Četvrtak, 17. avgust 2023. | Podgorica, Crna Gora | Godina LXXIX/Broj 20732 | Prvi broj izašao je 24. oktobra 1944. u Nikšiću | pobjeda.me | Cijena 0,70 eura
NE! RATU U UKRAJINI НІ! ВІЙНІ В УКРАЇНІ НЕТ! ВОЙНЕ В УКРАИНЕ NO! TO THE WAR IN UKRAINE
Mandatar isplanirao naredne korake za novi krug pregovora
Pobjedi je više izvora uključenih u pregovore o formiranju nove izvršne vlasti reklo da na razgovorima održanim u ponedjeljak nije pominjan bilo kakav koalicioni sporazum, a naročito ne dupli koji su juče ujutro objavili pojedini mediji
Teret broda „Blue One“ se neće skladištiti u Luci Bar, već će se direktno prebacivati na relaciji brod – kamion – vagon
Agencija za obalsku stražu upozorila na lošu saradnju sa crnogorskim vlastima, MUP tvrdi da su navodi neosnovani
Zajednička operacija sa pripadnicima Fronteksa na plavoj granici, planirana za jul, trenutno je u zastoju iako su zajedničke akcije od izuzetne važnosti u borbi protiv krijumčarenja pomorskim rutama duž Jadrana – upozorava se u dokumentu upućenom crnogorskom ambasadoru pri Evropskoj uniji
MINISTARSTVO FINANSIJA PREKRAJA USTAV: da su transakcije kriptovalutama nelegalne jer nema zakona
Podignuta optužnica protiv dvojice Nikšićana
Predsjednik Nezavisnog sindikata policije ocijenio da ministar unutrašnjih poslova društvo uvodi u anarhiju
Nas vode nesposobni. Čemu da se nadamo? Čemu vi da se nadate sjutra? Ko će vas da štiti, ako nemate bezbjednosni aparat ko-
Tvrde
STR. 3.
Pobjedi je više izvora uključenih u pregovore o formiranju nove izvršne vlasti reklo da na razgovorima održanim u ponedjeljak nije pominjan bilo kakav koalicioni sporazum, a naročito ne dupli koji su juče ujutro objavili pojedini mediji
Mandatar za sastav nove vlade Milojko Spajić mora da računa na 41, 44 ili 49 poslanika. S druge strane, da bi sastavio pobjednički tim neophodno je povjerenje, kojeg trenutno nema, poručio je lider Hrvatske građanske inicijative (HGI) Adrijan Vuksanović
– Normalno i prirodno je da nema uspostavljenog povjerenja koje zahtijeva i vrijeme i iskustvo – kazao je Vuksanović za RTCG. Kako navodi, iskustvo u pregovaranju mandatar stiče u hodu. Ipak, kako je dodao, očekivanja su velika.
R. P.
Priča o dva sporazuma za formiranje jedne vlade djeluje kao neki traljavi pokušaj stvaranja ,,dimne zavjese” kako bi se zakamu irala politička istina: ma koliko sporazuma potpisao mandatar Spajić sa konstituentima nove izvršne vlasti – stranke manje brojnih naroda, ukoliko prihvate poziv, biće u koaliciji sa strankama koje predvode Mandić i Knežević
PODGORICA – Pregovore o raspodjeli resora u novoj vladi Crne Gore mandatar Milojko Spajić prvo će održati sa partijama koje su mu, tokom konsultacija sa šefom države početkom ovog mjeseca, iskazale podršku za sticanje statusa mandatara.
To su Pobjedi saopštili izvori iz više partija koje su o ulasku u buduću vladu pregovarale sa Spajićem, ali za sada ostaje neizvjesno kada će ti pregovori biti nastavljeni.
JAVNI RAZGOVORI
I TAJNI PAKTOVI
Spajić je u ponedjeljak sa predstavnicima tih političkih subjekata, ali i sa koalicijom „Za budućnost Crne Gore“, kroz tri odvojena sastanka, održao prve formalne pregovore u ulozi mandatara, ali tom prilikom nije bilo riječi o raspodjeli resora u budućoj vladi.
Na osnovu prvog kruga formalnih pregovora evidentno je da postoji čvrst dogovor između Pokreta ,,Evropa sad“ i Demokrata. Na to ukazuje, ne samo fotografija sa pregovora, kada prilikom susreta sa liderima Nove i DNP-a Aleksa Bečić sjedi sa Spajićeve ,,strane stola”, već i podatak da je, osim mandatara, jedino još Bečić prisustvovao svim razgovorima!
To ,,strateško partnerstvo” prilično remeti Spajićeve pregovore, prevashodno sa Mandićem i Kneževićem, koji opravdano sumnjaju da je Bečiću unaprijed obećano mjesto prvog čovjeka Skupštine. Upravo su to iz koalicije ZBCG zamjerili Spajiću i, prema saznanjima našeg lista, zahtijevali da naredni razgovori sa tom političkom grupacijom budu bilateralnog tipa, odnosno bez učešća Demokrata. Pobjeda je već pisala da je Spajić Demokratama, tokom ranijih neformalnih konsultacija, obećao čelnu poziciju u Skupštini za koju su, takođe, zain-
teresovani i u ZBCG. Spajić za formiranje nove vlade na raspolaganju ima rok od 90 dana, a ukoliko do tada ne uspije da sastavi kabinet, Ustav predviđa raspuštanje Skupštine i raspisivanje novih parlamentranih izbora. Partije koje su Spajiću iskazale jasnu podršku za sticanje statusa mandatara i sa kojima će prvo pregovarati zajedno imaju 44 poslanička mandata. Koalicija ZBCG, kao treća po jačini snaga u parlamentu, raspolaže sa 13 mandata i od njene eventualne podrške će umnogome zavisiti stabilnost buduće vlade. Na ulasku ZB-
CG u novu vladu, kako se to iskristalisalo tokom konsultacija sa Jakovom Milatovićem, insistira dio koalicionih partnera PES-a, odnosno Savez građana Civis i Ujedinjena Crna Gora.
Prema saznanjima Pobjede, i struja unutar PES-a, bliska Milatoviću, zagovara ulazak partija nekadašnjeg Demokratskog fronta u 44. vladu, računajući da bi nova izvršna vlast bila isuviše ranjiva ukoliko bi protiv sebe, osim DPS-a i stranaka iz koalicije ,,Zajedno”, imali kao opoziciju i 13 politički iskusnih i ratobornih poslanika koalicije ,,Za budućnost Crne Gore”.
Iz međunarodne zajednice ranije je naglašavano da njihov partner ne može biti koalicija proistekla iz nekadašnjeg Demokratskog fronta. Pitanje je,
međutim, da li su sada - suočeni sa činjenicom da bez njihovog učešća nema političke stabilnosti nove vlade - odustali od ,,apsolutnog protivljenja”. No, tada se postavlja drugi problem za Spajića: kako da ubijedi stranke manje brojnih naroda da uđu u vladu u kojoj bi, u tom slučaju, bili predstavnici stranaka koje – ne priznaju genocide u Srebrenici, koje se zalažu za ,,otpriznavanje”
Kosova i, pride, otvoreni su podržavaoci politike Vladimira Putina?!
Zato je juče, kao ,,probni balon”, puštena u javnost teza o ,,dva sporazuma”.
IDEJA O DVA
SPORAZUMA
KAO ,,SMOKVIN LIST”
-Ukoliko dođe do dogovora o formiranju nove izvršne vla-
Felten: U novoj vladi samo oni koji kredibilno promovišu proevropsku, evroatlantsku orijentaciju
Ambasador Njemačke u Crnoj Gori Peter Felten kazao je za portal Standard da se pozicija Njemačke kada je u pitanju formiranje nove vlade nije promijenila.
– Naša pozicija nije se promijenila: smatramo da je u najboljem interesu Crne Gore da njena nova vlada bude zasnovana i sastavljena samo od onih poli-
tičkih snaga koje aktivno i kredibilno promovišu proevropsku i evroatlantsku orijentaciju Crne Gore – rekao je on. Felten ističe da je kao država članica NATO-a i kandidat za članstvo u EU, Crna Gora važan partner Njemačke u svim okolnostima.
– Istovremeno, jasno je da će na širinu i dubinu saradnje između vlada naše dvije države značajno uticati u kojoj mjeri će nova crnogorska vlast zapravo biti formirana i podržana od
političkih snaga koje kredibilno i aktivno promovišu Crnu Goru kao partnera u Sjevernoatlantskoj alijansi i kao kandidata za skorije pristupanje EU – jasan je ambasador Njemačke.
– Imajući to u vidu, dijelimo juče objavljenu ocjenu Ambasade SAD o formiranju nove vlade u Crnoj Gori – zaključio je Felten. Na izjavu Feltena reagovao je portparol PES-a Filip Ivanović navodeći da oni pregovore vode samostalno. – U potpunosti razumijevajući
sti, PES bi mogao potpisati dva sporazuma o koalicionoj saradnji, jedan sa Demokratama i partijama manjinskih naroda, a drugi sa ZBCG –plasirale su juče Vijesti novu ideju o zajedništvu u vlasti programski nespojivih partija, cijeneći da bi se time ,,izbjegao problem da partije manjina budu prozivane za saradnju sa ZBCG”. Nije detaljnije razrađena ideja, ali već u startu priča o dva sporazuma za formiranje jedne vlade djeluje kao neki traljavi pokušaj stvaranja ,,dimne zavjese” kako bi se zakamuflirala politička istina: ma koliko sporazuma potpisao mandatar Spajić sa konstituentima nove izvršne vlasti – stranke manje brojnih naroda, ukoliko prihvate poziv, biće u koaliciji sa strankama koje predvode Mandić i Knežević. To bi, moguće, bila dugotrajnija izvršna vlast, ali bi istovremeno Bošnjačka stranka, kao i partije koje okupljaju Albance, značajno ugrozile, dugoročno, vlastiti politički rejting koalirajući sa prosrpskim i proruskim partijama, ali i sa njihovim liderima kojima predstoji ponovljeno suđenje za pokušaj terorizma 2016. godine. Tokom jučerašnjeg dana nije bilo javnih reakcija na plasiranu ideju o ,,dva sporazuma”. Pobjedi je više izvora reklo da na razgovorima u ponedjeljek nije pominjan bilo kakav koalicioni sporazum, a naročito ne dupli. Đ.Ć. – N.Z. – D.Đ.
interesovanje domaće javnosti za proces formiranja vlade i uvažavajući dobronamjerne izjave predstavnika savezničkih i partnerskih država, moramo istaći da „Evropa sad!“ pregovore vodi samostalno i principijelno, na bazi jasnog programa i uz poštovanje pomenutih vanjskopolitičkih i unutarpolitičkih prioriteta. Stoga držimo da nema nikakve sumnje da će Crna Gora u konačnom dobiti stabilnu i kompetentnu vladu, koja će svim građanima omogućiti bolji život i dodatno izgraditi međunarodni imidž naše države – saopštio je Ivanović.
Agencija za obalsku stražu upozorila na lošu saradnju sa crnogorskim vlastima, MUP tvrdi da su navodi neosnovani
PODGORICA – Agencija
EU za graničnu i obalsku stražu (Fronteks) nezadovoljna je saradnjom sa Crnom Gorom, navedeno je u informaciji koju je šef Jedinice za Srbiju i Crnu Goru u Generalnom direktoratu Evropske komisije za susjedstvo i pregovore o proširenju Majkl Miler uputio crnogorskom ambasadoru pri EU Petru Markoviću, a ovaj je nakon toga proslijedio crnogorskom Ministarstvu vanjskih poslova.
Portal Antena M objavio je juče Milerovo pismo Markoviću, a iz MUP-a su reagovali tvrdnjom da su ovi navodi neosnovani, te da je Marko -
Zajednička operacija sa pripadnicima Fronteksa na plavoj granici, planirana za jul, trenutno je u zastoju iako su zajedničke akcije od izuzetne važnosti u borbi protiv krijumčarenja pomorskim rutama duž Jadrana – upozorava se u dokumentu upućenom crnogorskom ambasadoru pri Evropskoj uniji
vić obavio još jedan razgovor sa Milerom u kojem je detaljnije elaborirao argumente koji potvrđuju neosnovanost konstatacija o poteškoćama u saradnji sa Fronteksom.
Miler je, kako se ističe u dokumentu koji je objavila Antena M, iskazao nezadovoljstvo izvještavajući o negativnim utiscima predstavnika Fronteksa u pogledu saradnje sa crnogorskim vlastima.
Miler je zabrinut zbog, kako se navodi, činjenice da izostaje proaktivnost nadležnih institucija, te da je s tim u vezi otežana saradnja sa crnogorskom stranom. Našoj zemlji zamjera se i to što nije uputila predstavnika u sjedište Fronteksa u Varšavi, što je do sada bila praksa.
Uočeno je, naglašava se, pogoršanje saradnje sa Nacionalnim koordinacionim centrom.
– Zajednička operacija sa pripadnicima Fronteksa na plavoj granici, planirana za jul, trenutno je u zastoju iako su zajedničke akcije od izuzet-
ne važnosti u borbi protiv krijumčarenja pomorskim rutama duž Jadrana – upozorava se u dokumentu upućenom crnogorskom ambasadoru pri Evropskoj uniji.
Miler napominje i da izostaje logistička podrška i da je de-
Nekadašnnji načelnik
Generalštaba Vojske Crne
Gore admiral Dragan
Samardžić kazao je Anteni M da je „stanje na ‘plavoj granici’ odavno više nego problematično, samo što takvu ocjenu MUP i Vlada nikada nijesu htjeli da prihvate“.
- Kada vam EU dodjeli zna-
PODGORICA - Na obilježavanje 90. godišnjice školskog broda ,,Jadran“ neće uticati protestna nota koju je ranije uputilo hrvatsko ministarstvo vanjskih poslova crnogorskoj strani.
Iz Ministarstva odbrane Pobjedi su kazali da će ove, kao što je i svake prethodne godine, taj resor organizovati proslavu godišnjice školskog broda ,, ,,Jadran“.
čajnu pomoć Fronteksa, sa ljudima na terenu i mogućnošću korišćenja njihovih sredstava stacioniranih u Italiji, a vi tu pomoć (za suštinske poslove - sprječavanje orgnizovanog kriminala i krijumčarenja migranata), umjesto da objeručke prigrabite, ignorišete - znak je da nekome
odgovara „šuplja granica“ – rekao je on. Kategoričan je da država treba da se stidi zbog načina na koji je upotrijebila donacije SAD i EU. Samardžić upozorava da integrisano upravljanje granicom, u praksi, ne postoji, a da se Vladi i Skupštini godinama servira lažna slika.
legaciji Fronteksa uskraćeno korišćenje prostorija crnogorskog MUP-a, pa održavaju sastanke u hotelu.
U svim dosadašnjim izvještajima Evropske komisije, saradnja Crne Gore sa Fronteksom pozitivno je ocjenjivana.
Kao ključne krivce vidi MUP i Upravu policije. - Koji radar MUP-a na položajima Mavrian, Crni rt i Obosnik danas radi i prati situaciju na moru? Po mom saznanju nijedan. Šta je sa dva „nova“ patrolna čamca koji su u brodogradilištu „Montmontaža-Greben“ u Veloj Luci, izgrađeni od sredstava EU? Propali projekat-ostariše stojeći godinama vezani u Baru – istakao je Samardžić.
U pismu, Miler je od Markovića tražio da koordiniše sa crnogorskim institucijama i da se što hitnije otklone uočene slabosti, kako bi Crna Gora izbjegla negativne ocjene u narednom izvještaju Evropske komisije koji je najavljen za oktobar. Ministar unutrašnjih poslova Filip Adžić i evropska komesarka za unutrašnje poslove Ilva Johanson potpisali su 16. juna u Briselu Sporazum između Evropske unije i Crne Gore o operativnim aktivnostima koje sprovodi Fronteks.
Iz resora kojim rukovodi Adžić, juče je saopšteno da su navodi o lošoj saradnji sa crnogorskom stranom neosnovani. – Povodom navoda u medijima o tome da je Evropska agencija za graničnu i obalsku stražu nezadovoljna saradnjom sa crnogorskim vla-
Ministarstvo odbrane ne mari za stavove hrvatskog ministarstva vanjskih poslova
Protestna nota ne odgađa
– Proslava će biti održana 19. avgusta u Tivtu – rekli su Pobjedi u Ministarstvu. Ministarstvo vanjskih poslo-
va Hrvatske uputilo je ranije ovog mjeseca protestnu notu optužujući Crnu Goru da svojata tuđu imovinu.
– Svojatanje tuđe imovine protivno je uobičajenim uzusima, međunarodnom pravu i evropskim vrijednostima za
koje se Crna Gora opredijelila – piše u protestnoj noti. Odlazeći premijer Dritan Abazović, koji rukovodi cr-
stima, želimo da informišemo najprije o posjeti delegacije Fronteksa, koja je u Crnoj Gori boravila od 4. do 7. jula. Nakon posjete delegacija je u više navrata, a konkretno pismom upućenim Sektoru granične policije, istakla zahvalnost za gostoprimstvo, angažovanje i odličnu organizaciju tokom njihove posjete. Pismo ističe plodonosnu saradnju, te uspješnu terensku posjetu koja je imala za cilj aktiviranje novog operativnog područja na graničnom dijelu između Albanije i Crne Gore. Tom prilikom, delegacija Fronteksa istakla je doprinos crnogorske policije uspješnom ishodu posjete – piše u reagovanju.
Iz MUP-a tvrde i da je Koordinacioni centar u punom kapacitetu stavljen na raspolaganje službenicima Fronteksa koji se nalaze u Crnoj Gori, te da je zajednička operacija na plavoj granici proširena i na druge lokacije – GP Luka Kotor i GP Porto Novi – na kojima će biti angažovan mobilni tim Fronteksa.
- Ističemo da je konstatacija da je tokom proteklih mjeseci uočen značajan zastoj u saradnji i komunikaciji sa Fronteksom neosnovana. Štaviše, saradnja je dodatno intenzivirana na svim nivoima, što je rezultiralo time da, u neposrednom razgovoru, članovi delegacije Crnu Goru prepoznaju kao jednog od najaktivnijih partnera sa kojima Fronteks ima odličnu saradnju i kao državu koja pokazuje veliku inicijativu kada je ta saradnja u pitanju – saopšteno je iz MUP-a. Dodatno, kažu da je Misiji Crne Gore pri EU potvrđeno da je ,,koncipiran nacrt izvještaja u kojem su zadržane prvobitne pozitivne ocjene u domenu saradnje sa Fronteksom“.
J. ĐURIŠIĆnogorskim MVP, rekao je da je proslava 90 godina broda u nadležnosti Crne Gore i da Crna Gora raspolaže svojom imovinom na način na koji misli da treba.
– To je brod koji ima širi kontekst i mislim da ne treba praviti dnevnu politiku od toga. Tu smo da razgovaramo, čujemo argumente. Međutim, proslava 90 godina broda je nešto što je u našoj nadležnosti – rekao je Abazović. J. Đ.
Samardžić: Nekome odgovara
„šuplja granica“ na moru
Iz PEN centra i CDNK poručili da progon kritičara režima neće ućutkati one koji su život posvetili borbi protiv nacionalšovinizma i klerofašizma
PODGORICA – Da Crna
Gora sve dublje tone u autoritarizam potvrdilo je, poručili su iz Crnogorskoga
PEN centra i Crnogorskog društva nezavisnih književnika, Opštinsko tužilaštvo na Cetinju podigavši optužnicu protiv osam Cetinjana zbog navodnog izazivanja nereda uoči promocije tada predśedničkog kandidata Jakova Milatovića na Cetinju 10. marta.
Svakodnevni pritisci kojima su od odlazećeg premijera i ministra unutrašnjih poslova izloženi tužilaštvo i policija da sprovode progon političkih neistomišljenika, ističu oni, očigledno daju rezultate pa su učesnici nenasilnog protesta tokom kojeg je neadekvatna reakcija policije i obezbjeđenja izazvala konfuziju okrivljeni za izazivanje nereda.
– Među okrivljenima je i potpredśednik Crnogorskoga PEN centra ugledni crnogorski intelektualac, književnik Sreten Vujović. Baš kao i ranih 90-ih, kada je Vujović takođe bio proganjan pod sličnom fabrikovanom optužnicom, i danas se sloboda govora i Ustavom zagarantovano pravo na građanske proteste nastoje ugušiti neprihvatljivim metodama autoritarne vlasti đe jedna osoba u državi preuzima ulogu i tužilaštva i policije i sudstva – naglašavaju oni.
Progoni kritičara režima, poručuju, zasigurno neće ućutkati one koji su svoj život posvetili borbi protiv nacionalšovinizma i klerofašizma, no moraju biti upozorenje za onaj dio javnosti koji ćuti pred sve izraženijem prisustvu otvorenog fašizma, tolerisanog i ohrabrivanog od nosilaca izvršne vlasti.
- Zastrašivanje i pokušaji ućutkivanja građana preko fabrikovanih optužnica moraju izazvati snažni odgovor i osudu kritičke javnosti. Reakcija se, prije svega, mora očekivati od strane diplomatskih predstavnika zapadnih zemalja u Crnoj Gori te političkih partija koje su zaslužne za obnovu građanske Crne Gore, a koje već tri godine
Gospodine Abazoviću, Nimanbegu, Zenka, Đeka i poštovana Lola, vaša je obaveza da pozovete svoje pristalice, kao i one koji vas nijesu birali; ulcinjska vam je obaveza da zajedno, bez obzira na vaša politička neslaganja, prošetate tim korzom na Maloj plaži, izvinite se turistima iz Srbije za ono nedolično, sramno ponašanje ulcinjske sredine, iako znam sigurno da to nijesu bili Ulcinjani
Sačekao sam malo, ili bolje reći - dadoh vremena mojim dragim sugrađanima iz političkog života da prozbore, da odšetaju i da se javno oglase povodom nemilih povika i dešavanja u Ulcinju.
Shvatam političko ćutanje jer su kalkulacije u pitanju i kao što po običaju biva - kada se vlada sastavlja ima mjesta za sve kalkulante - pa osim zagarantovanog poslaničkog mjesta, valja sačekati mjesto u vladi, jer je mnogo unosnije.
Gospodine Abazoviću, Nimanbegu, Zenka, Đeka i poštovana Lola, vaša je obaveza da pozovete svoje pristalice, kao i one koji vas nijesu birali; ulcinjska vam je obaveza da zajedno, bez obzira na vaša politička neslaganja, prošetate tim korzom na Maloj plaži, izvinite se turistima iz Srbije za ono nedolično, sramno ponašanje ulcinjske sredine, iako znam sigurno da to nijesu bili Ulcinjani.
snom mrtvim spavaju – poručuju iz PEN-a i CDNK.
Crnogorski PEN centar i Crnogorsko društvo nezavisnih književnika, kako dodaju, pružaju punu podršku književniku Sretenu Vujoviću u borbi protiv državnoga terora kojem je izložen, a o ovom eklatantnom primjeru progona kritičara autokratskoga režima izvijestiće relevantne organizacije koje se bave pitanjima ljudskih prava i zaštite progonjenih intelektualaca.
Pobjeda je juče objavila da je epilog incidenta ispred Sportskog centra „Lovćen“ na Cetinju 10. marta, kada je pedesetak Cetinjana i Cetinjanki iskazalo protest protiv tada predsjedničkog kandidata Jakova Milatovića zbog njegove prosrpske politike oličene u podršci Crkvi Srbije - optužnica protiv njih osmorice koji će na sud biti izvedeni 18. oktobra pod optužbama za napad na policiju i pokušaj sprečavanja policijske intervencije.
Cetinjani i Cetinjanke okupili su se tada ogorčeni na aktuelnog predsjednika države zbog rečenice koju je, kako tvrdi više izvora, izgovorio 5. septembra 2021. godine, tada kao ministar u Vladi Zdravka Krivokapića – „Pa šta ako pogine deset Crnogoraca“. Milatović je ta-
ko komentarisao masovne građanske proteste u prijestonici zbog odluke vlasti da nasilno 5. septembra u Cetinjskom manastiru inaugurišu Joanikija Mićovića u mitropolita crnogorsko-primorskog Crkve Srbije. Kako tvrdi više izvora, u trenutku kad se odlučivalo da li je bolje odustati od inauguracije na Cetinju, kako bi se sačuvao građanski mir u Crnoj Gori, on je izgovorio ovu zlokobnu rečenicu u znak podrške Mićoviću i Crkvi Srbije.
Pobjeda je imala uvid u optužni akt, a akademik Sreten Vujović, koji je žrtva svake vlasti u Crnoj Gori još od devedesetih godina prošlog vijeka, za naše novine je rekao da ga optužnica nije iznenadila, ali i da je netačno da je on na bilo koji način ometao policiju u njenom poslu.
– Oni su ti koji su mene sprječavali da prisustvujem tribini predsjedničkog kandidata.
Postoji video snimak na kojem se jasno vidi da sam tražio od policajca da me pušti da prisustvujem javnoj tribini, ali su me spriječili – kategoričan je Vujović.
Na saslušanju u policiji 13. marta, kako smo objavili, objasnio je da je 10. marta došao na najavljenu političku tribinu sa namjerom da u demokratskoj atmosferi izrazi nezadovolj-
stvo Milatovićevom izjavom „u vrijeme septembarskog događaja 2021. godine“.
– Kada je isti na sjednici u tzv. gluvoj sobi uputio ozbiljnu prijetnju smrću demonstrantima „pa šta ako pogine deset Crnogoraca“… - rekao je on na saslušanju.
Bio je kategoričan da u njegovom postupanju „nema nijednog jedinog čina ili radnje koji bi mogao biti kvalifikovan ni kao prekršaj, a pogotovo ne kao biće bilo kog krivičnog djela“.
– Koliko sam mogao da vidim, jedino ugrožavanje Milatovića su izazvali članovi njegovog obezbjeđenja, koji su ga, gurajući kroz masu, sapleli i od njega napravili žrtvu, bez ikakvog razloga – kazao je Vujović u policiji. Aktuelne crnogorske vlasti i njima bliski mediji ovaj protest predstavili su kao pokušaj grupe građana da napadnu Milatovića, a i on sam je, četiri mjeseca kasnije kao predsjednik Crne Gore, u sjedištu Evropskog parlamenta u Briselu sredinom jula, ustvrdio da je bio napadnut na Cetinju. – Bio sam jedan od rijetkih kandidata za predsjednika u Evropi na kojeg je izvršen fizički napad – kazao je Milatović pred evropskim parlamentarcima. K. K.
Na vama je da prošetate zajedno sa kalkulantskim gradonačelnikom Bajraktarijem i potražite te iste turiste iz Srbije koji su neočekivano doživjeli obraćanja za koja se nikad nijesu nadali da će doživjeti u Ulcinju. Na vama je da te iste turiste ugostite na večeri u nekom od prelijepih restorana u Starom gradu i uz tradicionalna ulcinjska jela prenesete izvinjenje građana Ulcinja i vaše lično.
Ulcinj nije ovoljetnje korzo, Ulcinj kojeg pamtim i uvijek ću pamtiti je sredina puna poštovanja, dobrodošlice i zajedničkog života. Ulcinj je sredina dokazane međunacionalne i međuvjerske tolerancije i poštovanja. Ulcinj se dokazao i u onim najgorim vremenima i u onim najtežim vremenima i vremenima koja pamte nastariji mještani albanske, crnogorske, srpske, hrvatske i druge nacije, bilo muslimani, pravoslavci, katolici ili Jevreji.
Gospođe i gospodo turisti iz Srbije, ja vam se u svoje i ime mnogih Ulcinjana ovdje u Njujorku izvinjavam i moram vam reći da nije naš Ulcinj onaj u kojem ste doživjeli neprijatno iskustvo prethodnih dana.
Dragi političari Crne Gore, prestanite da budete kalkulanti, prestanite sa vašim selektivnim ćutanjem na necivilizovane ispade građana, sa tolerisanjem napada na građane vaše države, države koja vas ne plaća za vaše ćutanje. Na vama je da imate lična ili selektivna prihvatanja istine, za sada male grupe ispadnika. Sve dok se plaćate od poreza na prihode građana, vaša je obaveza da štitite sve građane, bez obzira na vjeru, naciju ili mjesto rođenja.
Na vama je da štitite javna glasila i novinare tih glasila, kao i što je vaše pravo da kada oni nijesu u pravu javno i argumentovano osuđujete njihova pisanja. Na vama je da preduzmete sve korake i zabranite rad onih koji podrivaju vašu državu, izazivaju mržnju i podstiču pojedince na postupke nedolične Crnoj Gori. Dragi predstavnici i skori donosioci najviših regulativa za društvo, pristupite vašim obavezama najozbiljnije i najodgovornije, ono što je građeno vjekovima u našoj dragoj Crnoj Gori, zbog neodgovornosti i pasivnosti se može razgraditi u veoma kratkom vremenu. Pristupite obavezama, bez razmišljanja o kratkotrajnim materijalnim nadoknadama već o onome što će vaša djeca i unučad naslijediti.
PODGORICA – Transakcije kriptovalutom u Crnoj Gori su nelegalne, jer nema zakona koji definiše tu oblast, saopštili su iz Ministarstva finansija.
Ako je to tako, pitanje je kako se trgovina kriptovalutama sve do maja odvijala u kompletnoj EU, kad je donesen The Markets in Cryptoassets (MiCA ), koji će se u zemljama članicama primjenjivati tek od naredne godine. Ili u SAD, gdje na ovo tržište odnedavno primjenjuju odredbe zakona o hartijama od vrijednosti, ili u Velikoj Britaniji, gdje se ta regulativa tek razmatra. Uz to, odredbe MiCA, koje će Crna Gora, kako navode iz Ministarstva finansija, primjenjivati kao prva zemlja koja nije članica EU, podrazumijevaju regulaciju samo stablecoina, novčanika, rudarskih i berzi na kojima se prodaju, odnosno kupuju kriptovalute. Bitkoin nije podložan regulaciji.
Uz to, tvrdnja Ministarstva finansija je sporna, jer član 10 Ustava Crne Gore kaže da je u našoj državi dozvoljeno sve što Ustavom i zakonom nije zabranjeno. Kako Ustav i nijedan aktuelni zakon CG ne zabranjuje trgovinu kriptovalutama, nejasno je otkud su iz resora ministra Aleksandra Damjanovića izvukli tvrdnju da je to zabranjeno.
Da ministar i njegovi službenici malo znaju o kroptu, priznali su i sami, navodeći da su saznali da se i u Crnoj Gori trguje kriptovalutama tako što su čuli da u Tivtu postoji kriptomat, pa su 13. juna uputili nalog Upravi prihoda i carina da izvrši inspekcijsku kontrolu objekta Salon Prive.
Radna gRupa
– Očekujemo da se Centralna banka (CBCG) uključi, sa aspekta svojih nadležnosti, kao i MUP, odnosno Uprava policije i njihova finansijskoobavještajna jedinica, posebno imajući u vidu sumnje u moguće pranje novca uz pomoć kriptovaluta i činjenice da se pojedina lica koja se bave ovim djelatnostima nalaze u Crnoj Gori, a predmet su međunarodnih istraga ili krivično-sudskih procedura – rekli su iz Ministarstva finansija agenciji Mina-biznis.
Naveli su da je još u novembru
Forbsova lista
Član 10 Ustava Crne Gore kaže da je u našoj državi dozvoljeno sve što Ustavom i zakonom nije zabranjeno, a ni Ustav i nijedan aktuelni zakon u CG ne zabranjuje trgovinu kriptovalutama. Ta je trgovina svakodnevica u EU, koja je MiCA propis usvojila tek u maju, a primjenjivaće ga od naredne godine, a na koji se sada ugleda radna grupa MF
MiCA propisi regulišu samo stablecoin, koji je vezan za čvrstu valutu ili zlato što ih čini manje promjenljivim od normalnih kriptovaluta. Drugi digitalni tokeni, kao i usluge povezane s bitkoinom, kao što su platforme za trgovanje i digitalni novčanici, takođe podliježu pravilima EU, ali ne i sam bitkoin
prošle godine formirana radna grupa za donošenje propisa o kriptu, u kojoj su predstavnici Ministarstva finansija, CBCG, Komisije za tržište kapitala i Agencije za nadzor osiguranja, a imaju i pridruženog člana iz Finansijske obavještajne jedinice.
-Ta radna grupa, uz savjetodavnu podršku ekspera -
ta Svjetske banke, sagledava uporednu praksu uređenja digitalne imovine (Kina, Turska, Singapur, Južna Afrika, Srbija) i radi na kreiranju nacionalnih rješenja koja će biti usklađena sa EU regulativom, usvojenom u Evropskom parlamentu 20. maja – kazali su iz resora ministra Aleksandra Damjano-
Odbor za finansije britanskog parlamenta predložio je da se kripto reguliše kao kockanje, a ne kao finansijska usluga.
– Kripto imovina je bez pokrića, nema unutrašnju vrijednost i ne služi društvenoj svrsi, a potrošači su izloženi mogućnosti značajnih dobitaka ili gubitaka, što su karakteristike koje više nalikuju kockanju nego finansijskim uslugama – stav je odbora, koji izražava oprez i zbog toga što kriptovalute koriste prevaranti i drugi kriminalci. Blumberg, reagujući na stav britanskih parlamentaraca, ukazuje da bi to bilo odstupanje od načina na koji druge velike jurisdikcije tretiraju tu klasu imovine, te da je ta preporuka u suprotnosti sa prijedlogom britanske vlade iz februara o regulisanju kripto kao tradicionalnih finansijskih usluga.
PODGORICA - Magazin
Forbs je na prvom mjestu liste najboljih destinacija za penzionerske dane kada je u pitanju džetset i bogati penzioneri – odabrao naš Kotor.
Na listi, objavljenoj ovog ljeta, ističe se da je mjesečni budžet za komotan život dvoje penzionera u našoj luci 2.900 američkih dolara.
– Kotorski zaliv obuhvata 57 milja blistave obale, koja obuhvata strme planine i ,,fjord“ od koga zastaje dah. Jedina oblast koja se može porediti sa takvim pejzažom je sjever Kalifornije – stoji u tekstu Forbsa. Ističe se da se radi o zalivu Jadranskog mora, ,,istačkanim“ srednjovjekovnim gradićima, ali i luksuznim moder-
nim kompleksima, uz blizinu marine za super-jahte.
– Kotor je poznata destinacija u svijetu bogatih, ali se radi o mjestu sveukupno povoljnom za život, prelijepim pejzažima, lakim procedurama da se dođe do stana, uz beskrajne opcije za rekreaciju – napominje novinar Forbsa. Takođe, pružene su i osnovne informacije o Crnoj Gori, kao o
vića i najavili da će Crna Gora biti ,,prva zemlja van EU koja će raditi usklađivanje u oblasti uređenja digitalne imovine sa tekovinama Unije“. Radna grupa predlaže donošenje seta od tri zakona – o digitalnoj imovini, o sprečavanju pranja novca i o oporezivanju.
- Zakon o digitalnoj imovini baziraće se na transpoziciji EU regulative The Markets in Cryptoassets (MiCA). U dijelu sprečavanja pranja novca i finansiranja terorizma potrebno je izvršiti usklađivanje sa FATF preporukama 15 i 16, koje se odnose na rad sa virtualnom imovinom, dok će se poreski tretman zaokružiti kroz set poreskih zakona – objasnili su i najavili da bi prva verzija nacrta ovih zakona mogla biti završena do kraja ove godine, a prije slanja na javnu raspravu proslijediće ih Svjetskoj banci i Međunarodnom monetarnom fondu na davanje komentara i sugestija.
Naglasili su da još razmatraju datum primjene tih budućih zakona, jer primjena MiCA u EU počinje tek naredne godine i to samo za stablecoin, koji su obično vezani uz čvrstu valutu ili robu poput zlata, druge digitalne tokene, usluge povezane s bitkoinom kao što su platforme za trgovanje i digitalni novčanici, ali ne i sam bitkoin.
-Preliminarni stav radne grupe i Ministarstva finansija je da Crna Gora, kao zemlja kandidat za članstvo, ne bi trebalo da primjenjuje regulative EU prije nego se one implementiraju u zemljama EU i to pitanje će svakako biti predmet dalje zajedničke analize sa predstavnicima EU, MMF-a i Svjetske banke –ocijenili su u Ministarstvu.
Eu
Ministri članica EU su, u cilju sprečavanja utaje poreza i korištenja kripto imovine za pranje novca, postigli dogovor da od januara 2026. pru-
žatelji usluga moraju dobiti ime pošiljalaca i primatelja kripto imovine, bez obzira na iznos koji se prenosi. Dogovorena je izmjena pravila saradnje zemalja članica u oporezivanju, kako bi se pokrile transakcije u kripto imovini, te o razmjeni informacija o dogovorenim poreskim odlukama za najbogatije pojedince. Paket MiCA pravila uključuje odredbe za borbu protiv tržišne manipulacije i trgovine povlašćenim informacijama, pa će kompanije koje izdaju ili trguju kripto imovinom morati otkriti informacije o rizicima, troškovima i naknadama s kojima se potrošači suočavaju, dok će velike kripto kompanije morati da objave i koliko energije troše. Prema MiCA, kompanijama će trebati odobrenje za rad u EU i snosiće odgovornost ako izgube imovinu ulagača, uz najavu da će biti objavljena crna lista firmi koje ne poštuju pravila.
Za razliku od EU, SAD su se fokusirale na korišćenje postojećih pravila o hartijama od vrijednosti, dok odlučuju treba li uvesti posebna pravila i ko bi ih trebao primjenjivati. Velika Britanija razmatra povratne informacije o predloženim kripto propisima, dok neke evropske zemlje, poput Njemačke, već imaju osnovne kripto propise.
Vrijednost globalnog tržišta kriptovaluta je tokom pandemije kovid-19 dosegla vrhunac od tri hiljade milijardi dolara krajem 2021, ali je potom pala na nešto više od hiljadu milijardi.
J. RaBREnOVIĆ
mediteranskoj zemlji veličine američke savezne države Konektikat, a za koju se očekuje
da u narednim godinama postane članica EU. Na listi su i Dovil u Francuskoj, Mendosa
PODGORICA - Skijalištima ne trebaju luksuzni hoteli, oni treba da se grade u gradu, a ne na planini. U Austriji je sve povezano žičarama, tako da nije problem gostu da dođe iz hotela na skijalište – kaže prof. dr Rade Ratković, dekan Fakulteta za biznis i turizam iz Budve. On ističe da investicioni bum koji se dešava u Kolašinu i veliki broj kondo hotela koji se grade u okviru projekta ekonomskog državljanstva nije u sklopu strategije održivog razvoja. Smatra da je za sjever najbolje ulagati u sela i poljoprivredu, tj. u proizvodnju zdrave hrane, kao i izgradnju mreže žičara.
Obnavljati sela
– Ne treba hotele graditi, treba sela obnavljati, kampove, katune… Država treba da pomogne proizvodnju zdrave hrane. Gosti vole da posjećuju seoska domaćinstva i da rade na poljoprivrednom imanju. To je njima zanimljivo. Na skijalištu su napravili velike kondo hotele, a tamo ne treba ništa osim skijališta. Treba da ostane čisto, eventualno da postoje mjesta, montažni objekti, gdje će ljudi da popiju, pojedu, ostave opremu – objašnjava dr Ratković. Smatra da treba da čuvamo planine i da nije dobra strategija da se zidaju kondo hoteli i rezidencijalni objekti.
– Sa tim ništa ne postižemo.
Zna se u svijetu kako se grade skijališta i koji su prateći kapaciteti. U Austriji i Švajcarskoj su
U Austriji i Švajcarskoj su primarna sela koja su povezana mrežama žičara. Hoteli su u gradovima i gostima nije problem da idu na skijališta jer postoje mreže žičara koje povezuju sva mjesta. I u svakom selu ima žičara i onda nije problem da se tamo stanuje cijele godine - poručuje Ratković
primarna sela koja su povezana mrežama žičara. Hoteli su u podnožju i gostima nije problem da idu na skijališta jer postoje mreže žičare koja povezuje sva mjesta. I u svakom selu ima žičara i onda nije problem da se tamo stanuje cijele godine. Rijedak je slučaj da na skijalištima ima stambenih objekata ili hotela od tvrde gradnje – kaže Ratković napominjući da bi mreža žičara i za nas bila odlično rješenje, jer bi se time riješio i problem parkinga i sa-
obraćajne gužve. – Teško će se ova gradnja zaustaviti i sve ovo nije u sklopu strategije održivog razvoja ako hoćemo uopšte održivi razvoj. Moramo sela da budu dualna, a da priroda bude nedaknuta. Skijališta isto tako ne smiju biti sa vještačkim snijegom jer i to uništava prirodu. Gdje je vještački snijeg, tu trava više ne niče – naglašava Ratković. Smatra da je za razvoj sjevera neophodno da država podrži raralni turizam.
– Treba da država pomogne razvoj seoskih domaćinstava. Da imaju seoske puteve, panoramske ceste, struju, vodu, kompletnu infrastrukturu i da se za poljoprivredu daju projekti. Za održivi turizam treba da vratimo sela, da tamo bude i sitna i krupna stoka. Onda ljeti ima šetnje, branja cvijeća, plodova. Treba organizovati događaje kao što je berba borovnica koja treba da bude internacionalna manifestacija. Da se prave domaći sokovi i da
Iz PKCG o nacrtima zakona o planiranju prostora, o izgradnji i o legalizaciji objekata
PODGORICA – Dostavili smo preporuke na nacrte zakona o planiranju prostora, o izgradnji objekata i o legalizaciji bespravnih objekata, nadajući se da će mišljenje članica Odbora udruženja građevinarstva i industrije građevinskih materijala biti dobra osnova za njihovo poboljšanje, saopštili su iz Privredne komore.
Podsjetili su da su posljednjih mjeseci učestvovali u radnim grupama za pripremu ta tri zakona, te da su se osnovni zahtjevi privrede odnosili na skraćivanje administrativnih procedura, eliminisanje nepotrebnih troškova i skraćenje potrebnog vremena za dobijanje tehničkih uslova i sagla-
snosti na tehničku dokumentaciju.
