnju budućeg povjerenja u vlastite snage, svoju neposrednu okolinu i svijet u kojem živi. Ovdje naravno ne smijemo zanemariti ulogu oca kao jedne od najznačajnijih figura u razvoju djeteta, koji može biti jednako emotivno i kompetentno - angažiran kao i majka. Prema mišljenju psihoanaliticara, tek u uzrastu izmedu 3. i 5. godine, otac dobija centralnu ulogu u porodičnoj dinamici. Istina je, medutim, da je otac posredno ili neposredno prisutan i značajan kao roditeljska figura u svim fazama dječijeg razvoja. Već smo napomenuli da su zadovoljstvo i sigurnost majke u bračnoj zajednici preduslov da ona na najprimjereniji način iskoristi svoje najbolje emocionalne potencijale u odnosu na dijete. Majku je najbolje opisao prof. dr. Mujo Slatina:'' MAJKA riječ u kojoj je sadržan čitav odgojni system. Obrazovanje sposobnosti posmatranja i pamćenja, obrazovanje razuma i osjećanja, obrazovanje mašte i volje njena je stalna zadaća. Njen odgoj spaja razum i srce djeteta. U majci prebiva iskonska potreba za autentičnim odgojem, odgojem koji izvire iz vrijednosti življenja.''

Upravo zbog toga govorimo o ovoj temi, o ulozi roditelja, a posebno majke, kod saradnje sa školom. Želimo podstaknuti roditelje i nastavnike, porodice i škole na razmišljanje i razmjenu ideja o podsticaju međusobnog partnerstva koje bi pridonijelo boljem uspjehu i napretku djece u školi i izvan nje. Iako su oba roditelja međusobno ravnopravna u odgoju djece, dobijeni podaci iz ispitivanja pokazuju da očevi manje vremena provode sa djecom, rjeđe kontaktiraju sa školom, pa u izvjesnoj mjeri smanjuju svoju odgovornost za odgoj djece. Tako sun a pitanje:”Ko u porodici najčešće sarađuje sa školom?'' dobijeni sljedeći odgovori: otac 14%, majka 44%, otac I majka 39%. Ovo stanje potvrđuju I odgovori na drugo pitanje:”Ko u porodici najviše vremena provodi sa djetetom?''- otac 19%, majka 39%, starija sestra ili brat 1%. Ovim podacima nije potreban poseban komentar. Svakodnevno iskustvo pokazuje da uključenost roditelja u školski život i podučavanje svoga djeteta ima vrlo pozitivan utjecaj ne samo na njegov školski uspjeh već i na cjelokupno njegovo ponašanje i osjećaj samopoštovanja. Dobra povezanost škole i kuće presudna je za bolje privikavanje na školski život, bolje rezultate u učenju, prevenciju problematičnog ponašanja, veće ambicije oko nastavka školovanja. Mnoga nastojanja škole,uz kronični nedostatak sredstava i manjkavu podršku zajednice, ne daju očekivane rezultate i zbog manjka roditeljske potpore i sudjelovanja. Ako ste roditelj, nadamo se da će vam ovo predavanje pomoći da vlastito uključivanje i pružanje potpore nastavnicima vidite kao značajan dio rješenja problema 45 učinkovitosti škole. Porodica. Škola. Dva ključna pojma oko kojih se vrti život svakog djeteta školske dobi, „Škola treba dijete obrazovati, a porodica ga odgajati“ - kažu mnogi. No, je li takva podjela odgovornosti realna i, što je još važnije, pruža li ona djetetu optimalne uvjete za razvoj? Većina nas ima iskustvo u komunikaciji između porodice i škole s roditeljskih i informativnih sastanaka, tzv. informacija, na kojima roditelji dobivaju izvještaj o napretku svojega djeteta i uvid u ocjene u školskom dnevniku. Obično se komunikacija između škole i porodice intenzivira tek onda kad dođe do problema zbog djetetova neprimjerenog ponašanja ili očitog neuspjeha u savladavanju gradiva. Često se sve svodi na to da učitelji trebaju pružati znanje, a dužnost je roditelja poticati djecu na stvaranje radnih navika koje će omogućiti da se to znanje usvoji. Bilo bi jednostavno da je zaista tako! Svakodnevno iskustvo i brojna istraživanja nedvosmisleno govore da uključenost roditelja u školski život i podučavanje vlastitog djeteta ima vrlo važan utjecaj na njegov uspjeh u školovanju, usvajanje socijalnih vještina, te osjećaj dobrobiti i samopožrtvovanja. Drugim riječima, kada škola i porodica djeluju zajednički, podupirući učenje, djeca grade temelj, ne samo za uspjeh u školi, nego i u kasnijem životu. U školama koje njeguju partnerski odnos s roditeljima i zajednički s roditeljima dijele odgovornost za djetetovo učenje, roditelji se više uključuju u djetetovo učenje

i pružaju veću podršku školi. Tek partnerski odnos pruža nastavnicima stvarnu priliku uvjeriti se da roditelji brinu o učenju svoje djece i potiču pozitivne stavove o školi i učenju, što im uveliko pomaže u njihovim nastojanjima da djeci pruže što bolje obrazovanje. Kada roditelji učestvuju u školskom životu i učenju svoje djece, djeca su na dobitku - postižu bolji uspjeh u školi, rjeđe izostaju, razvijaju pozitivnije socijalne stavove i ponašanje, te imaju veću šansu za nastavak školovanja. Dobrobiti partnerstva roditelja i učitelja …za djecu _ postaju stvarno središte obrazovnog sistema i procesa učenja u školi _ postižu bolje rezultate u učenju, redovnije ispunjavaju svoje obaveze i manje izostaju s nastave _ razvijaju pozitivnije socijalne stavove i ponašanje _ svoju orijentaciju u budućnosti češće biraju u skladu sa svojim kapacitetima _ lakše prihvaćaju školu kao mjesto gdje grade svoj vlastiti identitet i samopoštovanje, te se uče samostalnosti izvan svoje porodice _ od odraslih uče kako razgovarati i izraziti svoje mišljenje u različitim školskim tijelima _ lakše se prepoznaju i zadovoljavaju posebne potrebe djeteta …za nastavnike i škole 46 _ kroz dobre odnose s roditeljima i njihovu prisutnost u školi primaju stvarnu pomoć, jer svaki partner unosi svoju kompetenciju u obrazovanje djeteta _ jačaju svoju profesionalnost kroz uvažavanje različitosti porodice i djeteta kao dijela porodice _ dobivaju u roditeljima saveznike u rješavanju problema i teškoća kroz postizanje dobrih kompromisa, pri čemu su obje strane ravnopravne, sprječavajući sukobe i frustracije _ postižu pozitivniju sliku u očima roditelja, te njihovo razumijevanje za složenost i težinu posla prosvjetnih radnika _ postaju motiviraniji i zadovoljniji poslom _ postižu veće povjerenje roditelja u školu i njezina nastojanja _ imaju bolji ugled u društvenoj zajednici …za roditelje _ jačaju svoje samopouzdanje i sigurnost u pružanju pomoći djetetu u učenju kod kuće _ bolje su informisani o onome što se događa u školi _ postižu pozitivniju sliku u očima učitelja _ daju svoj glas i doprinos kvalitetnijem radu škole _ njihove se potrebe bolje uvažavaju u svrhu boljitka djeteta _ imaju podršku u ispunjavanju svoje roditeljske uloge i pomoć u razumijevanju obrazovnog sistema i onoga što škola očekuje od njih kao roditelja _ kao partneri postaju sudionici, a ne pasivni posmatrači školskog života svoga

svoga djeteta Zašto je važna uključenost roditelja u obrazovanje djeteta Roditelji su prvi i najvažniji odgajatelji svoje djece i nose najveću odgovornost za njihov razvoj i napredak. Oni poznaju svoju djecu i njihov karakter, njihovu živost, njihov egocentrizam, njihovu sramežljivost, njihovu maštu i njihovu društvenost. Roditelji su ti koji sa svojom djecom žive od njihova rođenja do odrasle dobi, njihov je odnos cjeloživotni. Oni su prvi uzori - i za rješavanje problema, i za saradnju, i za zajedništvo. Ciljano uče svoju djecu kako da postanu članovima zajednice. Njihovi su ciljevi za vlastitu djecu jednako široki kao i ciljevi učitelja za svu djecu koju uče i odgajaju. Uspjeh svakoga djeteta u okviru njegovih mogućnosti i potencijala cilj je kojem škola treba težiti u okviru svoje društvene uloge prenošenja znanja i vrijednosti na mlade generacije. Da bi škola to postigla, mora prići svakom djetetu kao pojedincu mora biti usmjerena na dijete. Za uspjeh učenika od ključne je važnosti poznavanje njegovih osobina, jakih i slabih strana, interesa i posebnih potreba, njegove ličnosti. Škola koja je usmjerena na dijete, vidi roditelje kao svoje najvažnije partnere, jer su upravo roditelji ti koji najbolje poznaju svoje dijete. Poruka za roditelje Želite li, dakle, imati dijete sigurno u sebe i svoje ciljeve, trebate analizirati svoje odnose s vlastitom djecom kao i svoje ponašanje. Ono što svakodnevnim postupcima poručujete svojoj djeci neizmjerno je važno - to im pomaže snaći se u životnoj vrevi, 47 razlučiti dobro od lošega, pronaći kompas i krenuti u pravom smjeru. Učite s vašom djecom i primjerom im pokažite da se uči cijeli život, te da škola nije jedino mjesto za učenje. Učenje ne podrazumijeva samo usvajanje znanja iz knjiga ono je istraživanje svijeta oko sebe. Pronađite vrijeme za aktivnosti u kojima učite jedni od drugih - podučavajte djecu onome što vi znate, bez obzira na to bilo tu riječi o popravljanju automobila, pečenju kolača, računanju ili igranju šaha. Koliko god oni nevješti bili u svojim prvim pokušajima, hvalite njihov trud i želju, a ne isključivo uspjeh. Dopustite da oni vas nauče rukovati kompjuterom, poslušajte muziku ili ilahije s njihovog MP3 uređaja, zanimajte se za događaje iz škole, posebno one koji nemaju veze s ocjenama. Pazite šta pred njima pričate i koje im vrijednosti svojim ponašanjem prenosite. Obratite pažnju na svaku promjenu u djetetovom ponašanju i istražite uzrok uz pomoć samog djeteta, učitelja/ice i pedagoga/ice škole. Budite prijatelj djetetu i steknite njegovo povjerenje do te mjere da vam smije ispričati i svoj najveći nestašluk u školi. Time ćete ne samo olakšati svoju komunikaciju sa djetetom, nego i djetetovu komunikaciju sa drugim ljudima koji ga okružuju. Smjelost da se prizna greška, iskrenost i odvažnost, te spremnost na preuzimanje odgovornosti i rizika su samo neke od osobina koje samo vi kao roditelji možete da razvijete kod svog djeteta! Saradnja roditelja i škole Mi, roditelji i učitelji, u duhu promjena koje se školstvu iz dana u dan događaju i u želji da zajednički usmjeravamo mlade ljude k pronalaženju pravih životnih vrijednosti

