Objektiv 14.01.2021.

Vodič kroz film, TV i muziku • objektiv@pobjeda.me

Četvrtak, 14. januar 2021. • broj 253.

ili:

zbog čega brojne loše odluke kreatora Majkla Hirsta ipak nijesu jače od iznenađujuće dostojnog finala posljednje sezone serije „Vikings“ Str. 10. i 11.

Saga kojoj su se vratili bogovi

2

ÄŒetvrtak, 14. januar 2021.

Četvrtak, 14. januar 2021.

A cappella

Broj Jedan D

ilan Dog, Marti Misterija, Teks Viler i Kit Teler, Zagor i Čiko, Alan Ford, Blek Stijena, Mister No, Kapetan Miki... Ne znam koliko današnje generacije imaju dodirnih tačaka s ovim štivom, ali oni koji pamte malo jugoslovenskog duha i vremena, sigurno znaju o čemu govorim.

Sjećam se da su stripovi bili jeres. Da smo se, zbog ne tako dobrih ocjena u školi, najčešće sakrivali od roditelja koji su mahom bili stava da se čitanjem stripova gubi dragocjeno vrijeme i da je to jedan od glavnih razloga za stihijsko učenje i „dodavanje gasa“ tek pred polugođe ili kraj školske godine.

Međutim, iz ove perspektive, ti i takvi stripovi, jako su uticali na formiranje urbane svijesti tinejdžera i siguran sam, doprinosili unapređivanju ukupnog intelektualnog sklopa svakog čitaoca.

*** Sada ljubitelja ovakvih stripova skoro i da nema. Sigurno je da ne postoji jaka čitalačka scena jer štampa polako umire. A čitati onlajn nije isto kao i ogaraviti ruke o freški grafit.

Među svim ovim naslovima, posebno mjesto pripada „Alanu Fordu“. U tom stripu, živopisni likovi kao što su Broj Jedan, ser Oliver, Bob Rok, Grunf i mnogi drugi koji su cirkulisali kroz tajnu TNT grupu, morali su ostati u sjećanju svakome ko je makar jednom uzeo u ruke strip Magnusa i Maksa Bunkera. „Alan Ford“ doživio je megapopularnost samo u tadašnjoj Jugoslaviji i u Italiji. Iako je slavna cvjećara, baza TNT grupe, bila smještena u Njujorku, ovaj strip nikada nije bio preveden na engleski. Kod nas, ostvario je ogroman uspjeh zahvaljujući sličnosti sa našim mentalitetom, a u njemu su se na razne (duhovite) načine tretirale i aktuelne pojave u društvu.

Nekada su se replike iz „Alana Forda“ prepričavale naveliko, a bilo je lako primjenjivati ih i u životnom kontekstu. Jedna od poznatijih kovanica Broja Jedan glasi“ „Ako kaniš pobijediti, ne smiješ izgubiti“. Ovaj i mnogi drugi citati postali su sastavni dio moderne pop kulture tih godina ali i fantastičan rezervoar mudrosti i smijeha.

Današnji svijet, samim tim i Crna Gora, pomalo podsjeća na stvarnost „Alana Forda“.

Današnji svijet, samim tim i Crna Gora, pomalo podsjeća na stvarnost „Alana Forda“. Početak vakcinacije u drugim zemljama budi nadu u što skoriji izlazak iz kovid krize, ali ostaje bojazan – gdje smo tu mi, što se dešava s našim planom imunizacije i zašto ćemo biti među posljednjima koji će početi sa primjenom vakcine

našim planom imunizacije i zašto ćemo biti među posljednjima koji će početi sa primjenom vakcine. Na tržištu vlada jagma i potpuno je logično da „veći“ imaju prioritet.

Dok se ti veći malo ne dovedu u red, vjerovatno ćemo mi biti u stand by poziciji i bićemo prinuđeni da restriktivne mjere držimo na snazi malo duže. Stoga, svakog normalnog brine činjenica da su naše nadležne državne zdravstvene institucije dobrano popustile sa mjerama, ukidajući međugradski prevoz i otvarajući granice za slobodan ulazak u Crnu Goru bez PCR testova, kada u isto vrijeme sve restriktivne mjere važe za naše građane koji se odluče da putuju.

Istovremeno, kako kažu zvaničnici iz sistema zdravstva, situacija se polako stabilizuje, pada broj hospitalizovanih pacijenata pa je to valjda razlog za popuštanje. Što je sa činjenicom da smo i dalje na dnevnom nivou od 25-30 odsto oboljelih u odnosu na broj testiranih?

U isto vrijeme, jedna od mjera je i zabrana izvođenja muzičkog programa u klubovima i kafićima, što će vjerovatno dotući već ranjene privredne subjekte kojima je u opisu djelatnosti ugostiteljstvo. Kao logična posljedica, smiješi se potpuna nemaština svima koji su životni put trasirali kroz muziku, svirajući po tim klubovima i ostvarujući kakve-takve prihode od kojih ne mali broj muzičara plaća kirije, račune za struju i vodu ali i ono najvažnije – puni frižider.

Dakle, situacija nije bajna, naprotiv. Ako se ubrzo ne pronađu neka funkcionalna i opšteprihvatljiva rješenja, slijedi histerija kolektivnih razmjera.

Činjenica je da nijesmo baš navikli na promjenu vlasti i da sve to izgleda prilično konfuzno.

U jeku pandemije, ali i dostupnosti manjeviše svih svjetskih televizijskih kanala, lako je pratiti što se zbiva po svijetu. Pitanje je samo da li su baš svi izvori relevantni i kome se može nedvosmisleno vjerovati, ali činjenica je da nam informacije ne fale.

Početak vakcinacije širom svijeta budi nadu u što skoriji izlazak iz kovid krize, ali ostaje bojazan – gdje smo tu mi, što se dešava s

Dan po dan, sve više smo svjesni činjenice da nam životi, polako ali sigurno poprimaju ambijent cvjećare iz „Alana Forda“. Samo što se ne zna tačno ko su likovi – ko je Broj Jedan, ko Alan, a ko Grunf.

Dokaz su upravo Grunfove izjave, tako lako primjenjive na naše živote: „Bolje nečastan bijeg nego častan poraz“, „Ko izgubi dobitak, dobije gubitak“ ili „Ne predaj se nikad, osim kad moraš“.

Ako je za utjehu, bolje da ličimo na Alana Forda nego na Martija Misteriju, na primjer.

Makar imamo materijala za dobru zajebanciju.

Piše: Vladimir MARAŠ

***

3

4

Četvrtak, 14. januar 2021.

U FOKUSU

Dvadeset filmova koje jedva

lithub.com

Gužva

Oskar Ajzak u pokerašoj osveti „The Card Counter“

pinterest.com

Ejmi Adams u filmu Džoa Rajta

Kao da nije dovoljno to što ćemo konačno vidjeti „Dune“ Denija Vilneva i „The Many Saints of Newark“ Dejvida Čejsa, neki od najvećih svjetskih režisera imaju adute u rukavu.

Neki čak i dva!

T empireonline.com

Piter Džekson u doku-lovu na Bitlse

ačno je da spadamo u rijetke koji tvrde da 2020. ipak nije bila toliko sušna. Ipak, poslije prekopavanja po najavama ovogodišnjih filmova čije su premijere već potvrđene ili barem vrlo vjerovatne – nije nam dobro. Kao da nije dovoljno to što ćemo konačno vidjeti toliko odlagane „Dune“ Denija Vilneva ili „The Many Saints of Newark“ Dejvida Čejsa - filmski prednastavak kultne HBO serije „The Sopranos“... Nego nas tokom 2021. čeka toliko ostvarenja najznačajnijih filmskih autora, da nam se vrti u glavi kad ih ugledamo na jednom mjestu.

Odabrali smo 20 kojem se najviše radujemo, i to na jedvite jade, sa velikom gužvom u šesnaestercu, uz švercovanje dva boksića i barem još tuce naslova koje vrijedi čekati sa nestrpljenjem na velikim i malim ekranima.

The Little Things

Da godina počne jako pobrinuće se Denzel Vošington i Rami Malek u cipelama LA detektiva u psihološkom trileru „The Little Things“. U filmu Džona Lija Henkoka, koji 29. januara stiže na HBO Max, policijski dvojac loviće serijskog ubicu kojeg igra Džared Leto. Znajući da je Stiven Spilberg odustao od režije zbog „previše mračne priče“, očekujmo neo-noar koji nije baš za širu publiku... I nadajmo se da će ponuditi mnogo više od fantastične igre provjerenog glumačkog trija.

Malcolm and Marie Psiho-horor poslastica Edgara Rajta

Crveni tepih u Dolbi teatru neće se odmotati do kraja aprila, ali „Oskari, Oskari, Oskari!“ – piše svuda po filmu „Malcolm and Marie“ koji stiže 5. februara. Još jedan

Četvrtak, 14. januar 2021.

5

a čekamo da pogledamo na velikim i malim ekranima

thewrap.com

a u šesnaestercu

crno-bijeli Netfliksov hit u najavi snimljen je tokom pandemije, sa sjajnom Zendejom i Džonom Dejvidom Vošingtonom ispred i Semom Levinsonom, iza kamere. Znajući što su Zendeja i Levinson izveli u HBO hitu „Euphoria“, naročito u jednočasovnom TV specijalu takođe snimanom tokom karantina, malo je reći da je „Malcolm and Marie“ jedan od filmova kojima se najviše radujemo.

Last Night in Soho

Šezdesete godine, London. Tomasin Mekenzi dolazi u grad da upozna idola, glamuroznu pjevačicu koju igra Anja Tejlor-Džoj (!). I naravno da sve polazi po zlu. Psiho-horor „Last Night in Soho“, na radost svih filmofila koji obožavaju tvistove i neočekivane žanrovske igrarije Edgara Rajta, stiže u aprilu.

The Woman in the Window

Jedna od potencijalno najvećih psiholoških glavolomki godine spremljena je u kuhinji čovjeka koji nam je dao remek djelo „Atonement“ (2007) i odličnu Čerčilovu biografiju „Darkest Hour“ (2017). U filmu „The Woman in the Window“ Džoa Rajta, Ejmi

Dobro poznate čekalice Više napamet znamo, ali hajde da ponovimo hit naslove iz 2020. čije je premijere odložila pandemija. U aprilu končano stiže „No Time to Die“, novi Džejms Bond od kojeg se očekuje više nego inače zbog režisera Kerija Fukunage („True Detective“) i koscenaristkinje Fibi Voler-Bridž („Fleabag“). Tu je i „Black Widow“ sa Skarlet Johanson, ali od niza marvelovaca ipak najviše obećava „Eternals“ u režiji Kloi Žao. Baš nas zanima kako će se autorka meditativnih filmova poput „Nomadland“ snaći sa superherojima i novom fazom Marvelovog univerzuma, čije će do sada neobrađene likove iznijeti Anđelina Džoli, Kit Harington, Kumail Nandžijani, Selma Hajek i Ričard Maden.

Konačno ćemo vidjeti i: „Candyman“ producenta i koscenariste Džordana Pila; „The Father“ s Entonijem Hopkinsom; „The Nightingale“ sa sestrama Ele i Dakotom Faning; muzičku biografiju „Elvis“ Baza Lurmana; „The French Dispatch“ neponovljivog Vesa Andersona; akciju „Nobody“ u režiji Ilje Nišuljera („Hardcore Henry“, 2015) s Bobom Odenkirkom u drugačijoj ulozi od Džimija Mekgila u seriji „Better Call Saul“...

Od silnih nastavaka, vrijedi pomenuti dugo čekani „A Quiet Place II“. I možda ali samo možda: „Coming 2 America“ sa povratničkim Edijem Marfijem; „The Matrix 4“ sestara Vačovski; kao i „Space Jam: A New Legacy“ sa Lebronom Džejmsom, duhovnim nasljednikom Majkla Džordana...

Najveće nada svakako polažemo u stari, dobri Vilnevov „Dune“ koji 1. oktobra stiže u kina i na HBO Max, a imamo dobar osjećaj i u vezi sa „The Many Saints of Newark“. Dvanaestog marta vidjećemo što su pisac „Sopranovih“ i režiser Alan Tejlor uradili sa prednastavkom jedne od najboljih serija u istoriji, 13 godina nakon finala. Emocije su zagarantovane, ako ni zbog čega drugog, onda zbog toga što će mlađu verziju čuvenog Tonija Džejmsa Gandolfinija odigrati njegov sin Majkl...

Adams igra ženu s agorafobijom koja rijetko napušta kuću. Jednog dana sa prozora svjedoči napadu na komšinicu (Džulijen Mur). Prijavljuje slučaj, ali niko joj ne vjeruje. A sjutra se na komšinicinom mjestu pojavljuje neka druga žena...

The Northman

Ako će ijedan film obilježiti festivalske krugove, biće to „The Northman“ sjajnog Roberta Egersa. Deseti vijek, Island, Aleksander Skarsgard kao nordijski princ Amlet koji je poslužio kao inspiracija za Hamleta; Itan Hok, Vilem Dafo, Nikol Kidman i Bjork (!) u sporednim ulogama... Srčana srčko, izdrži.

Annette

Srčani udar zagarantovan je i samo pri pomisli da Leo Karo ima novi film „Annette“. Vjerovali ili ne, nakon ludačkog „Holly Motors“ (2012) skuvao je mjuzikl u kojem Adam Drajver igra stend-ap komičara, a Marion Ko-

The Tragedy of Macbeth

Prvi film čiju režiju neće zajednički potpisati braća Koen zasnovan je na čuvenom škotskom kralju Viljema Šekspira. U Džoelovom „The Tragedy of Macbeth“ naslovnu ulogu igraće Denzel Vošington. Kad na to dodate Brendana Glisona i jednu Frensis Mekdormand u koži tragične Lejdi Magbet... Temperatura raste, zar ne?

Three Thousand Years of Longing

Isto važi i za novi film Džordža Milera. U epskoj fantazijskoj romansi (!) „Three Thousands Years of Longing“ Tilda Svinton igra ženu koja na putu kroz Istanbul pronalazi duha u boci (Idris Elba). I toliko je prazna i bezvoljna, da ne može da smisli ni tu jednu-jedinu želju koju bi mogao da joj ispuni... Sve dok njenu usahlu želju da bude voljena ne raspire njegove priče.

The Unbearable Weight of Massive Talent

Već padamo u nesvijest i od filma „The Card Counter“. Kako i ne bismo, kad režiju potpisuje jedan Pol Šrejder. U pokeraškoj priči o osveti i iskupljenju glavne uloge igraju Oskar Ajzak i Taj Šeridan, a glavni „objekat“ mržnje odigraće, ko bi drugi, Viljem Dafo.

Ako je zločin obožavati ludilo Nikolasa Kejdža, okujte nas u lance i bacite nas u more! Malo je stvari iz 2021. koji nas raduju kao „The Unbearable Weight of Massive Talent“. U akcionoj komediji Toma Gormikana, Kejdž prihvata milijardu dolara da bi došao na žurku meksičkog milijardera (Pedro Paskal). No, nakon što se ispostavi da je Meksikanac zapravo narko-bos i da je oteo njegovu suprugu i kćerku – moraće da odigra neke od svojih ikonskih uloga da bi ga umilostivio i natjerao da ih pusti. Neko je rekao meta-ludilo u fazonu „Being John Malkovich“ (Spajk Džounz, 1999)?

The Beatles: Get Back

The Lost Daughter

tijar njegovu ljubav, opersku pjevačicu.

The Card Counter

U nizu muzičkih dokumentaraca koji nas čekaju, uz dugo očekivani i odlagani „The Velvet Underground“ Toda Hajnza, najviše obećava film Pitera Džeksona. Tvorac kultne trilogije „LOTR“ pokazao je koliko mu leži dokumentarna forma u briljantnom „They Shall Not Grow Old“ (2018) posvećenom herojima Prvog svjetskog rata. Tako da, očekujmo najbolje od najboljeg i od doku-priče o snimanju albuma „Let It Be“ (1970) vječnih Bitlsa.