– Očekivanja privrede su i da se mora izbjeći jaz u planiranju prostora, odnosno donošenja planskih dokumenata, sa posljedicama po privredni sistem, odnosno privredne
subjekte – investitore. Potrebno je učiniti sve da se zakonodavni okvir kreira tako da se u eri postkorone i aktuelne krize u svijetu, formulišu takva zakonska rješenja koja će, između ostalog, imati kao rezultat privlačenje investicija,
turisti učestvuju u tome. Gost neće da dođe tamo gdje niko da živi – poručuje Ratković. Podsjećamo da je u Kolašinu i na skijalištima započela gradnja 10-ak hotela i nekoliko stambenih objekata prije nego su lokalna uprava i država riješile bilo koji od nekoliko krupnih infrastrukturnih problema. Od dinamike radova i količine novca zavisiće koliko će taj grad biti u stanju da odgovori zahtjevima i investitora i turista.
luksuz i infrastruktura
Luksuzni hoteli u Kolašinu, koji se grade u okviru programa ekonomskog državljanstva, zahtijevaju infrastrukturnu opremljenost na visokom nivou. Kolašin nema postrojenje za prečišćavanje otpadnih voda i kompletiranu kanalizacionu mrežu, ali ni uredno vodosnabdijevanje. Tek predstoji rješavanje dodatnog parking prostora, a čak ni u najavi nijesu uređene autobuske stanice i pijace. Istovremeno, u tom gradu i okolini u toku je izgradnja desetak hotela, od kojih su sedam iz programa ekonomskog državljanstva. Privode se kraju i radovi na nekoliko stambeno-poslovnih objekata. Infrastrukturna nespremnost te varoši za „investicioni bum“, koji je u toku, očigledna je na svakom koraku. Kojom dinamikom i kojim novcem će te „falinke“ biti ispravljane, do sada nije precizno saopšteno ni sa lokalnog ni sa državnog nivoa. n. k.
odnosno stvaranje povoljnih planskih pretpostavki za dalju izgradnju infrastrukturnih projekata, turističkih kapaciteta, kao i objekata za proizvodnju, preradu i skladištenje - kažu iz PKCG.
Smatraju da bi novi zakonodavni okvir trebalo da bude osnov za brži i ekonomičniji rad na stvaranju planskih preduslova za razvoj privrede, jer bez efikasnog sistema planiranja prostora i dolaženja do kvalitetnih urbanističkih lokacija za razvoj privrede u kratkim rokovima, neće se moći prevazići sadašnji trenutak u kome je privreda.
- Kako bi se to postiglo, između ostalog, neophodno je pojednostaviti procedure da bi se skratilo potrebno vrije-
PODGORICA - Predsezona je bila toliko dobra da se možemo nadati da će zarada od turizma ove godine preći milijardu eura iz rekordne 2019. godine, saopštila je generalna direktorica za razvojne politike u turizmu Aleksandra Gardašević-Slavuljica. - Podaci Centralne banke za prvi kvartal su jako dobri, gdje imamo povećanje od 162 posto u odnosu na prošlu godinu i to je trend iz predsezone koji obećava i na kojem se baziraju naše optimistične prognoze za sezonu – rekla je Gardašević-Slavuljica TVCG. Podsjetila je da je za prvih šest mjeseci registrovano 900 hiljada turista, što je 16 odsto više nego 2019. i 40 odsto više nego lani. U hotelima je bilo 580 hiljada gostiju što je povećanje od 40 odsto u odnosu na prošlu godinu i 15 odsto u odnosu na 2019. U privatnom smještaju je, kako je dodala, za prvih pola godine bilo 300 hiljada turista, što je rast od 43 odsto u odnosu na prošlu i 20 odsto u odnosu na 2019. godinu. r. e.
Naveli su da je pozitivan primjer bila saradnja privrede I Vlade, nakon poskupljenja materijala od 20 do 50 odsto zbog ukrajinske krize.
-Donošenjem tzv. kliznih skala privreda i država su uspjeli da zajedno ublaže i prevaziđu problem poskupljenja građevinskih radova nakon završenog tendera. - PKCG je predložila izmjene Zakona o javnim nabavkama, u saradnji sa nadležnim direktoratom Ministarstva finansija i formirala radnu grupu za pripremu ,,Smjernica za primjenu postupaka priznavanja razlika u cijeni na osnovu ugovora o građenju’’ u kojoj su bili predstavnici Ministarstva finansija, uprava za kapitalne projekte i za saobraćaj, Monstata, PKCG, Inženjerske komore i Građevinskog fakulteta. Urađeni dokument je nakon upućivanja Ministarstvu kapitalnih investicija i usvajanju ove informacije od strane Vlade Crne Gore, postao osnov za aneksiranje ugovora na obostrano zadovoljstvo i države i privrednika – navode iz PKCG.
me za započinjanje gradnje i ujedno smanjili troškovi za investitore. I kod poslova legalizacije bespravnih objekata, privrednici su mišljenja da treba pojednostaviti procedure, odnosno obaviti legalizaciju najkraćim putem, kroz izradu geodetskog elaborata, upisa u katastar ne-
pokretnosti, te plaćenih dažbina (komunalije, regionalni vodovod, naknada za uzurpirano državno zemljište, taksu za bespravnost – 5% od vrijednosti komunalija – za izradu planova urbane sanacije), a da se pitanja urbanističkih parametara ostave za naredni period – ocjenjuju iz PKCG. M. lk.
Tomašević je juče kazao da Luka Bar nije trebalo da pomjera brod dok se ne dobiju zvanični rezultati svih relevantnih institucija koje su pozvali. Kazao je da su u Luci, po bezbjednosnom planu, odlučili da brod, bez konsultacije sa nadležnim službama, odvežu i pomjere na međunarodno sidrište
PODGORICA - Pretovar amonijum-nitrata u rasutom stanju sa broda „Blue
One“ počeo je juče – saopšteno je iz Luke Bar, a ističu i da su sa svim ljudskim, tehničkim i operativnim resursima u potpunosti spremni da realizuju taj zahtjevni posao.
Iz te kompanije su saopštili i da će se amonijum-nitrat sa 34,4 odsto azota u Luci Bar pretovarati na relaciji brod –kamion/vagon, bez bilo kakvog skladištenja u Luci.
Brod sa 32.000 tona amonijum-nitrata iz Rusije, namijenjenog Azotari Pančevo, na sidrište ispred barske luke je uplovio 28. jula, gdje je na „crvenoj bovi“ čekao do 6. avgusta, kada je uplovio. Brod je, nakon što je primijećena promjena tereta vraćen iz luke 9. avgusta. Od juče se ponovo nalazi na vezu na doku 1 terminala za rasute terete.
BezB jedno i Bez prepreka
Od pretovara tereta se odustalo, kako je Pobjeda i izvijestila, kada je ustanovljeno da je amonijum-nitrat promijenio stanje i pretvorio se u „grudve“. Đubrivo je, kako je Pobjeda saznala, očvrsnulo najvjerovatnije zbog kontaminacije vlagom ili zbog nekog drugog razloga koji je mogao da dovede do slabljenja i raspršivanja granula amonijum-nitrata.
Generalni direktor Azotare iz
Pančeva, koja nadzire prevoz
amonijum-nitrata iz Luke Bar, Danilo Tomašević juče je za RTCG najavio početak pretovara i naglasio da je sve bezbjedno i da nema nikakvih prepreka. Podsjetio je da je „Blue One“ došao na sidrište i čekao svoj red za istovar jer je prethodni teret u Luci Bar imao datum završetka - 6. ili 7. avgust. – To je bio razlog stajanja plovila do tada - poranio je čovjek. Prošao je 6. avgust kad je brod privezan i počeo je istovar. Jedan od radnika tada je uočio zgrudnjavanje tereta. Po bezbjednosnom planu Luke Bar, oni su odlučili da brod, bez konsultacije sa nadležnim službama, odvežu i pomjere
na
međunarodno sidrište. To je urađeno zato što se podigla takva medijska prašina i ljudi su bili toliko uplašeni – rekao je Tomašević juče gostujući u Jutarnjem programu RTCG.
Luka nije treBaLo da pomjera Brod
On je naglasio da Luka Bar nije trebalo da pomjera brod dok se ne dobiju zvanični rezultati svih relevantnih institucija koje su pozvali da dođu na brod.
- Pozvali smo vještake međunarodne struke, Jugoinspekt Novi Sad, Biroveritas Astonia… Ljudi su došli, izašli na teren, uzeli uzorke, ponijeli ih u laboratorije. Dobili smo
sve analize i utvrdili da je đubrivo u stanju u kojem može da se pretovara, da nije promijenio granulometrijski sastav, da je statička snaga granule ostala ista kao što je bila i da pretovar može da se nastavi bezbjedno bez ugrožavanja bilo koga - istakao je generalni direktor Azotare u Pančevu. Iz Luke Bar su saopštili da je prebacivanje broda na sidrište sprovedeno u skladu sa svim bezbjednosnim procedurama. Rezultate vještačenja dobili su od kontrolne kuće „Jugoinspekt“ Novi Sad i „Bureau Veritas“ koji su upoređeni sa dokumentacijom vezanom za manipulaciju tereta „Marine Cargo Bureau“ i testom na otpornost eksplozivnosti „Bureau Veritas“.
- Utvrđeno je da se može nastaviti sa pretovarom – saopštili su iz Luke Bar.
Pojasnili su da je brod vraćen na vez, pošto je nekoliko dana proveo na sidrištu, a nakon dobijenih svih potrebnih dozvola, specijalne obuke radnika za rad sa opasnim teretima, izrade bezbjednosnog plana, kao i pažljivo i detaljno razrađenog procesa rada i tehnologije pretovara, ali i naknadno sprovedenih dodatnih analiza robe, koje su sprovedene na zahtjev kupca kako bi, navode, bili sigurni u kvalitet robe.
podozrenja
Prije više od mjesec teret je brodom „Blue One“, koji plovi pod liberijskom zastavom,
isplovio iz Rusije, a azotno đubrivo proizvođača „Minudobrenija JSC“ iz Voronješke oblasti, trebalo je da se u luci pretovara u željezničke vagone i transportuje do pogona uvoznika - HIP Azotare Pančevo. Za tu potrebu bila je pripremljena kompozicija koja je tada bila parkirani na Virpazaru. Čitav posao je od početka pratila netransparentnost lučkih vlasti, koje do dana uplovljavanja broda nijesu obavještavale javnost o planiranom poslu, iako je bilo puno nepoznanica o tome da li postoje uslovi za ovu vrstu pretovara, odnosno da li amonijum-nitrat može da ugrozi luku i grad. Podozrenje zbog rada sa amonijum-nitratom podignuto je nakon tragedije u Bejrutu 2020. godine i eksplozije 2.750 tona ove materije lagerovane u nepropisnim uslovima više od sedam godina.
Tomašević je u intervjuu Pobjedi 6. avgusta kazao da je amonijum-nitrat koji će se pretovarati u Luci Bar bezbjedan.
– Ima raznih vrsta amonijum-nitrata, u Bejrutu je bio tehnički (porozni) koji se koristi za proizvodnju eksploziva. Jasno se vidi na vrećama da je to australijska kompanija koja se bavi proizvodnjom tog tipa – kaže sagovornik.
Pojašnjava da se on razlikuje od amonijum-nitrata za poljoprivredu i po dizajnu granula. – Izgleda kao „kokica“ i napravljen je tako da upija ulje. On sam po sebi ne gori. Kada je izložen plamenu, on oslobađa kiseonik i pospješuje gorenje. Ali tehnički mora da prođe nekoliko faza pripreme, od mrvljenja, odgovarajućeg pritiska do miješanja sa drugim supstancama, da bi se izazvalo detoniranje amonijum-nitrata. Ovaj koji je predmet tranzita preko Bara, dakle, nije porozan, poljoprivredni je. To potvrđuju i sertifikati koji se prilažu prilikom transporta. Nijedan brodar neće da prihvati transport dok crno na bijelo ne dobije podatke o to-
me što prevozi, jer tako nalažu međunarodne konvencije i standardi, ali i interesi onih koji prevoze, odnosno naručuju robu. To je naš biznis, dakle, nabavka hrane za biljke – naglasio je Tomašević. Prema sadašnjim cijenama na tržištu - na koje umnogome utiče sam proizvodni proces, ali i ratom u Ukrajini ispresijecane rute transporta i proizvodnje sirovina za đubriva - vrijedi oko sedam miliona dolara.
ispLativost
Tomašević je juče za RTCG kazao da nije tačno da su Hrvatska i Albanija odbile prijem ovog pretovara.
– Kao naručilac tereta tvrdim da je jedino mjesto istovara Luka Bar iz više razloga. U interesu mi je da razvijam Luku, kao i strateški pravac i da hranim sirovinama našu fabriku – istakao je on juče. Pobjedi je u intervjuu kazao da planira dugoročno snabdijevanje Azotare preko Luke Bar i da su ostvarili saradnju sa firmama Monte kargo i Srbija kargo koje će raditi tranzit željeznicom.
- Ako mene pitate, ja bih radio samo sa željeznicom. Nas ne interesuje da blokiramo kamionima puteve, kao prošle godine, kada su kamioni iz Luke Drač išli preko Crne Gore i napravili kolaps, to nikome nije u interesu – rekao je ranije on. Istakao je da su kao firma spremni da i više plate takozvanu stojnicu, odnosno čekanje broda na pretovar, samo da isporuka ide direktno željeznicom, dakle pretovar brod-vagon za šta, prema njegovim riječima, postoje uslovi.
Iako u Baru nije planirano skladištenje, već pretovar i tranzit, saopštavanje informacija na kašičicu, uz nedoumicu državnih organa i inspekcija u pogledu nadležnosti i ingerencija nadzora pretovara, pojačale su nepovjerenje lokalne uprave i javnosti, kao i mještana koji već imaju pritužbe na dosadašnji tranzit bakarne rude. j. martinoviĆ
broda „Blue One“ se neće skladištiti u Luci Bar, već će se direktno prebacivati na relaciji brod – kamion – vagonDanilo Tomašević Brod ,,Blue One“ na doku za rasute terete Iako zgrudvano, pretovar vještačkog đubriva ne predstavlja rizik s. vasiljević
Sindikat prosvjete i Ministarstvo različito tumače propise kojima se omogućava nastavnicima da obustave rad
PODGORICA – Sindikat prosvjete je juče najavio da će školska godina početi štrajkom upozorenja zbog lošeg stanja u obrazovanju, a Ministarstvo prosvjete je Pobjedi kazalo da je to pravo zagarantovano Ustavom ali da se mora obezbijediti minimum procesa rada.
Tu se ovaj resor mimoilazi sa Sindikatom prosvjete. Sindikalci su ranije kritikovali to što im se prema aktuelnim propisima ne omogućava da obustavljaju nastavu, već moraju da drže časove 45 minuta. Tražili su od Ministarstva da se izmijene propisi, jer su zastarjeli i istakli da nijesu usklađeni. Resor kojim rukovodi ministar Miomir Vojinović je to odbio. Oni smatraju da je pravna situacija u vezi sa štrajkom već regulisana Zakonom i Uredbom i da nema potrebe da se mijenjaju postojeća zakonska rješenja. Predsjednik Sindikata prosvjete Radomir Božović najavio je juče za RTV Budva da će se organizovati štrajk upozorenja. Božović je još ranije najavio Pobjedi da to planiraju i da neće odustati. Štrajk upozorenja može da traje najviše sat, a ovaj bi trebalo da traje 45 minuta i da se organizuje prvog ili drugog radnog dana, objasnio je tada predsjednik Sindikata.
Božović ističe da to neće biti štrajk upozorenja ciljano samo za poboljšanje jedne stvari, već se tiče opšte situacije.
- To će da bude vapaj, krik prema Vladi da se okrene prosvjeti - rekao je tada Pobjedi.
minimum
Iz Ministarstva prosvjete rekli su juče Pobjedi da je pravo na štrajk zagarantovano Ustavom. Zakonom o štrajku, podsjećaju oni, predviđeno je da u određenim djelatnostima od javnog interesa, čiji bi prekid rada zbog prirode posla mogao da ugrozi živote ljudi ili da nanese štetu velikih razmjera, pravo na štrajk zaposlenih može se ostvariti ako se ispune posebni uslovi predviđeni zakonom.
– Istim zakonom regulisano je da prosvjeta predstavlja djelatnost čiji bi prekid rada zbog prirode posla mogao da nanese štetu velikih razmjera. Iz tog razloga donesena je i Uredba o minimumu procesa rada i jačina njegovog obezbjeđivanja u ustanovama javnog obrazovanja – navode oni.
Božović je, međutim, ranije komentarisao da ako nastavnici donesu odluku da žele da organizuju štrajk, mogu da obustave nastavu, da ne moraju da drže časove 45 minuta. Takav stav Sindikata proizišao je na-
kon neuspjelog pokušaja da se dogovore sa Ministarstvom prosvjete o donošenju akta kojim će da se definiše minimum procesa rada u slučaju štrajka. Po starom aktu o minimumu procesa rada iz 2003. godine nastavnici, kako su komentarisali, u suštini nemaju pravo da štrajkuju, jer moraju da drže časove 45 minuta, te mogu da ne drže samo dopunsku nastavu.
Formirali radnu
grupu, pa odustali
Sindikat prosvjete ranije je uputio dva dopisa Ministarstvu u kojima je inicirao da se formira radna grupa koja bi imala zadatak da utvrdi akt o minimumu procesa rada. Nije bilo odgovora, pa su poslali i treći dopis, nakon čega su uslijedile konsultacije i načelno je dogovoreno da treba da se formira radna grupa. Međutim, Božović kaže da od tada nijesu dobili pozitivan odgovor. U javnosti su, navodi Božović, pročitali istupanje Ministarstva odakle je poručeno da je pravna situacija o štrajku već regulisana Zakonom i uredbom i da tu nema potrebe da se mijenjaju postojeća zakonska rješenja. Sindikat je zato nedavno obavijestio Ministarstvo da će prosvjetari, kada procijene da ima potrebe za tim, organizovati štrajk, ne obazirući se na akt.
– Obavještavamo vas da će Sindikat u slučaju organizovanja štrajka usljed nedostatka minimuma procesa rada primjenjivati pravila o štrajku kao da nije određen minimum procesa rada. Minimum procesa rada koji nije definisan pravilima ne može da postoji, a to znači da ga nema – naveo je Božović u dopisu koji je ranije poslao ministru prosvjete Miomiru Vojinoviću.
Konstatuje Sindikat da je po ovom pitanju Ministarstvo prosvjete jedino i isključivo odgovorno za nedonošenje novog akta što je po Zakonu o štrajku bilo obavezno.
– Dovedeni smo u ćorsokak. Nijesmo krivi što se nije donio akt, mi smo inicirali da se donese. Poslodavac to ignoriše, ne može da se ponaša ovako, jer krši zakon. Ministarstvo kaže da ih je baš briga – rekao je Božović Pobjedi. Dodaje da Sindikat nije retrogradna struja, da je njegov zadatak da štiti prava prosvjetara, te da će biti primorani da obustave nastavu.
– Nije došlo do dogovora sa Ministarstvom prosvjete – zaključuje Božović.
Prošle godine su nastavnici u više navrata tražili da štrajkuju zato što su bili nezadovoljni iznosima plata. n. Đ.
Predsjednik Nezavisnog sindikata policije ocijenio da ministar unutrašnjih
Nas vode nesposobni. Čemu da se nadamo? Čemu vi da se nadate sjutra? Ko će vas da štiti, ako nemate bezbjednosni aparat koji je normalan, funkcionalan i ispravan? Ko će da zaštiti vas i vašu djecu? O tome se ovdje radi. O budućnosti crnogorskog naroda, a ne o nekome ko je sjeo u fotelju na godinu, dvije ili četiri, da upropasti ono što mu je palo pod ruku – poručio je Rmandić
PODGORICA – Ministar unutrašnjih poslova Filip Adžić nesposoban je da obavlja tu dužnost, njegovo ponašanje je bezbjednosno opasno i uvodi društvo u anarhiju, ocijenio je predsjednik Nezavisnog sindikatra policije Igor Rmandić, policajac koji je posljednjih 27 godina proveo u uniformi, a koji je nedavno, kako tvrde u sindikatu, u znak odmazde, nezakonito raspoređen na radno mjesto udaljeno 250 kilometara od mjesta stanovanja.
Rmandić je na konferenciji za medije ukazao na problematično ponašanje Adžića, posebno istakavši njegov televizijski nastup od 25. jula kada je u dnevniku TV Vijesti kazao da je u pripremi ubistvo visokog funkcionera iz bezbjednosnog sektora, a na pitanje novinarke o kome se radi i da saopšti više detalja, kazao da je akcija u toku, da ne može da kaže ko je u pitanju i da neće više ništa saopštiti. – Tvrdimo da Adžić nema dodirnih tačaka sa službom bezbjednosti i da nije sposoban
da obavlja dužnost ministra unutrašnjih poslova. Ovdje se otvara još jedno pitanje: ako je Adžić sposoban da obavlja dužnost, onda je vrlo opasan. Sa ovom izjavom šalju se dvije vrlo opasne poruke, obje upućene kriminalnim struktura-
ma. Jedna je: otkriveni ste, završavajte posao što prije, čime je u dodatnu opasnost doveo još više tu osobu koja je bila potencijalna meta, za koju ni danas ne znamo ko je. Druga je: otkriveni ste, uništavajte tragove... – kazao je Rmandić. Prema njegovim riječima, to što je uradio ministar, ne bi uradio niko.
– Onaj ko radi u bezbjednosnom sektoru zna da se u takvim situacijama prave timovi koji rade na slučaju, lociranju, otkrivanju i privođenju naručilaca, izvršilaca i pomagača... Ne otkrivaju se poluinformacije i ne diže se uzbuna ni među kriminalcima, ni među građanima. Ministar unutrašnjih poslova ne smije da se ponaša tako i danas tražim da se ispita njegova odgovornost i da neko postavi pitanje zašto je to ministar rekao. Da li zato što ne zna ili zato što je ipak znao što radi – poručio je predsjednik Nezavisnog sindikata policije. Upitan kako kao dugogodišnji policajac, u službi posve-
Predsjedniku Nezavisnog sindikata policije Igoru Rmandiću zbog nezakonitog raspoređivanja na dužnost iz Herceg Novog u Bijelo Polje, juče su podršku pružili Unija slobodnih sindikata Crne Gore i Internacionalna policijska organizacija, koji su ocijenili da je takvo rješenje odmazda.
Pobjeda je prethodnih dana više puta uputila pitanja Ministarstvu unutrašnjih poslova i Upravi policije na osnovu kog propisa su donijeli rješenje o rasporedu Rmandića na lokaciju
udaljenu 250 kilometara od mjesta stanovanja, bez njegove pisane saglasnosti, ali odgovora iz ovih državnih organa nema. Prema Zakonu o radu u dijelu koji se bavi raspoređivanjem u drugo mjesto rada (član 50) piše da zaposleni može da bude raspoređen u drugo mjesto rada ukoliko je udaljenost od mjesta u kojem zaposleni radi do mjesta u koje se premješta na rad manja od 60 km, a ističe se i da zaposleni može da bude raspoređen u drugo mjesto rada i u dru-
gim slučajevima samo uz njegovu pisanu saglasnost.
Ivan Pekić, predsjednik
Internacionalne policijske organizacije – IPO Crna Gora – kazao je juče da je jedini grijeh Igora Rmandića to što je imao hrabrosti da kaže ono što „i ptice na grani znaju“, a to je da je sistem bezbjednosti u Crnoj Gori destabilizovan.
– Ono što čelni ljudi u Upravi policije i MUP-u učestalo rade je da kada neko podigne glas razuma, gledaju da te glasove ućutkaju po svaku cijenu. Rješenje koje
je donio direktor UP Nikola Terzić je pravna lakrdija, jer kada imate ovako prekršene norme Zakona o radu zaista je evidentno da se radi o revanšizmu – kazao je on.
Generalni sekretar USSCG Srđa Keković saopštio je da su iz te sindikalne organizacije juče uputili dopise Vladi Crne Gore, odnosno odlazećem premijeru Dritanu Abazoviću i Delegaciji Evropske unije u Crnoj Gori u kojima izražavaju duboku zabrinutost zbog antisindikalne diskriminacije Rmandića.
ćenoj sprovođenju i čuvanju zakona, gleda na poruke koje sa vrha tog sistema šalje ministar Adžić, poput one „da neće robovati zakonima“, Rmandić kaže da je to još jedan dokaz u prilog tezi da Adžić ne može obavljati funkciju ministra unutrašnjih poslova.
Predsjednik Nezavisnog sindikata policije ističe da Adžić ne razlikuje osnovne pravne pojmove i ne zna da se svaki zakon mora poštovati. Student prve godine prava zna za rimsku izreku „dura lex sed lex“ – surov zakon, ali ipak zakon – ističe Rmandić.
– Ono što je Adžić rekao „da neće robovati nespretno napisanim zakonima“, je izjava koja u potpunu pravnu nesigurnost dovodi sve građane
Crne Gore, jer vi sjutra nećete biti načisto da li će neki zakon biti primjenjivan ili neće.
Onda imate, sljedstveno tome, ljude koji će sjutra na sudu reći: ja ne priznajem taj zakon i tražim da me ne osudite. Ako
ćemo svi sjutra moći da se po-
Iz USSCG su apelovali na Vladu i Delegaciju EU da preduzmu sve neophodne mehanizme kojima bi, snagom autoriteta, a u cilju zaštite Ustavom, zakonima i međunarodnim pravnim aktima garantovanih sindikalnih prava i sloboda, doprinijeli zaustavljanju dalje diskriminacije, te sankcionisali izvršioce tih radnji.
Keković u dopisu podsjeća da je Zakonom o radu, kao i konvencijama Međunarodne organizacije rada, propisano da ovlašćeni sindikalni predstavnik za vrijeme obavljanja sindikalnih aktivnosti, čak i šest mjeseci
zivamo da nas neki zakon ne zanima, da je nespretno napisan i da ne želimo da ga poštujemo, mi idemo nezadrživo u anarhiju – poručio je on. Prema njegovom mišljenju, takve opasne izjave od najviših državnih zvaničnika su nedopustive. On navodi da mu se, poslije gotovo tri decenije nošenja uniforme, kada danas vidi u šta se pretvorila policija, plače. – Ovo više nema smisla. Ljudi su poniženi, ugnjetavani. Nas vode nesposobni. Čemu da se nadamo? Čemu vi da se nadate sjutra? Ko će vas da štiti, ako nemate bezbjednosni aparat koji je normalan, funkcionalan i ispravan? Ko će da zaštiti vas i vašu djecu? O tome se ovdje radi. O budućnosti crnogorskog naroda, a ne o nekome ko je sjeo u fotelju na godinu, dvije ili četiri, da upropasti ono što mu je palo pod ruku i da ode da upropašćava neko sljedeće ministarstvo ili firmu. Mi to nećemo gledati skrštenih ruku – kazao je Rmandić. On je ukazao i da su u posljednje vrijeme nekoliko desetina radnih mjesta koja su pokrivali iskusni policajci u trajanju od deset, 15 ili 20 godina, proglašena upražnjenim, da bi se sproveli javni oglasi kako bi zaposlili svoje rođake i partijske drugove.
PODGORICA – Bilborde koji oglašavaju da Stejt department obezbjeđuje nagradu do 10 miliona eura za informacije koje mogu dovesti do identifikovanja ili lokacije bilo koje osobe koja je, djelujući po nalogu ili pod kontrolom strane vlade, učestvovala u zlonamjernim sajber aktivnostima, postavila je Ambasada SAD u Podgorici na nekoliko lokacija.
– Ovaj oglas ima za cilj da prikupi informacije od tehnološki sposobnih pojedinaca koji trenutno žive u Crnoj Gori i koji bi mogli znati više o sajber napadima počinjenim protiv interesa SAD, posebno u svjetlu sajber napada u Crnoj Gori u avgustu 2022. godine. Ponuda nagrada je neograničena u smislu traženih informacija, a nagrade se isplaćuju srazmjerno kvalitetu pruženih informacija – kazali su iz Ambasade Pobjedi.
Na bilbordima između ostalog se navodi da ,,nedavne zlonamjerne sajber aktivnosti ukazuju na potrebu zaštite digitalnog ekosistema“.
– Informacije o ransomware napadima na državne informacione sisteme, miješanje u izbore ili zlonamjernim sajber aktivnostima protiv ključne američke infrastrukture, mogu se prijaviti dolaskom u
američku ambasadu u Podgorici – piše na bilbordu koji potpisuju Ambasada SAD u Podgorici i Stejt department. Kako nam je saopšteno iz Ambasade u Podgorici, program
Stejt departmenta „Nagrade za postizanje pravde“ je globalne prirode čiji je cilj da generiše korisne informacije koje štite Amerikance. Cjelokupni program, pojasni-
li su iz Ambasade, nudi nagrade za informacije o terorizmu, stranom miješanju u američke izbore i stranim zlonamjernim sajber aktivnostima protiv SAD. J. Đ.
V. d. predsjednice Vrhovnog suda je kazala da se cjelokupan predmet fizički nalazi u Osnovnom sudu, a revizija na sajtu institucije kojom ona rukovodi
– Adžić mjesecima odbija da zaposli 150 mladih svršenih akademaca policijske akademije. Uprava policije grca usljed problema sa nedostatkom ljudstva dok su ogromne gužve na Primorju. U maju smo se obratili ministru Adžiću sa prijedlogom da zaposli 13. i 14. generaciju svršenih akademaca i ostali bez ikakvog odgovora. Ljudi nam padaju od umora i to fizički više ne može da se izdrži – kazao je Rmandić. D.
nakon njihovog prestanka, ne može biti raspoređen na drugo radno mjesto ili na drugi način doveden u nepovoljan položaj, ukoliko postupa u skladu sa zakonom, kolektivnim ugovorom i ugovorom o radu.
Zanimljiv podatak, koji je Rmandić saopštio na konferenciji za medije, je da je rješenje o njegovom premještaju sačinjeno još 12. juna, da je po njemu morao da se javi u Bijelo Polje 17. jula, a da je njemu uručeno tek 10. avgusta. On je objasnio da je rješenje potpisao kako ne bi ostao bez posla, a da će uložiti žalbu nadležnoj komisiji unutar MUP-a.
PODGORICA – Vrhovni sud nije spalio sudske spise za „Limenku“, saopštila je juče v. d. predsjednice Vrhovnog suda Vesna Vučković i naglasila da je nakon provjere ustanovila da je kompletan pomenuti spis arhiviran i da se nalazi u Osnovnom sudu u Podgorici.
– Što znači da nije fizički uništen – kazala je Vučković i time demantovala navode Akcije za socijalnu pravdu (ASP) koje je objavio „Dan“.
Taj list je prekjuče objavio navode ASP da je Vrhovni sud uništio prije nekoliko mjeseci, kao bezvrijedne, spise predmeta poznatog u javnosti kao slučaj ,,Limenka“, i navode da je epilog toga bila ,,olakšana“ državna kasa za oko 10,6 miliona eura u korist bankara Aca Đukanovića, brata bivšeg predsjednika Mila Đukanovića ASP je „Danu“ saopštila da se otvara pitanje da li se žele ukloniti tragovi ovog kontroverznog sudskog postupka, kako specijalni tužilac Vladimir Novović ne bi mogao
da istraži da li su njegove bivše kolege - sudije u konkretnom predmetu sudile na štetu države, a u korist bankara Đukanovića.
V. d. predsjednice Vrhovnog suda je na konferenciji za novinare kazala da je taj sud donio odluku po reviziji koja je i danas dostupna na sajtu te institucije pod nazivom Rev. br. 991/15.
– Spisi predmeta se nikad ne drže u Vrhovnom sudu već samo odluka koja je donijeta o reviziji, sama revizija i even-
tualno ako je bilo odgovora na reviziju – kazala je ona u obraćanju medijima.
Vrhovni sud zadržava samo revizijske spise, koje su čuvali do 29. marta kada su ih predali Državnom arhivu. Vučković je kazala da je Državni arhiv donio odluku o uništenju i ovog revizijskog spisa 29. maja ove godine. Ona je kazala da je ovo pokušaj diskreditacije Vrhovnog suda i nje kao jedinog kandidata za predsjednicu i to od strane onih kojima nije
su u interesu reforme u pravosuđu.
Osvrćući se na tvrdnju ASP da im iz Vrhovnog suda nijesu dostavili spise po zahtjevu za slobodan pristup informacijama, Vučković je saopštila da Vrhovni sud dostavlja odluku po reviziji nadležnom sudu i vraća mu spise predmeta, te da Vrhovni sud nije, niti može biti trajno u posjedu spisa ovog predmeta.
Nakon demantija Vrhovnog suda, sinoć se oglasila i ASP koja je saopštila da je Vrhovni sud je danas potvrdio njihove tvrdnje da su uništili spise predmeta revizije za kontroverzni slučaj Limenka. Ističu da je nedopustivo da vrhovna sudska instanca, koja odlučuje o pravdi u ovoj državi, uništava bilo kakvu vrstu sudske dokumentacije.
Poručili su da Vrhovni sud ne treba nemušto da se sakriva iza podgoričkog Osnovnog suda, za koji navodi da posjeduje spise ovog predmeta, jer je dokumentacija po reviziji tražena od njega, a ispostavlja se da je to što je bilo u njegovom posjedu uništeno. J. M.
U Podgorici postavljeni bilbordi Stejt departmenta u okviru projekta koji generiše korisne informacije koje štite Amerikance
do 10 miliona dolara za informacije o sajber napadima
unutrašnjih poslova društvo uvodi u anarhijuVesna Vučković
Diko Petrović dao izjavu u policiji, tvrdi da je njegov čin reakcija na dešavanja u Ulcinju
naroda u Ulcinju“. I ja sam se odlučio na ovaj čin da na ovaj način našoj braći Srbima ukažem dobrodošlicu na ulazu u Pljevlja – navedeno je u izjavi Petrovića koju je dao policiji. Podsjećamo, u Pljevljima je isti grafit prošlog mjeseca osvanuo na kamenom zidu starom gotovo 150 godina, izgrađenom u doba Austrougarske. Grafiti iste sadržine danima su ispisivani na više lokacija u Crnoj Gori. Prekrečen je na zidu u krugu nekadašnje kasarne ,,Morača“, kao i na spomeniku Petru Drugom Petroviću Njegošu u Njegoševom parku. Grafiti su osvanuli i u Nikšiću i Kolašinu, a na društvenim mrežama se pozivalo na dalje širenje te ,,akcije“ koja je krenula iz susjedne Srbije.
PODGORICA – Nikšićani Sava Nikitović i Radovan Popara optuženi su za pokušaj ubistva bivšeg direktora Policijske akademije u Danilovgradu Bobana Šaranovića.
Prema navodima optužnice koju potpisuje viša državna tužiteljka Ana Kalezić, Nikitović i Popara su 1. juna metalnim šipkama pokušali ubistvo Šaranovića ispred zgrade u kojoj živi.
Podignuta optužnica protiv dvojice
PLJEVLJA – Diko Petrović iz Pljevalja dao je izjavu u Odjeljenju bezbjednosti u tom gradu povodom iscrtavanja grafita sa natpisom ,,Kad se vojska na Kosovo vrati“, navodeći da je posegao za tim činom jer su mu se u snu javili Petar Drugi Petrović Njegoš i prađed koji mu je tražio da ,,ispravi nepravdu naroda“ u Ulcinju, aludirajući na snimak na kojem mladi u jednom ulcinjskom hotelu ,,psuju srpske majke i skandiraju oslobodilačkoj vojsci Kosova“.
Ratnohuškačka poruka osvanula je juče u mjestu Dolinice,
na oko sedam kilometara od Pljevalja, a u pravcu Prijepolja. Petrović istog dana dao izjavu u OB Pljevlja po anonimnoj prijavi od strane N. N. lica. On je rekao da je oko 14 sati pošao u mjesto Dolinice, da na podzidi koja se nalazi sa lijeve strane puta iscrta grafit u vidu tobojke na koju sam napisao „Kad se vojska na Kosovo vrati“.
- To sam učinio jer sam preksinoć sanjao Njegoša, Vladiku i prađeda koji mi govori o dešavanjima u Ulcinju, gdje se psuje i prijeti srpskom narodu, gdje naša policija ne reaguje, a od turizma i srpskog naroda donekle živimo, i govori mi: ,,Možeš li kako ispraviti ovaj sramni čin
U periodu od samo nekoliko dana, tokom prethodnog mjeseca, širom te zemlje kreirano je više od pedeset ilegalno izrađenih grafita velike površine sa natpisom ,,Kad se vojska na Kosovo vrati...“.
S tim u vezi formirana je radna grupa koju čine predstavnici nekoliko organizacija iz nevladinog sektora Srbije (YUCOM, Beogradski centar za ljudska prava, Partneri Srbija, Udruženje KROKODIL i Inicijativa mladih za ljudska prava), koja će do kraja godine pripremiti prijedloge izmjena i dopuna zakona koji regulišu oblast govora mržnje u javnom prostoru i vandalizovanja zidova, a koji će služiti za tekst građanske peticije koja će se ustupiti građanima na saglasnost i potpisivanje krajem ove godine, a nakon toga i zvanično uručena nadležnim institucijama.
T. K. – A. R.
Akciju u Albaniji podržala i američka agencija DEA
PODGORICA - Albanska
policija uhapsila je kriminalnu grupu optuženu za šverc droge na brodu koji je isplovio iz Crne Gore, prenose albanski mediji. Akciju su podržale italijanska Gvardija di financa i američka agencija DEA.
Kako prenosi Politiko.al, zamjenik direktora albanske državne policije Sokol Bižga na konferenciji za novinare iznio je detalje međunarodne operacije protiv šverca droge koja je sprovedena juče, u saradnji sa italijanskom policijom i američkom DEA.
Tokom operacije uhapšeno je šest osoba, odnosno četvorica albanskih državljana i dva državljanina Ukrajine.
Među uhapšenima je i bivši zvaničnik albanske policije. Prema navodima Bižga, zaplijenjeno je oružje i 45.000 eura, 2,5 miliona leka, određena količina funti, švajcarskih franaka i turskih lira, kao i 28 kilograma kanabisa. Droga je nađena u blizini mjesta gdje su šverceri ostavili brod. Policija je saopštila da je osumnjičena grupa planirala da tu drogu zamijeni za drugu.
Šaranović se tog dana spasio sigurne smrti i prošao sa lomom lijeve ruke jer se sekundu prije udara šipke u glavu povukao u unutrašnjost automobila. Nikitović je u istrazi tvrdio da je Šaranovića napao jer ga je dva mjeseca ranije dok je prisustvovao skupu ispred Hrama Hristovog Vaskrsenja u Podgorici, Šaranović odgurnuo i krenuo fizički da nasrće na njega, upućujući mu vulgarne riječi i psujući mu majku.
Popara je tvrdio da on nije učestvovao u napadu i da je samo pokušavao da makne Nikitovića sa Šaranovića.
Sa druge strane, Šaranović je ukazao da ne poznaje napadače i da ih nikada ranije nije vidio, te da smatra da su oni samo izvršioci naručenog napada u klasičnoj sačekuši. Šaranović je u istrazi ispričao da je tog jutra oko 9.30 sati izašao iz stana i uputio se ka automobilu koji je bio parkiran u dvorišnom djelu zgrade u Bulevaru Džordža Vašingtona u Podgorici.
Na betonskoj stazi, tri-četiri metra udaljenosti od automobila sjedjela su, kako je kazao, njemu dva nepoznata mladića. Jedan je nosio crnu, a drugi sivu duksericu. Između njih je bila sportska torba.
Pošto je bacio smeće, Šaranović je došao do vozila. Tada je primijetio da je jedan od mladića, onaj u crnoj dukserici, otišao do ćoška zgrade. Otključao je automobil i sjeo na mesto vozača, s tim što mu je lijeva noga ostala napolju dok je desnom rukom odlagao stvari koje je nosio sa sobom na mjesto suvozača. Momak u sivoj dukserici se odjednom stvorio pored njega. U desnoj ruci je držao rebrastu šipku, a u lijevoj torbu. -Perifernim vidom sam zapazio da mi se približava i drugi mladić u crnoj dukserici koji je iz zaleta zamahnuo metalnom šipkom prema mojoj glavi. Instinktivno sam povukao glavu i
- Brod ,,Veliera“ je plovio pod ukrajinskom zastavom iz Crne Gore - navodi se. Droga je, kako vjeruje poli-
cija, trebalo da bude razmijenjena na Jadranu, 28 milja od lagune Patok, koja se nalazi u blizini Drača. C. H.
Cijeneći upornost napadača, grubost i bezobzirnost preduzetih radnji, činjenicu da sa takvim ponašanjem nijesu prestali ni nakon što je oštećeni uspio da im pobjegne, već su, naprotiv, sa šipkama u ruci trčali za njim, sa očiglednom namjerom da ga sustignu i dalje nastave sa napadom, ukazuju zaista da su njihove radnje bile usmjerene i upravljene na lišenje njegovog života, piše u optužnici
gornji dio tijela u vozilo. Šipka je udarila o krov vozila iznad moje glave, ali je u zamahu zahvatila moju lijevu nogu. Mladići su potom počeli naizmjenično da me udaraju šipkama po lijevoj ruci i nozi sa kojima sam pokušao da se zaštitim. Mislim da sam tada primio oko 15 udaraca
– ispričao je Šaranović u istrazi. On se prisjetio i da je momak u sivoj dukserici u dva navrata rekao: ,,udri ga, majku mu jebem“. Najednom su udarci prestali pošto je neko rekao: ,,momci, šta radite“.
