Soko Joševački
Soko Joševački
Lovas VI
2
Lovas VI Soko Joševački Utvrđuje se da su na glavni pretres pristupili: zamenik tužioca Veselin Mrdak, punomoćnici oštećenih Nataša Kandić, Slavica Jovanović, svi optuženi i branioci advokati: Brankica Majkić branilac optuženog Ljubana Devetaka i Milana Devčića, Igor Olujić branilac opt.Milana Radojčića, Vojislav Vukotić branilac optuženog Željka Krnjajića, Branko Lukić branilac optuženog Miodraga Dimitrijevića i Radovana Vlajkovića, Jasmina Živić branilac optuženog Darka Perića, Branko Dimić branilac optuženog Radisava Josipovića, Gordana Živanović branilac optuženog Jovana Dimitrijevića, Slobodan Živković branilac optuženih Saše Stojanovića i Dragana Bačića, Branislava Furjanović branilac optuženih Zorana Kosijera i Petronija Stevanovića, Radoslav Šoškić branilac optuženog Aleksandra Nikolajidisa. Pristupili su i svedoci Milosav Milutinović, Milorad Bošković. Sud donosi R E Š E Nj E Da se glavni pretres održi. PRETRES JEJAVAN. Glavni pretres se nastavlja u 09,37 časova. NASTAVAK DOKAZNOG POSTUPKA ISPITIVANjE SVEDOKA Svedok MILOSAV MILUTINOVIĆ PREDSEDNIK VEĆA: Zovite ove iz režije, ovi monitori nisu uključeni. Svedok MILUTINOVIĆ: Dobar dan. PREDSEDNIK VEĆA: Dobar dan, gospodine Milutinoviću jesu li Vaši lični podaci od oca Radiše, sada ste penzioner? Svedok MILUTINOVIĆ: Tako je. PREDSEDNIK VEĆA: Adresa Valjevo, Bulevar Vojvode Mišića br.10/3? Svedok MILUTINOVIĆ: Da. PREDSEDNIK VEĆA: Rođeni ste Gornja Trešnjica, opština Ljubovija, 1943. godine? Svedok MILOSAV MILUTINOVIĆ: Tako je. Sa ličnim podacima kao na zapisniku iz istrage Ki.V.7/2007 od 10.07.2007. godine. PREDSEDNIK VEĆA: Ja ću Vam pročitati ko su optuženi pa ćete reći sudu da li ste sa nekim u srodstvu ili u zavadi Ljuban Devetak, Milan Devčić, Milan Radojčić, Željko Krnjajić, Miodrag Dimitrijević, Darko Perić, Radovan Vlajković, Radisav Josipović, Jovan Dimitrijević, Saša Stojanović, Dragan Bačić, Zoran Kosijer, Petronije Stevanović, Aleksandar Nikolaidis? Svedok MILUTINOVIĆ: Samo poznajem Dimitrijevića, a ove druge ljude ne poznajem, ne znam ni ko su. PREDSEDNIK VEĆA: Miodraga Dimitrijevića, je li? Svedok MILUTINOVIĆ: Da, njega poznajem. Sa optuženima nesrodan, nije u zavadi. Ne poznaje nikoga od optuženih sem opt.Miodraga Dimitrijevića. PREDSEDNIK VEĆA: Bićete saslušani kao svedok, kao svedok ste dužni istinu da govorite, davanje lažnog iskaza je krivično delo, niste dužni da odgovarate na pojedina pitanja, ukoliko bi sebe ili nekog svog bliskog srodnika izložili teškoj sramoti i znatnoj materijalnoj šteti ili krivinom gonjenju. Pre nego što krenete da dajete iskaz položićete zakletvu pročitavši taj tekst ispred Vas, izvolite. 3
Lovas VI Soko Joševački Svedok MILUTINOVIĆ: Da čitam ovo? PREDSEDNIK VEĆA: Da. Svedok MILUTINOVIĆ: Zaklinjem se da ću o svemu što pred sudom budem pitan govoriti samo istinu i da ništa od onoga što mi je poznato neću prećutati. Opomenut, upozoren, nakon polaganja zakletve, izjavljuje: PREDSEDNIK VEĆA: Pred ovim sudom se vodi krivični postupak protiv ovih 14 lica zbog krivičnog dela ratni zločin protiv civilnog stanovništva. Predmet optužbe je stradanje 69 civila hrvatske nacionalnosti u oktobru i novembru mesecu 1991. godine u mestu Lovas. Inače bliži predmet optužbe je napad na Lovas, stradanje civila pri napadu, zatim ubistva, telesna povređivanja, protivzakonita zatvaranja civilnog stanovništva u ovom periodu