Glasnik 03 2013 by Neven Mileusnić

GLASNIK JU “Park prirode Velebit”

broj: 3./2013.

SITNI VELEBITNI ZAPISI

DOGAĐANJA PROJEKTI IZ KULTURNE BAŠTINE PREPORUKA ZA ČITANJE NEKAD I SAD PUBLIKACIJE

Tema broja: Grifon - centar za zaštitu ptica grabljivica u Parku prirode Velebit Osoba glasnika: Nikola Turkalj

Uvodna riječ tekst: Ivana Maras

ragi čitatelji, prijatelji Velebita, pred vama je sada već treći broj Glasnika Parka prirode “Velebit”. Kao i do sada i u ovom broju želja nam je predstaviti Vam aktivnosti naše Ustanove, razna događanja kao i zanimljivosti na Velebitu. Godina 2013. značajna je za Velebit po brojnim obljetnicama koje su je obilježile. Tako je ove godine obilježena 35. godišnjica Velebita kao UNESCO-vog rezervata biosfere, 80. godišnjica od izgradnje poznate Premužićeve staze, 100 godina od službenog otkrića Cerovačkih špilja, kao i 15 godina od osnivanja Javne ustanove „Park prirode Velebit“. U svojoj relativno kratkoj povijesti čovjek je preobrazio Zemljino lice u nevjerojatnoj mjeri; mnogo toga je izmjenio, mnogo toga istrijebio i uništio, ali je istovremeno mnogo toga izumio i izgradio. Međutim, životni splet svake prirodne zajednice, taj međusobno isprepleteni odnos tla, klime, životinja i biljaka tako je osjetljiv da se cjelina mijenja čim se jedan njen dio nasilno izmijeni. Već desetljećima se povećava tužni spisak životinja i biljaka koje su zahvaljujući čovjeku nestale sa lica Zemlje te su ostale sačuvane samo kao primjerci u muzejima i knjigama. Sila koja omogućuje ljudima da stvaraju i grade ista je ona koja im omogućuje i da uništavaju. Ljudi su najzad počeli shvaćati da naša planeta nije neiscrpni izvor prirodnih resursa i počeli su se zalagati za očuvanje i zaštitu života u prirodi, ne samo zato što je izvorna priroda dragocjena i lijepa, već zato što opstanak ljudske zajednice ovisi od toga. Zato je i Velebit, taj mali dijelić planete Zemlje, za zaštitu prirode vrlo važan, a uloga naše Ustanove je da pomirimo dvije, nažalost, prečesto suprotne potrebe - potrebu čovjeka za ekonomskim napretkom i potrebu vrsta za opstankom. Razumno korištenje prirodnih resursa na način da ih koristimo danas, a da ih ne uništimo za buduće generacije, jedan je od načina očuvanja prirode. Planinski vrhovi, raznolike šume i živopisni travnjaci i kamenjari Velebita nisu samo odmor za oči i dušu - oni su i staništa brojnih ugroženih i rijetkih životinjskih, biljnih i gljivljih vrsta. Ulogu Velebita za očuvanje biološke raznolikosti planete prepoznao je i UNESCO kada ga je godine 1978. uvrstio u mrežu međunarodnih rezervata biosfere. Brojne ugrožene vrste ptica koje su na Velebitu

našle utočište pribavile su mu status međunarodno važnog područja za ptice, a isto tako Park prirode „Velebit“ je i ključno područje europske ekološke mreže Natura 2000. Sva ova priznanja nameću obavezu da što bolje očuvamo ovo područje i da mu omogućimo da ovakav status zadrži i u budućnosti.

Uključite se u izradu budućih Glasnika! Ovim putem pozivamo sve zainteresirane posjetitelje, planinare, šetače i naravno lokalnu zajednicu da u budućim brojevima Glasnika svojim prilozima iznesete ideje, viđenja, zanimljive fotografije ili primjedbe i probleme. Želimo da svojim angažmanom doprinesete još boljoj kvaliteti, sadržaju i opremljenosti Glasnika.

35. obljetnica Velebita kao UNESCO-ovog rezervata biosfere Ovu značajnu, 35. obljetnicu uvrštenja planine Velebit u svjetsku mrežu rezervata biosfere u sklopu UNESCO-ova programa „Čovjek i biosfera“ („Man and biosphere“MAB) obilježili smo u suradnji sa nacionalnim parkovima Sjeverni Velebit i Paklenica. Dana 10. veljače u NP Paklenica bilo je upriličeno predstavljanje projekta „Zaštita planinskog žutokruga (Vipera ursinii)“ koji se provodi već pet godina za redom na području južnog Velebita. Projekt su predstavili Dušan Jelić i Ivona Burić.