Taj trenutak je Šaranović iskoristio da krene da bježi prema
NIKŠIĆ – Policijski službenici Odjeljenja bezbjednosti Nikšić su prekjuče uhapsili tri strana državljanina zbog krađe i prikrivanja – saopšteno je iz Uprave policije.
Kako su precizirali, 14. avgusta je nikšićkoj policiji jedna osoba prijavila da su joj iz trgovinskog objekta u mjestu Bogetići tri nepoznate osobe ukrale novčanik sa novcem u iznosu od 1.500 eura, nakon čega su se
automobilom odvezli. Policijski službenici Odjeljenja bezbjednosti Nikšić su postupajući po prijavi u mjestu Paprati kontrolisali vozilo ,,audi“ u kojem su se nalazile tri osobe, državljani Republike Sjeverne Makedonije A. A. (26), A. O. (41) i Ž. D. (47) i oni su dovedeni u službene prostorije.
- Policijski službenici su kriminalističkom obradom došli do sumnje da je A. A. ukrao
novčanik sa novcem iz trgovinskog objekta, dok su A. O. i Ž. D. od njega dobili i zadržali dio otuđenog novca. A. A. se sumnjiči za krivično djelo krađa, dok se A. O. i Ž. D. na teret stavlja krivično djelo prikrivanje i sve tri osobe su uhapšene - kazali su iz UP.
Veći dio ukradenog novca je pronađen i vraćen vlasnici, a vozilo koje je korišteno prilikom izvršenja krivičnog djela je oduzeto. C. H.
je kazao da je napadnut, policajci su potrčali za optuženima.
-Tada sam izgubio snagu i pao na beton ispred lokala. Ubrzo sam prevezen u KCCG – kazao je Šaranović.
Šaranović je istakao da su optuženi imali naum da ga ubiju, a ne samo da ga prebiju šipkama.
-Ovo tvrdim s obzirom na intenzitet prvog napada, kada sam izbjegao udarac u glavu –kazao je Šaranović u istrazi ukazujući na bezobzirnost, upornost i istrajnost optuženih u preduzimanju radnji, usred bijela dana na javnom mejstu.
Kao motiv za napad Šaranović nije mogao da istakne neku konkretnu situaciju s obzirom na to da, kako je kazao, živi mirnim životom.
On je dodao da je od 2017. do 2021. godine bio direktor Policijske akademije u Danilovgradu, kada je bilo više događaja koji su mogli da izazovu nečije nezadovoljstvo.
On je negirao odbranu Nikitoviča navodeći da nikada nije bio na skupovima koji se održavaju ispred Hrama u Podgorici, niti je imao bilo kakav konflikt, verbalni ili neverbalni sa Nikitovićem ili bilo kojim licem u blizini tog mjesta.
Šaranovićev iskazi potvrđen je snimcima sa video-nadzora koji pokriva mjesto događaja Sa njegovim stavom da su Nikitović i Popara pokušali da ga ubiju saglasna je i tužiteljka Kalezić.
VDT tražilo policiji da im dostavi kompletne spise predmeta povodom incidenta u Budvi Provjeravaju
PODGORICA – Više državno tužilaštvo u Podgorici zatražilo je od Uprave policije da im dostavi kompletne spise predmeta koji su formirani povodom događaja u Budvi u kojem je vozač džipom prešao preko nogu jednog mladića, saopštila je Pobjedi rukovoditeljka Višeg tužilaštva u Podgorici tužiteljka Lepa Medenica
Video ovog incidenta objavljen je u medijima i na društvenim mrežama, ali se kotorsko državno tužilaštvo prije toga izjasnilo da u ovom slučaju nema elemenata krivičnog djela. Kako nam je potvrdila Medenica, ODT u Kotoru je Višem državnom tužilaštvu u Podgorici prekjuče proslijedilo predmet kako bi procijenili da li u radnjama nekog lica postoje elementi krivičnog djela iz nadležnosti viših državnih tužilaštava. Više državno tužilaštvo će donijeti odluku u ovom predmetu i ocijeniti da li ima elemena-
ta krivičnog djela iz njihove nadležnosti kada izvrše uvid u spise predmeta koje im dostavi policija.
Uprava policije juče je potvrdila pisanje medija da su u ovom incidentu učestvovali Uroš Panić i Dušan Milošević, kao i Aleksandar Pešić koji je pregažen vozilom. Oni su utvrdili da je vozilom upravljao Milošević, a da je Panić prisustvovao događaju. Kazali su i da je pregaženi Pešić odbio ljekarski pregled, te da je u izjavi rekao da se ne sjeća da je neko preko njegovih nogu prešao vozilom.
Portal Standard objavio je informaciju da je Dušan Milošević unuk brata Slobodana Miloševića, a Uroš Panić sin kontroverznog biznismena
Petra Panića - kuma predsjednika Srbije Aleksandra Vučića. Prema njihovom pisanju, Aleksandra Pešića, koji je prošao bez posljedica, pregazio je Milošević. Incident se dogodio u Mediteranskoj ulici, tri sata nakon ponoći 27. jula. A. I.
ulazu od zgrade, ali od napadača se nije spasio. Optuženi su krenuli za njim. Šaranović je kazao u tužilaštvu da jedino što mu je na pameti bilo u tom trenutku je da nekako uspije da dođe do lokala ,,Pauza“ koji je bilo u neposrednoj blizini, a gdje su često sjedjeli policajci, njegove bivše kolege.
-Trčao sam u tom pravcu, a kada sam došao do Medicine rada, čuo sam da nešto ,,fijuče“ kroz vazduh, nakon čega je puklo staklo. Kada sam se okrenuo vidio sam momka u sivoj dukserici sa šipkom u ruci na nekih 5-6 metara iza mene dok je momak u crnoj dukserici bio iza mene. Zavikao sam ,,zovite policiju“
– ispričao je Šaranović.
Kolege su mu pritrčale. Kad im
-Cijeneći upornost napadača, grubost i bezobzirnost preduzetih radnji, činjenicu da sa takvim ponašanjem nijesu prestali ni nakon što je oštećeni uspio da im pobjegne, već su naprotiv, sa šipkama u ruci trčali za njim, sa očiglednom namjerom da ga sustignu i dalje nastave sa napadom, ukazuju zaista da su njihove radnje bile usmjerene i upravljene na lišenje njegovog života. Kod ovakvog stanja stvari, odbrane okrivljenih su očigledno sračunate na olakšavanje položaja u ovom postupku, te opovrgnute materijalnim dokazima, kao i iskazom svjedoka oštećenog. Svako drugačije rasuđivanje bilo bi suprotno logičkom zaključivanju. Okrivljeni su krivično djelo počinili sa direktnim umišljajem, odnosno u konkretnoj situaciji bili su svjesni svoga djela i htjeli su njegovo izvršenje – navodi se u optužnici Višeg tužilaštva.
B. R.Krivična prijava protiv Nikšićanina
M portal objavio razgovore sa Skaj aplikacije
PODGORICA – Iz komunikacije preko aplikacije Skaj Rista Mijanovića i Milija Bajramovića, koja se odvijala 21. februara 2020. godine, svega nedjelju dana nakon ubistva Šćepana Roganovića u Herceg Novom, Mijanović je opisao svoj susret sa dvojicom crnogorskih tužilaca u Frankfurtu – Veljkom Rutovićem i Duškom Milanovićem, objavio je M portal.
Neposredno nakon ubistva Roganovića 13. februara 2020. godine, pripadnika kavačkog klana, Crnu Goru je napustio Mili Bajramović, kojeg Specijalno državno tužilaštvo tereti da je direktni izvršilac ubistva Roganovića. Prema pisanju ovog portala, „škaljarac“ Mijanović je Bajramoviću kazao da je tužioce sreo u Frankfurtu gdje su boravili na nekom od tužilačkih seminara.
NIKŠIĆ - Policija u Nikšiću je protiv I. J. (31) iz tog grada podnijela krivičnu prijavu zbog toga što je sugrađaninu nanio tešku tjelesnu povredu – slomio mu kosti lica.
U saopštenju preciziraju da je policiji preksinoć oko 19.30 sati jedna osoba prijavila da ga je ispred jednog ugostiteljskog
objekta, dok se nalazio u vozilu, fizički napala njemu nepoznata osoba, nakon čega se dala u bjekstvo. - Oštećeni je ovom prilikom zadobio tešku tjelesnu povredu – prelom kosti lica - istakli su iz Uprave policije. Protiv I. J. je podnijeta krivična prijava zbog sumnje da je izvršio krivično djelo teška tjelesna povreda. C. H.
Iz komunikacije preko aplikacije Skaj Rista Mijanovića (u kriptovanoj komunikaciji pod šifrom B40B01) i Milija Bajramovića (šifra S9D6JB) koja se odvijala 21. februara 2020. godine, svega nedjelju dana nakon ubistva Roganovića, Mijanović je opisao svoj susret sa dvojicom crnogorskih tužilaca u Frankfurtu, gdje se „škaljarac“ očigledno skrivao
Prepiska tužioca i ,,škaljarca“
u nekom periodu prije razgovora. Mijanović je Bajramoviću naveo da je riječ o Veljku Rutoviću i Dušku Milanoviću, koji su tada u Frankfurtu boravili na nekom od tužilačkih seminara.
Mijanović je u SKY ECC komunikaciji od 21. februara
2020. godine u 18 sati i 10 minuta svoj susret sa tužiocima opisao ovako: „Ja sam u tržni centar sreo Rutovića i Milanovića. Tužioca, na seminar bili, brate. Prišao mi Milanović za sto direkt, kaže ‘Mijanoviću, nisam te vidio, da znaš, a poznao sam
Rukovodilac Osnovnog državnog tužilaštva Duško Milanović kazao je da nikada nije bio u Frankfurtu, te da nikada nije prilazio za sto pripadnicima škaljarskog klana. -Povodom teksta objavljenog na M portalu i portalu
Standard pod naslovom ,,Tuzilac škaljarcu u Frankfurtu:’ Nisam te vidio, a poznao sam te’“, obavještavam vas da u potpunosti podržavam novinare da istražuju teme od javnog značaja i o njima informišu javnost. To je sloboda medi-
te’. E brate, u sred Frankfurta? Tržni centar kao grad, 50 lokala ima“.
Bajramović je preko kriptovanog telefona i SKY ECC aplikacije ostao na vezi sa ostalim pripadnicima škaljarskog klana i razgovarao o tome kako da medijski demantuje svoju umiješanost u ovo ubistvo, o čemu je M portal ranije pisao, a jedan od njih je Bajramovića savjetovao gdje je najbolje da se sakrije.
Paradoksalno, Mijanović savjetuje Bajramoviću da je najbolje mjesto za skrivanje Istanbul, jer u evropskim gradovima postoji velika šansa da sretne nekoga iz Crne Gore ko bi ga mogao odati, a prema optužnici turskog tužilaštva protiv grupe „kavčana“, Mijanović je otet i ubijen upravo u Istanbulu. C. H.
ja za koju ću se uvijek boriti. Nadam se da će javnost biti obavijestena i kada se utvrdi da, recimo, nikada nijesam bio u Frankfurtu, a takođe da nikada nijesam prilazio i sjedio u društvu osobe koju pominjete, niti mu rekao riječi koje se navode u tekstu i naslovu – piše u saopštenju koje je Milanović dostavio medijima.
„Nijesam te vidio, a poznao sam te“
Uhapšen zbog sumnje da je sugrađaninu nanio teške povredeM. BABOVIĆ
KOLA šI n: Mladenu Bulatoviću sedmi put odbijen zahtjev za uknjižbu
KOLAŠIN – Nakon što mu je sedmi put odbijen
zahtjev da uknjiži hotel
„Jovana“ vlasnik Mladen Bulatović je podnio krivične prijave Specijalnom državnom tužilaštvu protiv službenika Uprave za katastar i državnu imovinu područne jedinice u Kolašinu, kao i direktora Uprave za imovinu i katastar. Priložio je, kaže, kompletnu dokumentaciju za otvaranje hotela, ali se taj objekat 11 godina u knjigama vodi kao livada prve klase.
O pravnoj bici koju vodi duže o deceniju govorio je juče novinarima na konferenciji za medije.
UKNJIŽBA
Razlog zbog kojeg Bulatović ne može da uknjiži hotel u čiju je izgradnju uložio više od million eura jeste teret na parceli na kojoj je sagrađen. On tvrdi da je teret upisan nezakonito prema usmenoj naredbi tadašnjeg direktora Uprave za nekretnine Dragana Kovačevića
– Službenica kolašinskog katastra je upisala opterećenje bez ikakvog akta, samo na osnovu zahtjeva Kovačevića – tvrdi Bulatović.
On je ponovio da je 2005. godine kupio parcelu na kojoj je kasnije sagradio hotel a da je od kolašinskog katastra dobio list nepokretnosti u kojem površina zemljišta iznosi 1.327 kvadratnih metara, a na parceli 332 nema nikakvog tereta. Teret je, kaže, upisan sedam godina kasnije.
–U tadašnjem Listu nepokretnosti nalazi se zabrana otuđenja i opterećenja na dijelu livade prve klase od 654 kvadrata, za šta ne postoji rješenje Uprave za katastar i bilo kojeg organa – ispričao je Bulatovič.
Krivičnu prijavu SDT-u podnio je, kaže, protiv Koče Đu-
Kolašinski privrednik tvrdi da je teret zbog kojeg ne može da uknjiži objekat upisan bez osnova a po usmenom nalogu Dragana Kovačevića, bivšeg direktora Uprave za katastar. Traži da se u rješavanje problema uključi predsjednik Jakov Milatović, a od premijera Dritana Abazovića da smijeni Koču Đurišića (Uprava za katastar) i Miloša Medenicu (Ministarstvo finansija)
CETINJE – Sekretarijat za investicije i održivi razvoj
započeo je uređivanje parking prostora ispred zgrade „Crvenkapa“, uz raskrsnicu Ulice Sava Burića i Mojkovačke ulice. Kako navode iz Prijestonice, izvođač radova je „Geo-Put Project“ d.o.o. Podgorica, a rok izvođenja radova je 30 radnih dana od uvođenja izvođača u posao. – Planirani radovi po projektu podrazumijevaju kompletno
uređenje površine ispred zgrade „Crvenkapa“, odnosno, nivelaciju terena, obnovu vodovodnih i PTT šahti, izgradnju parking prostora, hortikulturno uređenje, kao i povezivanje sa novoizgrađenim parkingom u naselju „Gradić Pejton“ – saopštili su oni.
Projekat se realizuje kroz Program razvoja Prijestonice Cetinje za 2023. godinu i finansira se iz kapitalnog budžeta predviđenog Zakonom o Prijestonici. I. R.
T IVAT: Obnovljen ,,pametni“ mobilijar Klupe koje proizvode struju na dvije lokacije
ženo je od mene da kod notara potpišem izjavu da se odreknem izgubljene dobiti. Kada sam to odbio Medenica me je pitao šta će se desiti ako se po osmi put žalba vrati na odlučivanje kolašinskom katastru–istakao je Bulatović.
Poručio je da neće pristati na ,,ucjene i na spasavanje organizovane kriminalne grupe u kolašinskom katastru“ te da je to ,,leglo kriminala i to organizovanog u produženom trajanju“.
rišića, sadašnjeg direktora Uprave za imovinu i katastar.
RAZGOVORI
Novinare je informisao da je u maju imao razgovor sa ministrom finansija Aleksandrom Damjanovićem, te da je razgovarao o svom problemu sa državnim sekretarom u tom ministarstvu Milošem Medenicom
– Sastanak je organizovan u kafani 1. avgusta ove godine. Kazano mi je da je stigla moja sedma žalba. Takođe mi je Medenica kazao da je dao nalog stručnim ljudima iz Ministarstva da se ponovo pročitaju spisi i da Hotel treba da se uknjiži. To, sa druge strane, povlači i isplatu višemilionske štete što hotel „Jovana“ nije radio duže od decenije. Tra-
On traži od predsjednika Jakova Milatovića da se uključe u rješavanje problema, a od premijera Dritana Abazovića da smijeni Koču Đurišića i državnog sekretara Miloša Medenicu. Najavio je da će krivične prijave podnijeti protiv svih koji ga sprečavaju da otvori legalno sagrađeni hotel „Jovanu“ u centru Kolašina. D. DRAŠKOVIĆ
TIVAT – Kompanija Luštica Development donirala je dvije nove ,,pametne“ solarne klupe koje su postavljene na šetalištu Pine i na Trgu magnolija. Vrijedne su 7.200 eura i energetski nezavisne – proizvode električnu energiju, posjeduju dva bežična punjača za mobilne telefone, a predstavljaju i vid ambi-
jentalne rasvjete budući da sadrže LED svjetla Kako su saopštili iz lokalne uprave, novima su zamijenjene dotrajale ,,pametne“ klupe koje je ova kompanija donirala gradu 2016. godine čime je Tivat postao prva opština u Crnoj Gori koja ima ekološki i visoko-tehnološki urbani mobilijar te vrste. I. R.
BUDVA: Opštinske službe odgodile primjenu nove odluke o komunalnom redu
BUDVA – Komunalna policija ovog ljeta nije kažnjavala zbog šetnje u kupaćim kostimima ili bez dijela odjeće u zoni Starog grada i na gradskim ulicama, već su samo upozoravali one koji bi se na takav način kretali
izvan kupališne zone – saopštili su Pobjedi iz Komunalne policije. Oni navode da su se za nekažnjavanje te vrste prekršaja odlučili zbog toga što je odluka donijeta nedavno, pa Budvanima i turistima treba
dati vremena da se priviknu.
– Iznos kazne za nepoštovanje pravila u skladu sa Odlukom o komunalnom redu je 200 eura. S obzirom na to da je odluka stupila na snagu krajem aprila, išli smo sa mjerama upozorenja bez novčanih sankcija – obja-
snili su iz Komunalne policije. Odluka o komunalnom redu kojom se propisuje da je zabranjeno hodanje u kupaćem kostimu ili bez dijela odjeće u zoni Starog grada i na gradskim ulicama, osim u kupališnoj zoni, objavljena je u Službenom listu krajem aprila. Usvajanjem ove odluke u lokalnom parlamentu, Budva se pridružila Splitu i Dubrovniku koji su ranije uveli zabranu kretanja bez majice ili kupaćem kostimu u gradskoj zoni. I. R.
U toku je otklanjanje sitnijih nedostataka i čišćenje unutrašnjosti. Nastava će se odvijati u dvije smjene. Učenici će po razredima biti svrstani u 36 odjeljenja, kao i dva integralna sa djecom sa smetnjama u razvoju – kaže direktorica
Todora Popović
BIJELO POLJE – Oko 800
đaka Osnovne škole ,,Dušan Korać“ ove školske godine će nastavu pohađati u novom objektu. Direktorica te vaspitno-obrazovne ustanove Todora Popović saopštila je Pobjedi kako je izgradnja objekta završena, te da su iz Ministarstva prosvjete planirali svečano otvaranje za 1. septembar.
– Nabavljen je školski inventar – klupe, stolice, ormari za kabinete i police za biblioteku. U toku su finalni radovi otklanjanje sitnijih nedostataka i čišćenje unutrašnjosti. Takođe, pri kraju je izgradnja poligona za male sportove koji se radi na mjestu gdje se nalazila stara škola – kazala je Popović.
RožAje: Odluka
predsjednika Opštine
Dom za stare
gradiće na
Bandžovom
Brdu
ROŽAJE – Objekat za smještaj starih lica gradiće se na Bandžovom Brdu. Odluku o određivanju lokacije sa elementima urbanističko-tehničkih uslova za izgradnju tog objekta donio je predsjednik Opštine Rahman Husović.
Ukupna površina lokacije iznosi 2.023 kvadratna metra, a čine je dvije parcele od 1.141 i i 882 kvadrata. Iz Ministarstva rada i socijalnog staranja ranije je saopšteno da će se u Rožajama graditi dom za stara lica sa 60 ležaja, te da je riječ o investiciji vrijednoj 1,2 miliona eura. C.G.
DVIJE SMJENE
Dok je trajala izgradnja novog objekta nastava se odvijala na tri lokacije – za starije u prostorijama Pravnog fakulteta, a za ostale u školama ,,Marko Miljanov“ i ,,Risto Ratković“. Roditelji su negodovali jer su djeca uskraćena za nastavu fizičkog vaspitanja, a nastava se
HERCEG NOVI – Vozni
park preduzeća Čistoća bogatiji je za još jedan kamion. Pored bolje efikasnosti na terenu, vozilo ima mogućnost snimanja kamerom kretanja vozača i evidencije onih koji svojim automobilima blokiraju prilaze mjestima za odlaganje otpada.
Prema riječima direktora preduzeća Čistoća Aleksandra Škobalja, novo višenamjensko vozilo je koštalo 180.000 eura i kupljeno je sredstvima preduzeća, u čijem posjedu je do sada bilo samo jedno takvo vozilo. „Pokrivaće“ Igalo i Herceg Novi.
– Posjedovali smo jedno ovakvo vozilo samo za polupodzemne kontejnere. U praksi smo utvrdili da su nam ovakvi kamioni potrebni i za polupodzemne i za obične kontejnere. Vozilo posjeduje i granu za prikupljanje zelenog otpa-
iz pojedinih predmeta odvijala skraćeno ili onlajn. Od septembra nastava će se odvijati u dvije smjene.
– Učenici će po razredima biti svrstani u 36 odjeljenja, kao i dva integralna odjeljenja gdje će nastavu pohađati djeca sa smetnjama u razvoju. U sastavu gradske škole ,,Dušan Korać“ radi i područno odje-
ljenje seoske škole u Grančarevu gdje kombinovanu nastavu pohađa po jedan učenik prvog, trećeg i četvrtog razreda – kazala je Popović.
Kamen temeljac za novu zgradu osnovne i škole za osnovno muzičko obrazovanje „Dušan Korać“ položen je u martu 2019. godine. Prmijer je bio Duško Marković, a resorni
ministar Damir Šehović. Najavili su da će to biti jedan od najvećih i najljepših školskih objekata u Crnoj Gori i da će obezbijediti najbolje uslove i najviše standarde za više od 1,2 hiljade učenika, ali i za nastavnike i ostalo osoblje.
ROKOVI
Posao je povjeren bjelopoljskom preduzeću „Unipred“ koje je prema ugovoru posao vrijedan 5,4 miliona eura trebalo da okočna za 26 mjeseci. Aktuelni ministar prosvjete Miomir Vojinović u martu je saopštio da je bilo problema sa dodatnim radovima, kao i zahtjevom izvođača za povećanje cijene usljed poremećaja na tržištu. – Bilo je problema i sa priključenjem objekta na vodovodnu i kanalizacionu mrežu. Morao se raditi novi projekat za vodovod i kanalizaciju i ponovo raspisati tender za ove radove. U toku su aktivnosti kako bi se izvođaču radova isplatila dodatna sredstva – kazao je Vojinović.
He Rce G NoV i: Novi kamion u voznom parku Čistoće
Gradnja novog objekta OŠ ,,Dušan Korać“ počela je u aprilu 2019. godine, sa rokom završetka u avgustu 2022. godine. Površina objekta je oko 8.000 kvadratnih metara, a ugovorena vrijednost radova bila je oko 5,4 miliona eura
Nova školska zgrada površine je 8.000 kvadratnih metara je izgrađena na slobodnom dijelu lokacije postojeće osnovne škole. Objekat ima 20 učionica opšte namjene, šest kabineta za specijalne namjene, prostorije za cjelodnevni boravak, biblioteku, salu za fizičko vaspitanje sa pratećim sadržajima, administrativne i ostale prostorije. B. ČOKOVIĆ
da, što je izuzetno potrebno jer imamo velike probleme na terenu zbog kabastog otpada. Vozilo je najsavremenije, posjeduje kamere, snimaće kretanja vozača i u dispečerskom centru će biti evidentirane sve nepravilnosti koje su do vozača ili do građana koji parkiraju vozila tako da ne možemo prići kontejnerskom mjestu i prikupiti otpad, a imamo prijave. Tako ćemo vidjeti ko je napravio problem – kazao je Škobalj. Inače Čistoća je ove godine nabavila četiri nova vozila, a dobili su i donaciju - kamion iz Norveške. C. G.
PODGORICA – Trodnevna manifestacija pod nazivom „Živko još nije umro, a kaʼ će ne znamo“, koja se organizuje povodom 22 godine od smrti crnogorskog reditelja Živka Nikolića, počinje danas u Galeriji „Nar“ u Zemunu.
Program manifestacije počinje parastosom u podne u Hramu Svetog oca Nikolaja u Zemunu. Nakon toga, u „Nar art kafeu“ biće upriličeno sjećanje na Živka, gdje će biti postavljen spomen-ćošak sa muzejskim memorabilijama ovog umjetnika, navode organizatori. U večernjim časovima u prostorijama Galerije „Nar“ biće organizovana projekcija njegovih najpoznatijih filmskih ostvarenja: „Čudo neviđeno“, „Ljepota poroka“ i nekoliko dokumentarnih kratkih filmova. Biće prikazan i dokumentarni film „Biljeg Živka Nikolića“ Snežane Bajčete
U Crnoj Gori se potvrđuje da je bavljenje likovnom umjetnošću danas prevashodno subjektivna ,,privatna“ vokacija umjetnika kao samostalnog pojedinca, ali takva vokacija još uvijek jeste i treba da bude društveno „javna“, odgovorna i relevantna aktivnost – istakao je Gagović
Program predviđa i promociju Nikolićeve knjige poezije „Sreće i ljubavi“ i izvođenje predstave „Poslednji romantik“ Petra Nikolića, njegovog sina. Ovaj događaj, prema najavama organizatora, najavljuje skoru premijeru nedovršenog Živkovog cjelovečernjeg igranog filma koji će pod naslovom „Živko Nikolić – nedosanjani san“ biti premijerno prikazan 26. avgusta na Filmskom festivalu u Herceg Novom. D. E.
Završen 32. Međunarodni festival KotorArt
PODGORICA – Izložba radova crnogorskog umjetnika Veska Gagovića biće otvorena 20. decembra u Nacionalnoj galeriji Sjeverne Makedonije u Skoplju. Gagoviće će se predstaviti sa eksponatima „Benetton Geometric“ – kvadratnim formatima većih i manjih dimenzija, preciznih geometrijskih formi i oblika, oslikanih i izvedenih bez utvrđenog pravila fluorescentim akrilnim bojama –Benetton tonova.
- To su eksponati izloženi u galeriji ,,B2“, koje sam izveo za vrijeme boravka u Beogradu 2022. godine, i eksponati izloženi u galeriji ,,MC2“ u Milanu, koje sam izveo za vrijeme boravka u tom gradu 2020. godine, što znači da ću predstaviti noviju slikarsku produkciju. Izložba u privatnoj galeriji ,,MC2“ , izložba u
privatnoj galeriji ,,B2“ i ova izložba u Skoplju nastavak su saradnje započete nakon mog nastupa na Bijenalu u Veneciji, 2019. godine – kazao je Gagović, dodajući da je izložba dio programa kojim makedonska galerija ove godine obilježava 75 godina postojanja i na javnom konkursu je izabralo
Što se tiče pozicije likovnog umjetnika u Crnoj Gori, Gagović je kazao da, zaista, živimo u zanimljivim vremenima.
PODGORICA – Programom „Stvaranje nasljeđa“, kojim su i trajno zabilježene četiri festivalske porudžbine crnogorskih kompozitora, završen je XXII KotorArt, sa svoja dva segmenta – Don Brankovi dani muzike i Pjaca od filozofa.
Od 13. jula, kada je izveden program „Put oko svijeta“ u okviru koga se predstavio violinista
Nemanja Radulović sa orkestrom Double Sens, do 14. avgusta Festival je realizovao 37 glavnih i preko 100 pratećih programa, navodi se u saopštenju organizatora. Tokom 33 festivalska dana, KotorArt je okupio umjetnike iz zemlje, regiona i svijeta, i učinio da Kotor bude centar umjetnosti, kreativnih i pažljivo osmišljenih programa, sa odabranim, društveno-odgovornim i aktuelnim temama.
Organizatori su posebno ponosni na nekoliko programa, među kojima su gostovanje Zagrebačkih solista, finale pro
jekta #synergy, resital Ratimira Martinovića pod nazivom „Intime“, koncert „Vienna Calling“ Bečkih solista, te izvođenje „Kvarteta za kraj vremena“
Olivijea Mesijana
– Korišćenjem velikog broja različitih lokacija, sa idejom što potpunijeg doživljaja raznovrsnog umjetničkog programa kojima je prisustvovala kako domaća tako i strana publika, KotorArt se definitivno svrstava u jedan od produkciono najzahtjevnijih festivala u regionu. Zahvaljujemo našim partnerima, medijskim prijateljima, a najviše vjernoj publici na izuzetnoj posjećenosti, podršci svim našim idejama i misiji koju Festival ima. Programski koncepti koji prate vrijeme, reaguju na dešavanju koja su aktuelna u društvu i okruženju, još jednom potvrđujući vitalnost KotorArt-a, njegovu tematsku aktuelnost, turističku atraktivnost, društvenu odgovornost, programsku diverzifikovanost i umjetničku izuzetnost – izjavili su iz pi-ar službe Festivala. D. E.
– Otvorenost, pomjeranje granica, protok informacija, tehnološko ubrzanje, otuđenost, anksioznost, hedonizam, bol... mi živimo sve te stvari. Živimo u vremenu kada je interesovanje za umjetnost mnogo manje u odnosu na pažnju koja se posvećuje nauci i tehnologiji. Sama nauka sve više postaje sve veći dio umjetničkih istraživanja ili, prema Damienu Hirstu, ona za mnoge postaje ,,nova religija“. Naša su vremena i spektakularizacije, koja ima za cilj da sve učini neposrednijim i komunikativnijim. Nema za savremenog umjetnika većeg izazova i osjećaja zadovoljstva nego da se u svim tim i takvim neizvjesnim kretanjima nađe i snađe kao jedan od aktivnih saučesnika – rekao je Gagović.
PODGORICA – Gradonačelnica Sarajeva Benjamina Karić zatražila je smjenu odgovornih u Sarajevo film festivalu koji su dopustili da se u okviru programa CineLink promoviše najnoviji projekat Radoša Bajića, pod nazivom „Heroji Halijarda“. Prikazivanja inserata iz ove filmske priče, koja veliča ravnogorski pokret i Dražu Mihailovića, Karić je nazvala blamažom jer to nanosi nemjerljivu štetu festivalu i Sarajevu.
- Zato je važno da organizatori festivala preuzmu odgo-
vornost za ovakve pokušaje revizionizma i narušavanja dostojanstva grada koji jeste uvijek bio otvoren za druge, ali dobronamjerne, i naći ćemo načina da se suprotstavimo nedobronamjernima –izjavila je Karić, uslovljavajući ostavkama svaku buduću podršku SFF-u.
Vijećnica u Opštinskom vijeću Stari Grad Sarajevo Merima Arnautović takođe je uputi-
vom vidu umjetničke saradnje - istakao je Gagović. Geometrija na radovima Veska Gagovića ima dublje značenje. To nije samo puka kombinacija elemenata, oblika, boja i veličina koja zaposjeda oko već, na neki način, i njegovo problematizovanje koncepta takozvanog apstraktnog slikarstva.
Ministarstvo kulture Sjeverne Makedonije.
PROCES
Ovo nije Gagovićevo prvo predstavljanje pred likovnom publikom u Sjevernoj Makedoniji.
- U više navrata bio sam prisutan i predstavljen makedonskoj publici. Bile su to izložbe crnogorske savremene umjetnosti. Biće mi velika čast i zadovoljstvo da se i samostalno predstavim. Svakako, ovo je još jedna prilika da svoju umjetnost, kao dio crnogorske savremene umjetnosti i mogući pogled na nju, predstavim regionalnoj likovnoj sceni. Poziv doživljavam prije svega kao jednu vrstu priznanja. Drago mi je da u Makedoniji postoji interesovanje za ovu vrstu rada. Makedonija ima dugu i bogatu likovnu tradiciju i veoma uspješnu likovnu savremenu umjetničku scenu.Vjerujem da će izloženi radovi ostvariti komunikaciju sa makedonskom publikom. Osim toga, nadam se novim susretima i kontaktima sa galeristima i kustosima, nekom no-
- Geometrijski oblici su počeli da se pojavljuju u mom radu 1990-ih, kada smo živjeli pod pritiskom rata i duboke krize koja je uslijedila nakon raspada Jugoslavije. U ovom duboko tragičnom i izmučenom periodu, kao umjetnik, osjetio sam potrebu da afirmišem ideal smirenosti, koncentracije i autonomije umjetnosti. Dakle, umjesto grubih, počeo sam koristiti delikatne, lomljive materijale kao što su drvo, staklo, industrijska siva boja, trake, dlijeto... Intervenisao bih samo minimalno na površini stakla: slojem boje (siva) i jednostavnim geometrijskim oblikom (trougao ili krug, ocrtan naizmjenično vertikalnih tankih linija), stvarao bih diskretno geometrijske, gotovo op-art objekte –istakao je Gagović.
Kaže da su za njega to bile minijature, kutije, samo predmeti koje je napravio prateći intimni unutrašnji osjećaj. - Najnoviji geometrijski radovi, mislim i na ,,Benetton Geometric“, nastaju iz uživanja u postupku slikanja i procesa rada, to je njihova poruka i značenje. Najbitnije mi je, dakle, osjećanje intenzivnog duhovnog raspoloženja dok na slici radim, dok slika pod mojim rukama i tijelom, pred mojim očima nastaje, kako bi isto takvo zadovoljstvo gledanja
la u proceduru inicijativu za prekid saradnje Opštine Stari Grad Sarajevo sa Sarajevo film festivalom zbog promovisanja filma koji veliča ravnogorski četnički pokret, do podnošenja ostavki odgovornih.
- Opština Stari Grad kao jedan od pokrovitelja Sarajevo film festivala zbog ovog nedopustivog, namjernog ili nenamjernog, propusta, trebalo bi prekinuti saradnju do podnošenja
ostavke direktora SFF-a, kao odgovornog lica, te do upućenja zvaničnog izvinjenja menadžmenta SFF-a građanima Sarajeva i Bosne i Hercegovine, a i pokroviteljima Festivala - saopštila je Arnautović, prenosi Avaz.ba.
U filmu „Heroji Halijarda“ se, kako prenosi Jutarnji list, glorifikuje uloga četnika zbog spašavanja savezničkih pilota čiji su avioni u borbenim misi-
omaž Živku Nikoliću u ZemunuŽivko Nikolić
promociju filma koji veliča četništvo
Nauka prednjači u odnosu na umjetnostLikovni umjetnik Vesko Gagović
Predstava ,,Radovan
Premijeri je prisustvovao pisac ovog čuvenog komada Dušan Kovačević koji nije krio zadovoljstvo načinom na koji je ovaj tekst pročitan i prikazan u ovoj pozorišnoj verziji
PODGORICA - Predstava
,,Radovan III“ Dušana Kovačevića, u režiji Vita Taufera, izvedena je premijerno na Sceni između crkava, u okviru 37. festivala Grad teatar. Predstava nastaje na pedesetu godišnjicu nastanka teksta i koprodukcija je JU Grad teatar i Narodnog pozorišta iz Sombora.
ponudio svima koji su završenu sliku spremni i voljni da posmatraju i nakon toga ponesu i sačuvaju u produženom i naknadnom pamćenju – istakao je Gagović.
KRITIKA
Likovni kritičari smatraju da u Gagovićevim slikama uvijek postoji određena kritička dimenzija koja aludira na širu društvenu realnost i paradoksalnu marginalnu poziciju umjetnika u njoj.
- Određeni radovi u mojoj produkciji prividno se odnose na društveni, politički i kulturni kontekst u kojem živim i radim, jer prirodno, moglo bi se reći, kao i svaki drugi umjetnik, ne mogu živjeti izolovan, već moram biti potpuno uronjen u konkretnu stvarnost koju posmatram i razmišljam o njoj. Djela poput ,,Higijena“ (video), ,,Audi“ i ,,Mercedes“ (slike/objekti) i ,,Adriatic Sea“ (instalacija) i neki drugi radovi su oni koji direktnije prenose ovu kritičnu dimenziju. Kada pogledam cijelu svoju produkciju, shvatam da, osim formal-
festivalu
nih aspekata: likovni, vizuelni, art, koji su za mene zaista važni, uvijek postoji određeni skriveni narativni sloj koji se odnosi na naše lokalne tradicije ili izražava moje kritičke komentare ili intimna stanja duha – istakao je on. Gagović smatra da je za umjetnika sada nemoguće povući se i raditi u studiju udaljenom od svega.
- Umjetnik mora djelovati kao producent, režiser, kustos. Ako se široko afirmiše, umjetnik mora imati cijele timove ljudi koji rade na produkciji i promociji.
Ali, bez obzira na sve ovo, smatram da, prije svega, umjetnik danas mora imati svoj glas i aktivno i angažovano učestvovati u aktuelnoj društvenoj raspravi. U Crnoj Gori potvrđuje se da je bavljenje likovnom umjetnošću danas prevashodno subjektivna ,,privatna“ vokacija umjetnika kao samostalnog pojedinca, ali takva vokacija još uvijek jeste i treba da bude društveno „javna“, odgovorna i relevantna aktivnost – istakao je Gagović. A. Đ.
Nakon toga su se oglasili iz direkcije SFF-a pojašnjavajući kako su i sami neugodno iznenađeni, ali su istakli kako nije prikazan film već njegovi inserti iako ni to nije bilo odobreno i usaglašeno.
- Naglašavamo da navedeni sadržaj nije bio dogovoren te da Sarajevo film festival neće dopustiti da se koristi za promociju istorijskog revizionizma bilo koje vrste - kazala je Andriana Copf, pi-ar festivala.
jama tokom Drugog svjetskog rata oboreni nad područjem Jugoslavije.
Tokom predstavljanja prikazani su i inserti iz filma koji bi trebalo biti dovršen krajem je-
Premijeri je prisustvovao pisac ovog čuvenog komada Dušan Kovačević koji nije krio zadovoljstvo načinom na koji je ovaj tekst pročitan i prikazan u ovoj pozorišnoj verziji. U predstavi igraju Ninoslav Đorđević (Radovan III), Biljana Keskenović (Rumenka), Marija Maša Labudović (Georgina), Danica Grubački (Katica), Srđan Aleksić (Stanislav), Nemanja Bakić (Jelenče), Lazar Nikolić (Kelner), Pavle Popović (Vasilije) i Dejan Pletikosić, Vladimir Broćilović, Igor Pekanović, Dejan Vuković, Andrej Todorović (Vilotići).
AKTUELNOST
Reditelj Vito Taufer je kazao da su na predstavi radili nekoliko mjeseci i da su htjeli da pokažu koliko je tekst aktuelan i danas.
- Mislim da smo uspjeli da napravimo to što smo htjeli. Kada smo krenuli sa radom htio sam da pokažem koliko je taj tekst aktuelan danas, možda i više nego što je bio kada je napisan prije 50 godina. Ipak se približavamo toj kataklizmi i sveopštoj apokalipsi, sve nam je bliže i bliže – kazao je Taufer.
Glumac Ninoslav Đorđević, koji tumači naslovni lik, imao je težak zadatak s obzirom na to da je publika imala velika očekivanja.
- Ona predstava sa Zoranom Radmilovićem u glavnoj ulozi je, ipak, vrlo utisnuta slika u svijesti i kulturnomobrascu. Čak sam i ja kao dijete znao Radovanov tekst napamet i bilo je potrebno da i ja sam izbacim iz sebe Zoranove melodije, intonacije, govorne radnje i slično. Ovaj koncept predstave se, generalno, razlikuje i od početka nijesam bio opterećen očekivanjima. To me u tom trenutku nije zanimalo, već me zanimalo hoćemo li napraviti predstavu koja ima neku vrijednost nezavisno od teksta. Za mene je komad iznenađujuće bio bez ikakvih anahronizama. U Vitovoj per-
cepciji on dobija jednu veoma zloslutnu notu jer ta sredina u kojoj živi Radovan i čiji je on protagonista jeste sredina fizičkog i verbalnog nasilja koje rađa dalje nasilje i nesreću – istakao je Đorđević.
KVALITET
Lik Rumenke tumačila je glumica Biljana Keskenović koja je kazala da je prvi put igrala pred Dušanom Kovačevićem.
- Od kada sam u pozorištu prvi put sam se susrela sa našim najvećim savremenim piscem. Kultni komad, nema šta da se priča. Ovo je potpuno drugačije viđenje, čitanje i koncept od onog od prije 50 godina. Što se tiče konkretno mog lika, Rumenka je uvijek bila u zapećku. U ovom konceptu ona je nekako ravnopravni partner Radovanu, jednako tako gram-
Uručenje nagrade „Književni plamen“ ove godine u Budvi
PODGORICA – Čuvena poljska književnica i dobitnica Nobelove nagrade za književnost Olga Tokarčuk biće u septembru počasna gošća festivala „Ćirilicom“ u Budvi. Tokom svečanog prijema upravo na ovom festivalu će joj biti uručena i nagrada „Književni plamen“.
seni, a na njima se vide četnici kao „dobri momci“ koji su prijatelji savezničkih pilota. „Operacija Halyard“ bio je naziv za misiju koju su 1944. godine uspostavili Amerikanci. R. K.
Tokarčuk je osma dobitnica ovog priznanja čiji je utemeljivač književnik Mario Vargas Ljosa, zajedno sa Predragom Uljarevićem, vlasnikom izdavačke kuće „Nova knjiga“. Uljarević je za Pobjedu kazao da je „nagrada svaki put dodjeljivana u okviru neke od najprestižnijih i najznačajnijih kulturnih manifestacija u Crnoj Gori“.
