Profesor američkog univerziteta Džons Hopkins kaže da je narativ o rezoluciji o Srebrenici nametnut iz Beograda i Banjaluke
Vuković: Insistiranjem na individualizaciji krivice se zapravo amnestiraju zločinački sistemi
PODGORICA- Svaki put kad neko iz vlasti u želji da opravda svoju podršku bilo kakvoj inicijativi kojom bi se zauzeo decidan stav o genocidu u Srebrenici to opravda tezom da je to zločin za koji je individualizovana krivica, a ne krivica bilo kojeg naroda, zapravo imputira da tom individualizacijom želi amnestirati sistem koji stoji iza tog zločina - kaže u izjavi za Pobjedu profesor američkog univerziteta Džons Hopkins Siniša Vuković. Ističe da ako već žele da opravdaju svoju odluku, onda je od krucijalnog značaja da se kaže da je, pored toga što su pojedinci osuđeni za zločin genocida, taj zločin sproveo sistem o kome moraju imati stav.
Iz Vlade danima ne možemo dobiti informaciju da li će Crna Gora kosponzorisati rezoluciju o Srebrenici, i pored pi-

Siniša Vuković
sama podrške intelektualaca, poslanika, nevladinog sektora, Vlada ostaje nijema i posljednjim saopštenjem javnosti vladajuća partija nudi još jednu opasnu i neistinitu tezu o „imputiranju odgovornosti jednom narodu“. Poslanički klub Pokreta Evropa sad je saopštio da poštuju sve rezolucije koje su usvojene
DPS: Da li je izjava Šćekića povodom rezolucije o Srebrenici zvanični stav Vlade?
Iz DPS-a su naveli da je, budući da premijer Milojko Spajić još nije saopštio precizan stav o ovom pitanju, jasno da se ova izjava može tumačiti kao zvanični stav aktuelne vlade.
- Pozivamo premijera Spajića da se konačno odredi naspram skandalozne izjave potpredsjednika Vlade Šćekića i da nam kaže da li i on smatra da ne treba „otvarati teme koje su iza nas“ i da li i on smatra „da Crna Gora treba da ima dobre odnose sa svima u regionu“, te da li je i on, kao njegov potpredsjednik, ,,iznenađen da se u Ujedinjenim nacijama ili bilo gdje otvara tema Srebrenice“ - piše u saopštenju DPS-a.
Krajnje je vrijeme, kako kažu, da Spajić kaže da li je ćutanje o Srebrenici nedostatak političke hrabrosti da se saopšti stav ili iza toga stoji strah da se to ne protumači kao otkazivanje poslušnosti finansijerima i političkim starješinama. - Predsjedniče Vlade Spajiću, potpredsjedniče Šćekiću, pomoći ćemo vam: u Srebrenici se jeste dogodio genocid. To je rekao sud u Hagu i Međunarodni
sud pravde koji je presudio da su vojska i policija RS izvršioci genocida. No, uprkos svim činjenicama i dokazima svakodnevno u javnom prostoru, godinama unazad, slušamo skandalozne izjave. One su donedavno dolazile od zvaničnika drugih država, danas one dolaze od zvaničnika naše državedodali su. Kazali su i da podaci haškog Međunarodnog rezidualnog mehanizma za krivične sudove navode da je u Srebrenici bilo oko 8.000 žrtava, dok je 30.000 žena i djece prisilno premješteno. - U sudskim procesima za Srebrenicu, utvrđeno je da su žrtve bili civili ili ratni zarobljenici. Dokazni materijal pokazuje da većina žrtava nije ubijena u borbi već tokom masovnih pogubljenja, te da su u masovnim grobnicama pronađeni povezi za oči, te materijal za vezanje ruku. Presude Haškog tribunala i domaćih sudova su za genocid proglašavale krivim pojedince, a ne kolektive, države ili entitete - rečeno je iz DPS-a. R. P.
u crnogorskom parlamentu koje se odnose i na genocide počinjene na našim prostorima u prethodnom periodu, ali, kako kažu, ne podržavaju da se odgovornost imputira bilo kom narodu. Ova manipulacija je identična onoj koju danima ponavlja Aleksandar Vučić da ova rezolucija želi da proglasi srpski narod genocidnim, što jednostavno nije istina.
Tako je crnogorska vlada, jedina u regionu, a među rijetkima u Evropi, koja još nije iskazala svoj stav o rezoluciji o Srebrenici o kojoj će se raspravljati tokom ovog mjeseca.
Vuković podsjeća da predložena rezolucija UN ni na jednom mjestu ne pominje niti srpski narod, niti Srbiju kao državu, niti Republiku Srpsku kao jedan od entiteta Bosne i Hercegovine.
-Koliko god to bile lako provjerljive činjenice, interesantno je primijetiti da se diskurs oko ove rezolucije još vrti oko narativa koji je nametnut iz Beograda i Banjaluke, kojim se insistiranjem na ovim falsifikatima želi stvoriti kontranarativ da ni jedan narod nije genocidan, i da je već jasno iskazana individualna krivica pojedinaca koji su odgovorni za genocid. Time se taj kontraargument, koji je postao dominantan među vlastima u Crnoj Gori, zapravo želi poslati slika da govoriti o genocidu u Srebrenici nije antisrpski. Međutim, ono što se izbjegava ovim argumet-
nima i kontraargumetnima je zapravo suština. Prije svega, genocid nije zločin pojedinca, već sistemski zločin. Genocid je zločin sistemskog istrjebljenja jedne društvene zajednice. To nije u stanju da uradi pojedinac po sopstvenom ophođenju, već mu je za to potrebna podrška sistema koji stoji iza tog zločina. Za genocid u Srebrenici, kao i za ostale zločine protiv čovječnosti, etnička čišćenja, i ratne zločine u Bosni i Hercegovini direktno je odgovoran sistem kojim je upravljao Radovan Karadžić , a vojno komandovao Ratko Mladić. Istovremeno, za zločine protiv čovječnosti, etnička čišćenja i ratne zločine na prostoru Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Kosova, direktno je odgovoran sistem kojim je upravljao Slobodan Milošević u Srbiji. Tako da svaki put kad neko iz vlasti u želji da opravda svoju podršku bilo kakvoj inicijativi kojom bi se zauzeo decidan stav o genocidu u Srebrenici to opravda tezom da je to zločin za koji je individualizovana krivica i da nije krivica bilo kojeg naroda, zapravo, imputiraju da tom individualizacijom žele amnestirati sistem koji stoji iza tog zločina. Ako već žele da opravdaju svoju odluku, onda je od krucijalnog značaja da se kaže da je pored toga što su pojedinci osuđeni za zločin genocida, taj zločin je sproveo sistem o kome moraju imati stav - poručuje Vuković. On kaže da se mora osuditi sistem.
-Isto kao kada se zauzuma stav o Holokaustu, nije dovoljno reći da je to čin nekog Hitlera i Geringa, već nacističkog sistema koji je to sproveo u djelo, tako nije dovoljno reći da je za genocid osuđen tamo neki pojedinac već se pored toga mora osuditi i sitem u čije ime je taj genocid sproveden. Insistiranjem na individualizaciji krivice oni zapravo amnestiraju sisteme koje su personifikovali Slobodan Milošević, Radovan Karadžić i Ratko Mladić - zaključio je Vuković. M. JOVIĆEVIĆ
Vujović: Hoće li Mandić i Knežević napustiti vlast
- Hoće li Mandić i Knežević napustiti vlast ako Crna Gora u UN glasa za rezoluciju o genocidu, upitao je na mreži Iks predsjednik SDP-a Ivan Vujović.
- To su ljudi od principa, ne sumnjam da hoće. Mandić kad ode nek Dodiku vrati zastavu iz kabineta. Nego, kako će Crna Gora naprijed i u EU bez ove dvije Putinove vedete. Hoćemo li dobiti IBAR - napisao je on na mreži Iks.
INTERVJU: Andrija Nikolić, predsjednik
Crna Gora je a Mandić
PODGORICA – Dovođenjem izvršne vlasti u zavisnost od volje nekadašnjeg DF-a, Crnoj Gori nametnut je vrijednosni sistem antievropske politike. Spajićeva izvršna vlast i Andrija Mandić nagrizaju državni suverenitet. Crna Gora je danas satelit u orbiti Srbije, a Mandić je Vučićev guverner u Crnoj Gori – kazao je u intervjuu Pobjedi Andrija Nikolić, predsjednik Kluba poslanika Demokratske partije socijalista, ističući da „zato premijeru Spajiću nijesu ‘relevantne’ teme genocida u Srebrenici, članstva Kosova u Savjetu Evrope i pridruživanja sankcijama Ruskoj Federaciji“.