Obilježavanja značajnih datuma Obilježavanje 80. obljetnice izgradnje Premužićeve staze

ve godine se obilježava 80 godina od izgradnje Premužićeve staze, koja je dobila ime po svom projektantu Anti Premužiću, znamenitom graditelju putova i staza po Velebitu. Staza prolazi vršnim dijelovima sjevernog i srednjeg Velebita u dužini od 57 km. Zahvaljujući zalaganosti dr. Ivana Krajača, tadašnjeg ministra trgovine i industrije, osigurana su sredstva za izgradnju staze. Gradnja je trajala svega 3 godine (1930.-1933.), a radove su izvodili brojni radnici iz podvelebitskih sela. Izgradnjom staze omogućen je pristup u najnepristupačnije i najljepše dijelove Velebita dotad poznate samo malom broju stanovnika. Kvalitetom gradnje i uklopljenosti u prirodni okoliš Premužićeva staza se smatra remek djelom graditeljstva, a 2009.g. je zaštićena kao kulturno dobro. Prije 80 godina ova staza je bila zanimljiva novina u turističkom smislu, međutim ni sada, nakon toliko godina nimalo ne gubi na važnosti. Danas se Premužićeva staza u cijelosti nalazi u zaštićenom području – Parku prirode „Velebit“ i Nacionalnom parku „Sjeverni Velebit“. Pošto nema velikih uspona pristupačna je i ljudima koji nisu navikli na planinarenje. Mnogi su ljubitelji prirode čari Velebita počeli otkrivati upravo kroz šetnju Premužićevom stazom. Kako bi se dostojno obilježila ova obljetnica, Javne ustanove „Park prirode Velebit“ i „Nacionalni park Sjeverni Velebit“ pripremile su bogati program koji se održao 26. srpnja 2013. godine na području sjevernog Velebita. Uzvanici su prisustvovali predavanju o stazi u Krasnu, nakon čega su se zaputili na Zavižan gdje im je predstavljen geološki stup Nacionalnog parka, a nakon kratke zakuske na ulazu u Botanički vrt, uputili su se u šetnju Premužićevom stazom od Zavižana do Alana. Druženje je nastavljeno na Štirovači uz koncert Gudačkog kvarteta Sebastian.

Cerovačke špilje u brojkama: - 1913.g. – Cerovačke špilje otkrivene prilikom izgradnje željezničke pruge - 1951.g. - započelo uređenje špilja postavljanjem drvenih stuba u Donjoj špilji - 1961.g. – Cerovačke špilje proglašene „geomorfološkim spomenikom prirode“ zbog jedinstvene prirodne ljepote i brojnih nalaza iz davne prošlosti - 99% - paleontoloških nalaza pronađenih u Cerovačkim špiljama odnosi se na kosti špiljskog medvjeda - 1965.g. – drvene stube su zamijenjene sa željeznim - 1977.g. – špilje dobivaju električnu rasvjetu - 2680 m – dužina kanala u Donjoj špilji - 1295 m – dužina kanala u Gornjoj špilji - 390 m – dužina kanala u Srednjoj špilji - 92 m – dubina Srednje špilje - 700 m – dužina otvorenosti Donje i Gornje špilje za turistički posjet - 7 °C – temperatura zraka u Donjoj i Gornjoj špilji

Obilježavanja značajnih datuma Svjetski dan zaštite okoliša (05.06) i Dan zaštite planinske prirode u Hrvatskoj (08.06)

ovodom obilježavanja Svjetskog dana zaštite okoliša i Dana zaštite planinske prirode u Hrvatskoj, Ustanova je organizirala predstavljanje knjige Ede Popovića - “U Velebitu”. Nova je to Popovićeva knjiga koja se tematski nadovezuje na njegovu prethodnu knjigu „Priručnik za hodače“ u kojoj je ukazivao na potrebu da ljudski rod malo uspori u svom ubrzanom odvajanju od prirode s kojom je nekad činio harmoničniju cjelinu. „U Velebitu“ je mješavina putopisa, dnevnika i eseja, u kojoj su sakupljena iskustva i viđenje planine, kako Popovića samog tako i autora na koje se Popović poziva i koje citira. Hodajući istim onim stazama kojima su dvadesetih godina prošlog stoljeća hodali Hirtz, Simonović i Poljak, autor bilježi vlastita iskustva i zapažanja uspoređujući ih s iskustvima i zapažanjima Miroslava Hirtza, ali i dvojice velikih poznavatelja Velebita iz druge polovice 20. stoljeća, Sergeja Forenbachera i Ante Rukavine. Dok je u prvoj polovici 20. stoljeća Velebit vrvio životom, sad je planina uglavnom utihnula. Početkom 20. stoljeća Velebitom je krstarila ondašnja društvena elita – Ljudevit Rossi, austrijski oficir i jedan od najznačajnijih hrvatskih botaničara; Josip Poljak, stručnjak za geologiju krša i speleologiju te autor nenadmašnog „Planinarskog vodiča po Velebitu“ tiskanog davne 1929.g.; somborski liječnik i fotograf Radivoj Simonović koji je za sobom ostavio