Roman Elene Ferante, prva režija sjajne Megi Džilenhol, zvijezda u usponu Pol Meskal („Normal People“), izuzetne Britanke Džesi Bakli i Olivija Kolman, plus Dakota Džonson, Ed Haris i Piter Sarsgard... Više nego dovoljno za neizdrž uoči premijere „The Lost Daughter“, drame o ženi koja tokom laganog ljetnjeg odmora postaje opsjednuta nepoznatom damom i njenom kćerkom.

Nastavak na sljedećoj strani

Četvrtak, 14. januar 2021.

goldposter.com

filmaffinity.com

6

Reminiscence

Sve oči uprte su u još jednu režiserku debitantkinju. U prvom solo projektu nakon hit serije „Westworld“, Liza Džoj isporučiće spoj noara i naučnofantastične romanse. U „Reminiscence“ Hju Džekman igra naučnika iz bliske postapokaliptične budućnosti koji nudi klijentima mogućnost da ožive bilo koje sjećanje. Nakon što se zaljubi u misterioznu damu (Tendi Njutn, najbolja glumačka karika „Westworlda“) i u jednom od sjećanja drugog klijenta otkrije njenu mračnu prošlost, nastaju nevolje u raju...

C’mon, C’mon

Prvim filmom nakon „Beginners“ (2010) i „20th Century Women“ (2016), Majk Mils odvešće nas na road trip sa Hoakinom Feniksom.

Zaplet A24 dramedije „C’mon, C’mon“ vrti se oko mrzovoljnog umjetnika koji vodi malog nećaka na putovanje širom Amerike. Zvuči jednostavno, ali i vrlo obećavajuće znajući koliko su vješte i šarmantne Milsove studije karaktera.

Deep Water

Adaptacija romana Patrisije Hajsmit („The Talented Mister Ripley“, „Carol“) i prva režija Ejdrijena Lajna nakon „Unfaithful“ (2002) sa Ričardom Girom i Dajen Lejn. Poslije pauze od 19 godina vraća se erotskim psihološkim trilerom „Deep Water“ u kojem Ben Aflek i Ana de Armas igraju bračni par zbog čijih mental-

nih igrica počinju da se gomilaju leševi. Uz Zeka Helma, drugi scenarista je Sem Levinson.

Bios

Glavni junak novog filma Migela Sapočnika, najboljeg režisera u „Game of Thrones“ istoriji, možda može da zasluži mjesto kraj Džona Vika i Roberta Nevila („I Am Legend“, 2007) zbog ljubavi prema jedinom krznatom prijatelju. To što ga igra jedan od najobožavanijih glumaca sigurno ne otežava postapokaliptičnom „Bios“ da se upiše na listu filmova sa najdirljivijim prijatljstvima čovjeka i psa, a ni nama da unaprijed pustimo poneku suzu čekajući premijeru. U aprilu, vidjećemo Toma Henksa u ulozi inženjera oboljelog od kancera koji je ujedno i posljednji čovjek na Zemlji, kako pravi malog androida, da bi čuvao njegovog psa nakon što umre.

Problem? Pas i android se ne podnose.

Benedetta

Kanski festival već je pikirao jedno od najvećih filmskih uzbuđenja godine.

U prvom filmu nakon „Elle“ (2016) Pol Verhoven uroniće u 17. vijek i jedan manastir u Italiji... I sudeći prema njegovom autorskom dodiru i savršenom posteru filma „Benedetta“, daće nam najerotičniji (lezbejski) triler 2021.

Cherry

Poslije velikog uspjeha dvodjelne sage o Avendžerima, svi jedva če-

kaju da vide što Entoni i Džo Ruso imaju da kažu mimo Marvelovog univerzuma. Odgovor stiže već 26. februara, na striming servisu Apple TV+, gdje je zakazana premijera krimi-trilera „Cherry“.

Glavnu ulogu igra Tom Holand, a priča se vrti oko bivšeg vojnog medicinara sa posttraumatskim stresnim poremećajem koji pljačka banke da bi platio opijate od kojih je zavisan.

King Richard

Iako zvuči kao viteška drama, „King Richard“ je ipak HBO Max priča o malo drugačijoj vrsti podvižnika.

Film Rejnalda Markusa Grina biografija je Ričarda Vilijamsa, oca slavnih sestara Serene i Venus. Igra ga Vil Smit, koji vjerovatno neće imati problem da dočara motive, želje, izazove, nadanja i opsesije čovjeka koji ih je pretvorio u teniserske superstare.

Green Knight

Vitešku fantaziju ostavili smo za kraj. „Green Knight“ u režiji Dejvida Lauerija („A Ghost Story, 2017; „The Old Man and the Gun“, 2018) fokusiran je na ser Gavejna (Dev Patel), nećaka kralja Artura (Šon Haris), koji se upušta u misiju da pronađe zloglasnog džina zelene kože. U sporednim ulogama u filmu studija A24 pojavljuju se Alisija Vikander i Džoel Edžerton, a kako će sve to izgledati vidjećemo krajem jula.

Marija IVANOVIĆ-NIKIČEVIĆ

Pod znakom pitanja Mnogi „zvučni“ filmovi još nemaju potvrđene datume. Između ostalih, tu su dva filma Ridlija Skota s Adamom Drajeverom – istorijska drama „The Last Duel“ sa Metom Dejmonom, Benom Aflekom i Džodi Komer (!), te krimić „Gucci“ u kojem igraju Džared Leto, Al Paćino, Džeremi Ajrons i Lejdi Gaga.

Dva potencijalna hita ima i Giljermo del Toro. Prvi je psiho-triler „Nightmare Alley“ sa Bredlijem Kuperom, Toni Kolet, Ričardom Dženkinsom, Ronom Perlmanom, Runi Marom i Kejt Blanšet.

No, drugi je mnogo zanimljiviji. U Netfliksovoj adaptaciji „Pinocchio“ Del Toro i Mark Gustafson posegnuli su za stop-animacijom koja odlično leži Giljermovom prepoznatljivom stilu u kojem se miješaju fantazijski horor i melanholija.

Nadamo se da ćemo u 2021. vidjeti i: satiru o plastičnoj hirurgiji Rubena Ostlunda „Triangle of Sadness“ sa Vudijem Harelsonom; „Radioscopie“ francuske autorke Kler Deni sa Žilijet Binoš; „Bergman Island“ sa Timom Rotom i Viki Krips; „Decision to Leave“ Park Čan-Vuka, „Don’t Woory Darling“ u režiji Olivije Vajld sa Florens Pju i Šajom Labafom; film o zlatnom dobu Holivuda „Babylon“ Demijena Šazela sa Maro Robi i Bredom Pitom...

Zatim, šuška se da Kan čeka „The Last Planet“ sa Markom Rajlensom i „The Way of the Wind“ u kojima se Terens Malik bavi epizodama iz Hristovog života dodajući im „mračni obrt“. Tu su i: „Amsterdam“ Dejvida O’Rasela; „Red Rocket“ Šona Bejkera; „Next Goal Wins“ divnog Taike Vaitija sa Majklom Fasbenderom u satiričnoj ulozi fudbalskog trenera; „The Power of a Dog“ sjajne Džejn Kempion sa Benediktom Kamberbačom; te „Memoria“ - povratak tajlandskog majstora Apičatponga Verasetakula s obećavajućom ulogom Tilde Svinton...

Opet, ni za jednim od ovih filmova ne plačemo kao za „Soggy Bottom“ Pola Tomasa Andersona i „Killers of the Flower Moon“ Martina Skorsezea. No, baš oni su na najdužem štapu...

7

Četvrtak, 14. januar 2021.

ZERKALO indiewire.com

Mlada glumica uspjela je da bez ijedne greške u koracima iznese kompleksnu dramu žene čiju je psihu slomio gubitak djeteta na porođaju

Režija: Kornel Mundruco uloge: Vanesa Kirbi, Šaja Labaf, Elen Burstin, Sara Smuk Trajanje: 126 min

Piše: Marija IVANOVIĆ-NIKIČEVIĆ

N

edovoljno govorimo o ženama čije se trudnoće ne okončavaju rađanjem novog života, nego smrću djeteta. Možda nas i ne bi trebalo kriviti. Nemamo snage da se suočimo ni sa mnogo jednostavnijim stvarima, a kamoli sa tako kompleksnim, pomiješanim osjećanjima onih koji su doživjeli tu nesreću. Takvo iskustvo imali su i Kornel Mundruco i Kata Viber, mađarski režiser i scenaristkinja najpoznatiji po filmovima „White God“ (2014) i „Jupiter’s Moon“ (2017). Za one željne katarze, koji su osjetili sličan gubitak ali i za nas koji želimo da bolje razumijemo tako važnu i nedovoljno tretiranu (filmsku) temu mađarski par pronašao je snagu da progovori.

Neviđen realizam

Rezultat te hrabre i nimalo jednostavne odluke je „Pieces of a Woman“... Film čiji je jedan od izvršnih producenata Martin Skorseze.

Tour de force nevjerovatne Vanese Kirbi, najpoznatije po ulozi princeze Margret u seriji „The Crown“. I Netfliksova drama čija je nezaboravna uvodna scena porođaja, od 23 minuta snimljenih u jednom-jedinom kadru, već stvar filmske istorije.

Da odlično zna kako da kupe pažnju već prvim kadrom, mađarski par pokazao je i filmom „White God“ u kojem se psi lutalice hičkokovski okreću protiv ljudi, i imigrantskom dramom „Jupiter’s Moon“. Opet, u filmskom debiju na engleskom jeziku, koji je premijerno prikazan na prošlogodišnjem izdanju Venecijanskog filmskog festivala, uspjeli su da prevaziđu sva očekivanja.

Od starta znate da će Martin (Kirbi) porođaj krenuti po zlu. Da ni babica Eva (Moli Parker), ni budući otac Šon (ubjedljivi Šaja Labaf) neće moći da joj pomognu. Opet, „Pieces of a Woman“ ostavlja vas zatečene. Njegova uvodna scena ne može se upo-

Labaf i Kirbi u neujednačenoj drami mađarskog režisera

„Pieces of a Woman“: glumački tour de force s uvodom za istoriju

Zapamtite ime Vanese Kirbi rediti ni sa jednim porođajem prikazanim na velikom platnu.

Prateći ih kako prelaze iz sobe u sobu, nose Martu od kauča do kade, od kupatila do spavaće sobe – ne možete ni da gledate, ni da skrenete pogled. Fotografija Bendžamina Louba, način na koji dodaje dokumentarni ukus igranoj formi, kamera koja diše u vrat izvanrednim glumcima i pojačava klaustrofobiju – nijesu za poštovanje nego za strahopoštovanje.

Izgubljena studija

Ta 23 minuta snimljena kamerom iz ruke, čija napetost raste iz sekunde u sekundu, pretvaraju stan mladog bostonskog para u grotlo čistog (egzistencijalnog) užasa. Možda bi još samo rumunski režiser Kristijan Munđiju bio u stanju da izvuče više iz ovakvog naturalizma.

Kamo sreće da je i ostatak tako hipnotišući; da rastavlja gledaoce na komadiće na koje aludira naslov...

Nažalost, „Pieces of a Woman“ doživljava sunovrat. Mimo fascinantne Vanese Kirbi, koja je osvojila Volpi Cup za najbolju glumicu u Veneciji, za sat i po neće obnoviti ni približno početno iskustvo.

„Pieces of a Woman“ u nastavku djeluje kao američki rimejk izuzetno snažne i realistične evropske drame.

Umjesto izuzetnog miksa Munđijua, Bergmana i Kasavetisa, trpajući sve i svašta a razrađujući malo što, režiser je izgubio oštricu. Dozvolio je da melodrama i neuvjerljiva sudska drama pojedu studiju karaktera i jednog kompleksnog duševnog stanja koje rijetko imamo priliku da gledamo na velikom platnu.

Mundruco je nepotrebno zakomplikovao film; kao da tema sama po sebi nije dovoljno teška i intrigantna.

Kroz lik Martine kontrolišuće majke Elizabete (legendarna Elen Burstin) ubacio je i priču preživjelih žrtava konc-logora, pa čak i motiv porodične borbe s Alchajmerom – a oslabio je i Labafov lik uvlačeći nezrelog Šona u nepotrebnu preljubu sa porodičnom advokaticom (Sara Snuk iz serije „Succession“).

Kamen spoticanja

Nijedan od tih motiva možda ne bi bio suvišan da je Viber znala kako da ih razradi. Nažalost, scenario je najveći kamen spoticanja potencijalno velikog filma. Dijalozi su neuvjerlji-

vi; glavni poetski simboli ( jabuke, fotografije, osušene biljke u stanu) sve samo ne suptilni – a odluke i motivi likova zbrčani i nerazjašnjeni.

Do kraja filma nećemo saznati ni osnovne stvari poput toga zbog čega su Marta i Šon insistirali na porođaju daleko od bolnice – a kamoli (najvažnije) kakve su osobe i ko su jedno drugom uopšte bili. Prvo prije, a onda i nakon gubitka tek rođenog djeteta.

Opet, ponavljamo, bez obzira na to što „čista desetka u najavi“ na koncu nije zaslužila više od mršave sedmice, „Pieces of a Woman“ je obavezno filmsko štivo zbog istorijske uvodne scene i fenomenalne glume.

Iako su joj režiser i scenaristkinja otežali posao, Vanesa Kirbi uspjela je da iznese izuzetno kompleksnu ulogu slomljene žene kojoj ni samoj nije jasno što joj se dogodilo. Čiji se odnosi sa najbližima lome u paramparčad zbog njihovih „ideja“ o tome što jedna majka treba da radi i osjeća nakon smrti djeteta. I čija je priča toliko moćna, da bi morala pokrenuti i druge filmske autore i navesti ih da se pozabave sličnim temama.

Ocjena: 7/10

8

Četvrtak, 14. januar 2021.

LISTALICA

Naslovi kojima se vrijedi vratiti na početku još jedne Kvenžan Valis u kompleksnoj ulozi u „Beasts of the Southern Wild“

amazon.com

britannica.com

Težak, ali izuzetno važan filmski zalogaj „Moonlight“

Bastioni filmske n

S

ada je već izvjesno da će se bezgranični stres 2020. preseliti i u ovu godinu, pa nam scenario nalaže da se spremimo i počnemo sa sklapanjem nove „slagalice“. Iako se prethodnih 12 mjeseci činilo da ćemo biti uskraćeni za kvalitetne serije i filmove, ostvarenja koja su uspjela da izbjegnu krizu potvrdila su da i u vanrednom stanju prave magije ne fali. Ipak, za adekvatan ulazak u 2021. potrebni su nam filmski odgovori na dilemu koja igra oko prisustva „svjetlosti na kraju tunela“. Da bismo ih dobili, vratili smo se unazad i prekopali filmsku istoriju.

U ovom konfuznom i bizarnom vremenu potrebni su nam, više nego ikada, filmovi koji daju nadu. Sedma umjetnost zapravo i jeste odgovor

Sedma umjetnost i jeste odgovor na scenario koji upravo živimo.

Samo je pitanje kako u tako nepreglednom moru naslova odabrati one koji mogu da zaintrigiraju i upale svjetlo na kraju tunela na scenario koji upravo živimo, što se i dokazalo mnogo puta kroz istoriju. Samo je pitanje kako u tako nepreglednom moru naslova odabrati one koji mogu da zaintrigiraju i upale svjetlo na kraju tunela. A evo i našeg izbora filmova koji olakšavaju boravak u pećini i vraćaju nadu do konačno izlaska iz mraka...

suit of Happyness“, biografijom prodavca Krisa Gardnera kojeg je na velikom platnu skoro bez greške odigrao Vil Smit. Topla priča o Gardnerovim mukama, životu na ulici, podizanju petogodišnjeg sina i pronalasku rješenja efikasno je sredstvo da se otvore vrata konceptu nadanja.