P OBJEDA: Vlada je u političkoj krizi zbog sukoba Spajića i Šaranovića nakon izbora vršioca dužnosti direktora Uprave policije. Međutim, najavljuje se rekonstrukcija nakon dobijanja I BAR-a. Može li Vlada sa ovakvim unutrašnjim sukobima opstati? Ako bivši DF, kako je dogovoreno, postane dio izvršne vlasti, kakva budućnost čeka Crnu Goru? NIKOLIĆ: Crna Gora je nakon posljednjih parlamentarnih izbora dobila Vladu bez političkih subjekata koji su obnovili državnu nezavisnost, uveli je u NATO i pozicionirali na zapadni vanjskopolitički kolosijek. U najavama premijera Spajića je evropska agenda, a nju će, paradoksalno, pokušati da realizuje sa partnerima koji su ideološko-politički zavisni od Beograda, Moskve i Srpske crkve kao doktrinarno antizapadno orijentisane vjerske zajednice. Dakle, takva vlada je sastavljena na bazi trulih kompromisa i to je konstanta koja prati njen rad. Ne postoje strateški postavljeni ciljevi državne politike, već se primjenjuje taktika opstanka na vlasti po svaku cijenu. Nekadašnji DF diktira tempo, određuje prioritete i drži PES u podređenom položaju, znajući da se otkazivanjem njihove podrške, kula od karata, što je trenutno najbolji opis ove nestabilne vlade, potpuno raspada. Demokrate bizarnim marketingom pokušavaju da nadoknade svoju irelevantnost u Vladi. Poniženje koje su doživjeli prilikom izbora direktora Uprave policije, kompenzovali su direktorskim mjestima u javnim preduzećima. Mandić i Knežević nestrpljivo čekaju da uđu u Vladu i vjerujem da ćemo opet prisustvovati sličnim igrama kao kad su Demokrate insistirale na tome da postave svog v. d. direktora Uprave policije. Kako situacija
može izgledati, ukoliko nekadašnji DF uđe u Vladu, ne treba mnogo da „maštamo“. Dovoljno je pogledati na šta liče Pljevlja, Budva, Nikšić i ostale opštine u kojima oni imaju većinu.
P
OBJEDA : Predsjednik Skupštine Andrija Mandić odavno ima trobojku u svom kabinetu. U Skupštini je poručivao da se „do istog cilja može različitim putevima“. Ugostio je Dodika u parlamentu, sa kojim je poslao poruke o ,,srpskom svetu“. Vaša inicijativa za njegovu smjenu nije prošla. Da li ostankom u skupštinskim klupama opozicija daje legitimitet Mandiću i svemu tome? Kakav je plan dalje?
NIKOLIĆ: Ne zaboravimo da je vlast formirana na temelju koalicionog sporazuma koji je potpisan od strane 11 političkih partija, te da je predsjednik NSD Andrija Mandić izabran za predsjednika Skupštine Crne Gore glasovima 49 poslanika. To su poslanici koji daju legitimitet Mandiću i koji su odgovorni pred građanima za njegov rad. Naspram svih njih je Demokratska partija socijalista, koja ima 17 poslanika u Skupštini Crne Gore i koja sa najaktivnijim poslaničkim klubom pokušava da preokrene odnos snaga na političkoj sceni i da dovede do vanrednih izbora. Skupština nije svojina Andrije Mandića, nego pripada svim građanima i Demokratska partija socijalista smatra da se u njoj najbolje predstavlja interes naših glasača. Zahvaljujući našoj upornosti nekoliko puta smo zaustavljali neustavne zakonodavne inicijative, uključujući i ideju da se promjenama Zakona o PIO predsjedniku Ustavnog suda produži mandat. Stoga, ne bih potcjenjivao angažman opozicije u Skupštini, bez obzira što situacija poslije glasanja o inicijativi za smjenu Mandića može da se učini beznadežnom. Da je moguće preokrenuti stvari u Skupštini, svjedoči i poslaničko pitanje upućeno bivšem ministru pravde Vladimiru Leposaviću, koje je pocijepalo tadašnju vladajuću većinu. Kako aktuelna vlast funkcioniše na bazi ravnoteže međusobnih ucjena, ne bi nas čudilo da se neko u jednom trenutku „dosjeti“ da na čelu Skupštine imamo osobu koja po zakonu to ne može da bude. Trenutno živimo vrijeme koje mnogi nazivaju obmanom, a tiče se prevashodno povećanja plata i penzija, sa rizikom ugrožavanja penzionog fonda. Zbog najavljenog eksperimentisanja koje izaziva strah kod građana, naš klub poslanika će posebnu
predsjednik Kluba poslanika Demokratske partije socijalista
je danas satelit u orbiti Srbije, Vučićev guverner u našoj državi
Nadam se da će najavljeni format novog političkog djelovanja SD, SDP i LP proizvesti pozitivan sinergijski efekat. No, za uspjeh građanske i državotvorne politike biće potrebno da se svi prijatelji Crne Gore, tu mislim i na političke stranke, ali i na nevladina udruženja, kulturne i naučne asocijacije, ugledne pojedince iz zemlje i dijaspore, uspješne preduzetnike i javne ličnosti, aktivno uključe i daju doprinos u očuvanju građanske, multietničke, nezavisne i slobodne Crne Gore – kaže Andrija Nikolić
pažnju koncentrisati na to kako da zaštitimo standard građana i da ne ugrozimo život budućim generacijama. Teško da neko može smisliti instant rješenje za stanje u kojem se nalazi Crna Gora. Pred nama je svakako period obnove i snaženja opozicionih kapaciteta, kapaciteta kritičkih medija i kapaciteta nevladinog sektora. Neće ni to riješiti sve naše probleme, ukoliko građanin ne prepozna potrebu da snažnije reaguje na neozbiljnost koju živimo.
POBJEDA: Poslanici PES-a nijesu potpisali pismo Vladi, koje ste inicirali u parlamentu, za kosponzorstvo rezolucije o Srebrenici, a premijer Spajić nije direktno odgovorio hoće li Vlada prihvatiti kosponzorstvo. Stiglo je i Mandićevo upozorenje Spajiću – da bi „glasanjem za rezoluciju, Crna Gora okrivila cijeli srpski narod“. Kako komentarišete ponašanje Vlade i izbjegavanje odgovora, zašto im ova tema nije poželjna?
NIKOLIĆ: Od trenutka raspada populističkog pokreta ,,Evropa sad“ na dvije frakcije, onu oko predsjednika Jakova Milatovića i onu oko premijera Milojka Spajića, taj politički pokret više ne igra ključnu ulogu u vladajućoj većini, a gospodin Spajić je samo formalno prvi čovjek izvršne vlasti, koji je prinuđen da učini više ustupaka koaliciji ZBCG ili će se suočiti sa rušenjem njegove vlade u trenutku koji ZBCG izabere. To objašnjava političko lutanje PES-a i njihovog lidera, koji je morao da ode u posjetu SR Njemačkoj, kako bi skupio hrabrost da kaže svojim partnerima u vlasti, i to iz usta njemačkih sagovornika, da će Crna Gora glasati za Rezoluciju UN-a o genocidu u Srebrenici. I tek treba da vidimo da li će dokazani negator genocida u Srebrenici Andrija Mandić staviti veto na tu odluku. Šta nam to govori?! Da je dovođenjem izvršne vlasti u zavisnost od volje nekadašnjeg DF-a, Crnoj Gori nametnut vrijednosni sistem antievropske politike. Spajićeva izvršna vlast i Andrija Mandić nagrizaju državni suverenitet. Cr-
na Gora je danas satelit u orbiti Srbije, a Mandić je Vučićev guverner u Crnoj Gori. Zato premijeru Spajiću nijesu ‘relevantne’ teme genocida u Srebrenici, članstva Kosova u Savjetu Evrope i pridruživanja sankcijama Ruskoj Federaciji.
POBJEDA: SD, SDP i LP formiraju savez. Rekli ste da nije bilo razgovora sa predstavnicima te tri partije o eventualnom udruživanju.
Zašto DPS kao najveći opozicioni politički subjekt nije pokrenuo inicijativu o formiranju šireg građanskog bloka koji bi se suprotstavio svemu što se danas dešava u državi?