mnoštvo fotografija velebitskih stanovnika i pejzaža visoke etnografske i umjetničke kvalitete; a u to društvo spada i Miroslav Hirtz, profesor lovstva i zoologije, autor serije putopisa koji čine okosnicu knjige Ede Popovića „U Velebitu“. U ovoj knjizi, sudaraju se iskustva hodača planinom nekada i sada, razmišljanja Ede Popovića i Miroslava Hirza, fotografije Radivoja Simonovića rađene na staklu s fotografijama koje je digitalnom kamerom snimio današnji hodač, a kroz odnos čovjeka i planine preispituje se smjer u kojemu ide suvremeno društvo. Za sve ljubitelje Velebita kao i planinarenja i hodanja, toplo preporučujemo knjigu „U Velebitu“! Također i „Priručnik za hodače“, ukoliko je već niste pročitali!

Dan planete Zemlje (22.04) Akcija sakupljanja i zbrinjavanja EE otpada - „Zajedno za ljepši, čišći i zdraviji okoliš“

ark prirode „Velebit”, Nacionalni park „Sjeverni Velebit” i Nacionalni park „Paklenica” povodom obilježavanja Dana planete Zemlje organizirali su akciju sakupljanja i zbrinjavanja elektičnog i elektronskog otpada (EE otpada). Osim sakupljanja otpada održana su predavanja u osnovnim školama u Krasnu, Karlobagu i Starigrad-Paklenici. Električni i elektronički otpad je opasan otpad i ulaskom u EU zakonska obveza RH je zbrinuti ga na odgovarajući, zakoniti način odvojeno od komunalnog otpada. Elektronika ima posebne karakteristike zbog kojih je njezina proizvodnja i korištenje izvor velikog utjecaja na društvo i okoliš, a zbrinjavanje EE otpada problematično. Cilj akcije bila je edukacija o štetnosti EE otpada i važnosti da se takav otpad propisno zbrine. Zbrinjavanje takvog otpada mogu vršiti samo tvrtke koje su za to ovlaštene od strane Ministarstva zaštite okoliša i prirode. Pozivom na besplatni telefon 0800 444 110 građani mogu naručiti besplatni odvoz EE otpada iz svojih dvorišta.

Obilježavanja značajnih datuma Akcija sakupljanja i odvoza EE otpada održala se na području slijedećih naselja: Krasno, Karlobag, Brušane, Baške Oštarije i Starigrad-Paklenica.

Što je EE otpad ? EE otpad je stara, istrošena ili odbačena otpadna oprema koja se priključuje na struju ili za rad koristi baterije te energiju vjetra ili solarnu energiju. U obzir dolaze: 1. veliki kućanski uređaji kao npr: električni štednjaci, strojevi za pranje rublja, hladnjaci; 2. mali kućanski uređaji kao npr: usisavači, glačala, tosteri, uređaji za sušenje kose; 3. oprema informatičke tehnike (IT) i oprema za telekomunikacije kao npr: računala, pisači, kopirna oprema, kalkulatori, telefoni, mobiteli; 4. oprema široke potrošnje za razonodu kao npr: radio i TV aparati, videokamere, hi-fi uređaji, glazbeni instrumenti; 5. rasvjetna oprema; 6. električni i elektronički alati kao npr: bušilice, pile, šivaći strojevi; 7. igračke, oprema za razonodu i športska oprema kao npr: videoigre, računala za biciklizam, ronjenje, trčanje, veslanje... 8. medicinski uređaji kao npr: uređaji za dijalizu, kardiološki uređaji, analizatori, radioterapijska oprema; 9. instrumenti za nadzor i upravljanje kao npr: detektori dima, termostati, instrumenti za nadziranje i sl.; 10. samoposlužni aparati kao npr: automatski uređaji za izdavanje toplih napitaka, za izdavanje novca i sl.