The Pursuit of Happyness

The Intouchables

Italijanski režiser Gabrijele Mućino započeo je hod holivudskom trasom 2006. godine filmom „The Pur-

S vremena na vrijeme na filmskoj sceni pojavi se neki pomalo nevidljivi naslov koji za vrlo kratko vrijeme uspije da preraste u senzaciju. Jedan od njih je i francuski „The Intouchables“ (2011) u režiji Olivijea Nakašea i Erika Toledana. Istinita priča o prijateljstvu bogataša s invaliditetom i njegovog njegovatelja na koncu šalje perfektnu poruku za paljenje „svjetla na kraju tunela“.

Moonlight

Predivna družina iz crtaća „Land Before Time“

Oskarom nagrađena drama u režiji Berija Dženkinsa otvorila je vrata često zaboravljenim temama. „Moonlight“ (2016), sa temeljnim istraživanjem života mladog Afromaerikanca Čirona, njegovog seksualnog opredjeljenja i identiteta, kao i emocionalnog zlostavljanja -

bio je težak ali važan zalogaj za svijet sedme umjetnosti. Koncizan scenario, efektne scene i emotivan finiš udarili su frešak pečat na modernu filmsku produkciju.

It’s a Wonderful Life

Nadahnuti „It’s a Wonderful Life“ režisera Frenka Kapre stigao je 1946. godine kao naručen. Slomljena zemlja i izgubljeni životi nakon Drugog svjetskog rata tražili su neku udicu na koju bi se mogli zakačiti.

Da mu takve teme najbolje leže Kapra je dokazao režirajući preslatku dramu u kojoj se Džejms Stjuart suočava sa životnim odlukama, uz asistenciju anđela. Ako postoji jedno ostvarenje koje treba pogledati na početku još jedne neizvjesne godine, to je ova praznična fantazija.

All Is Lost

Skoro pa i neprimjećen „All is Lost“ sa Robertom Redfordom u glavnoj i jedinoj ulozi čini se kao idealan predstavnik liste filmova nade. Film iz 2013. u režiji Džefrija S. Čandora o čovjeku koji se praktično izgubi na morskoj pučini bolje je prošlo pred evropskom nego pred američkom publikom. Gluma velikog Redforda,

Četvrtak, 14. januar 2021.

e konfuzne i bizarne godine

nytimes.com

Fenomenalna japanska porodica u kanskom hitu „Shoplifters“

filmaffinity.com

nade

9

sasvim očekivano, pobrala je najveće čestitke.

Shoplifters

Iako su mnogi bili iznenađeni, sasvim je logično da je na Kanskom filmskom festivalu 2018, sa Kejt Blanšet na čelu žirija, japansko ostvarenje „Shoplifters“ Hirokazu Korede nagrađeno Zaltnom palmom. Predivna drama o disfunkcionalnoj porodici koja se bori protiv siromaštva možda ima negativniji ton od očekivanog za ovu listu, ali svaki lik porodice Šibata pojedinačno donosi nešto što može da upotpuni životnu slagalicu.

Beasts of the Southern Wild

Godine 2012. američki režiser Ben Zejtlin uveličao je program Sandensa dirljivom pričom o šestogodišnjoj Hašpapi koja se u odsječenoj zajednici bori sa životnim odlukama. „Beasts of the Southern Wild“, koje je u mnogim segmentima obilježilo taj filmski period, na specifičan način testira ali i slavi snagu jednog ne tako uobičajenog filmskog karaktera. Mlada Kvenžan Valis briljirala je u glavnoj ulozi ostavljajući prostor i otvorena vrata da se kompleksnost njenog lika još dugo istražuje.

The Other Side of Hope

Posljednji režiserski poduhvat fenomenalnog Akija Kaurismakija

Dirljiva biografija „The Pursuit of Happyness“ sa Vilom Smitom

lijepa je priča o biznismenu kojeg slučajne okolnosti spajaju sa emigrantom iz Sirije. Finac, koji je poznat kao autor koji se trudi da promijeni svijest o izbjeglicama, filmom „The Other Side of Hope“ (2017), dobitnikom Srebrnog lava u Berlinu, postavio je platformu za novi vid razumijevanja emigranata.

I probudio nadu da će njihova adaptacija na život zemlji u koju dolaze biti uspješna.

Billy Elliot

Godine 2000. simpatični, tada četrnaestogodišnji Džejmi Bel dobio je šansu da se bori protiv stereotipa o muškosti u filmu „Billy Elliot“ režisera Stivena Daldrija. Predivna drama, čija se radnja odvija u Engleskoj, fokusirana je na dječaka koji želi da postane baletan. Na tom putu čeka ga mnogo više zidova nego što

bi mu jedan scenario dao da preskoči. Na koncu, pouka priče je jednostavna i vrlo precizna u tipičnom stilu engleskog autora.

The Land Before Time

Liste u Objektivu teško mogu proći bez animacija. Prekopavajući po starijim naslovima koji i dan-danas važe za bastione filmske nade, najlogičniji i najefektniji izbor bio je „The Land Before Time“ (Don Blut, 1988). Putovanje preslatke ekipice dinosaurusa, na čelu sa Malim Stopalom, donosi čvrstu životnu slagalicu koja se do posljednjeg kadra polako ispunjava.

Selma

A gdje je „borba za bolje sjutra“, tu su i ostvarenja sa jakom političkom platformom. „Selma“ (Ava Duvernej, 2014) je film o hodajućem pro-

testu Afroamerikanaca koji traže pravo glasa šezdesetih godina prošlog vijeka. Režiserka je uspjela da napravi dobar balans emocija, pa je jedna prilično lagana fabula u finišu polako uokvirena fenomenalnim, legendarnim govorom Martina Lutera Kinga.

The Shawshank Redemption

- Toliko sam uzbuđen da jedva mogu sjedjeti mirno i zadržati jednu misao u glavi. Mislim da ovo može da osjeti samo slobodan čovjek – glase posljednje riječi koje izgovara Morgan Friman dok se prbližava obali Pacifika. I stvar su filmske istorije.

Remek djelo Frenka Darabonta iz 1994. godine, obožavani „The Shawshank Redemption“, zaokružio je sve ono što smo i tražili od svetionika filmske i životne nade.

L. MURSELJEVIĆ

10

Četvrtak, 14. januar 2021.

Vikings

serije

N

Čak ni oni kojima Vikinzi nijesu pri srcu (ako uopšte ima takvih) nijesu mogli da odvoje oči od sage o Ragnaru Lotbruku (Travis Fimel) i njegovim sinovima. Da ne požele da sruče pivo niz grlo svaki put kada dvoranom Kategata odjekne jedno „Skol!“. Da ne zažele barem jednom da podignu jedra Flokijevog (Gustaf Skarsgard) drakara... Ili da ne osjete barem sekund onog ludačkog adrenalina kad pagani i hrišćani ukrste mačeve.

A onda je sve pošlo dođavola... Sa Ragnarovom smrću u drugoj polovini četvrte sezone, Hirstove Vikinge napustili su bogovi. Sve nakon toga bila je samo blijeda kopija onoga što je bila, ali i što je mogla postati serija „Vikings“. I to je trajalo i potrajalo sve do druge polovine šeste sezone u kojoj je Hirst ipak uspio da podsjeti na stare, slavne dane serijala. I ipak priredi dostojno finale.

Nećete zamjeriti: nemoguće je govoriti o „Vikinzima“ bez svađanja sa samim sobom. Hirst je uspio da smućka tako čudnu oproštajnu sezonu, da joj je nemoguće dati samo jednu ocjenu. U posljednjih 20 epizoda ima toliko gluposti, toliko neoprostivih grešaka u koracima, toliko praznog hoda, toliko suvišnosti... A opet, ima i vrlo dobrih, iako osrednje skuvanih ideja. Pa čak i predivnih momenata, koji pokazuju da je kreator ipak imao plan i da je vrlo dobro razumio suštinu uspona i pada Vikinga.

Poslije prve, gotovo negledljive polovine sezone, koja će ostati najupamćenija po Lagertinoj (Ketrin Vinik) skarednoj smrti od ruke patetičnog Hvitserka (Marko Ilso) – serijal je krenuo nabolje. Mrcvarenje sa sedmično emitovanim epizodama na televiziji History Channel zamijenjeno je instant serviranjem svih deset nastavaka na Amazon Prajmu i Netfliksu.

Hirst je ostavio tuce repova nakon prve polovine sezone. Morao je da smisleno zatvori gomilu narativnih rukavaca koji su se sudarali, a da pritom ne

screenshot

Blijeda kopija

Bjornov odlazak u legendu

screenshot

ikad serija „Vikings“ nije bila prestižna televizija, ali kada je počela da se emituje 3. marta 2013. godine – činilo se da joj je prokleto blizu. Majkl Hirst imao je sve. Već poslije dvije sekunde uvodne špice i pjesme „If I Had a Heart“ Fever Ray znali ste da je ovakav koncept vikinške drame do sada neviđen na televiziji History Channel.

Hirstov ep vibrirao je od života. Prelijepo snimljen, atmosferičan, uokviren savršeno zagasitim nijansama sive, plave i crne - teleportirao je gledaoce pravo u svijet u kojem krv teče kao vino, a smrt se pije kao voda.

Neočekivano dostojna zavr

Saga ko vratili b Flokijev povratak, najljepši dio sezone

Prije nego što je ispisao posljednje poglavlje, Hirst je ređao samo smrt, patnju i destrukciju. Sve je to palo u vodu u posljednjoj sceni, uz dva Vikinga umotana u indijanska ćebad koji gledaju zalazak sunca naruši karakterizaciju, ne siluje logiku, ne opljačka vikinške legende - i pruži najbitnijim likovima zasluženi, epski kraj.

Bjornova legenda

Malobrojni fanovi koji su ostali do kraja nijesu vjerovali da će uspjeti, ali Hirst jeste uspio da ih demantuje. Ne potpuno – jer bismo u suprotnom, poslije sedam godina suživota, na kraju „Vikinga“ imali osjećaj kao da smo ušli u Valhalu. Ali, postigao je dovoljno za pošten oproštaj od sage.

Jedna od najbitnijih stvari u vezi sa novim epizodama jeste to što je Hirst već u startu dobro postavio Ragnarove sinove. Ta „raspodjela“ ragnarovskih osobina u njima nekako se izgubila u prethodnih 30 i kusur epizoda. Lutali su, tražili se, spoticali o nebitne narativne rukavce... Sada ne.

Od prve do posljednje sekunde Hirst ih je tjerao niz zečju rupu, da se suoče sa najboljim i najgorim osobinama koje su naslijedili od oca. Da prepoznaju

gdje počinje Ragnar, a gdje se nastavljaju i završavaju oni sami. I da iskuju sopstvene legende, što je od starta i bila poenta čitave serije u kojoj je Ragnar zamišljen kao sporedni lik.

Krenimo od Bjorna Gvozdenog (Aleksander Ludvig). Ragnarov najstariji sin oličenje je očevog autoriteta, sirove snage, sposobnosti da ujedini Vikinge. Ali i slabosti prema ženama...

Hirst je vrtio Bjorna gore-dolje, glupirao se, pretvarao ga u napaljenog klinca kojem par sisa i guzica vazda popiju pamet u presudnom trenutku. Tek da vam pripadne muka kad se sjetite njegovih „taktika“ na bojnom polju. Sigurno ne postoji gluplji ratni strateg od Bjorna, kralja Kategata...

Opet, sve je to djelimično isparilo i završilo na polici „karakterna osobina kao i očeva, pa neka mu je“ – nakon što je Hirst priredio Bjornov odlazak. Ragnarovog prvijenca upisao je u legendu „voskresnjem kojeg ne biva bez smrti“.

U trenutku kada se mrtvi a uskrsnuti Bjorn pojavio na konju pred vojskom

Ube, najvredniji sin Ragnara Lotbruka

brata Ajvara Beskosnog (Aleks HogAndersen) i ruskog kralja Olega (Danila Koslovski) – uspio je da zasjeni oca. Makar simbolično.

Ragnarovo smaknuće jeste najepskiji momenat cijelog serijala. No, Bjorn koji ne umire kad to hoće „ona koja uzima bez ruku“, već kada on to želi – sin u vječitoj očevoj sjenci konačno se izborio za sopstvenu legendu. E sad, čemu ona grobnica, a ne ispraćaj palog

Četvrtak, 14. januar 2021.

11

ršnica uprkos brojnim lošim odlukama Majkla Hirsta pinterest.com

ojoj su se bogovi

forbes.com

Ponižavajuća smrt velike Lagerte

Vijek kasnije na Netfliksu Netfliks je naručio spin of – i to od čak 24 (!) epizode. „Vikings: Valhalla“ još nema potvrđene glumce i datum premijere, ali šuška se da može stići do kraja godine. Hirst je za kompletno pisanje zadužio Džeba Sjuarta („Die Hard“), a radnja se seli 100 godina unaprijed i fokusira na nove istorijske ličnosti poput Lifa i Frejdis Eriksdotir, Haralda Hardrada i Viljema Prvog Osvajača.

Mnogo bitnije od toga kako je voljeni, izmučeni Floki, od one pećine sa krstom u kojoj smo ga vidjeli posljednji put, stigao do američkih domorodaca – jeste lice Gustafa Skarsgarda dok izgovara onu metaforu o mravu. I ton kojim objašnjava Ubeu zbog čega je Vikinge, gdje god bi pošli, uvijek čekala nesreća.

Plemenit sumrak

medium.com

Ajvar i negledljivi rukavac priče u Rusiji

kralja niz rijeku, uz prelijepi ritual spaljivanja strijelom... To pitajte Hirsta.

Ajvarove oči

Kreator je uspio da dostojno isprati i Ajvara i Hvitserka, dvije do sada najiritantnije karikature među Ragnarovim sinovima. Prvi je bio sjajan, dok kreator od njegove (i očeve) žeđi za osvajanjem i straha da može biti zaboravljen

– nije napravio grotesku. A i Hvitserk je imao momenata, posebno na bojnom polju (možda i najimpresivniji ratnik u petoj i šestoj sezoni), dok Hirst nije pretjerao, kao i onda sa Ragnarom, gurajući ga u zavisnost i samodestrukciju.

Na koncu, isplatila se Hirstova odluka da sve vrijeme drži Ajvara i Hvitserka zajedno, pa čak i u momentima kada ste sigurni da Beskosni sigurno može presuditi još jednom bratu. „Oči su ti poplavljele... Ne danas, brate.

Danas ne...“ S Ajvarom koji umire u Hvitserkovom naručju, grčeći se od straha od smrti i zaborava – najmlađem i navodno najzvjerskijem bratu dao je ranjivost koju nije imao njihov otac. A odlukom da Hvitserk pređe u hrišćanstvo i udalji se od opijata, pokazao je i da je i ovaj sin jači od Ragnara.

Vikinga koji je želio i pokušavao, ali nije mogao da se promijeni. I koji je tek u onoj jami sa zmijama konačno pronašao mir toliko sanjan za života.

A Ube (Džordan Patrik Smit)? Do samog kraja, sin koji je naslijedio Ragnarovu radoznalost, pamet, istraživački duh, žeđ za avanturom, otvorenost ka drugim kulturama– ostao je najbolji lik. Njega nijesu upropastili, a

ni njegovu Torvi (Džordžija Hirst, kreatorova kćerka) koja ostaje jedini snažni ženski lik koji nije poništen lošim odlukama.

Smaknute žene

Hirst voli da insistira na tome kako je „Vikings“ atipičan šou zato što su ženski jednako snažni kao muški likovi. A onda od Lagerte napravi jastuče za igle, a od jedne Gunhild (Raga Ragnars) – samoubicu?! Ma, dajte... Jedno je šekspirovski tragičan, a drugo tragično napisan kraj. Što smo vidjeli i u slučaju Ingrid (Lusi Martin) i đe, ničim izazvana, jedna vještica (bukvalno) i najobičnija ćurka završi kao kraljica Kategata... Takav finiš ne može da opravda ništa, pa ni ono „zlatno doba Vikinga je prošlo“.