u selu i događaj na tzv.minskom polju i stradanje civila na istom. Ispričaćete sudu šta je Vama u vezi toga poznato, sud ima Vaše dve izjave, znači ovo što ste dali istražnom sudiji 10.07.2007. godine, i pre toga ste u pretkrivičnom postupku po zahtevu Tužilaštva za ratne zločine davali 30.06.2006. godine, Vojno-bezbednosnoj agenciji. Svedok MILUTINOVIĆ: Tako je. PREDSEDNIK VEĆA: Izvolite. Svedok MILUTINOVIĆ: Ja sam u ovoj jedinici bio načelnik artiljerije. PREDSEDNIK VEĆA: Možete da sednete i... Svedok MILUTINOVIĆ: Neka. PREDSEDNIK VEĆA: Spustite mikrofon i onda ćemo Vas bolje čuti, ja mislim da je bolje da sednete, ovo ipak će da potraje. Svedok MILUTINOVIĆ: Pa dobro, neka, kada budem trebao ja ću da sednem. PREDSEDNIK VEĆA: Dobro. Svedok MILUTINOVIĆ: Ja sam u ovoj brigadi bio načelnik artiljerije, brigada se nalazila u rejonu Tovarnika. Pre toga ne bih sad neke probleme kojih je imala sa brigadom, sa bekstvom, odlaskom vojnika, i tako dalje, dobili smo zadatak da se izvrši razoružavanje paravojnih formacija Socijalističke republike Hrvatske na tom prostoru. U tom rejonu, znači u širem rejonu sela Lovas i tom delu nalaze se paravojne formacije negde jačine oko jedne čete, naoružani, to su bili naoružani civili koji su bili naoružani sa pešadijskim naoružanjem, lakim protivoklopnim naoružanjem, „osama” i „zoljama”, lakim artiljerijskim oruđima, minobacačima 60 i 82 mm, snajperskim puškama, i u tom periodu su vršili prepade na jedinice Jugoslovenske narodne armije koje su se kretale na komunikaciji Šid-Tovarnik tamo preko Ilače i gore severno prema Sotinu. U tim dejstvima su uništili jednoj jedinici višecevni raketni bacač 128 «oganj», jedan tenk, mislim da su ubijena tri vojnika tu u tom višecevnom raketnom bacaču, vršili su rušenje šume na relaciji Tovarnik-Sotin, gore ima šuma se zove Jelaš, vršili su zaprečavanje, seču šume i zaprečavanje da jedinice ne mogu da prolaze. Vršili su ispade na naše jedinice ostale koje se nalaze u tom rejonu, i koristili su, to je šuma Jelaš je gledano iz Šida prema Dunavu sa leve strane od sela Lovas. Koristili su tu šumu kao pogodnu bazu za prikrivanje i istrčavanje, i dejstvo po kolonama. Šuma je dosta velika, gusta, i podesna je za takva dejstva. Dva kraka puta koja vode iz sela ona su okrenuta prema šumi i uglavnom su taj put koristili za dolazak u šumu. Ljudi koji su dejstvovali su uglavnom bili u civilnim odelima, civili naoružani, primili oružje i dejstvovali, a mi smo dobili zadatak da to, da se to razoružava. Mi kao jedinica nismo imali zadatak da sad tu čuvamo teritoriju, da razoružamo pa da ostajemo, mi smo imali neki poseban zadatak a razoružanje imale su vlast u njihovom mestu tu vlast koju su imali. Ja kao načelnik artiljerije dobio sam zadatak da se, ne znam tačno sad vreme, prilično je to daleko bilo da bi ja se sad tačno setio kad je koji dan bio, kad je trebalo da se razoružaju. Uveče na sastanku u komandi brigade je dogovoreno, 4