Dan Parka prirode „Velebit“ (29.05) Dan zaštite prirode i Međunarodni dan biološke raznolikosti (22.05)

ovodom obilježavanja Dana Parka, Dana zaštite prirode i Međunarodnog dana biološke raznolikosti, Ustanova je organizirala Dan otvorenih vrata u „značajni krajobraz“ uvalu Zavratnicu, te Državnu stijensku vjež-

bu u Dabarskim kukovima u organizaciji sa Hrvatskom gorskom službom spašavanja. Na Državnoj stijenskoj vježbi održanoj na stijeni Rujičinog kuka u Ravnom Dabru, sudjelovalo je 65 pripadnika HGSS-a. Tijekom vježbe, osim odrađenih zadanih scenarija zbrinjavanja unesrećenih alpinista, spašavatelji su prema unaprijed zadanom planu postavili sidrišta i isprobali linije koje pokrivaju sve alpinističke smjerove u Rujičinom kuku. Tijekom dva dana postavljeno je 12 linija za spašavanje, te izbušeno 27 novih sidrišta. Na temelju svega odrađenog, napravljen je eleborat sa svim potrebnim informacijama vezanim za spašavanje u Rujičinom kuku. Također su postavljene informativne pločice na ulazna sidrišta linija za spašavanje. Treba naglasiti da su spašavatelji uložili maksimalan trud i tehničko znanje da bi vježba bila uspješno privedena kraju. Osim što će se uvelike olakšati spašavanje iz Rujičina kuka, preventivno je odrađen veliki zadatak jer će ubuduće vrijeme potrebno za pristup, zbrinjavanje i transport unesrećenih biti znatno skraćeno. U radnom dijelu vježbe su sudjelovala i dva predstavnika iz Bosne i Hercegovine, a u protokolarnom dijelu bilo je 20-tak promatrača iz zemalja regije (Slovenije, Makedonije, Srbije, Bosne i Hercegovine i Crne Gore). Kao suorganizator ove vježbe, Javna ustanova „Park prirode Velebit“ je dala veliku potporu u organizacijskom dijelu vježbe kao i u nabavci materijala ugrađenog u stijenu.

VeProVi Velebitske projektne vijesti Grifon – Centar za zaštitu ptica grabljivica u Parku prirode Velebit tekst: Goran Sušić / foto: Goran Sušić, Vladimir Tkalčić

druga Grifon – Centar za zaštitu ptica grabljivica sa sjedištem u Senju, osnovana je zbog učinkovitijeg rada na provedbi i promicanju zaštite prirode prvenstve-

no putem zaštite bjeloglavih supova, te drugih ugroženih ptica grabljivica, a djelovat će u suradnji s Parkom prirode „Velebit“ i Nacionalnim parkom „Sjeverni Velebit“. Centar za zaštitu ptica grabljivica, koji djeluje na lokaciji Crnika, 5 km južno od Sv. Jurja, unutar Parka prirode „Velebit“, temeljem Ugovora s Ministarstvom zaštite okoliša i prirode ovlašten je osigurati preuzimanje, zbrinjavanje, liječenje i skrb nađenih ozlijeđenih, iscrpljenih, otrovanih ili ranjenih, te zaplijenjenih i oduzetih ptica grabljivica iz potporodice strvinara, s ciljem povratka u prirodu. Svakom spašenom jedinkom (oporavljenom i puštenom ponovno u prirodu) doprinosi se očuvanju populacije rijetkih i ugroženih vrsta poput bjeloglavih supova, surih orlova, prugastih orlova, zmijara, Eleonorinog, sivog ili krškog sokola, te je stoga povratak u prirodu bitan korak u cjelokupnom postupku spašavanja i oporavka posljednjih hrvatskih populacija tih vrsta.

Otvaranje Centra simbolički je obilježeno 21.9.2013.g. puštanjem u prirodu supa po imenu Oštro koji je pronađen iscrpljen u Švedskoj. Oštro je sup koji je odletio najsjevernije od svih predstavnika svoje vrste. Po oporavku je vraćen u Hrvatsku zrakoplovom Croatia Airlinesa i sada je pušten u Parku prirode „Velebit“. Pokrovitelj svečanog otvaranja bio je Grad Senj, a otvorenju su, uz mnoštvo članova udruge, prijatelja i suradnika, prisustvovali švedski ornitolozi koji su brinuli o Oštru u Švedskoj, tajnik Razreda za prirodne znanosti HAZU, akad. Ivan Gušić, upraviteljica Zavoda za ornitologiju dr.Jelena Kralj i voditelj Zavoda prof.dr. Nikola Ljubešić, ravnatelj JU Park prirode „Velebit“ g. Ivan Tomljenović, te gradonačelnik Senja, g. Darko Nekić. Skupu se obratio i naš prijatelj iz Njemačke, prof. Karl von Herhaus. U izjavi za Hrvatski radio, lokalni voditelj projekta Rewilding Europe za Velebit, g. Darko Krmpotić, iskazao je želju da se Centar uključi i u taj projekt. Izuzetno uspješna suradnja s PP “Velebit” rezultirala je i zajedničkim obilježavanjem Međunarodnog dana planina, pa je 11. prosinca 2013. ravnatelj Parka pustio ponovno u prirodu, naravno unutar Parka prirode “Velebit”, još jednog oporavljenog bjeloglavog supa. Nadzornici i djelatnici Parka: Josip, Tomislav, Mario, Milan i Goran, puno su nam pomogli pri podizanju volijere Oporavilišta. Oduševili su nas svojim entuzijazmom i dobrom voljom koju su pokazali i beskrajno smo im na tome zahvalni. Svrha osnivanja Centra je očuvanje i integralna zaštita posljednje hrvatske populacije bjeloglavih supova, te stvaranje uvjeta za njihov povratak na Velebit s kojeg su nestali 1999. godine. Isto tako, Centar ima za cilj ostvarivanje uvjeta za povratak na Velebit,