trebamo biti partneri i primjerom pokazati šta je to timski rad i šta nam on dobroga donosi. Od iznimne važnosti za opstanak odgojno-obrazovnog partnerstva jesu redoviti susreti odgajatelja i obrazovatelja. Četiri puta godišnje na roditeljskim sastancima, i prema potrebi na redovitim informacijama, minimum je koji zadovoljava. Zašto roditeljski sastanci? Zato što, kao što je već rečeno, porodica ima najvažniju ulogu u životu svake osobe. Onoga dana kada dobijemo djecu s pravom se možemo uplašiti, zabrinuti i zapitati jesmo li uistinu sposobni odgojiti čovjeka? Polažemo ispite za rukovanje mašinama, kompjuterima, automobilima, a uz tehničke uređaje dobivamo upute za upotrebu. Dijete dođe na svijet, a nas prije toga niko nije poučio kako biti roditelj i kako rukovati tim malim, nježnim stvorenjem. Priručnici postoje, no niko nas nije prisilio da položimo taj ispit. Kao i obično, odabiremo naizgled lakši put vodimo se instinktom, odgajamo neplanski i nesistemski. Neki preuzimaju odgojne metode svojih roditelja, drugi ih potpuno odbacuju i teže nekoj drugoj krajnosti. Usput učimo na vlastitim pogreškama, usavršavamo se od jednoga do drugoga djeteta. Ponekad slušamo kako to rade drugi, a ponekad ne želimo o tome slušati, jer tada imamo osjećaj da je svaka šuša na svijetu bolji roditelj od nas. Rijetki roditelji pohađaju rijetke seminare i još rjeđe grupe podrške. Tu i tamo neko nešto i pročita o odgoju. Šta biste vi, dragi naši roditelji, znali o odgoju da nije nas koji vas vječito ugnjetavamo temama poput Kako razumjeti svog tinejdžera, Zašto su poblesavili, Mi s njima ne znamo, a vi i sl. Kako biste popunili tu obrazovnu prazninu u svojim roditeljskim životima? Korisni savjet Šalu na stranu, roditeljski su sastanci uistinu dobra prilika da čujete koji koristan savjet, ali i porazgovarate s ljudima s kojima sigurno imate nešto zajedničko s obzirom na to da odgajate djecu iste dobi i vrlo sličnih interesa. Na roditeljskim sastancima možemo dogovarati zajedničke projekte, razmjenjivati važne informacije koje se tiču cijelog razreda, obrazovati se, upoznavati i sarađivati. Ne biste trebali izbjegavati sastanke misleći kako su oni gubljenje vremena i kako na njima ništa novog nećete naučiti. Neki roditelji toliko nisu voljeli školu u doba kada su i sami bili školarci da je i danas obilaze u širokom luku. Drugi se ne slažu s ostalim roditeljima, te zbog toga ne dolaze na sastanke. Zvučat ću grubo, ali ne mogu prešutjeti da su to previše sebični razlozi za izbjegavanje jedne od rijetkih prilika koja vam se pruža da se obrazujete i usavršavate za najljepši, ali i najteži poziv u životu - roditeljstvo. Jednom kada nam odlučite biti partner u punom smislu te riječi i kada zavolite ta naša zajednička druženja, bit će vam pomalo i žao što su roditeljski sastanci samo četiri puta godišnje. Ne vjerujete? Vidjet ćemo! Partneri i prijatelji Individualni sastanci. Za dobar odnos među saradnicima prilično su važni. Omogućuju nam da se bolje upoznamo, saznamo više o svemu što smatrate da je važno znati o vašemu djetetu. Prilika su da redovito nadzirete napredovanje svoga potomka,

jer, vjerovali ili ne, njima je do toga jako stalo. Prolaze li s odličnim ili manje odličnim uspjehom, vole znati koliko se brinete i da vas zanima kakvi su u školi. Za dobru saradnju s nama razrednicima pokušajte kad god je to moguće poštovati naše radno vrijeme i dolaziti na informacije u ono vrijeme koje smo za to odredili. Nije lijepo pretpostavljati da vam informacije možemo davati za vrijeme odmora, jer ono što je za djecu odmor, za učitelje je prilika za pripremu za sljedeći čas - uzimamo drugi dnevnik rada, ponekad odlazimo u drugu učionicu, dežuramo na hodniku, pripremamo grafoskope, kartice, slike, zapisujemo ocjene, bilješke o prethodno održanom času. Još manje je vjerovatno da ćemo vam informacije moći davati za vrijeme časa. U četrdeset i pet minuta imamo tačno isplanirano kako ćemo provesti koju minutu časa uvodna motivacija, najava teme, razrada teme, vježba, zaključni dio časa. Informacije za roditelje značile bi zakidanje cijelog jednog razreda za minute koje pripadaju samo njima. Želite li doći u školu, a vrijeme određeno za informacije vam nikako ne odgovara, najavite se i dogovorite neko drugo vrijeme koje će razrednik posvetiti samo vama. Isto vrijedi i za one roditelje koji imaju mnogo toga za reći, a vide da se iza njih stvara red ostalih roditelja koji čekaju na svojih pet minuta. Duži i ozbiljniji razgovori u tom slučaju zaslužuju posebno dogovoren termin. Ukorak s našom djecom Priča ovdje ne završava. Budimo partneri i prijatelji koji zajednički vode djecu na izlete i ekskurzije. Brinimo se o izgledu i opremljenosti škole u kojoj pola dana proboravi vaše dijete. Sudjelujmo timski u organizaciji proslava, humanitarnih akcija. Cijenimo i podupirimo jedni druge. Omalovažavamo li mi školu kao instituciju i pokazujemo li otvoreno negodovanje prema saradnji s učiteljima, isto će činiti i naša djeca. Ukoliko vjerujemo da su učitelji beskorisni, da ništa ne rade i ne zavrjeđuju poštovanje, to će vjerovati i naša djeca. Žalimo li se stalno na preopterećenost programa, žalit će se I oni. Umjesto toga, sarađujmo, poštujmo jedni druge, vjerujmo u mlade naraštaje! Nama je možda njihova matematika jako teška, no mnogima su od nas moderni mobiteli prava enigma, internet još uvijek svjetsko čudo, a iPod nepoznanica. Njima ne. Suvereno vladaju tehnologijom, izrađuju power point prezentacije, prebacuju s harda na USB, snimaju filmove, dosnimavaju zvukove. Milina ih je promatrati, a pravi izazov pokušavati ići ukorak s njima. Bilo bi još ljepše i plodnije kada bi se sve, ili barem većina porodica, aktivno i saradnički uključile u avanturu zvanu odgoj i obrazovanje djece i mladih. Ukoliko već nisu (a ima onih koji jesu, skidam kapu), trebali bi uskočiti u naš voz ili nas barem pričekati na nekoj od sljedećih stanica i u nekoliko jednostavnih koraka postati roditelj, saveznik, pomagač, vođa, prijatelj.

Visoko, 20.05.2010.

Nasiha Pašić-Alijagić

Hazreti Fatima, s.a., u Kur'anu Fatima Zehra, s.a., je jedinstvena velika gospođa islama. Istinsku spoznaju svih dimenzija bića ove predvodnice žena oba svijeta možemo ostvariti preko čistih Imama, a.s., i časnoga Kur'ana. Hazreti Fatima, s.a., u historiji islama je jedini primjer dame koja je u raznolikim segmentima pokazala svoje svijetlo mjesto i stepen. Osim toga, na taj njen stepen i mjesto kroz predaje i tumačenje mnogih kur'anskih ajeta ukazali su nam Imami Poslanikove porodice. Časni Kur'an navodi mnoge osobine hazreti Fatime na osnovu kojih dolazimo do zaključka da je dosegla stepen savršenog čovjeka i time ukazuje da je treba slijediti, a naročito to vrijedi za žene. Ta svojstva i osobine postoje u svim općim kur'anskim podučavanjima, što ukazuje da je nama svima omogućeno da dostignemo stepen savršenog čovjeka. U ovoj kur'anskoj analizi i pojašnjavanju mi ćemo se susreti sa hazreti Fatimom kao ljudskim bićem, a ne kao jednom osobom koju je nemoguće dokučiti. Predaje koje govore o vrijednostima hazreti Fatime, s.a., su mnogobrojne, a od njih

50 ćemo se osvrnuti samo na one koje tumače i ukazuju na ajete iz Kur'ana objavljene o hazreti Fatimi, s.a. Jasno nam je da će ovaj rad dotaknuti samo jedan mali dio istinskih vrijednosti ove velike ličnosti vjere islama zvane Fatima Zehra.

Sura Kevser

Mnogi islamski učenjaci prenose da je ova sura objavljena kao odgovor na radovanje neprijatelja islama, poput 'Asa ibn Vaila i njegovih saputnika, tuđoj nesreći. Budući da su Poslanikovi sinovi Kasim i Abdullah preselili sa Ovog svijeta, 'As ibn Vail je rekao: Njegovo potomstvo je prekinuto, i on je bez zaleđa (potomstva). A Uzvišeni Allah je u odgovoru na ovo objavio ajet: Zaista tvoj neprijatelj, on je bez zaleđa1 (َ‫ﺇِﻥﱠ ﺷَﺎﻧِﺌَﻚَ ﮬُﻮ‬ ُ‫)ﺍﻷَْﺑْﺘَﺮ‬. Jedan od povoda spuštanja ove sure koja je došla kao odgovor onima koji su se zloradovali Poslaniku Božijim zato što nije imao muškog potomka je i to da je zatražena posebna zahvala, zbog poklanjanja Kevsera (mnogog dobra), u vidu posebnog namaza i posebnog kurbana i upoređivanje mnogog dobra (‫ ) ﺍَ ﻟْ ﮑَ ﻮْ ﺛَﺮ‬sa bez zaleđa (‫)ﺍَﻷَﺑْﺘَﺮ‬, iz čega nam postaje jasno da je nastavak tragova poslanstva kroz Poslanikovo potomstvo osiguran, jer je za Poslanikove neprijatelje Allah rekao da su bez zaleđa. Riječ kevser (‫ ) ﮐَ ﻮْ ﺛَﺮ‬dolazi od riječi kesret (‫ ) ﮐَ ﺜْ ﺮَة‬i pridjev je intenziteta pa tako ima značenje mnogo dobro, upravo ono mnogo dobro koje će nastaviti poslanstvo. Plemeniti Poslanik, s.a.v.a., za vrijeme vjenčanja hazreti Alija, s.a., sa hazreti Fatimom, s.a., ukazao je na ovo mnogo dobro.Plemeniti Poslanik se obratio hazreti Aliju, a.s.,

dovom: ...I neka izvede iz vas veoma čisto (potomstvo) (َ‫ﻭَ أَﺧْﺮَﺝَ ﻣِﻨْﮑُﻤَﺎ ﺍﻟْﮑَﺜِﯿﺮ‬ َ‫)ﺍﻟﻄﱠﯿﱢﺐ‬... Enes kaže: Tako mi Allaha! On je iz njih dvoje izveo veoma čisto (potomstvo) (ُ‫)ﻭَ ﷲِ ﻟَﻘَﺪْ أُﺧْﺮِﺝَ ﻣِﻨْﮫُﻤَﺎ ﺍﻟْﮑَﺜِﯿﺮُ ﺍﻟﻄﱠﯿﱢﺐ‬. Zanimljivosti sure Kevser

§ Prva zanimljivost: Od 114 kur'anskih sura samo četiri sure započinju sa zaista (‫ )ﺇِﻧﱠﺎ‬i one mogu imati međusobnu povezanost. Zaista smo poslali Nuha.2 (‫)ﺇِﻧﱠﺎ أَرْﺳَﻠْﻨَﺎ ﻧُﻮﺣًﺎ‬ Zaista smo ga spustili u noći Kadr.3 (ِ‫)ﺇِﻧﱠﺎ أَﻧﺰَﻟْﻨَﺎﻩُ ﻓِﻰ ﻟَﯿْﻠَﺔِ ﺍﻟْﻘَﺪْر‬ Zaista smo ti podarili pobjedu, jasnu pobjedu.4 (‫)ﺇِﻧﱠﺎ ﻓَﺘَﺤْﻨَﺎ ﻟَﻚَ ﻓَﺘْﺤًﺎ ﻣﱡﺒِﯿﻨًﺎ‬ Zaista smo ti dali mnogo dobro.5 (َ‫)ﺇِﻧﱠﺎ أَﻋْﻄَﯿْﻨَﺎكَ ﺍﻟْﻜَﻮْﺛَﺮ‬ Hazreti Nuh, a.s., je prvi poslanik od ulul-'azma. Nuh, a.s., je praotac Ibrahima, Musaa, i Isaa, a.s., drugom riječju, on je naš najveći poslanik od ulul-'azma, Kur'an je naša najveća knjiga, sigurna pobjeda je najveća sreća, pa je i mnogo dobro nešto najveće. Veza koja postoji među njima jeste da su svi najveći. § Druga zanimljivost: Kevser je Božanska, a ne materijalna i dunjalučka stvar.