- Saosnivač i predsjednik žirija nagrade „Književni plamen“ je veliki svjetski pisac Mario Vargas Ljosa, i on je prilikom uručenja ove nagrade otvorio Sajam knjiga u okviru Grada teatra u Budvi. Grad teatar, nažalost, nije ispoštovao preuzete obaveze i nije organizovao taj sajam, i pored potpisanog ugovora nije izmirio preuzete obaveze vezano za knjigu Vargasa Ljose i ugovor smo potpisali u Podgorici na prvoj pres konferenciji prilikom dolaska ovog književnika u Crnu Goru. Nadalje, Grad teatar nije ništa uradio po pitanju dogovora vezano za produkciju predstave po Ljosinom tekstu, tako da smo naredne godine odustali od Budve i nagradu Orhanu Pamuku dodijelili u okviru
festivala BOOKA u Podgorici. Isto tako, naredne godine nagradu smo dodijelili u okviru Međunarodnog sajma knjiga u Podgorici, te u okviru Zimskog salona knjige, a ove godine smo ponovo u Budvi u okviru festivala „Ćirilicom“, što je u skladu sa našim konceptom da svaki put nagradu dodjeljujemo u okviru nekih od najprestižnijih kulturnih projekata u Crnoj Gori – rekao je Uljarević. Jedna od pet živih Nobelovaca, Tokarčuk je autorka romana, priča, dramskih tekstova. Kao psihološkinja sa više počasnih doktorata okrenuta je Jungovoj školi, što čini važan segment i njenog književnog prosedea. U njenoj prozi žiri „Književnog plamena“ je prepoznao po-
ziva, jaka i željna uspjeha. Čini mi se da smo izvukli maksimum od te uloge i ja sam lično vrlo zadovoljna – kazala je Keskenović.
Budvaninu Lazaru Nikoliću ovo je bilo prvo igranje na festivalu Grad teatar.
- Imao sam veliku želju kada sam upisao Fakultet dramskih umjetnosti da nekada zaigram ovdje. Kao dijete sam pratio Grad teatar i bio na mnogim predstavama, uvijek mi je to bio neki doživljaj i, evo, ispunila mi se želja. Publika jeste bila malo navijački nastrojena s obzirom na to da je ovo moj grad, ali je bila i veća odgovornost. Mislim da su ljudi prepoznali kvalitet i da nisu laki što se tiče kritike, pa očekujem i neke komentare koji mi možda neće biti prijatni – kazao je Nikolić. A. Đ.
etiku stalne promjene i novog istraživanja, smjelost da se uprkos uspjehu prethodne knjige sa svakim novim poduhvatom krene u nepoznato, veliku širinu žanrovskih transformacija i istraživanja neuralgičnih tema važnih za Poljsku, Češku i Njemačku, za Evropu graničnih pojaseva i situacija, za njenu istoriju i savremenost, jezike, tradicije i običaje. Književnica će boraviti u Budvi tri dana, nakon čega će kao gošća festivala obilaziti Crnu Goru, sve do 10. septembra. D. E.
Zamjenik gradonačelnice i predstavnik CEDIS-a razgovarali sa mještanima park-šume Zagorič o problemu napona struje u tom dijelu grada
Iz CEDIS-a je poručeno da je potrebno više koraka da se riješi problem, te da je za izgradnju nove trafostanice potrebno proći proceduru od 18 koraka. I pored nekoliko puta postavljenog pitanja sagovornicima iz Glavnog grada i CEDIS-a, koliko će čekati na bolji napon, mještani park šume nijesu dobili precizan odgovor
Mještani park šume Zagorič razgovarali su sinoć sa zamjenikom gradonačelnice Danilom Šaranovićem i rukovodiocem operativnog sektora CEDIS-a Vladimirom Ivanovićem o dugogodišnjem problemu sa naponom struje u tom naselju.
Šaranović je kazao da će Glavni grad dati maksimum da riješi problem, te da ukoliko ne uspiju, bar će pokušati. Iz CEDIS-a je poručeno da je potrebno više koraka da se riješi problem, te da je za izgradnju nove trafostanice potrebno dvije godine. I pored nekoliko puta postavljenog pitanja sagovornicima iz Glavnog grada i CEDIS-a, koliko će čekati na bolji napon, mještani park šume nijesu dobili precizan dogovor.
OBJEKAT
Rukovodilac operativne direkcije CEDIS-a Vladimir Ivanović kazao je da za jedan elektro-energetski objekat, kada ne postoje nikakvi sporovi, treba dvije godine.
- Došao sam na poziv vaših sugrađana, jer smo sa vašim predstavnicima obavili niz sastanaka, prvi kod mene, drugi u Glavnom gradu, kada smo prezentovali šta je CEDIS do sada uradio sa projektima
predviđenim za ovo područje. Na ovom području ima šest trafostanica, previđenih za 1.000 potrošača, a tu ih je sada oko 2.000. Ono što je pozitivno u svemu tome jeste da je u ranijim planovima predviđena izgradnja još dvije trafostanice i rekonstrukcija jedne postojeće, koja je izuzetno opterećena. Jedan dio koraka smo već sproveli, drugi su u toku. Sve to zahtijeva poštovanje zakonske regulative da bi se jedan elektroenergetski objekat napravio. Broj koraka je otprilike 18 – kazao je Ivanović.
Dodaje da će odmah krenuti sa raspisivanjem tendera. - Da bi se napravio elektroenergetski objekat mora da bude predviđen DUP-om, to je prvi korak. Nakon toga, mora da se ubaci na naše planove, moraju se dobiti urbanistič-
ko-tehnički uslovi i tako dalje, i tako dalje... da ne navodim sad svih 18 koraka. Što se tiče samog postavljanja trafostanice, za to je potrebno dan-dva.
Na kraju svih postupaka, potrebno je raspisivanje tendera za nabavku te opreme. Odlučili smo da ubrzamo i odmah krenemo sa nabavkom opreme. S obzirom na to da je dio koraka već pređen, to se može očekivati za godinu, ako ovo ubrzamo možda bude i prije –kaže Ivanović.
Jedan od mještana je kazao da žive u jako lošim uslovima.
- Pola ovog naselja ima jaku struju, a pola nema. Dođite da vidite u kakvim mi uslovima živimo. Imam malo dijete koje se konstantno osipa, bolesnog
oca operisanog od raka, kojem ne mogu da upalim klimu. Imam petoro djece, idemo prljavi jer mašina ne može da postigne da opere. Da bi neko nas razumio, treba da dođe da vidi uslove. Znam da ne može za noć da se završi sve,
Zamjenik gradonačelnice Danilo Šaranović poručio je mještanima da će se potruditi, dati maksimum za rješavanje ovog problema.
- Povod našeg dolaska, koji je bio u najkraćem mogućem roku, jeste što sam ja danas u ime Glavnog grada kao neko ko će biti medijator u rješavanju vašeg problema. Očekujem od vas razumjevanje za nas kao novu gradsku administraciju koja je zatekla pro-
ali postoji li mogućnost da se neki kabl provuče, da se naselje privremeno obezbijedi strujom makar dok ove vrućine ne prođu. Da nam vidite frižider, salamu noćas kupimo, za dva dana je moramo baciti – poručio je jedan od mještana koji se nije predstavio.
bleme. Nijesmo mogli znati za sve probleme. Potrudićemo se, daćemo maksimum za sve vaše probleme, koje ako ne uspijemo da riješimo, makar da pokušamo da ih riješimo. Nijesu svi problemi iz naše nadležnosti, brojni su iz nadležnosti državnih organa, drugih državnih kompanija, raznih drugih organa koji nijesu iz sistema lokalne samouprave. Ali, čak i u onim problemima za koje treba tražiti rješenje, a koji nijesu iz naše nadležnosti, Glavni grad ima dužnost i obaveze prema sva-
kom građaninu i mora učestvovati u rješavanju – istakao je Šaranović.
Zamjenik gradonačelnice kaže da se nakon prethodnog protesta mještana Zagoriča informisao sa predstavnicima CEDIS-a o preduslovima za rješavanje postojećeg problema.
- Stupio sam u kontakt sa gospodinom Markovićem koji je negdje sve vas predstavljao prilikom ovog protesta, potrudio se da sa menadžmentom CEDIS-a pribavimo informacije šta je to što su preduslovi za rješavanje konkretnog problema. Do najsitnijeg detalja pribavili smo te informacije, koje smo na sastanku održanom u utorak u Glavnom gradom, direktor operativnog sektora CEDIS-a Vladimir Ivanović i ja predočili Markoviću i nakon toga je dogovoreno da dođemo danas ovdje da prijateljski razgovaramo u vezi onog šta treba uraditi u narednom periodu u granicima mogućnosti, da ne bismo komunicirali preko medija, dopisima i putem protesta – ističe Šaranović.
Poručuje da se problem ne može riješiti za deset dana, mjesec ili dva, te da u rješavanju moraju učestvovati Uprava za državnu imovinu i katastar, CEDIS i Glavni grad u jednom segmentu.
Na ovom području ima šest trafostanica, previđenih za 1.000 potrošača, a tu ih je sada oko 2.000
Odbornik u Skupštini Glavnog grada Stefan Ćulafić podsjetio na neispunjeno obećanje lokalne vlasti
na ulicama, novi autobusi
Odbornik u Skupštini Glavnog grada Stefan Ćulafić (DPS) podsjetio je na neispunjeno obećanje lokalne vlasti da će od 10. avgusta na ulicama Podgorice biti 19 novih autobusa, te da će vožnja za građane biti besplatna do 1. septembra.
Ćulafić je na objavio i fotografije na kojima se vide novi autobusi parkirani u krugu gradskog preduzeća Putevi, na Zabjelu.
- Još jedan eklatantan pri-
mjer nebrige i nedomaćinskog odnosa gradske uprave prema građanima Podgorice ogleda u stanju gradskog prevoza. Od kada su nabavljeni u mandatu prethodne gradske uprave, 29 autobusa vrijedni četiri miliona eura propadaju na parkingu! Obećavali su nam autobuse na ulicama glavnog grada i zamjenik gradonačelnice i v. d. direktora Puteva, prvo sredinom jula, pa početkom avgusta, pa sredinom avgusta, a oni na parkingu na Za-
- Dakle, imamo problem, konstatovali smo problem, ali i znamo kako da ga riješimo. Da bismo ga riješili postoji određena procedura, koraci, nekoliko segmenata sistema u lokalnoj administraciji i državnoj upravi koji moraju da učestvuju u rješavanju problema. Problem koji postoji duže od deset godina ne može se riješiti za deset dana, mjesec ili dva. Učinićemo sve što je moguće da riješimo problem u najkraćem mogućem roku. Problem slabog napona je posljedica nedovoljno jake infrastrukture u ovom trenutku, imajući u vidu da je ona projektovana za 1.000 potrošača, a u ovom području ih ima preko 2.500 i to je ključni razlog zbog kojeg vi imate problem sa strujom. Dogovoren je redosljed koraka, to su razumjeli vaši predstavnici juče na sastanku – kazao je Šaranović. Nj. ŽIVANOVIĆ
bjelu trunu evo više od četiri mjeseca - naveo je Ćulafić na svom Tviter nalogu.
On je podsjetio da je na inicijativu DPS-a gradski parlament usvojio prijedlog da svi učenici osnovnih i srednjih škola od 1. septembra mogu da računaju na besplatan gradski prevoz.
- Ako nastave da pokazuju ovakvu ažurnost, autobusi će nastaviti da propadaju, umjesto da se djeca njima voze - naglasio je Ćulafić.
On je pozvao gradsku vlast da
se pozabavi otvaranjem novih linija, novih modernih stajališta i dodatnom modernizacijom gradskog prevoza.
- Kao odgovoran subjekt prema građanima Podgorice, odbornici DPS-a će i dalje insistirati na ovom pitanju i kroz rebalans budžeta, tražićemo da se obezbijedi adekvatan prostor za parking autobusa, da se modernizuje i opremi nadstrešnicom, garažama zatvorenog i poluzatvorenog tipa, perionicom – poručio je Ćulafić. H. P.
JOŠ JEDAN UDAR NA BUDŽET GRAĐANA: Novi računi biće veći za trećinu
Zamjenik gradonačelnice Luka Rakčević najavio je, naglašavajući da to nije učinjeno voljom Glavnog grada, da će poskupljenje biti i do 30 odsto, a biće iskazano već na sljedećim računima čija će raspodjela građanima početi uskoro
Zamjenik gradonačelnice
Luka Rakčević najavio je tokom nedavne, šeste sjednice Skupštine Glavnog grada, da će se građani Podgorice suočiti sa novim, znatno većim iznosima na račun plaćanja poreza na nepokretnosti. On je najavio, naglašavajući da to nije učinjeno voljom Glavnog grada, da će to poskupljenje biti i do 30 odsto, a biće iskazano već na sljedećim računima čija će raspodjela građanima početi uskoro.
Odbornik u Skupštini glavnog grada Mihailo Anđušić (DPS) najavu povećanja iznosa poreza na nepokretnost komentarisao je kao još jednu u nizu sličnih koje imamo u posljednje vrijeme kad je riječ o cijenama javnih usluga iz nadležnosti Glavnog grada.
OBEĆANJA
- Podsjetio bih građane Podgorice da smo kroz predizbornu kampanju za lokalne izbore od strane aktuelnih gradskih vlasti imali najavu realizacije programa ,,Evropa sad 2“, bez obzira na to što je bila riječ o lokalnim izborima, a da za svega 100 dana rada nove gradske uprave, jedino što smo dobili su učestale najave povećanja cijena javnih usluga, smanjenja zarada zaposlenih – kazao je Anđušić.
On je dodao da je Glavni grad i uz dosadašnje cijene komu-
nalnih usluga bio izuzetno funkcionalan sistem. - Ne ulazeći u analize eventualne ekonomske opravdanosti ili racionalnosti realizacije ovakvih inicijativa, moram podsjetiti na činjenicu da je u prethodnom periodu Glavni grad bio funkcionalan i solventan aparat koji je gotovo besprekorno funkcionisao uz cijene usluga koje trenutno imamo na snazi. Ipak, pored najave povećanja poreza na nepokretnosti, već imamo i najave rasta cijena usluga preduzeća Čistoća, smanjenje subvencija za zakupce poslovnih prostora u vlasnistvu Glavnog grada, kao i najave rasta cijena vode – kazao je Anđušić. On je ocijenio da se za četiri mjeseca rada nove gradske uprave ne vide nikakvi rezultati.
Obaveze jedinice lokalne samouprave, u ovom slučaju Glavnog grada, su da određuje tržišnu vrijednost nepokretnosti i stopu poreza na nepokretnosti, zatim da obavlja poslove utvrđivanja, kontrole i naplate poreza na nepokretnosti, vodi registar oporezivih nepokretnosti, da redovno usaglašava stanje svog registra nepokretnosti sa registrom nepokretnosti koji vodi organ državne uprave nadležan za nekretnine, te da Ministarstvu
Zbog planiranih radova na mreži śutra će od osam do 15 sati bez napajanja električnom energijom ostati potrošači na sljedećim lokacijama:
Lješanska nahija (Barutana, Liješnje, Goljemadi, Begova
Glavica, Pelinovo, Bigor, Brežine, Parci, Staniseljići, Gradac, Buronje, Zagora, Progonovići, Ćepetići, Lipe i Orasi); dio Momišića (Fruškogorska, Belvederska, Nikca od Rovina, Baja Pivljanina i 18. februara) i dio Tološa (naselje preko puta Volija, prema Bloku devet).
Za danas je najavljeno pretežno sunčano i veoma toplo. Vjetar slab do umjeren, promjenljivog smjera. Jutarnja temperatura vazduha oko 23 stepena, najviša dnevna 35. H. P.
- Za period od četiri mjeseca gotovo da nijesmo uspjeli vidjeti nikakve konkretne aktivnosti ili eventualne investicije. Zapravo, uz ovakve najave poskupljenja, dobili smo pogoršanje usluga privrednih društava i javnih ustanova, pa kao rezultat toga imamo Podgoricu sa gomilama smeća na svakom koraku, naselja bez vode, razorenu putnu infrastrukturu – kazao je Anđušić.
PROPISI
Komentarišući najavu zamjenika gradonačelnice Luke Rakčevića da će doći do povećanja cijene poreza na nepokretnost, potpredsjednica Građanskog pokreta Ura i odbornica u gradskom parlamentu Milena Vuković-Sekulović konstatovala je da to povećanje nema nikakve ve-
ze sa promjenom nekih propisa u Glavnom gradu ili na nivou države.
- Kao što je većina građana već upoznata, cijene nekretnina na tržištu su mnogo veće, a porez se obračunava naspram cijene kvadrata nekretnine na tržištu. Samim tim, povećanje cijene kvadrata uslovljava i povećanje poreza na nepokretnost. Važno je da građani shvate da to povećanje nije vezano za rad nove gradske uprave ili Vlade, već isključivo za kretanje cijena na tržištu nekretnina u Crnoj Gori - kazala je Vuković-Sekulović, uz napomenu da nije sigurna koliko će to povećanje biti. Nj. ŽIVANOVIĆ
finansija dostavlja podatke koji se odnose na utvrđivanje i naplatu poreza na nepokretnosti najmanje jednom godišnje. Osnovica za utvrđivanje poreza određuje se množenjem veličine (površine) nepokretnosti sa prosječnom tržišnom cijenom kvadratnog metra nepokretnosti i koriguje se sa nekoliko koeficijenata (lokacija, kvalitet, starost...) u skladu
sa propisom kojim se bliže uređuju kriterijumi i metodologija za određivanje tržišne vrijednosti nepokretnosti. Stopa poreza na nepokretnosti je proporcionalna i iznosi od 0,25 do jedan odsto tržišne vrijednosti nepokretnosti koja se koristi kao primarni stambeni objekat. Za sekundarni stambeni objekat (objekat, odnosno stan koji nije prebivalište ili mjesto stalnog boravka
poreskog obveznika) porez se utvrđuje u iznosu od 0,3 do 1,5 odsto. U Podgorici su ti odnosi 0,29 odsto za primarni, odnosno 0,58 odsto za sekundarni objekat. Prema izvještaju MONSTAT-a, na osnovu kojega se formira osnovica za određivanje poreza na nepokretnosti, prošle godine je prosječna cijena kvadratnog metra stana u novogradnji u Podgorici iznosila 1.383
Aktivnosti gradskog privrednog društva Zelenilo
Ekipe gradskog preduzeća Zelenio počele su izvođenje radova na pejzažnom uređenju kružnog toka na Bulevaru Šarla de Gola. Pejzažno uređenje biće realizovano na površini od oko 1.400 kvadratnih metara, a površina će vizuelno biti podijeljena u dva dijela - travnati dio s jedne strane i biljke u višespratnoj kompoziciji s druge. Od biljnih vrsta dominiraće piramidalni čempres, kao i niže i patuljaste vrste borova i različite vrsta žbunja i perena. - Kako bi se postigao funkcionalni i estetski efekat, pored sadnje biljaka biće izvršeno i postavljenje dekorativnog kamenja u različitim veličinama. Kružni tok će biti pokriven sistemom za navodnjavanje sa ciljem obezbjeđivanja dovoljnih količina vode tokom ljetnjih mjeseci – saopšteno je iz Zelenila. H. P.
eura. U tekućoj, 2023. godini, zabilježen je rast od oko 1,74 odsto, pa je prosječna cijena kvadratnog metra stana u novogradnji u Podgorici procijenjena na 1.407 eura. Znajući ove podatke, ostaje nejasno na osnovu čega je najavljeno ovako drastično poskupljenje poreza na nepokretnosti. Na pitanja koja je Pobjeda ovim povodom uputila Glavnom gradu, odgovora nije bilo do trenutka sačinjavanja ovog teksta. N.S.
Uz kupovinu i drugih Pobjedinih izdanja, u vrijednosti preko 30 €, takođe poklanjamo knjigu NAJVEĆI ZLOČIN U ISTORIJI
VAŠINGTON – Nova, četvrta optužnica protiv bivšeg američkog predsjednika
Donalda Trampa, podignuta zbog pokušaja poništavanja izbora 2020. godine u Džordžiji, mnogo je veća od čuvene afere „Votergejt“, smatra Džon Din, savjetnik Bijele kuće tokom administracije Ričarda Niksona.
– Ovo je mnogo veće od Votergejta, jer zalazi u temelj demokratije – naveo je Din u izjavi za CNN.
On je dodao da je Nikson „zloupotrijebio neka ovlašćenja“, ali da nije narušio osnove SAD. Velika porota u američkoj saveznoj državi Džordžiji podigla je u ponedjeljak optužnicu protiv Trampa zbog pokušaja da poništi svoj poraz od demokrate Džozefa Bajdena na predsjedničkim izborima 2020. godine.
To je četvrta krivična prijava protiv Trampa i druga koja ga tereti da je pokušao da promijeni rezultate glasanja 2020. godine.
Reagujući na podizanje još jedne optužnice, bivši predsjednik Tramp navodi da je riječ o politički motivisanom i namještenom slučaju.
O tome, kako tvrdi Tramp, svjedoči i to što se dokument pojavio na veb stranici suda okruga
Fulton i prije nego što su optužbe zvanično objavljene.
Tramp se pita i zašto optužnica protiv njega nije podignuta prije dvije i po godine nego sada usred političke kampanje za predsjedničke izbore 2024. godine.
Tramp, trenutno vodeći u trci Republikanske stranke za izbor idućeg kandidata za Bijelu kuću, rekao je i da je istraga tužiteljke okruga Fulton Fani Vilis politički motivisana.
HONOLULU – Sedam dana nakon požara koji je zahvatio turistički grad Lahajna na havajskom ostrvu Maui, broj žrtava porastao je na 106 i strahuje se da će i dalje rasti.
Na ostrvu su angažovani psi tragači koji, u potrazi za tijelima, obilaze područje koje je zahvatio požar.
U potrazi učestvuju i građani koji navode da su hitne službe, sa početka požara, bile neorganizovane i da im je nedostajalo ljudstvo.
U toku je i utvrđivanje obima materijalne štete u Lahajni koja broji oko 13.000 stalnih stanovnika koji se sad pribojavaju za prihode koje su ostvarivali od turizma, prenosi Rojters.
Prema prvim procjenama, troškovi obnove turističkog naselja Lahajna iznose gotovo šest milijardi dolara. To se
Tužioci su podigli optužnicu od 98 stranica protiv Trampa i njegovih saradnika u 41 tački, uključujući i optužbe za falsifikovanje i reketiranje. Slučaj zbog kojeg su optuženi odnosi se na telefonski poziv od 2. januara 2021. godine u kojem je Tramp vršio pritisak na najvišeg izbornog zvaničnika
Džordžije Breda Rafenspergera da „pronađe“ dovoljno glasova da preokrene rezultat izbora u toj državi
U saopštenju Trampovog štaba, Vilis opisuju kao „bijesnu pristalicu Demokratske stranke“ koja je podigla „lažnu optužnicu“ kako bi omela predsjedničku trku 2024. godine i nanijela štetu kampanji Donalda Trampa.
- Ovaj najnoviji koordinisani napad pristrasnog tužioca ne samo da utiče na povjerenje američkog naroda, već i razotkriva njenu pravu motivaciju kada pokreće izmišljene optužbe - navodi se u saopštenju. Bivši američki predsjednik je na svojoj „Truth Social“ mreži osudio „lov na vještice“ koji se, kako kaže, vodi protiv njega.
Istraživanje agencije AP i Centra za istraživanje javnog mnjenja NORC pokazalo je da svaka optužnica protiv Trampa dodatno jača njegov rejting među republikancima. Prema tom istraživanju, gotovo dvije trećine republikanaca, njih 63 odsto, žele da se Tramp ponovo kandiduje. To predstavlja porast u odnosu na 55 odsto iz aprila kada su krenule optužnice protiv bivšeg predsjednika. Sedam od deset republikanaca sada ima dobro mišljenje o Trampu, što je skok od 60 odsto. Istaživanje je, sa druge strane, pokazalo da je većina birača i dalje protiv njega. Oko 74 odsto republikanaca bi, prema tom
- Šta je sa dokumentima optužnice objavljenim danas, mnogo prije nego što je velika porota uopšte glasala, a zatim brzo povučenim? Meni zvuči namješteno - naveo je Tramp.
Tužioci su podigli optužnicu
istraživanju, glasalo za njega kada bi bio predsjednički kandidat, ali ne i Amerikanaca. Njih 53 odsto reklo je da definitivno ne bi glasalo za njega ako bude kandidat, dok je 11 odsto poručilo da vjerovatno ne bi glasalo za njega. Rezultati ovog istraživanja pokazuju da Tramp ne može dobiti izbore ukoliko računa na glasove izvan republikanske baze. Tramp je 2016. godine dobio manji broj glasova, ali je pobijedio zahvaljujući dovoljnom broju glasova elektorskog koledža. Na prošlim izborima 2020. godine dobio je sedam miliona glasova manje od aktuelnog predsjednika Džozefa Bajdena
od 98 stranica protiv Trampa i njegovih saradnika u 41 tački, uključujući i optužbe za falsifikovanje i reketiranje.
Pored Trampa, optuženo je još 18 osoba, među kojima su njegov bivši šef kabineta Mark
Medouz, kao i advokati Rudolf Đulijani i Džon Istman Slučaj zbog koga su optuženi odnosi se na telefonski poziv od 2. januara 2021. godine u kojem je Tramp vršio pritisak na najvišeg izbornog zvanič-
Katastrofalne posljedice požara na havajskom ostrvu Maui
navodi u izvještaju Federalne agencije za vanredne situacije.
Američki predsjednik Džozef Bajden najavio je u međuvremenu da će ostrvo Maui posjetiti što je prije moguće, dok je guverner Havaja Džoš Grin precizirao da će ta posjeta biti organizovana u narednim sedmicama kako se do tada ne bi ometale spasilačke službe.
– On (Bajden) nije želio da utiče na nevjerovatno težak emotivan i fizički rad u području katastrofe – naveo je Grin nakon razgovora sa Bajdenom.
Broj poginulih požar na Havajima čini najsmrtonosnijom prirodnom katastrofom u toj američkoj saveznoj državi koja je nadmašila i cunami iz 1960. godine koji je ubio
61 osobu.
To se istovremeno smatra i najsmrtonosnijim požarom u Sjedinjenim Državama od kada su Havaji postali 50. sa-
nika Džordžije Breda Rafenspergera da „pronađe“ dovoljno glasova da preokrene rezultat izbora u toj državi, gdje je Tramp izgubio sa malom razlikom. Rafensperger je odbio da to učini. Na vebsajtu suda okruga Fulton bilo je objavljeno da je Tramp, između ostalog, optužen za ucjenu državnih zvaničnika, zavjeru za davanje lažnih izjava i zahtijevanje od javnog zvaničnika da prekrši svoju zakletvu.
Najnoviji slučaj samo je još jedan u nizu izazova za Donalda Trampa, koji se bori da ponovo bude izabran za predsjedničkog kandidata republikanaca na izborima koji će biti održani naredne godine.
Prije nekoliko mjeseci u Njujorku protiv Trampa je podignuta optužnica po 34 tačke kojom se tereti za falsifikovanje poslovnih dokumenata sa ciljem prikupljanja novca koji je uplaćen porno glumici Stormi Danijels kako bi ćutala o njihovoj aferi.
Sumnjiči se i da je tokom kampanje za predsjedničke izbore 2016. godine potplatio dvije žene kako ne bi objelodanile da su navodno imale aferu sa njim.
Sudija državnog suda na Menhetnu Huan Merčan odredio je da se 25. marta iduće godine Tramp pojavi pred sudom. Protiv bivšeg američkog predsjednika vodi se još jedna istraga. Trmpa je porota u Majamiju optužila za nezakonito zadržavanje povjerljivih dokumenata nacionalne bezbjednosti i ometanje sprovođenja pravde, za šta on takođe tvrdi da nije kriv. Donald Tramp prvi je bivši predsjednik u istoriji Sjedinjenih Država koji se tereti za krivično djelo.
vezna država, ali i požarom sa najtežim posljedicama u više od 100 godina u SAD. U šumskom požaru 1918. godine u Minesoti i Viskonsinu pogi-
nule su 453 osobe, pokazali su podaci nacionalnog Udruženja za zaštitu od požara.
Priredila: Đurđica ĆORIĆ
Tramp sa svakom optužnicom sve jači među republikancima, ali ne i biračimaLjetovalište Lahajni pretvoreno u zgarište
Budućnost Bemaks na drugom pripremnom turniru u Mecu ponovo bez najzvučnijih pojačanja
lopta bitna. Ne smijemo da je ,,trošimo“ samo zato da bi nešto probali. Želimo svaku akciju da gradimo do kraja kako bismo svima parirali. Zato nas čeka dosta posla, pogotovo u napadačkom dijelu, jer za nas je nekako odbana uvijek lakši dio igre. U napadu mora da postoji kreativnost, znanje i vještina, kako bi sve tečno išlo. Samim tim moraće i da se razumiju u kratkom periodu.
Pojasnila je Popović situaciju oko povrede mlade Vukčević i kako teče oporavak ljevoruke
Katarine Džaferović
PODGORICA – Košarkaši
Crne Gore večeras preko
PODGORICA - Najzvučnija pojačanja Budućnost Bemaksa - bekovi Noemi Hafra i Kalidiatu Niakate, koje bi trebale da predstavljaju bitne karike u Ligi šampiona, a o čemu je pričala Bojana Popović 17. jula na okupljanju, preskočiće i drugi pripremni turnir u Mecu. Mađarica i Francuskinja pod znakom su pitanja i za start Lige šampiona, jer su još uvijek van rukometnih treninga, ali rade na fizičkoj spremi, što koliko-toliko ohrabruje za obaveze koje počinju 10. septembra. Djevojke koje pokrivaju bekovsku poziciju još uvijek se oporavljaju povreda.
- Trenutno su van pogona - bilo kakvog rukometnog treninga. Izlaze iz teških povreda, a ima dana kada su ok, ali i dana kada se vrate nazad. Poslije teških povreda uvijek dođe reakcija na nove stvari, ali treba naći ritam, odnosno ritam sa ostalim djevojkama. Neće biti jednostavno jer su i do sada propustile mnogo što se tiče uigravanja. Duga je to pauza, a i skeptična sam da će biti u pogonu što se tiče početka Lige šampiona. Situacija nije jednostavna – objasnila je Popović.
BITNA JE SVAKA LOPTA
Podgorički tim danas odlazi u Francusku gdje će prvi meč
odigrati sa domaćinom Mecom (19. avgusta), a naredni rival zavisiće od ishoda ovog i duela između FTC-a i Krima. Popović će najvjerovatnije, kao i na prvom turniru, računati na četiri beka, a pod znakom pitanja je Turkinja Neslihan Čaliskan zbog problema oko vize. U sastavu nema juniorske reprezentativke Jelene Vukčević jer je u posljednjem meču EP izvrnula zglob, ali bi mogla da konkuriše za mjesto na posljednjem turniru u Koprivnici (od 25. do 26. avgusta).
- Sada idemo korak dalje – krećemo u novi turnir gdje nas čeka prvi protivnik – Mec. Domaćin, koji još više trči od FTC-a i Krima, napavio je novu ekipu, pojačao se, a mi se radujemo obavezama. Nadam se, iskreno, da će Neslihan ovog puta imati šansu da putuje, u suprotnom, kao i na turniru u Ljubljani, rasplogaćemo sa četiri beka.
,,Plave“ su ostavile snažan utisak u Sloveniji, izgubile su od Krima i Bukurešta, ali su do kraja bile u egalu sa ozbiljnim i moćnim rivalima.
- Trening i utakmica sa Krimom nam je značila, jer uvijek nam daju puno informacija. Na kraju krajeva obje ekipe su moćne i kvalitetne i mogli smo u dijelu fizikalija da se uporedimo i vidimo koliko možemo. Ljepota rukometa je još uvijek po strani, jer smo najviše radi-
PODGORICA - Lebron
Džejms, superstar moderne NBA košarke, igraće na Olimpijskim igrama u Parizu naredne godine, po najavi NBA legende Pola Pirsa. Narednog ljeta velikan košarke Džejms imaće 39 godina, što je izvjesno njegova posljednja
olimpijska šansa u dresu američke reprezentacije.
- Zaista vjerujem da će Lebron ići na Igre u Prizu. To će mu biti posljednji olimpijski nastup, a tamo će igrati i Stefon Kari –poručio je Pirs. Džejms je dvostruki olimpijski šampion, a posljednji put igrao
li na fizičkoj spremi i trčanju. I u tom dijelu smo zadovoljni jer smo vidjeli da nema razlike. Naravno, neke stvari ćemo popravljati na ovom i narednom turniru - istakla je Popović.
Šansu u Ljubljani iskoristile su djevojke koje su prošle godine imale manju minutažu u Ligi šampiona. Prednjačila je Bugarka Mari Tomova
- Ovoga puta će djevojke, koje su sa nama od prošle godine i dobijale su osrednju monutažu, dobiti veći prostor. Iskreno se nadam da će iskoristiti šansu i da će dati sve od sebe kako bi se podigle za ono što slijedi.
I kasnije, kada se vrate Hafra i Niakate, imaćemo dužu klupu. Inače su one borbene, svjesne da će kroz odbranu da dobiju minutažu.
Insistiraće Popović na vraćanju, jer će ih upravo u ovom djelu čekati veliki i ključni posao i protiv Meca, kao i u prva tri kola LŠ.
- Cilj je da zaustavimo kontru koja je dominantna kod Bitighajma, Odenzea i drugih ekipe nam dolaze u prva dva-tri kola. Djevojke su i ovom dijelu položile ispit, jer imaju volju i želju i pokazaju karakter i borbenost. A za rukometni dio ćemo sada da ih podižemo jer su mlade, poput Tomove i Tanje Ašanin koja se vratila. Moraće ozbiljnije da uđu u rukomet i shvate jačinu Lige šampiona gdje je svaka
- Jeca je počela da trči, a ako po povratku ekipe iz Meca bude u stanju da pravi promjene pravca, rado bih je uključila za naredni turnir. Već treba da bude dio ekipe, bila je sa nama posljednje dvije godine i može dosta da doprinese iako je mlada. Kaća će, planirano je, poslije nove godine da bude u rukometnom treningu. Oko defanzive se sve vrti, a Ana Popović će, kako nam je kazala Popović, biti dominantni šef u odbrani. Još jednu pivotkinju – Ivanu Godeč, čeka slična obaveza. - Ani leži ova uloga i u njoj uživa. Napadački će imati rolu, ali je Godeč sada na toj poziciji napadački dominantna. Ivana će imati novu odbrambenu ulogu koja traži veliku potrošnju. Hoćemo da je isforsiramo zato jer je važno da u karijeri ima obje pozicije ,,u džepu“. Biće joj napadački teže jer će se trošiti u odbrani. I Nikolina Vukčević je veoma raznovrsna. Sa svojom agresijom može da unese novi ritam, a brzinom i kontrama živost. Na svoj način su spremne i rade jedna za drugu, tako da tu nema problema.
Stručni štab sa krila osloniće se na vrhunski kvalitet Ivone
Pavićević, pored nje je Nađa Kadović, a na desnom krilu je povratnica, 20-godišnja Anastasija Marsenić i iskusna reprezentatvka Brazila Adriana Kardosa
- Nađa i Anastasija su generacija. ,,Guraju priču“, da kažem pod znacima navoda, kao druga krila, iza iskusnijih i čekaće šansu. Maja Savić radi sa Anastasijom kako bi ispravila neke stvari, a Nađa je već u pogonu i ozbiljan je igrač sa duplom ulogom. Ivona, kao i uvijek, odlično trenira, a vjerujem da će iskustvom Kardosa da pomogne Anastasiji. Dobar su tandem, pa tako i sarađuju – kazala je Popović. A. MARKOVIĆ
Istanbula putuju za Filipine, gdje će igrati grupnu fazu Mundobasketa. Pred put na Svjetsko prvenstvo u Baru je održana konferencija za medije, nedovoljno posjećena za ovakve prilike i značaj takmičenja na kojem će nastupiti naša selekcija..
U razgovoru sa novinarima Nikola Vučević je, između ostalog, prvi put javno govorio o pravim razlozima zbog čega prošle godine nije bio dio tima koji je nastupio na Evropskom prvenstvu. Ranije je to objašnjavao samo ,,potrebom da se odmori od sezone, da se malo fokusira na sebe, da bude sa porodicom“…
- Znam da je bilo dosta priče oko toga što nijesam prošle godine nisam igrao na Evropskom prvenstvu. Bilo je tu dosta faktora. Jedan od njih su neka moja prethodna iskustvo sa reprezentacijom, koja se nijesu uvijek završavala na pozitivan način – kazao je Vučević i nastavio:
- Najviše zbog nekog nerealnog pritiska koji se stvarao oko reprezentacije i nekih nerealnih očekivanja. To je dosta uticalo na atmosferu između igrača, stručnog štaba i čitavog Saveza. Kad dođete dobrovoljno tu, odvojite veliki dio ljeta, a sve se završi na neki negativan način i odete u klub onako razočarani, mislim da je onda očekivano da nemate toliku želju da opet dođete i igrate za reprezentaciju – dodao je centar Čikago Bulsa, i istakao da o ovim stvarima nije htio mnogo da priča prošlog ljeta.
Ističe da je ,,iz razgovora sa momcima i selektorom tokom ove godine i nakon Evropskog prvenstva vidio da je sve krenulo u pozitivnijem pravcu“, što je i sam primijetio gledajući kvalifikacije za Mundobasket i Evropsko prvenstvo.
- Vidio sam da su se momci dobro slagali, da je bila zdrava
atmosfera, igrači koji su tu su i moji dobri prijatelji. Puno smo pričali o tome, i sa Markom Simonovićem kada je došao u Čikago, i sve to mi je vratilo želju da opet dođem. Od prvog dana sam vidio da je stvarno dobra atmosfera, da je potpuno neka druga priča nego što je bila prije i da ne idemo na prvenstvo sa nekim nerealnim očekivanjima, sa pričama koje samo škode i donose neku negativnu energiju. Ponovio je da mu se drago što se vratio u reprezentaciju.
- Uživam u pripremama. Meni je najljepši dio uvijek bilo druženje sa svima, i van terena, putovanja. To zauvijek ostaje. I dalje pričamo o stvarima koje smo prošli, i dobrim i lošim. Ponavljam, drago mi je što sam se vratio, nadam se da će se sve ovo završiti na pozitivan način, da ćemo ostvariti pozitivne rezultate i da će biti jedna lijepa priča.
Vučević ističe da prevelika očekivanja od košarkaške reprezentacije traju od njegovog pr-
je u Londonu 2012. godine. U sezoni za nama pokazao je da i dalje igra na vrhunskom nivou,
za Los Anđeles Lejkerse bilježio je 28,9 poena, 8,3 skokova i 6,8
PODGORICA – Nakon Flečera Megija,
Rosa, Andrije Grbovića i Alerika Frimena, podgoričkoj i crnogorskoj košarkaškoj javnosti se predstavio i novi centar Budućnost Volija
Džakori Vilijamsa
Košarkaš koji je prošle sezone nastupao za Napoli i bio član idealne petorke prvenstva Italije, za klupski sajt ,,plavih“ je govorio o sebi, novom klubu, o tome što navijači mogu da oče-
Košarkaši Crne Gore otputovali na Mundobasket,Kolbija Novi centar Budućnost Volija Džakori Vilijamsa govorio za klupski sajt
Novi član moskovske Rune Nikola Ivanović smatra da je na takmičenjima kakvo je Svjetsko prvenstvo prva utakmica i najvažnija.
- To je ono o čemu razmišljamo. Lijepo je misliti na posljednji meč grupe protiv Litvanije, koja je možda najbolja selekcija u našoj grupi, na potencijalni duel sa Sjedinjenim Američkim Državama, o istorijskom meču sa njima, ali fokus treba da bude na prvu utakmicu. Ona, zaista, može mnogo da donese i mnogo da nam oduzme - jasan je Ivanović. Govoreći o nastupu u naci-
onalnom timu, Ivanović je kazao da je reprezentacija drugačija od svega ostalog što se igra tokom sezone u klubovima.
- Tu nema statistike, nema razmišljanja sljedećem poslu, o bilo čemu drugom. Jednostavno, imaš momke sa kojima si košarkaški odrastao i želiš sa njima da napraviš nešto lijepo za državu – dodao je Ivanović. On je naglasio da je završen glavni dio priprema i utakmica, ali da je dobro što one još nijesu završene.
- Ima dosta treninga do prve utakmice, imamo još jednu prijateljsku utakmicu
na Filipinima protiv domaćina. Mogu se dodatno ,,ispeglati“ neke stvari koje su predstavljale problem u nekim prethodnim utakmica.
Na pitanje šta su aduti Crne Gore, Ivanović kaže: - Vidjelo se da imamo dosta oružja gdje možemo da prijetimo. Prije svega onim gdje smo najajači, a to je unutrašnja linija, koja može da donese prevagu i razliku, kao što je bilo slučaj u nekim ranijim utakmicama. Takođe smo pokazali da i spoljna linija može da završi veliki dio posla – zaključio je Ivanović.
Sa jučerašnje pres konferencije u Baru
Kapiten Bojan Dubljević ističe da je ekipa na kontrolnim mečevima (Francuska, Slovenija, Iran, Gruzija) ,,pokazala svoje dobre i loše strane“.
- Imamo još malo vremena da ispravimo loše stvari. Idemo na prvenstvo da pokažemo da nijesmo slu-
vog iskustva u reprezentaciji, na Evropskom prvenstvu u Litvaniji 2011. godine.
- Imali smo, stvarno, dobru ekipu, tada su stvarno bila velika očekivanja, ali i nakon toga, na EP 2013. i 2017. godine.
Ne znam zbog čega je to tako, to dosta utiče na ekipu i igrače. Ako ne krene kako treba, onda se stvori malo negativna energija i utiče na sve. Možda je do našeg mentaliteta. Ali, mislim da su, stvarno, bila nerealna očekivanja, ipak smo mi zemlja od svega 600 hiljada ljudi. Dobro je da uopšte možemo da sastavimo ekipu od 12 do 15
čajno tamo, da se borimo i da našu zemlju predstavimo kako dolikuje – kaže Dubljević. Dubljević ističe da je ekipi potrebno samo da se još bolje uigra.