NIKOLIĆ: Crna Gora se nalazi u teškom trenutku i svi koji joj žele dobro, treba da rade zajedno, jer se na čelu države, Vlade i Skupštine, kao i svih ključnih institucija kulture, obrazovanja, medija, diplomatije nalazi kadar koji se borio protiv crnogorske državne nezavisnosti. O tome kako prolaze ljudi koji kritikuju vlast, govore procesi koji se pokreću protiv kolumnista i novinara, a o stanju političkih sloboda u državi najbolje svjedoči karnevalsko spaljivanje pisaca. Mnogi građani su izgubili posao ili su profesionalno oštećeni zbog toga što nijesu promijenili političku, vjersku ili nacionalnu stranu. Kad imate tako kompleksnu strukturu problema u državi koja je napadnuta, onda je političko udruživanje sa ciljem odbrane državnog karaktera potrebno, ali nije dovoljno. Treba postaviti pitanje da li na nekadašnjoj suverenističkoj i građanskoj platformi ima dovoljno borbene energije, volje, intelektualnog potencijala i spremnosti na akciju?! Ako govorimo o Demokratskoj partiji socijalista, ona je uvijek težila da okuplja i da stvara što šire saveze, ne samo na principu udruživanja političkih partija, već sa rezonom da animira i pozove u svoje redove svakog ko ima društveni uticaj i ko može da doprinese boljoj afirmaciji evropskih i građanskih politika u Crnoj Gori. Po tom principu sam svojevremeno i ja, kao autor jedne od najuticajnijih i najgledanijih političkih emisija u zemlji, pozvan da po-
jačam ponudu Demokratske partije socijalista, baš u susret učlanjenju Crne Gore u NATO. Mi smo, dakle, uvijek bili za ukrupnjavanje na vrijednosnim osnovama, čak i onda kad se to kosilo sa partijskim interesima ili kad nije postojala realna potreba za koalicijama. Nekad je to donosilo rezultat, a nekad smo imali i iskustva, kao na primjer u prijestonici, koja nijesu bila najpozitivnija. Zato i ovog puta pozdravljamo najavljeno ukrupnjavanje političke scene i zbijanje redova na platformi građanske i multietničke Crne Gore. Nadam se da će najavljeni format novog političkog djelovanja SD, SDP i LP proizvesti pozitivan sinergijski efekat. No, za uspjeh građanske i državotvorne politike biće potrebno da se svi prijatelji Crne Gore, tu mislim i na političke stranke, ali i na nevladina udruženja, kulturne i naučne asocijacije, ugledne pojedince iz zemlje i dijaspore, uspješne preduzetnike i javne ličnosti, aktivno uključe i daju doprinos u očuvanju građanske, multietničke, nezavisne i slobodne Crne Gore.
POBJEDA: Opozicija ukazuje da parlamentarna većina odbija njihove inicijative za kontrolna saslušanja u parlamentu. Postoji li uopšte danas efikasna kontrolna funkcija Skupštine i odgovornost pred parlamentom onih koje parlament bira?
NIKOLIĆ: Parlamentarna većina na čelu sa Spajićem i Mandićem guši opozicionu riječ i pokušava da isključi opoziciju iz političkog života. U značajnoj mjeri je dezavuisana kontrolna uloga Skupštine, imajući u vidu da vlast stopira određene inicijative opozicije o kontrolnim saslušanjima. Zamislite situaciju da politička stranka u nekoj demokratskoj državi EU pobijedi na izborima zahvaljujući obećanjima o ekonomskim reformama i povećanju plata i penzija, a da onda odbije da upozna poslanike i javnost sa dokumentima o načinima sprovođenja tog programa. Vlada koja bi to uradila odmah bi izgubila podršku parlamenta. U našem slučaju, parlamentarna većina saučestvuje u namjerama Vlade da

sakrije informacije od javnosti. U Crnoj Gori je sve moguće, pa i to da premijer ponižava Skupštinu nazivajući je cirkusom, a da predsjednik Skupštine pristaje na takvo poniženje ne bi li što prije, ispod žita, ušao u Vladu. Ni jedan, ni drugi, ne mogu nam oduzeti skupštinsku govornicu, niti nam uskratiti mogućnost da ogoljavamo njihovo neprincipijelno partnerstvo u direktnom prenosu. No, i bez naših upozorenja, građani sve više uviđaju da danas žive gore, jer je inflacija pojela povećanje plata i penzija, a cijene samo rastu. Prije ili kasnije, svaki ekonomski populizam odvede državu u krizu ili bankrot, a građane u štrajkove i na ulicu.
POBJEDA: Ugrožen je građanski i sekularni karakter države. U Nikšiću se slavi „slava grada“, u Pljevljima oslikavaju nacionalistički murali, kliče se trobojci, slavi se dan državnosti druge države, u raznim opštinama nikad jači srpski nacionalizam. Vjerski poglavari dolaze u državne institucije. Kako doživljavate sve to i zašto se dešava da na takve pojave često i nema opozicione reakcije, osim objava na Tviteru?
NIKOLIĆ: Crnu Goru je zadesio usud da se proces snažne klerikalizacije njenog društva odigrava paralelno sa primjenom populističke filozofije ekonomskog vladinog programa, nazvanog „Evropa sad 2“, čija je osnova: da se plata može zaraditi bez rada. I to, zasad, sputava veći dio javnosti da se snažnije usprotivi nacionalistima koji rade na tome da ograniče suverenitet Crne Gore i uruše njen građanski karakter. Forsiranjem ekonomskog populizma ljudima se skreće pažnja sa opasnosti koja vrijeba od velikosrpskog nacionaliz-
U Srbiji
ništa novo –Vučević nastavio tamo gdje je stao Vučić
POBJEDA: Kako komentarišete ocjene novoizabranog predsjednika Vlade Republike Srbije, koji je optužio sadašnju opoziciju, a nekadašnju vlast u Srbiji, „da je predala Crnu Goru kao i da bi Srbija – da danas ima izlaz na more, lakše dobijala što joj treba“?
NIKOLIĆ: Komentarišem da se u Srbiji ne događa ništa novo. Nijesu preboljeli obnovu crnogorske nezavisnosti i nemaju namjeru da odustanu od pokušaja da vrate Crnu Goru pod svoju kontrolu. Novoizabrani premijer Republike Srbije Miloš Vučević nastavio je tamo đe je stao Aleksandar Vučić, koji je često kritikovao bivšu vlast u Srbiji kako su ‘pustili Crnu Goru da ode’ 2006. godine. Kao da je Crna Gora bila dio Srbije. Zato su se od promjene vlasti 2020. sve sile upregle da ospore crnogorski nacionalni identitet, jezik i kulturu. Jer, ako nema Crnogoraca, nema ni potrebe za nezavisnom Crnom Gorom. A sa „srpskom“ Crnom Gorom, Srbija popunjava istorijsku prazninu od pola milenijuma. Nažalost, mi u Crnoj Gori imamo političke lidere kojima imponuje da budu predstavljeni kao zastupnici interesa druge države i to pomaže Beogradu u očuvanju iluzije o stvaranju Srbije na moru. Potrudićemo se da to i ostane samo iluzija.
ma. Pritom, ignoriše se aksiom da ljudi mogu da žive jedino od onoga što postignu svojim radom i stvaralaštvom, a ne od nezarađenog koje će im donijeti neko sa strane, a koje će na kraju opet morati da plate, samo mnogo skuplje. Jer ako trošimo nešto što nijesmo zaradili, uzimamo iz tanjira naše djece i unučadi. Kad se tako pogubnoj ekonomskoj logici pridruži činjenica da je PES prešla put od postizbornih poruka da ne želi da sarađuje sa DPS-om i nekadašnjim DF-om, do otvorene podrške Andriji Mandiću, Marku Kovačeviću i Dariju Vranešu, koji svađaju i mute po Crnoj Gori, onda ne treba da čudi zašto vidimo potpis Beograda i Kremlja na svakom koraku i u svakom dogovoru. Kako se boriti protiv ekonomskog
populizma, velikosrpskog nacionalizma i ostrašćenog revanšizma?!
Očigledno je da u uslovima medijske izolacije i zloupotrebe Skupštine, nijesu dovoljna saopštenja za javnost, pres konferencije, inicijative za smjenu i krivične prijave. Smišljaćemo nove vidove političke borbe i nastaviti uporno da insistiramo na zaštiti interesa građana i sprečavanju da se neko poigrava sa njima, jer misli da je to dobar način da se steknu politički poeni. Što se tiče Demokratske partije socijalista, mi se pripremamo da se vratimo na vlast, ali to ne mora da se dogodi danas ili sjutra. Bićemo samo dio one vlasti koja će imati jasne ciljeve i jasnu pripadnost građanskim i evropskim vrijednostima. Ivana KOPRIVICA


U vrijeme kada Crna Gora traži podršku što većeg broja zemalja za što skorije pristupanje Evropskoj uniji, potrebna joj je snažna diplomatska ofanziva i aktivna prisutnost na važnim mjestima odlučivanja.
Vlada je pripremila novi paket diplomata koje treba da oktroiše Predsjednik države i prihvate zemlje prijema. Vladajuća garnitura je, izgleda, postigla saglasnost o rasporedu ambasadorskog kolača, ali je pitanje - da li imamo jedinstvene stavove i usaglašenu politiku u zemlji? Da li će slanjem ambasadora učiniti prisutnim crnogorski pogled na međunarodne prilike i ojačati odbrana crnogorskih nacionalnih interesa; može li se time obezbijediti vidljivost sićušne Crne Gore u ovom kompleksnom i konfliktnom svijetu?
Zbog promjene režima u Crnoj Gori i radikalne selekcije po podobnosti i partijskoj lojalnosti ambasadora i drugog diplomatskog osoblja, zadnjih nekoliko godina izostala je i formalna zastupljenost države na ambasadorskom nivou u velikom broju zemalja sa kojima Crna Gora ima tradicionalne političke, ekonomske, kulturne i druge veze i vitalnu zainteresovanost za razumijevanje njenih nacionalnih interesa.