Lovas VI Soko Joševački ustvari naređeno, da se ide u razoružavanje tih ljudi gore, oni su kod svakog sela, ne samo u tom selu, nego kod svakog sela imali su ispred sela bunkere i rovove, one tranšeje vojničke čisto klasične tranšeje po kojima su se kretali. Tranšeje su uglavnom u nekim selima, ja ne govorim sad konkretno za to selo, ali u nekim selima su tranšeje bile povezane sa selom, direktno sa kućama. I sa tog pravca Tovarnika trebalo je da se ide da se razoruža, zadatak je dobila jedan TO, jedan odred meni se čini da je iz Tovarnika, odred TO, i jedna naša jedinica s tim što te jedinice naše naređeno je da oni ne ulaze u Tovarnik. I mi smo ujutru išli, krenuli na razoružavanje, sećam se da je bila magla, neko kišovito vreme, maglovito. Ja sam naredio da se otvori vatra po tom rovu tamo koji je ulazio u selo, vatra se otvara inače ta artiljerijska takva su pravila, da ona prethode jedinici koja prilazi objektu koji se napada ili razoružava. I mi smo otvorili vatru po tom objektu, tom rovu. Pošto su to
haubice, ja sam to prošli put rekao u istražnom postupku, pošto su haubice sredstvo sa kojim se može i neposredno gađati, posredno, posredno se gađa po sistemu nišandžija gleda u nišansku spravu i gleda pozadi na objekat na koga nišani, a cev ide tamo gde se šalje zrno. Druga oruđa za neposredna gađanja nisu dejstvovala ni tenkovi, ni haubice, ni samohotke. Tako da je to rađeno samo sa haubicama u posebnom gađanju. Prošli put me je istražni sudija pitao da li smo, da li su padale granate po selu, ja znam da smo mi to planirali po tom rovu, a mogućnost da borac pogreši tamo na uglomeru daljinara, moguće je ili da pogreši da ne skine onaj čep sa granate, pa da uvrne upaljač, pa da odleti granata bez upaljača i to je moguće, mislim to borac može da pogreši zato što je to bilo malo, kad kažem borac, ne mislim nikakav borac nego vojnik, poslužilac tamo na haubici. I tu vojnik moguće da je neki pogrešio i da je to odletelo i u selo, mi objekte u selu specijalno ni crkvu, pogotovo ne posebna gađanja, to se inače i ne praktikuje da se gađa, to 5
Lovas VI Soko Joševački iako ode granata može da pogodi, da se razumemo, nije to nemoguće, ali to je mala verovatnoća. Obično se objekti za takvo neposredno pogađanje gađaju sa oruđima za neposredno gađanje, oruđima koja imaju veliki brisani domet, odnosno početnu brzinu i u brisanom dometu. Pošto su tenkovi i samohotke bile u tom prostoru, one nisu dejstvovale prema tome samo su haubice gađale. Mi posle toga smo ostali dole, tenkovi su ostali bez gađanja gore na tom platou, jedinica je otišla, taj odred TO je otišao gore u selo, kako su oni razoružavali, šta su radili to mi nije poznato, znam da su to razoružavali gore, skupljali oružje, i tako. Mi smo imali zadatak neki drugi prema Vinkovicima i prema gore Petrovcima i sećam se da smo, mislim da je to to bilo, nisam baš siguran za to. Bili smo na izviđanju kad smo se uveče vratili, izvestili su komandanta da je došlo do povređivanja vojnika, ljudi u minskom polju. Ja lično gore nisam bio u tom minskom polju, nisam tom prisustvovao zato što sam ja imao obaveze ne zbog toga što nisam hteo da pristanem, nego zato što imao sam moje obaveze druge oko tih jedinica. Taj izveštaj o povređivanju ljudi je poslat komandi divizije, izveštena je komanda divizije, poslat je komandir divizije, šta su oni preduzeli stvarno nisam u toku. Posle razoružavanja gore, mislim da je neka Evropska misija, ne znam koji je nivo tih međunarodnih institucija dolazio gore u selo, nije mi to poznato i da su to obilazili, da su to, neki su iz komande brigade išli, kažu da su to gore našli, da je to sve u redu, da to funkcioniše. Ja to zaista ne znam, nisam se bavio time, zato što sam imao neke moje poslove oko artiljerije. Inače, jedinice artiljerijske su bile razmeštene, Protivoklopni divizion je bio severno od Tovarnika, kod