- To treba dobro da legne, još uvijek smo u fazi upoznavanja.
igrača, da napravimo kvalitetne pripreme – kaže Vučević.
Jedini NBA igrač u našem timu podsjeća da mnoge milionske zemlje ne uspijevaju da se plasiraju na Mundobasket.
- A mi smo se plasirali dva puta zaredom i propustili samo jedno evropsko prvenstvo. To su velike stvari. Ali, mislim da ljudi to ne gledaju na takav način, nego očekuju da odemo tamo i uzmemo medalje. Meni je drago da se sad to promijenilo, da se sad razmišlja u nekom pozitivnijem pravcu i da se uživa u tim uspjesima, jer je veliki uspjeh i otići na SP, po-
kuju od njega… - Mogu očekivati momka koji igra čvrsto, igra iz srca, igra sa dosta energije. Sa dosta pozitivne energije. Volim da je zovem pozitivna energija jer u teškim trenucima treba vam puno energije i pozitivnosti da prebrodite poteškoće. Mislim da sam ja igrač koji to donosi ekipi – rekao je Vilijams. Momak iz Alabame, koji može da igra i na poziciji krilnog centra, u sezoni za nama u prosjeku je bilježio 15,1 poen i 7,9 skokova po meču. Prije dvije godine bio je najbolji strijelac italijanskog šampionata. Osim Napolija, u Evropi je iz-
Novi centar ruskog Zenita kaže da Crna Gora ima dobru ekipu.
- To su vrhunski igrači, ali i ljudi – što je najvažnije. Atmosfera je, stvarno, sjajna, što je, po meni, dosta važno za uspjeh.
Crna Gora u Kini nije uspjela da preskoči grupu, u Manili
gotovo kroz novi način kvalifikacija. Ti momci dođu, odrade to i odvedu nas na ta velika takmičenja, to treba cijeniti, a ne nalaziti mane i kritikovati. Za sada ide bolje, nadam se da će tako i ostati.
ADAPTACIJA NA FIBA
PRAVILA
Vučević ističe da je prvi dio priprema odrađen dosta dobro. - Imali smo dosta vremena za treninge, da se kroz pripremne utakmice uigramo i vidimo gdje smo i na čemu još treba da poradimo. Mislim da možemo da budemo zadovolj-
među ostalih nosio i dresove PAOK-a, Trenta i Burga. Voli da ,,napada“ obruč i nijesu mu strana ni aktraktivna zakucavanja.
- Većina koševa koje postižem oko obruča su zasluga dobrih bekova, a mi imamo dva, tri, četiri odlična beka tako da se osjećam veoma sigurno da će moja sposobnost da postižem poene oko reketa doći do izražaja jer će mi oni dosta pomoći u tome.
Iz sadašnjeg sastava Budućnosti najbolje poznaje Kolbija Rosa koji je, takođe, stigao iz Italije, iz Varezea.
- On odlično čita igru, odlično vidi na terenu, zna kako da čita
je druga šansa.
- Ne mogu da kažem da nam je grupa laka, niti da je teška. Svi igraju košarku, to su ekipe koje imaju svoj kvalitet. Cilj je da prođemo grupu, a onda da se nadamo da u drugoj rundi možemo da napravimo neko iznenađenje – zaključio je Dubljević.
ni tim prvim dijelom priprema. Ostalo nam je još devet dana do početka Svjetskog prvenstva, mislim da je dobro što idemo tamo dosta ranije, da odigramo tu jednu utakmicu sa Filipincima, da se naviknemo na vremensku razliku i uslove tamo. Mislim da sve ide kako treba, u dobrom pravcu, i ostaje da preostale dane iskoristimo da se pripremimo maksimalno za prvu utakmicu sa Meksikom, koja je, vjerovatno, i najbitnija na čitavom prvenstvu. Centar Čikaga kazao je da je znao da treba da prođe određeno vrijeme da se navikne na
stranu pomoći vrlo dobro, odličan je lob dodavač tako da očekujem dosta lakih lob pasova od njega. Kada se odbrana prilagodi, siguran sam da može pronaći i druge saigrače. Protiv njega birate koji je manji ,,otrov“ jer on donosi prave odluke gotovo uvijek.
Pogled na roster Budućnosti mu uliva optimizam kada su ambicije ,,plavih“ za narednu sezonu u pitanju.
- Kada pogledam naš roster vidim dosta talenta, kao što svi znamo talenat morate uigrati, izgraditi hemiju. Vjerujem da nemamo problema sa talentom i jedva čekam da rastem sa eki-
sve, posebno na nova FIBA pravila, pod kojim nije igrao od 2019. godine.
- Ali, ide sve to svojim tokom. Sada sam mnogo iskusniji i zreliji, znam šta da očekujem i kako da se pripremim i pružim maksimum u ovom uslovima. Imamo još jednu prijateljsku utakmicu, i devet dana pripreme da sve to ,,legne“, vjerujem da će sve biti kako treba kad budemo počinjali Svjetsko prvenstvo.
MOŽEMO U DRUGI KRUG
Vučević vjeruje da Crna Gora može da prođe grupu, odnosno da zauzme jedno od prva dva mjesta u konkurenciji Litvanije, Meksika i Egipta.
- Imamo šanse da prođemo grupu, što bi, stvarno, bio ogroman uspjeh za našu reprezentaciju. Naravno, ne potcjenjujemo nikoga, nijesmo ni u poziciji da to možemo da radimo. I Meksiko i Egipat su s razlogom učesnici Svjetskog prvenstva, za nas mogu da budu veoma nezgodne ekipe. Jer, igraju na neki atipičan način, na koji mi, možda, nijesmo navikli. Treba ozbiljno da uđemo
pom, da gradimo hemiju i nadam se da sve možemo posložiti na najbolji način.
U dresu Trenta i Burga je imao priliku već da igra protiv Budućnosti, da osjeti atmosferu ,,Morače“.
- Poznajem nešto istorije kluba, igrao sam protiv Budućnosti dva puta. U Evrokupu sa Trentom i sa Burgom, tako da poznajem klub, znam da je klub sa velikim očekivanjima, uvijek ima dobre rezultate, ima dobre igrače. Nadam se da ćemo i mi opravdati očekivanja, funkcionisati i izgledati dobro na terenu.
Učestvovao je na TBT turniru (pobjednik turnira osvaja mi-
u obje te utakmice, da se maksimalno pripremimo, i jedino na taj način možemo očekivati da dođemo do pobjede. Mislim da imamo kvalitet, ali to moramo da pokažemo na terenu. Ako prođe grupu, Crna Gora bi u drugoj fazi, sasvim izvjesno, igrala u grupi sa Sjedinjenim Američkim Državama. Vučević kaže da bi to bila velika stvar iako Amerikanci neće nastupiti u najjačem sastavu. - Ipak su to sve veliki igrači, koji su nosioci igre u svojim ekipama, koji imaju veliki kvalitet. Za nas bi to bila ogromna stvar. Međutim, bila bi greška da o tome sad razmišljamo. Treba da se fokusiramo na prve tri utakmice, da to prođe kako treba, pa ako dođe do toga da igramo sa Amerikancima to bi bio šlag na torti, da uživamo u tome, da igramo bez opterećenja. Za nas je motivacija da prođemo grupu jer nam to daje šansu da igramo kvalifikacije za Olimpijske igre, mislim da je san svakog sportiste da uopšte dođe do prilike da igra za plasman na OI –zaključio je Vučević. S. JONČIĆ
lion dolara).
- TBT je sjajno iskustvo, veoma je fizički zahtjevno, momci igraju za novac i daju sve od sebe na terenu. Igraju sa 150 % svojih mogućnosti i sigurno da je veliko iskustvo. Ako se zadesite u Americi u to vrijeme mislim da bi trebali poći da pogledate neku utakmicu, veoma su fizički zahtjevne i na neki način podsjećaju na Evropu sa fizikalnošću. Uvijek je dobro iskustvo imati sjajnu provjeru tokom ljeta i radujem se tome da učestvujem na turniru svakog ljeta sa mojim prijateljima kod kuće – zaključio je Vilijams. S. J.
BOSKE U PENZIJI: Dejan Damjanović rekao zbogom fudbalu u 43. godini
PODGORICA - Dejan Damjanović, kralj azijskog fudbala i dugogodišnji reprezentativac Crne Gore, objavio je kraj karijere u 43. godini.
Popularni Boske se proslavio igrajući u Aziji, naročito u dresu južnokorejskog Seula za koji je nastupao u dva navrata.
Igrao je i za Inčon, Suvon i Daegu, kineske klubove Điangsu i Peking Guan, a posljednji klub bio mu je Kiči iz Hongkonga. Karijeru je počeo u Sinđeliću, nosio je i dres Železnika, Sremčice, Srema, Radničkog iz Beograda, Bežanije, a azijsku misiju počeo u Al Ahliju iz Saudijske Arabije.
Sa 42 pogotka najbolji je strijelac u istoriji azijske Lige šampiona, a ima tri titule prvaka Južne Koreje sa Seulom. Više puta je biran u idealni tim K lige, 2012. je bio igrač sezone, u biografiji mu piše i da je bio dio najboljih 11 azijske LŠ gdje je stizao do finala, ponio je i titulu fudbalera godine u Hongkongu gdje je osvajao prvenstvo i kup...
Posebno poglavlje u karijeri zauzimaju nastupi za crnogorsku reprezentaciju, za koju je debitovao 16. oktobra 2008. protiv Italije. Pamte se njegovi pogoci protiv Engleske u Podgorici i Londonu, Poljske u Varšavi, Ukrajine u Kijevu... Ukupno ih je postigao osam u 30 nastupa.
- Nevjerovatno, ali došao je i ovaj dan. Poslije 25 godina profesionalnog igranja fudbala, vrijeme je da kažem hvala fudbalu, od sada ću uživati u njemu van terena. Hvala svim klubovima za koje sam igrao, trenerima, saigračima i navijačima na stalnoj podršci, strpljenju i razumijevanju. Hvala Aziji i posebno Južnoj Koreji koja je sve ovo učinila mogućim i podarila mi nezaboravne uspomene. Hvala i mojoj familiji, supruzi Miroslavi koja me pratila, podržavala i bila moja najveća snaga. Mrzili me ili voljeli, gledali ste me - napisao je juče na svom Instagram profilu Damjanović, miljenik crnogorskih navijača. Ne. K.
OSMINA FINALA KUPA: Budućnost s Podgoricom, Sutjeska s Dečićem
PODGORICA - Komisija za
takmičenje Fudbalskog saveza Crne Gore odredila je parove osmine finala Kupa
Crne Gore na žrijebu koji je juče održan u Podgorici.
Derbi prvog kola Kupa odigraće ekipe Dečića i Sutjeske Meridianbet.
Nikšićani, koji brane trofej, prošle sezone su u polufinalu bili bolji upravo od Tuzana.
U osmini finala odigraće se još dva duela prvoligaša - Jezero će odmjeriti snage s Arsenalom, a Jedinstvo Franca s Mornarom.
Budućnost će dočekati drugoligaša Podgoricu.
Mečevi osmine finala Kupa Crne Gore igraju se u srijedu, 30.
Milan Vukotić u remiju s Jezerom postigao prvi seniorski
PODGORICA - Milan
Vukotić je sa 17 godina iz Budućnosti otišao u zagrebački Dinamo, nakon što je kao pozajmljen fudbaler u Iskri dobro odradio sezonu u Prvoj crnogorskoj ligi.
Na ,,Maksimir“ je stigao kao veliki talenat, ali ispostaviće se – prerano. Nije uspio da debituje za prvi tim ,,modrih“, koji su ga slali na pozajmice u slovenački Tabor Sežanu i Zrinjski iz Mostara. Poslije tri godine odlučio je da se vrati kući – u Budućnost, za koju je u nedjelju upisao prvi pogodak u seniorskoj konku-
renciji. Gol glavom u finišu bio je vrijedan (samo) boda protiv Jezera, koje je povelo četiri minuta ranije...
- Dijete sam Budućnosti, a s obzirom na to da sam rano otišao iz kluba gol mi mnogo znači na planu samopouzdanja pred nastavak prvenstva. Naravno, ostaje žal što nijesmo slavili jer smo utakmicu mogli mnogo ranije da riješimo u svoju korist – rekao je dvadesetogodišnji ofanzivni vezista za klupski sajt.
Odigrana su četiri kola u domaćem šampionatu, aktuelni šampion ima samo pet bodova – pobjedu, dva remija i poraz.
- Budućnost je klub koji u svaku utakmicu ulazi sa idejom da ostvari tri boda. Sa druge strane, svi protivnici – posebno na našem stadionu – imaju najveći mogući motiv i želju za dobrom igrom i dobrim rezultatom. To je normalno, ali zato mi u svakom trenutku moramo da budemo na maksimumu svojih mogućnosti – kazao je Vukotić. - Došao je novi trener koji ima svoju viziju fudbala, došlo je nas nekoliko novih igrača i treba nam svima malo vremena da se prilagodimo jedni na druge. ,,Plavi“ su pokazali dva lica protiv Jezera. U prvom poluvremenu su bili bolji i stvorili
Svjetsko prvenstvo za fudbalerke
PODGORICA - Oko 75.000 gledalaca na ,,Olimpijskom stadionu“ u Sidneju posmatralo je drugi polufinalni meč na Svjetskom prvenstvu za fudbalerke.
Epilog je za domaće bio razočaravajući jer je Australija eliminisana od Engleske (3:1), koja je izborila prvo mundijalsko finale u istoriji.
avgusta 2023. godine.
Parovi: OFK Mladost Lob.bet – Bokelj, Petrovac – Grbalj, Jedinstvo Franca – Mornar, De-
čić – Sutjeska Meridianbet, Iskra – Rudar, Jezero – Arsenal, Kom – Berane, Budućnost – Podgorica. Ne. K.
Crnogorski futsal arbitar delegiran od strane Uefe
PODGORICA - Najbolje rangirani crnogorski futsal sudija Dražen Vukčević dijeliće pravdu na turniru preliminarne runde kvalifikacija za Ligu šampiona. Vukčević je delegiran od strane sudijskog komiteta Evropske fudbalske federacije (UEFA) za turnir A gru-
PODGORICA - Kepa Arizabalaga, novi golman Real Madrida, poručio je da planira da dugo ostane u Realu.
U redove najtrofejnijeg kluba
Engleskinje su osigurale prvo svjetsko finale za tu naciju od 1966, kada su fudbaleri selekcije ,,tri lava“ bili na krovu planete.
Engleska je prošle godine pod vođstvom Sarine Vigman kod
pe u Letoniji, na kojem će učestvovati domaćin Riga, turski Istanbul Sisli, njemački Jan Regensburg i Araz iz Azerbejdžana.
Uz Vukčevića, na turniru u Letoniji će suditi Finac Artu Kjanarainen, Italijanka Martina Pikolo i Jorgos Kozakos sa Kipra. R. A.
Primere stiže iz Čelzija, kao pozajmljen igrač na sezonu. U Premijer ligi se u godinama za nama Baskijac nije snašao. Sporazum ,,kraljevića“ sa londonskim klubom o njegovoj pozajmici ne uključuje otkupnu klauzulu – ali je Kepa jasno poručio da mu je ambicija višegodišnji ugovor u Realu. - Presrećan sam što sam deo Reala, ovo je veliki dan za mene i moje voljene. Želim da uživam sa bližnjima. Pono -
san sam što sam došao u Real, klub sa bogatom istorijom. Oduvijek sam pratio špansko prvenstvo, odrastao sam gledajući Ikera Kasiljasa među stativama. On je jedan od mojih idola, posebno sam obraćao pažnju na Ikera. Ne mogu da promijenim dosadašnji tok karijere, ali mogu da utičem na budućnost, a moja je u Realu. Nadam se da ću zaslužiti da ostanem dugo i po isteku pozajmice. Ovo je legendarni klub – poručio je Kepa. Branio je za Čelzi 163 puta i primio 175 golova – a 59 puta je uspio da sačuva mrežu na meču. R. A.
Golman ostaje u Premijer ligi
PODGORICA - Alison Beker (30), po mnogima najbolji golman planete, jasno je poručio da želi da ostane u Liverpulu.
Brazilac je imao brojne ponude ovog ljeta, od kojih je najbolja bila iz saudijskog Al-Nasra.
Stadion: Jorgos Karaiskakis
Fransoa Leteksije (Francuska)
nekoliko šansi, u nastavku su ,,nestali“ s terena.
- Bilo bi lijepo da smo osvojili tri boda i sigurno je da nam trenutno nedostaju ta dva boda što se tiče tabele. Međutim, pokazali smo reakciju kada smo gubili i na neki način mislim da je dobro što je ovaj remi došao pred derbi za vikend. Jednostavno, moramo da uvijek izvlačimo ono najbolje iz sebe i da svima dokažemo da ekipa vrijedi - poručio je Vukotić i dodao.
- Iskreno, mislim da vrijedimo. Ljudi iz kluba nam daju veliku podršku, navijači su uz nas, naše je da izginemo na terenu i da
se svi poslije utakmice možemo pogledati u oči. Vukotić je u prethodna tri meča ulazio s klupe, a pored svog imena ima asistenciju protiv Rudara i pogodak u duelu s Jezerom.
- Uvijek može bolje, kako timski, tako i individualno. Što se mene tiče, ne želim da se zadovoljavam jednim golom ili jednom asistencijom. Daću sve od sebe da na svakoj narednoj utakmici donesem nešto ekipi jer svi smo podređeni ekipnom rezultatu. Idemo na duplu krunu kao i svake godine, a vjerujem da će nas rad i posvećenost dovesti do toga – naveo je mla-
di reprezentativac Crne Gore. Budućnost u nedjelju gostuje Sutjesci u najvećem derbiju crnogorskog fudbala. Ni Nikšićanima ne cvjetaju ruže ovog ljeta, na tabeli imaju samo bod više.
- Imamo dovoljno vremena da se spremimo za Sutjesku. Derbi može da nam donese velike stvari jer bismo se sa pobjedom izdigli iz svega i dobili bismo vjetar u leđa za ostatak prvenstva. Svaki igrač u klubu je svjestan da smo lošije otvorili sezonu i ne sumnjam da ćemo svi zajedno izaći iz trenutne situacije kao pobjednici – izjavio je Milan Vukotić. Ne. K.
kuće stigla do prvog trofeja prvaka Evrope, sada sanja još važniji, a na putu joj stoji Španija koja je dan ranije pobijedila Švedsku (2:1).
,,Lavice“ su povele u 36. minutu lijepim pogotkom Ele An Tun u 36. minutu, a izjednačila je Samanta Ker spektakularnim golom u 63. Ker je potom u dva navrata šutirala iznad gola u dobroj prilici, a kazna Engleskinja bila je surova. Loren Hemp i Alesija Ruso odvele su selekciju s Ostrva u finale koje se igra u neđelju od 12 sati po našem vremenu. Ne. K.
Mančester siti je prošle sezone konačno dočekao trofej Lige šampiona, sinoć je kolekciji dodao još jedan evropski - ,,građani“ su iz prvog pokušaja osvojili UEFA Superkup, nakon što su u Pireju preživjeli zaostatak i penal dramu sa Seviljom. Poslije 1:1 u regularnom toku, u izvođenju jedanaesteraca bilo je 5:4. Tragičar osvajača Lige Evrope bio je Nemanja Gudelj, koji je u petoj seriji pogodio prečku. Sevilja je sedmi put igrala Superkup Evrope, ovo joj je čak šesti poraz. Precizni iz penala bili su Haland, Alvares, Kovačić, Griliš i Voker za Siti, a Okampos, Mir, Rakitić i Montijel za Andalužane.
Sevilja se hrabro postavila i protiv najbolje ekipe na Starom kontinentu, koja je nedavno u Komjuniti šildu izgubila bitku za prvi trofej u sezoni. Možda bi sve išlo glatko za Siti
da su ,,prošla“ prva dva ozbiljnija pokušaja ka golu Andalužana, ali je španski tim preživio pokušaj Akea glavom i plasiranu loptu Griliša, a onda iskoristio svoju šansu. Savršeno je s lijeve strane centrirao Akunja, Marokanac Jusef En Nesiri fenomenalno skočio između defanzivaca ,,građana“ i u 25. minutu pogodio za 1:0. Dvadeset šestogodišnji napadač postigao je 18 pogodaka za Sevilju u 2023, više od bilo kog igrača iz španskih klubova u svim takmičenjima ove godine. Iza njega je Robert Levandovski iz Barselone sa 15. Sevilja je razigrano počela drugo poluvrijeme, kontrama je na muke stavljala šampiona Evrope, koji bi bio nokautiran da na golu nije bilo raspoloženog Edersona. Na startu nastavka je zaustavio šut En Nesirija u velikoj šansi, potom odbranio još jedan udarac istom igraču. Andalužani su dobijali bitke na
svakom dijelu terena, ali morao je i Siti da dođe do izražaja. Počeo je da steže obruč, a onda se pojavila i pukotina u odbrani Sevilje – Rodri je u 63. centrirao na drugu stativu, a dvadeset jednogodišnji Kol Palmer glavom pogodio suprotni ugao. Izdanak Sitijeve škole fudbala drugi je igrač koji je u istoj godini bio strijelac u Komjuniti šildu i Superkupu Evrope. Prethodno je to uspjelo Majklu Ovenu 2001.
Sevilji je ponestajalo daha, nije smjela da rizikuje sa češćim izlazima na protivničku polovinu, a u nadoknadi ju je Bono poslije udarca Akea spasio poraza u regularnom toku. Poraz je, ipak, stigao desetak minuta kasnije... Ne. K.
Premijer Grčke Kirijos Micotakis najavio oštre mjere protiv huligana
PODGORICA – Grčki premijer Kirijos Micotakis najavio je da će navijačka udruženja fudbalskih timova biti zatvorena i zamijenjena zvaničnim udruženjima u sjedištu svakog kluba. On je to saopštio poslije završetka niza sastanaka u Atini sa predsjednikom Uefe Aleksandrom Čeferinom, grčkim ministrima i vlasnicima grčkih fudbalskih klubova Olimpijakosa, Panatinaikosa, AEK-a i PAOK-a.
neće dovesti do takve odluke.
Odbio je fantastičan ugovor zbog ambicije da i dalje brani za ,,redse“ u Premijer ligi. Ugovor Alison ima do ljeta 2027. godine – a kako je sam istakao, planira da ostane dugoročno. Sa Liverpulom je osvojio istorijsku titulu Premijer lige
2020. godine, kao i Ligu šampiona godinu ranije. Branio je u finalu LŠ prošle godine.
Za pet sezona za ,,redse“ ima 241 nastup u svim takmičenjima – uz postignut gol. R. A.
Premijer je rekao da policija preuzima kontrolu nad grupama organizovanih navijača ,,koji su pravili probleme“ i dodao da će ta udruženja biti zatvorena ako bude potrebno – prenosi portal Prototema. Prema njegovim riječima, za svaki tim biće samo jedno udruženje koje će biti pod policijskom kontrolom. Premijer je upozorio da bi u krajnjoj nuždi, ako bude potrebno, timovi mogli da budu isključeni iz evropskih takmičenja. On je, međutim, izrazio nadu da okolnosti
- Počinioci onoga što se dogodilo u atinskoj četvrti Nova Filadelfija biće pronađeni i kažnjeni – naglasio je Micotakis, govoreći o krvavim sukobima navijača Dinama iz Zagreba i AEK-a iz Atine 7. avgusta, u kojima je ubijen 29-godišnji navijač AEK-a.
- Operativni neuspjeh ne smije da se ponovi, dodao je Micotakis, nakon neuspjeha policije da spriječi incidente.
Ranije tokom dana, predsjednik Uefe Aleksandar Čeferin pozvao je da se ,,ukloni rak“
huliganizma, prenosi ERT. - Kakva osoba napada drugu osobu zbog dresa? Ovo je rak fudbala. Ne zovite ih navijačima. Ovo mora da prestane. Nasilje i huliganizam su problem ne samo za Grčku, već i za Evropu i šire - prokomentarisao je predsednik Čeferin. On je apelovao na ,,sve da pomognu da se iskorijeni ovaj rak ne samo iz fudbala već i iz društva“.
- Učinićemo sve što je u našoj moći da se ovako nešto više ne ponovi - poručio je Čeferin. R. A.
,,Građani“ poslije penala savladali Sevilju i osvojili prvi trofej u sezoni
Grandiozno takmičenje u pojedinačnoj konkurenciji pod nazivom Svjetski FIDE kup u azerbejdžanskom
Bakuu, koje se može uporediti sa Olimpijadom u ekipnoj, polako ulazi u završnu fazu, a šahovska javnost sa nestrpljenjem očekuje imena finalista u muškoj grupi.
Najveće šanse da se domognu laskavaog priznanja imaju prvi nosilac Magnus
Karlsen koji se u polufinale plasirao zahvaljujući pobjedi od 1,5:0,5 protiv indijca
Domaraju Gukeša i za plasman u finale odmjeriće snage sa predstavnikom zemlje domaćina Nijatom
Abasovim koji je slavio protiv Santosa Vidita istovjetnim rezultatom.
Drugi polufinalista je Amerikanac Fabijano Karuana koji je pobijedio sa 1,5:0,5 Pereza Domingeza. Njemu će protivnik biti poznat danas kada se u doigravanju po ubrzanom tempu završi indijski derbi između Ajruna Erigašija i Ramešbabu Pragnanadhe s obzirom da je njihov okršaj završen neriješeno 1:1.
Kod dama u finalu će se Aleksandri Gorjačkinoj suprotstaviti bolja iz okršaja
Ana Muzičuk-Nirguli Salimova
Inače, ovaj turnir je kvalifikacioni za naredne okršaje matadora i amazonki u borbi kandidata za planetarni tron. Karlsen je favorit po rejtingu, ali nikada nije osvojio svjetski kup i želio bi da to ispravi. Njegovi glavni rivali Hikaru Nakamura, Jan Nepomnjašći, Aniš Giri, Vesli So i Tejmur Radjabov su se oprostili ranije od turnira, tako da mu vjerovatno najveća opasnost prijeti od Karuane
Na memorijalnom turniru u Beranama
Borba u tri seta i skoro tri sata duela sa Tompsonom
PODGORICA - Prvi teniser svijeta Karlos Alkaraz (20)
teže nego što se očekivalo pobijedio je Džordana Tompsona 7:5, 4:6, 6:3 na startu mastersa u Sinsinatiju.
Vimbldonski šampion tempira formu za US open koji počinje krajem mjeseca, a izdanje protiv Australijanca je pokazalo da mora još mnogo da radi. U prvom setu je gubio 4:2 i 40:15, ali je uspio da vrati brejk. U trećem setu napravio je dva
brejka i ipak igrao sigurno do kraja meča.
U narednom kolu čeka ga duel sa boljim iz meča Pol – Imber. Prošle godine Alkaraz je na mastersu u Sinstinatiju ispao u četvrtfinalu. Prethodno, mladi Španac je razočarao ranim ispadanjem na mastersu u Torontu prošle sedmice. Na US openu, posljednjem od četiri najveća gren slem turnira sezone, braniće titulu. R. A.
naravno pod uslovom da se nakon polufinala nađu oči u oči.
Na turniru za muškarce nastupilo je 206 igrača, a na ženskom 103 šahistkinje. Kod muškaraca se igra osam nokaut mečeva, a na ženskom sedam od po dvije partije po klasičnom tempu. Nokaut mečevi se sastoje od dvije partije po klasičnom tempu, pa ako bude neriješeno igraju se rapid partije, pa ako bude i dalje neriješeno, brzopotezne do konačne odluke.
Nažalost naš, predstavnik, velemajstor Denis Kadrić (2.601) poražen je već u
Loša forma Rusa ovog ljeta
41.Kb3 e5 42.Re2+
43.Rd2 e4 44.Rd5+
Kf6 45.Rxb5 e3 46.Rb6+
Kf5 47.Rb5+ Ke4 48.Rb8
e2 0:1
prvoj rundi od objektivno slabijeg protivnika po rejtingu, Čileanca Pabla Herere Salinasa (2.468) koji je crnogorskog reprezentativca dva puta primorao na kapitulaciju.
PODGORICA - Andrej
Rubljov izgubio je od Emila Rusuvuorija 7:6, 5:7, 7:6 već u drugom kolu mastersa u Sinsinatiju.
Rus je u lošoj formi ovog ljeta, očigledno će mu trebati više vremena da se navikne na uslove igre na brzim betonskim podlogama na sjevernoameričkoj turneji takmičenja. Meč je donio veliku borbu, a Rusuvuori je ostvario četvrtu pobjedu protiv igrača koji zauzimaju neku od pozicija među najboljih deset na svijetu. U odlučujućem taj-brejku Rubljov je uspio da osvoji samo
Na kadetskoj Olimpijadi u Ajndhovenu
Nakon osvajanja prvog mjesta na amaterskom šampionatu Crne Gore, FIDE majstor Vjekoslav Vulević ponovo se našao na pobjedničkom postolju, ovoga puta na memorijalnom rapid turniru u Beranama koji je održan u znak sjećanja na preminule šahiste iz tog grada.
Srebrna medalja pripala je njegovom kolegi po Sretenu Đukanoviću, dok se bronzom okitio majstorski kandidat Ismet Mustafić iz Bara. Pored njih za odlične rezultate nagrađeni su i Velimir Jeknić, Mirsad Đoković i talentovani omladinac Milo Šekularac, dok su specijalna priznanja otišla na adrese najboljeg predstavnika grada domaćina Miroslava Mališića i perspektivnog gimnazijalca Dina Grbovića. U okviru manifestacije ,,Dani
šaha-Berane 2023“ održano je i otvoreno brzopotezno prvenstvo na kojem je slavio MK Branislav Kadić. Njemu rame uz rame bili su na drugoj i trećoj poziciji Vjekoslav Vulević odnosno Vladan Anđić. Takođe, za dobar učinak u cugeru nagrađeni su Miroslav Mališić, Biša Gani i Ismet Mustafić, dok je među veteranima prednjačio Miroljub Merdović, među omladincima Dino Grbović i među Berancima Željko
Obadović
Pomenuta takmičenja realizovana su pod pokroviteljstvom Ministarstva sporta i lokalne uprave u besprekornoj organizaciji ŠK ,,Berane“ i ŠK ,,Gambit“ u saradnji sa Šahovskim savezom Crne Gore, dok su se za regularnost turnira postarale šahovske sudije Miodrag Mališić i Marijana Dakić
Poslije šest kola na FIDE Svjetskoj olimpijadi za mlade u visokotehnološkom kampu holandskog Ajndhovena ili kako ga zovu „Najpametniji kvadratni kilometar na planeti“ crnogorski kadeti su upisali tri pobjede i to protiv Malte, Južne Afrike i Kipra, a izgubili od Austrije, Engleske i zemlje domaćina. Izabranici Miloša Pečurice – Mihailo Pušara, Ilija Milović, Vasilije Radulović i Milena Mosurović uknjižili su za sada šest meč bodova, a danas će snage odmjeriti sa Slovačkom. Na turniru se okupilo 252 igrača koji su raspoređeni u 63 ekipe iz 47 zemalja.
tri poena, protiv Finca je očigledno djelovao dekoncentrisano i demotivisano u samoj završnici. R. A.
Govorio o planovima za kraj karijere
želim
boljih tenisera na planetarnoj ATP listi, prvi put nakon dvije godine.
PODGORICA - Stanislas
Vavrinka, trostruki grend slem šampion tenisa, poručio je da do kraja karijere želi da osvoji još makar titulu na nekom turniru.
Sa 38 godina i nakon četiri operacije, Švajcarac će se naredne sedmice vratiti među 50 naj-
- Korak po korak napredujem. Vjerujem u ovo što radim. Naravno da bih volio da sam bolje rangiran, ali kada se u mojim godinama vratite na teren nakon duge pauze, sve je komplikovano. Ako želim da napredujem, moram da radim naporno. Mnogo volim tenis, zato sam na ATP turniru u Umagu zaplakao nakon poraza u finalu. Ne gubim nadu, moj cilj je još jedna titula prije penzije – rekao je Vavrinka. Iza njega su operacije koljena i lijevog stopala. Posljednju titulu osvojio je na ATP turniru u Ženevi još prije šest godina. R. A.
Austrijski poraz u oružanom sukobu sa Crnogorcima na Paštrovskoj gori početkom avgusta 1838. godine, kao i neuspjeh u razgraničenju, bili su povod da austrijski kapetan Fridrih Orešković, u drugoj polovini 1838. godine, načini „Memoar o ispravljanju granice između Dalmacije i Crne Gore”. Rezignirani obavještajac, koji je bio preduzeo sve što je u njegovoj moći da izvrši zadate instrukcije, se u tom spisu svom žestinom obrušio na Njegoša, Laza Prorokovića i, uopšte, na Crnogorce. Učinio je to u maniru ozlojeđenih ruskih oficira Stevana Pučkova (1760) i majora Andreja Rozenberga, pratioca kneza Dolgorukova (1769), koji su pisali o Crnoj Gori u najcrnjim bojama, prikazujući crnogorske mitropolite i glavare kao lukave i dvolične, a Crnogorce kao divljake, ubice i zlikovce.
Ali, Oreškovićev memoar je obilovao i dragocjenim podacima i slikama iz crnogorskog života. On se u tom spisu obraća knezu Meternihu, austrijskom kancelaru. Traži od njega oproštenje što će o crnogorskom vladici morati da govori „kao o najozbiljnijoj osobi, koji je, što mi je uvijek čudnovato bilo, zahvaljujući
okolnostima i mojem ličnom
držanju prema njemu kao prema saplemeniku i blagodareći mojim ranijim vezama s njim, postao moj prijatelj” (Njegoš i Hrvati, 2011, str. 88).
Orešković podsjeća austrijskog kancelara da je od guvernera Dalmacije Lilienberga
„dobio tajne naloge (…) koji su me raznim prilikama upućivali na lični razgovor s Vladikom, i tako sam samo mogao da nađem sredstva da prozrem pravo mišljenje ovoga lukavoga narodnoga starješine i da zadobijem tako daleko njegovo povjerenje da je na kraju skinuo masku s lica i otvoreno mi priznao ono što su već ranije njegovi postupci fino sakriveno nagovještavali”.
U nastavku saznajemo da se ovo dobrim dijelom odnosi na Njegoševu „bezbožnost”, kao i na jedinstveni svešteničkonarodni odnos prema religiji, koji je stoljećima odlikovao crnogorsku stvarnost.
Otkrivajući Crnogorce izbliza, Orešković je ostavio svjedočanstvo o egzemplarnosti crnogorskog načina života. (O Njegoševom odnosu prema crkvi će, na primjer, nedobronamjerni dubrovački franjevac i austrijski žbir Ino-
„Živeći deset dana u kući Vladičinoj – piše Orešković - imao sam priliku da steknem vrlo žalosno uvjerenje o njegovoj nemoralnosti i o njegovim nedostojnim načelima; on nije zazirao da mi izjavi da bi još sjutra sunce obožavao kad bi mu to bilo od koristi. Uopšte, on nema bogzna kakvo mišljenje o religiji”
Oreškovićev izvještaj je zapravo neizgovoreno priznanje o Njegoševoj pronicljivosti i odlučnosti u odbrani crnogorskih državnih interesa. Taj nepokolebljivi stav crnogorskog gospodara prema austrijskim namjerama, potvrdio je i izaslanik ruske vlade Aleksandar Čevkin
cencije Čulić pisati Franju
Karari 23. septembra 1842. sljedeće: „Vladika je obučen po crnogorski … Ovaj je prekrasni magarac. Ovamošnji pravoslavni ga preziru i jer je tako odjeven i jer nikad nije bio u njihovim crkvama, a oni kažu da ga se nikad ne vidi da se moli bogu, niti da govori o svetim stvarima” (Njegoš i Hrvati, 2011, 130). Vijala de Somijer je 1820. godine pisao: „Što se tiče seljaka vrlo su grubi i neuki. Čak se ni sveštenik ni u čemu ne razlikuje od ostalih” („Istorijsko i političko putovanje u Crnu Goru”, Cetinje, 1994). Johan F. Najgebaur, koji je bio na Cetinju 1850. godine, zapisao je za crnogorske sveštenike: „Oni se ne razlikuju od ostalih Crnogoraca po svojoj odjeći, svome oružju i hrabrosti, nego sa ostalima idu na bojno polje isto tako kao što svoje njive sami obrađuju sa svojim porodicama“ („Crna Gora”, Glasnik
Etnografskog mizeja na Cetinju, Cetinje, 1964, 225). Vilem Dušan Lambl koji je takođe bio u Crnoj Gori 1850. godine zapisao je: „Njihovi popovi , koji obavljaju službu božju po selima, ne razlikuju se od prostih Crnogoraca ničim, osim što umiju čitati liturgiju (evangelium), a u ostalom su na glasu junaci, to jest odlični vođe protiv Turaka, koji na čelu ostalih idu u borbu...“ („Izvještaj o Crnoj Gori i Crnogorcima“, Glasnik Etnografskog mizeja na Cetinju, Cetinje, 1964, 203). Milorad Medaković je pisao: „Crnogorski sveštenik ni po čemu se nije razlikovao od kojeg drugog Crnogorca. On nosi ođelo kao i ostali Crnogorci, paše oružje, brije bradu i podbrijava glavu. Kad pođe da služi, ide pod oružjem do crkve, pa kad uđe u crkvu skine ga, a kad odsluži liturgiju, opet ga zatakne za pas (...) Crnogorskog sveštenika ne može čo
vjek ni po čemu poznati da je duhovno lice već samo u crkvi kad služi“ („Život i običaji Crnogoraca“, Novi Sad, 1860, 3536). Ljuba Nenadović je pisao da „najveći dio naroda crnogorskoga od pravoslavne vere zna samo prekrstiti se i reći kad pada koji veći praznik, kad se počinje i kad prestaju posti“. Laza Kostić je pak pogodio suštinu: „Ali nisu nimalo zaglupljeni verom, nisu pritvorni fariseji“ Đoko Slijepčević, Istorija Srpske Pravoslavne crkve, knjiga II, Beograd, 2002, str. 280281.) „Djela kojima sam ušao u trag – nastavlja Orešković u svom memoaru riječi koje mi je bez straha kao rođenom Slovenu saopštio, otkrića koja mi je često puki slučaj dao u ruke, udarili su ovom neprijatnom odnošaju pečat nepobitne stvarnosti. Ovdje je mjesto samo da se nabroji nekoliko ovih primjera da moji iskazi ne bi bili tvrđenje bez oslonca. Živeći deset dana u kući Vladičinoj, imao sam priliku da steknem vrlo žalosno uvjerenje o njegovoj nemoralnosti i o njegovim nedostojnim načelima; on nije zazirao da mi izjavi da bi još sjutra sunce obožavao kad bi mu to bilo od koristi. Uopšte, on nema bogzna kakvo mišljenje o religiji, oslanja se više na oružje nego na crkvene ceremonije, posjećuje crkvu u godini dana najviše dva puta, i ugledajući se na njega, i njegovo svještenstvo
Orešković je Njegošu u razgovoru „uzgredno” pomenuo poklon. Crnogorski gospodar mu je odgovorio „s podrugljivim izrazom lica”.
„Meni nije potrebno u mojim planinama ni zlato, ni drago kamenje; to ne može moje dostojanstvo ni smanjiti, ni povećati“, rekao je Njegoš
sjeća se isto tako rijetko dužne molitve Bogu. Svještenici se ne razlikuju ni po svome odijelu, ni inače po nečem drugom od ostalog običnog naroda, idu stalno naoružani pištoljima, puškom i handžarem (dugačkim nožem) i oni su, sem toga, većinom kolovođe razbojničkih crnogorskih družina. Svake večeri, u krugu oko vatre, pričali su, u njegovom prisustvu i ne obzirući se na moju prisutnost, ljudi iz taloga naroda, kao i njegovi senatori, o najnovijim pljačkaškim pohodima protiv Turaka, i oni su kao junaci opjevavani koji su počinili najjezovitije strahote; usto je Vladika uzgred stalno one uzdizao koji su se naročito istakli; šta više, on mi je lično pretstavio kao harambašu (što znači razbojnički kapetan) ponekog od tih sramotnih razbojnika, nabrojivši njegova gnusna djela, i prikazao mi ga kao čestito i korisno biće. On sam čuva u svojoj vlastitoj sobi oteto oružje i odijela koja su Crnogorci pod vođstvom njegovoga ličnog sobara, koji je u isto vrijeme svještenik (pop Toma), oduzeli od turskog kapetana od Žabljaka koga su napali. On mi je lično povjerio da je Ceklinskoj opštini, koja se na malim čamcima bavi gusarenjem na Skadarskom jezeru, poklonio jedan mali top da bi, pomoću njega, prilikom
svojih pljačkaških pohoda, bili van dometa turskog puščanog zrna u slučaju ako bi ih Turci potjerali…” (Njegoš i Hrvati, 2011, str. 90).
(Pop Toma, koga Orešković pominje, je Tomo Davidović, jedan od dvanaestorice legendarnih ratnika koji su pod vođstvom Kenja Jankovića upali u žabljačku tvrđavu 1835. godine i zarobili tursku posadu. Pop Tomo je bio u Njegoševoj pratnji tokom njegovog boravka u Rusiji 1837. godine, a okončao je život 1842. na Cetinju pod vrlo sumnjivim okolnostima. O tome je u svojim memoarima pisao vojvoda Ilija Plamenac, koji je 1842. godine kao dijete boravio na Cetinju. Ilija Peličić piše da se „do 1832. godine ova porodica (Davidović) zvala Radičković, i te godine vladika Rade, iz samo njemu poznatih razloga, prozva ih Davidović, mada se jedan dio ovih i sada zovu Radičković”; „Zapisi o Zeti”, 1997, 121).