Prestanak angažovanja lobista u SAD vjerovatno je već ostavio značajne posljedice. Crna Gora se marginalizuje, a sve je agresivniji uticaj stranih diplomata na aktuelne političke prilike u Crnoj Gori. To je stvorilo određeni vakuum u autentičnom prezentiranju crnogorskog viđenja problema na svjetskom, a posebno na regionalnom i bilateralnom nivou.
Izgledalo je da postoji društveni konsenzus u pogledu suverenog prava Crne Gore da zastupa svoj interes, razvija dobrosusjedske odnose, bude aktivna članica NATO saveza i da ubrzano pristupi Evropskoj uniji... Klasičnu diplomatiju zamijenili su kontakti najviših državnih funkcionera u određenom broju zemalja zapadnog bloka. Različito viđenje spoljnopolitičkih prioriteta i pojedinih pitanja kao što su priznanje dr-

Nevidljivost crnogorske diplomatije
Vladajuća garnitura je, izgleda, postigla saglasnost o rasporedu ambasadorskog kolača, ali ostaju brojna pitanja.
Da li imamo jedinstvene stavove i usaglašenu politiku u zemlji? Da li će slanjem ambasadora učiniti prisutnim crnogorski pogled na međunarodne prilike i ojačati odbrana crnogorskih nacionalnih interesa?
žave Kosova, jedinstva BiH, tretman zločina u Srebrenici i ratova u Ukrajini i Palestini, različitih crnogorskih državnih funkcionera i glasnogovornika njihovih partija doprinosi stvaranju konfuzije u zemlji i kod partnera u svijetu. Iako se vlast formalno izjašnjava da je usaglašena spoljnopolitička orijentacija Crne Gore, izgleda da je potrebno učvrstiti društveni dogovor o tim pitanjima i procijeniti šanse i opasnosti po njen suverenitet i mirni demokratski razvoj.
ISTORIJSKO NASLJEĐE
Država koja je na limesu carstava i civilizacija vjekovima opstajala i nestajala nakupila je dosta iskustva. Iz crnogorske istorije možemo izvlačiti dobre i loše pouke. U novom vijeku prvo se osla-
njala na Rusiju, svog vladara i njegovu porodičnu diplomatiju (kralj Nikola kao ,,tast Evrope“), a zatim je imala malobrojne profesionalne diplomate i široku počasnu konzularnu službu, koja je bila izraz poštovanja ratničke slave Crnogoraca od strane uglednih stranaca.
Međunarodne okolnosti (balkanski i Prvi svjetski rat), imperijalni projekti Srbije i unutrašnja podijeljenost (Podgorička skupština) uzrokovale su nestanak Crne Gore kao države. Suverenost je povratila u Narodnooslobodilačkom ratu i podijelila je sa drugim socijalističkim republikama u Jugoslaviji, a poslije njenog raspada sa Srbijom u zajedničkoj državi. Konačno je 2006. godine na referendumu Crna Gora obnovila punu suverenost.
Blijeda je državna briga o crnogorskim građanima u drugim zemljama. Izostala je adekvatna politika i reagovanje na stalnu organizovanu vjersku, medijsku i političku nacionalističku harangu na Crnu Goru i asimilaciju Crnogoraca u Srbiji. Bez pravog odgovora su uvrede u odnosu na državu Crnu Goru, odluke o povlašćenom statusu crnogorskih studenata koji se izjasne kao Srbi, o referendumu kao ,,otcepljenju“ Crne Gore od Srbije, o izlasku Srbije na more…
Velike drame države u jednom vijeku i snažne nacionalne i socijalne frustracije za pokoljenja koja su živjela u periodima ratova; raspad zajedničke države, međunarodne sankcije i politički nemiri i raskoli – ostavili su trajne ožiljke i nezaliječene rane. Na djelu je odbacivanje i ono malo lustracije što je bilo sprovedeno. Crna Gora je prinuđena da nalazi izlaz iz obnovljenog blata balkanizacije što, prema Oksfordskom rječniku engleskog jezika, ,,karakteriše opasna netrpeljivost balkanskih dr-
žava jednih sa drugim ili sa ostatkom Evrope“. Formalno se sve vlade izjašnjavaju za evropski put, ali sjeme zla ovdje rađa bogato. Pitanje je samo: ima li na Balkanu još energije za asimilacije, ratove za velikodržavne projekte i mržnje za zvjerstva prema drugima? Sa tim najmanje brojni narodi i male države moraju računati i sa oprezom primati danajske darove.
OČUVANJE
AUTENTIČNIH
DRŽAVNIH INTERESA
Diplomatija je još uvijek važan faktor obezbjeđivanja autentičnih državnih interesa u odnosu na druge zemlje i međunarodne forume.
Za osamnaest godina nove suverenosti Crna Gora je formirala svoj diplomatski kadar i stekla iskustvo u domenu međunarodnih odnosa. Jedan broj profesionalnih kadrova obučenih u kvalitetnoj jugoslovenskoj diplomatskoj školi činio je osnovu crnogorskog diplomatskog korpusa. Vremenom se crnogorska diplomatija bogatila iskustvom, a mlađi kadar ovladao zanatom i sticao pozicije u hijerarhiji. Vjerujem da među karijernim diplomatama ima ličnosti sposobnih da vode predstavništva i meritorno zastupaju državne interese Crne Gore, ali su oni prinuđeni da se povijaju prema partijskim vjetrovima. Ne znam koliko je neko od naših ambasadora ličnim autoritetom podigao ugled Crne Gore tamo gdje je obavljao

pristojno plaćenu dužnost za svoju zemlju. Javnost ne zna koliko su sadržajne i pismene depeše i izvještaji koje ambasadori šalju Ministarstvu vanjskih poslova, kakve kontakte ostvaruju sa institucijama zemalja službovanja, kakav imaju lični odnos sa značajnim ličnostima iz političkog, privrednog i kulturnog miljea zemlje domaćina i koliko je naša zemlja zahvaljujući njihovom angažovanju proširila broj prijatelja... To ostaje u domenu službe i arhiva. Ono što je vidljivo je nevidljivost crnogorske diplomatije.
(NE)PARTIJSKI AMBASADORI
Pri izboru za ambasadore javnost se prvi put srijeće sa većinom anonimnih partijskih miljenika i ništa ne zna o njihovom stručnom i intelektualnom kapacitetu. Tek u nekoliko slučajeva za ambasadora je nominovan neko ko je izgradio ime u svojoj struci. No, ni tada najčešće nije biran kao persona – već kao partijski vojnik. Svoje ambasadorsko iskustvo poslije mandata nijesu koristili da u javnosti tumače aktuelne pojave u svijetu ili napišu knjigu ili pak članak. Izuzetak čine bivši ministri sa političkim ambicijama. Ne zapaža se namjera da se promijeni praksa izbora ambasadora. Izgleda da ne može izaći iz partijskih nagodbi i trgovine funkcijama. Van kadrovskog kruga partijskog povjerenja – nema vidika, niti zračka svijesti da neko mimo istomišljenika može da brani državne interese. Čak i ona jednopartijska socijalistička Jugoslavija nije poslije rata za ambasadora u Parizu postavila partizanskog generala Jova Kapu, već književnika Marka Ristića Objavljivanje imena profesora Jova Mirkovića izgleda kao jedina lasta koja može najaviti proljeće, ali može li ko zamisliti da sadašnja vlast pošalje za ambasadora Crne Gore Andreja Nikolaidisa u neku od zemalja gdje su prevedeni njegovi romani.
Pune se zatvori, gomila se hrani odmazdom protiv ranije tužilačke, sudske i političke vlasti. Uvodi se pravda bez suda. Nova vlast tim osvetničkim temama anestezira javnost i svoje partnere uvjerava da su prevaziđene teme o identitetu i opasnosti po crnogorsku suverenost, a predano rade na ostvarivanju svojih političkih projekata. Neminovno će doći do sukoba ta dva pravca spoljnopolitičkog opredjeljenja Crne Gore u aktuelnoj vlasti
STRANCI U
CRNOJ GORI
Nije, izgleda, bolja situacija ni sa diplomatama koje velike zemlje šalju u Crnu Goru. Sem birokratske nadmenosti iza koje stoji moć i interes njihovih zemalja pa mogu šablonski popovati o demokratiji, prijetiti i uslovljavati, malo što vidimo od ličnog nastojanja da se pronikne u istorijske i mentalitetske osobenosti naše zemlje.
Modeli poretka na Balkanu koji su pripremljeni u nekom svjetskom centru moći ovdje se kamufliraju kvazidemokratskom retorikom. Izuzetno su rijetki slučajevi da neko javno iznese lični stav iz koga bismo mogli procijeniti intelektualni kapacitet i uvjeriti se da pred sobom imamo građanina svijeta koji razmišlja o sudbini država i naroda. Ohrabruje aktivnost nekih ambasadora manjih evropskih zemalja koji nastoje da ojačaju kulturne veze sa Crnom Gorom i iskreno pomažu Crnu Goru na putu za Evropu.