Nego, Ube. Da vam je neko rekao da će jedan od najljepših kadrova televizijske 2020. biti dva Vikinga pokrivena indijanskim ćebadima kako sjede na plaži i gledaju zalazak sunca... Što biste odgovorili? Minimum jedno „pfffff“, zar ne? I na kraju jedan od najljepših kadrova stvarno bi onaj s Ubeom i Flokijem (!!!) na obali Vinlanda, kako Vikinzi zovu Sjevernu Ameriku...

Prije nego što je zaokružio sagu na obali Vinlanda, Hirst je ređao samo smrt, patnju i destrukciju. Od nezaboravnih strijela u Bjornovim grudima i spaljivanja gordog Olafa Stasitog (fantastični Stiven Berkof i najbolja smrt sezone), do onih problematičnije riješenih momenata, poput eliminacije Haralda Ljepokosog (Peter Franzen) i smiješnog smaknuća kralja Olega (bolje da je smakao cijeli smorni rukavac priče u Rusiji koji i ovako nije vodio nikud). Sve je to palo u vodu u posljednjoj sceni. U tom trenutku, dok Floki govori o potrebi za promjenom, čak toliko naivno ne djeluje ni onaj mahniti bijeg Ubea i desetak Vikinga od poludjelog Kjetila (Adam Kouplend), najprotraćenijeg lika sezone; pa čak ni Hirstova „tendencija“ da stalno ubija Torvinu djecu.

Vrijeme je da se stari načini zaborave.

I baš Ube, od svih Ragnarovih sinova, ima snagu da prihvati tu neizrecivu ideju da je život mnogo više od pripreme za Valhalu. Za jednu emociju skoro kao sa početka „Vikinga“. Za onaj osjećaj na koji smo zaboravili od kada Ragnara nema... I za jedan „sumrak Vikinga“ koji je mogao da bude toliko ljepši, plemenitiji i smisleniji, da su se bogovi ranije vratili Hirstu, zar ne?

M. IVANOVIĆ-NIKIČEVIĆ

Ocjena: 4/5 (finale) 3/5 (nove epizode) 2.2/5 (šesta sezona)

12

Četvrtak, 14. januar 2021.

netflix.com

serije

History of Swear Words

Netfliksov kr

Psovačka rapsodij D

a bi se skinulo prokletstvo sa psovki i drugih „ružnih riječi“ nije potreban poljubac princa. Dovoljan je samo pogled bez prezrenja.

Psovke tako, naravno, ne bi automatski postale lijepe i počele da žive životom princeze. Samo bi izašle iz ilegale i dobile i zvaničan status onoga što već jesu – sastavni dio života i načina na koji mnogi od nas ispoljavaju najintenzivnije emocije.

Postoji nešto prirodno, nešto krajnje ljudsko u psovanju. Voljeli ih ili ne, izbjegavali ih ili čuvali za specijalne prilike - istina je da nam psovke olakšavaju život.

Ljekovite rđe

Šarmantni domaćin Netlfiksovog serijala

Brojna naučna istraživanja dokazala su ne samo da se osjećamo bolje i slobodnije kad psujemo, već i da u slučaju kad nas nešto boli - i mi sočno opsujemo - prag tolerancije raste! Samo vratite film na posljednji put kada ste se posjekli, opekli ili okliznuli, koja je bila vaša prva reakcija?

Vjerovatno vam nije ni palo na pamet da je bol prošao brže i lakše zbog onog: „Šupi*kumaterinu!“ Ovo su samo neki od razloga zbog kojih je Netfliks snimio dokumentarnu seriju „History of Swear Words“ čiji se autori kroz humoristični pristup istražuju najrđavije riječi u engleskom jeziku.

U šest epizoda po 20 minuta, kroz intervjue s ekspertima iz etimologije, kognitivne nauke i istorije, ali i uz predstavnike pop kulture, otkrivamo što je to što psovke čini toliko fascinantnim i kontroverznim.

Da stvar bude još zabavnija,

domaćin serije je niko drugi do Nikolas Kejdž! Glumac koji je obožavan uprkos činjenici da zbog broja snimljenih filmova i kvaliteta koji varira za njega važi da „nikad u karijeri nije odbio nijednu ulogu“, sjedi u fotelji kraj kamina i priča o riječima koje prema bontonu nepristojne i neprikladne.

I naravno da je to sasvim dovoljno da vas zainteresuje da pogledate seriju.

Opet, ovaj doku-projekat je ipak malo više od zabave sa Kejdžom koji psuje.

Serija jeste zabavna, ali i zanimljiva i edukativna.

Može se naučiti mnogo o morfologiji ovih rđavih riječi; njihovoj upotrebi kroz istoriju; transformacijama u zavisnosti od socijalpolitičkog konteksta, uticaju pop kulture na njihovu tvorbu, ali i o bizarnim zanimljivostima koji se kriju iza svake od njih.

Prljavi bluz Svaka epizoda nosi ime po određenoj psovki i tematski je obrađuje. Od početne „Fuck“, preko „Shit“, „Bitch“, „Pussy“ i „Dick“, sve do „Damn“ koja i nije toliko naivna koliko se čini na prvi pogled. Gosti poput Sare Silverman, Nika Ofermana i Niki Glejser govore kako shvataju određene psovke, te kako se njihovo značenje mijenja u zavisnosti od toga kada i gdje su izgovorene i ko ih izgovara.

Tako žena može koristiti riječ „pussy“ ili „bitch“, a da ona ima i pozitivno značenje, dok kada je koriste muškarci opisujući dame ima isključivo negativno.

Hip-hop muzičar iz Čikaga Open Majk Igl objašnjava da neke riječi poput „fuck“ mogu simbolizovati i revo-

13

Četvrtak, 14. januar 2021.

ratak, ali koristan dokumentarni vodič kroz istoriju „ružnih riječi“

ja Nikolasa Kejdža luciju, naročito u muzici, ali i da je dovoljna jedna jedina pjesma da promijeni način na koji se koristi neka riječ.

Kao najbolje primjere navodi poznate numere N.W.A. („Fuck the police“) i Meredit Bruks („I’m a bitch“). Čuveni Ajzeja Vitlok Džunior, na primjer, govori o specifičnom načinu na koji je izgovarao riječ „shit“ u „The Wire“ i kako je to sada jedna od ključnih stvari koje ljudi vezuju i za njega i za jednu od najboljih serija svih vremena.

Ali, to nije kraj zanimljivostima. „History of Swear Words“ otkriva nam opus Lusil Bogan, umjetnice iz tridesetih koja se bavila takozvanim „prljavim“ bluzom i čiji će vas tekstovi zacrveniti barem koliko i ljubavna scena na televiziji dok sjedite s roditeljima.

Zatim, da su žene u prošlosti ismijavale varijacije riječi „pussy“ time što bi na kraju predstave znale zavrnuti haljine ispod kojih bi stajale ni manje više nego - mačkice.

Misterija falusa Dobili smo i jednostavan odgovor na vječito pitanje - zašto su dječaci toliko opsjednuti crtanjem falusa?

Zašto kada god vide auto prekriven snijegom, čistu tablu u učionici, prazan list ili tek okrečen zid dobiju poriv da nacrtaju baš... penis? Pa, zato što je od svih psovki njega najlakše nacrtati.

Samo „dick“ ima logotip! Ko bi rekao da je odgovor tako jednostavan!

Još jedna zanimljivost: na režiserskoj listi top 10 filmova u kojima se najviše psuje vodi Martin Skorseze.

Iza njega su Kevin Smit, Dejvid Ajer i Spajk Li, a na

Epizode, nažalost, traju kratko i ne stižu da obrade ni trećinu riječi koje nas zanimaju. No, čak i da upalite seriju isključivo da biste čuli strastveni monolog Nikolasa Kejdža o magnetičnoj moći pi*ke, bićete više nego zadovoljni spisku je samo jedan film Kventina Tarantina! Ipak, mnogo je veće iznenađenje da se na prvom mjestu glumačke liste najvećih psovača ne nalaze ni Semjuel L. Džekson ni Al Paćino, ni Leonardo Dikaprio (priznajte da vam je jedan od njih pao na pamet), već Džona Hil! Epizode, nažalost, traju kratko i ne stižu da obrade ni trećinu riječi koje nas zanimaju.

To je, ujedno, jedina velika zamjerka. Ipak, ukoliko ste od onih koji vole da istražuju, ovo će biti više nego dovoljno da vas pogura niz zečiju rupu zvanu internet ili pošalje kod starijih članova porodice da se raspitate koja je to prva psovka koje se sjećaju. S druge strane, čak i da upalite „History of Swear Words“ isključivo da biste čuli strastveni monolog Nikolasa Kejdža o magnetičnoj moći pi*ke, bićete više nego zadovoljni.

U suštini, najbolji efekat koji proizvodi serija „History of Swear Words“ jeste to što ćete poslije gledanja imati želju da istražite psovke iz raznih krajeva svijeta.

Naravno, neće vam trebati mnogo da provalite da nam je u ovoj oblasti malo ko ravan. Na primjer, u epizodi „Damn“ nasmijaćete se od srca kada saznate da je jedna od najčešćih psovki u Rusiji – „perhot

podzalupnaja“ (perut s glavića), dok Njemci vole reći „arschgeige“, što u prevodu znači „guzična violina“. No, mala su to djeca za ono što znamo da ožežemo na Balkanu.

Metafizički bijes E, sad, kad bismo krenuli tragom Kejdžove serije i razmislili o psovkama sa ovih prostora, primijetili bismo dvije stvari. Prvo, da su naše psovke surovije od američkih ili britanskih. I drugo, da su mahom takve kod svih naroda koji sa istorijom nijesu imali sreće.

Psovka je (bila) izraz nemoćnog, metafizičkog bijesa protiv sudbine. Gnijev što stvari teku kako teku. Zato, valjda, ljudi iz zemalja sa manje burnim istorijama psuju manje i čednije.

Koji je to tačan trenutak od kojeg su psovke prisutne u našem jeziku, ne možemo utvrditi, ali znamo da su na Balkanu kletve bile jednako česte, ako ne i češće.

- O, junače, obrni se k meni - mrtvoga te majka obrtala“ - stih je iz pjesme „Opklada momka i devojke“.

Jedan je od prvih primjera zabilježene kletve. Vuk Stefanović Karadžić zabilježio je 1818. godine u čuvenom „Crvenom banu“ koji bi o jadu zabavio i dobro nasmijao kreatore „History of Swear Words“.

Kad biste nastavili da kopate dalje u prošlost naišli biste i na komediju „Dundo Maroje“ (1551) u kojoj se Marin Držić takođe služi psovkama. Međutim, budući da se i u Dušanovom zakoniku iz 1349. godine spominje psovanje i propisuju se oštre kazne za psovače, više je nego jasno da su „ružne riječi“ ustaljene na prostoru Balkana odvajkada.

Kada su pak u pitanju filmovi s ovih prostora, prvu zabilježenu psovku izgovorio je Ljuba Tadić u završnoj sceni „Marša na Drinu“ (1964). Kada su KUD Idijoti tokom devedesetih snimili antiratnu pjesmu, kompletan tekst vrtio se oko stiha „je*em ti rat ti je*em“. I istina je da su sav bijes, gađenje i otpor prema ludilu devedesetih stali u ovih nekoliko riječi. Kasnije se sve već „otelo kontroli“. Na primjer, Rambo Amadeus 1993. objavio je sjajni album vrlo vibrantnog naziva - „Kurac, pička, govno, sisa“.

Za Crnu Goru karakteristično je to što se većina psovki vrti oko glagola „je*ati“.

Očito, nije riječ samo o je*anju već i o sramoćenju nekog je*anjem njegovih bližnjih, a znate i samo da imamo i dodatno potenciranje oca u odnosu na majku, za razliku od drugih jezika.

Sunce ti žarko Psovač kod nas nije naročito izbirljiv ili ima za različite situacije razrađen sistem prikladnih „je*anja“ koja, doduše, uvijek „ostaju u porodici“.

Ali, samo se čini da je tako.

Kada se istroši familijarni korpus, psovke dobijaju stepen uopštavanja, a objekti poprimaju epske i kosmičke razmere. Na primjer, „je*em li ti sunce žarko“ ili „je*em li

ti onu zvijezdu što te noću vodi“.

Popularne su i „je*em ti sjeme i pleme“, te sveobuhvatna „je*em ti sve po spisku!“ A nekad stradaju i nevine životinje poput miša, ježa, psa, koji nijesu tražili da se nađu u ovakvim i sličnim konstrukcijama. I kada se, kako doliči psovanju, pukne od veličine i obima je*anja drugog i njegovog svijeta, vraćamo se sebi najvećim klasikom od svih: „Je*em ti život!“ Poslije svega navedenog, analizirajući baš neke od onih riječi koje se spominju u seriji, a koje smo u našem jeziku uspjeli da preradimo (i doradimo), teško je ne primjetiti razliku i zaključiti nekoliko stvari.

Prvo i najbitnije - riječi ne nastaju kao tabu. Postaju kontroverzne kada ih u nekom trenutku iskoristimo u lošem smislu i onda markiramo neprimjerenim i rđavim. Zatim, psovanje zna biti katarzično! I najzad, apsolutno niko nam ne može reći da nemamo bogat jezik.

Takođe, psovka može biti i izraz prisnosti. Niče je smatrao da ljubaznost, kurtoaziju i odmjerenost rezervišemo za one do kojih nam nije stalo, dok najbližima uvijek poklanjamo ono najgore.

Sljedeći put kada vas član familije opsuje, imajte ovo u vidu.

Do tada - psujte! Psujte sami, psujte tiho, psujte u društvu, psujte sočno, psujte da širite radost i psujte da smanjite bol. Ali ne zaboravite riječi kapetana Grifa („Sin sunca“, Džek London): „Dobra psovka, kad se rijetko i kako valja upotrijebi, sasvim je korisna. Previše psovki pokvari psovanje.“ Biljana MARTINIĆ

Ocjena: 3.5/5

14

Četvrtak, 14. januar 2021.

SERIJE

Dvadeset pet interesantni

Vrijeme za subve „Station Eleven“, HBO Max projekat sa Mekenzi Dejvis, adaptacija je velikog hita Emili Sent Džon Mendel.

Adut je autorski dodir Hira Muraija, jednog od ključnih autora „Atlante“.

Vizija svijeta postapokalipse, nakon što je veći dio populacije zbrisan sa Zemlje, u najavi je idealan odgovor kako je trebalo snimati seriju „Snowpiercer“.

Clarice

Y: The Last Man

Holivudsku opsesiju pričama Tomasa Herisa o FBI agentima u lovu na masovne ubice dijeli i generacija Z. Ukoliko od Aleksa Kurcmana dobije i približno kvalitetan materijal kakav je bio ,,Hannibal“ Brajana Fulera sa Madsom Mikelsenom - onda će ,,Clarice“ biti pun pogodak.

Nasljednica Džodi Foster iz nezaboravnog „The Silence of the Lambs“ Džonatana Dema biće Australijanka Rebeka Brids koja dolazi sa terena tinejdž sapunica i moraće da dokaže da je dostojna role. Početna premisa: otprilike godinu nakon posljednjeg susreta Klaris sa doktorom Lektorom već od 11. februara na televiziji CBS.

U pandemijskoj eri posebno interesantne biće vizije apokalipse i distopije. Tako će u jednoj priroda kazniti čovječanstvo tako što će svijetu ostaviti jednog jedinog muškarca

Da ovo bude potencijalno velika godina detektivki, založiće se televizija HBO krimi-dramom „Mare of Easttown“. Na prvoj liniji detektivske istrage biće slavna Kejt Vinslet. Uz vrhunsku podršku glumica poput Džulijen Nikolson iz „Boardwalk Empire“ i Džin Smart iz „Watchmen“.