VeProVi Velebitske projektne vijesti a time

i u Hrvatsku, i preostale tri vrste u nas izumrlih strvinara: crkavice (Neophron percnopterus), supa starješine (Aegypius monachus) i kostoberine (Gypaetus barbatus). Osim toga, Centar će provoditi istraživanja i zaštitu najugroženijih vrsta ptica grabljivica koje obitavaju na Velebitu i obližnjim otocima, i to prvenstveno: prugastog orla (Aquila fasciatus), surog orla (A.chrysaetos) i orla zmijara (Circaetus gallicus), kao i sivog (Falco peregrinus), krškog (F. biarmicus) i Eleonorinog sokola (F.eleonorae).

Zaštita bjeloglavih supova i drugih vrsta ptica grabljivica uključuje: njihovo dohranjivanje na stalnim hranilištima; vođenje Oporavilišta i Prihvatilišta; provođenje stalnog monitoringa stabilnosti njihovih populacija; njihovo prstenovanje, markiranje i postavljanje satelitskih odašiljača, a zatim i praćenje; provođenje edukacije djece i odraslih o potrebi zaštite, biologiji i ekologiji bjeloglavih supova i drugih ptica grabljivica; tiskanje edukacijskih brošura i knjiga na tu temu; redovito obilježavanje Svjetskog dana podizanja svijesti o strvinarima (International Vulture Awareness Day); formiranje poučnih staza; postavljanje izložbi, te organiziranje i provođenje znanstvenih istraživanja neophodnih za učinkovitu zaštitu ptica grabljivica. Jedan od prvih zadataka Centra je prikupljanje znanstvenih podataka o najugroženijim vrstama ptica grabljivica na Velebitu i otocima koji su uz njega. Sljedeći je pokretanje škole u prirodi, u cilju educiranja školske djece o važnosti ptica grabljivica i njihovoj ulozi u prirodi, a posebno u spašavanju i liječenju ozlijeđenih ptica

i njihovu vraćanju u prirodna staništa. Za 2014. godinu planiramo, u suradnji s PP „Velebit“, osmisliti i uspostaviti poučnu stazu u prirodi koja će biti namjenjena obrazovanju djece i posjetitelja o biljnim zajednicama Velebita, endemičnoj flori i rijetkim vrstama faune koja obitava na toj, u svjetskim razmjerima jedinstvenoj planini.

VeProVi Velebitske projektne vijesti Vaskularna flora Premužićeve staze

avna ustanova „Park prirode Velebit“ započela je u lipnju 2013. godine s provođenjem projekta “Vaskularna flora Premužićeve staze”. Predviđeno trajanje terenskih radova, obrade i uređivanja podataka je 2,5 godine. Voditelj projekta je dr.sc. Dario Kremer, dipl. ing. šumarstva, znanstveni savjetnik iz područja biotehničkih znanosti (polje šumarstvo) i područja prirodnih znanosti (polje biologija), te voditelj–upravitelj Farmaceutskog botaničkog vrta “Fran Kušan” pri Farmaceutsko-biokemijskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Stručni suradnici na projektu su prof.dr.sc. Antun Alegro s Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu, te mr.sc. Marko Randić iz Rijeke. U ime Javne ustanove „Park prirode Velebit“ kao suradnica na projektu uključena je mr.sc. Ana Brkljačić, viši stručni savjetnik–biolog.

Namjera je popisati vaskularnu floru (drveće, grmlje, zeljaste biljke, paprati) uz Premužićevu stazu na području sjevernog i srednjeg Velebita tj. na dijelu staze koji prolazi područjem Parka prirode „Velebit“. U tu svrhu obići će se Premužićeva staza nekoliko puta tijekom vegetacijskog razdoblja, te odrediti, popisati i fotografirati biljne vrste koje rastu uz stazu. Na ovaj način Ustanova popunjava svoju bazu podataka novim informacijama o flornom bogatstvu Velebita u cjelini. Također, dobiti će se stručna podloga za izradu različitog promotivnog materijala za potrebe Parka prirode “Velebit”, od letaka, deplijana i razglednica, do najznačaj-

nijeg i konačnog cilja projekta – izrade stručnog vodiča kroz biljni svijet uz Premužićevu stazu, jednog od, široj javnosti, najpoznatijih i najatraktivnijih dijelova Velebita.