DIPLOMATIJA – BEZ
DIPLOMATIJE
Bezbjednosnu diplomatiju Crna Gora realizuje kroz NATO savezništvo i pravila koja važe u toj organizaciji, a svjedoci smo intenzivne policijske saradnje koja je Europol pretvorila u domaće tužilaštvo. Ne znam kako stoji sa ekonomskom diplomatijom, jer sem uzimanja dugoročnih kredita kojima vlast finansira izborna obećanja ne vidim velike inostrane investicije. Kulturna diplomatija praktično ne postoji i ono malo što se postiže je rezultat povremenih ličnih kontakata stvaralaca ili pojedinih institucija. Zamrlo je prijateljstvo gradova. Potencijal intelektualne emigracije iz Crne Gore je neiskorišćen za nacionalnu misiju u svijetu nauke i kulture. Crnogorska dijaspora i iseljeništvo sve se više vezuje za zemlju na etničkim i zavičajnim osnovama. Blijeda je državna briga o crnogorskim građanima u drugim zemljama. Izostala je adekvatna politika i reagovanje na stalnu organizovanu vjersku, medijsku i političku nacionalističku harangu na Crnu Goru i asimilaciju Crnogoraca u Srbiji. Bez pravog odgovora su uvrede u odnosu na državu Crnu Goru, odluke o povlašćenom statusu crnogorskih studenata koji se izjasne kao Srbi, o referendumu kao ,,otcepljenju“ Crne Gore od Srbije, o izlasku Srbije na more… I bezbroj drugih primjera koji dolaze od političkih i vjerskih poglavara Srbije.
PODGORICA - Novo tužilaštvo bavi se isključivo slučajevima prethodne vlasti, kao da nakon 30. avgusta nema počinjenog krivičnog djela - kazao je Danijel Živković, predsjednik Demokratske partije socijalista.
Međudržavne veze u sve globalnijem svijetu funkcionišu kroz bezbroj kolateralnih kanala, ali diplomatiju ne bismo smjeli svesti na protokol i servis za posjete državnih funkcionera. Sposobnost države da upotrijebi sve mogućnosti za svoj prosperitet umnogome zavisi od spretnosti elite da koristi pogodnosti i izbjegava opasnosti kojima je zemlja izložena u geopolitičkim okolnostima. Reklo bi se da je Crna Gora danas u povoljnijem položaju nego nekad da učvrsti identitet, ali je pitanje koliko je i kako to u fokusu ove vlasti. Mladi ljudi na vlasti su odlikaši koji su se školovali na prestižnim svjetskim univerzitetima, govore jezike i živjeli su neko vrijeme u razvijenim zemljama Zapada. Istina, nijesu poznati kao disidenti, niti izbjeglice zbog opozicionog djelovanja, već kao naši momci koji su se vratili u domovinu i uključili se u političku borbu. Oni su kao kiša pali na zemlju ispošćenu dugom sušom i postali baštovani izniklog zelenila i starog korova. Oni žele da što prije uvedu Crnu Goru u red demokratski uređenih država i bogatih građana. To je hrabro i privlačno. Ali kako i sa kim? Samohvalisanje i opsjenarstvo lakih obećanja, liderska sujeta i pogibeljni kompromisi neće promijeniti stanje, već razbuktati osvetničke strasti. Dok mladi lideri vode diplomatiju sa Svjetskom bankom, Parizom, Briselom i Vašingtonom, vjerovatno sa ciljem brzog napretka, ostvaruje se paralelna diplomatija njihovih partnera usmjerena na svrstavanje sa Moskvom, Beogradom i Banjalukom. Na strani protivnika crnogorske suverenosti i zagovornika svetosavlja i srpskog sveta, koji su sada u vlasti, je političko iskustvo i lukavstvo.
Pune se zatvori, gomila se hrani odmazdom protiv ranije tužilačke, sudske i političke vlasti. Uvodi se pravda bez suda. Nova vlast tim osvetničkim temama anestezira javnost i svoje partnere uvjeravaju da su prevaziđene teme o identitetu i opasnosti po crnogorsku suverenost, a predano rade na ostvarivanju svojih političkih projekata. Neminovno će doći do sukoba ta dva pravca spoljnopolitičkog opredjeljenja Crne Gore u aktuelnoj vlasti. Da bi mladi pobijedili u tom sučeljavanju biće potrebno da se naoružaju sa više znanja i mudrosti, da ne ignorišu iskustva istorije i da uzdignu sopstveni crnogorski patriotizam do svijesti o sudbini države. Inače, ako nastave sa đavolom da tikve sade potonuće tikve, a bojim se i Crna Gora. •
Predsjednik Demokratske partije socijalista sumnja da postoji selektivnost u radu tužilaštva
On je, gostujući na Prvoj televiziji, naveo da u toj partiji sumnjaju da postoji selektivnost u radu tužilaštva, te dodao da su pogrešna tumačenja dijela javnosti da su se oni našli u ulozi advokata nedavno uhapšenog bivšeg specijalnog tužioca Milivoja Katnića - Nemamo mi potrebu nikoga da branimo. Tužilaštvo je to koje kvalifikuje da li ima elemenata krivičnog djela, a sudovi su ti koji određuju da li je tačno to što je tužilaštvo utvrdilo - rekao je Živković.
Jedan od slučajeva kojim se, kako kaže, tužilaštvo ne bavi jeste smjena velikog broja direktora prosvjetnih ustanova, koje su koštale državni budžet više od 250.000 eura.
- Iz DPS-a smo stalno reagovali i govorili da se sječa direktora ne radi nezakonitim putem - istakao je Živković.
On se osvrnuo i na skorašnje izručenje odbjeglog biznisme-
Živković: Bave se isključivo slučajevima prethodne vlasti
na Duška Kneževića, naglasivši da se niko iz DPS-a ne plaši njegove plave torbe. Živ-
ković je kazao da su od tih „zemljotresa“ koje je Knežević najavljivao ostali samo neki

Opštinska izborna komisija obavila žrijebanje
lista za predstojeće izbore u Budvi
BUDVA – Opštinska izborna komisija (OIK) u Budvi odredila je juče, žrijebanjem, raspored na glasačkom listiću za predstojeće izbore, koji su zakazani za 26. maj.
Prema rasporedu, na prvom mjestu je „Budva naš grad“ čiji je nosilac Nikola Jovanović, dok je na drugom mjestu lista ,,Demokrate - ojačaj, obnovi, oživi - Budva odlučuje, Ðorđe Zenović“. Na trećem mjestu je „Za budućnost BudveBudva, otvoreni grad“, koju predvodi Mladen Mikijelj, a na četvrtom - Evropa sadBudva ima šansu - dr Predrag Zenović
Crnogorska evropska partija koju predvodi Novak Adžić na petom je mjestu, dok je
„Budva može bolje!“, prof. dr Nikola Milović DPS, na šestom. Pod brojem sedam je „Ura - dr Dritan Abazović - Drugačije!“, a pod brojem osam – „Čist izbor - Petar Odžić - SDP, SD, LP i građani“. Na devetom mjestu je „Građanska akcija - dr Božidar Vujičić - Za stvarne promjene“.
Predsjednik Opštinske izborne komisije Đorđije Vujović kazao je da su bili prisutni predstavnici svih političkih subjekata, te da je OIK izgubila pet biračkih mjesta na Slovenskoj plaži koja je trenutno u službi turizma. Građani će, kako je naveo, o novim mjestima biti blagovremeno obaviješteni kada ih MUP potvrdi. R. P.
Predsjednik LP poručio premijeru Spajiću
javni nastupi na društvenim mrežama, kao i u medijima. - Čini se da se Knežević uklopio u sistem senzacionalizma, kao i u sistem vlasti koji traje nakon 30. avgusta 2020. godine - rekao je Živković.
On je dodao da Knežević ima priliku da iznese sve što želi pred nadležnim državnim organima. Živković je ocijenio da je dobro što su državni organi Velike Britanije u ovom trenutku donijeli odluku o ekstradiciji Kneževića.
- Ne bih mistifikovao ovaj politički ili društveni momenat koji opterećuje Crnu Goru, ostavio bih nadležnim organima da rade svoj posao - dodao je. R. P.