51 Kevser (‫ )ﮐَﻮْﺛَﺮ‬je nešto drugo, a ne kesir (‫)ﮐَﺜِﯿﺮ‬. Kesir znači mnogo, dok kevser znači veoma mnogo. Mi smo tebi dali nešto veoma mnogo (َ‫)ﺇِﻧﱠﺎ أَﻋْﻄَﯿْﻨَﺎكَ ﺍﻟْﻜَﻮْﺛَﺮ‬. Mi smo ti dali kevser (veoma mnogo), znači li to da smo te učinili poslanikom?! Mi smo ti dali kevser, znači li to da smo ti podarili stepen šefa'ata (zauzimanja)?! Mi smo ti dali kevser, znači li to da smo ti podarili veliki ummet?! Mi smo ti dali kevser, znači li to da smo ti podarili veliku ćud?! Mi smo ti dali kevser, znači li to da smo ti podarili mnogo znanja?!... Šta može biti ovaj kevser? Sve je ovo mnogo dobro, ali nije kevser. Zašto? Jer je na nekoliko mjesta u Kur'anu rečeno: Mi smo te učinili poslanikom, ali se u nastavku ne kaže: Budući da smo ti podarili tu blagodat, obavi namaz (‫ )ﺻَﻞﱢ‬i zakolji devu (ْ‫)ﺍﻧْﺤَﺮ‬. Na drugom mjestu se kaže: Mi smo ti dali... i Kur'an veličanstveni6 (َ‫ ﻭَ ﺍﻟْﻘُﺮْﺁﻥ‬... َ‫ﻭَﻟَﻘَﺪْ ﺁﺗَﯿْﻨَﺎك‬ َ‫)ﺍﻟْﻌَﻈِﯿﻢ‬, no u nastavku nije rečeno: Budući da smo ti podarili tu blagodat, obavi namaz i zakolji devu. Nadalje: Mi smo ti podarili stepen šefa'ata, a u predajama se prenosi da mu je dat toliki stepen šefa'ata da i on sam bude zadovoljan. Uzvišeni kaže: A Gospodar tvoj će tebi sigurno dati, pa ćeš zadovoljan biti!7 (‫)ﻭَﻟَﺴَﻮْفَ ﻳُﻌْﻄِﯿﻚَ رَﺑﱡﻚَ ﻓَﺘَﺮْﺿَﻰ‬ Ni na ovom mjestu nije rečeno: Budući da smo ti podarili tu blagodat, obavi namaz i zakolji devu. Zatim: Mi smo tebi podarili uzvišenu ćud (ٍ‫)ﻭَﺇِﻧﱠﻚَ ﻟَﻌَﻠﻰ ﺧُﻠُﻖٍ ﻋَﻈِﯿﻢ‬, pa ni na ovom mjestu nije rečeno: Budući da smo ti podarili tu blagodat, obavi namaz i zakolji devu. U predajama se prenosi da je Kevser ime rijeke u Džennetu. Naravno, ova predaja je ispravna, međutim ovu rijeku Uzvišeni Allah nije dao samo Poslaniku, nego i svim

vjernicima. Uzvišeni Allah je dao mnoge stvari Poslaniku, s.a.v.a., ali je samo na ovom mjestu učinio obaveznim namaz i klanje deve. § Treća zanimljivost: Jedinstvenost riječi sure Kevser u Kur'anu. Sve riječi sure kevser, poput: Mi smo ti zaista dali (َ‫)ﺇِﻧﱠﺎ أَﻋْﻄَﯿْﻨَﺎك‬, mnogo dobro (‫)ﮐَﻮْﺛَﺮ‬, klanjaj se Gospodaru svom (َ‫)ﺻَﻞﱢ ﻟِﺮَﺑﱢﻚ‬, i devu zakolji (ْ‫)ﻭَﺍﻧْﺤَﺮ‬, tvoj neprijatelj (َ‫ )ﺷَﺎﻧِﺌَﻚ‬i bez zaleđa (‫)أَﺑْﺘَﺮ‬, ne spominju se nigdje drugo u Kur'anu. Riječi ‫ ﻋَ ﻄَﺎ‬i ‫'( أَ تَی‬ata i eta) imaju isto značenje – dati. Međutim, ‫'( ﻋَ ﻄَﺎ‬ata) je ono davanje koje kada se da, više se nikada ne oduzima. Kur'an Bel'amu Ba'urau kaže: Dali smo mu naše ajete, pa se on otrže8 (‫)ﺁﺗَﯿْﻨَﺎﻩُ ﺁﻳَﺎﺗِﻨَﺎ ﻓَﺎﻧﺴَﻠَﺦَ ﻣِﻨْﮫَﺎ‬. S druge strane, nigdje nije rečeno: Mi smo zaista poslanicima “dali” (َ‫)ﺇِﻧﱠﺎ أَﻋْﻄَﯿْﻨَﺎ ﺍﻟﺮﱡﺳُﻞ‬. Znači, Kevser mora biti nešto što je Božijeg dostojanstva. 1.Ajet o međusobnom proklinjanju

َ‫ﻓَﻘُﻞْ ﺗَﻌَﺎﻟَﻮْﺍ ﻧَﺪْعُ أَﺑْﻨَﺎءَﻧَﺎ ﻭَأَﺑْﻨَﺎءَﻛُﻢْ ﻭَﻧِﺴَﺎءَﻧَﺎ ﻭَﻧِﺴَﺎءَﻛُﻢْ ﻭَأَﻧﻔُﺴَﻨَﺎ ﻭأَﻧﻔُﺴَﻜُﻢْ ﺛُﻢﱠ ﻧَﺒْﺘَﮫِﻞْ ﻓَﻨَﺠْﻌَﻞ ﻟﱠﻌْﻨَﺔ‬ َ‫ﻋَﻠَﻰ ﺍﻟْﻜَﺎﺫِﺑِﯿﻦ‬ Ti reci: “Hodite, pozvat ćemo sinove naše i sinove vaše, i žene naše i žene vaše, i vaše bližnje i naše bližnje, pa ćemo se usrdno pomoliti i Allahovo prokletstvo na one koji neistinu govore prizvati!”9

52 Mubahila (‫ )ﻣُﺒَﺎﮬِﻠَﺔ‬je međusobno proklinjanje po nekom vjerskom pitanju, gdje se skrušeno od Boga Svemoćnog traži da lažov bude uništen. Grupa kršćana iz Nedžrana je jednom prilikom došla kod Poslanika, s.a.v.a., gdje su započeli razgovor o hazreti Isau, a.s., i tu su se dogovorili da se sutra održi mubahila. Sljedeći dan plemeniti Poslanik od svog cijelog ummeta za naše bližnje pozvao je hazreti Alija, za naše žene pozvao je hazreti Fatimu, a za naše sinove pozvao je Hasana i Husejna na mubahilu, da ujedno budu i svjedoci Poslanikova poslanstva. Kada su se glavešine Nedžrana našli pred osvijetljenim licima ovih osoba, odvratiše se i pokajaše od svoje namjere. Uvidjevši da je Poslanik doveo svoju jedinu kćerku na međusobno proklinjanje, shvatili su da je istina s njim i da on u svoj rad i dovu vjeruje, jer niko na svijetu nije spreman svoju porodicu stavljati pred opasnost. Veliki biskup Nedžrana je rekao: “Opametite se i ne započinjite međusobno proklinjanje, jer ćete u protivnom biti uništeni, pa tako na licu Zemlje neće ostati nijedan kršćanin.” Ovaj ajet jasno i precizno ukazuje da je prilikom međusobnog proklinjanja sa kršćanima iz Nedžrana tu bila prisutna i hazreti Fatima. Znači, jedina ženska osoba koja je u tom trenutku bila sa Poslanikom, s.a.v.a., je hazreti Fatima. Ona je jedna sveta osoba koja je u tom trenutku bila prisutna sa ostale četiri svete osobe.Budući da je mubahila u biti međusobno proklinjanje i traženje uništenja lažova, koja se trebala dogoditi sa kršćanima iz Nedžrana,i uopće nije običan događaj, zato ni obični

muškarac i žena ne mogu takvo šta ni izvesti te na taj način poraziti suprotnu stranu. Potrebnu prikladnost za izvršavanje takvog opasnog čina imaju samo svete osobe koje su pod posebnim pogledom Božije milosti, a hazreti Fatima je jedna od tih osoba i nju je obuhvatio gore navedeni časni kur'anski ajet. S druge strane, na taj dan Božiji Poslanik, s.a.v.a., je imao mnogo žena, ali je samo hazreti Fatimu poveo sa sobom na mubahilu, a ovakvo ponašanje Poslanika, s.a.v.a., ukazuje na iskrenost i bezgrješnost hazreti Fatime, s.a. Hazreti Fatima i izraz naše žene U ovom kur'anskom ajetu Uzvišeni Allah je hazreti Fatimu oslovio: naše žene (‫)ﻧِﺴَﺎءﻧَﺎ‬. Ova čudna riječ Božija sadrži jednu veliku poruku o veličini same ličnosti ove žene za cijelo čovječanstvo. A ta poruka jeste da je hazreti Fatima simbol i manifestacija svih vrlina i osobina svih svetih žena što u prošlosti, što u sadašnjosti i što u budućnosti. Iako je hazreti Fatima jedna ženska osoba, ona ima sve osobine svih dobrih žena svijeta. Manifestacija dvanaest svetih žena u hazreti Fatimi Uzimajući u obzir kur'anske ajete objavljene o veličini ove osobe, kao i predaje prenesene o njoj, hazreti Fatima je manifestacija i odraz istinskih značenja koje su imale dolje navedene velike žene, kao što su: 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9.

Taiba (‫)ﺗَﺎﺋِﺒَﺔ‬, ona koja se kaje, što ukazuje na hazreti Havu, suprugu hazreti 53 Adema, a.s., Mu'mina (‫) ﻣُ ﺆْ ﻣِ ﻨَﺔ‬, ona koja vjeruje, što ukazuje na hazreti Asiju, suprugu faraona, Kaima (‫)ﻗَﺎﺋِﻤَﺔ‬, ona koja služi poslaniku, što ukazuje na hazreti Saru, suprugu hazreti Ibrahima, a.s., Saiha (‫) ﺳَﺎ ﺋِ ﺤَﺔ‬, ona koja se seli, što ukazuje na hazreti Hadžeru, suprugu hazreti Ibrahima, a.s., Muvekkila (‫)ﻣُﻮَﮐﱢﻠَﺔ‬, ona koja se oslanja na Boga, što ukazuje na majku hazreti Musaa, a.s., Haja (‫)ﺣَﯿَﺎء‬, ona koja je čedna, što ukazuje na Safuru, kćerku hazreti Šu'ajba, a.s., Saliha i Haši'a (‫)ﺻَﺎﻟِﺤَﺔ ﻭَ ﺧَﺎﺷِﻌَﺔ‬, ona koja je dobročinitelj i skrušena, što ukazuje na Elizabet, suprugu hazreti Zekerijjaa, a.s., Mutesaddika (‫)ﻣُﺘَﺼَﺪﱢﻗَﺔ‬, ona koja se zavjetuje, što ukazuje na Hanu, suprugu hazreti Imrana, s.a., Sabbura (‫)ﺻَﺒﱡﻮرَة‬, ona koja je strpljiva, što ukazuje na suprugu hazreti Ejjuba, a.s.,

' 10. Akila (‫)ﻋَﺎﻗِﻠَﺔ‬, ona koja je razumna, što ukazuje na Belkisu, 11. Muhsina (‫) ﻣُ ﺤْ ﺴِ ﻨَﺔ‬, ona koja čini dobro i žrtvuje se, što ukazuje na hazreti Hatidžu, suprugu plemenitog Poslanika, s.a.v.a., Mukaddisa (‫)ﻣُﻘَﺪﱢﺳَﺔ‬, ona koja je sveta, što ukazuje na hazreti Merjemu, s.a.