WWF-ov „Mjesec hrvatskih rijeka“ Zrmanja jedna od sedam riječnih čuda Hrvatske

ovodom ulaska Hrvatske u Europsku uniju, svjetska organizacija za zaštitu prirode WWF pokrenula je kampanju podizanja svijesti o važnosti hrvatskih rijeka. Na relativno malom području Hrvatska ima iznimno očuvane prirodne ljepote i visoku biološku raznolikost u odnosu na ostale članice Europske unije. Kroz „Mjesec hrvatskih rijeka“ koji se održavao u lipnju i srpnju ove godine, WWF je predstavio „Sedam riječnih čuda Hrvatske“, koji se ističu zbog svoje bogate biološke i krajobrazne raznolikosti. Muru, Dravu i Dunav kao bisere kontinentalne Hrvatske; Savu s najvećim nizinskim poplavnim šumama i iznimnim primjerom ljudske prilagodbe poplavama; Zrmanju od koje svi ostaju bez daha; Neretvu kao jako vrijednu i zanimljivu smaragdnu rijeku; te Omblu, najkraću rijeku Hrvatske čiji je izvor centar špiljske biološke raznolikosti Dinarida.

Javna ustanova „Park prirode Velebit“ uključila se u WWF-ovu kampanju „Mjesec hrvatskih rijeka -7 riječnih čuda“ aktivnostima na rijeci Zrmanji koje su se se održale 21. lipnja. Za učenike viših razreda osnovne i srednje škole iz Gračaca organizirali smo predavanje o Zrmanji

Događanja na Velebitu koje su održali predstavnici udruge studenata biologije “BIUS“ i tom prilikom prezentirali rezultate istraživanja koja su radili na Zrmanji i okolnom području. Predavanje je bilo upriličeno u knjižnici u Gračacu. Nakon predavanja za sve sudionike je organiziran rafting na Zrmanji koji se odvijao uz sve mjere sigurnosti u organizaciji agencije „Raftrek Travel“ koja je registrirana za takvu djelatnost i ovlašteni je koncesionar za organizaciju raftinga na Zrmanji.

Cilj ove akcije je bio ukazati na bogat i raznovrstan biljni i životinjski svijet, te na veliku ulogu rijeke Zrmanje u očuvanju biološke raznolikosti. Kroz rafting smo željeli djeci pokazati svu ljepotu rijeke, koju će oni doživjevši je na ovaj način, ubuduće više cijeniti i čuvati.

Održavanje državnih vježbi spašavanja na Velebitu

ako je Park prirode „Velebit“ turistički izuzetno interesantno područje sa niz sadržaja koje konzumiraju outdoor posjetitelji poput raftinga, planinarenja, alpinizma, speleologije i niza drugih aktivnosti, tako je to i morfološki interesantan teren za provedbu vježbi i treninga spremnosti spasilačkih i interventnih službi u RH. U organizaciji Državne uprave za zaštitu i spašavanje provedene su dvije državne vježbe spašavanja na području Parka. Na području Srednjeg Velebita, u okolici vrha Veliki Sadikovac kod Baških Oštarija održana je 05. listopada 2013.

jednodnevna terenska vježba zaštite i spašavanja „Velebit 2013.“ Tema vježbe bila je pad zrakoplova, odnosno potraga za zrakoplovom i unesrećenim osobama, a organizirana je s ciljem provjere, ocjenjivanja i podizanja sposobnosti operativnih snaga zaštite i spašavanja za djelovanje u potrazi i spašavanju u slučaju pada zrakoplova. U organizaciji, pripremi i izvođenju vježbe sudjelovali su: DUZS, MORH, MUP, HGSS, Hrvatska kontrola zračne plovidbe, Agencija za istraživanje nesreća i ozbiljnih nezgoda zrakoplova, Vatrogasna zajednica Ličko-senjske županije, Društvo Crvenog križa Ličko-senjske županije, Zavod za hitnu medicinu Ličko-senjske županije, Javna ustanova „Park prirode Velebit“, Stožer zaštite i spašavanja Općine Karlobag. Druga vježba održana je na lokalitetu Ogarovog i Berberovog buka, na rijeci Zrmanji 25. listopada 2013. Radilo se o terenskoj vježbi traganja i spašavanja na brzim vodama pod nazivom „Zrmanja 2013“. Vježba je imala za cilj potragu i spašavanje unesrećenih posjetititelja u rafting zoni Zrmanje nakon prevrtanja rafta. Vježbu su organizirali Grad Obrovac, Područni ured za zaštitu i spašavanje Zadar, Hrvatska gorska služba spašavanja Stanica Zadar i Ronilački klub Sv. Roko iz Bibinja.