repetitora, ako je neko bio tu je bio razmešten Protivoklopni divizion, Haubički divizion bio razmešten, ko zna gde je železnička stanica u Tovarniku pa jugozapadno od železničke stanice. I Haubički divizion je isključivo služio za podršku posebnim gađanjem. Težište dejstva sa Haubičkim divizionom, sa haubicama je bio po šumi Jelaš, em smo to mi planirali i to smo dobijali od pretpostavljene komande po toj strukturi artiljerijskoj, znači kako postoji komanda, meni je kao načelniku artiljerije pretpostavljeni načelnik štaba, on ima štab, u štabu smo ja i ostali neki rodovci i pomoćnici, koji dajemo predlog kako, šta da se radi, komandant je na čelu svih gore, s tim što ja po svojoj liniji imam po stručnoj toj liniji, imam nadređenoga i iz više komande, znači verovatno i oni imaju neke svoje obaveštajne podatke gde, šta, kako, i da samo sa svojom artiljerijom kao organ u višoj komandi ima jedinicu isto artiljerijsku kojom on komanduje, a istovremeno je stručno, stručno znači nadređen meni i daje meni zadatke da ja ostvarim, s tim da ja to upoznajem u mojoj komandi. Najviše smo po toj šumi Jelaš dejstvovali. E, toliko ja što mogu da vam kažem. Nisam vam rekao pored ovih ljudi koji su povređeni, bio je povređen i jedan naš starešina, dejstvovali su na njega kad je snabdevao tamo jednu jedinicu sa hranom, tamo su ga povredili i oštetili „pincgauer”. Sad ja mogu još da vam pre samog tog događaja, ja sam ukratko rekao o događaju samom, o osvajanju Lovasa, razoružavanja, i tako dalje, a pre toga mi smo imali, ja sad govorim za mene kao načelnika artiljerije, imao sam neka dva problema krupna, prvi problem je što su deo vojnih obveznika, vi znate da kad je bila ta bežanija ljudi, da su pobegli i da je ostao mali broj ljudi kod sredstava, a u artiljeriji su sredstva dosta, ne brojna, nego takva su da zahtevaju ospluživanje ljudi, sredstvo bez ljudi ne može. Tako da smo imali mali broj ljudi i drugi problem je kako obezbediti da se izvršavaju drugi zadaci koje dobijamo sa takvim malim brojem. Tako da, ne samo meni, nego i ostalim organima u komandi brigade i komandi brigade je to bilo prisutno, tako da nama samo ta teritorija gde smo se nalazili, uticala je to ubacivanje tih paravojnih jedinica što to ometa stalno. Tu je mogućnost da ti nanese gubitke, da ti ubijen čoveka i tako. Eto toliko, ja sam 6
Lovas VI Soko Joševački imao. PREDSEDNIK VEĆA: Dobro. Evo sad će stranke u postupku da vam postavljaju pitanja. Tužioče, izvolite. ZAMENIK TUŽIOCA: Rekli ste nam vašu funkciju u to vreme načelnik artiljerije 2. brigade? Svedok MILUTINOVIĆ: Tako je. ZAMENIK TUŽIOCA: U kom ste činu bili i jeste li bili aktivni oficir ili rezervni? Svedok MILUTINOVIĆ: Aktivni oficir, potpukovnik sam bio. ZAMENIK TUŽIOCA: Kad ste vi došli na taj prostor Tovarnika i? Svedok MILUTINOVIĆ: Pa, mi smo došli tamo otprilike krajem septembra, negde tu, ne znam sad tačno, nemam tih podataka kod sebe nikakvih. PREDSEDNIK VEĆA: Ne čuje se. Sedite, nema potrebe da stojite. Svedok MILUTINOVIĆ: Pa, mislim, vrlo mi je nepristojno da sedim. PREDSEDNIK VEĆA: Šta vam je neprijatno, bolje će vas svi čuti, ovako se ljudi naprežu da vas čuju, spustite samo malo, e tako. Svedok MILUTINOVIĆ: Negde krajem septembra da smo došli tu u taj prostor Tovarnika, znači od Šida do Tovarnika i u Tovarniku, tako. ZAMENIK TUŽIOCA: To je brigada, broji nekakv broj ljudi? Svedok MILUTINOVIĆ: Da. ZAMENIK TUŽIOCA: U