Jednoglasna odluka Svetog arhijerejskog sinoda Crnogorske pravoslavne crkve
Centralna proslava Vaskrsa u Crkvi Svetog
Petra Cetinjskog u Kotoru
PODGORICA- Na osnovu jednoglasne odluke Svetog arhijerejskog sinoda Crnogorske pravoslavne crkve, ove godine će se centralna proslava Vaskrsa održati u Crkvi Svetog Petra Cetinjskog u Starom gradu u Kotoru, gdje će se služiti sveta arhijerejska liturgija sa početkom u 9 ura. Razlog tome je, kako se navodi u saopštenju Crnogorske pravoslavne crkve, koje potpisuje mitropolit Mihailo, trenutna uzurpacija Crkve Svetog Ivana Crnojevića na Cetinju od strane, kako su naveli, raščinjenog vikarnog episkopa i njegove družine, o čemu se već vodi sudski postupak. -U Crkvi Svetog Ivana Crnojevića na Cetinju se vrše službe
bez blagodati, kao i nekanonski obredi u vezi sa donošenjem lažnih moštiju iz Rumunije, dobijenih od osuđivanih prevaranata, čime se dovode u zabludu Crnogorci - navodi se u saopštenju CPC. Po okončanju sudskog postupka, Crkva Svetog Ivana Crnojevića će, kako kažu, biti ponovo osveštana i u njoj će se uspostaviti redovna bogosluženja. Svetom vaskršnjom arhijerejskom liturgijom u Crkvi Svetog Petra Cetinjskog Čudotvorca u Kotoru će načalstvovati arhiepiskop cetinjski i mitropolit crnogorski Mihailo uz sasluženje sveštenstva i sveštenomonaštva Crnogorske pravoslavne crkve - dodaju u saopštenju. R.P.
PODGORICA - Predsjednik
LP Vatroslav Belan poručio je premijeru Milojku Spajiću da razumije što je novoizabranom predsjedniku Vlade Srbije Milošu Vučeviću morao uputiti čestitku povodom sastavljanja njegovog pro-putinovskog kabineta. Poručio je Spajiću i to da je mogao naglasiti još jedan detalj – „da Crnu Goru niko nije predao, posebno ne neke
bivše vlade Srbije, jer Crna Gora nije bila niti će biti njihovo vlasništvo“. - Čestitku su brzo uputili i neki od najviših funkcionera EU, koja se valjda bori protiv ruskog uticaja na ZB i u Evropi, tako da je apsolutno logično da je uputimo i mi, i naravno, kako drugačije, iskažemo uvjerenje o zajedničkoj evropskoj perspektivi. Jer ko će snažnije zajednički raditi na toj per-
spektivi do, recimo, gospodin Aleksandar Vulin, gospođa Milica Đurđević-Stamenkovski i gospodin Milan Knežević. U to vjeruju, još uvijek aktuelni, lideri EU, moramo i mi. Dakle, u tom dijelu se potpuno razumijemo - kazao je. Dodao je da je Vučeviću mogao naglasiti još jedan detalj. - Ono što ste možda, ali samo možda, mogli napisati u čestitki je jedan sitni, mali, stidljivi
P.S.(post scriptum) u kojem bi ukazali uvaženom premijeru Srbije da Crnu Goru niko nije predao, posebno ne neke bivše Vlade Srbije, jer Crna Gora nije bila niti će biti njihovo vlasništvo, i da smo spremni samo na toj osnovi graditi bilateralne bratske odnose. Taj P.S. bi možda ukazao da štitite ugled, dostojanstvo i istoriju Crne Gore i da imate zericu hrabrosti i samopoštovanja kao njen premijer. No dobro, jasno je zašto je jedan takav stidljivi P.S. izostao. Nije mudro stati na žulj onima koji su nam sastavili Vladu i drže nam je na okupu. Stoga se izvinjavam što grintam –zaključio je Belan. R. P.
PODGORICA - Imamo institucija više nego smo ih ikad imali. Sve postoje na papiru, uglavnom ne znaju što im je posao, međusobno ne sarađuju, a ukoliko se nečim ipak bave to čine na inicijativu spolja, najčešće iz Beograda i pravoslavne crkve Srbije, koje, mora im se priznati, veoma uspješno, uz punu saradnju i neverbalnu podršku građana Crne Gore privode kraju vraćanje ove države u svoju neprikosnovenu sferu uticaja – kaže u intervjuu Pobjedi akademik i prof. dr Radovan Radonjić.
Ističe da su ,,komesari“ u mantijama po osvajanju vlasti, 30. septembra 2020, rasporedili svojih 12 ,,apostola“, od kojih dvojica i danas glavne ključeve zemlje drže u svojim rukama i promptno su zavladali svim njenim institucijama.
POBJEDA: Ustavni sud smatra da je sramni Temeljni ugovor potpuno regularan i tako daje legitimitet krađi sakralnog nasljeđa i identiteta jednog naroda u srcu Evrope? Imate li šta reći za naše institucije?
RADONJIĆ: Imao bih puno toga, ali ću se ograničiti na sljedeće četiri stvari. Prvo, imamo institucija više nego smo ih ikad imali. Sve postoje na papiru, uglavnom ne znaju što im je posao, međusobno ne sarađuju, a ukoliko se nečim ipak bave to čine na inicijativu spolja, najčešće iz Beograda i pravoslavne crkve Srbije, koje, mora im se priznati, veoma uspješno, uz punu saradnju i neverbalnu podršku građana Crne Gore privode kraju vraćanje ove u svoju neprikosnovenu sferu uticaja. Drugo, kad bi Crna Gora imala stvarne institucije koje znaju što im je posao i rade ga odgovorno, tada bi bila zemlja čiji čelnici bi makar na nivou pojmovno-kategorijalnog znali što su država, pravo, sloboda, nezavisnost, suverenost, Ustav i drugi narativi i akti koje su politički i etički dužni da poštuju kao svetinje, umjesto što sebi dozvoljavaju sluganstvo i rukoljublje nepismenim tuđim popovima, ili, što je i za njih i za državu na čijem su čelu još veće poniženje, pretvaraju Crnu Goru u prostor čije tobožnje približavanje Evropskoj uniji i bar neki napredak u unutrašnjoj stabilnosti zemlje treba da dokazuju lovom na organizovane kriminalne bande, a same su kriminalna banda bez presedana, čiji pravosudni organi uz njihovo znanje i saglasnost glume odlučivanje po precedentnom pravu, iako ono nije imanentno našem pravosuđu. Pa i to čine neznalački i prevarno, jer je Temeljni ugovor države Crne Gore sa pravoslavnom crkvom Srbije apsolutno neuporediv sa ugovornim aktima potpisanim sa drugim vjerskim zajednicama u ovoj zemlji. Treće, „naše institucije“ su i predsjednici države, Skupštine, Vlade, te inokosni šefovi vojske, svih sudova i da ne nabrajamo, inače svi jedna-
Akademik
prof. dr Radovan Radonjić kaže da Crna Gora sa SPC na svom državnom
Bacili smo Crnu Goru i nemamo pravo ni
ko obavezni da poštuju Ustav svoje zemlje, ali niko se od njih ne nađe pozvanim da reaguje na odluku Ustavnog suda, što znači da su jednako kao i taj sud saglasni sa njegovom odlukom i time sebe svrstali skupa s njim za arhetipske veleizdajnike svoje zemlje. Štoviše, „naši organi“ u „našoj zemlji“ počeli su, evo neko doba, da kategoriju građanina-nosioca suverenosti zamjenjuju „srpskim biračkim ekskluzivizmom“, kao univerzalnim legitimnim pokrićem kojim u tobože građanskoj državi etničke Crnogorce lišavaju prava da u svojoj zemlji učestvuju u bilo kom organu izvršne i sudske vlasti. Kad ovo kažemo ne amnestiramo nikoga od odgovornosti za počinjena nedjela, već žigošemo neljudskost na djelu u odnosima prema Crnogorcima. Četvrto, ništa od ovoga nije nam ni novo, ni nepoznato barem par stotina godina unazad. Stoga bi red bio da građani Crne Gore, koji ovu državu smatraju svojom i žele da u njoj žive kao civilizovani i slobodni ljudi, prestanu već jednom da se ponašaju poput ,,pacifističkih narikača“, koje stalno ,,iznose na vidjelo“ što nam rade, ali ćute kao zaliveni kad bi trebalo da kažu što svaki od njih pojedinačno i svi skupa čine da ne bude tako.
POBJEDA: Na Javnom servisu gostuju popovi koji govore o abortusu i promjeni pola, objavljuju se filmovi koji slave ,,srpske Vasojeviće“, a u Pljevljima niču murali kao da su u srcu Šumadije. Ako je ovako lako izgubljena građanska Crna Gora, onda su joj i temelji bili od pijeska? Gdje smo pogriješili?
RADONJIĆ: Pa, evo, da izložimo hronološki makar dio toga gdje smo zakazali, iako to ne činimo prvi put da bi bilo toliko nepoznato.