Iz navedenog se vidi i razlog što je Kur'an na dan međusobnog proklinjanja nazvao hazreti Fatimu naše žene, iako je bila samo jedna osoba. Nju je predstavio kao skup svih kur'anskih žena, kao da ove žene imaju jednu dušu koja se manifestira u hazreti Fatimi Zehri, s.a. 1. Ajet o pročišćenju

‫ﱠﻤَﺎ ﻳُﺮِﻳﺪُ ﺍﻟﻠﺇﺇﺇ ﻟِﯿُﺬْﮬِﺐَ ﻋَﻨﻜُﻢُ ﺍﻟﺮﱢﺟْﺲَ أَﮬْﻞَ ﺍﻟْﺒَﯿْﺖِ ﻭَﻳُﻄَﮫﱢﺮَﻛُﻢْ ﺗَﻄْﮫِﯿﺮًﺍ‬ Zaista Allah želi da odstrani sve vrste nečisti od vas, o Ehli-bejte, i da vas očisti posebnim očišćenjem.10 Riječ innema (‫ )ﺇِﻧﱠﻤَﺎ‬je čestica koja označava suženje ili isticanje Božije volje i ukazuje da je Uzvišeni Allah htio da odstrani nečisti samo od Ehli-bejta i da im podari bezgrješnost. U ovom ajetu imamo dva isticanja ili suženja: 1. ističe se Božija volja da odstrani i pročisti Ehli-bejt, 2. ističe se Božija volja u spuštanju bezgrješnosti i odstranjivanju nečisti samo kod Ehli-bejta. Postoje mnoge vjerodostojne predaje vezane za povod objave ovog ajeta koje ukazuju da je on objavljen u kući Ummi Seleme, a u tom trenutku tu su bili plemeniti Poslanik, s.a.v.a., hazreti Fatima, hazreti Ali, hazreti Hasan i hazreti Husejn. Plemeniti Poslanik, s.a.v.a., ih je prekrio svojim ogrtačem i rekao je: “Allahu! Svi poslanici su imali porodicu i svoje vrijedne osobe. A ovo je moja porodica i ovo su moje vrijedne 54 osobe.” Ummi Selema upita: “Zar i ja nisam tvoja porodica?” Odgovoreno joj je: “Ti si na dobru, ali ovi su moja porodica i moji vrijedni!” Uzimajući rečeno u obzir, ne postoji nikakva sumnja po pitanju da li je hazreti Fatima, s.a., obuhvaćena navedenim ajetom i da li se Ehli-bejt odnosi na nju. Ponašanje Poslanika, s.a.v.a., nakon objave ovog ajeta Prenosi se u predajama da je Poslanik, s.a.v.a., svaki dan kada bi pošao na sabah namaz kucao na kućna vrata hazreti Fatime, s.a., i govorio bi: ‫ ﺇِﻧﱠﻤَﺎ ﻳُﺮِﻳﺪُ ﺍﻟﻠﺍﺍﺍ ﻟِﯿُﺬْﮬِﺐَ ﻋَﻨﻜُﻢُ ﺍﻟﺮﱢﺟْﺲَ أَﮬْﻞَ ﺍﻟْﺒَﯿْﺖِ ﻭَﻳُﻄَﮫﱢﺮَﻛُﻢْ ﺗَﻄْﮫِﯿﺮًﺍ‬.ِ‫ﺴﱠﻼَمُ ﻋَﻠَﯿْﮑُﻢْ ﻳَﺎ أَﮬْﻞَ ﺍﻟْﺒَﯿْﺖ‬ Mir neka je na vas, o Ehli-bejte. Zaista Allah želi da odstrani sve vrste nečisti od vas, o Ehli-bejte, i da vas očisti posebnim očišćenjem. Samo ovaj jedan ajet je dovoljan pokazatelj da je hazreti Fatima, s.a., bezgrješna, jer se ubraja u Ehli-bejt Poslanikov. 1. Ajet o ljubavi ‫ﻗُﻞ ﻻﱠ أَﺳْﺄَﻟُﻜُﻢْ ﻋَﻠَﯿْﻪِ أَﺟْﺮًﺍ ﺇِﻻﱠ ﺍﻟْﻤَﻮَﺩﱠةَ ﻓِﻰ ﺍﻟْﻘُﺮْﺑَﻰ‬ Reci: “Ne tražim za ovo (poslanstvo) nikakvu drugu nagradu od vas, osim ljubavi rodbinske.”11

Na osnovu mnogobrojnih vjerodostojnih predaja, Uzvišeni Allah je ljubav prema hazreti Aliju, Fatimi, Hasanu i Husejnu učinio obaveznom za cijeli ummet, i na taj način je učinio nagradom za poslanstvo. Ujedno, ovo je naređeno od Boga plamenitom Poslaniku, a ne da je sam Poslanik od Boga tražio. Stoga, ova ljubav prema Ehli-bejtu mora biti iste težine kao i poslanstvo Poslanika, s.a.v.a., a to nije mala ni bezvrijedna nagrada za Poslanstvo. S druge strane, ovi Poslanikovi bližnji moraju biti udaljeni od grijeha, tj. bezgrješni, u protivnom bi se dovela u pitanje ispravnost Božije riječi, jer je nemoguće i daleko je od Uzvišenog Allaha da učini obaveznom ljubav prema grješnicima. Znači, pripadnici Ehlibejta ne smiju griješiti, tj. moraju biti bezgrješni da bi ljubav prema njima bila nagrada za poslanstvo. Zamahšeri je vezano za ovaj ajet rekao: “Ovaj ajet je objavljen i Poslanik je rekao: ‫ﻣَﻦْ ﻣَﺎتَ ﻋَﻞَی ﺣُﺐﱢ ﺁلِ ﻣُﺤَﻤﱠﺪٍ ﻣَﺎتَ ﺷَﮫِﯿﺪًﺍ‬ ُ‫أَﻻَ ﻭَ ﻣَﻦْ ﻣَﺎتَ ﻋَﻞَی ﺣُﺐﱢ ﺁلِ ﻣُﺤَﻤﱠﺪٍ ﻣَﺎتَ ﻣَﻐْﻔُﻮرًﺍ ﻟَﻪ‬ ‫أَﻻَ ﻭَ ﻣَﻦْ ﻣَﺎتَ ﻋَﻞَی ﺣُﺐﱢ ﺁلِ ﻣُﺤَﻤﱠﺪٍ ﻣَﺎتَ ﺗَﺎﺋِﺒًﺎ‬ Ko umre sa ljubavlju prema Muhammedovoj porodici, umro je smrću šehida; i znajte, ko umre sa ljubavlju prema Muhammedovoj porodici, umro je smrću onih kojima je oprošteno; ko umre sa ljubavlju prema Muhammedovoj porodici, umro je smrću pokajnika.”12 Časni Kur'an na drugom mjestu kaže: ً‫ﻗُﻞْ ﻣَﺎ أَﺳْﺄَﻟُﻜُﻢْ ﻋَﻠَﯿْﻪِ ﻣِﻦْ أَﺟْﺮٍ ﺇِﻻﱠ ﻣَﻦ ﺷَﺎءَ أَﻥ ﻳَﺘﱠﺨِﺬَ ﺇِﻟَﻰ رَﺑﱢﻪِ ﺳَﺒِﯿﻼ‬ Reci: “Za ovo od vas ne tražim druge nagrade, osim da onaj koji hoće pođe putem koji vodi njegovu Gospodaru.”13 Riječ sebil (‫ )ﺳَﺒِﯿﻞ‬u arapskom jeziku znači put, a sebilullah (‫ )ﺳَﺒِﯿﻞُ ﷲ‬znači Allahov put. Kur'an u ovom ajetu kao nagradu za poslanstvo navodi odabir Allahova puta, međutim u prethodnom ajetu navodi ljubav prema Poslanikovim bližnjima. U oba ajeta upotrijebljen je veznik osim (‫) ﺇِ ﻻ ﱠ‬. Onda kada se za jedno ili na jednom mjestu upotrijebi dva puta veznik osim, to znači da su obje stvari laž ili su obje u biti jedna stvar. Da bismo shvatili rečeno, navest ćemo primjer. Ako bi neko rekao: “Ja nikada ne učim, osim ljeti”, a kasnije kaže: “Ja nikada ne učim, osim zimi”, ove rečenice bivaju lažne. Međutim, ako se kaže: “Ja ništa ne pijem, osim vode”, a kasnije se kaže: “Ja ništa ne pijem, osim tečnosti”, ova rečenica je ispravna zato što su voda i tečnost jedno te isto. U Kur'anu se na jednom mjestu kaže: osim ljubavi prema (mojim) bližnjima, a na drugom mjestu se kaže: osim putem njegova Gospodara. Ova dva osim ili su lažna ili se odnose na jedno. Uzvišeni Allah je uzvišeniji od toga da laže, pa nam biva jasno da Božiji put nije ništa drugo do put Ehli-bejta. 1. Ajet o dobrim

‫ﻋَﯿْﻨًﺎ ﻳَﺸْﺮَبُ ﺑِﮫَﺎ ﻋِﺒَﺎﺩُ ﺍﻟﻠﺇﺇﺇ ﻳُﻔَﺠﱢﺮُﻭﻧَﮫَﺎ‬٥﴾ ﴿ ‫ﱠ ﺍﻷَْﺑْﺮَﺍرَ ﻳَﺸْﺮَﺑُﻮﻥَ ﻣِﻦ ﻛَﺄْﺱٍ ﻛَﺎﻥَ ﻣِﺰَﺍﺟُﮫَﺎ ﻛَﺎﻓُﻮرًﺍ‬ ِ‫﴿ ﴾ ﻭَﻳُﻄْﻌِﻤُﻮﻥَ ﺍﻟﻄﱠﻌَﺎمَ ﻋَﻠَﻰ ﺣُﺒﱢﻪ‬٧‫﴾ ﻳُﻮﻓُﻮﻥَ ﺑِﺎﻟﻨﱠﺬْرِ ﻭَﻳَﺨَﺎﻓُﻮﻥَ ﻳَﻮْﻣًﺎ ﻛَﺎﻥَ ﺷَﺮﱡﻩُ ﻣُﺴْﺘَﻄِﯿﺮًﺍ‬٦﴿ ‫ﺗَﻔْﺠِﯿﺮًﺍ‬ ُ‫﴿ ﺇِﻧﱠﺎ ﻧَﺨَﺎف‬۹﴾ ‫﴿ ﺇِﻧﱠﻤَﺎ ﻧُﻄْﻌِﻤُﻜُﻢْ ﻟِﻮَﺟْﻪِ ﺍﻟﻠ ﻻَ ﻧُﺮِﻳﺪُ ﻣِﻨﻜُﻢْ ﺟَﺰَﺍءً ﻭَﻻَ ﺷُﻜُﻮرًﺍ‬٨﴾ ‫ْﻜِﯿﻨًﺎ ﻭَﻳَﺘِﯿﻤًﺎ ﻭَأَﺳِﯿﺮًﺍ‬ ﴾ ﴿١٠‫ﻣِﻦ رﱠﺑﱢﻨَﺎ ﻳَﻮْﻣًﺎ ﻋَﺒُﻮﺳًﺎ ﻗَﻤْﻄَﺮِﻳﺮًﺍ‬ Zaista će čestiti iz pehara piti pića s kamforom pomiješana. Sa izvora s kog će piti robovi Allahovi, i kako hoće oni će razvoditi ga. Oni zavjet ispunjavaju i plaše se Dana čija kob će biti svudprisutna. I oni hranom nude – i sami je želeći – uboga, sirota, roba zatočena. Samo zbog Allaha mi vas hranimo, ne želimo vašu nagradu niti nekog zahvalna. Mi se bojimo Gospodara svoga na Dan kada će lica biti namrštena, natuštena.14 Hazreti Ali i Fatima su se zavjetovali ako im ozdrave Hasan i Husejn da će postiti tri dana. Nije mnogo prošlo od toga, a njih dvojica su ozdravili. Hazreti Ali je posudio 3 menna15 ječma, tj. 2.700 grama, a hazreti Fatima je trećinu samljela i ispekla hljeb. U vrijeme iftara na njihova vrata je pokucao siromah i zatražio hrane. Svi ukućani su dali svoj dio, pa su se tako vodom iftarili. Drugi dan su zapostili, a hazreti Fatima je drugu trećinu samljela i od nje ispekla hljeb. Kada je hrana bila spremna, na njihova vrata je pokucalo siroče i zatražilo hranu. Svi su opet dali svoj dio i opet su iftarili samo vodom. Došao je i treći dan. Hazreti Fatima je posljednju trećinu samljela i od nje ispekla hljeb. Kao i prethodne dvije večeri, zarobljenik je pokucao na vrata i zatražio pomoć, pa su i ovu večer svi udijelili svoj dio, te opet iftarili samo vodom. Četvrtog dana, kada je hazreti Ali ispunio svoj zavjet, zajedno sa Hasanom i Husejnom je otišao kod 56 Poslanika, s.a.v.a. Kada ih je Poslanik ugledao i kada je uvidio da se od gladi tresu, počeo je plakati. U tom trenutku se spustio Džibril i objavio mu suru Insan. Džibril je zbog ove požrtvovanosti Poslaniku čestitao i objavio mu ovu suru kao dokaz vrijednost hazreti Fatime, njenog supruga i njeno dvoje djece. Uzvišeni Allah, Koji je Stvoritelj dobrih i dobročinstva, u ovim ajetima ih je nazvao dobrima (‫)أَﺑْﺮَﺍر‬. Ova njihova požrtvovanost i udjeljivanje će na Dunjaluku i Ahiretu ostavljati velike utiske i tragove, a u Džennetu će iz pehara čista pića piti. Allame Alusi, veliki mufessir ehli-sunneta, u potvrdi navedenog navodi jednu veoma lijepu zanimljivost iz ove sure. On kaže: “U ovoj suri se spominju mnoge blagodati Dženneta. Većinom se na drugim mjestima u Kur'anu pored ovih džennetskih blagodati spominju i hurije, dok to ne vidimo u ovom ajetu. Razlog za to je što je ova sura objavljenja o veličini hazreti Fatime, njenog supruga i djece, a Uzvišeni Allah iz poštovanja prema ovoj velikoj dami islama, koja je radost Poslanikova (ُ‫ﻗُ ﺮﱠ ة‬ ِ‫)ﻋَﯿْﻦِ ﺍﻟﺮﱠﺳُﻮل‬, nije spomenuo hurije.” 1. Ajet o pokajanju ُ ‫ﻓَﺘَﻠَﻘﱠﻰ ﺁﺩَمُ ﻣِﻦ رﱠﺑﱢﻪِ ﻛَﻠِﻤَﺎتٍ ﻓَﺘَﺎبَ ﻋَﻠَﯿْﻪِ ﺇِﻧﱠﻪُ ﮬُﻮَ ﺍﻟﺘﱠﻮﱠﺍبُ ﺍﻟﺮﱠﺣِﯿ‬ ‫ﻢ‬ I Adem primi neke riječi od Gospodara svoga, pa mu On oprosti; On doista prima pokajanje, On je milostiv.16