Kapetan Orešković se u svom memoaru žalio knezu Meternihu na Njegoša i zbog toga što je „u svakoj prilici uzdizao djela Rusije” ili učio napamet stihove Viktora Igoa „kojima je pogrdno prikazana Austrija, i idući po sobi tamo amo, recituje ih vrlo često kao omiljenu izreku” (Njegoš i Hrvati, 2011, str. 91). (Nastavlja se)
POGREBNE USLUGE
• Prodaja pogrebne opreme i cvijetnih aranžmana
• Iznajmljivanje rashladnog uređaja
• Prevoz pokojnika na teritoriji Crne Gore i inostranstvu
• Štampanje i postavljanje osmrtnica
• Objavljivanje čitulja u dnevnim novinama
D.O.O. KOMUNALNO KOTOR tel: 067 257 979
e-mail: kapela@t-com.me
806
Dana 16. avgusta 2023. u 88. godini života umro je naš dragi
822
Dragi naš
Saučešće primamo 17. avgusta od 11 do 14 časova u kapeli na Novom groblju na Cetinju. Sahrana će se obaviti u 15 na mjesnom groblju Ljubotinj.
Ožalošćeni: supruga VASILJKA, šćeri BRANKA, LJILJANA i BILJANA, snaha ZLATANA, unučad i praunučad, bratanići, bratanične, sestrići, sestrične i mnogobrojna rodbina ŠABAN
Dragom ujaku i djedu
IVU ŠABANU
Posljednji pozdrav od
LJILJE i ALEKSANDRE DRAGOVIĆ
Posljednji pozdrav dragom ocu, đedu i tastu
IVU
Hvala za svu ljubav koju si nam pružao. Čuvaćemo te od zaborava. Tvoji LJILJA, SLOBO, PETAR i IVONA
Posljednji pozdrav dragom stricu
IVU ŠABANU
Neka tvoja dobra duša počiva u miru. Zauvijek ćemo te nositi u srcu.
SLOBODAN ŠABAN, VESELINKA RAKOČEVIĆ, ZORICA ŠEBEK i porodica pokojnog VESELINA ŠABANA
Posljednji pozdrav voljenom suprugu i ocu
Uspomene na tebe čuvaćemo u našim srcima.
Tvoji najmiliji: supruga VASKA, ćerke BRANKA, LJILJA i BILJANA
Dragi naš djede, danas si otišao na vječni počinak, živjeći ponosno i dostojanstveno do posljednjeg daha. Neka tvoja duša počiva u miru. Čuvaćemo te sa ponosom od zaborava.
Neka ti duša počiva u miru, a mi ćemo te čuvati od zaborava.
JAKOV ZARUBICA sa porodicom
819
Tvoja unučad MILOŠ, NIKOLA i JOVANA ZARUBICA
Dragom ujaku
IVU ŠABANU
Posljednji pozdrav od
Sestrića ZORANA i snahe ANĐE VUJOVIĆ
820
Posljednji pozdrav voljenom ujaku
821
IVU
Od sestrične SLAVICE i zeta GORANA PEJOVIĆA
798
816
Dragom suprugu i ocu
813
Dragom suprugu i ocu
818
Posljednji pozdrav od tvojih najmilijih. Ostaćeš zauvijek u našim srcima.
posljednji pozdrav od tvojih najmilijih. Ostaćeš zauvijek u našim srcima.
Supruga NADA, sin NIKOLA, ćerka MAJA
814
Supruga NADA, sin NIKOLA, ćerka MAJA
Posljednji pozdrav voljenom ocu i đedu
815
Hvala ti što si nam pružio dom kad nam je bilo najpotrebnije, ljubav i očinstvo. Neka te anđeli čuvaju. Vole te tvoje BIKI i NINA
41 godina je od kada nije sa nama naš voljeni sin, brat i ujak
DRAGAN Milanov MILOJEVIĆ
Godine prolaze ali ne brišu tugu za tobom. Tvoji: majka SLAVKA, sestra DUBRAVKA, sestrići MARKO, MLADEN i MILOŠ
825
2004 – 2020.
Voljena naša Kaća, Dok ti još jedan rođendan slaviš sa anđelima, mi te oplakujemo prisjećajući se milih događaja, momenata, razgovora proživljenih s tobom. Na dan tvog rođenja preovladavaju tuga, bol, praznina, tvoje nedostajanje... grlimo žive uspomene i sjećanja koja jedino ispunjavaju napaćenu dušu...
Živiš u našoj svakodnevnici, u našim snoviđenjima i pričama, neizmjerno voljena i nezaboravljena.
U vječitom neprebolu, otac ALEKSANDAR, sestra ANDREJA, baba SONJA, stric ZORAN
2004 - 2020.
Tri godine od tvog odlaska
793
Mom voljenom ocu
Postoji ljubav koju smrt ne prekida i koju vrijeme ne liječi, premalo je riječi da kažemo koliko nam nedostaješ.
Još jedna svijeća danas osta neupaljena, rano moja neprebolna…
792
Ljepoto naša!
Mnogo smo te voljeli, ali smo te, nažalost, prerano izgubili. Svojim odlaskom nijesi nestala iz naših života. Živiš u nama, u našim srcima i tu imaš svoje posebno mjesto, koje ti niko nikada ne može zauzeti. Sjećanja na tebe, neprežaljena Kaća, prepuna ljubavi, neizmjerno dragocjena, jedina su utjeha u danima teške tuge za tobom.
Tetke: TANJA i VESNA, braća od tetke PETAR i ILIJA, tetak MARIO
OGLASNO ODJELJENJE „NOVA POBJEDA“
TELEFON ZA INFORMACIJE
020/202-455
020/202-456
e-mail: oglasno@pobjeda.me
Deset godina je od smrti moje majke
796
Tvoji: SANDRA i ANDREJ
rođene Radević
Tužno sjećanje… S ponosom, ljubavlju i poštovanjem.
Sestra SVETLANA i otac VELIMIR-VELJO KEKOVIĆ 794 ЉУБАН С. БРАЈОВИЋ 1993 - 2023.
Чувамо те у својим срцима као трајну породичну вриједност, дубоко поносни што смо те имали.
Твоји НАЈМИЛИЈИ
Sa tugom u srcu i bolom u duši prođe 40 dugih dana od kada nije sa nama naš voljeni
Tata, nisi umro nego si se rodio, a vrijeme ništa ne znači, sad smo bliži nego ikad.
Porodica će u četvrtak, 17. avgusta u 10 časova na Gvozden brijegu posjetiti njegovu vječnu kuću.
TVOJA PORODICA
797
Dana 17. avgusta 2023. navršavaju se dvije godine od kada nije sa nama
Uvijek ćeš biti u našim mislima. PORODICA
KSENIJA SEKULIĆ
16. 8. 2021 – 16. 8. 2023.
Prošle su dvije godine otkako si nas napustila, ali tvoj divan lik još uvijek živi u našim srcima.
SNJEŽANA, DINO i SLAVEN s porodicama
795
I tako prođe pet godina
Kažu sve u životu dešava se sa nekim razlogom. Ja ću se cijeli život pitati koji je to razlog.
Supruga JULIJANA
Na osnovu člana 30 i 31 Uredbe o prodaji i davanju u zakup stvari u državnoj imovini (Sl. list CG, br. 44/10), zaključka Vlade Crne Gore broj 07 – 604/23-2723/2 od 15. juna 2023. godine, Odluke Školskog odbora broj 68 od 02. 02. 2023. godine, JU Stručna medicinska škola objavljuje
JAVNI OGLAS
o sprovodjenju postupka prikupljanja pismenih ponuda za davanje u zakup fiskulturne sale
Predmet je davanje u zakup fiskulturne sale
površine 594 m2 sa pripadajućim svlačionicama. Početna minimalna cijena zakupnine je 25. 00 € po satu. Prostor se daje u zakup na vrijeme od dana potpisivanja ugovora o zakupu do 30. 06. 2024. godine.
Fiskulturna sala izdaje se za kolektivni sport (odbojka).
Napominjemo, da za rukomet sala ne ispunjava uslove jer je kraća od standardnih dimenzija. Za fudbal nije predviđeno izdavanje fiskulturne sale.
Korišćenje sale se dozvoljava u vremenu kada se ne izvodi nastava u Školi, i to radnim danima od 19 : 00 – 23 : 00 h a neradnim danima po dogovoru sa Upravom Škole. Obaveza je učesnika da dostave lične podatke i to za pravna lica: naziv i sjedište, potvrda o registraciji iz Centralnog registra Privrednog suda za domaća, odnosno dokaz o registraciji nadležnog organa matične države stranog ponuđača za strana lica.
Svi zainteresovani ponuđači su u obavezi da uplate iznos od 20. 00 € na ime depozita na žiro račun Škole 510 – 209200 – 30.
Ponude se dostavljaju na adresu: JU Stručna medicinska škola, Ulica Džona Džeksona broj 1, Podgorica, u roku od 8 dana od dana objavljivanja.
Poslovni broj: Iv 2254/23
Javni izvršitelj Ana Nikić Petričević iz Bara, ul. Rista Lekića I-26, u pravnoj stvari izvršnog povjerioca ELEKTROPRIVREDA CRNE GORE AD NIKŠIĆ- FC SNABDIJEVANJE, VUKA KARADŽIĆA BR. 2, Nikšić, PIB: 02002230, protiv izvršnog dužnika DRAGOVIĆ BEĆIR, KOŠTANJICA, Bar, radi naplate novčanog potraživanja, vr.sp. 501,36 eura, dana 16.08.2023. godine, JAVNO OBJAVLJUJE
Da se izvršni dužnik Dragović Bećir iz Bara, u roku od 3 dana obrati ovom javnom izvršitelju kako bi se istom uručilo rješenje o izvršenju Iv.br. 2254/23 od 03.07.2023. godine i rješenje o troškovima od 16.08.2023. godine. Ukoliko se izvršni dužnik ne javi ovom izvršitelju u ostavljenom roku, smatraće se da je ovim objavljivanjem izvršeno uredno dostavljanje gore navedenog pismena, te će isti snositi negativne posljedice koje mogu nastati. Dostavljanje se smatra izvršenim nakon isteka roka od osam dana od dana isticanja pismena na oglasnoj tabli suda, ukoliko je prethodno izvršeno objavljivanje u dnevnom štampanom mediju, shodno čl. 5 Zakona o izmjenama i dopunama ZIO-a, a u vezi sa čl. 45 ZIO.
JAVNI IZVRŠITELJ Ana Nikić Petričević, s.r.
VLADA CRNE GORE
Na osnovu člana 20 Zakona o procjeni uticaja na životnu sredinu („Službeni list CG”, broj 75/18) Agencija za zaštitu životne sredine
zainteresovanu javnost
da je Nosilac projekta „Team Invest Real Estate” d.o.o. Podgorica, podnio zahtjev za davanje saglasnosti na Elaborat procjene uticaja na životnu sredinu za izgradnju skladišnog objekta na katastarskim parcelama broj 4652/1 i 4653/2 KO Tološi, Glavni grad Podgorica.
U vezi sa navedenim pozivamo vas da izvršite uvid u dostavljenu dokumentaciju u prostorijama Agencije za zaštitu životne sredine ulica IV Proleterske 19, II sprat, kancelarija broj 216, radnim danima od 9 do 12 časova. Dokumentaciju je moguće preuzeti sa sajta Agencije zaštitu životne sredine www.epa.org.me.
Rok trajanja javne rasprave i dostavljanje primjedbi i mišljenja u pisanoj formi, na adresu Agencije za zaštitu životne sredine, je do 22.09.2023.godine.
Javna tribina o predmetnom Elaboratu održaće se u Velikoj sali, Ministarstva ekologije, prostornog planiranja i urbanizma, prizemlje, IV Proleterske 19, Glavni grad Podgorica, dana‚ 18.09.2023. godine, sa početkom u 10h časova.
Elektronska pošta: desk@pobjeda.me
Direktor i glavni i odgovorni urednik:
DRAŠKO ĐURANOVIĆ
Zamjenica izvršnog
direktora:
MILENA GOLUBOVIĆ
Direktorica marketinga: ŽELJKA RADULOVIĆ
REDAKCIJSKI
KOLEGI JUM
Zamjenica glavnog i odgovornog urednika
RADMILA USKOKOVIĆ-IVANOVIĆ
Pomoćnici glavnog i odgovornog urednika
NENAD ZEČEVIĆ politika
JADRANKA RABRENOVIĆ ekonomija
JELENA MARtINOVIĆ društvo
MARIJA JOVIĆEVIĆ nedjeljno izdanje
Urednici
JOVAN NIKItOVIĆ kultura
MARIJA ŽIŽIĆ crna hronika
DRAGICA ŠAKOVIĆ crnom gorom
NIKOLA SEKULIĆ hronika podgorice JOVAN tERZIĆ arena
SLOBODAN ČUKIĆ feljton i arhiv
MARKO MILOŠEVIĆ dizajn
DRAGAN MIJAtOVIĆ fotografija
LOGOtIP POBJEDE
Miloš Milošević i Nikola Latković (2019), inspiracija Anton Lukateli (1944)
PORtAL POBJEDE Urednica
JOVANA ĐURIŠIĆ
OBJEKtIV Urednica
Poslovni broj: Iv 1849/23
Javni izvršitelj Ana Nikić Petričević iz Bara, ul. Rista Lekića I-26, u pravnoj stvari izvršnog povjerioca ELEKTROPRIVREDA CRNE GORE AD NIKŠIĆ- FC SNABDIJEVANJE, VUKA KARADŽIĆA BR. 2, Nikšić, PIB: 02002230, protiv izvršnog dužnika POPOVIĆ DRAGAN, POBRĐE BB., SUTOMORE, Bar, radi naplate novčanog potraživanja, vr.sp. 96,97 eura, dana 16.08.2023. godine, JAVNO OBJAVLJUJE
Da se izvršni dužnik Popović Dragan iz Bara, u roku od 3 dana obrati ovom javnom izvršitelju kako bi se istom uručilo rješenje o izvršenju Iv.br. 1849/23 od 05.06.2023. godine i rješenje o troškovima od 16.08.2023. godine. Ukoliko se izvršni dužnik ne javi ovom izvršitelju u ostavljenom roku, smatraće se da je ovim objavljivanjem izvršeno uredno dostavljanje gore navedenog pismena, te će isti snositi negativne posljedice koje mogu nastati.
Dostavljanje se smatra izvršenim nakon isteka roka od osam dana od dana isticanja pismena na oglasnoj tabli suda, ukoliko je prethodno izvršeno objavljivanje u dnevnom štampanom mediju, shodno čl. 5 Zakona o izmjenama i dopunama ZIO-a, a u vezi sa čl. 45 ZIO.
JAVNI IZVRŠITELJ Ana Nikić Petričević, s.r.
MARIJA IVANOVIĆ-NIKIČEVIĆ
KULt
Urednica tANJA PAVIĆEVIĆ
tELEFON
020/409-520 redAkcijA
020/409-536 MArketiNg 020/202-455 ogLAsN o Naziv osnivača: Društvo sa ograničenom odgovornošću za proizvodnju, promet i usluge, export-import
„Nova Pobjeda“ - Podgorica
Adresa sjedišta medija:
19. decembar br. 5
PIB: 03022480
Vlasnička struktura
„Nove Pobjede“ - 100% udjela
„Media-Nea“ D.O.O. Podgorica
Vlasnička struktura
„Media-Nea“ - 99,99% udjela
First Financial Holdings
sjedište „Media Nea“: Ul. 19. decembra br. 5, PiB „Media Nea“: 02842777
Vlasnička struktura „First Financial Holdings“ - 100% udjela Petros Stathis
sjedište „First Financial Holdings“: Ul. Ulcinjska br. 3
PiB „First Financial Holdings“: 02628295
Broj žiro računa „Universal capital Bank“: 560-822-77
Tiraž: 3.176
upravo tako smo je zvali. Nadica, ili po naški Nadin; živjela je u Hrvatskoj, doduše, tada je to sve bila jedna država. Imala je babu i đeda po majci koji su živjeli u Crnoj Gori i svaki zimski, ali i većinu ljetnjih raspusta, provodila je u Podgorici, tada Titogradu. Mi, momčići iz Ulice Ilije Milačića, igrali smo fudbal ispred kuće i gledali da nam lopta ne ode kod baba Petre u livadu, jer su bile velike šanse da nam lopta završi na kravljem rogu ili sa nožem duboko u „unutrašnjoj“.
Sjećam se, vaspitavani smo strogo, uz obavezu da uvijek uvažimo starijeg komšiju ili komšinicu, pa čak i neznanca uz prigodno „Dobar dan“ i zaustavljanje fudbalske igre za toliko koliko mu/joj je potrebno da prođe tih tridesetak koraka našeg uličnog hrama fudbala. ***
Elem, bilo je tu i djevojčica, iako znatno manje. A da li je Nadici bilo dosadno ili nije, ne znam, ali malo po malo, počela je da se ugurava u ekipe za fudbal. Na početku, dopala ju je čast da stane na gol kad nam zafali igrača, dok se ne probude ili dok ih roditelji ne pušte naizvan. Dan po dan, dribling po dribling, Nadin je ubrzo mogla bara-bar sa nama u ekipu. Jednog dana, ostadoh ja malo duže kući od planiranog. Da li smo imali neke goste, da li sam nešto bio zajebao, tek znam da sam izašao dok je sunce bilo na zalasku. Kako sam kročio na ulicu, primijetio sam da se nešto dešava. Vidio sam zbunjena lica drugara, vidio sam Nadicinu babu koja je čučnula i rukama držala glavu. Bili su tu i neki roditelji iz ulice. Shvatio sam da se nešto dogodilo, a nausput, i da nam je lopta završila na najgorem mjestu – duboko u livadi kod baba Petre.
„Što je ovo?“, upitah druga. Reče mi da je neki čovjek prolazio i krenuo da skube Nadicu za ruku, da joj nešto govori. Onda je ona viknula, zvala babu i đeda, a on je probao da joj rukom pokrije usta. „Onda ga je Nadica ubila šakom u nos i ovaj se zateturao, pao, a onda je ona dotrčala do njega i udarila ga nogom u guzicu iz sve snage i pobjegla u kuću, a ovaj je, bježeći tako, šutnuo ovaj fudbal skoro do baba Petrine kuće i potrčao tamo put Ljubovića. Jurio ga je moj otac, a evo i Nadicin đed ode za njim put tamo“.
Piše: Vladimir MARAŠ
Iz perioda odrastanja, sjećam se mnogih primjera nasilništva nad djevojčicama i djevojkama. Najčešće su imali nedozvoljenu i za te godine neprihvatljivu seksualnu konotaciju. Čak i ako bi se uključila policija, ne sjećam se da je tu bilo nekih logičnih ili zadovoljavajućih ishoda
Ne sjećam se detalja, ali iz nekog razloga, ovo ću pamtiti dok me sjećanje služi. Samo iz razloga što sam se, razmišljajući sada o tom činu, tada prvi put susreo sa tom vrstom nasilja. Vjerovatno bi taj napao i dječaka, isto kao i djevojčicu, ali sigurno je jedno – sjećam se, od toga dana smo uvijek imali po jednog roditelja na nekoj od verandi koji je vodio računa o svoj djeci.
Svega ovoga sam se sjetio kad sam dobio prvu kćerku, pa mi je to opet palo na pamet kada mi se rodila i druga. Iz
perioda odrastanja, posebno iz niže i srednje škole, sjećam se mnogih primjera nasilništva nad djevojčicama i djevojkama. Ta vrsta nasilja najčešće je imala nedozvoljenu i za te godine neprihvatljivu seksualnu konotaciju. I sad kad razmislim o tome, mislim da su nam drage drugarice u nekom trenutku - oguglale na to.
Bilo je nekih situacija u kojima je čak i policija dolazila u školu, uzimala izjave od djevojčica koje su imale bliske susrete sa manijacima raznih profila, ali ne sjećam se da je išta od toga imalo neki logičan ili zadovoljavajući ishod. Da li sistem nije prepoznavao takva devijantna ponašanja ili se o tome ćutalo, ne znam. Ali, znam da je manijaka bilo. I da će ih biti. ***
Na sve ovo me je, naravno, podsjetio nedavni incident u Kolašinu. Slučaj seksualnog uznemiravanja, koji je tretiran kao kršenje Zakona o javnom redu i miru (dakle, kao prekršaj, a ne krivično djelo), te u kojem su napadač i žrtva izjednačeni i oboje proglašeni krivim - jasno govori da tu nešto ne štima. Vrijeme je za hitne promjene, za postrožavanje zakona, za reformu pravosuđa, za ulaganje ozbiljnih resursa u dodatnu edukaciju onih koji su zaduženi za sankcionisanje ovakvih krivičnih djela. Djevojka iz Kolašina je, srećom, umjela da se odbrani i smogla snage da sve to podijeli sa svima nama.
I okej, nije problem učiti žensku djecu odbrambenim vještinama, ali prije svega toga, naučite sinove, sinovce, komšije, zaovičiće i sestriće osnovama komunikacije i pravilima ponašanja, uključujući i odnos prema ženskom rodu. A onda u Krivični zakon dodajte rigoroznije kazne za nedozvoljene polne radnje. I radite, bez prestanka, na tome da se jačaju institucije sistema i da počinitelji krivičnih djela zaista budu kažnjeni. Da zakon ne ostane samo mrtvo slovo na papiru.
Manijaka je vazda bilo i biće ih, ali nikada kao sada čovječanstvo nije izgledalo ovako nespremno za jedini cilj koji ima – za preživljavanje. Volite i štitite svoje djevojčice, djevojke i žene. I pokažite im da nijesu same. To je jedini način da prežive i da svi preživimo ova luda vremena.
Prema slovenskim legendama, Sirin je mitološko biće sa glavom žene i telom ptice. Njen glas je prelep, opčinjujući, izaziva radost i donosi sreću, pa muškarci počinju da je prate sve dok ne zaborave sve na zemlji i ne umru. Sirin kao pojam zapravo potiče od starogrčke sirene, samo u ravnicama Istočne Evrope baš i nema mora da bi biće zadržalo svoj riblji oblik, a koncept od starih Grka do Istočnih Slovena prošao je i kroz vizantijsku, i kroz persijsku obradu.
Zločin u Štrpcima
„Sirin“ je i naziv dugo iščekivanog, više od pet godina brižljivo pripremanog dugometražnog debija Senada Šahmanovića, čija je svetska premijera održana u okviru „Open Air“ programa Sarajevo film festivala.
Legenda o dotičnom mitološkom entitetu biće pročitana tek pred kraj „Sirina“, što naslovu i samom filmu daje enigmatičnu, čak filozofsku notu, na šta ćemo se vratiti.
Radeći po scenariju koji je napisao sa Klaudijom Botino (autorka nekoliko scenarija za kratkometražne, te jednog za dugometražni „Caught by a Wave“, 2021), Šahmanović otvara film jezivim prizorom otmice putnika iz voza 671, na relaciji Beograd - Bar, u selu Štrpci, 27. februara 1993. godine.
Za otmicu i ubistvo 20 civila (18 Bošnjaka, jednog Hrvata i jedne nepoznate osobe) bili su odgovorni pripadnici paravojne formacije Osvetnici, pri Vojsci Republike Srpske, a pod komandom Milana Lukića . Većini žrtava jedini greh bio je taj što su nosila bošnjačka imena. Kod Šahmanovića, otmicu i sve što sledi posmatra jedna devojčica.
Nakon uvodne sekvence, eto nas u vremenu današnjem ili makar blisko-prošlom. Opet smo u vozu, možda baš na istom mestu, a jedna od putnica reaguje kao žrtva po -
sttraumatskog stresnog poremećaja. Ona je Natali Kolins ( Danica Ćurčić ) i putuje sa koleginicom i šeficom Valeri Fišer (Mej-Linda Kosumović). Njihovo odredište je Krivi Do, mesto u kojem je Natali odrasla, a zadatak im je advokatski – da izvrše testament i poslednju volju klijentkinje Sanje Đurđević koja je umrla u Sjedinjenim Američkim Državama
Prokleto mjesto
Poslednja želja njihove klijentkinje bila je da se na imanju koje je nasledila, a pored groblja, podigne kapelica koja će zvoniti svakog dana, tačno u podne, sedam puta. Tom postupku, pak, usprotivili su se njen brat Andrija ( Marko Baćović) i njegova supruga (Jasna Đuričić, kao i uvek sposobna da se pruži do emotivnih dubina) iz nekih svojih razloga koji se „na neviđeno“ mogu opisati kao decenijske porodične nesuglasice.
Radovi su stali, a da bi posao bio obavljen (a honorar naplaćen), moraju hitno biti nastavljeni. U tome značajnu ulogu može da odigra gradonačelnik (Izudin Bajrović) koji se predstavlja kao moderan čo -
vek koji se zalaže za evropske vrednosti i slobodan biznis, ali je zapravo korupcionaš. Natali i Valeri probijaju se kroz socijalni pejzaž „prokletog“ malog mesta, u kojem su još i: sveštenik (Mišo Obradović) koji urgiranjem da se poštuju porodične vrednosti i tradicije zapravo „tera kontru“ gradonačelniku, mladi šef gradilišta (Momčilo Otašević), jedan-jedini taksista, te otac i kći koji drže, čini se, večito prazan hotel na obali jezera ( Nikša Butijer i Lidija Kordić). Pritom, Natali potpuno sama mora da prođe i kroz pejzaž sopstvene ličnosti, svoje prošlosti
i senke koju minuli dani bacaju na sadašnjost, mračeći i njenu budućnost.
Naime, Natali je zapravo rođena kao Sanela, a u rodnom mestu ima i sestru Jasminu (Jelena Simić) koja ima kćerku, radi kao medicinska sestra i sa kojom nije u bliskim odnosima. Poučena primerom Sanje i Andrije, ona bi to želela da ispravi, ali kao da za to nema hrabrosti.
Da se vratimo na filozofsku dimenziju naslova, koja ovde ima i kulturološku komponentu. Dok je na Zapadu traganje za srećom i zadovoljstvom nešto što se podrazumeva (to je
potpisuje režiju, te scenario sa Klaudijom Botinom, iza filmskog projekta „Sirin“ stoje koproducenti Jure Pavlović, Dritan Huqi, Fatmir Spahiu i Alen Babić. Direktor fotografije je Aleksandar Jakonić, scenografi Ognjen Smolović i Dragana Baćović, kostimografkinja Lina Leković, kompozitor Ivan Marović, montažer Tomislav Pavlić, direktor fotografije Aleksandar Jakonić, dizajner zvuka Luka Gamulin, a menadžer produkcije Filip Poleksić. Producent filma je Veliša Popović („Cut-Up“, Crna Gora), dok su koproducenti „Sekvenca (Hrvatska), „On Film Production“ (Albanija), „Buka“ (Kosovo) i „Dokument“ (BiH). Projekat su podržali Filmski centar Crne Gore, HAVC, Filmski centar Albanije, Filmski centar Kosova, kao i filmski fond Savjeta Evrope, „Eurimages“.
režiserskog pristupa sa finim naglascima.
Skoro sve je u funkciji oslikavanja
stanja uma naše protagonistkinje, koju maestralno igra Danica
osvetom, ili, pak, nečim trećim); Natali i Andrije i njegove supruge (sa kojima zapravo i može naći zajednički jezik), te Natali/Sanele i Jasmine. Iako sadrži elemente socijalne drame, političko-trilerskog zapleta, „ruralnog noara“, pa i misterije – „Sirin“ je zapravo i pre svega film o ljudima i njihovim izborima koji ih mogu dovesti u sukob i duboki nesporazum zbog odsustva komunikacije.
Glumački masterklas
čak i upisano u američku Deklaraciju o nezavisnosti), na Istoku se takva vrsta ambicije smatra pogubnom i nedozvoljenom. Ali, oprez! Nema nikakve garancije da će potraga za srećom tu sreću zapravo i doneti, ili da će ostvarenje ambicija obezbediti i željeno zadovoljstvo.
To se oslikava u antagonizmima između likova, Andrije i pokojne Sanje (čiji duh lebdi nad mestom i remeti mir u želji za sitnom pobedom, ili
Kao takav, film je zapravo izrazito glumački, i tu je urađen izvrstan posao sa samom podelom uloga. Danica Ćurčić, kao po običaju, održava „masterklas“ suptilne glume. Ona je često najjača karika svakog filma u kojem igra, bio slab („Mrak“, Dušan Milić, 2022), solidan („Department Q: The Absent One“, Mikel Norgard, 2014) ili dobar („Murina“, Antoneta Alamat Kusijanović, 2021), a možda joj je najveća glumačka vrlina to što nema
potrebu da dominira nad kolegama iz podele, već ih podiže sa sobom.
Mlada kosovsko-kanadska glumica Mej-Linda Kosumović, zapažena u nekoliko kosovskih i makedonskih filmova, prati Daničin tempo i uglavnom joj suvereno parira, što u malom broju scena koje deli sa njom čini i prekaljena Jasna Đuričić. I ostali (Bajrović, Otašević, Butijer, Baćović) koji ulaze u igru sa Ćurčić, zapravo ne izlaze poraženi, već ostvareni.
Režijski, Šahmanović se drži odmerenog, klasičarskog pristupa sa finim naglascima, tako da je skoro sve u funkciji oslikavanja stanja uma naše protagonistkinje, te njenog dubokog unutrašnjeg konflikta i potrebe da pomiri dva identiteta. To vredi i za fluidnu montažu Tomislava Pavlića i za fotografiju Aleksandra Jankovića , koja uspeva da obuhvati kontraste između prirodnih lepota lokacija i ružnoće težačkog života. U sve to, inkorporirane su i one „nijanse sive“, ljudske nesavršenosti i posledice koje one ostavljaju. Zapravo, jedini nedostatak filma je to što je otmica u Štrpcima iskorišćena samo i isključivo za „duboku pozadinu“ u karakterizaciji protagonistkinje, dok se njene posledice po mesto (očito podeljeno po nacionalnoj i verskoj liniji) ne ispituju, niti se otvara dublja priča o ratnom zločinu i žrtvama, čije porodice čekaju na pravdu više od 30 godina.
Možda Šahmanović nije hteo da kapitalizira na otmici, niti da otvara stare rane, ali je u filmu svakako bilo mesta za makar nekakvo skretanje pažnje na to, posebno jer su Štrpci
Naša publika imaće priliku da vidi „Sirin“ u okviru glavnog takmičarskog programa
Filmskog festivala
Herceg Novi – Montenegro film festivala, koji će se održati od 22. do 28. avgusta, a otvoriće ga, u 21 sat na Kanli kuli, upravo crnogorska premijera Šahmanovićevog debija. Nakon toga, film nastavlja festivalski život, a brzo kreće i bioskopska distribucija. Uz „Sirin“, Šahmanović će u Herceg Novom predstaviti i ostvarenje „Živko Nikolić – nedosanjani san“. Riječ je o nedovršenom igranom filmu Živka Nikolića, koji je konačno finalizovan pod Senadovom režiserskom supervizijom, uz kombinaciju dokumentarne i igrane forme. Ostvarenje, zamišljeno kao posljednje poglavlje serije „Oriđinali“, snimljeno je još 1996, ali nikada nije zaokruženo. Skoro tri decenije stajalo je u depou
Radio-televizije Crne Gore. Na festivalu u Herceg Novom, biće prikazano u nedelju, 26. avgusta, u 18 sati, u Dvorani Park.
upotrebljeni kao „udica“ u prologu, a kasnije se spominju samo na jednom mestu. Ponekad je gledaocima potreban i šamar ne bi li se trgnuli.
Marko STOJILJKOVIĆ
Ocjena: 3.7/5
Piše:
Marija IvanovIć nIkIčevIćPopularno mišljenje: Netfliksova najsvježija akciona uzdanica „Heart of Stone“ nema, ali baš nema potencijala da postane striming odgovor na Kruzovu franšizu „Mission: Impossible“. Iako nije loša, akcija sa Gal Gadot štiklira previše opštih mjesta da bi se od nje, a kamoli od potencijalnih nastavaka – moglo dobiti iole uzbudljivo filmsko iskustvo.
I jedno nepopularno, ali baš baš nepopularno mišljenje: Gal Gadot akcionu franšizu u „Mission: Impossible“, ili James Bond fazonu, nije ni zaslužila. A što tačno publika i kritika pronalaze u njenoj glumi (i ljepoti), pa je većinom ističu kao jedinu svijetlu, neokamenjenu tačku filma „Heart of Stone“ –‘tice će ga znati. Jer, teško da može kamenije od ovoga...
U „Heart of Stone“, Gadot igra Rejčel Stoun, agentkinju koja radi za The Charter, supertajnu, andregraund organizaciju koja špijunira špijunske organizacije i tajne službe poput britanske MI6, ne bi li održala krhku globalnu ravnotežu moći. U njenom posjedu je „The Heart“, najmoćnija vještačka inteligencija. I naravno, svi špijuni i kriminalci u poznatom univerzumu žele da je se domognu, jer imati „The Heart“ znači imati i kontrolu nad čitavim svijetom. Zvuči poznato? Svakako, ako ste ovog ljeta gledali „Mission: Impossible – Dead Reckoning Part One“. I u Kruzovoj akcionoj ekstravaganci priča se takođe vrti oko „zle AI“, ali uz dvije ključne razlike. Kao prvo, iako je vještačka inteligencija i tamo puki MacGuffin (predmet koji motiviše likove i pokreće radnju, ali je nevažan sam po sebi), vrlo je važna za širu sliku i pretvaranje cijelog filma u jedan cijeli kr-
staški pohod protiv algoritmičnih sadržaja (ako pitate Kruza, praktično i „antifilmova“) koji se štancaju na striming servisima. U „Heart of Stone“ to, pak, nije slučaj, pa AI nema neko dublje značenje.
No, Netfliksovom filmu ipak se mora priznati je znatno moćnije uveo vještačku inteligenciju u cijelu priču i prikazao način na koji funkcioniše. Režiser Tom Harper učinio je to u vrlo efektnom prologu, tokom ekstrakcije agenata nakon propale, provaljene tajne misije u skijaškom rizortu u italijanskim Alpima, gdje je trebalo da ulove jednog vrlo zajebanog krijumčara oružja. Taj uvod, sa Gal Gadot koja leti preko sniježne bjeline, pravo kroz najcrnju noć, sa padobranom koji svijetli u mraku, prateći dragocjene instrukcije vještačke inteligencije, najinventivnije je što nudi „Heart of Stone“. U Kruzovom hitu, o „supermo-
ćima“ vještačke inteligencije više se dramatično i superpompezno pričalo, nego što su se demonstrirale u narativu – ali zato su se vrtoglava akcija i uvijek šarmantni likovi iskupili za sve veće nedostatke. Sa druge strane, prolog u „Heart of Stone“ nije upečatljiv samo zbog uzbudljivo orkestrirane akcije, nego baš zbog toga što je tu, na samom početku filma, efektno demonstrirana moć AI. Nažalost, ostatak dvočasovnog filma ne isporučuje niti jednu i približno interesantnu scenu, posebno ne akcionu.
Lutkice od papira
S akcijom u „Heart of Stone“, mimo uvertire, najveći je problem generičnost, valjanje opštih mjesta, vožnja na ler, štikliranje svih stereotipa žanra. Najbolji primjer je ona jurnjava Lisabonom koju je, opet, nemoguće ne uporediti sa Kruzovom
fenomenalnom slepstik zabavom na četiri točka, u žutom „fijatu 500“, pravo niz Španske stepenice i kroz ulice Rima. E, to vam je, dragi prijatelji, primjer pravog akcionog bala, a ne ono što se prodaje kao akciono galjenje sa Gal Gadot.
Kad je akcija ćorkirana, neinventivna, predvidljiva, još veći problem postaje to što se na njoj pretjerano insistira. Sa „Heart of Stone“, praktično, nema stajanja, non-stop se nešto događa, scenaristi Greg Ruka i Alison Šroder igraju za vas kao mečke na trapezu, očajnički pokušavajući da zadrže pažnju. Bombe eksplodiraju, satovi otkucavaju, likovi padaju mrtvi, obrti se nižu... a vas, naprosto, uvo zabolje za sve, jer na ekranu nema niti jednog iole interesantnog, a kamoli harizmatičnog lika.
Sami koncept „all work and no play“ za lik smrtno ozbiljne Rejčel, mač je sa dvije oštrice, naročito kada ga povjerite glumici koja nema energiju niti da iznese takvu ulogu, niti da inspiriše ostatak ansambla da se izdigne iznad poprostačenog skripta. I zaista, nijedan član ekipe nema previše materijala za modelovanje. Dok šetaju gore-dolje, trudeći se da spriječe loše momke da budu loši momci, Rejčel i njen tim izgledaju kao lutkice od papira.
Za dva ekrana
Džejmi Dornan trudi se da dočara Parkera, jednog od MI6 operativaca s agendom koja se, pak, prodaje kao tajna i „obrtajna“, a zapravo se vidi iz aviona. Alija Bat, velika bolivudska zvijezda, predana je ulozi briljantne hakerke Keje Davan koja je, valjda, zamišljena kao antagonistkinja Gadotine Rejčel. No, sa gotovo uvredljivo nemaštovitim i tanko napisanim likom, ne može ni da mrdne. To što važi za „loše“, može se primijeniti i na dobre momke. I za Džing Lusi i Pola Redija u ulogama Tereze i Bejlija, kao
Ključni utisak glasi: „Wonder Woman“ je nivo koji Gadot može da odradi i trebalo bi da ga se drži. Ili makar treba da bira projekte sa kolegama, čija harizma može da je izvuče i sakrije koliko je, zapravo, smrtno dosadna na ekranu i za Matijasa Švajghutera , koji igra Džeka, pomalo smiješnog „dirigenta“ AI. O „sporednim-sporednim“ likovima poput šefovske face koju igra jedna velika Glen Klouz – da i ne govorimo.
Svi glumci daju sve od sebe, ali izgledaju kao da mjesečare. Jer, ne mogu da umaknu skriptu koji taman kao da je pisala vještačka inteligencija. Ako Ruka i Šroder stvarno ostanu bez posla zbog AI (jedan od bitnijih povoda za trenutni štrajk scenarista i glumaca u Holivudu), velike štete, zaisto...
Što se same Gal Gadot tiče, u „Heart of Stone“ prisutan je fatalan combo: prilično ograničena glumica nikako nije mogla da upumpa krv u anemičan scenario i na bilo koji način oživi i samu akciju, i sopstveni lik. Da se iko od scenarista pobrinuo za to da izgradi Rejčel, možda je nešto i mogla da izvrda. Ovako, ključni utisak glasi: „Wonder Woman“ je nivo koji Gadot može da odradi i trebalo bi da ga se drži. Ili makar da bira projekte sa kolegama, čija harizma može da je „pokrije“ i sakrije koliko je, zapravo, smrtno dosadna na velikom platnu i TV ekranu.
A Tom Harper? Pa, iako je riječ o čovjeku koji većinom radi na televiziji, može se reći da se od režisera filma „Wild Rose“ (2018) sa nezaboravnom Džesi Bakli ipak očekivalo više. Šteta je što nije mogao da se izbirika da dobije vredniji projekat, a kamoli nešto što zavređuje pažnju na duže staze.
Nažalost, „Heart of Stone“ nalik je još jednom tipičnom proizvodu Netfliksovog algoritma; akciji bez duše, bez imaginacije, bez pulsa i srca. I nečemu uz što može da gali samo njegova, ovakvim projektima najčešće i naciljana „second screen“ publika: ona koja na televizijskom najčešće bira filmove uz koje se lagano i bez mnogo koncentracije može sve vrijeme skrolovati i po ekranu telefona.
Ocjena: 5/10
REŽIJA: Tom Harper
ULOGE: Gal Gadot, Džejmi Dornan, Alija Bat, Pol Redi, Džing Lusi
TRAJANJE: 123 min
Đavo je u koincidencijama, a njih je mnogo oko filma
„Izgubljena zemlja“ („Lost Country“) Vladimira Perišića , koji je prikazan u glavnom takmičarskom programu Sarajevo film festivala. Prva velika bi bila ta da se, nepune tri sedmice pre svetske premijere ove drame u programu „Sedmica kritike“ u Kanu, dogodila tragedija u Osnovnoj školi „Vladislav Ribnikar“ u Beogradu, a ova pucnjava bila je prvi incident te vrste u inače decenijama nasiljem obeleženoj Srbiji.
„Lost Country“ delom je sniman upravo u toj školi koja „igra“ gimnaziju u koju protagonista ide. Usput, jedna od tema filma je vršnjački pritisak koji kulminira nasiljem.
Sukob sa majkom
Nakon pucnjave, javnost u Beogradu i Srbiji reagovala je izlaskom na ulice i na proteste koji još traju i odvijaju se u sedmičnom ritmu. Radnja Perišićevog filma odvija se tokom građanskih i studentskih protesta 1996/97. godine protiv Miloševića (izazvanih izbornom krađom), koji su politički formirali generacije kako autora filma, tako i autora ove kritike, a obojica smo u protestima i učestvovali. Međutim, tu postoji i jedna razlika.
To nas dovodi do treće koincidencije, zapravo, neminovnosti. Perišićeva majka Nada Popović-Perišić bila je politički eksponirana ličnost, i to na suprotnoj strani i na prilično visokoj poziciji ministarke kulture, dok autor kritike ne potiče iz porodice sa političkim vezama. Zbog toga je (kao i zbog nekih drugih faktora) doživljaj protesta bio drugačiji kod nas dvojice; nekome je to bio ventil za ispuštanje nezadovoljstva u pokušaju političke aktivnosti prema promeni, a nekoga je to nateralo i na samopreispitivanje. Budući da „Lost Country“, čiji je scenario napisao sa poznatom francuskom autorkom Alis Vinokur, sadrži mnogo autobiografskih elemenata, zaključak je da je samo Perišić mogao da snimi ovakav film.