Iz kulturne baštine Večka kula

Nekad i sad Kubus

ečka kula srednjovjekovna je utvrda smještena na samom rtu najljepše starigradske plaže, tzv. “Kuline”, na rubu večkog polja, između Starigrada-Paklenice i Selina. Pripada nizu mletačkih utvrda koje su tijekom 16. stoljeća podignute u podvelebitskom kanalu radi obrane od Turaka. Pretpostavlja se da je pripadala srednjovjekovnom selu Veche (Veće) koje se spominje prvi put 1508. godine. Selo se nalazilo na području današnjeg mjesta Seline. Položaj kule uz rub tzv.večkog polja imao je strateški značaj omogućujući pregled plovidbe podvelebitskim kanalom. U drugoj polovici 17. stoljeća u izvorima se spominje Večki porat kao glavna luka za izvoz drva posječenih u Paklenici. Uz luku, spominje se i Večka kula, te je to njezin posljednji spomen. Pretpostavlja se da je selo Veche već tada bilo nestalo pod udarima turskih provala, a kula porušena ili napuštena. Sudeći po vidljivim ostacima, kulu je okruživalo pravokutno dvorište koje je danas dijelom pod morem. Sama kula bila je uzidana od uslojenih klesanaca, a na unutrašnjem su licu vidljive rupe-ležišta za podne grede, po kojima se može suditi da je imala 3 kata. Na najvišem katu se još uvijek mogu uočiti uski prozori – puškarnice jako zakošenih bočnih usjeka. Večka kula - Kulina kulturno je dobro upisano u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske, Listu zaštićenih kulturnih dobara pod brojem Z-1204.

ubus (lat. kocka) je klesana kamena kocka postavljena na 4 kamene kugle, koja se nalazi na prijevoju Stara vrata (927 m) na Baškim Oštarijama. Postavljena je ovdje 1846. godine u spomen izgradnje Knežić-Kekićeve ceste između Gospića i Karlobaga za vladavine Ferdinanda I. Nazvana po svojim graditeljima (Josipu Kajetanu Knežiću i Simeonu Kekiću), ova je cesta zamijenila dvije starije: Karolinsku (1735.) i Terezijansku (1786.). Na inicijativu Vlade Prpića i PD „Prpa“, prije 10 godina su stare kamene kugle, nagrižene „zubom vremena“ i oštrim vremenskih prilikama na ovom prijevoju, zamijenjene novim. Kubus je u narodu poznat i pod nazivom Ura zbog sunčanog sata koji se tu nekada nalazio. foto: R. Simonović

Preporuka za čitanje

Osoba glasnika

2013. godini izašle su iz tiska dvije zanimljive knjige koje dokumentiraju tradicijsku gradnju na Velebitu koja je nažalost prepuštena propadanju odlaskom stanovništva. Knjiga Helene Knifić Schaps „Velebit arhitektonski, pučka gradnja u dijelovima sjevernog i srednjeg Velebita“ predstavlja izvorno znanstveno djelo temeljeno na autoričinom višegodišnjem istraživačkom radu na području sjevernog i srednjeg Velebita. Arhitektonske snimke i autentična svjedočanstva prezentirana su brojnim opisima, fotografijama, skicama i nacrtima na 443 stranice ove monografije. Opisano je na desetke zaseoka s kućama, štalama i šternama, suhozidovima i tradicijskim putovima. Nerijetko, autorica je to učinila u zadnji tren, jer su brojni primjerci tradicijske gradnje nakon njezina obilaska izbrisani iz velebitskih krajolika. Knjiga daje izuzetan doprinos znanju o uvjetima i načinu života na Velebitu, a time i perspektivama, što može biti osobito značajno s motrišta promocije i revitalizacije zaleđa. „Sela i stanovi na Velebitu – Svjedočanstva života od nastanka do nestanka“ autorice Ane Lemić rezultat je višedesetljetnog vrijednog dokumentiranja preko četiri stotine naselja uzduž primorske padine Velebita. Većina tih sela je napuštena, samo u nekoliko još ima života. Cilj autorice je bio dokumentirati sadašnje stanje kako zub vremena koji nagriza većinu napuštenih sela ne bi zauvijek izbrisao njihovo postojanje za buduće generacije. Autorica ne želi da „postanu zaboravljeni oni koji su Velebitu dali život, koji su krčili šikare, šume, kamenje i stvarali mjesta na kojima se moglo živjeti... Samo je Velebit s njima, tim vrijednim ljudima i njihovim naseljima, dobio na vrijednosti, na ljepoti: imao je dušu, imao je život.“ Stoga autorica poziva da se napravi spomenik za Podgorca, tog vrijednog čovjeka čija je svaka kamena rukotvorina najbolji zapis nekadašnjeg života. Ova monografija se sastoji od 744 stranica teksta i barem tri puta toliko fotografija.