Suštinski biće to istraga lica i naličja jednog matrijarhata i terena emancipacije na kojem se lako poklizati.

Station Eleven

U istoj kategoriji više se očekuje od FX serije „Y: The Last Man“. Adaptacija izuzetnog apokaliptičnog stripa Pia Gere i Brajana K. Vona razmotava se od momenta kad se svi sisari sa Y hromozomima prosto zbrišu sa planete. Svi ti muškarci, osim jednog jedinog - u velikoj avanturi koju možemo očekivati krajem godine.

Foundation

Momenat da Apple TV+ konačno izađe iz sjenke rivalskih servisa. „Foundation“, takođe distopija - sa ukusom velikog kosmičkog istraživanja. I izuzetan potez, da se kupe prava za adaptacije serijala ikone naučne fantastike Isaka Asimova. Pred nama je poten-

Horor misterija iz Srbije Od serija iz regiona najviše obećava „Crna svadba“ kreatora Strahinje Madžarevića i režisera Nemanje Ćipranića. Riječ je o novom projektu mlade a vrlo potentne srpske produkcijske kuće „Firefly“ koja stoji iza hitova „Močvara“, „Klan“ i „Tajkun“. Psihološki triler sa primjesama horora i misterije inspirisan je vlaškim folklorom. Između ostalog, običajem da se mladić stasao za ženidbu, nakon smrti sahranjuje u svadbenom odijelu, a ispraća ga vjerenica ili neka druga djevojka odjevena u vjenčanicu. Upravo sa tim obredom susrešće se glavni likovi, dvojica inspektora koje igraju Uliks Fehmiu i Nikola Kojo.

youtube.com

K

Mare of Easttown

apetan Amerika je u penziji, doktor Hanibal Lektor je na neznanoj adresi, Finčerovi lovci na serijske ubice odložili su fascikle... Svijetu su potrebni novi heroji i drugačiji savršeni negativci - to je ključna poruka televizijske produkcije za 2021. godinu.

U pandemijskoj eri, posebno interesantne biće televizijske vizije (post) apokalipse i distopijske budućnosti.

Tako će u jednoj, zamislite, priroda kazniti čovječanstvo tako što će svijetu ostaviti jednog jedinog muškarca!

A istražitelji ključnih zločina krimidrama, tog savršenog odraza društvene dekadencije - biće dominantno detektivke.

Zlatna era televizije u 2021. tražiće i probijati nove, subverzivne rukavce.

Sve više nas ubjeđujući, uprkos produkcijskim izazovima tokom pandemije, da je tanka linija između kosmičkih dimenzija portala TV ekrana i velikog platna...

cijalno izuzetno estetizovana zabava sa ludim obrtima i žestokim ideološkim podtekstom. I naravno, još jedna bravura Džareda Harisa.

Tokyo Vice

Ako volite krimi-dodir Majkla Mana, morate provjeriti „Tokyo Vice“.

Priča o američkom novinaru (Ansel Elgort, „Baby Driver“ (Edgar Rajt, 2017)) koji pada u nemilost mafije krajem devedesetih u Japanu - trebalo bi da stigne na HBO Max do kraja godine. Neka nas barem podsjeti na vrelinu Manovog „Heat“ (1995) s Al Paćinom i Robertom De Nirom - i biće vrijedna čekanja.

Clark

O novoj Netfliksovoj mini-seriji „Clark“ treba da znate samo dvije stvari. Prvo, da glavnu ulogu igra Penivajz Bil Skarsgard. I drugo, da je zasnovana na autobiografiji švedskog gangstera Klarka Olafsona čiji je opaki šarm uveo termin stokholmski sindrom u udžbenike psihologije. Naizgled dovoljno za jedan od vibrantnijih skandinavskih projekata.

Cowboy Bebop

Netfliksova potencijalna „kora od banane“ - i to u tolikoj mjeri, da u inat nevjernim Tomama valja navijati za njega. „Cowboy Bebop“, igrana adaptacija kultne anime, ambiciozna je u onoj mjeri u kojoj je potencijalno nesavladiva. Zadatak da iznese serijal dobio je Džon Čou, u nizu džezi misija obožavanih lovce na glave najvećih krimosa solarnog sistema.

Scenes From a Marriage

Nova adaptacija kultnog projekta Ingmara Bergmana takođe je potencijalni teren za fijasko. No, iako je đavolski teško uhvatiti se u koštac sa kultnim „Scenes From a Marriage“ (1973), HBO aduti u koje vrijedi vjerovati jesu Džesika Čestejn i Oskar Ajzak. Moderne glumačke veličine za koje bismo ruku dali da zablistaju u nekom kultnom filmu velikog Šveđanina.

Ripley

Zato se sa sigurnošću može tvrditi da „Ripley“ ne može da omane. Endru Skot, ,,Hot Priest“ jedne Flibeg glavom i bradom, obilježiće godinu kao

Četvrtak, 14. januar 2021.

15

thewrap.com

„The Underground Railroad“: Prvi veliki TV projekat Barija Dženkinsa

indiewire.com

erzije

pinterest.com

ih novih serijala na ovogodišnjem televizijskom radaru

„Foundation“: Dugo očekivana adaptacija Isaka Asimova

„talentovani gospodin Ripli“. Suštinski, ovaj glumački odabir već u najavi čini se mnogo bliži viziji književnice Patriše Hajsmit, spram čijih je pet romana rađen filmski hit iz 1999. godine sa Met Dejmonom.

The Great North

Potencijalni animirani hit godine?

Definitivno „The Great North“. Loren Bušard majstor je ciničnih animiranih pejzaža američkog života, što dokazuju serije „Bob’s Burgers“ i ,,Central Park“. ,,The Great North“ je njegova priča o šestočlanoj porodici ribara na Aljasci, među kojima se posebno ističu prezaštitnički otac (Nik Oferman) i kćerka (Džena Slejt) čije artističke aspiracije guši mala sredina. A tek da vidite kako je neobičnu sporednu ulogu Bušard spremio za Alanis Moriset... Ima da padnete na dupe.

Rutherford Falls

Potencijalno najluđa komedija godine? ,,Rutherford Falls“ je novo djelo ludog genijalca Majka Šura, kreatora kultnih serijala „Parks and Recreation“ i „Good Place“. Ed Helms glumi

„Great North“: Potencijalno najzanimljivija animacija godine „Clarice“: Nastavak priče o agentici iz klasika „Silence of the Lambs“

Nejtana Raderforda, tipa koji živi beskrajni Dan mrmota - boreći se da spriječi premještanje jedne statue u malom gradu na okeanskoj obali, tik uz indijanski rezervat. Premisa je toliko dobra, da je lako navijati za Pikokov projekat.

The Old Man

Potencijalno najjača televizijska postava godine stoji iza serije „The Old Man“ mreže FX. Džef Bridžis je bivši CIA operativac koji u triler zapletu treba da dokaže da ga život nije pregazio. Podršku mu daje izuzetna galerija sporednih likova među kojima su Džon Litgou i Ejmi Breneman; za dinamičnu geopolitičku poslasticu kakva nam je falila u 2020.

Severance

Provjerena imena preporučuju Apple TV+ „Severance“ kao jedan od obaveznih ovogodišnjih trilera. Priču o mutnim korporativnim radnjama režiraće Ben Stiler, čija je mini-serija „Escape at Dannemora“ bila jedna od

najboljih 2018. godine. Njena najveća zvijezda Patriša Arket igraće jednu od glavnih uloga uz Adama Skota i – pazite sad, Džona Turtura i Kristofera Vokena.

The White House Plumbers

Oni koji osjećaju mnogo veće uzbuđenje uoči premijera „masnih“ HBO projekata u kojima glavnu riječ ne vode zmajevi, zadovoljno trljaju ruke. Mini-serija „The White House Plumbers“ em dolazi iz kuhinje pisaca briljantne satire „Veep“, em uključuje Vudija Harelsona i Džastina Teroa – u prvom velikom projektu nakon „True Detective“ i „The Leftovers“.

Uzbuđenju ne odmaže ni činjenica da se radnja vrti oko Votergejta i političkih operativaca koji su bili zaduženi da spriječe curenje povjerljivih informacija iz Bijele kuće. S obzirom na to da znamo da su odradili očajan posao; da su „Veep“ autori majstori cinizma; a Harelson i Tero glumačka čuda –

moramo se nadati važnom kandidatu za top listu 2021, zar ne?

Gaslit

Da Votergejt ne može da zastari dokazuje još jedan TV projekat iz 2021. posvećen Niksonovom padu. Sem Esmail vraća se na velika vrata nakon sjajnih serija „Mr. Robot“ i prve sezone „Homecoming“. Za „Gaslit“ ponovo je angažovao Džuliju Roberts koja će nam, uz Armija Hamera i Šona Pena (!), pokazati koja su to manje poznata a ipak vrlo zaslužna lica za slanje najvećeg američkog Dika na smetlište istorije.

Impeachment: American Crime Story

Kad smo već kod političkih skandala... Klajv Oven kao Bil Klinton, Bini Feldstin kao Monika Levinski! Konačno, najveći skandal moderne američke političke zbilje na malim Nastavak na sljedećoj strani

Četvrtak, 14. januar 2021.

ekranima. Mreža FX je rad na drami oslonjenoj na najveću seks aferu Ovalnog kabineta, povjerila „krupnoj ribi“ - Rajanu Marfiju.

Nakon turbulentnog pada zavjese na vladavinu Donalda Trampa, ova mini-serija biće simboličan početak novog trenja na relaciji vrhunske TV produkcije i novog američkog establišmenta. Naravno, ako Marfi i ovdje i u seriji „Halston“ sa Juanom Mekgregorom ne nastavi stranputicom kojom je krenuo nakon potpisivanja milionskog ugovora za Netfliks.

mnim naslijeđenim bogatstvom da bi se progurala do njujorškog viskog društva.

Maid

Nakon velikog uspjeha serije „Shameless“, Netfliks je dao zeleno svjetlo Džonu Velsu za još jednu otkačenu priču o radničkoj klasi u

Americi. Hoće li čovjek koji nam je darivao Galagere uspjeti da ponovo uhvati munju i utjera je u bocu? Uzdamo se u njegov humor i obećavajuću ekipu koju predvode Margaret Kvejli (Tarantinov „Once Upon A Time in... Hollywood“, 2019), Nik Robinson (dramedija „Love, Simon“; mini-serija „A Te-

Nine Perfect Strangers

Da godina ne prođe bez još jedne mučeničke uloge Nikol Kidman pobrinuće se Dejvid E. Keli, ovog puta na striming servisu Hulu. Nakon „Big Little Lies“, adaptacija romana „Nine Perfect Strangers“ spojiće ponovo kreatora, glavnu glumicu i književnicu Lijan Morijarti.

Nadajmo se da će serija biti mnogo bolja od Kelijeve i Nikoline posljednje HBO saradnje „The Undoing“, kao i da zvjezdana ekipa sa Melisom Mekarti, Lukom Evansom, Majklom Šenonom (!), Redžinom Hol i Samarom Viving – neće biti samo ukras u njihovoj novoj TV zavrzlami.

The Underground Railroad

Šonda Rajms nije se proslavila serijom „Brigerton“, prvim velikim projektom za Netfliks. Ipak, „Inventing Anna“ obećava, ne toliko zbog kreatorke, koliko zbog zapleta i glavne glumice Džulije Garner. Emijem nagrađena zvijezda serije „Ozark“ i glavni pokretački motor opasnog #MeToo filma „The Assistant“ (2019) odigraće damu koja se lažno predstavlja kao Njemica sa ogro-

U novom projektu za Netfliks nakon odlične mini-serije „Unbelievable“, Toni Kolet igraće majku čiji odnos sa kćerkom (Bela Hitkout) minira iznenadna pucnjava u lokalnom restoranu. Kako će joj objasniti hladnokrvnost sa kojom je uspjela sa savlada i ubije napadače, te kakve će tajne iz prošlosti otkopati ova alarmantna situacija, vidjećemo krajem godine.

Televizijsku 2021. obilježiće još jedna velika Ostrvljanka. Oskarovka Olivija Kolman djeluje kao poručena za HBO i Sky Atlantic mini-seriju „Landscapers“ zasnovanu na stvarnim događajima čiji zaplet zvuči čudnije nego bilo koja fikcija.

Priču o Suzan i Kristoferu Edvardsu, bračnom paru koji je ubio i zakopao Suzanine roditelje u dvorištu sopstvene kuće režiraće oskarovac Aleksander Pejn.

Princeza krade srce američkog predsjednika u jednoj od najzanimljivijih najavljenih serija iz Velike Britanije. „Atlantic Crossing“ zasnovana je na vezi Frenklina D. Ruzvelta i norveške princeze Marte tokom Drugog svjetskog rata. Njih, glavom i bradom, igraju „Twin Peaks“ legenda Kajl Meklaklan i Sofija Helin – obožavana Saga Noren iz briljantnog skandinavskog noara „Bron/Broen“.

Malo je reći da očekujemo da budemo hipnotisani.

Inventing Anna

Pieces of Her

Landscapers

Atlantic Crossing

Ako „The Underground Railroad“ Amazon prajma bude upola dobra kao literarni predložak, Pulicerom nagrađen roman Kolsona Vajtheda, biće pun pogodak. Očekivanja su velika, jer ipak je riječ o prvom velikom TV projektu oskarovca Berija Dženkinsa („Moonlight“, 2016). Tajna mreža tunela i pruga ispod tla američkog Juga poprište je novog televizijskog epa istorije Afroamerikanaca - i djeluje kao jedna od potencijalnih vizuelnih poslastica godine. Ovakve priče je lako uvezati u aktuelan kontekst; a supertalentovana Južnoafrikanka Tuso Mbedu djeluje kao idealan izbor za karakternu Koru. Na jednom drugačijem putu emancipacije i slobode.

acher“) i čuvena Endi Mekdauel.

bbc.co.uk

16

Painting With John

Najvažniji od šest marvelovaca Prelazak Marvel Cinematic Universe serijala na televiziju Disney+ biće pun pogodak. Ključni dokaz? „The Mandalorian“ i odnos prema „Star Wars“ franšizi koji će, vrlo vjerovatno, biti zadržan i u najizvikanijoj „SW“ seriji najavljenoj za kraj 2021. – „The Book of Boba Fett“.

Od šest najavljenih Marvelovih serija („WandaVision“ već 15. januara; „Loki“ u maju; animirana „What if...?“ na ljeto; ,,Hawkeye“ i „Ms. Marvel“ krajem godine), ključna je ipak „Falcon and The Winter Soldier“. Na Entoniju Mekiju i Sebastijanu Stenu je da dokažu da su dostojni velikih očekivanja fanova Avendžera - da budu moderne superherojske zvijezde. U jednom surovijem svijetu sa novim klopkama u kojem je Kapetan Amerika u penziji.

Konačno, jedna adaptacija koju sigurno nijeste očekivali a djeluje neodoljivo. Sjećate li se Boba Rosa, neodoljivog gospodina u kardiganu, sa ,,uvis“ frizurom rokera sedamdesetih, koji je držao TV časove slikanja? Ovo je slično, samo mnogo luđe. Suštinski je nastavak kultnog serijala „Fishing With John“ (1991) Džona Lurija - muzičara, glumca i andergraund ikone iz filmova Džima Džarmuša. Koji će vam na televiziji HBO 22. januara, jedno životno predavanje početi ovako: „Bob Ros nije bio u pravu. Niko ne umije da slika“!

S. STAMENIĆ / M. IVANOVIĆ-NIKIČEVIĆ

Četvrtak, 17. decembar 2020.

Andrija Mugoša, režiser

FILM Za preporučiti je uvijek najlakše odabrati omiljene filmove, pa evo nekoliko filmskih dragulja sa te liste. „Lilya 4-Ever“ (Lukas Mudison, 2002) - ne za one sa mekim srcem. „The Apartment“ (Bili Vajlder, 1960) - jedan od omiljenih klasika.