Uz jak vizuelni identitet, ključni adut filma je gluma iskusne Jasne Đuričić, ali i naturščika Jovana Ginića koji potpuno, bez ikakve zadrške ulazi u lik
Protagonista je srednjoškolac Stefan (naturščik Jovan Ginić), po većini stvari sasvim običan momak koji ide u školu, voli književnost, trenira vaterpolo i vreme rado provodi sa bakom i dekom u vikendici na selu, gde ga i upoznajemo. Takođe je vrlo blizak sa majkom Marklenom (Jasna Đuričić) koja ga odgaja sama. No, njegova mama, čije je ime zapravo kovanica prezimena Marks i Lenjin, što je ideja dede koji je bio u partizanima i ostao gorljivi komunista - ima vrlo istaknutu poziciju kao portparol vladajuće partije. Oboje ih upoznajemo na dan izbora. Kada dođu prve, za Marklenu izrazito loše vesti o rezultatima, ona počinje da sve više odsustvuje iz kuće i da se sve če-
šće pojavljuje na televiziji. Dok njegova majka plasira prljavu propagandu, Stefan sve više osluškuje puls okruženja: komšija, omiljenog profesora (Boris Isaković), školskih i drugova iz vaterpolo drugova, devojke koja mu se sviđa (i kojoj se on dopada), pa i običnih ljudi na ulici. Donedavno apolitični momak se preko noći nađe u procepu između celog sveta i svoje mame, a interni konflikt sve više preti da postane eksterni i da povede prema nasilju.
Nezrelo ponašanje
Adut filma su svakako glumci, kako Ginić koji potpuno, bez zadrške ulazi u lik, tako i Jasna Đuričić koja ima velikog iskustva s ulogama koje zahtevaju balans
između kontradiktornih emocija. U tome se akcenat stavlja na njihov međusobni odnos i na unutrašnji konflikt koji je prisutan kod oboje. Dok je Stefan rastrzan između ljubavi koju oseća prema majci i spoznaje da ona možda igra prljavu ulogu, ona je rastrzana između ljubavi prema njemu i potrebe da održi fasadu. U dobrim izdanjima su i glumci u sporednim ulogama, kako oni profesionalni poput Isakovića i Pavla Čemerikića, tako i oni bez iskustva. Drugi adut filma je vizuelni identitet koji se oslikava i u analognoj fotografiji na super-16 filmu, i u upotrebi originalne scenografije i kostima. Neki drugi detalji perioda, poput kursa valute, možda jesu promašeni, ali Perišićev cilj nije bila rekonstrukcija ondašnje stvarnosti, koliko ličnog emocionalnog pejzaža. Tu ipak dolazimo i do određenih problema. Radnja zapravo sporo teče, ali se likovi i odnosi ubrzano razvijaju, što ponekad rezultira i neuverljivim konstruktima, te oslanjanjem na konvencije. Nije problem samo iznuđen, šokantan kraj koji, ničim izazvan, udara kao grom iz vedra neba, već i činjenica da se glavni junak ponaša atipično emocionalno nezrelo za momka na rubu punoletstva, i to ne u smislu konflikta koji ga razara, već zbog načina na koji ga manifestuje. U svemu tome čini se ne samo da mi na kraju filma nismo ništa pametniji po pitanju Stefanove (i Perišićeve) pozicije, već da to nije ni autor.
Ocjena: 3/5
Najbolji kratkometražni filmovi, u suštini, totalno su paradoksalni. Sa jedne strane, to su priče koje treba da djeluju zaokruženo, kompletno, ispričano do kraja. Bez nekih većih repova, viškova, praznog hoda i bilo čega što bi moglo da probudi utisak nedovršenosti, te kratkog u potrazi za „dugim metrom“.
No, istovremeno, moraju da budu i baš to: sjeme dugometražnog filma. Odnosno, priče zbog kojih zažalite što je došao kraj, istog trena kada se zavrti odjavna špica. I poželite da su potrajale još, dok ih dopunjavate i produžavate u sopstvenoj glavi.
„Neka cvjeta rosno cvijeće“
(„Let the Dewy Flowers Bloom“, koprodukcija Crne Gore i Srbije), novi kratkometražni rad crnogorskog režisera Ivana Bakrača, premijerno prikazan u takmičarskom programu Sarajevo film festivala, apsolutno jeste priča koja nastavlja da se rascvjetava u mislima, dugo nakon što se ekran zacrni. I čija je emocija, prigušena a jaka, dovoljna da filmu oprostite mane i utisak nezaokruženosti.
Bakračev prvi film nakon dugometražnog debija „Posle zime“ („After the Winter“, 2021) žanrovski odgovara drami i road filmu, ali u suštini – najviše je misterija. I takav ostaje, do samog kraja.
„Neka cvjeta rosno cvijeće“ otvara dugi, statični kadar; po-
Bakračev prvi film nakon dugometražnog debija „Posle zime“ žanrovski odgovara drami i road filmu, ali u suštini – najviše je misterija. I takav ostaje, do samog kraja
gled na more uokviren prozorom sobe koja, pak, istovremeno odiše mirom i spokojem, ali i zatvoreničkom tjeskobom.
Baš kao i „Još ne sviće rujna zora“, možda i najljepša ispjevana pjesma crnogorskog krša, drače i duše, po kojoj je film i dobio ime, i koju ćemo čuti sa radija, u izvedbi Sedmorice mladih, u ključnom, prelomnom momentu road putovanja našeg protagoniste.
Njegovo ime je Nikola (Nikola Pavlović) i on je upravo, sa zagonetnim sadržajem u ruksaku, krenuo na četiri točka iz Beograda, pravo na crnogorski jug, da se oprosti sa najboljim drugom. No, nakon što, zbog kvara na automobilu, zaglavi negdje usred sjevera, u svoj auto primiće ga Maja (Maja Šuša). I dobrodušnim ćakulanjem i jednom pjesmom pojačanom na radiju, promijeniti tok ne samo ovog, nego možda i Nikolinog cijelog životnog putovanja.
Ona nikšićka tjeskoba iz „Posle zime“, taj istovremeno lokalni ali i univerzalni sentiment koji pritiska mladost u svim malim sredinama, tjerajući je da se bori ili potone, da pruži najbolje ili najgore od sebe, da
bude ili ne bude – prisutna je i u ovom filmu. I „Neka cvjeta rosno cvijeće“ priča je o jednoj generaciji i trnovitom putu do samoostvarenja (ili samoponištenja), što već polako prepoznajemo kao važan motiv u Bakračevom stvaranju. Ovdje govorimo o režiseru koji vjeruje publici, koji joj ne crta i koji ostavlja dovoljno prostora za tumačenje znakova pored puta. Zbog toga je sve u filmu „Neka cvjeta rosno cvijeće“ na nivou nagovještaja. I sve je, naravno, i vizuelno i narativno, usmjereno ka građenju atmosfere zapitanosti. Prvenstveno, o onim životnim momentima koje smo svi osjetili barem jednom, kada bi nam se dogodile osobe i/li susreti toliko neobični i malo vjerovatni, da bismo se zapitali da li su stvarno slučajnost... Ili je tu prste, pak, umiješala sudbina? Slučajnost ili sudbina, manje je bitno. Ono što je važno i što Bakrač hvata u svom filmu jeste taj osjećaj olakšanja, skoro i spasenja, koji osjećamo u tim momentima. Koliko god bili mali, pa čak i ako se, na koncu, ispostave efemernim, neki mali i neočekivani susreti umiju da preusmjere sudbine;
pruže nadu i smisao besmislu; razvuku osmijeh na lice koje je, pritisnuto mukom, zaboravilo kako se smije... I da ono more sa početka, ka kojem se išlo kao ka grobnici, pretvore u kolijevku, za novog čovjeka. I novo rođenje.
Svega toga i još ponečeg ima kod novog Bakrača, čiji se protagonista i čija se priča ne mogu do kraja upoznati, niti saznati, ali se i te kako mogu spoznati . I upravo u tome je ljepota njegovog nesavršenog filma. Manjkavosti se svakako osjećaju, od glume Nikole Pavlovića, koji baš i nije najsrećniji izbor za vrlo zahtjevnu ulogu mladića koji može i mora da se čita isključivo kao „zatvorena knjiga“, posebno ne naspram odlične, vrlo predane Maje Šuše... Do zanimljivih, ali nesuvislih snimajućih odluka, poput one kamere u „rikverc“.
Sve te mane, naravno, nebitne su spram šire slike i ključne emocije, ali svakako nije moguće pobjeći ni od utiska da se, unutar ovih 17 minuta, krije skica potentnijeg dugometražnog filma, niti od želje da ga pogledate sa nekim mnogo boljim glumcem u ulozi Nikole. „Neka cvjeta rosno cvijeće“ tako ostaje onaj miljkovićevski cvijet što odsustvom miriše, u najboljem i najgorem smislu. Divan i zagonetan, ali ipak „samo“ pupoljak (nerascvjetanog) filma. M. I.-N. Ocjena: 3/5
„Neka cvjeta rosno cvijeće“ Ivana Bakrača
Kada je o krimi-televiziji riječ, znamo to odavno: niko to ne radi kao Britanci. Ne znamo kako, ali nekako im uvijek pođe za rukom da osvježe postulate žanra, da pomjere granice, dodatno oneobiče već neobične priče i likove, te da održe masterklas iz režije, pisanja i glume. To će vam potvrditi svaki superfan krimi-žanra, svesrdno kao „materijalne dokaze“ navodeći niz izuzetnih serijala, od megahitova poput „Sherlock“, „Line of Duty“ i „Broadchurch“, do manje poznatih projekata kao što su „Happy Valley“, „Time“ ili „Sherwood“... A oni su samo neki od razloga zbog kojih se svaki britanski krimić iščekuje sa specijalnom pažnjom. I naravno, sa gigantskim očekivanjima.
Opet, koliko god mislili da jesmo superfanovi i odlični znanci sa britanskim TV autorima, nova BBC serija „Wolf“ uspjela je da nas iznenadi. Većinu vremena, tokom gledanja šest jednočasovnih epizoda, proveli smo razrogačenih očiju... I izgovarajući, na kraju svake, jedno zabezeknuto: „Što smo ovo, zaboga, upravo pogledali?“
Prsti u iznutricama
Od producentske kuće „Hartswood Films“, koja nam je dala štosne i do jedne ure vrsne serije poput „Sherlock“, „Dracula“ i „Inside Man“, dalo se očekivati još jedno: „A sada nešto potpuno drugačije...“
Opet, ni sve iskustvo i predznanje o producentima serije ne mogu da vas pripreme za to koliko je „Wolf“, zapravo, uvrnut krimi-triler.
Budite takođe sigurni da nećete biti potpuno spremni za prvi značajan projekat kreatorke i scenaristkinje Megan Galager, čak ni ako vam je odlično poznat izvorni materijal, popularni serijal krimi-romana o detektivu Džeku Kaferiju, iz prilično morbidnog spisateljskog pera Mo Hejder. Neka znate, ma i 100 puta, da je postala poznata zahvaljujući efektnom prikazivanju najgore strane ljudske prirode i, prema sopstvenim riječima, po „guranju prstiju u same iznu-
trice života“. „Wolf“ svakako ostaje serija uz koju sa razlogom ide upozorenje „viewer discretion advised“.
Tako da, posljednje upozorenje: ovo je definitivno krimi-priča koja nije za svakoga. No, istovremeno je toliko uvrnuta, da je nemoguće ne preporučiti je i kao „must watch“ televiziju. „Wolf“, naprosto, morate da vidite da biste povjerovali da je ovo moguće.
U čemu je fora i što je to u vezi sa „Wolf“ što je tako oštro podijelilo i publiku, i kritiku, većinom britansku?
Prvenstveno, prečudan spoj, takoreći sudar dvije totalno različite serije. U prvoj, da kažemo glavnoj, upoznajemo Kaferija (Ukveli Rouč, „The Midwich Cuckoos“), londonskog detektiva opsjednutog Ivanom Pendereckim (Entoni Vebster), prilično jezivim tipom iz komšiluka, za kojeg sumnja da mu je oteo brata prije skoro 30 godina. Desetogodišnji dječak nestao je devedesetih; njegovo tijelo nikada nije pronađeno, a Kaferijevoj paranoji nikako ne pomaže ni to što mu Penderecki, jednu po jednu, ostavlja bratovljeve igračke na kućnom pragu...
Bil, Ted i Haneke
Druga „serija u seriji“ odvija se u ruralnom Monmautšajeru, u Velsu, u kući superimućne porodice Ankor-Ferers.
Matilda (Džulijet Stivenson, voljeli smo je uz Alana Rikmana u „Truly, Madly, Deeply“, Entoni Mingela, 1990) i Oliver (Oven Til iz „Line of Duty“ i „Game of Thrones“) dolaze iz Londona sa dvade-
set dvogodišnjom kćerkom Lusijom ( Ans Elvi ), sa kojom nešto očigledno nije potaman, da pronađu malo mira u rezidenciji za odmor. Umjesto spokoja, u dvorištu pronalaze drvo „dekorisano“ nečijim iznutricama. Ljudskim ili životinjskim, nijesu baš sigurni. A smirivanju panike ne pomaže ni to što su upravo ot-
krili da im je neko presjekao telefonsku žicu...
Prava žurka počinje onog trenutka kada u Ankor-Ferers kuću, ničim izazvana, ušetaju dvojica detektiva. Zbunjenoj porodici, koja nije imala način da ih pozove, Honey (Saša Divan, fantastičan kao Orlo u „The Great“) i Molina (Ajvan Reon, planetarno omra-
Od producenata hit-serije „Sherlock“ dalo se očekivati još jedno: „A sada nešto potpuno drugačije...“ Opet, ništa što znate o njihovom stilu ne može da vas pripremi za to koliko je ovo, zapravo, uvrnuta priča
ženi Remzi Bolton iz „Game of Thrones“) govore da su tu zbog istrage drugog zločina koji se dogodio u blizini. Naravno, to je laž, a istovremeno je jedan i od rijetkih obrta koji ćete moći da naslutite. I srećom, taj momenat predvidljivosti uopšte nije bitan. Jer, Davan i Reon, iste sekunde kada ušetaju u kadar, počinje da prave šou u najboljem smislu te riječi. „Wolf“ se u jednom trenutku čak pretvara u šizofreni spoj Hanekeovog zastrašujućeg home invasion klasika „Funny Games“ (1997; rimejk iz 2007) i bromanse Bila (Aleks Vinter) i Teda (Kijanu Rivs ) iz filmske budalice „Bill and Ted’s Excellent Adventure“ ( Stiven Herek , 1989)!
Dvije priče i dvije serije u jednom trenutku, totalno bizarno ali i sasvim uvjerljivo, povezaće jedan pas u čijem je stomaku završila šaka puna skupocjenog nakita. Prije toga, s obje strane priče, od za sada raz -
dvojenih protagonista, čućemo za neku vrstu trećeg narativnog rukavca serije, koji se prikazuje u flešbekovima. Za užasni događaj koji je, prije pet godina, pretvorio oblast u kojoj se nalazi porodična kuća Ankor-Frirs – u pustinju. I naveo mnoge mještane da se odsele, a turiste da ga zaobilaze u širokom luku.
Psihopatske igre
Riječ je o takozvanim Donkey Pitch serijskim ubistvima, čiji je počinitelj vrlo brzo uhvaćen i smješten iza rešetaka. No, mnogi sumnjaju da je uhapšena prava osoba, a naš detektiv Kaferi prvi je među onima koji vjeruju da je ubica još na slobodi. I to je odličan povod da se u „Wolf“ uvuče još jedna vibrantna ličnost, detektivka Maja Linkoln (sjajna Šan-Ris Vilijams, još jedna faca iz „Line of Duty“), koja je za slučaj bila zadužena. I koja je u dugogodišnjoj seks-šemi sa Kaferijem.
Sve do sada zapisano samo je ugrubo prepričana mapa sa poveznicama između likova i narativnih ludorija Megan Galager. I vjerovatno je dovoljno da ukapirate koliko je „Wolf“ ludo koncipiran šou, ali evo...
Na sve to i između svega toga dodaju se i provlače i: kult na čelu sa dilerom droge koji se pali na zmije, napad krokodila, ubilački duo sa gas-maskama, jedna vreća kostiju, malo seksa, dosta iznutrica (definitivno ljudskih), psihopatske igre koje uključuju krv, suze, znoj i mačevanje uz lip sync izvedbu
„The Marriage of Figaro“...
Zvuči konfuzno? Zastrašujuće? Možda i pomalo zabav-
no? Vjerujte, „Wolf“ je i sve to, i mnogo više od navedenog. Galager je neke stvari dobro zabrljala u scenariju; ima tu mnogo logičkih rupa; ne ispunjavaju svi likovi u svakom trenutku svoj apsolutni potencijal. Opet, režija Lija Hejvena Džonsa i Kristofera Njuholma uspijeva da zauzda serijal čim postane previše pretjeran za sopstveno dobro. I postiže nešto gotovo magično, nevjerovatno: održava balans između totalno šašavih momenata komičnog olakšanja (za koje su većinom zaduženi naši psihotični lažni detektivi), i apsolutnog horora (koje, pak, većinom opet dugujemo baš njima).
Naplašćeni obrti
Atmosfera serije „Wolf“ na momente postaje toliko jeziva i uznemirujuća, da vam nije dobro, posebno ako je gledate u kasnim noćnim satima. E, ako je to slučaj, budite sigurni da ćete svaku bravu, sva vrata i prozore provjeriti prije spavanja, više puta. Do tada, sjedjećete ispred ekrana na ivici sjedišta, čudeći se čudu. I pitajući se, bez prestanka, kako cijela ova žonglerska skalamerija uspijeva da opstane. Kako se, odjednom, ne uruši. Za to su zaigurno, više od pisanja, krivi atmosferična režija i izvanredna glumačka ekipa, sposobna da vam proda i najluđe scene i narativna skretanja. A obrta je tu koliko hoće-
te, samo se plaste, kraj im se ne nazire. Neke možete da predosjetite, neke ne možete ni da odsanjate. Neki su urnebesni, neki užasavajući, neki neubjedljivi, a neki sve troje. No, kad ukapirate da ste poslije nekih 15-20 skretanja, na koncu završili sa likovima koji su, zapravo, totalno drugačiji od onih koje ste upoznali u prvoj epizodi – sve mane se praštaju i svjesno poturaju pod tepih. I sve što želite je da dobijete još od ovako začuđujuće raspištoljenog i otkačenog šoua. Nastavak još nije potvrđen, ali gotovo je izvjestan, što zbog još šest romana o Džeku Kaferiju koji se mogu adaptirati, što zbog cliffhanger završnice za čupanje kose. Čak i ako neko u BBC produkciji bude dovoljno lud da od druge sezone odustane, tu je uvijek Netfliks... Lako je zamisliti jedan dramatičan spin-of naslovljen, tipa, „Donkey Pitch Murders“, i kao igrani, i kao kvazidokumentarni šou, a možda čak i kao krimi-mokumentarac. No, ipak se nadamo da do toga neće doći, makar ne u Netfliksovoj produkciji. „Wolf“ definitivno mora i treba da ostane u rukama postojeće ekipe koja bi, prema svemu sudeći, mogla da ga učini još luđim i boljim. Ma, savršenim primjerom serije na koju pomislite kad kažemo: „Niko to ne radi kao Britanci...“
M. IVANOVIĆ-NIKIČEVIĆ
Ocjena: 4/5
Kada bi se Terens Malik i Džejn Kampion dogovarali da zajedno snimaju seriju, izgledala bi kao „The Lost Flowers of Alice Hart“. To je ta vrlo precizna koordinata estetizovane melodrame, koja se tiče odjeka i posljedica velikih trauma odrastanja. I to nije ništa loše, već samo zbori o ambiciji vizuelnog jezika moderne televizije.
Već nakon nekih 20 minuta uvodne epizode bićete u krupnoj dilemi. Da li nešto što se tiče nasilja u porodici, ili makar samo sjećanja odrastanja žrtve nasilja u porodici, može biti tako vizuelno raskošno - sa pokrićem?
Noseći stub
Ovo „Izgubljeno cvijeće“ naučiće vas, da kod porodičnog nasilja nije najstrašniji sam momenat koji ostavlja ožiljke i modrice. Užasniji su oni pipci, koji dave, truju, zagađuju strahovima, samoćom, ličnim kočnicama i nakaradnim refleksima... Budućnost, kada je u pitanju žrtva. I prošlost, kada je u pitanju sami nasilnik. I da je sve to, ta jedna silna transgeneracijska trauma, tako okomito i oštro i pusto – da su svi pokušaji da se savlada ta planina užasa najčešće uzaludni.
Bila lična ili pripadala nekome bliskom, nebitno. Tek u očima osobe koju su roditelji tukli i zlostavljali pronaći ćete razmjere stvarne samoće.
Tako „The Lost Flowers of Alice Hart“ pokušava da što bezbolnije premosti ambis između te crne prošlosti i još crnje budućnosti. To je buket poljskog cvijeća sa najljućeg krša izranjavane duše. I baš zbog toga je spakovana u takvu vizuelnu raskoš.
Zato je plemenito i sa pokrićem ono što rade scenaristkinja, režiserka i glumica Sara Lambert, kreatorka serije, najodgovornija za adaptaciju slavnog australijskog romana Holi Ringland, i režiserka svih sedam epizoda, Glendin Ajvin. Na ovom putu u središte tmine jedne strašne traume, takođe ćete i bez greške znati: ovo je mogla biti samo adaptacija jednog izuzetnog književnog djela. Nikako drugačije.
Sa vizuelnom paljbom, koja opasno podsjeća na najbolja djela Terensa Malika i Džejn Kempion, nije ni čudo što je tu i velika Sigurni Viver. Njena uloga je čvrst kamen temeljac, noseći stub cijele serije
Sa takvom vizuelnom paljbom (koja na mahove i previše suflira na ključna Malikova djela), nije ni čudo što je tu i velika Sigurni Viver. Njena uloga je čvrst kamen temeljac iz koga grabi noseći stub cijele serije... A priča se, prije svega, tiče jedne Alis.
Forenzički detalji
Devetogodišnju djevojčicu, siroče s ožiljcima užasnog nasilja, predivno tumači talentovana Alajla Brauni. Od četvrte epizode, sa distancom od 14 godina – rolu preuzima Ališa Debnam-Keri, dobro poznata australijska faca iz serije „Fear of the Walking Dead“ i gomile ne pretjerano dobrih horora... „The Lost Flowers“ je dokaz, da je Ališa spremna za ozbiljne role.
Ono što ćete najprije zapamtiti iz „Izgubljenog cvijeća“, recimo, mjesecima ili godinama nakon što je odgledate – jeste osjećaj da je serija uvijek nekoliko koraka ispred i da se radnja raspliće i servira prije nego što biste to očekivali. To jest, sva vaša očekivanja možda hoće ispuniti, ali će to činiti nepredvidivo. I pritom, pružajući mnogo toga još.
Uzmimo sami početak: mala
Alis odrasta u toplom domu, negdje na obodu malog australijskog grada, blizu obale...
Prije nego što vam se pred očima ukažu modrice, pa slutnje nečeg još strašnijeg. Ovo vizualno tkanje upravo najbolje funkcioniše kroz nagovještaje, ili servirane male forenzičke detalje, koje će scenaristi objasniti ili potpuno raskrinkati
tek za epizodu ili tri, ili... Ali, u svakom momentu ćete im vjerovati, da su činili dobre izbore u šetnji niz vremensku ravan jedne traume. Baš onako, dostojno književnog djela. Djevojčica će nakon roditeljske tragedije završiti u domu bake koju, naravno, tumači Sigurni Viver. Samo što to i nije klasični dom, već romantičarski osamljena farma (poljskog) cvijeća, ali i paravan za prihvatilište žena i djevojaka, žrtava nasilja. I tu dolazimo do bitne kvake: najveći nasilnik, Alisin tata, jeste tip koji je prethodno odrastao u prihvatilištu za žrtve. Dinamika je jasna i jaka: neko ko je vinovnik užasa, i sam je možda (ali samo možda) ponio neke strašne traume iz djetinjstva...
Kora od banane
Sigurni Viver kao Džun Hart, suverena vladarka neobične cvjetne farme i prihvatilišta, ima izuzetnu podršku potpuno stvarnih ženskih likova koji, nažalost, neće dobiti dovoljno vremena za razradu. Na isti način, ciljano jednoznačni a tek sa slutnjom karakterne raskoši, ostaju svi muškarci serije. Opet, emancipatorski narativ, koji se nazire nakon emitovane četiri epizode, čini da i ta jednoznačnost muških likova djeluje sa ciljem. U centru su, ipak, mala Alis i baka Džun, svaka u svom vrtlogu povrede i samoće.
Velika tragedija, a donekle i kora od banane za seriju, jeste činjenica da svaka velika trauma
odrastanja u porodici s ožiljcima nasilja donosi slične sudbine. Tako će mala Alis, sa distancom od 14 godina od momenta kada prvi put uđe u bakin dom – imati sasvim očekivane reflekse, praviti očekivane greške i spoticati se na predvidivim mjestima. Na primjer, kada u četvrtoj epizodi u igru uđe njen emotivni izbor – tako je očigledno da ona tu reflektuje sjećanje na oca nasilnika. I ulazi u vrzino kolo odnosa za koji bukvalno od prvog momenta znate, da će poći po teškom zlu. Ipak, suština serije „The Lost Flowers of Alice Hart“ nije u tome da izranjavani likovi igraju kao krpene lutke i marionete po notama onih koji su ih tukli decenijama ranije. Suština je pravo da i to, čak i to, bude nečiji izbor. Zbog toga zaista svako, od lika Sigurni Viver, preko djevojaka koje dolaze u prihvatilište do same male Alis, ima neki svoj „grijeh“ i mrlju iz prošlosti. Ali, zaista svaka od njih ima pravo da se pokupi i ode na jedno skrovito mjesto gdje će se osjećati svojom i sigurnom, a koliko će se samo ljudi truditi da im to uskrati! I to ne samo muškaraca...
Velika ironija
U cijeloj igri, najtragičniji lik je sama Džun. Jer, cijeli njen život jeste jedna velika ironija: da bi njeno cvjetno prihvatilište za žrtve nasilja funkcionisalo kao mjesto slobode, ona mora da ga izgradi na potpunoj, skoro ludačkoj kontroli... I da, na gomili laži. Sve to će je
koštati možda i više nego one koje su žrtve njene obmane. A cijena je, naravno, za svaku od njih – ponovo samoća. Samoća se, opet, može riješiti jednim nemuštim jezikom i načinom komunikacije likova, koje su kreatorka i režiserka serije sasvim elegantno iskoristile, pa ćete zaista imati osjećaj da dugi pasaži „praznog hoda“ ipak govore mnogo toga važnog. Tu je i jaka metafora „jezika cvijeća“, malih buketa lokalnih vrsta koji imaju neke, najčešće dramatične i pompezne poruke – a odlično služe priči.
Jasno je da serija, kroz odnos bake i unuke, kroz njihove potrage za kakvom-takvom budućnosti sa mirnom savješću – od svoje sredine klizi ka sve žešćoj melodrami. I to nije problem, makar u onoj mjeri u kojoj nije predvidljivo.
Ovakva serije tako nosi šmek porodične televizije devedesetih, a kvalitet režije (izuzetan, iako pati od očiglednih uzora) i performansa glumica (osjećaju seriju kao ličnu priču, i to se vidi) sve to podiže na izuzetan nivo. Da znamo: sa previše suve realnosti u modernoj televizijskoj drami, ima tu sasvim dovoljno prostora za, onako književno romansiranu i kinematografski raskošnu – melodramu. Na trgu te naivnosti su i koordinate izgubljenog cvijeća djetinjstva, koje se krvavo i strašno listaju u plamenovima strašne traume, u očima jedne male Alis.
S. STAMENIĆ
Ocjena: 4/5
Piše: Davor Pavlović
Prije desetak godina, američkom televizijom suvereno su vladali režiseri poput
Dejvida Sajmona i Arona
Sorkina. Njihova imena postala su sinonim za vrhunsku TV umjetnost, a stil – predmet obožavanja i gledalaca i kritičara. No, takvi autori su vremenom manje-više nestali sa radara, odnosno, ispali iz fokusa najšire publike, a u prvi plan izbio je Tejlor Šeridan Veliku popularnost filmova „Sicario“ (Deni Vilnev, 2015)
i „Hell or High Water“ (Dejvid Mekenzi , 2016), čije je scenarije napisao, iskoristio je kao odskočnu dasku za žestok i neočekivan uzlet na televiziji.
Za samo nekoliko godina, nakon ogromnog uspjeha serije „Yellowstone“ sa Kevinom Kostnerom, Šeridan je stigao do čak osam TV projekata u različitim fazama produkcije. Bez obzira na to da li je riječ o spin-of projektima poput „Yellowstone“ prikvela „1889“ i „1923“ (a najavljena su još dva iz iste franšize, „Lawmen: Bass Reeves“ i „6666“!), ili zasebnih mini-serija kao što su „Mayor of Kingstown“ i „Tulsa King“, sve imaju nešto zajedničko: veliku gledanost s one strane Atlantika.
Neprijateljske ćelije Američka publika, jednostavno, obožava Šeridana i poklanja mu pažnju bez presedana u eri kada serije, čini se, nikada nijesu bile brojnije. I dok
Zvijezde poput Nikol Kidman, Morgana Frimana i Zoi Saldane privlače pažnju, ali ne mogu da je zadrže. Šeridanov novi miks akcije, rata i špijunaže previše klišeizirano igra na američki patriotizam
se mnogi TV autori, uprkos velikom talentu, ipak muče da zadobiju pažnju gledalaca. Tako je slična „sudbina“ zadesila i Šeridanov najsvježiji projekat, Paramount+ seriju „Special Ops: Lioness“, u čijoj je osmodjelnoj prvoj sezoni pomiješao akciju, rat i špijunažu.
Šeridan je prepoznatljiv po oslikavanju tipičnih američkih tema, od patriotizma i opštih društvenih problema, do tradicionalnih vrijednosti i toksičnog maskuliniteta. Ni u novom hitu „Special Ops: Lioness“ nije otišao predaleko od toga, s obzirom na to da su vojska i njena medijska slika sastavni dio kulturnog identiteta Sjedinjenih Država, a „rat protiv terorizma“ jedan od „kamena temeljaca“ američke demokratije.
Serija je inspirisana vojnim projektom kodnog imena „Lavica“, koji su američki obavještajci implementirali tokom posljednjih 20 godina rata na Bliskom istoku, počevši od 11. septembra 2001. godine. U pitanju su elitne ženske jedinice regrutovane iz redova marinaca, koje imaju misiju da se tajno infiltriraju u neprijateljske ćelije, te da se upoznaju sa suprugama i/li kćerkama najopasnijih vođa islamskog
terorizma, lociraju mete i eliminišu ih.
Džo (Zoi Saldana) je visoka oficirka u CIA ratu protiv terorizma, a vodi život pun kontrasta i haosa. Ravnoteža između poslovnog i privatnog za nju ne postoji. Na poslu nadgleda obuku terenskih agenata da se infiltriraju u neprijateljske ćelije, a kod kuće muku muči sa suprugom Nilom (Dejv Anejbl), hirurgom koji spašava živote, i tinejdžerkom Kejt (Hana Lov Lanier), koja radi sve kako bi oboma zagorčala život.
Ženski testosteron
Džoina nova regrutkinja i operativka Kruz (Lajsla de Oliveira) ima buntovničku crtu koju bi trebalo ukrotiti, a njen prvi zadatak je da se poveže sa jednom porodicom koja je na meti. U nastojanju da svima udovolji, njena mentorka potražiće podršku od svoje mentorke Ketlin (Nikol Kidman), koja vodi pregovore u Pentagonu i u Bijeloj kući, a tokom kojih je prisutan i državni sekretar Edvin Malins (Morgan Friman koji se pojavljuje tek u petoj, posljednjoj emitovanoj epizodi).
Zvjezdana glumačka ekipa, naravno, odmah privlači pažnju, ali nažalost ne može da
je zadrži. Već u prvoj od pet prikazanih epizoda jasno vam je kakvu ćete seriju gledati. U „Special Ops: Lioness“, previše se klišeizirano igra na promociju američkih patriotskih vrijednosti. Šeridanovi tipični muški heroji ovog puta samo su zamijenjeni ženskim verzijama. Akcije, doduše, ima mnogo, ali kreator serije ne pokušava da ponudi više od toga, posebno ne dublji razvoj likova.
Ničeg inovativnog nema u ovoj seriji, osim što su glavni likovi žene. To svakako jeste rijetkost u ovakvoj vrsti produkcije, čak i pored toga što su serije poput „Homeland“ pokazale da akcija i špijunaža, zapakovane u inteligentnom scenariju, ne zavise od količine testosterona u okruženju. Ali, u ovom slučaju ne vrijedi, jer karakterizacija ne odskače ni po čemu.
Jedna od najzanimljivijih stvari u špijunskom žanru jeste gledanje likova koji skrivaju tajne namjere iza izgovorenih riječi i osvajaju harizmom, te gdje je svaki detalj od vitalnog značaja za razvoj radnje. Sve bi trebalo biti potraga za više informacija kako bi se išlo dublje i povećao rizik od otkrivanja. Međutim, čini se da Šeridan u „Special Ops: Lioness“ uopšte nije zainteresovan za to.
U ovoj seriji, misije su generičke, a detalji se čak graniče sa beznačajnošću. Ne postoje mjesta sa nekim posebnim dramaturškim nijansama. Marinci su, prosto, ti koji štite slabe; rat protiv terorizma je ono što opravdava i najbezob-
acijama i zna kako da se nosi sa teškim posljedicama posla. Šeridan je prikazuje kao „savršenu ženu“ koja na prvi pogled ima sve dok lagano žonglira između porodice i vrlo stresne profesije.
Šablonska tabla
Nasuprot Džo je Kruz. Na prvi pogled, totalno suprotna osoba. U poređenju sa Džo, Kruz dobija mnogo više pozadine, pa možemo da vidimo njen razvoj i transformaciju iz bespomoćne, uplašene mlade žene u žilavog, drskog marinca. Ona je impulsivna, nemarna i prilično sigurna u sebe, a De Oliveira ima sličnu čvrstinu i odlučnost u svojim crtama, da je tako prikaže.
Odnos Džo i Kruz razvija se u uzbudljiviju komponentu i za sada čini jedan od najzanimljivih segmenta serije. Šlag na torti predstavlja harizmatični lik Nikol Kidman, a njena Ketlin će tek u preostalim epizodama morati da se poveže sa funkcionerima kako bi po svaku cijenu odbranila „Lavice“. Ostali likovi, posebno članovi Džoinog tima, tu su samo da pruže podršku.
Svako ko je nakon završetka serije „Homeland“ bio u potrazi za sličnom temom i pričom koja se vrti oko Bliskog istoka, vjerovatno će ovdje naći zamjenu. Osim toga, teško je napraviti poređenje, jer „Special Ops: Lioness“ ne može ni da se primakne po kvalitetu. Čak i nakon pet epizoda vrlo je teško reći da li će Šeridan nastaviti uspješni niz. „Special Ops: Lioness“ za sada demonstrira sve slabosti žanra i igra na pomalo šablonskoj tabli saveznika i neprijatelja, ali ipak i s određenim lukavstvom u kreiranju likova kao parom suprotnosti.
zirnije operacije, a dijalozi su prilagođeni tome, uz jedva nekoliko izuzetaka.
U pauzama između misija, Šeridan pokušava da napravi balans između akcije i detalja iz svakodnevnog života, a najviše ga zanima stalni unutrašnji sukob dvije glavne junakinje, pa ulaže sve što ima u njih
i njihova lična putovanja. I tu barem imamo nešto što omogućava seriji da dobije malo „mesa“. Takav je, na primjer, odnos Džo i njenog supruga. Iako se za sada kriju iza fasade, jasno stavljaju do znanja i da bi se složeniji likovi morali izgraditi tokom vremena. Ako je moguće pružiti gledaocima
dodirnu tačku za povezivanja sa likovima, onda je to ovaj jednostavan recept. Ženske figure u centru pažnje su snažne i emancipovane, i izvrsno se snalaze u svim borbenim zadacima. Džo se predstavlja kao cijenjena predvodnica čopora, ponaša se racionalno u najtežim situ-
Sudeći prema onome što smo vidjeli, vjerovatno neće doći do bitnijeg skoka kvaliteta. No, ostaje nada da će Šeridanovo pisanje ipak podići „Special Ops: Lioness“ barem do prosječnog špijunskog trilera. Sa tri epizode do kraja, sat otkucava... Vidjećemo hoće li uspjeti da iznenadi, ili će sve ostati na onom: „Mnogo buke ni oko čega“.
Ocjena: 2.5/5
Dugo iščekivana druga sezona anime serijala „Jujutsu Kaisen“, predvodnika čuvenog mračnog trija, podijeljena je na dva dijela. Nakon što smo pogledali prvi (i, blago rečeno, pali u trans) već naslućujemo da će drugo poglavlje biti još bolje. To nam ne ostavlja mnogo mjesta i vremena za uvode, tako da krećemo odmah na stvar.
Druga sezona počinje pričom o Megumijevom mišićavom, opasnom tati i tome kako je unajmljen da ubije tinejdžerku koja je bitna za opstanak besmrtnog bića, ali i sa najtužnijim i najbitnijim anime događajem ovog ljeta - raskidom jednog velikog anime prijateljstva.
Od prije desetak dana, Satoru Gojo i Suguru Geto više nijesu prijatelji i čitav svijet je za nijansu tužniji zbog toga. A sada hajde da usporimo na trenutak i prisjetimo se kako je do toga došlo.
Pad u očaj
Popularni anime serijal zasnovan je na istoimenoj mangi koju je kreirao Akutami Gege. Prva sezona pratila je ekipu srednjoškolaca s Itadori Judžijem na čelu, dok spašavaju svijet od demonskih stvorenja koristeći ukletu energiju. Druga sezona pravi malu digresiju i vraća se malo u prošlost da bi ispričala životnu priču Satoru Gojoa, jednog od najdražih nam anime mentora. Radnja prvog dijela druge sezone (pet epizoda) odvija se u doba kada su Jujutsu školom harala dva najbolja prijatelja - Gojo i Geto, i obra-
đuje segmenat „The Hidden Inventory/Gojo’s Past“.
U trenutku kad se priključujemo priči, Satoru i Suguru dobijaju zadatak da zaštite mladu ženu čija bi smrt mogla da ugrozi čovječanstvo. U početku, njihova misija ne izgleda toliko komplikovana, ali ih onda čovjek po imenu Fušigiro Toji (Megumijev mišićavi, opasni tata) iznenadi i savlada. I Gojo i Geto (jedva) uspiju da prežive. Susret dovodi do tektonskih promjena u njihovim životima, a najbitnije postaje to što Geto pada u očaj i nakon nekog vremena prigrli ideologiju da je, za sve koji posjeduju ukletu energiju (da bi napokon mogli da žive svoje živote), bilo najbolje da se obični ljudi u potpunosti istrijebe.
Ovaj raskid, poznat i pod imenom „SatoSugu“ upravo na internetu doživljava vrhunac u vidu fan arta, TikTok edita i fan-made mange jer, pazite sad, anime fanovi ne mogu da se pomire s onim što se dogodilo, iako je većina znala što
slijedi... I malo je reći da ih razumijemo zbog toga.
S obzirom na to da se emitovanje druge sezone nastavlja
tek 31. avgusta, te da finale stiže tek krajem decembra, ovo je pravi trenutak da napomenemo sve one koji nijesu gledali prošlogodišnji film „Jujutsu Kaisen 0“, da to urade sada. Događaji u filmu savršeno upotpunjuju priču prikazanu u prvih pet epizoda druge sezone i lijepo zaokružuju cjelokupni arc. A sad malo o tome što očekujemo u nastavku...
Zlikovačka šema
Još početkom godine najavljeno je da će, osim „SatoSugu“ trenutka i fleš-bek priče koja je obrađena u prvih pet epizoda, u ovoj sezoni u fokusu biti i Shibuya Incident arc. Shibuya će, uvjereni smo da to već znate, biti mnogo intenzivnija
Razlaz, poznat i pod imenom „SatoSugu“, upravo na internetu doživljava vrhunac u vidu fan arta, TikTok edita i fanmade mange. Jer, pazite sad, anime fanovi ne mogu da se pomire s onim što se dogodilo, iako je većina znala što slijedi
datka. Očekivano, pomislićete, ali istina je da je bilo nekih kontroverzi u vezi sa drugom sezonom zbog toga što je najavljeno da će Gošozono Šota zamijeniti Sunghu Parka kao glavni i odgovorni nosilac projekta, a dizajn likova radovi Sajake Kojza.
Vjera u izvorno
su najviše i uticale na to da se ovaj šonen izdvoji. Zahvaljujući njemu i ekipi koja je radila na prvoj sezoni, tim koji je preuzeo u drugoj znao je što je to što može da je učini još boljom i mogao je da uradi ono što nije nimalo lako – da učini nove epizode briljantnim i kotira ih iznad svega što im je prethodilo.
Međutim, i sa sjajnim vizualima, druga sezona ne bi djelovala kao da je njen kreator na vrhuncu zadatka, da nema i sjajnu priču, te da se i tu ne poigrava s onim što se od nje očekuje. Umjesto da nastavi tamo gde je prva stala, druga sezona kreće retrospektivom i fokusom na potpuno drugog lika koji, još jedanput, kao ni u filmu „Jujutsu Kaisen 0“ nije Itadori Judži, što znači da je anime uspio već dvije godine zaredom ne samo da zadrži fanove, već i da osvoji nove, i to bez uključivanja glavnog protagoniste.
priča od svih do sada zato što u njoj zlikovci konačno krenu sa sprovođenjem planova i oni za koje navijamo malo što mogu napraviti da ih zaustave. Arc će biti obrađen u 18 epizoda, biće tu suza, izdaje, smrti; biće knedli u grlu, a odmah potom i sjajnih TikTok edita koje ćemo danima vrtjeti na repeat. Dobra vijest je da će se u ovom segmentu priče pojaviti svi koje smo upoznali i zavoljeli tokom prve sezone. Loša je da neće svi preživjeti. U pitanju je događaj tokom kog će svi biti gurnuti do krajnjih granica i tokom kog, nažalost, niko nije siguran.