Prvo. Formalno, makar, prva velika greška te vrste učinjena je Danilovom reformom pravoslavne vjerske organizacije u Crnoj Gori 1856. godine, kada je na sebe preuzeo izbor mitropolita, doveo na čelo crkve Srbina iz Zadra, uveo svetosavlje u Crnu Goru i od sveštenika napravio sebi podvlasne državne činovnike. Danilovu grešku je pokušao da ispravi knjaz Nikola, tako što bi Crnogorsku pravoslavnu crkvu jasno odvojio od Srpske. U tu svrhu se, januara 1904. donosi Ustav Svetog sinoda u Knjaževini Crnoj Gori, u čijim članovima 39. i 40. je zapisano: ,,Državna vjera je u Crnoj Gori istočno pravoslavna. Crnogorska je Crkva auto-
Ništa od ovoga što nam se dešava nije nam ni novo, ni nepoznato, barem par stotina godina unazad. Stoga bi red bio da građani Crne Gore, koji ovu državu smatraju svojom i žele da u njoj žive kao civilizovani i slobodni ljudi, prestanu već jednom da se ponašaju poput ,,pacifističkih narikača“, koje stalno ,,iznose na vidjelo“ što nam rade, ali ćute kao zaliveni kad bi trebalo da kažu što svaki od njih pojedinačno i svi skupa čine da ne bude tako – kaže Radonjić
kefalna. Ona ne zavisi ni od koje strane crkve, ali održava jedinstvo u dogmama s istočno pravoslavnom Vaseljenskom Crkvom“.
No, knjaz Nikola, ne uspijevajući da lično istraje na tom opredjeljenju, svojim narednim korakom poništava sve efekte ustavnog uređenja i određenja pozicije Crnogorske pravoslavne crkve. Naime, prilikom ustoličenja Gavrila Dožića za mitropolita pećkog, određujući zadatke ovome na novoj funkciji, knjaz ističe da je Peć ,,bila ognjište srpske crkve i moći srpskog duha“, usljed čega Dožićev zadatak nije samo da uči narod vjeri pravoslavnoj, već i da ,,utvrđuje u njemu ljubav prema domovini“. Zadatak mu je, dakako, još i to da preko reafirmacije Peći kao duhovnog centra ojača za Crnu Goru uvijek važne veze sa Rusijom i njenom crkvom, jer ,,Peć je bila srpska Moskva, a Moskva je čedna majka ne samo braće ni Rusa, nego i naša, jer ona ne je branila u mučnim vremenima i ozaravala vjerom u Boga i u pobjedu naše pravedne misli“. Na ovo niko u Crnoj Gori ne reaguje.
Drugo. Etički i politički podučavana od strane dvojice knjaževa Petrovića, da je njen prevashodni interes odbrana srpstva i slovenstva, kojima i sama pripada, Crnogorska pravoslavna crkva se 1918. svrstava uz ,,ujedinitelje“, što potvrđuje odlukom od 18. decembra te godine, o prisajedinjenju NEZAVISNE ,,Srpsko-Pravoslavne Sv. Crkve“ u Crnoj Gori autokefalnoj Pravoslavnoj crkvi u Kraljevini Srbiji. Donosilac te odluke - Sveti sinod CPC bez kvoruma - vrši pri tome još dva veoma teška i gruba falsifikata: onaj kojim istočnopravoslavnu vjeru Crnogoraca preimenuje u ,,srpsko-pravoslavnu“; onaj kojim CPC oduzima određenje ,,autokefalna“ i pripisuje ga SPC, iako ga ova, kako se lijepo vidi u dekretu Aleksandra Karađorđevića, prije stvaranja jedinstvene Srpske pravoslavne crkve u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca („Ukazom regenta Aleksandra Karađorđevića 17. juna 1920. godine obrazovana je jedinstvena autokefalna Srp-
Sve moje crne prognoze
su se, nažalost, ostvarile
POBJEDA: Odavno pišete i upozoravate na sve što čini Crkva Srbije. Sve ovo ste predvidjeli da je neko imao da sluša. Jesmo li dotakli dno ili ima još prostora za pad?
RADONJIĆ: Iskreno, nijesam očekivao ovo pitanje. No, kad je tu, odgovoriću i na njega, mada će vjerovatno mnogi to smatrati neukusnim. Prvo. Vrlo sam ponosan na ovaj dio svog životnog angažovanja, iako mi donosi više bola nego zadovoljstva. Tačno je, zbilja, na moju veliku žalost, da su se sve moje crne prognoze, rečene ponekad i po trideset godina ranije, ostvarile. Evo primjera kako to izgleda: a) da je samo 3-4 mjeseca nakon prevrata u Crnoj Gori, iz vrha AB prevratnika emitovana poruka: - da duhovna trulež u Crnoj Gori, iz vremena prethodnika na vlasti, prvenstveno vidi u „bolesnim halucinacijama“ ovih o velikosrpskom hegemonizmu; - da je „bestidno…, a na sreću pokazalo se i besplodno, dugogodišnje plašenje crnogorskog naroda potencijalnim velikosrpskim hegemonizmom“ (Titograd, Pobjeda, 26. april 1989, str. 10); - da „ono što se dešavalo (u Crnoj Gori - R. R.) od oktobra do januara, kao i poslije januara, dokazuje da narod nije bio izmanipulisan ni spolja ni iznutra“, te da „na njegovom čelu nijesu bili četnički sinovi
ska pravoslavna crkva u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca prisajedinjenjem autokefalnih crkava: Karlovačke; Crnogorsko-Primorske i dvaju episkopija: Bokeljsko-Dubrovačke i Dalmatinsko-Istrijske sa Pravoslavnom crkvom Kraljevine Srbije u jednu: autokefalnu ujedinjenu Srpsku pravoslavnu crkvu Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca“). Ni na ovo niko u Crnoj Gori ne reaguje.
već najprogresivniji izdanci mlade generacije“, odnosno da „ovi događaji nijesu nikakvo ’posrbljavanje’ i ’nacionalna rasprodaja’ Crne Gore nego odluka i volja da se vrati dostojanstvo crnogorskoj naciji i svima koji bratski i u slozi žive na području Crne Gore.“ (Deseti vanredni kongres Saveza komunista Crne Gore, Beograd, 1989, str. 4): b) da sam 3. oktobra 1992. godine u jednom intervjuu rekao: ,,Antinomija Srpska pravoslavna crkva – Crnogorska država spada u red nepomirljivih. Problemi koji iz nje emaniraju javljaće se, možda čak i u još oštrijem i neprijatnijem vidu, sve dotle dok ili Crna Gora ponovo dobije svoju autokefalnu crkvu, ili pak Srpska pravoslavna crkva ne učini Crnu Goru svojim državnim prostorom“ (,,Liberal“, Podgorica, 3. oktobar 1992, str. 13); c) da je deset godina nakon tog intervjua, iz vrha aktuelne vlasti orbi et orbi lansirana ocjena o rovitoj crnogorskoj suverenosti, pri čemu je asocijacija na uzrok tog stanja bila veoma koincidentna sa ocjenom iz mog intervjua, da bi tačno deset godina bila sasvim identična s njom. Treće. Što se pitanja o nivou pada naše zemlje tiče, odgovoriću aforizmom Jiržia Leca, koji glasi: ,,Kad si i na dnu, ne očajavaj. Samo oslušni pažljivije i čućeš nekoga ispod sebe“!
Treće. Zakon o Srpskoj pravoslavnoj crkvi donijet je 8. novembra 1929. godine. Crkvena imovina, fondovi i zadužbine ostali su i dalje pod nadzorom države, koja je sebi zadržala pravo da i dalje vrši eksproprijaciju preostale crkvene imovine, a kralj je i dalje imao pravo da potvrdi ili ne potvrdi izbor episkopa i patrijarha. Ni na ovo niko u Crnoj Gori ne reaguje.