Toplo preporučujem i njegove ostale filmove.

Tu je i „Oldboy“ (Park Čan-Vuk, 2003) – jedan od predstavnika južnokorejske kinematografije koja je nakon „Parasite“ (Bong Džun-Ho, 2019) postala opšte popularna; a potom i „H-8“ (Nikola Tanhofer, 1958).

U posljednje dvije godine na mene su snažan utisak ostavila sljedeća ostvarenja: „Marriage Story“ Noe Baumbaha, „Sorry We Missed You“ Kena Louča, „Uncut Gems“ Benija i Džoša Safdija.

Iz specifične 2020. izdvojio bih „The Trial of the Chicago 7“ Arona Sorkina i Finčerov „Mank“, a od domaćih film „Otac“ Srdana Golubovića.

TV

Što se muzike tiče, biću skroman, preporučiću jedno divno ovogodišnje ostvarenje iz komšijskog dvorišta: „Ljeto već je Gotovo“ Z++ sa divnim spotom. Tu je i bend Artan Lili sa pjesmom „Maca“, kao i Vojko V da upotpuni listu. Kao ljubitelj repa preporučiću našu estradnu scenu s Bassivitijem na čelu, iako u posljednje vrijeme sve više uživam slušajući eks-Ju šansone i džez.

Zaobiđi

Iznajmite Vajlderov „Apartman“

FILM Nažalost, prošla godina dala nam je mnogo filmova koje bi trebalo zaobići. Izdvojiću dva „popularnija“: „Capone“ režisera Džoša Tranka sa Tomom Hardijem u glavnoj ulozi i „Tesla“ u režiji Majkla Almereide s Itanom Hokom. Kao režiser, inače, ne bih preporučio film za bilo kakvo zaobilaženje zbog toga što se iz svakog može nešto naučiti, pa makar i to kako ne bi trebalo raditi.

TV S obzirom na to da VOD platforme uveliko štancaju serije, teško je snaći se i prepoznati ostvarenja vrijedna pažnje. Tako da bih preporučio čitanje kritika i preporuka prije upuštanja u gledanje serije u koju ćete da uložite dragocjeno vrijeme. Što se tiče same televizije, zaobići u širokom krugu sve što je povezano sa rijalitijima, Pinkom i sličnim TV kućama.

MUZIKA Zaobići muziku je teško. Ja sam od onih koji u određenim momentima (kad popiju) slušaju i IDJTV, tako da se ne bih usudio zbog onih koji me poznaju da kažem da nešto od muzike ne valja.

pinterest.es

S obzirom na to da odavno ne pratim TV kanale, izdvojiću nekoliko serija sa striming servisa Netfliks, HBO, Amazon Prime. „Black Mirror“ – sve epizode konzumirati sa ogromnom pažnjom bez kokica. Zatim, „Chernobyl“, „Mindhunter“... Preporučujem i skandinavsku mini-seriju „Bron/ Broen“, potom „The Young Pope“ i „The New Pope“ kao jedne od omiljenih.

Obavezno pogledajte animirane serije „Rick and Morty“ i „Love, Death & Robots“. I za kraj - „Atlanta“. Četvrta sezona stiže na jesen ove godine, tako da ako nijeste, sada je pravo vrijeme da je pogledate.

MUZIKA

Privatna arhiva

PREPORUKA Zgrabi

Kadar iz klasika „The Apartment“

17

Andrija Mugoša: Razočaran filmom „Capone“ sa Tomom Hardijem

18

Četvrtak, 14. januar 2021.

d ž uboks

Muzički pr

Armija v

nme.com

billboard.com

Škotski gorštaci Arab Strap spremaju ploču ,,As Days Get Dark“

Foo Fighters najavljuju kalifornijsku žurku već u februaru

triblive.com

Soul titan Stivi Vonder spreman za povratak nakon 16 godina

Jedan stari soul majstor biće tu da nas odvede pravo u budućnost; neki indi doktori su konačno spremni da podignu gustu maglu glazgovske luke, a jedan gospodin od 87 godina i dalje čvrsto s nogama na zemlji koju voli, propovijedaće neki novi folk

M

uzičku scenu u jeku planetarne pandemijske ere, na zgarištima klasnih trenja i rasnih tenzija, na početku 2021. vidimo poput ultimativnog borilišta iz finiša sage o Avendžerima. Tada, znate to vrlo dobro, neki novi ratnici postaju dostojni Torovog čekića. A otpisane snage spremaju neočekivan obrt i juriš, u odsudnom trenutku... Jer u mjesecima pred

nama, najviše ćemo se radovati najavljenim projektima onih čiji su kreativni iskoraci odavno zaglavljeni u naftalinskim ćoškovima.

Jedan stari soul majstor sa proročkim vidom slijepca biće tu da nas povuče za rukav i odvede pravo u budućnost. Neki indi doktori su konačno spremni da podignu gustu maglu glazgovske luke. Jedan gospodin od 87 godina i dalje

čvrsto s nogama na zemlji koju voli, propovijedaće neki novi folk. A najveća londonska pop diva hvataće odjeke života ostvarene žene u četvrtoj deceniji, koja ponovo traži novi početak...

Stevie Wonder

Through the Eyes of Wonder Lagana gozba ljetnje noći ušuškana na soul baldahinima je ono što nas najvi-

še raduje u 2021. godini.

Stivi Vonder, epohalna figura druge polovine 20. vijeka, početkom ljeta objaviće prvi album nakon 16 godina. Od čovjeka koji je mnogo više od soul i r’n’b muzičara - već i jedna od ključnih identitetskih odrednica Afroamerikanaca, očekuje se mnogo. Prije svega, da nam „Through the Eyes of Wonder“ radosno i štosno usmjeri pravac i izoštri fokus. Onako kako u vremenu nepovjerenja, poluinformacija i zavjera to najbolje valja činiti.

Ghost

Untitled Sada, kada je njihov iščašeni simbol Cardinal Copia stigao do zvanja mračnog Pape, genijalni švedski provokator Tobjas Forge sprema nastavak velike priče poganog i potpuno bezazlenog benda Ghost.

- Molim vas, nemojte našu višemjesečnu tišinu smatrati neaktivnošću... Blizu smo, skoro tu, na cilju objavio je jedan od Forgeovih bezimenih goulova na Instagramu. I raspalio

maštu fanova, koji očekuju novi ludi sociološki eksperiment na pučini od metala do popa, vjerovatno u drugoj polovini godine.

Arab Strap

As Days Get Dark Milenijalcima nema žešćeg sudara sa realnošću od činjenice da su svi indi bendovi njihovog odrastanja bili u zenitu prije skoro dvije decenije. Glazgovski Arab Strap, bend koji je sa mnogo gorčine i strasti uvezan sa kultnim sugrađanima iz Belle&Sebastian (prva asocijacija je, naravno, pjesma „The Boy with the Arab Strap), objaviće prvu ploču nakon 16 godina!

U međuvremenu, projekat čiji su temelji dva velika benda ostrvske muzike Malkolm Midlton i Ejdan Mofat bio je rasformiran od 2006. do 2016. godine. I bila je potrebna ovakva tjeskoba naše realnosti da prionu na album rječitog naziva ,,As Days Get Dark“.

Nudeći, na vrlo autentičan način, drhtavi plamen što

19

Četvrtak, 14. januar 2021.

jambase.com

velikih povratnika Vili Nelson traži autorski iskorak na albumu „That’s Life“

traje među vihorima škotskih gorštaka.

The War on Drugs

Untitled Rok nostalgičari u osvit treće decenije 21. vijeka zaklinju se da je The War on Drugs, projekat filadelfijskog gitarskog genija Adama Grandusijela, ono što rokenrolu pruža najviše sokova nove i raskošno bujne mladosti u našem vremenu.

Albumi ,,Lost in the Dream“ (2014) i mekši, duboko intiman i introspektivan ,,A Deeper Understanding“ (2017) - jesu poslastice vrijedne takvih epiteta.

Novi, za sada bezimeni album očekuje se polovinom godine ili na jesen. A milioni fanova čekaju da čuju kakve gitarske odjeke Grandusijel pruža u ovoj, sve skučenijoj orahovoj ljusci naših života.

Teenage Fanclub

Endless Arcade Formula kreacije koja je tako bezazleno i lako funkcionisala u ranoj mladosti je ono što glazgovski Teenage Fanclub traži sada, kao i

mnogi bendovi koji gaze četvrtu deceniju postojanja. Za njih posebno opterećenje biće odlazak gitariste i pjevača Džerarda Lava. Njegovo odsustvo može biti lijep ožiljak, ali i osuđujući pečat za ploču ,,Endless Arcade“, koja je najavljena za 5. mart. Do tada ćemo mirne duše tvrditi da njihova „Your Love Is The Place Where I Come From“ ima i dalje najljepši refren na svijetu.

Foo Fighters

Medicine at Midnight Dejv Grol vas poziva na žurku 5. februara - to je njegov način da se ovakvom svijetu nasmije u brk! „Medicine at Midnight“ ima jak adut: produkciju radi slavni Greg Kurstin, koji je dobio zadatak da malo uozbilji Foo Fighterse i pruži im jasniji kontekst u odnosu na prethodne, prilično rasplinute i odveć lagane godine.

Serj Tankian

Elasticity Nakon 15 godina neaktivnosti, System of a Down je 2020. uspio da iznenadi, ali

metalpit.it

rojekti kojima se najviše radujemo u 2021.

Serž Tankijan pokazaće da se novi kreativni zanos ne svodi na puke ratne parole

i sablazni muzički svijet prvim objavljenim pjesmama - i to onim koje su bile posvećene domovini Jermeniji u jeku jesenjeg rata u Nagorno Karabahu. No, frontmen Serž Tankijan odlučan je da pokaže da se novi kreativni zanos ne svodi na puke ratne parole i koračnice. „Elasticity“ donijeće pet pjesama originalno planiranih za bend, a frontmen ih opisuje kao ,,strašno bogat pejzaž od balada do najtvrđih marševa“. Cijela armija nevjernih Toma ovog proljeća čeka da se Tankijan spotakne...

A on obećava najbolju muziku koju je dosad stvarao.

The Staves

Good Woman Ako bi o nekom albumu trebalo suditi spram uvodnih singlova, onda su ,,Satisfied“ i ,,Good Woman“, koje potpisuju tri sestre iz folk senzacije The Staves, idealna uvertira. Od njih valja očekivati ciničan emancipatorski iskorak; vrlo čvrst i koherentan, dominantno akustični zvuk. I savršeno zarazne, jednostavne pje-

sme upakovane u znalačku, svedenu produkciju.

Arcade Fire

Untitled Biće vraški teško da slavni Kanađani, okupljeni oko bračnog para Regin Šasanj i Vina Batlera, isporuče kvalitetniji i bitniji album od ,,Everything Now“ (2017).

Montrealska ekipa velikog indi rok benda Arcade Fire ima sjajan konceptualni adut iz rukava: tokom dugog lokdaun perioda skoro svi članovi bili su raštrkani po svijetu. U tom periodu osmišljavali su novi album, koji će hvatati odjeke njihovog nedostajanja, a biti dostupan vjerovatno krajem ljeta ili početkom jeseni.

Adele

Untitled Prostom dedukcijom koja se čak i ne tiče pravila muzičke industrije, zaključićemo da će novi album britanske pop dive Adele nositi ime ,,32“. Nakon ,,18“, ,,21“, i ,,25“, ova stanovnica Totenhema poznatija i od Žozea Murinja ima priliku da iz prizme

žene ostvarene u četvrtoj deceniji govori o svojim novim počecima. Upravo u ovakvom svijetu koji djeluje mnogo neizvjesnije nego onaj prije samo godinu.

Zbog toga i ne čudi da je ploča, prvobitno planirana za drugu polovinu prošle, prebačena u 2021... Adel Lori Blu Adkins želi da ugrabi makar koji korak ispred vremena u kom živi.

Willie Nelson

That’s Life Bonus na zaokruženoj listi deset ploča je ipak džoker iz rukava koji zaslužuje bitnu ulogu u ovoj igri. Titan i Matuzalem kantrija i folka Vili Nelson (87) tražiće krajem februara novi autorski iskorak sa pločom „That’s Life“! Sa iskustvom svega onog raskošnog, bogatog i svježeg što stvara posljednjih mjeseci i godina, ovo će biti izvjesno album realne i jake životne energije. Bez imalo patosa i lamenta, ili optimizma bez pokrića; Vili nas je naučio da smo najkomotniji onda kad stojimo čvrsto na zemlji.

S. STAMENIĆ

Četvrtak, 14. januar 2021.

d ž uboks

O

d sjaja do očaja, to je karijera repera ser Roberta Brajsona Hola Drugog (da, sve to mu je ime i prezime), poznatog pod alijasom Logic. Njegova muzika toliko je zaglibljena u živo blato promašaja i nekreativnosti - da je morao da se posluži trikom. Želeći da učini novi album „No Pressure“ interesantnim javnosti, najavio ga je kao oproštajni.

Kada je 2010. Logic objavio prvi mixtape „Young, Broke & Infamous“ tretiran je kao hip-hop vunderkid. Savršeno nebitan klinac iz Merilenda koji razbacuje pakleno raskošne i opake rime upakovane u retro raskoš devedesetih.

Prosuta slava

Kako sebe objasniti djetetu te - bio alt-rok limunadica.

Takav mister-promašaj (ser Robert!) ipak jeste zaslužio ove redove. „No Pressure“ nije samo dobra korektivna

cC ar t n e

y

Paul M

ploča i labudova pjesma karijere, nego i jedan od najboljih rep albuma u posljednjih nekoliko godina.

Tip koji je odrastao kao be-

Pol Makartni snašao se i na neočekivanom terenu trip-hopa

Pol Makartni ušuškaće vas bluzom močvara Luizijane i pomilovati ožiljke pomirljivom „Find My Way“, na kojoj božanski razdvaja dan od tmine i bira stranu za sebe i jednu blisku osobu je ispod tada već olinjali kralj zatečen u postBitls eri, Džon Lenon ga je javno ismijao: „Svijetla i lagana...

skućnik, navučen na krek i suočen sa još žešćom bolešću zavisnosti roditelja ovog puta zatečen je u namjeri da postane dobar (pri

tome instant razveden) roditelj. A u tu jednačinu, jednostavno, ne upadaju rep muzika, hip-hop svijet i sve što scena nosi. Logic je napravio jednu životnu (i logičnu, he he) računicu - da ,,dobar otac“ i ,,rep superstar“ ne mogu u istu jednačinu.

Opojni čaj za melan Priče za Tejlor Svift

ada je prije pola vijeka Pol Makartni (78) spremao prvi solo album, u fanki ruhu koje je slutilo da

Kontroverzni reper odlučan da iskorači u ozbiljan porodični život

Nova muzika rokenrol božanstva najbliža kultnom „Bijelom a

kao muzika nekakvog Engelberta Hamperdinka“.

K

Slavni reper spremio izuzetnu oprošt

Logic je napravio jednu životnu (i logičnu, he he) računicu - da „dobar otac“ i „rep superstar“ ne mogu u istu jednačinu. I spremio je savršen fajront

nme.com

U jednom momentu bio je, u novom talasu repera na sceni, bitan podjednako kao Kendrik Lamar ili J. Cole. I taman kad je postao globalna zvijezda - odlučio je da sve to, naravno, prospe.

Prošle godine snimio je ne jedan, nego dva albuma koji su se komotno mogli naći na listi apsurdno najlošijih na američkoj mejnstrim sceni.

A od kojih je jedan, zamisli-

Logic

people.com

20

Spremajući „McCartney III“ prošle jeseni i dijeleći iskustva sa 46 godina mlađom Tejlor Svift, onda kad su se oboje našli u „uradi sam“ pandemijskoj muzičkoj avanturi, Makartni nije morao da ispriča ovaj dobro poznati dio velikog trenja prijateljstva sa Lenonom.