Događaji koji će biti obrađeni u tih 18 epizoda donijeće i odlučujući trenutak za ani -
me. „Jujutsu Kaisen“ ve ć se nametnuo kao malo drugačiji šonen od kojeg stalno možemo da očekujemo neočekivano, i u kom su svi likovi dobro razrađeni i jednako bitni bez obzira na to što imamo jasno naznačene glavne protagoniste. Shibuya arc je namjera pisca da dokaže da se „Jujutsu Kaisen“ ne upušta u šonenski kliše portretisanja neuništivih protagonista, i da čak ni Satoru Gojo, iako je predstavljen kao veliki i moćan, ili Itadori Judži kog štiti veliki Sukuna, nemaju velike šanse protiv dobro osmišljene zlikovačke šeme. Uzbuđenje zbog događaja koji slijede raste i zbog toga što je studio MAPPA još jednom pokazao da je na vrhuncu za-
Briga je, na svu sreću, bila nepotrebna. Gošozonov režiserski stil dolazi do izražaja već u prvoj epizodi u kojoj se koriste svi alati na raspolaganju da krajnji produkt izgleda besprekorno. Kojzov dizajn likova se takođe sjajno uklapa sa Šotinom fluidnom direkcijom fotografije, pa je kompletan doživljaj zapravo dodatno poboljšan negdje iživljavanjem (ne možemo da ne pomislimo na banalnu scenu vrćenja olovke u ruci i to koliko su vremena animatori proveli u studiju zbog nje), a negdje dobrom, starom jednostavnošću. Tu je i sjajna kombinacija 2D i 3D animacije koja se sjajno uklapa sa prelazima iz bleskastih scena u one najmračnije. Naravno, sve ovo ne bi bilo moguće bez Sunghu Parka i sjajno odrađenog posla u prvoj sezoni i u filmu „Jujutsu Kaisen 0“, naročito u scenama borbe koje
Istina, stvari su na isti način urađene i u mangi, ali činjenica da je autor serije bez ikakvog straha gurnuo protagonistu sa strane, pokazuje veliko povjerenje u izvorni materijal, što ljubitelje mange može samo dodatno obradovati, a one koji je još nijesu čitali zaintrigirati netipičnim koracima u razvoju priče. Iako riječi hvale ne fali, zaustavićemo se ovdje i nastaviti priču o seriji nakon emitovanja finala krajem godine.
Dok odbrojavamo dane do nastavka, ohrabrujemo vas sve još jednom da, ako već nijeste, pogledate film „Jujutsu Kaisen 0“. I da povučete za rukav nekog ko još nije gledao anime, a kome znate da bi se dopao. Za kraj, sve što nam preostaje jeste da vam poželimo prijatelja koji će i u najdubljim ponorima tame imati vremena da, pri naručivanju grickalica, razmisli da li biste vi više voljeli slano i slatko. Ili, možda nekog za koga znate da bi čak i dijete osobe koja mu je uništila život bez razmišljanja podigao kao svoje. Takvi su naši Suguru Geto i Satoru Gojo.
Biljana MARTINIĆ
Ocjena: 4.4/5
Dugo nijesam mogla da oformim filmski ukus, uvijek je nešto falilo, a onda sam upoznala djela režisera i scenariste Majka Lija. Ovaj Britanac je majstor koji bira obične, životne situacije i pretvara ih u niz radnji koje drže pažnju na obuzimajući način. Ne služeći se standardnim trikovima poput kreiranja lažne tenzije i napetosti, koji su na mene uvijek djelovali odbijajuće, Li oblikuje i gradi priču skoro neprimjetno. Radnja, kao i u životu, teče „sporo“; likovi su ljudi koje poznajete, a situacije su vam vrlo bliske. Jednostavnost i autentičnost su ono čime Majk Li osvaja, dok me iznova uči da se istina nalazi u ljubavi prema običnom. Uvijek je baš tu i nađem. A od Lijevih filmova koji su ostavili snažan utisak izdvojiću „Happy-Go-Lucky!“
(2008) i „Another Year“ (2010). Nakratko bih se osvrnula i na humor u svijetu filma. Smatram ga teškom disciplinom, pa bih, ukoliko pričamo o kvalitetu, izdvojila Monti Pajton i The Books of Knjige kao dva odlična „brenda“ humora.
Dok ovo pišem, upaljen je Parlamentarni kanal sa starim dokumentarnim sadržajem i klasičnom muzikom. Iako tele-
viziju aktivno ne gledam, mogu reći da je ovaj kanal jedini koji daje koristan i kvalitetan program, ali koji se, doduše, ponavlja. Jer, izgleda da nikome i nije u interesu da takav sadržaj obogaćuje i obnavlja.
MUZIKA
Teško mogu da zamislim život bez muzike, a muziku bez pokreta/plesa. Za duhovni i fizički razvoj veoma važnim smatram osjećaj za ritam koji se stiče
kroz slušanje i puštanje da vas muzika ponese.
Ovom prilikom izdvojiću samo nekoliko imena, u suprotom rizikujem bjesomučno nabrajanje. Trenutno mi prolaze kroz glavu Darkwood Dub, Vis Gorenje, Obojeni program, Danilov doživljaj Beča, Bisera Velentanlić
Koncerti su mjesta na kojima se muzika doživljava u punom kapacitetu i sjaju. Tako da, nastupi uživo jesu moja najtoplija preporuka.
Zaobilazim horore i uopšte filmove kojima je cilj da šokiranjem i plašenjem ostvaruju kontakt i zadržavaju pažnju publike.
Smatram da je televizija moćno sredstvo komunikacije koje se većinom koristi na pogrešan i štetan način. Teško i nezahvalno je nabrajati sve kanale ili emisije koje bi trebalo zaobići u širokom luku, pa ću umjesto toga reći na osnovu čega odlučiti čemu ne posvećivati ni najmanju pažnju. Sve što budi strah od različitosti i upućuje vas da dijelite ljude po vjeri, naciji, seksualnom opredjeljenju; sve što saosjećanje za drugo ljudsko biće izjednačava sa slabošćuizgasite i ne palite više.
MUZIKA
„Turbofolk je gorenje naroda, svako pospješivanje tog sagorijevanja je turbofolk, razbuktavanje najnižih strasti kod homo sapiensa.“ Rambo Amadeus
Najbolja stvar u vezi sa famoznim povratničkim koncertom Džoni Mičel u Njuportu, krajem jula prošle godine, jeste to koliko se vječna kraljica i vila folk roka zabavljala tokom svirke.
Svaki pristojan roker je već čuo: njen prvi nastup nakon što je preživjela aneurizmu na mozgu 2015; prvi pravi koncert nakon više od 20 godina... Sve te okolnosti, učinile su da se festivalska bina nenajavljeno i neočekivano pretvori u malo rok svetilište koje prisustvuje čudu. Sa Džoni, koja se u 79. godini smije u brk svim životnim apsurdima. A koliko ih je samo puta na svojoj koži osjetila... Ti momenti, na primjer kada s iskustvom i zrelošću osobe na pragu devete decenije izgovara riječi „Both Sides Now“
Sve što isijava s albuma „Bez kontrole“ i dalje je samo potencijal; nešto što bi moglo biti, ali i dalje, nekako, nije. Nakon 12 godina karijere do ovog debi izdanja, jasno je - moralo je mnogo više.
Sara Jovanović grabi previše brzo i u previše pravaca na pop horizontu. Zamislite 27 minuta muzike sa perfektno ispeglanom produkcijom (naravno, pod „Bassivity“ izdavačkom etiketom), ali ipak zbrzanih i ishitrenih... Uprkos silnoj stilskoj raznovrsnosti, od r’n’b uticaja, preko elektro-popa, do diskretnog trapa, opet, ništa vas neće iznenaditi.
Što
je fora sa Trevisom
Skotom: čoek je postao superstar repa bez ičega što se može nazvati autentičnim, isključivo njegovim. Naravno,
Aktuelna muzika Sare Jo ima taj usud, da mnogo uzbudljivije izgleda nego što zvuči. „Divlja“, koju prati kontroverzan spot, idealan je primjer. Dobra stvar je što je Sara insistirala na jednoj tematskoj niti koju nagovještava i sam naslov albuma... A tu, u klinču između prepuštanja matici i traženja svog glasa, akcije, djelovanja, i jesu najbolji stihovi na ploči. „Privatni mani-
(napisala ih sa samo 23!), svjedočeći da nas životne bonace i bure zajedno i jednako čine onim što konačno jesmo – to je već dio istorije moderne muzike. Bitnija je, ipak, cjelina tog dana; i zbog toga je album „At Newport“ toliko dragocjen. Spontanost je ključna riječ: uz pomoć prijateljice, generacijski mlađe folk dive Brendi Karlajl, Džoni je stupila na scenu a da suštinski nije znala koliko će na bini moći. Zbog toga, skoro stidljivo, na početku djeluje kao počasni gost na žurci priređenoj u njenu čast... A cijela galeri-
ja slavnih muzičara (Karlajl, indi bend iz Bruklina Lucius, Markus Mamford...) preuzima glavnu rolu u njenim brojnim hitovima.
Duet „A Case of You“ sa Brendi je već trenutak kada Mičel polako preuzima kontrolu, pa do kraja dostiže jedno više stanje sigurnosti, svijesti... Za potpuni trijumf. Konačan rezultat tek je – ovaj živi album, kao dirljivi i inspirišući dokument, svjedočanstvo kreativnosti, ličnosti i neponovljivog života. I to vrlo zabavno i štosno! S. S.
Ocjena: 85/100
jak“ je odličan primjer, začinjen trapom koji nije baš za svačije pop uho. Sara Jo stigla je da ostavi i malu posvetu djetinjstvu i odrastanju u Italiji, ali i očiglednim uzorima među soul i r’n’b divama, recimo, u pjesmi „Zar ne?“. No, mnoge druge djeluju nakalemljeno. „Zlo“ i „Sudar“ u samoj završnici dokazuju da Sara i dalje traži svoj glas na sceni.
Za vrhunsku pop priču, biće prije svega potrebno da više zagrize stvaran, svakodnevni život. S. S.
Ocjena: 53/100
niko ne može zamjeriti liku koji vješto igra na provjerene sastojke uz angažovanje najboljih majstora u velikoj hip-hop kuhinji. Na novom albumu je, naravno, ponovo bijesan, nadobudan, spreman da digne ruke od svega i traži da ga ostavimo na miru...
„UTOPIA“ je spektakl tokom kojeg skoro svaki momenat zvuči
raskošno, a opet očekivano. Od raspištoljene i rasplesane kolaboracije sa Bejonse, do tenzičnog indie kontakta s alternativcima iz benda Bon Iver. Najbolji je, ipak, folk-rok dodir „Parasail“ sa Dejvom Čapelom; tu se osjeti malo iskrenog uživanja, lakoće u stvaranju. Problem? Čak i kad sigurno kormilari fanki-afrobitom u
„K-Pop“ sa The Weeknd i Bad Bunny – Trevis ne djeluje kao stvarna osoba. Njegov veliki mentor Kanje Vest čak je i u momentima najžešćeg bijesa, ega ili destruktivnosti to imao; tu upitanost nad sobom... A Skot? Kao kiborg ili AI rezultat. Teško da je samo do godina ili generacija. S. S.
Ocjena: 55/100
Upečatljiva filmska scena sa nekom životinjom?
- Svi „Alvin and the Chipmunks“ filmovi, pogotovo onaj najmlađi Teodor, on mi je presladak. Posebno drag citat iz domaćeg filma?
Film koji Vas čini srećnom?
- „It’s a Wonderful Life“ (Frenk Kapra, 1946). Zaista je predivan i vraća neku porodičnu i božićnu atmosferu u život. Uvek mogu da ga gledam, baš razbuđuje maštu.
Film zbog kog ste poželjeli da ubijete režisera?
- Definitivno većinu autora psiholoških trilera i horora koji me potpuno prestrave i neočekivano preseku nekim momentom strave i užasa. Recimo, Stenlija
Kjubrika nakon „The Shining“ (1980). Ali, i pored toga volim da gledam takve filmove.
Film koji uopšte nijeste skapirali?
- Uh, ima ih mnogo... Mada, nisam jedan od onih gledalaca kojima mora baš sve da bude jasno. Volim kada su filmovi nedorečeni i ostave gledaocima da pruže svoju interpretaciju. Opet, film „Spring Breakers“ ( Harmoni Korin, 2012) uopšte nisam skontala.
Koju biste važnu, još nesnimljenu crnogorsku ili regionalnu temu/priču voljeli da vidite na velikom platnu?
- Volela bih da se snimi film o Oliveri Katarini ili nekoj drugoj velikoj glumici/pevačici. Naravno, bila bih presrećna da je igram. Njenu knjigu sam pročitala u jednom dahu i baš me je inspirisala. Omiljeni filmski rivali?
- Uh, definitivno gospodin i gospođa Smit.
- Sve izjave Filozofa u „Lajanju na zvezde“ ( Zdravko Šotra , 1998).
Prvi film koji ste gledali u bioskopu? Opišite to iskustvo ako se sjećate.
- Mislim da je prvi bio „Montevideo“ (Dragan Bjelogrlić, 2010) u velikom Domu vojske u Nišu. Tada nisu radili bioskopi u Nišu, retko smo išli u kino. Imala sam oko deset godina i bilo je prelepo, sećam se kao juče da je bilo. Soundtrack kog filma bi mogao ili biste voljeli da prati Vaš život?
- Jako mi se dopada soundtrack filma „Amelie“ (Žan-Pjer Žene, 2001), stalno ga puštam i slušam, čarobno je i razigrano, baš podiže raspoloženje. Kao i pesme iz filma „Dirty Dancing“ (Emil Ardolino, 1987).
Poslije kog filma ste poželjeli da pođete u zemlju u kojoj se odvija radnja?
- Posle svakog čija se radnja odvija u Južnoj Americi. Deluje mi potpuno nestvarno i daleko. Pogotovo Kolumbija, Brazil... Naravno, od evropskih gradova, na velikom platnu najlepše se slika Pariz. Recimo, u filmu „Monte Carlo“ (Tomas Bezuča, 2011).
Izdvojite tri filmska autora koja biste voljeli da izvedete u provod. U koju kafanu i na koje piće?
- Izvela bih Tarantina, Kusturicu i Mihalkova, dakle, jednog predstavnika sa zapada, jednog s istoka, i jednog domaćeg. Naravno, odvela bih ih u moj rodni Niš
s obzirom na to da smatram da je tamo najbolji provod u kafani. I verovatno bi to bila kafana „Stara Srbija“. Najneodoljivija „štetočina“ iz animacije?
- Neodoljiv mi je lik Harli Kvin i sve što ona radi, čak mi je Margo Robi u igranoj verziji bolja od one u animaciji. Kako zamišljate proces snimanja filma koji bi Kventin Tarantino režirao na Balkanu?
- S obzirom na to da se sve više snima na ovim prostorima, pogotovo u Srbiji, mislim da to nije nemoguće. Mislim da bi Tarantino potpuno odgovarao našem mentalitetu i da bi snimio ludački film o dešavanjima na Balkanu, samo treba da ga dovedemo.
Pjesma koja vas podsjeća na prijatelja, partnera ili člana porodice?
- Sve pesme Crvene jabuke ili Bijelog dugmeta me odmah podsete na roditelje, stalno su ih slušali.
Pjesma koju biste pustili da uz nju dočekate smak svijeta?
- Pustila bih „Caruso“ u izvođenju Lare Fabijan. Pjesma koja je himna slobode/hedonizma?
- Jako mi se dopada nova pesma „Calm Down“. Rema je novi izvođač, ali ta pesma je stvarno za opuštanje.
Vaša pjesma za karaoke?
- „Halo“, Bijonse
Jedna od najljepših pjesama s imenom u nazivu?
- „Čija je ono zvijezda“, Zdravko Čolić.
Da morate da slušate samo jednog autora do kraja života, koga biste odabrali?
- Rijanu. Stvarno ima raznih žanrova kod nje. Fan sam od početka.
Domaći autor kog svi obožavaju, a Vi ne možete da ga smislite i/li mislite da je precijenjen?
- Iskreno, mnogi novi mladi domaći autori mi mnogo smetaju za slušanje i smatram da su im vokalne sposobnosti na jako niskom nivou. No, neke pesme im imaju vrlo dobar ritam, pa to izvlači stvar.
Smrt kog muzičara Vas je naročito pogodila?
- Smrt američke pevačice Selene Kintanilje. Nedavno sam gledala Netfliksovu seriju koja je pretužna, o njenoj karijeri i smrti. Pjesma koja je toliko loša, da je nemoguće ne voljeti je?
- „Despacito“, Luis Fonsi Poster koje muzičke zvijezde ste držali na zidu u srednjoj školi?
- Uh, mnogo njih. Rijane, Šakire, Britni Spirs...
Hoće li nas Kit Ričards sve nadživjeti?
- Haha, moguće, ima on još da živi.
TV Serija idealna za kišni vikend?
- S obzirom na to da sam na Netfliksu, verovatno će sve biti odatle.
Serija koja vas podsjeća na djetinjstvo?
- „Klan“, odgledala sam je u dahu. Za bukvalno jedan vikend. Serija koja je zaslužila mnogo veću publiku?
- Sve domaće serije koje ostanu samo na nivou regionalne publike zbog jezika koji nije engleski. Recimo, „Senke nad Balkanom“.
Serija koju nikada nijeste završili i zbog čega?
- „Game of Thrones“. Uvek mi iskrsne neki posao kada sednem da gledam.
Serija koja je fantastična, ali ima užasan kraj/razradu?
Šta Vam se nije dopalo?
- Uglavnom mi se ne dopada kada ubiju jednog od protagonista, ili kada likovi odu negde daleko zbog zauzeća glumaca, a to se dešava često.
Predmet koji ste poželjeli da imate poslije gledanja neke serije?
- Poželela sam da idem na časove šaha posle serije „The Queen’s Gambit“.
Najdraži par iz serije?
- „Normal People“, glavni glumci Pol Meskal i Dejzi Edgar Džouns. Ali, i Rejčel Mekadams i Rajan Gosling u filmu „Notebook“ (Nik Kasavetis, 2004).
Radno okruženje/tim/posao
iz serije koje ste poželjeli za sebe?
- Mnogo mi se dopao taj poslovni svet prikazan u francuskoj seriji „Call My Agent!“, ali sad kad razmislim, to i jeste moja stvarnost... I nije tako glamurozna.
Za koga ste navijali – za Toma ili Džerija?
- Za Džerija, naravno. Tako je sladak.
M. ČAVIĆ
Talenat mlade glumice
Staše Nikolić osvojio nas je na prvi pogled. Dok smo je gledali u ulozi Viole u predstavi „Zaljubljeni Šekspir“, u režiji Ane Tomović, u Crnogorskom narodnom pozorištu, namirisali smo da iza svega toga stoji naporan rad.
Nakon Akademskog pozorišta u rodnom Nišu, Nikolić je nastavila školovanje
u Moskvi kao jedina strana studentkinja na akademiji,
a stigla je i do holivudskog crvenog tepiha. Ponosna je na jednu od glavnih uloga u ovogodišnjem hororu „Subspecies V: Blood Rise“
Teda Nikolaua
Stašino ljeto obilježila su snimanja i jedna pozorišna premijera. Američka serija „Citadel“, treća sezona popularne „Tajne vinove loze“ i predstava „Prafaust“ Borisa Liješevića „krive“ su za mrvicu slobodnog vremena. Ipak, i ta mrva nekad
je dovoljna za osobu koja ne može bez filmova, serija i muzike, naročito bez Netfliksovih „zaraznih“ đakonija... I samim tim, postaje idealna „meta“ za naša 33 pitanja.
U Stašinim „Obrtajima“, saznali smo, između ostalog, koji film joj budi maštu, sa kim bi zapjevala u jednoj kafani u Nišu i koja je to muzička zvijezda koju obožava od početka karijere. I još mnogo toga.
Pod slamenim krovom u Heroldu, selu usred Bedfordšira, usred Engleske, što bi lagano moglo proći kao Tolkinov Hobiton, lokalci nijesu mogli da povjeruju. Bio je posljednji dan juna, a lik apsolutno poznat sa kraja na kraj Britanije, pa i tu, u pupku provincije, molio ih je samo da im odsvira jednu pjesmu. Pa da mu kažu što misle.
Lenonova zabluda
Nekih mjesec i po ranije, sasvim drugi drum, totalno drugačija, a opet slična provincija.
Na putu ka Vejbridžu u Sareju
Pol Makartni ćutao je i mislio da je to, kad pred jednim dječakom osjeća više krivice zbog razvoda roditelja - i od samog djetetovog oca.
Petogodišnjem Džulijanu i mami Sintiji htio je, prije svega, da pokaže da neće biti izgnanici iz njegovog svijeta i života. Iako je bio „lik sa strane“ i samo drug dječakovog tate, želio je da znaju da će imati ko da brine o njima. Spakovao je i gomilu papira koja im je značila i sigurnu budućnost, i još mnogo toga...
Mnogo godina posle tog maja
1968, Džon Lenon je pred ka-
Naravno, to nije samo pjesma o dječaku koji treba da preboli razvod roditelja. To je cijeli radosni ritual, ceremonija koja se približava transu i koja proslavlja sazrijevanje i stvaranje iz muke i tjeskobe
merama sasvim sigurno govorio da je Pol Makartni posvetio
„Hey Jude“ njemu. Da je to bila slika i prilika njihovog odnosa od momenta kad je u Džonov život uletjela Joko Ono
Pa je, kao, „Hey Jude“ bila Polova pjesma kojom je puštao Džona da ode; da je u redu da bude tu prisutan mnogo manje, i kao prijatelj, i kao kreativni saputnik.
Za Lenona, „Hey Jude“ je bila pjesma kojom je Pol Džonu oprostio Joko! A Makartni je ćutao. Tek nakon godina i godina javnih priča i „interpretacija“, Lenon je prvi put pitao Pola. „A je li, bogati, za koga si ti ono...“ „Ma, o sebi ja tu govorim, Džone. O sebi“.
U pakovanju brige za onog dječeka u Vejbridžu, na kraju je onog maja prije 55 godina, stigla i pjesma. Nekoliko stihova za malog Džilijana, dječaka koji te 1968. nikako nije mogao da razumije zbog čega tate Džona nema i ko je ta nje-
gova Joko zbog koje je otišao od mame i... Mali Džuls Lenon je tog dana dobio nešto što je u kolima, na putu do Vejbridža u Sareju, počinjalo kao „Hey Jules“; a do kraja puta u Polovoj glavi već je postalo „Hey Jude“... Makartni je znao da tako bolje zvuči, a i htio je da od Džona sakrije, da zametne trag... Kad Lenon, onda, prvi put čuje pjesmu. Da li je potrebno uopšte reći, da u tome „Hey Jude“
Džon uopšte nije prepoznao svoje dijete!
Svađa sa Harisonom
Osim što je Pol Makartni u roadtrip lutanju po engleskim zabitima onog 30. juna 1968. u pabu pod slamom u Bedfordširu svirao već skockanu „Hey Jude“ – to je činio pred svim i svakim ko bi pristao da je čuje. Ljude iz produkcijskog svijeta je bukvalno vukao za rukav. Kako mu je samo bilo stalo da se svima dopadne; da uspije
pjesma koju je osmislio kao dužu od sedam minuta... Tek 26. jula, znači čitav mjesec nakon onih seljaka u Bedfordširu i dva mjeseca nakon što ju je napisao, Pol se
osmjelio da je prvi put odsvira – pred Lenonom. Do tada je činio sve da sačuvaju odnos. Na primjer, jedan period u procesu razvoda Džon je proveo sa Joko u Makartnijevoj kući. Čak je i pjesmu prvi put izveo pred Džonom u njenom prisustvu... Sa malo stida rekao je da svakako planira da izbaci stih „the movement you need is on your shoulder“.
Džon je samo rekao: „Nikako,
to je najbolji stih“. I nije skontao da je to pjesma o njegovom sinu. Čak 25 izvođenja u londonskom „EMI“ studiju za dvije noći, 29. i 30. jula 1968, snimili su Bitlsi. Drugog dana Pol je imao žestoku raspravu, čak i svađu sa Džordžom Harisonom, koji je tražio da glavni gitarski dio bude dominantniji – i sasvim drugačiji. I prvi put se desilo da Makartni nije prihvatio nikakvu sugestiju za svoju pjesmu. Znači, zbog „Hey Jude“ bio je spreman da ide toliko daleko da ga počnu gledati kao lika koji bi da šefuje i da se pita u bendu!
Potom su snimali dva dana u „Trident“ studiju; već 1. avgusta dodali orkestar od 36 sjajnih školovanih muzičara koji su, naravno, Bitlse gledali sa visine - za ona četiri luda minuta rituala, hipnoze, tokom kojih se do kraja svi oglašavaju i svi pjevaju... Kažu svi, osim jednog gunđavog tipa čija je izjava tu čak ostala snimljena: „Stvarno neću da stojim ođe i pjevušim
i aplaudiram i klapćem za jebenu pjesmu Pola Makartnija“! Svi muzičari su za taj „angažman“ dobili dupli honorar.
Zavjet za dječaka
I sve to je Makartni želio, taj fadeout u četiri minuta, već slično patentiran u „All You Need Is Love“... Jer, „Hey Jude“, naravno, nije samo pjesma o dječaku koji treba da preboli razvod roditelja. To je cijeli radosni ritual, ceremonija koja se približava transu i koja proslavlja sazrijevanje i stvaranje iz muke i tjeskobe. Poput momenta kad se gusjenica oslobodi tovara i gravitacije svog vremena, da postane leptir – ali samo zato, što se desila pjesma i što je tako komandovala muzika.
To je pjesma o odbacivanju nekih loših šablona i navika; kad shvatite, da su se neke greške pretjerano često ponavljale... Pa bili to Lenonovi loši emotivni izbori, ili Polova potreba da se u stvaranju previše oslanja i brine što misle drugi. O svemu tome je Makartni onog maja razmišljao, pitajući se što bi malom Džulijanu, jednom petogodišnjaku, ostavio kao zavjet, lekciju, poruku za
kosmičku kapsulu... A da sve to stane u pjesmu.
Kada tako pišete, onda se i četiri minuta prostog ponavljanja jednog stiha koji i nije stih – pretvore u ritual, u katarzu bez početka i kraja. I kada tako stvarate, onda melodija onako brzo i čisto, kao proljećna rijeka, vijuga u spektakularnim uvodnim strofama. Da najavi i propovijeda drugačiju, radosnu revoluciju, aktivizam potpuno drugačijeg tipa od svega što je viđeno. Onu, koja nakon svih povreda i spoticanja, garantuje istinski boljeg čovjeka. Eto, sve je to „Hey Jude“. Nešto što je moglo tako lako da bude užasno dosadno, a ispalo je hipnotičko – jeste Polova demonstracija ljepote u jednostavnosti. Lekcija, kako ispuniti cijelo veliko muzičko platno samo sa nekoliko lakih poteza... I putovanje sa kraja na kraj svijeta: od mantri himalajskih monaha, preko protestnih pokliča cvjetne generacije, do jednog sasvim soul vriska u stilu Džejmsa Brauna.
I naravno, sve to je zaslužilo jedno dijete, da zna da nije samo, da će sve biti u redu iako mama i tata više nijesu zajedno. S. STAMENIĆ
Režirati film nije neka misterija. To je umjetnost. Najvažniju stvar koju morate zapamtiti jeste da fotografski uhvatite pogled – čuvene su riječi Džona Forda, jednog od najuticajnijih režisera 20. vijeka. I američkog filmskog autora koji je, pažljivo šetajući kamerom, krajnje repetitivnom Holivudu ponudio novi tematski šmek, iskoristivši maksimum koji je nudila kombinacija tadašnjih tehnoloških mogućnosti. Tokom pedesetogodišnjeg kreativnog procesa, do smrti 31. avgusta 1973, američki miljenik, kojeg je Orson Vels zvao „najvećim režiserom među
S obzirom na to da je i sam rekao: „Ja sam Džon Ford, režiser vesterna“, očekivano je da ga publika dovodi u vezu isključivo s ovim žanrom. No, njegov opus, koji čini čak 140 filmova, mnogo je žanrovski raznovrsniji
pjesnicima“, snimio je čak 140 ostvarenja znatno šarajući po žanrovskom spektru.
S obzirom na to da je u jednom od najpoznatijih intervjua i sam rekao: „Ja sam Džon Ford, režiser vesterna“, očekivano je da ga publika, posebno mo -
dernog doba, dovodi u vezu isključivo s ovim žanrom. Tako da, nije ni čudo što se i dan-danas, u bilo kojoj debati o Fordu, kao njegova najefektnija djela najčešće izdvajaju vesterni poput „Stagecoach“ (1939), „The Searchers“ (1956) ili, pak, holivudski hit „The Man Who Shot Liberty Valance“ (1962). No, kada je riječ o vesternima, iako je njegov maestralni režiserski dodir neupitan, prilično je zanimljivo kako je „svjetski žiri“ zacementirao Forda kao filmskog genija kojem od ruke idu „dramatično-problematič-
ne“ fabule. Odnosno, narativi u čijem je centru najčešće izuzetno kompleksna ličnosti, te situacija u kojoj se nalazi ta centralna figura.
Oskarovski rekord
Ford je, na koncu, uspio da se izdvoji iz ogromne mase režisera koji su tada stvarali u Holivudu, najviše zahvaljujući konciznim i lepršavim fabulama, sa kojim se američka javnost mogla vrlo lako identifikovati. Zanimljivo, većinu nagrada i pohvala nije zaradio zbog vesterna. Štoviše, sva četiri Oskara koja je osvojio za režiju bila su za isključivo za drame. Da stvar bude zanimljivija, ulovio ih je iz samo pet pokušaja, što ga čini, statistički, najuspješnijim režiserom u istoriji Američke akademije filmskih nauka i umjetnosti.
Oskarovska vrata otvorio je tridesetih godina prošlog vijeka s ostvarenjem „The Infor-
mer“ (1935). U filmu o pozadini irskog rata za nezavisnost, u krajnje deskriptivnom stilu, Ford je uspio da prikaže tadašnji konflikt, pritom pažljivo zaobilazeći očigledan ukorijenjeni nacionalizam koji je vladao u tom periodu. Pored režije, veliko iznenađenje bio je oskarovski trijumf i za najbolji scenario, muziku (maestralni Maks Štajner) i glavnu mušku ulogu koje se prihvatio bivši bokser Viktor Meklagen. Na koncu, Ford je Oskara za najbolji film ipak izgubio od marketinškog hita „Mutiny on the Bounty“
Frenka Lojda.
Adaptacija romana „The Grapes of Wrath“ (1940) američkog nobelovca Džona Štajnbeka donijela je Fordu drugog
Oskara za režiju. S razlogom označena kao jedno od najboljih filmskih ostvarenja prve polovine 20. vijeka, kompleksna priča o porodici koja je primorana da pređe težak put do Kalifornije u potrazi za boljom budućnošću, bila je tipično vizuelno „ljepilo“ za američki auditorijum u tom periodu.
„How Green Was My Valley“ (1941), za koji je Ford nagrađen trećim Oskarom za režiju, u ovoj grupi njegovih slavnih filmova zauzima specijalno mjesto, zahvaljujući gorčini skripta sa kojim je Ford imao prilike da se poigra. Drama, čija se radnja razvija u Velsu i prati porodicu čiji članovi rade teške poslove u rudarskoj industriji, stigla je u Holivud u trenutku kada su slike iz Evrope iz dana u dan postajale sve tmurnije.
Omaž od Spilberga
Ford je ovom prilikom angažovao Artura Milera, jednog od najtalentovanijih direktora fotografije iz tog perioda. S obzirom na to da zbog Drugog svjetskog rata nije mogao da računa na snimanje na realnoj lokaciji, zavisio je od njegovog filmskog oka. I naravno, Miler je efektnom vizualizacijom velškog sela uspio da zaokruži ovu kompleksnu socio-ekonomsku tematiku.
Fordov posljednji oskarovski uspjeh stigao je početkom pedesetih, kada je režiser poželio da se poigra sa romantičnom komedijom uz pomoć dugogodišnjeg saradnika Džona Vejna. Rezultat je mekano ostvarenje „The Quiet Man“ (1952) o američkom bokseru koji se,
Tokom Drugog svjetskog rata, Džon Ford snimao je i vesterne i drame, ali stigao je i da obavi patriotsku dužnost prema zemlji. U autorski opus uspio je da ugura i dva Oskarom nagrađena dokumentarna ostvarenja u kojima je na specifičan način podvučeno s kakvom režiserskom klasom imamo posla. Amerikanci su ga 1942. angažovali za vizualizaciju (čitaj: montažu snimaka) Bitke kod Midveja na Pacifiku. Nakon velikog uspjeha osamnaestominutnog filma „The Battle of Midway“, američka vojska unajmila je Forda da sa Gregom Tolandom kompletira i kratkometražni propagandni dokumentarac „December 7th“ (1943) o napadu na Perl Harbor.
nakon povratka u rodnu Irsku, zaljubi u „pogrešnu“ djevojku. Naredne godine, uprkos ogromnoj popularnosti Sesila B. Demila i filma „The Greatest Show on Earth“, na iznenađenje svih, Ford je „ukrao“ Oskara za režiju i još jednom potvrdio režisersku maštovitost, koja je sa
razlogom ostala jedna od centralnih filmskih tema decenijama kasnije. Mnogi režiseri pravili su omaže Fordu pokazujući u kojoj mjeri je uticao i oblikovao generacije i generacije filmskih stvaralaca. Jedan od najsvježijih, najpreciznijih i najinteresantnijih
spakovao je Stiven Spilberg u autobiografiji „The Fabelmans“ (2022).
U krajnje komičnoj ali prelomnoj sceni, glavni junak Semi, zasnovan na Spilbergu uoči početka režiserske karijere, dobija priliku da se upozna sa svojim idolom. Forda je tu, naravno, sa lakoćom na veliko platno prenio još jedan velikan, Dejvid Linč
Pričajući o kompoziciji filmske fotografije, Ford, uz izrazito visok ton, pita mladog režisera đe je pozicija horizonta u filmu... I zaključuje: „Ako je gore, onda je zanimljivo. Ako je na dnu, onda je zanimljivo. Ako je u sredini, dosadno je. Kapiraš?“
Ako je jedan Spilberg završio autobiografsko djelo sa položenim horizontom, treba li uopšte i da govorimo o tome koliko je uticaj Džona Forda snažan i sada, pet decenija nakon smrti?
Leila MURSELJEVIĆpostane plantažer. Već 1844. oženio je Parižanku Šarlot Breni, imali su sedmoro djece. Njihovi potomci su Vidakovići iz Nju Orleansa.
postao je pravi „robovlasnik“ – sa šest robova.
Džoni Vidaković nije samo „kvintesencijalni bubnjar
Nju Orleansa“; ili „jedan od najboljih u gradu najboljih bubnjara“... Opisuju ga čak i kao nekog ko u sebi i onom što stvara, sublimira duh grada. Duh Nju Orleansa, e!
Taj bit njemu se mrvi i buja u venama – i na toj ulici. S „Indijancima“ na najvećem Mardi Gras spektaklu; na šou nastupu benda poput Astral Project na Burbon stritu... I sa vještinom onoga koji je, sa deset godina, u gradu rođenja i cvjetanja džeza, prvi put uzeo palice u ruke.
Taj Džoni još od 1982. predaje na čuvenom univerzitetu „Lojola“. I neko je ko je svirao i učestvovao u projektima Bobija Makferina, te neko koga bubnjar Stenton Mur navodi kao uzora.
Taj Džoni o kom je hvalospjeve pisao Njujork tajms samo je
jedna od mnogih interesantnih vinjeta porodice Vidaković u Nju Orleansu. E, oni su jedna od najvibrantnijih konekcija Crne Gore i Amerike, ali i Crne Gore i Francuske. Prirodno, jer Luizijana, Nju Orleans – epicentar su francuske kulture i nasljeđa u Sjedinjenim Državama.
Priča počinje prije skoro dva vijeka: Jovan Vidaković otplovio je iz Herceg Novog i Boke i, još 1839. godine, našao se u Luizijani. Imao je 25, a njegov životni put detaljno je dokumentovan; kako u američkim hronikama, tako i u neprocjenjivom izdanju „Yugoslavs in Louisiana“ Miloša Vujnovića Jovan je u Nju Orleansu postao Džon. Dom je pronašao u okrugu Plejkmans, tu u predgrađu, na zapadnoj obali blizu ušća Misisipija u Karipski zaliv... Tu je prvo lovio školjke; žestokim radom i mukom zaslužio i da
Heroj svjetskog rata: Dimitrije Dmitri Vidaković bio je dobrovoljac u Prvom svjetskom ratu u Francuskoj; poginuo je na frontu. Bio je šesto dijete Jovanovog sina Nikole. Jedan drugi od brojnih Jovanovih unuka, Antonije – Entoni, ostao je upamćen kao cijenjeni član fraternity organizacije, katoličkog bratstva „Knights of Columbus“.
Posebno interesantan je Entonijev brat „Pinki“ – Irvin Džon Vidaković. E, on je već mnogo bitna džez konekcija: klarinetist, saksofonist, autor sjajne muzike u onom džez zenitu najveće popularnosti i sredinom prošlog vijeka... Gomilu njegove muzike možete lako pronaći, recimo, na „Spotify“ servisu. Njegov sin Ričard, Jovanov praunuk –bio je decenijama jedan od najcjenjenijih očnih ljekara u Nju Orleansu. I da, posebno interesantna vinjeta iz života onog Jovana, emigranta iz Herceg Novog: u američkom cenzusu iz 1850. prijavio je da ima jednog roba. Deceniju kasnije, 1860.
Na to nikako ne bi trebalo gledati kroz prizmu današnjeg vremena i „našim očima“: bila je to realnost života u Luizijani za vrijeme Konfederacije, za porodice koje su imale plantaže u vlasništvu. Pa je realnost i to da se stotine emigranata južnoslovenskog porijekla, među njima i brojni Crnogorci, borilo na strani poraženog Juga u Američkom građanskom ratu.
Ne zbog ideologije ili vjere u ropstvo, već su živjeli u državama Juga i to su smatrali dužnošću. A Jovan je dočekao starost i preminuo 1886. u pomirenim i ujedinjenim Sjedinjenim Državama, koje su tada već ostavile ropstvo daleko iza sebe. Od svega toga, pa i istorije jedne porodice, bitnija je muzika. Recimo, „‘Bout Time“, album Džonija Vidakovića iz pandemijskih dana. Ili sjajni „We Came to Play“ na kom mu gostuje velika faca među basistima i pjevačima, Džordž Porter Džunior (snimao i stvarao za Pola Makartnija, Tori Amos, Dejvida Berna...). I neka ova hercegnovska konekcija bude samo povod da otkrijete novi, moderan zvuk Nju Orleansa.
centar „Lightroom“ postao je apsolutni hit čim je otvoren. Osmišljen tako da ljubiteljima umjetnosti ponudi mjesto na kojem će moći slobodno da se izraze, o kojoj god se vrsti performansa radilo, od proljeća plijeni pažnju i Londonaca, i turista. Četvorospratno zdanje u samom središtu metropole, rješenje moderne ahitekture Havorta Tompkinsa, iz dana u dan dokazuje da ovaj brzi dio Londona, King’s Cross, nije samo mjesto koje simbolizuje bijeg vozom iz grada! Posebno ne ovog avgusta, kada se francuski šmek pojavio na kanalu. Priliku da osjete vajb francuske rivijere Londonoci su
Direktor i glavni i odgovorni
urednik Draško Đuranović
Urednica
Marija Ivanović-Nikičević
dobili zahvaljujući nizu organizovanih događaja u prostorijama „Lajtruma“, ali i u parkovima koji okružuju ovo umjetničko zdanje. Jedan od najinteresantnijih otvorio im je prostor za malo rekreacije uz pétanque, francusku verzija boćanja koja je sredinom 19. vijeka bila jedna od najpopularnijih igara na otvorenom u toj zemlji. Uvijek spremni za akciju i puni takmičarskog duha, Londonci su se oprobali na Trgu Luis Kjubit iza „Lajtruma“. S obzirom na to kakav koncept koje nudi ovo multimedijalno mjesto, muzika, film i ples obavezan su dio avgustovske atmosfere. U program „Laj -
truma“ ušetale su i profesionalne plesačke grupe, koje su talenat pokazale na platou ispred zgrade, uz popularne r’n’b numbere. Unutar zdanja, pak, napravljen je i specijalizovani prostor za relaksaciju za Londonce koji žele da se uključe u kreativne radionice i nauče neki od umjetničkih zanata ili prošetaju do restoranskog dijela koji je koncipiran kao samoodrživ.
Osim programa u „Lajtrumu“, Londoncima je pored kanala priređen i mali filmski festival na otvorenom, koji se organizuje svake godine. Pored filmskih klasika poput „Edward Scissorhands“ (Tim Barton, 1990), „Breakfast at
Tiffany’s“ ( Blejk Edvards , 1961) i „Jaws“ ( Stiven Spilberg, 1975), posjetioci su, zavaljeni u pufnastim koloritnim foteljicama, imali priliku da pogledaju i Oskarom nagrađeni muzički dokumentarac „Summer of Soul“ ( Amir K. Tompson, 2021). I kao trešnjicu na torti, Mijazakijevu maestralnu animaciju „The Wind Rises“ (2013), čija je projekcija odisala najljepšom atmosferom. Tekst i foto: Leila MURSELJEVIĆ
Umjetnički centar „Lightroom“ koncipiran je kao nezaobilazno mjesto za multimedijalnu zabavu, pa su muzika, film i ples postali obavezan dio avgustovske atmosfereAtmosfera na projekciji maestralne animacije „The Wind Rises“