Vezano za ovaj kur'anski ajet prenesene su mnoge predaje koje su začuđujuće, pa tako, uzimajući u obzir navedeni ajet i predaje, lahko možemo shvatiti da isto kao što su plemeniti Poslanik, s.a.v.a., hazreti Ali, Hasan i Husejn uzroci stvaranja, isto tako je i hazreti Fatima uzrok stvaranja. Ibn 'Abbas prenosi jednu predaju od Poslanika, a ovdje navodimo skraćenu verziju. “Nakon što je Uzvišeni Allah stvorio Adema, i nakon što su mu meleki pali na sedždu, obuze ga samodopadljivost, i dok se ponosio sobom, rekao je: Gospodaru! 'Da li si stvorio stvorenje koje je Tebi od mene draže?' Stiže mu odgovor od Uzvišenog Gospodara: 'Da!' Allahovim naređenjem zastori se otkloniše i prikaza se pet obrisa osoba koje su stajale pored Arša. Hazreti Adem upita: 'Ko su oni?' Odgovori mu se: 'Ovo je Moj Poslanik, ovo je Ali, vođa pravovjernih, Poslanikov amidžić, ovo je Poslanikova kćerka Fatima, a ovo dvoje su Hasan i Husejn, sinovi Alija, i djeca mog Poslanika. Oni posjeduju prvi stepen i njihove deredže su veoma visoke, a tvoja je ispod njihove.'” Kada je hazreti Adem počinio ono djelo, rekao je: “Gospodaru, od Tebe išćem, tako Ti prava Muhammedova, Alijeva, Fatimina, Hasanova i Husejnova, da mi oprostiš.” Njegova dova bi uslišana i obuhvati ga Allahov oprost i milost. Tako će značenje ajeta biti: “Hazreti Adem je od svoga Gospodara primio riječi na osnovu kojih je njegovo pokajanje bilo prihvaćeno.” 1.

Ajet o davanju

‫ﻭَﻟَﺴَﻮْفَ ﻳُﻌْﻄِﯿﻚَ رَﺑﱡﻚَ ﻓَﺘَﺮْﺿَﻰ‬ A Gospodar tvoj će tebi sigurno dati, pa ćeš zadovoljan biti!17 U mnogim predajama, koje su prenesene i u šiijskim i u sunijskim hadiskim zbirkama, prenosi se da je Uzvišeni Allah podario takve ovlasti hazreti Fatimi da će sutra, na Sudnjem danu, moći činiti šefa'at za grješnike ummeta njenoga oca. Mufessiri ehli-sunneta uz ovaj ajet navode predaje od kojih navodimo sljedeću, prenesenu od Džabira ibn Abdullaha, koji je rekao: “Jednog dana je Poslanik, s.a.v.a., vidio Fatimu kako melje pšenicu i bila je ogrnuta odjećom napravljenom od devine dlake. Rekao joj je: 'O Fatima! Požuri, i okusi gorkost Dunjaluka kako bi okusila blagodati džennetske.' Nakon ovoga objavljen je navedeni ajet.” 1.

Ajet o požrtvovanju ٌ َ‫ﻭَﻳُﺆْﺛِﺮُﻭﻥَ ﻋَﻠَﻰ أَﻧﻔُﺴِﮫِﻢْ ﻭَﻟَﻮْ ﻛَﺎﻥَ ﺑِﮫِﻢْ ﺧَﺼَﺎﺻ‬ ‫ﺔ‬ Daju prednost drugima, iako i sami imaju veliku potrebu za tim.18

Haskani uz ovaj ajet prenosi da je Ebu Hurejre rekao: “Jednom prilikom jedna osoba je došla kod Poslanika i žalila mu se zbog svoje gladi. Kada je Poslanik vidio da mu nema šta ponuditi iz kuće svojih žena, upitao je: 'Ko će ga večeras ugostiti?' Ali je

rekao: 'Ja, o Poslaniče!' Zatim je hazreti Ali otišao i ispričao Fatimi šta se dogodilo, a Fatima je rekla: 'Nemamo ništa, osim hrane za djecu, ali dat ćemo prednost gostu.' Zatim je Ali rekao: 'Odvedi djecu na spavanje, a ja ću upaliti svjetiljku za gosta.' Tako je i postupio i nahranio gosta. Nakon što je ugostio tu osobu, u ponoć je objavljen ovaj ajet.” U knjizi Ševahidut-tenzil i Medžme'ul-bejan stoji da je Ibn 'Abbas upitao Poslanika, s.a.v.a.: “Ko su oni koji su dali prednost drugima (َ‫ ?) ﻳُ ﺆْ ﺛِ ﺮُﻭ ﻥ‬O Poslaniče, ko su ova skupina prema kojima nam je Allah učinio ljubav obaveznom?” Poslanik mu je odgovorio: “Ali, Fatima, Hasan i Husejn.” ______________________

1. Kevser, 3 2. Nuh, 1 3. Kadr, 1 4. Feth, 1 5. Kevser, 1 6. Hidžr, 87 7. Duha, 5 8. Araf, 175 9. Ali Imran, 61 10. Ahzab, 33 11. Šura, 23 12. Keššaf, sve 3, str. 403 13. Furkan, 57 14. Insan, 5 - 10 15. 1 menn iznosi 2 ratla, a 1 ratl iznosi 144 dirhema, odnosno 450 grama. 16. Bekare, 37 17. Duha, 5 18. Hašr, 9

Sejjida Tahira Berberac Sarajevo, 13. Redžeb, 1431.

HAZRETI FATIMETUZ ZEHRA s.a.. UZORITA ŽENA ABSTRAKT

ad na temu " Hazreti Fatimetuz Zehra s.a. uzorita žena” izložice karakter i ličnost jedne Žene sa puno ljudskih i nad ljudskih vrlina, koja je Hazreti Fatima s.a. (neka je Božiji spas na nju) inače voljena kći Pejgambera Muhameda s.a.a. ( neka je mir i spas na njega i njegovu porodicu. U ovom tematskom radu biče predstavljen karakter, osobnost i prekrasne njene vrline, kako bi postale primjer uporedženja i simulacije, reflektujuči svoju svijetlost na sve žene svijeta. Prisječajuči se na lijepi ženski stav od ove prekrasne uzvišene žene Hazreti Fatime s.a., nastojačemo da je prikažemo kao primjer bez predhodnog primjera, nekopirajući nikoga, pridavši Božansku plemenitost, odgoja od oca svoga oca Muhameda s.a.a, i odgojena od majke Hatidžetul Kubra r.a. Primjer Hazreti Fatime iskazuje Božansku moć, Veličinu, Ćudoredž, i Mudrost uzvišenog Allaha koji se iskazuje preko svojih dragih i najbližih stvorenja. Cilj ovog rada jeste prikazati karakter, djelatnost, misiju, indikacije i duševne kreativnosti, koja može utjecati na lićnost žena današnice. 59 UVOD Danas muslimani u svijetu slave rođendan Hazreti Fatime s.a. voljene kćeri Muhameda s.a.a. čiji je život bio kratak ali blistav kao zvijezda, koja je obasjala ljudski rod i uspjela ukazati na savršenstvo ljudskog bića. To je odraz veličine i primjer kreativnosti Uzvišenog Allaha. Bez sumnje Hazreti Fatima s.a. je najomilenija i izvanrenda figura islama, moralne etike, vrline, kulture i pobožnosti, i ne može se naći ni prije niti posle nje do Sudnjeg Dana. Mi mulimanski umet ponosimo se vrlinama Hazreti Fatime.s.a. Dovoljno je da joj je otac bio Allahov Poslanik, dovoljno je da joj je muž bio Imam Ali a.s. najsavršeniji vođža vjernika, dovoljno je istaći da je Fatimetu Zehra majka Hasana i Husejna a.s. kao dvoje istaknute lićnosti oba svijeta. Mi nemamo šta reči o Fatimetu Zehru s.a., njena dijela govore o njoj, mi samo pokušavamo oslikati nju. Sama hazreti Fatima govori o svom životu, o društvenom životu, i položaj žena sa stajališta Kur'ana i hadisa Poslanika, izreke muslimanskih i nemuslimanskih naučnika. Oslanjajuči se na ajete koje je Allah đž.š. objavio u Kuranu, kao i mišljenja velikih ućenjaka, mi ćemo pokušati napraviti jednu relativnu usporedbu, kako bih se okoristila svaka žena današnjice koja želi biti sretana i zadovolnja na oba svijeta, imajući za primjer Hazreti Fatimu s.a.a

ROĐENJE I ŽIVOT Bile su prve godine pripovjedanja Islama na arapskom poluotoku, dvadesetog dana svetoga mjeseca Đžemadul Ahira. Majka Hatiđžetul Kubra i voljeni otac blistali su od radosti zbog rođenja najmanje kčeri, koji je odisala posebnošču u odnosu na one koje su bile prije nje. Bila je zasebna i rođenje je bilo posebno kao niko i nikad do tada. Niko nije želeo pomoći buduću majku hazreti Hatiđžu r.a.( neka je Allah zadovoljan njome), žene su imali razloge ljubomore, jer je bila žena najpoverlivije osobe Medine, i imala je začuđžujucu trudnoću kao niko do tada. Njena prisutnost zaćaravala je miomirisom đženneta. Lice Pejgambera s.a.a. kada je gledao u lice Hazreti Hatiđže, odavao je neopisivi sjaj koji je i beba osjećala u tijelu svoje majke. Allahovo ćudo je bilo da je beba razgovarala i prije dolaska na ovaj svijet. Duše su osjećale malu dušu, sjedinile su se tri neopisive svjetlosti, preko koje je Allah darovao bezkrajno potomstvo Ehli Bejta s.a. Kada se približavalo vrijeme poroda, u Hatiđže nestade straha, obradovavši je posjeta ćetiri žena đženeta, žene nježnosti i neopisive svetosti i ljepote, ušle su u dom Ehlul Bejta s.a. ( porodicu Pejgambera). Prva hanuma reće: “Ja sam tvoja majka Hava “ Druga hanuma reče: “ Ja sam ummi Kulsum, sestra Muse pejgambera.” Treča hanuma reče: “ Jas am Asija Bint Muzajim” Četvrta hanuma reče: “ Jas sam Merjema majka Isa pejgambera” Došli smo ti pomoči! – rekoše joj u glas. – Veoma smo sretne jer imamo čast poviti novorođenče. Rođenje Hazreti Fatime s.a. bilo je povod za radost, a i za omalovažanje. Vjernici su s'radošču doćekali ispunjenje Allahovog određenja, dok su nevjernici vrijeđžali oca novorođenčeta, i umjesto čestitki, iskazivali su riječ uvrede “ ebter”, što je bilo uvrijeda za onog bez poroda. Nevjernici i injoranti su govorili: “ O Muhamed, kažeš da si Allahov Poslanik, kad bih te On volio, zašto ti onda nije darovao sina, zašto radiš za Njega, ko če nastaviti započetu Allahovu misiju, ti nemaš sina, ti si bez nasljedstva, kada umreš tvoje če se ime stopiti sa zemljom, neče biti nikoga ko če nastaviti tvoj put.” No, sa druge strane Allah tebarek ve teala obradova svog Miljenika riječima: ‫ﺑﺴﻢ ﷲ ﺍﻟﺮﺣﻤﻦ ﺍﻟﺮﺣﯿﻢ‬ ُ‫ﺇِﻧﱠﺎ أَﻋْﻄَﯿْﻨَﺎكَ ﺍﻟْﻜَﻮْﺛَﺮَ ﻓَﺼَﻞﱢ ﻟِﺮَﺑﱢﻚَ ﻭَﺍﻧْﺤَﺮْ ﺍِﻥﱠ ﺷَﺎﻧِﺌَﻚَ ﮬُﻮَ ﺍﻷَْﺑْﺘَﺮ‬ U ime Allaha Milostivog Samilosnog. „Mi smo ti, uistinu, mnogo dobro dali. Zato se Gospodaru svome moli i kurban kolji, Onaj koji tebe mrzi sigurno če on bez pomena ostati.“