Niti to, da je već megauspješni i „McCartney II“ (1980), sa silnim sintisajzerskim eksperimentima i sekvencama, Džonu Lenonu raspalio stvaralački plamen i natjerao ga da se vrati u stu-

dio, nekoliko mjeseci prije tragične smrti.

Umjesto takvih enciklopedijskih djelića iz hronika božanstava rokenrola, Pol je Tejlor Svift pričao o tome kako je on dijete Drugog svjetskog rata. Da su mu prva sjećanja povezana sa staricama koje su se sa strašnim i sočnim pričama vraćale sa ratišta u sivilo njihovih radničkih stanova na kraju Liverpula.

O tome koliko je bio ponosan kada je, tokom bijega u samoću nakon raspada Bitlsa, u stolarskoj radnji napravio jedan uklopni sto bez ijednog eksera. I kako je, na početku karijere, u jednoj janu-

arskoj mećavi kombi Bitlsa završio u jarku kraj puta. O magičnom snijegu koji ih je zatrpavao pobožnom tišinom, prije nego će jedan od njih reći: ,,Pa eto, sigurno će nam se nešto desiti...“

Klavirski lament

Te i takve priče stale su na „McCartney III“; i lako je zaključiti zašto je ovaj, prednovogodišnji album, savršena, ljekovito mirisna muzička livada sa toplim čajevima za sve pandemijske melanholike.

Pol Makartni će vas na njemu znati ušuškati i bluzom močvara Luizijane („Long Tailed Winter Bird“), i imati

Četvrtak, 14. januar 2021.

tajnu ploču „No Pressure“

albumu“ Bitlsa

nholike

petlje da zapita jedno izolacijsko „Do you, do do you miss me? Do you, do do you feel me? Do you?“. Pa pomilovati ožiljke pomirljivom „Find My Way“, na kojoj božanski razdvaja dan od tmine i bira stranu za sebe i jednu blisku osobu.

U nizu ipak laganijih pjesama koje će vas izvjesno uhvatiti tek kada, nakon nekoliko sedmica, iskrčite put kroz one najgušće i najopojnije (poput „The Kiss of Venus“, inspirisanu knjigom astrologije koju je dobio od žene Džulsa Holanda), u centru je ipak sonična osmominutna avantura. „Deep Deep Feeling“ je, nećete vjerovati,

Ocjena: 80/100

Makartni na terenu triphopa! Istovremeno i tipično Polov, lagan klavirski lament kamufliran radošću, za jedno „the deep pain of feeling... emotion“ priznanje.

I tada je lako povjerovati kad Makartni kaže, da često zamišlja da ponovo stvara pjesme sa nekim virtuelnim Džonom. I da je baš ovaj ,,McCartney III“ suštinski najbliže ,,Bijelom albumu“ Bitlsa od svega što je bilo ko od njih stvarao pola vijeka.

S. STAMENIĆ

Ocjena: 83/100

Cijeli taj teško svarljivi urnebes od 2020. godine za Mata Ponjevića, muzičara iz zagrebačkog benda Fire in Cairo - jeste samo materijal za dobar štos. Ovaj tip je prije svega alternativac koji koristi samoizolacionu tišinu da se dobro zabavi.

U četiri zida

Sva ta silna veća i manja imena regionalne scene treba da mu skinu kapu i dobro se postide - jer svi oni pandemijskim vremenom lutaju kao Mojsije po sušnoj pustinji.

Ono što je za njih bio znak za kreativnu osjeku i odstupnicu, za Mata je bio znak za juriš. Rezultat - tri EP-ja objavljena na Bandcampu, pod imenom Matilda. I tu ne planira da se zaustavi. „Krizantema“, „Brijem (da) je to, to...“ i „Mušulice“ ipak valja predstavljati i doživjeti kao cjelinu, jer je autorska slika u konkretnom slučaju mnogo bitnija i interesantnija od pojedinačnih djelova.

Posljednji projekat ,,Mušuli-

Matija Zelić

Mate Ponjević je tip koji se ne plaši da kupi plodove svakodnevice svog grada, kakva god bila i da je ugrađuje u neke šire i univerzalnije pejzaže Mate Ponjević

ce“ trebalo bi ipak izdvojiti, kao najsjaniju kariku kreativnog đerdana Mata Ponjavića. I to ne samo zato što je demonstracija, kako raskošan i slojevit prog rok može da servira jedna jedina osoba osuđena na stvaranje „u svoja četr’ zida“.

Ulje na platnu

Mate je tip koji se ne plaši da kupi plodove svakodnevice svog grada, kakva god bila i da je ugrađuje u neke šire i univerzalnije pejzaže. Cinično, štosno i bolno servira stihove „u gradu u kojem trese se sve, mi ćemo pronaći sne“.

Mnogo je tu malih poteza kojima kao da oslikava jedno veliko ulje na platnu, impresionistički prikaz svog grada.

Jednog Zagreba koji gubi jasne obrise i autentičnost, dodatno čerečen martovskim potresom.

Ponjavić, vrlo interesantno, zna da teške i skoro bezna-

dežne teme svakodnevice zaplete u potpuno banalnu i nasmijanu muziku. Čini to šarmantno na način koji je to radio bend Beach Boys - tako da, neka vas ne začudi prizvuk surf-roka, odjek star više od pola vijeka.

Pri tome, nikako ne bi trebalo ispustiti da je Ponjević do srži moderni rok alternativac. Možda ne raskošan i usviran kao megapopularni filadelfijski rokeri iz War on Drugs (za takvu širinu bolje tražiti ono što je stvarao sa Fire in Cairo) - ali to nije bila ni poenta. Jer ovo je muzika tipa stisnutog zidovima, koji je u samoću skliznuo nevoljno i muzikom joj se opire.

Iz te reakcije i te centripetalne sile skliznuli su Matilda i prelijepi EP ,,Mušulice“, kao vrhunac stvaranja u prostoru i vremenu u kom se Mate, sada je već sasvim jasno, sjajno snašao.

S. S. Ocjena: 84/100 bandcamp.com

Album oživljava kroz slike odrastanja u Merilendu.

- Took the 61 to Germantown and hear them guns bust.

Call it static, my headphones on, it’s Illmatic, on my Rosa Parks, in the back writing like B-Rabbit - oslikava jedan prostor u intru „Open Mic“, koji je mnogo više od proste fizičke lokacije i geografije.

Usput stiže da pomene sve do čega mu je, svih tih godina, bilo zaista stalo. Na primjer, anime poslasticu „Cowboy Bebop“ koja ga nije izdala i koju nije napustio u osvit odraslosti; Solid Snejk lika iz igrice ,,Metal Gear Solid“; pa i nekoliko stihova velikana Bigija ili Kendrika.

Srećom, minimalno lamentira nad sopstvenom slavom (na primjer, kad mu Thalia u „Midnight Marauders“ natutne „Actually living your life is exponentially different from just being alive“).

U momentu kada, konačno, u vrlo interesantnoj „DadBod“ kaže „Got a son now, f**k the rap game, i’m done now“ – potpuno je jasno da ovo nije toliko ni oproštaj, nego kolekcija fotografija mladosti, za foto-album koje će uskoro listati jedno dijete. I tako imati priliku da upozna oca, onakvog kakav zaista jeste.

Nema ljepšeg, ni ljudskijeg načina, da se svira fajront... I na putu do kuće dočeka nova zora.

S. S. xsnoize.com

Anime đakonija

Regionalna Bandcamp poslastica u doba pandemije

Samotnjački impresionizam

lyricfa.com

- Depression, anxiety gota hold of me, cause people say they want the older me... Well, I’m thirty, this the oldest me!

Behold it’s me, the piece of shit that’s not good enough - šiba i po sebi i po drugima Logic. Odlučan da se, do kraja svoje, ekspresno okončane karijere, makar pomiri sa onim što jeste.

M a t il d a

21

22

Četvrtak, 14. januar 2021.

Bojan Matoš

33 OBRTAJA

Tisja Kljaković-Braić, likovna umjetnica

T

isja KljakovićBraić vlasnica je neobičnog imena, kista i pera. Splićanka koja nas „kupuje“ karikaturama i crticama iz svakodnevnog života. Akademska slikarka koja je pronašla način da umjetnost učini dostupnim svima; da nas nagna da prihvatimo i prigrlimo običan život; ali i da bolje razumijemo dalmatinski humor, intelekt i dušu.

Tisja je najpoznatija po karikaturama bračnog para u čijim svakodnevnim razgovorima o ručkovima, peglanju veša, lošem danu na poslu ili proslavi rođendana često osjećamo više prave, istinske ljubavi nego kada gledamo najromantičnije filmove. Crtice iz njihovog života objavljene su u Frakturinim knjigama „Oni“ (2018) i „U malu je uša đava“ (2020) koja je već doživjela drugo, dopunjeno izdanje i postala najprodavanija u Hrvatskoj.

Slike iz bračnog života Tisjinih junaka nijesu gorke poput Bergmanovih, već slatke minijature humora, ljubavi i pažnje.

Zbog toga nije ni čudo što približno 68.000 duša prati njenu Fejsbuk stranicu željno iščekujući nastavke njihovih bračnih avantura. Mali-veliki superljudi poput baka i deka, roditelja, komšija, trgovaca sele nas u djetinjstvo, nostalgično dozivaju da se prisjetimo onoga što često zaboravljamo – da su bakin džem, beskonačne količine sarmi, partija karata sa djedom i bezbrižno skakutanje ulicama recepti za divan dan.

A koji je Tisjin recept za najukusniju filmsku, televizijsku i/li muzičku poslasticu? Saznajte u njenim kratkim ali slatkim odgovorima na naše „Obrtaje“.

Tisja Kljaković-Braić: Obožava Luiđija i Bepinu iz „Malog mista“

Drugo izdanje najprodavanije knjige 2020. u Hrvatskoj

23

FB stranica Tisja Kljaković Art

FB stranica Tisja Kljaković Art

FB stranica Tisja Kljaković Art

Četvrtak, 14. januar 2021.

Simpatične crtice iz bračnog života junaka neobične Splićanke

film

Kad ti baka sašije Supermenov plašt na inspiracija za njega. Dovoljno je krvav da neće trebat pustit mašti na volju.

mu

z ika

Film koji Vas čini srećnim?

- „Ko to tamo peva“ (Slobodan Šijan, 1980).

Film zbog kog ste poželjeli da ubijete režisera?

- Moram priznat da o ubojstvu režisera nisam razmišljala.

Film koji uopšte nijeste skapirali?

- Film koji nisam skapirala sigurno nisam pogledala do kraja.

Koju biste važnu, još nesnimljenu crnogorsku ili regionalnu temu/priču voljeli da vidite na velikom platnu?

- Volila bi vidit uprizorenje svoje knjige „U malu je uša đava“. Baš skromno hahahahah, al pitate me, pa eto.

Omiljeni filmski rivali?

- Omiljeni filmski rivali su mi Bata Stojković i Bora Todorović.

Soundtrack kog filma bi

mogao ili biste voljeli da prati Vaš život?

- „Amarcord“ (Federiko Felini, 1973), muzika Nino Rota.

Upečatljiva filmska scena sa nekom životinjom?

- Pa eto nek bude Belina, pas doktora Luiđija iz „Maloga mista“.

Posebno drag citat iz domaćeg filma?

- „Da se ja pitam, ja bih proterao autobus ovuda“ iz filma „Ko to tamo peva“.

Najneodoljivija „štetočina“ iz animacije?

- Mačak Silvester.

Prvi film koji ste gledali u bioskopu?

- Crno-bijeli „Tarzan“, mislim u kinu „Zlatna vrata“.

Poslije kog filma ste poželjeli da pođete u zemlju u kojoj se odvija radnja?

- Možda do Hvara u kuću Bepine i Luiđija sa onim kamenim dvorom.

Izdvojite tri filmska autora koja biste voljeli da izvedete u provod. U koju kafanu i na koje piće?

- Vanća Kljaković, Felini, Smoje.

Kako zamišljate proces snimanja filma koji bi Kventin Tarantino režirao na Balkanu?

- Ne znam, Balkan je ideal-

Pjesma koja vas podsjeća na prijatelja, partnera ili člana porodice?

- Sve Oliverove pisme podsjećaju me na mog muža.

Pjesma koju biste pustili da uz nju dočekate smak svijeta?

- „Smak svita“, TBF. Pjesma koja je himna slobode/hedonizma?

- Ne znam.

Jedna od najljepših pjesama sa imenom u nazivu?

- „Magdalena“, Oliver Dragojević.

Vaša pjesma za karaoke?

- Ni u ludilu ne bih pivala javno. Ma, ni na karaokama.

Domaći autor kog svi obožavaju, a Vi ne možete da ga smislite i/li mislite da je precijenjen?

- Pa, sad da jednog pikiram ne mogu. Ne znam zašto, alergična sam na onu pismu

„Ružo moja crvena, neubrana ljubavi“...

Da morate da slušate samo jednog autora do kraja života, koga biste odabrali?

- Rađe bi se odrekla i tog jednog.

Smrt kog muzičara Vas je naročito pogodila?

- Arsena Dedića.

Pjesma koja je toliko loša, da je nemoguće ne voljeti je?

- Ne znam.

Poster koje muzičke zvijezde ste držali okačen na zidu u srednjoj školi?

- Nisam lipila postere po zidu.

Hoće li nas Kit Ričards sve nadživjeti?

- Dašta će!

Serija idealna za kišni vikend?

- „Malo misto“, zadnja epizoda kad umire Bepina.

TV

Serija koja vas podsjeća na djetinjstvo?

- „Jelenko“.

Serija koja je zaslužila mnogo veću publiku?

- Mislim da takve nema.

Vrijeme pokaže mjesto svemu.

Serija koju nikada nijeste završili?

- Pa, evo u posljednje vrijeme počela sam „Mladog papu“ i nije me poteglo do kraja.

Serija koja je fantastična, ali ima užasan krajc/razradu?

- Nema takve jer ako je fantastična onda joj je i kraj takav.

Predmet koji ste poželjeli da imate poslije gledanja neke serije?

- Kad sam bila mala baka mi je sašila Supermenov crveni plašt.

Najdraži par iz serije?

- Luiđi i Bepina iz serije „Malo misto“.

Radno okruženje/ tim/posao iz serije koje ste poželjeli za sebe?

- Radno okruženje s obzirom na to koja je moja struka - nikad nisam poželjela.

Za koga ste navijali – za Toma ili Džerija?

- Bogme za Toma.

M. ČAVIĆ

24

Četvrtak, 14. januar 2021.

KALENDAR očetak godine i sumorno zimsko vrijeme po matrici zahtijevaju tople, duboke filmske priče. Malo je režisera sa početka 20. vijeka koji su znali da ih lansiraju kao Čarli Čaplin.

Maestro nijeme ere rado je koristio „januarsku rupu“ da bi tadašnjoj publici dao filmove za pamćenje. No, sa tako dugom i plodnom karijerom, činjenica je da je i za nas i mnoge decenije kasnije – ostavio remek djela kojima se uvijek vrijedi vratiti. Čaplin nije slučajno baš 16. januara 1921. godine lansirao remek djelo „The Kid“, prvi dugometražni igrani autorski film.

Drugačija melodrama

filmsufi.com

Nijema avantura čuvenog Skitnice i petogodišnjeg dječaka (fenomenalni Džeki Kugan), slomila je srca širom planete nakon januarske premijere prije 100 godina. Ključ leži u činjenici da je ovo možda i najjača filmska autobiografija Čaplina, rođenog Londonca, koji je u periodu snimanja prolazio kroz mnogo ličnih problema. Najveći je vezan za sinovljevu smrt samo nekoliko dana pred početak produkcije, što je nesumnjivo uticalo na režisera, pa je ovaj emocionalni gubitak pokrenuo njegovu kreativnost.