Nikola Turkalj

(selo Cvitkovići kod Slunja, 1886. – Zagreb, 1947.)

nženjer Nikola Turkalj je bio jedan od malobrojnih Hrvata koji je kao stručnjak bio uključen u izgradnju željezničke pruge kroz Liku. Tomu je pridonijelo njegovo školovanje koje je 1912. godine završilo stjecanjem diplome tada malobrojnih građevnih inženjera. Diplomirao je na Visokoj tehničkoj školi u Budimpešti i kao mladi inženjer radio na izmjerama pružne trase ličke pruge. Godine 1918. imenovan je nadinžinjerom, a potom i pomoćnikom ravnatelja Glavnog ravnateljstva ličke željeznice. Od 1939. godine do smrti načelnik je odjela za gradnju pruga. Cijeli život je posvetio radu na željeznici, a smrt ga je zatekla na radnom mjestu u Željezničkoj upravi u Zagrebu. Osim što je bio vrstan željeznički stručnjak, Nikola Turkalj je bio veliki poštovatelj prirode. Dok je pripremao teren za gradnju ličke pruge, godine 1913. otkrio je Cerovačke špilje, odnosno Srednju i Donju špilju. Gornja špilja je otprije bila poznata lokalnom stanovništvu pod nazivom „Špilja na litici Kesića“. Turkalj je Donju špilju nazvao Ninograd, no ljudi su je ubrzo prozvali Turkaljevom špiljom. Taj naziv se zadržao i prvih godina poslije II svj. rata nakon čega se za cijeli kompleks ustalio naziv Cerovačke špilje, po Cerovcu, obližnjoj željezničkoj postaji. Turkalj je bio prvi koji je prepoznao vrijednost ovog prirodnog fenomena, te pokrenuo njihovu stručnu valorizaciju. U znak zahvale za doprinos izgradnji ličke pruge i zaštiti prirode, Hrvatske željeznice su 1996. godine Nikoli Turkalju na kolodvoru Gračac postavile spomen-poprsje, rad akademskog kipara Ratka Petrića.

Ponuda publikacija Parka prirode „Velebit“ po promotivnim cijenama Turistički vodič „Cerovačke špilje“

- prva publikacija o ovom geomorfološkom spomeniku prirode i vrijednoj turističkoj destinaciji nakon punih 40 godina. U osam bogato ilustriranih poglavlja opisuje povijest špilja, njihovu geološku građu, živi svijet, paleontološke i arheološke nalaze i ulogu špilja u svakodnevnom životu ljudi, kao i upute za posjetitelje te informacije o izletima u Parku prirode Velebit i njegovoj okolici. meki uvez / 47. str. / format 24x19.5 cm / hrvatska i engleska verzija Cijena vodiča: 35,00 kn

Promidžbeni film „Cerovačke špilje“

- u trajanju od 26 minuta i u 4 jezične verzije, film daje prikaz Cerovačkih špilja i njihove bliže okolice. Cijena filma: 64,00 kn

Turistička karta Velebita

- prva turistička karta i ujedno prva karta koja daje cjeloviti prikaz ovog zaštićenog područja. Dvojezična je (informacije su na hrvatskom i engleskom jeziku) i izrađena u mjerilu 1:100.000. format 22x12 cm / plastični omot Cijena karte: 35,00 kn

„Velebitskim stazama“

– zbirka putopisa i eseja autora Ante Rukavine, jednog od naših najboljih i najčitanijih planinarskih pisaca. Najnovije, treće izdanje knjige otiskano je povodom 30. godišnjice proglašenja Velebita parkom prirode. meki uvez / 168 str. / format 20x14 cm Cijena knjige: 80,00 kn

Za sve dodatne informacije stojimo Vam na raspolaganju. Javna ustanova «Park prirode Velebit», Kaniža gospićka 4b, 53000 Gospić tel. +385 53 560 455; fax.+385 53 560 451; velebit@pp-velebit.hr; www.pp-velebit.hr Glasnik su za vas pripremili: Ana Brkljačić, Ivana Maras, Tomislav Rukavina, Ivana Svetić Fotografije: arhiv JU „Park prirode Velebit“, Ana Brkljačić, Ivana Maras, Ivana Svetić, Goran Sušić, Vladimir Tkalčić, Andrija Karli (arhiva TZO Starigrad-Paklenica), arhiva HGSS / Urednica: Ivana Svetić / Priprema: Neven Mileusnić Godina izdavanja: 2013. / Izdavač: JU „Park prirode Velebit“ / Za izdavača: Ivan Tomljenović