Mentaltet arapa je bio takava da su vjerovali da samo preko muške djece se može širiti potomstvo, a ne i preko ženske loze. Žena je bila uronjena u mraku mučenja, kako nam jasno govore primjeri nedužnih, ubijenih kčeri od strane svojih očeva, koji su sahranivali svojim rukama, kčeri koji su im brisale znoj sa čela dok su ih očevi zatrpavali u grob. Primjerom Hazreti Fatime s.a., Allah đž.š. je potvrdio da će se nasleđe duhovnih Lidera odvijati preko nje, koji i dan danas upučuju čovječanstvo svojim savjetima, uputama s'vrjemena na vrijeme koji su međžu nama prisutni sa Imami Zamanom a.s. No, oni koji su se hvalili da imaju i po četiri sinova i više, Allah đž.š. je njih učinio bez potomstva, “ُ‫ “ﺍِﻥﱠ ﺷَﺎﻧِﺌَﻚَ ﮬُﻮَ ﺍﻷَْﺑْﺘَﺮ‬i ako su oni imali sinove, ipak su ostali kao tragedija, sopstvene sramote, zlobe, i straha na ovom svijetu, da ljudi uzimaju pouku, dok je Porodici Poslanikovoj data čast čitavog čovječanstva. Rođenje Hazreti Fatimetuz Zehra s.a imalo je svoju posebnost, zato što ona nije se rodila da bi umrla, nego je došla na ovaj svijet da bih vodila žene i odvela u đžennetu, ona i jeste Lider đženneta, od najčistijih, najčednijih i najpobožnijih žena, koje zaslužuju njenu blizinu i shefaat. Ona je začeta i rođena od iskonske svijetlosti, došla je na ovom svijetu nošena rukama žena svijetlosti, rasla je gledajuči svetu svijetlost Đžebraila a.s. koji je razgovarao sa njenim ocem i živjela je sa zracima svijetlosti, sve dok se nije susrela sa največom Svijetlošču koja je bila njena bit. Ona nije bila ništa drugo do Svijetlost. “ ATESH NIST, BELKI NUR EST, NURUN NUR, BISMIL-LAHI NUR, NURUN NUR , NURUN ALEN NUR , JANI FATIME” “Vatra nije, možda je svijetlost, Svijetlost svijetlosti, u ime Allaha Svijetlost, Svijetlost nad svijetlostima, Svijetlost iznad svih svijetlosti, Dakle Fatima .” Postavljam sebi pitanje, kako se može shvatiti i interpretirati tekst Kur'ana i zasebna zbivanja, današnjice? Neko može reći da su mit! Primjerom svijetlosti Hazreti Merjemja, pitamo se kako je moguće roditi dijete bez oca, ili Hazreti Fatima da se rodi uz pomoč četiri žene đženenta bez njihovih tijela, nego samo od nura njihovog, kako je moguče da Fatima bude neprkidan izvor Kevsera u đženetu? Priča se da su mitovi, kreativnost i umjetnost, se sastoje od priča, legendi i folklora. Danas kruže hipoteze da umjetnost predhodi nauci. Kada su pitali V.Nabakova u vezi nauke i umjetnosti on je rekao: “ Nema nauke bez dokaza i umjetnost bez ukrasa”, potom umjetnik ili stvaratelj i sam Allah đž.š. ne tretira samo vanjski izgled realnosti, nego i unutarni, koji se sastoji od fantazije, uobrazilje, mitova, snova, emocija i duše. Prije jednog stolječa, naučnici su proučavali samo vanjski aspekat stvari

proučavanjem oblika, pokreta, fizikalni sastav, čvrstoća, i sl. Godine 1905, Ajnštajn je došao na ideju da; "svjetlo može biti fizički objekt koji se sastoji od vrlo male čestice nazvane fotonima." Zar nije bilo ispitivano prije stotinu godina sa eksperimentima da je svijetlost samo jedan val, a sada Ajnštajn, mlad u godine i u nauci, krši bilo koji zakon znanosti, rekavši da se svijetlost sastoji od čestica fizike. Ajnštajn je pomogao da se dokaže da je svjetlost ne samo val nego i materia. Ali, počevši od sličnih zaključaka, čini se da svijet nije samo fizički nego i duhovni. U svetoj knjizi Tevratu ( Talmudu), u kojoj je sadržan razgovor između Boga i Ibrahima ( A b r a h a m a ) , Gospodar reće: - "Da nisam bio Ja, ti ne bi postojao" Ibrahim reče; "Da Gospodaru moj, ovo je istina, i ja sam ti zahvalan. Ali kad ne bih bio j a , V a s n e b i u p o z n a l i “ Drugi slučaj u vezi sa svijetlošču, odnosi na Poslanika Muhammeda s.a.a. koji je poznat i priznat. Kada je Allahov Miljenik govorio sa Đžebrailom a.s. koji se sastojao od svjetla, za njega više nije bilo bitno njegovo fiziško tijelo, jer je Svijetlost razgovarala sa Svijetlošču, duša sa dušom, a Fatimina svijetlost bila je na jednom kutku sobe gledajuči oca svoga kako razgovara sa Đžebrailom a.s. Hazreti Fatima je gledala sa svojim očima svijetlosti sve ove svakidašnje događaje koji su bili dozvoljeni samo njoj. U vezi svetosti ove svijetlosti nije isključen i Hazreti Alija a.s. Bio je ranjen u nogu sa jednom otrovnom strijelom, koja je ušla u mnogo komplikovano mjesto, bilo ju je 62 teško izvaditi, a tijelom se svakog momenta širio njen otrov, ljekari nisu mogli u momentu da iznađu najodgovarajuči način kako da postupe, pa je Poslanik s.a.a. rekao: - Kad Imam Ali uđe u namazu, onda mu izvadite strijelu“, i to je tako i bilo. Imam Ali dok je bio u molitvi, njegovo tijelo nije osjetilo nikakav bol i uzdisanje, zato što Hazreti Alia je bio svijetlost, i u namazu je govorila svijetlost sa Svetlošču. Dijalog zmeđu prirode i čovjeka, tijela i duše, vrijemena i prostora, stvaranja i mita, dijalog čovjeka sa samim sobom između desnog i lijevog dijela mozga, takođe dijalog Ibrahim a.s. i Allaha đž.š. pokazuje da čovjek vjeruje i u isto vrijeme posmatra sa sumnjom, ali naj pobožniji su oni koji vjeruju u nevidljivo, "Eledhine juëminune bil gajbi. Prošlo je hiljadu godina da su Hazreti Merjema i Hazreti Fatima, od strane kršćanskih i muslimanskih vjernika, koji čine polovicu čovječanstva, vjeruju da su ove žene znak od Boga Svemogućega, a druga polovica još to ne prihvata kao znak povjerenja i gleda sa sumnjom. KARKTER I LIČNOST HAZRETI FATIME S.A. KAO UZORITA ŽENA Za svaku muslimansku ženu bitno je da Poslanikovu kći uzme kao savršen primjer u formiranju sebe kao ličnosti. Istina je da je Hazreti Fatimetuz Zehra s.a. potpuno drugačija ličnost od svih drugih žena svijeta. U sažetku možemo reći da je bila deo Pejgambera s.a.a, koja je posedovala mnoge pohvalne vrline i rijetke kvalitete od svoga oca.Prisutnost oca i majke u rastu i odgoju Fatime, činili su da njihova kči

postigne visok stupanj povjerenja, znanja i predanosti. Koncepciji Hazreti Fatime u tijelu majke Hatixhe je poruka od Allaha, koju je proslijedio svome Miljeniku dok je bio u Miraxhu, a jabuku đženeta koju je dao melek Đžebrail bio je eliksir ljubavi između prekrasnog bračnog para. Hazreti Fatima s.a. nije imala braće da bi snjima igrala, ali toliko ju je volio njen otac, da nije osjetila nedostatak, nasuprot ona se prigodno i odgovorno osječala od djetinjstva, jer se trebala brinuti za svoga oca sa muškom požrtvovanošču, kad god je to bilo potrebno. Njene male ruke puno puta su se obradovale, jer kad god je ušla u kući, otac joj je ljubio ruke i milovao je bradom. Te male ruke su često puta bile zauzete brišuči lice svoga oca i gledala je tužnim pogledom, na zlo koje su mu nanosili mušrici. Kasnije Fatimine ruke su postale viješte u svim sferama života, kao u slobodi tako i u borbi, lječile rane boraca i shehida. Oči su joj ličile na oca svoga, kada su one gladali na jedno mjesto taj pogled je govorio mnogo. Bijelu kožu i briljantna nijansa dolazile su joj iz dubine duše, a obrve su joj ličile na mladi mjesec. Njezine oči videle su mnogo, vidjelo je smrt majke u djetinjstvu, ali vidjeli su i nur Đžebraila a.s. dok je pričao sa njenim ocem. Poslanik nas je naučio da gledanje dijete u očima roditelja je ibadet (čin obožavanja), tako da su otac i kčer bili kao zjenica pobožna i činili ibadet gledajuči jedne druge sa poštovanjem. Hazreti Fatimin govor je čak od djetinjstva bio povezan sa srcem i razumom, jer su riječi i dijela njenog oca utjecali na nju. Od ranog djetinjstva govorila je svete riječi i odrasla je uz te riječi u sjeni Objave Kur'ana. Fluentnost govora naslijedila je od oca, a kasnije ovaj govor i elokuentnost je ispunio njezin suprug Imam Ali a.s. Ćesto puta kada bi Hazreti Fatima govorila, ljudi bih plakali slušajuči nju. Njezine riječi su bile pravedne, istinite, i težile su mudrost, čednosti i iskrenosti. Njejzine riječi su potvrđivale njeno vjerovanje, volju, spremnost i njene ambicije u životu. Ona nikada nije govorila tužnim i pesimističkim riječima, tako da i linje lica govorile su sa optimizmom i ohrabrenjem da ljudi prihvate islam s ljubavlju a ne sa strahom. Hod Hazreti Fatime s.a. je bio kao hod oca njenog, ličili su u potpunosti, u biti bili su jedno, te je Allahov Miljenik često govorio „ Fatima je dio mene , Fatima je od mene, što sam ja za muškarce Fatima je za žene, i puno drugih lijepih riječi.“ Hazreti Fatima je bila jedina sreča nakon smrti Hatiđžetul Kubre, Fatima je Pejgamberu donosila radost i nadu za nastavak svoje svete misije islama, istovremeno je Fatima stezala dušu Pejgambera s.a.a. kada bi razmišljao o stvarima koje če da joj se dese nakon preseljenja Muhameda s.a.a. na drugi svijet. Hazreti Fatimin moral je sastav načela, normi i pravila koja su objavljena u Kur'anu a.m. Njezino ponašanje se odnosi na čast, iskreno ponašanje, ukupnost unutarnje snage koje su inicirali da djeluju, tako da se kompletira svaki zadatak od Kur'ana. Njezin moral dolazi od Poslanikov fetrata i od krilla svoje majke Hatiđže. Hazreti Fatima s.a. bila je učiteljica etike, koja je naučila čovječanstvo a posebno žene, načelima, normama i pravilima ponašanja ljudi u društvu. Ona se bavila pitanjima što je dobro a što loše, šta je halal i šta je haram.Hazreti Fatima s.a. u svom kratkom