S obzirom na to da je Čaplin odra-

Nijema avantura čuvenog Skitnice i petogodišnjeg dječaka slomila je srca miliona prije 100 godina, a prelijepa emotivna igra Čaplina i slijepe djevojke prije devet decenija upisala „City Lights“ u filmsku istoriju stao u siromašnom dijelu Londona, sa lakoćom je uspio reflektovati taj lični scenario u filmu. Ovaj perfektno tragičan miks detalja čini „The Kid“ jednim od nenadmašnih remek djela 20. vijeka.

Integrisanjem ovog miksa u proces stvaranja filma „The Kid“, Čaplin je napravio platformu za ono što će biti njegova matrica, koju je slijedio i razvijao tokom čitave režiserske karijere.

- Uvijek sam imao i malo satire, i malo farse, i malo realizma i naturalizma, i malo melodrame i fantazije. Ali ono što je premisa ovog ostvarenja, sirova komedija i sentiment, bilo je inovativno - kazao je Čaplin u jednom intervjuu.

Čarli Čaplin i Džeki Kugan u nezaboravnom filmu „The Kid“

britannica.com

P

„The Kid“ i „City Lights“: D

Rana trauma

Rastanak u ostvarenju „The Kid“ koji je rasplakao milione

Filmovi poput „The Kid“ ostavljaju neviđene pečate na razvoj filmske umjetnosti, i to posebno u segmentu fabule. Upravo ovdje imamo nekoliko sekvenci koje su bez sumnje inspirisale mnoge buduće režisere i scenariste.

Pored čuvenih scena poput onih sa snovima i anđelom, sekvenca u kojoj dječaka odvode od Čaplinovog junaka bez sumnje je najsnažnija, upravo zbog ličnog efekta. Muka Skitnice da ga zadrži inspirisana je režiserovim slomljenim srcem kada su ga u ranom djetinjstvu u sedmoj godini odvojili od majke i smjestili u dom za siromašnu djecu.

Nije to baš bio nivo Šekspira U jednom od intervjua, Čarli Čaplin osvrnuo se na fenomen koji je pratio većinu njegovih ostvarenja koja se sada smatraju klasicima.

- Recenzije mojih filmova uglavnom su rezultirale podijeljenim mišljenjima. Jedino su svi voljeli „The Kid“. Ali, da su i pretjerali – baš jesu. Nije to baš bio nivo Šekspira – kazao je režiser.

Možda nije Šekspir ali, iako je prošao vijek od premijere Čaplinovog plesa sa mladim Kuganom, jasno je da vrijeme neće pretjerano smanjiti značaj ovakvog remek djela.

Dječački os svjetlima m - Film sa osmijehom, a možda i suzom – pisalo je u opisu filma sa čikaške premijere koja je kritičare ostavila bez teksta.

Slično se dogodilo i sa filmom koji je Čaplin skuvao deset godina kasnije.

Tridesetog januara 1931. u Los Anđelesu, engleski režiser, nakon velikog uspjeha filmova „The Gold

Rush“ (1925) i „The Circus“ (1928), predstavio je „City Lights“ koji većina filmskih velikana smatra njegovim najboljim djelom. Melodramatična avantura Skitnice, njegova ljubav prema slijepoj djevojci i čudnjikavo prijateljstvo sa milionerom, bez sumnje obilježili su filmski 20. vijek.

Četvrtak, 14. januar 2021.

25

Dva filmska plesa Čarlija Čaplina sa početka 20. vijeka Skitnica i slijepa djevojka (Virdžinija Čeril) u klasiku „City Lights“

Akademija u strahu od majstora tišine

twitter.com

Iako je Čarli Čaplin potvrdio neprikosnoven kvalitet i doprinos razvoju filmske produkcije, „City Lights“ nije bio nominovan za Oskara ni u jednoj kategoriji! Jedno od šuškanja iz tog perioda kaže nam da je zaobiđen čisto zbog trenda: Američka akademija uplašila se da će se zbog ovako dobrog nijemog filma gledaoci predomisliti i pobjeći od klasičnog dijaloga. Naravno, to što njeni tadašnji članovi nijesu imali hrabrosti, ni sluha za remek djelo nije pokvarilo planove velikom Čaplinu. Još jednom je dokazao zbog čega je majstor „tišine“.

smijeh pod metropole Sa ovom filmskom kombinacijom emocije i komedije, ali i umjetnosti govora tijela, Čaplin na specifičan način uvodi šmek pantomime u režisersku matricu. Iako je mnogo ranije bilo jasno od kakvih će sastojaka skuvati ovo nezaboravno filmsko jelo, „City Lights“ je vjerovatno najreprezentativniji film velikog režisera.

pinterest.pt

Osmijeh u emotivnom finalu filma „City Lights“

Ipak je baš u njemu uspio da iskombinuje sve različite čaplinovske teksture i tonove.

Film u obliku slagalice sastavljen je od serije kratkih priča u čijem centru nije samo Čaplinov lik, već se jasno vidljiva veza između tri junaka priče.

Sa takvim pristupom fabuli „City Lights“ uspio je da dokaže da jedno-

stavnu linearnu priču možete lako pretvoriti u capolavoro.

Posebno je zanimljivo da je Čaplin, bez obzira na to što se zvuk, odnosno govor u filmu polako pojavljivao u industriji u ovom periodu, preferirao da i ovo djelo uradi kroz „nijeme“ segmente.

Ipak, ovdje je uveo zvučne efekte i nezaobilazan muzički skor, koji je i komponovao. U tom se periodu ipak suočavao sa ekstremnim pritiskom da „City Lights“ ipak bude zvučni film. Taj scenario je izbjegao isključivo zbog izrazito velike popularnosti i uticaja u tadašnjem Holivudu.

Srušene barijere

S obzirom na to da je „City Lights“ zasnovao na ličnom iskustvu, očekivano je da su ona jednostavnost fabule i ljudska kompleksnost izgradili scenario tako da ne gubi na kvalitetu ni devet decenija kasnije. Da bi bio efektan u zvučno doba Čaplin se morao fokusirati na vizuelnu snagu filma, i to prvenstveno na kvalitete glumaca.

Upravo su facijalne ekspresije one koje igraju glavnu ulogu i održavaju platformu filma koji nema dijalog.

Tu dolazimo do jedne od najboljih

filmskih scena 20. vijeka koja se slavi upravo zahvaljujući glumačkom segmentu. Sami kraj remek djela „City Lights“ i prelijepa emotivna igra Čaplina i Virdžinije Čeril, koja igra slijepu djevojku, stvar su filmske istorije...

Uspjeh filmova poput „City Lights“ leži u takozvanom univerzalnom jeziku, odnosno Čaplinovima rješenjima uz čiju pomoć je za približno 80 minuta uspio da prevaziđe sve kulturne i političke barijere tog vremena. Sada su prava rijetkost filmovi koji slave 90. rođendan a koje možete pustiti i dan-danas - i potpuno se uživiti u njihovu priču.

Ono što je Čaplin naumio sa „City Lights“ i „The Kid“ malo kome bi uspjelo u tom periodu, bez obzira na to što je postojao nagovještaj dolaska zvučnog dijaloga. Njegov Skitnica uspio je da nasmije publiku, ali i da je navede da se poistovjeti sa njegovom patnjom. Njihov smijeh bio je okidač koji je Čarli Čaplin tražio sve vrijeme, tokom čitave režiserske karijere... Odbrambeni mehanizam gledalaca da istraže najveće boli iz sopstvenog iskustva.

Leila MURSELJEVIĆ

26

Četvrtak, 14. januar 2021.

listal.com

PODGORI č ARENJE

Vladimir i Odri Hepbern P

od svjetlom crvenih reflektora, za stolom u uglu pariskog kafea, Fred Aster zatiče Odri Hepbern. Prošle su tri godine od kada je u filmu „Praznik u Rimu“ dočekala slavu svjetske dive.

Profesora Emila Flostra, tipa zbog kojeg se zatekla u Parizu u tom filmu, odigrao je - Vladimir Vujović.

Rijeka Crnojevića U filmu „Smiješno lice“ (Stenli Donen, 1957), Odri je mogla da bira; ne samo to da Asteru u ključnoj sceni riječima ne objasni kakav je to ,,boemski ples“. Već da u džez ritmu muzike Džordža Geršvina (a nju je posebno tražila za film) to učini nezaboravnim apstraktnim plesom, poput baleta na maloj kabare bini u kafeu.

Romantični mjuzikl bio je nešto poput njene utopije. Imala je slobodu i da otpjeva djelove sopstvene pjesme. Nakon nezaboravne vespa vožnje sa Gregorijem Pekom u „Prazniku u Rimu“ (Vilijam Vajler, 1953) i dugo podgrijavane romanse sa Hemfrijem Bogartom u „Sabrini“ (Bili Vajlder, 1954) - moglo joj je biti da se pita. I to u jednom pro-

jektu vrijednom tada basnoslovnih dva i po miliona dolara. A Fredu Asteru i Vladimiru Vujoviću ostalo je samo, da bez riječi i ne trepćući isprate taj ples.

Naš reditelj Blagota Eraković bio je tek student sa prilikom da bude pomoćno osoblje na beogradskom BITEF-u; i nije se mogao čudom načuditi što mu to priča Mišel Okler.

Slavni francuski glumac koji je igrao Tartifa u režiji Rožea Planšona, bio je oduševljen njegovim ijekavskim izgovorom. Pa još krenuo da mu nabraja neka sela iz Stare Crne Gore, uz najbolje sjećanje o Rijeci Crnojevića! Uz, eto, tek uzgred natutnuto na mekom francuskom akcentu: moje pravo prezime je Vujović...

Porodični mozaik Za ime Mišela Oklera francuski zaljubljenici u film znaju skoro koliko za Delona ili Trentinjana. I to od filma „Ljepotica i zvijer“ (Žan Kokto, 1945), koji ga je učinio zvijezdom.

Ako vam imena filmova poput „Si Versailles m’était conté“ (1954), ,,Tres Hombres van a Morir“ (1954),

Zaglavi se

Vladimir Vujović i Odri Hepbern u filmu „Smiješno lice“

,,El Señor Presidente“ (1983) i „Torquemada“ (1989) toliko ne znače - onda možda bolje govoriti o velikanima sa kojima je igrao.

Slomljena vaza

Okler je dijelio kadar sa Katrin Denev, Žerarom Depardjeom, Žan Pol Belmondom, Džejn Birkin, Patrikom Deaverom, Rafaelom Kare, Alenom Delonom.

Priča glumačke veličine tek dobija potpunu oštrinu onda kad se uklopi u mozaik istorije njegove porodice. Njegov otac bio je Vojislav Vujović; sa samo 15 godina jedan od prvih komunista na ovim prostorima uz Dimitrija Tucovića. Pa diplomac Sorbone, prvi sekretar KPJ, pa član Izvršnog komiteta Komunističke internacionale u Moskvi.

Obrt gotovo tipičan za to vrijeme: dijeleći sudbinu slobodaraca poput Lava Trockog i Vukašina Markovića, Vujović je uhapšen u Staljinovim čistkama, pa pogubljen u januaru 1936. godine. Vladimirova majka, francuska revolucionarka

Crta: Srđan Ivanović

Šarlota Kaspar jedva je uspjela sa dvojicom sinova pobjeći u Pariz.

Hroničari života Mišela Oklera nikad nijesu dobili tačnu verziju ali tvrde da je Vladimir Vujović bio fasciniran dramom ,,Mišel Okler“ Čarlsa Vildraka iz 1922. godine. I da ga je, kao fascinacija odrastanja, usmjerila od medicine ka glumi. I bila izbor imena, još od vremena na Pariskom konzervatorijumu i u „Teatru Luvr“ 1940. godine.

Prva uloga Mišela Oklera bila je u Šekspirovoj „Buri“. Za instant zvijezdu mali je bio korak do Koktoa i „Ljepotice i zvjeri“... U filmu „Smiješno lice“, Vujović je profesor Flostr - onaj koji od Amerikanke treba da učini ,,divu savršene ljepote, karaktera i inteligencije“. Prije nego što počne da je zavodi, a Odri mu u sjajnoj sceni razbije vazu o glavu!

Znajući priču njegovog života, tako je lako zamisliti zašto je Odri Hepbern željela u jednom kafeu upravo Vladimira Vujovića. Prije nego će zaigrati boemski ples pariske noći, po taktovima Džordža Geršvina.

Stojan STAMENIĆ

LONDON CALLING

Puste ulice

27

Leila Murseljević

Četvrtak, 14. januar 2021.

Leila Murseljević

Jedan od brojnih panela sa upozorenjem o poštovanju lokdauna

Stroge mjere ispraznile istok grada

I

ako puni pozitivne energije i pažljivo dozirane nade za bolje sjutra, Londonci su u 2021. godinu ipak ušli i sa dozom nestrpljenja, stresa i nezaobilaznog osjećaja izgubljenosti. Nakon što je premijer Boris Džonson uveo i treći lokdaun, po svemu sudeći najkomplikovaniji za prihvatiti do sada, opet moraju da se naviknu na novi limitiran lajfstajl.

Urgentni paneli

Na svim ćoškovima Londona preko noći osvanule su nove table sa upozorenjima o urgentnom poštovanju mjera. Simpatični koloritni paneli, razumije se, nijesu dovoljni da bi se sve držalo pod kontrolom, pa ne čudi što je Metropolitan policija morala da poveća broj takozvanih „maršala“ koji su sve češća pojava na ulicama grada.

Mini-protesti protiv trećeg karantina rezultirali su brojnim hapšenji-

Iako se možda čini nevažnim, podatak da populacija u britanskoj metropoli opada, prvi put od 1988, težak je za prihvatiti. Izvjesno je da je predkrizni period punih pabova, restorana, marketa, žurki na otvorenom, isuviše daleko ma, a kazne za nepoštovanje rigoroznih mjera nikad nijesu bile oštrije.

Maršali imaju pravo da zaustave Londonce, da provjere zbog čega su napustili domove, da ih podsjete na poštovanje pravila lokdauna, kao i na to koliko je važno ne miješati se sa članovima drugih domaćinstava, odnosno takozvanih „balona“.

S obzirom na to da u skladu sa novim mjerama rade samo prodavnice s esencijalnim proizvodima, ali i mjesta gdje možete uzeti jelo i kafu za ponijeti, Londoncima nije preostalo mnogo opcija da u ovom novom zimskom ciklusu iskoriste slobodno vri-

jeme. U ovom periodu vjerovatno su najbolje prošli njihovi kućni ljubimci. Vlasnici mjesta za prodaju jela i pića posvetili su posebnu pažnju četvoronošcima. Dok mušterije čekaju kafu ili ručak za ponijeti, imaju priliku i da nahrane krznate prijatelje.

Teške posljedice

Tu je i Bregzit koji je već tehnički završen. S obzirom na to da je proces poprilično potrajao, adaptacija na novu vezu sa Evropskom unijom bila je lakša, pa se većina navikla na ideju da će Ostrvo relativno samovati mnogo ranije.

Dok kupci čekaju hranu i piće za ponijeti, mogu da nahrane ljubimce

No, miks novog lokdauna i Bregzita donio je britanskoj metropoli nešto sasvim neočekivano, dodatne posljedice koje će umnogome uticati na razvoj grada i društva. Iako se možda čini nevažnim, podatak da populacija u Londonu opada, prvi put od 1988. godine, težak je za prihvatiti.

Izvjesno je da je onaj predkrizni period punih pabova, restorana, marketa, žurki na otvorenom, isuviše daleko. Scenario u kojem su londonske ulice prazne biće sve češći.

Leila MURSELJEVIĆ

Direktor i glavni i odgovorni urednik Draško Đuranović Urednica Marija Ivanović-Nikičević Zamjenik urednice Stojan Stamenić

Saradnici Vladimir Maraš, Srđan Ivanović, Milena Čavić, Svetlana Višnjić, Miloš Milačić, Leila Murseljević, Anja Drobnjak, Biljana Martinić, Mirjana Popović i Jovana Kaluđerović

Grafički dizajn Veselin Radonjić