kojoj meri ste vi bili tad popunjeni u toj vašoj brigadi, pogotovo u vašem delu jedinice? Svedok MILUTINOVIĆ: Popuna do bežanije je bila negde oko 80%, 70-80%, kad je, vi znate da je ono bila bežanija, mislim kad su vojni obveznici otišli, ostao je jedan mali broj ljudi, negde je to ostalo možda od pravog brojnog stanja, negde 15% do 20%, to je negde na primer, na divizion to je negde 80 do 90 ljudi, koji broji četiristo i nešto ljudi. Tako da to znate. ZAMENIK TUŽIOCA: A u sastavu vaše jedinice? Svedok MILUTINOVIĆ: Molim? ZAMENIK TUŽIOCA: A u sastavu vaše jedinice artiljerijske ove? Svedok MILUTINOVIĆ: Pa to, to u sastavu diviziona i MPA gde isto tako negde oko 70 do 80 ljudi, pošto on inače, brojčano je inače manji, jer su sredstva takva da treba i manje poslužioca. ZAMENIK TUŽIOCA: Da li se možete setite u odnosu na taj dan kad ste dejstvovali artiljerijom, koliko dana pre toga ste imali informaciju ili eventualno se pripremali za taj napad na Lovas? Svedok MILUTINOVIĆ: E ovako, pripreme su, posebne neke pripreme za Lovas nekih pet, šest ili deset dana nije bilo. Međutim po ispoljenom dejstvu tih paravojnih formacija došlo se do zaključka da iz tog dela najviše idu, jer kako ide selo Lovas pa ova šuma, kako sam rekao Jelaš šuma, pa onda tamo ide prema Đeletovcima, tamo gde je ona nafta, e i prelazi tamo na Prevlaku, i ovamo gore severno ide, oni su išli prema Iloku, Ilok otprilike Ilok, to je ta neka linija gde su komunicirali, gde su se... ZAMENIK TUŽIOCA: Koliko su te linije za koje vi tvrdite da su bile pod dejstvom tih paravojnih formacija udaljene od samog mesta Lovas? Svedok MILUTINOVIĆ: Pa, linije nema, oni su dejstvovali tu put je, put koji prolazi kroz šumu Jelaš je između Jelaša i Lovasa, to je znači severno od Tovarnika. Put gde su dejstvovali ovamo prema Ilači gde su onesposobili, gde su uništili tenk i ubili čoveka i ovamo gde su uništili raketno oružje, ubili dva, tri čoveka, to je ovaj put od Tovarnika do prema Ilači. ZAMENIK TUŽIOCA: Dobro, ali samo mesto Lovas, i sad tu su put, tu je ta šuma, koliko 7
Lovas VI Soko Joševački su te obodne tačke, kako vi kažete, bile udaljene od samog mesta Lovas. Lovas, tu su kuće, tu se negde živi, tu je naselje. Svedok MILUTINOVIĆ: Pa dobro, dobro, ali te paravojne formacije su naslonjene na selo, na ljude tamo u tom selu, tu su naslonjene one, nisu one van sela, one su tu naslonjene na selo, odatle se prostranjuju i idu dejstvuju. ZAMENIK TUŽIOCA: Odakle vama ti podaci, jeste li vi lično došli do tih podataka onda, vaša jedinica ili ste dobili? Svedok MILUTINOVIĆ: Do podatka smo došli na osnovu ispoljenih borbenih dejstava. Ja tako kao oficir sam učio kako se procenjuje snaga protivnika. ZAMENIK TUŽIOCA: Možete li bliže opredeliti vreme kad ste vi osetili ta dejstva oružana po vašim jedinicama, pre ovog napada? Svedok MILUTINOVIĆ: Pa, to je bilo negde možda početkom oktobra, ja nemam tu, to je poprilično vreme daleko, a ja nemam nikakav sad tu dokumenat da bi ja to mogo da... ZAMENIK TUŽIOCA: Da li ste vi dejstvovali po tom selu ili okolini tog sela, pre tog dana o kojem ste danas pričali? Svedok MILUTINOVIĆ: Po Jelaš šumi da, po Jelaš šumi da, da. ZAMENIK TUŽIOCA: A po naselju samom? Svedok MILUTINOVIĆ: Ne. Samo na dan odlaska jedinica za razoružanje po rovovima sela. ZAMENIK TUŽIOCA: Kažete bio sastanak komande brigade pre ovog napada? Možete li vremenski opredeliti kada je bio