životu na zemlji, islamsku etiku ne samo da je znala u detalje, ona ju je uskladila sa pobožnošču. Hazreti Fatima s.a je bila veliki psikolog, ona je učila ljude da je svijest najviši oblik stvarnosti, koji se odražava objektivnom aktivnošču ljudskog mozga, srca i duše. Ljudska vješina je kako steči znanje, ali znanje Kurana kojim Porodica Poslanikova podučava čovječanstvo, svijetlost je nad svijetlostima, koja razvija osječaje, izaziva dušu i osvijesti ljudski um. Osjećaj svijesti, kako nas je naučila Hazreti Fatima ne ostvaruje se umom nego srcem, zato je naporno radila na razvoj svesti koji je najviši stupanj ludske svijesti, koja je dar Božanske Svijetlosti. Savjest hazreti Fatime s.a. bila je potpuna, zato je ona znala kako da poduči ljude, zato što je radila prema uzvišenom Kuranu. Jednom riječiju bila je „arifa“ svoga vremena, nije izabrala lahkoču života, zastupala je pravdu, te je ostavila četiri siročadi ne zasičenih majčinskom ljubavi, ostavila ih pod starateljstvom muža, jer je i sama ostala pod starateljsvom Pejgambera s.a.a. Riječ siroče je najbolnija riječ, ovu bol osječaju samo oni koji jesu siročad, zato siročad ima radost i šefaat, podršku od hazreti Fatime s.a. i Pejgambera s.a.a. koji je rođen siroče i ostade siroče bez majke i oca u dijetinstvu. Međutim otac svih jetima na svijetu je Imam Ali a.s. koji je nasledio ovu pažnju od majke i oca Ebu Taliba r.a. koji su bili i startelja Poslanika s.a.a. i ako su imali puno dijece i siromaštva. Život Fatime je bio legenda nad legendama, roman iznad svih realnih romana, elegija iznad svih elegija, svetica svijuh svetica, poruka svijuh poruka. HAZRETI FATIMA S.A. I DANAŠNJA ŽENA Fatimetuz Zehra s.a je velika žena, koja je stvari posmatrala širokim dijapazonom, prodirajuči u sve sfere društva. Pored svih žena i muškaraca, ona se obratila čitavom čovječanstvu, potlačenim ljudima šireči poruku svetog Kurana po cjelom svijetu. Ona je bila „eksplozia svijetlosti“ a otac njen je bio ćovjek koji je spustio Islam iz zvijezde na zemlju, bila je simbol egzistencije u “oslobađanju žene i avansiranju u sferama društvenog života .“ Vrijednosti i predivan imaž, ženi je Allah dodijelio na način da ona bude simbol dostojansvene žene sa svim svojim pravama imajuči za uzor Hazreti Fatimu s.a. Bila je predivna jer je podržana od najboljih ljudi na svijetu sa svojim savršenim ocem Muhameda s.a.a. i njenim suprugom blagoslovljenih vrlinama, Imam Alijem a.s. Društvo koje stvarno brine o ženskom položaju, njenoj lijepoj poziciji, njenu čednost, njenim sjajnim stavom koju je darovao Stvoritelj Svetova, treba je imati kao osnova i uzorak ličnost Hazreti Fatime s.a. Kako muškarac i žena imaju potrebu za slobodno ponašanje u okviru Kuranske norme, zato uzgoj morala je ključna komponenta za oblikovanje društva. Islam ne pravi nikakvu razliku između muškarca i žene, na bazi islamske doktrine ljude se dijele ogledajuči se po pobožnosti vjerskih vrijednosti, poštovanja, etičkih i duhovnih kvaliteta. Prema izrečenom, treba i muškarac i žena da razvija ove izvanredne vrijednosti koji su glavni izvor za srečnu porodicu.

Mi, savremenici XXI stoljeća, trebamo biti ponosni što imamo savršeni uzor za majke i djecu, i ovaj uzor je primjer savršene porodice - Ehlul Bejta . Hazreti Fatima s.a. imala je veliku sreću da raste i živi sa roditeljima, vrlo visokih ljudskih vrlinama, ali šta da radimo mi? Jesmo li mi nečija djeca, jesmo li mi nećije majke, jesmo li mi nečija žene, treba li da istražujemo ponosni život svetih ljudi, koje su mogučnosti da mi prakticiramo u životu znanja dobivena preko njih? Da li možemo da harmonišemo znanja prije četrnaest stoljeća sa današnjim vremenom? Ovo su pitanja koja treba da nas preokupiraju i da nas natjeraju da formiramo jedan idealan život, zato što je naša sreča da nas je Allah đž.š. izabrao da budemo od umeta Muhameda s.a.a., treabamo biti zahvalni jer za hatar Muhameda i njegovog šefaata, Allah če nas milostiti onako kako nam je obečao, a ne kako mi zaslužujemo. Postavlja se pitanje, što treba da radimo? Sve generacije, sadašnjosti i budućnosti ummeta Muhammeda trebaju pokazati inteligenciju, marljivost, snalažljivost, žrtvu, ljubav i vrline prema Hazreti Fatimu s.a. Sve ovo zahtijeva veliki trud za koji je potrebno uvjerenje i strpljenje, i trebamo imati daleku viziju za budućnost, za osobnu dobrotu i dobrotu cijelog društva, tek tada ćemo biti u mogućnosti poduzeti korake kako bi promijenili naše živote imajuči za primjer Hazreti Fatimu s.a. i njenu porodicu. Primjer, lekcija kojom nas je učila Hazreti Fatima s.a., da dobra dijela vjernika su blagodat za muškarce i za žene, onako kako nas Allah đž.š. podsječa u Kuranu. Savremena muslimanska žena je kao između dve velike vatra. Ona ne voli tradiciju, takođe ne voli i islamske propise koji nažalost prepovedaju ne adekuatn osobe, koji ulogu žene sami stvaraju, i posle etiketiraju Islamu. Pitamo se, da li da okrivimo ove žene? Ne, one nisu krive, kriva je njihova nemarnost, njihovo ne interesovanje o znanju statusa žene koji je dao Allah đž.š. a ne njegov sluga. Ova praznina od neznanje, dolazi do zloupotrebe nevjernih i neznalica, bilo to otac, muž ili brat. Pitamo se, da li je kriva ona?

Ne, i opet ne, ona nije kriva, kriva je njena hrabrost koju su joj uzeli. Ona je oduvjek naućena da je stvorena od rebra Adema a.s. Nju su oduvijek optuživali da je kriva zbog izlaska Adema a.s. iz đženeta. Njoj su oduvjek su imponirali da je slabija osoba od muškarca. Njoj su oduvjek urezali u glavu da treba biti ponizna svome ocu, bratu i suprugu. Na sve gore izrečeno kašem NE i to veliko NE. Zato što moja majka Hazreti Hava nije stvorena od rebra Adema a.s., ali je stvorena poput slićne Ademove prirode, čak i ljipšim polom od Adema a.s., tako da ona nije izvela Adema a.s. i đženeta, nego je Allah htio. Ne ona nije sa manjim vrijednostima od muškarca, i ako žene nisu pejgamberi ne umenjuje joj se vrijednost, i nemojmo zaboraviti da je Isa a.s. imao majku, i znaj da i ti imaš majku, koja znači mnogo. Ne, ona ne mora uvijek slušati nego i da bude slušana. Ne, ona ne treba uvijek da potvdi klimanje glavom mišljenje oca, brata ili muža, ali ona treba sa saburom i mudrošču da učini od muskog roda da, kada je žena u pravu oni to klimaju glavom u znak potvrđivanje. Zamislite šta bi bilo kad bi Hazreti Asija potvdila glavom odluke svoga muža.!? Sinovi Hazreti Fatime s.a. to jes Imami su nas učili, ako ne uklonimo zlo djelo iz svoga muža, nemojmo biti iznenađeni da jednog dana i vi budete u tim djelima.S'time smo shvatili da su žene učiteljice čovječanstva i naroda, i imaju mnogo vrijednosti i velike odgovornosti. Mi tražimo od pošteni ljudi da nas podržavaju, da nam daju prostor za djelovanje i da aplaudiraju za uspjehe naše. Nebrižne muškarce koji se bore protiv naših prava, mi bi ih zamolili, ako nas ne podržavaju, zahvalni bi bili bar da nam ne smetaju u činjenju dobrih dijela. Upravo, da bi se društvo uzdiglo na najviši stepen morala, treba nam žena punih vrlina do Kijametskog dana. Žena u pravom smislu je jedino stvorenje koje ima impresivnu ulogu koju joj je podario Uzvišeni Allah, zato ne vrijedi da štedimo sebe, vrijeme, bogatsvo, i živote, neradeči za naše kčeri i potomke ćovječanstva. Rezultat našeg djelovanja i uspjeha je muškarac, zato ja kažem „ nema lošeg muškarca ali ima loše i slabe žene“ bilo da je to majka tvoga muža ili ti sama majka svoje dijece. Poštovani muškarci, ime „majko“ sveto je, pa čak i ako je ona pogrešila u tvoje vaspitanje, ime „majko“ ne dajte im pocrniti sa vašim lošim ponašanjima prema ženama, porodici i društvu. Počni užeti korak u životu, imati najbolji muški uzor a to vam je naš poslanik Muhamed s.a.a., on je bio građanin i vodič svijeta, i nikada nije tražio od svoje žene da ga služe niti sa jednom čašom vode. Drage sestre, mi imamo veliku ulogu u stvaranju čovječanstva, ako živite u jednu kuču i neurednu okolinu, nemoj se predati, ti si ona koja treba promjeniti okolinu gdje živiš, ti si ona koja trebaš nači snagu i biti prvakinja svijeta onako kako je bila Hazreti Fatima s.a. s'time što hazreti Fatima je imala veliku sreću da joj je otac bio Pejgamber, i suprug joj bio Imam Ali a.s. tako da je bilo lakše stvoriti prekrasnu porodicu. Nemojmo se razočarati ! Želimo li živjeti sa Hazreti Fatimetuz Zehrom s.a.u đžennetu? Želimo li da naš život bude uzorit kao i njen život? To nije nimalo teško!

Trebaš biti sretna ako živiš sa nevaspitanim suprugom. Trud, strpljenje i mudrost tvoja biče nagrađena sa radošču, zato što si ti spasila jednog čovjeka, a to je kao da si spasila cijelo čovječanstvo, ti si vaspitala cijelo potomstvo, zato nemoj sumnjati u Allahovu nagradu, ‫ﺑﺴﻢ ﷲ ﺍﻟﺮﺣﻤﻦ ﺍﻟﺮﺣﯿﻢ‬ ْ‫ﻣَﻦْ ﻋَﻤِﻞَ ﺻَﺎﻟِﺤًﺎ ﻣﱢﻦ ﺫَﻛَﺮٍ أَﻭْ أُﻧﺜَﻰ ﻭَﮬُﻮَ ﻣُﺆْﻣِﻦٌ ﻓَﻠَﻨُﺤْﯿِﯿَﻨﱠﻪُ ﺣَﯿَﺎةً ﻁَﯿﱢﺒَﺔً ﻭَﻟَﻨَﺠْﺰِﻳَﻨﱠﮫُﻢ‬ َ‫أَﺟْﺮَﮬُﻢ ﺑِﺄَﺣْﺴَﻦِ ﻣَﺎ ﻛَﺎﻧُﻮﺍْ ﻳَﻌْﻤَﻠُﻮﻥ‬ „ Onome ko čini dobro, bio muškarac ili žena, a vjernik je, Mi čemo dati da proživi lijep život i, doista čemo ih nagraditi boljom nagradom nego što su zaslužili. „! En'nahl 97, Obično svakom radu se daje jedan završetak, ali ja ne dozvoljavam sebi da zavšim moje mišljenje i pisanje o Hazreti Fatimetuz Zehrin s.a.a život, jer ona je kao veliki oqean koji nigde nema kraja. Umjesto zavšetka dačemo jedno osvjedoćenje sa njenim poznatim imenima, tako da mi žene osvojimo za sebe od atributa imena hazreti Fatimetuz Zehra s.a. Hz. Fatimetuz Zehra s.a. osvijedoči i upoznaje nas preko svojih imena i atributa. Hz. Fatima je: sajjide kul'li nisail đženeh: lider svih žena đženeta. Hz. Fatima je: Az-Zehra: svijetla, sjajna svijetlost. Hz. Fatima je: Batul: Čista, djevica. Hz. Fatima je: Ma'sumah: bezgriješna Hz. Fatima je: Merhuma; umotana milošču Allahuvom. 67 Hz. Fatima je: Raki'ah: ponizni Allahu Hz. Fatima je: Saxhidah: zadovoljna na seđždi za Allahom. Hz. Fatima je:Saimah: postać Allaha Hz. Fatima je: Sāniyah: virtuoze na Allaha. Hz. Fatima je: Abida: pobožna Allahova Hz. Fatima je: Velajjah: Svetica Allahova Hz. Fatima je: Vafijje: ispunjena vjerom u Allaha Hz. Fatima je: Zekijje: čista, pred Allahom Hz. Fatima je: Radijjah: zadovoljna Allahom Hz. Fatima je: Alijje: Uzvišena od Allahu Hz. Fatima je: Safijjeh: Odabrana od Allaha ... “Allahumme, sal-li ala Muhammed ve alihi Muhammed ve ađžil feređžehum.“ Autor: H. Ikballe Berisha Huduti Maj 2010 Priština