taj sastanak u odnosu na sam dan napada? Svedok MILUTINOVIĆ: Pa, obično se dva do tri dana davao zadatak da se pripremi jedinica, ako ima neki zadatak, u tom slučaju za Lovas treba za razoružanje paravojnih jedinica jedno dva, tri dana pre toga je rečeno da će, a dan uoči je sam bio dogovor i... ZAMENIK TUŽIOCA: I ko tom sastanku prisustvuje? Svedok MILUTINOVIĆ: Na tom sastanku prisustvuju komandanti jedinica i organi komande. ZAMENIK TUŽIOCA: Da li je tom sastanku prisustvovao neko iz ovih drugih jedinica, vi ste rekli tamo TO Tovarnik? Svedok MILUTINOVIĆ: Pa, bilo je nekih ljudi koje ja ne poznajem, stvarno ne poznajem. ZAMENIK TUŽIOCA: Znači, bilo je nekih ljudi koji nisu iz sastava vaše komande na tom sastanku kada je dogovoren napad? Svedok MILUTINOVIĆ: Bilo je nekih ljudi, ja da vam kažem stvarno ne znam, zato što sam ja, to vode ovi načelnik štaba i komandant, a ja to... ZAMENIK TUŽIOCA: Da li ste na tom sastanku čuli, pored tog zaduženja koje ste vi dobili, koje zaduženje imaju drugi delovi jedinice ili oni koji će učestvovati u budućem napadu? Svedok MILUTINOVIĆ: Pa jesam čuo, kako bi mogo da planiram otvaranje vatre da nisam to čuo šta treba da radim. ZAMENIK TUŽIOCA: Dobro, to što vi treba da radite, da li ste čuli šta treba drugi da rade? Svedok MILUTINOVIĆ: Pa, i oni šta treba da rade. ZAMENIK TUŽIOCA: Da li ste čuli kod sastava, brojnosti i naoružanja su ti drugi koji treba da idu u napade? Svedok MILUTINOVIĆ: Nisam, nisam se upuštao toliko u te detalje, ne znam, ne mogu da vam kažem, ne znam. ZAMENIK TUŽIOCA: Da li ste vi znali kojoj jedinici dajete tu podršku, jer ne ulazite vi u selo, vi tamo negde sa neke udaljenosti otvarate vatru, koje su to jedinice, kog sastava, koje strukture treba da? 8
Lovas VI Soko Joševački Svedok MILUTINOVIĆ: To znam, TO, odred kolko broji orjentirno i moj bataljon oklopni koji tamo treba da pruži podršku. ZAMENIK TUŽIOCA: Jeste li vi konkretno znali koliko će brojati taj odred TO ljudi u tom dejstvu na Lovas nakon vaše? Svedok MILUTINOVIĆ: Pa ne znam, nisam, to možda 30 do 50 ljudi, ne bi trebalo da broji više. ZAMENIK TUŽIOCA: Koliko ste vi procenili da tamo ima tih snaga drugih koje treba da razoružate? Svedok MILUTINOVIĆ: Pa, rekao sam vam da sam procenio da je, ima jedna četa negde oko 60 naoružanih ljudi koji su na tom širem prostoru, znači i u selu i... ZAMENIK TUŽIOCA: Koje snage trebaju realno da napadnu tu, realno koliko bi tu trebalo? Svedok MILUTINOVIĆ: Pa, one snage koje smo i planirali, to su te snage. ZAMENIK TUŽIOCA: Znači, da li to znači da se konkretno planirali 50-60 ljudi ovih drugih da? Svedok MILUTINOVIĆ: Imao je tamo taj Odred, imao je Oklopni bataljon taj tu, i bio je Protivoklopni divizion gore na Repetitoru, to su ste snage, tu nije trebalo više. ZAMENIK TUŽIOCA: Da li ste imali informaciju da pored ovih snaga TO u nekom trenutku tu treba da se pojave još neke druge snage, vaše snage mislim, vaše? Svedok MILUTINOVIĆ: Ne znam, ne znam, nije mi to... ZAMENIK TUŽIOCA: Da li ste čuli za moguće aktivnosti i angažovanje nekih snaga Teritorijalne odbrane? Konkretno pitam, Teritorijalne odbrane TO Valjevo. Svedok MILUTINOVIĆ: Četvrte operativne zone, da, da, to i oni, na to i mislim. ZAMENIK TUŽIOCA: Na tom sastanku u toj komandi... Svedok MILUTINOVIĆ: Da, da. ZAMENIK TUŽIOCA: Da li je bilo reči i o tim jedinicama? Svedok MILUTINOVIĆ: Ja mislim da je bilo reč o tim jedinicama, da