Hazreti Fatima u bošnjačkoj tradiciji Hazreti Fatima kćerka našeg Poslanika Muhammeda s.a.v.s. u bosanskohercegovačkoj književnosti imala je značajno mjesto u poeziji. Musa Ćatim Ćatić, rođen krajem osme decenije 19. stoljeća, bio je pjesnik, u svom velikom dijelu pjeničkog opusa, čine pjesme socijalnog, rodoljubivog i religijskog obilježja, u tom je najljepša pjesma posvećena h. Fatima Ezzehra, puna je topline, ljubavi i žala za tragedijom na Kerbeli. I među majkama nikad majke take Nježne i dobre! Kerbelske sokake Svaku noć – vele – sad obilazi ona I kad kod groba Svete žrtve stane Nijemo plačuć, po humku mu pane A s njom plače cijela vasiona

Književnik, Rešad Kadić spada u vrlo plodne pisce, poznat je po svom Mevludu i spjevu Život i smrt Fatima Ez-zehra, zatim Mjezimica Božijeg Poslanika: Umrla je hazreti Fatima Alem kamen među biserima Mjezimica Božijeg Poslanika Divna majka, uzor muslimanka Ime će joj poput zvijezde sjati Fatihom je treba spominjati Na arebici i bosanskom jeziku, pisali su Mevlude o Muhammedu Poslaniku i hazreti Fatimi: Muhammed Rušdi, Alija Sadiković i dr. Ime Fatima otpjevano je u mnogim narodnim pjesmama, skraćeno kao Fata, zbog lakšeg rimovanja: a. Mila kćerka ajan Mehmed-age Po imenu Fatima djevojka b. Ali-paša i Bišćanka Fata Ali-paša na Hercegovini Lipa Fata u bijelu Bišću Dokaz prihvatanja/nadijevanja imena Fata u bošnjačkoj tradiciji je i to što imamo nekoliko verzija imena Fatima- Fata, Fatmir, Fatma, Fatti. Konačno dokaz bosanske tradicije o časnom imenu Hazreti Fatime da se pročita: Tarih buli hadži Fatima hanumi Hajro Preselila na Ahiret 24. Aprila 1961. Godine Ukopana u haremu na Bakijama u Sarajevu / Bila je to tetka moje r.majke, tj. dedina sestra/

Čabaravdić Ferida Visoko, 21. april 2010. god. Tarih buli hadži Fatima hanumi Hajro Preselila na Ahiret 24. aprila 1961. godine Ukopana u haremu na Bakijama u Sarajevu Merhum bula Fatima hanuma, Bila je uzorna dobra muslima. Mujage Fete subaše kćerka je, Hadži Muhammeda Hajre žena je. Serdarevka bula, Fatima durbiraz, Dade Fati tespih i izun – bejaz. Svijet je gledala stotinu godina, Feredžu nikad ne skide sa ramena. Slavila je Boga i čuvala din, Sestrama oblačila bijeli ćefin. Hazreti Fatimu srcem je voljela, Vladanjem svojim to je svjedočila. Azrail dođe, buli šerbe dade, Duša ga popi, kucaj srca stade. Ostavi doktor Numić Hajrudina, Drugu unučad i dva svoja sina. Moli se i dovu čini Fejzullah, Da bulu Hajričku nagradi Allah. _______________________

ULOGA MAJKE U OČUVANJU DJETETA OD NEGATIVNOG UTJECAJA Draga moja djeco! Evo već dugo vremena želim da vam napišem ove savjete koji će vas uputiti na prave vrijednosti života, na stvari koje će vam pokazati pravi put u životu i što je istinski dobro za vas i vašu budućnost. Svaki čovjek u sebi sadrži dvije sile. Jedna je sila zla i nesreće a druga, izvor dobra i sreće. Zato je Alah dž.š. i odredio čovjeku dva puta, zavisi od njega samog koji će put odabrati, da li put dobra ili put zla. Da bi postigao put dobra čovjek treba da obavlja sljedeće dužnosti, kako bi porodica a i zajednica u kojoj živi stekla u njemu pravog čovjeka, iskrenog prijatelja, dobrog komšiju. 1.

Draga djeco, svako jutro svaki čovjek čim ustane treba da zahvali dragom Alahu dž.š. što je ustao živ i zdrav, da mu zahvali na hljebu koji jede, vodi koju pije, na zraku koji udiše, na suncu koje ga grije i mjesecu koji ga obasjava na čitavom zvjezdanom sistemu njegovom, na zemlji po kojoj hodi i na nebu koje nas pokriva i na životima koje nam je podario, hvala mu. 2. Čovjek treba uvijek da govori istinu, odnosno da ne laže. 3. Da ispunjava data obećanja. 4. Da kad mu se nešto povjeri tajnu neće odati, odnosno neće nikoga iznevjeriti, jer čovjek je gospodar svojih riječi dok ih ne izgovori a kad ih izgovori one gospodare njime. 5. Da ne treba nikoga ogovarati, jer možda je duša čovjeka kojeg ogovara bolja od njegove. 6. Čovjeku odnosno ženi, prijateljici koje vole da ogovaraju nikad nemoj vjerovati, jer kako god ogovara drugog tako će čim joj okreneš leđa ogovarati tebe. 7. Da se kloneš ljutnje i svađe zbog čega čovjek ostane izgubljen i usamljen. 8. Čovjek nikad ne treba donositi brze i nepromišljene odluke zbog čega se poslije mnogo kaje. 9. Da ne odlažemo poslove i da ne budemo lijeni, jer zbog toga možemo doživjeti neugodnosti i poniženja. 10. Nikad ne precjenjuj samog sebe, jer tada čovjek dođe u situaciju da ga ljudi mrze i preziru. 11. Praštaj i preporučuj da se čini samo dobro i plemenito, budi dobar i dobročinitelj.

13. Učini da uvijek budeš vrijedan i marljiv, čist ti i tvoja okolina u kojoj živiš i da u toj čistoći i plodovima svoga rada znaš da uživaš, bilo da je u pitanju učenje ili rad, jer čovjek radi i uči dok je živ. 14. Bolje je čovjeku da sam i u samoći provodi vrijeme nego da se nalazi u lošem društvu, jer loše i rđavo društvo može čestita i valjana čovjeka pokvariti i na zlo navratiti. 15. Čovjeka čine tri stvari, stid, pamet i darežljivost. Ko nema stida taj nema vjere ni u sebe ni u Alaha dž.š. 16. čovjek pametan ne odaje nikom svoje tajne, jer tvoja tajna je samo tvoja dok je ne izustiš, a kad je nekom kažeš ti postaješ njen rob. 17. Pitali su jednog čovjeka šta najviše ponizuje, kažu mnogo govoriti, bez potrebe i opravdanog razloga otkrivati svoje tajne i imati povjerenja u svakog čovjeka. 18. Najveće bogatstvo čovjeku je pamet, zato čovjek treba biti pametan i mudar, a najveće siromaštvo je biti glup i neuljudan, odnosno ne pridržavati se međuljudskog reda. Najveće divljaštvo je smatrati sebe boljim i višim od drugih ljudi, a da je najveće plemstvo moralno se vladati i biti blage i lijepe naravi. 19. Nikad ne veži prijateljstvo s lašcem, jer će prouzrokovati da izgubiš pravog prijatelja sa škrtim čovjekom i pokvarenim čovjekom jer će te prodati za 71 bagatelu i uvijek iznevjeriti. 20. Zato, draga moja djeco, svaki čovjek treba da popravlja samog sebe i da svaki dan prati koliko je učinio dobrih dijela a koliko je kome nanio štetu, da tu štetu nastoji ispraviti, da pomaže zajednici i ljudima sa kojima živi, da im oprašta pogreške, jer svi mi i sami jako puno griješimo. Čovjek je vrijedan onoliko koliko oprašta ljudima i na svaki način pomaže drugima. 21. Čovjeka ne treba mjeriti niti po imetku niti po nauci mada je to dvoje jako bitno u životu; čovjeka treba ponajprije cijeniti po bogatstvu njegove duše, jer duša jednog prosjaka može biti daleko vrjednija od onog ko ima deset fakulteta ili od onog ko ima vile i gradove. Na kraju ću da vam skrenem pažnju na nešto najvažnije od svega: da volite i poštujete svoje roditelje naročito majke, jer pod majčinim nogama je dženet i da iskreno volite i poštujete Alaha dž.š. Ja vam želim svako dobro u životu u Diniimanu i vjeri Islamu, u slozi, ljubavi i poštovanju sa svim ljudima svijeta. Svoj djeci iskreno i s ljubavlju, Osmanović Ziba

Uloga majke u relaciji roditelj – škola – dijete Hazreti Fatima kao Poslanikova miljenica dobila je na zadatak da kao uzorita žena izvršava kućanske poslove koji su joj zadani sa istom težinom kao i poslovi njenog muža.

Brinula se o porodici, kućanstvu i odgoju djece. Hazreti Fatima je zahvaljivala Allahu dž.š. na danim zadatcima i obavezama. Hazreti Fatima je primjer i u bosanskoj tradiciji i odgoju djece. Svaka muslimanka se trudi svome djetetu kroz razgovor i svoja lična djela uliti dašak vjere, razgovarati o bosanskim običajima, obavezama i samoj tradiciji. Ulogu pokrivene žene u bosanskoj tradiciji mi kao Bošnjaci gledamo sa više stajališta. Jedni pokrivenu ženu gledaju kao njen lični izbor i odluku, dok drugi na to gledaju kao nešto što je obaveza, a treći opet zamišljaju to kao uljepšavanje i popunjavanje vjere pojedinaca, Sa mog stajališta pokrivena žena je ogledalo naše vjere, stub jednog određenog Džemata. Na nju trebamo biti ponosni i od nje u svakom trenutku možemo zatražiti savjet, pomoć ili jednostavno razuman i savjestan razgovor. Današnja djeca su većinom podložna uticaju Interneta. Uglavnom su to zabavne igre koje djecu čine agresivnom i koje ih odvajaju od porodica. Djeca se uživljavaju u ulogu crtanog lika i zaboravljaju šta im je roditelj, brat i sestra. Majka koje je stub svake porodice, svojim pristupom i odnosom prema djetetu igra veliku ulogu u dječijem odgoju. Razgovorom i stavljanjem u prvi plan djetetu porodicu i rodbinu, stvara jednom malom stvorenju osjećaj sigurnosti i dijete ne traži utjehu i zanimanje za nepotrebnim iluzijama. Slanje u mekteb je prvi korak koji ojačava dijete i koji samoj majci daje poticaj da kroz mektebsko učenje vodi sama svoje dijete na pravi put. Jer svako dijete je teka prazna, neispisana i samo mi u nju upisujemo lijepe i ružne događaje. Samo smo mi kao majke obavezne da u toj jednoj dječijoj teci izraste zdrava ili staložena ličnost da vodi naredne generaciji.

FAZLIĆ EDINA O D Ž A K