su one trebale da, kad jedinice TO iz Tovarnika uđu tamo, pa se to razoruža i da bi one trebale da sutra, znači sutra popodne, mislim, nisam siguran, nemojte me uzimati, jer nisam se bavio, meni je bitno bilo ovo moje da odradim. ZAMENIK TUŽIOCA: Da li ste na tom sastanku čuli da pored TO u tom napadu treba da učestvuju nekakvi dobrovoljci? Svedok MILUTINOVIĆ: Ne, nisam, nisam čuo za to. Dobrovoljaca što je bilo, to je bilo u, oni koji su bili u jedinicima, a znam da su neki bili ispadi, nekih tih jedinica i da je komanda Divizije naredila da se to, da je, valjda su ih oterali negde posle toga, da su pravili neke ekcese i da ih je oterala. ZAMENIK TUŽIOCA: Da li znate ili ste čuli da je pre ove odluke o napadu na Lovas bio nekih pokušaja, da se sa nekim strukturama iz Lovasa napravi nekakav dogovor da ne dođe do napada, da se preda oružje ili tome slično? Svedok MILUTINOVIĆ: Ja ne znam da li je bilo, to nije bio moj resor da to vodim, možda je bio, možda nije, ja ne znam, nisam, ne bih vam ja to sad da vam tvrdim, verovatno da su bili voljni da to predaju mogli su do tada. ZAMENIK TUŽIOCA: Ja vas pitam da li znate za konkretne pregovore između nekih iz Lovasa? Svedok MILUTINOVIĆ: Ne znam, ne znam. ZAMENIK TUŽIOCA: Da li se tu noć pre napada neko iz vaše komande obraćao tim ljudima o delovima, kako rekoste, mislim kako rekoste TO i davao uputstva, savete šta je i kako da se? Svedok MILUTINOVIĆ: Kako da se obraćate? 9
Lovas VI Soko Joševački ZAMENIK TUŽIOCA: Postrojio jedinicu i obratio im se, ide se u napad, tako i tako? Svedok MILUTINOVIĆ: Ja znam, kolko ja znam da ja nisam, a ne znam, ne verujem da je neko drugi, ko bi se, to toliko jedinica ima u brigadi gde bi to stigo komandant brigade da to sad, ili ja ili bilo ko. Ja sam inače u mojim divizionima svaki dan, i oni to znaju. ZAMENIK TUŽIOCA: Ovde jedan od optuženih Milan Devčić u jednom delu svog iskaza između ostalog je rekao da je nekih pet, šest oficira bilo prisutno uveče oko 19 sati pred komandom, kada im se obratio komandant Lončar, tu su bili iz policije, delovi Teritorijalne odbrane i dobrovoljci, pet, šest oficira, pa nabraja. Da li ste vi poznavali nekog oficira Kamberija? Svedok MILUTINOVIĆ: Koga? ZAMENIK TUŽIOCA: Kamberi. Jesam li dobro? Svedok MILUTINOVIĆ: Ne, ne Kamberi, on se zove Kamber Slobodan. ZAMENIK TUŽIOCA: Jel bio tu prisutan? Svedok MILUTINOVIĆ: Ne znam da li je on tu bio, ja zna, a on je inače operativac bio. ZAMENIK TUŽIOCA: Ne, ne, na sastanku je li bio tom vašem?
Svedok MILUTINOVIĆ: Da, da, bio je na sastanku, pošto je operativac on je bio tu. ZAMENIK TUŽIOCA: Zatim kaže tom prilikom, znači prilikom obraćanja Lončara da je bio znači komandant Lončar, pa je pukovnik Kamber, Milutinović, Radosavljević, Vukelić Milan. Svedok MILUTINOVIĆ: Vukelić Milan? ZAMENIK TUŽIOCA: Da. I Milutinović, da li je bio još neki Milutinović iza vas u toj jedinici? Svedok MILUTINOVIĆ: Ja pošteno da vam kažem sem mene drugog Milutinovića nije bilo, ja sam jedini bio Milutinović, načelnik artiljerije. ZAMENIK TUŽIOCA: To vam kažem zbog toga što? Svedok MILUTINOVIĆ: A da sam bio u komandi, jesam bio u komandi, a da je držao... ZAMENIK TUŽIOCA: Pitam vas konkretno za to da? Svedok MILUTINOVIĆ: Ja vam konkretno i odgovaram, da nisam bio, nikakav govor kad je bio, kakav govor, to kiša, vreme, nevreme. ZAMENIK TUŽIOCA: Jeste li vi pre tog napada dobili naredbu, pismenu naredbu od 10