Četvrto. S obzirom na to da poslije raspada prve Jugoslavije niko nije pokretao pitanje sukcesije Srpske pravoslavne crkve te države i njene imovine, grupa od 78 sveštenika bivše CPC, koji su učestvovali u Drugom svjetskom ratu kao borci u jedinicama NOV i POJ, u Nikšiću je 15. i 16. juna 1945. godine održala skupštinu na kojoj je formirala Udruženje pravoslavnih sveštenika Crne Gore i formirala dva prijedloga: da se i u Jugoslaviji formira takvo udruženje, koje bi faktički značilo održavanje međusobne veze sveštenstva, ali ne i zajedničke crkve i imovine. To tada na jugoslovenskom vrhu nije prihvaćeno, tako da je sve ostalo kao i do tada. Ni na ovo niko u Crnoj Gori ne reaguje. Peto. Crnogorsko sveštenstvo se služilo domicilnom crkvenom imovinom i preko svog Udruženja imalo relativno dobre odnose sa novim vlastima sve do oživljavanja stare ideje o izgradnji Mauzoleja Petru II na Lovćenu. Pokretanje tog pitanja ličilo je na otvaranje Pandorine kutije privremeno storniranih srpsko-crnogorskih međucrkvenih i međudržavnih problema. Što sve Srpska pravoslavna crkva smatra svojim vlasništvom u Crnoj Gori može se zaključiti na osnovu njene žalbe Saveznom ustavnom sudu povodom odluke da se gradi Mauzolej na Lovćenu, u kojoj, pored ostalog, piše: „Nesporno je da je Mitropolija crnogorsko-primorska organ Srpske pravoslavne crkve i da su odlukom o rušenju Crkve Sv. Petra Cetinjskog u kojoj se nalazi grob vladike Petra II Petrovića Njegoša povređena osnovna prava Crkve garantovana Ustavom SFRJ, Zakonom o pravnom položaju verskih zajednica, Zakonom o zaštiti spomenika kulture, Zakonom o nacionalizaciji, Zakonom o eksproprijaciji, kao i svim drugim propisima koji regulišu osnovna prava vlasnika nepokretne imovine na teritoriji SFRJ“. U raspravama pokrenutim povodom podizanja Mauzoleja na Lovćenu crnogorska vlast je imala čvrst stav da joj
državnom prostoru ne može biti suverena i upozorava da je pasivnost građana najveći problem
Goru na koljena ni da kukamo
pravo da to uradi neće određivati niko izvan Crne Gore, pa ni Srpska pravoslavna crkva. Imala je u tom pogledu i podršku mnogih izvan Crne Core, koji su i javno saopštavali da tim činom dižu glas „protiv diktiranja što Crnogorci smiju, a što ne smiju da rade“. Problem je, međutim, bio u tome što je u datom odmjeravanju snaga poenta bila na pitanju ko je jači, a ne na pitanju ko ima pravo da odlučuje kako će stvar sa projektom Mauzoleja biti riješena. Izjava Veljka Milatovića, predsjednika Odbora za podizanje Mauzoleja, povodom stava Srpske pravoslavne crkve da je u njenoj nadležnosti „crkva na Lovćenu“, odnosno povodom pitanja da li će Mauzolej imati „bilo kakvo obilježje religioznog karaktera“, naime, glasi: „Stav Srpske pravoslavne crkve poznat nam je još od ranije. Odbor realizuje odluku organa SR Crne Gore o izgradnji Mauzoleja i ne odstupa od tog projekta, jer to ne može, niti želi“. O tome, otkud pravo Srpske pravoslavne crkve da se stara o crnogorskom mitropolitu i otkud pravo bilo kome u Crnoj Gori da se s tim miri – ni riječi! Do toga svakako nije došlo zbog toga što se nije bilo obaviješteno o tome što sve Srpska pravoslavna crkva smatra svojim u Crnoj Gori. Nije ni zbog nedostatka (sa)znanja da Srpska pravoslavna crkva na to što je smatrala svojim u Crnoj Gori nije imala nikakvo pravo. Nije se bilo ni bez formalne inicijative da se to pitanje najzad riješi: nju je veoma precizno i jasno, uz krajnje tolerantan stav prema eventualnim zahtjevima crkve da se u kripti Mauzoleja na Lovćenu postave odgovarajući religiozni simboli, pokrenula Skupština opštine Cetinje. U tom cetinjskom dokumentu piše: „Današnje nelegitimno stanje Crnogorske pravoslavne crkve je zaostatak prošlosti. Sada je ova crkva u stanju interegnuma, te otuda treba pokrenuti pitanje kanonske i ustavne organizacije Crnogorske pravoslavne crkve, od strane ustavnih vršilaca vlasti u Crnoj Gori“. Istorijska odgovornost tadašnje crnogorske vlasti za „previđanje“ tog pitanja, čime god da je bilo uslovljeno, nije manja od odgovornosti njenih nasljednika dvadesetak godina kasnije koji će, u ime „zaštite“ Crnogoraca od „krivovjerja“, žustro ustati protiv obnove Crnogorske pravoslavne crkve.

Šesto. ,,Redovno zasedanje Svetog arhijerejskog sabora Srpske pravoslavne crkve održano u maju 1996. godine iznedrilo je sledeću odluku: „Bez obzira na raspad versajske, odnosno SFR Jugoslavije, jurisdikcija Srpske pravoslavne crkve i dalje se prostire na sve pravoslavne na toj teritoriji“. Čak ni na to niko u Crnoj Gori nije reagovao. A, dovoljno je bilo nereagovanje Crne Gore na samo jedan od navedenih šest primjera, pa da svako pitanje otkud danas ovakvo stanje s pravoslavnom crkvom u Crnoj Gori bude suvišno.
POBJEDA: Ovaj Vaskrs dočekujemo bez Crnogorske pravoslavne crkve, ne zna se ko je vodi, niti kuda ide. Jesu li Crnogorci zbog zavisti i sujete ostali bez jednog od obilježja njihove države?
RADONJIĆ: Jesu, Crnogorci su ostali bez najvažnijeg obilježja njihove države, a time, suštinski, i bez najvažnijeg obi-
lježja sebe samih! S tim, što crkva nikada u njihovoj istoriji nije bila to najvažnije obilježje. Nikada!
Najvažnije obilježje Crnogoraca bilo je i ostalo Sloboda, Junaštvo i Poštenje. Dok je bilo toga, bilo je i Crnogoraca. Bez toga – kakvo je stanje uglavnom danas – ima njenih rezidenata više nego ih je ikada bilo, ali nema Crnogoraca. Jer da njih ima, ovom zemljom ne bi upravljali razni derivati formule B.B.B., kojom genijalni general Koča obuhvati svoje sugrađane - ,,bez da mu je od eventualne njihove pobune protiv takvog kvalifikativa falila dlaka s glave“. Uostalom, zar je situacija u Crnogorskoj crkvi bila bolja u vrijeme mitropolita Petrovića, pa ona ovdje opisana iz 1918, pa ona 1941, u doba održavanja Petrovdanskog sabora na Cetinju i tokom Drugog svjetskog rata, pa ona iz vremena kampanje protiv podizanja Mau-
počeli da kukumavčimo… E, vala, naplakali smo se!
POBJEDA: Jedan od glavnih stratega Srpske pravoslavne crkve vodi Univerzitet. Bira u redovnog profesora Vesnu Bratić protiv koje je podnešeno stotine tužbi, na Filozofskom fakultetu se odavno izučava istorija Srbije, a profesori ćute. Dobre plate i okrečeni kabineti vrijede više od identiteta?
Osim toga, ta crkva se, za razliku od četvrt vijeka vladajuće suverenističke koalicije, nije borila za osvajanje državne vlasti da bi njome igrala, nego je 30. avgusta 2020, osvojila vlast da bi bez pomoći te koalicije sama u svemu upravljala ovom državom. I to, na svoj način, i s ciljem koji u odnosu na ovu državu ima, čini đavolski temeljito.
zoleja na Lovćenu, pa konačno ona koju su nam pod ruku sa Crkvom Srbije donijeli četničko-informbirovski mladi, pametni i lijepi AB revolucionari prije četvrt vijeka? Nije! Konačno, što smo uradili da pomognemo, ako nam je bilo stalo do svoje crkve, da se 1993. godina obnovljena CPC čvrsto uspravi na svoje noge i dobije mjesto u duhovnoj i političkoj superstrukturi društva mjesto koje joj pripada. I tako skinemo ,,prokletstvo“ sa veličanstvenog Cetinjskog manastira, kojim bi se dičila svaka evropska zemlja, da u njemu još nije stolovao duhovnik koji voli Crnu Goru. Umjesto da to učinimo tada, kada smo prvi put dobili takvu crkvu, prhvatili smo, ne znamo kome za inat, da se poizmaknemo od terora policije i počnemo da badnjake ložimo po trgovima i privatnim imanjima. Tada smo i Crnu Goru i sebe bacili na koljena i bez ikakvog prava na to
RADONJIĆ: Vjerujem da ste tačno opisali stanje na Univerzitetu Crne Gore, jer mene tamo ne zovu otkad sam pošao u penziju, pa nemam lični uvid u tamošnja zbivanja. A, to što pravoslavna crkva Srbije tamo raspoređuje svoje kadrove i upravlja tom ustanovom, sasvim je očekivano i normalno. Ona se nije borila za vlast u Crnoj Gori da bi se, kad je osvoji, igrala s njom žmurke popot suverenističke koalicije koja je četvrt vijeka bila na vlasti da bi je, na kraju, uz srdačne čestitke ,,na demokratskom iskoraku zemlje“, predala na upravljanje tuđoj i neprijateljskoj crkvi. ,,Komesari“ u mantijama su, naprotiv, po osvajanju vlasti, 30. septembra 2020, rasporedili svojih 12 ,,apostola“, od kojih dvojica i danas glavne ključeve zemlje drže u svojim rukama i promptno su zavladali svim njenim institucijama. I sasvim je bilo normalno očekivati da u svojoj agendi strateških uporišta za očuvanje te vlasti i pripremu kadrova koji će je naslijediti i nepokolebljivo slijediti u fokusu ima Univerzitet. U takvim vrtovima edenskim primaju se zasadi ni opšteobavezujućeg hrišćanskog VII kanona IV Vaseljenskog sabora, koji glasi: „Koji su jednom stupili u klir ili monasi, odredismo da ne mogu stupiti ni u vojsku, ni u dostojanstvo svetske službe. Koji se na ovo usude, i ne pokaju se, da se vrate na ono što su radi Boga ranije izabrali, neka budu anatemisani“; ni jednako važeća božja zapovijest iz 24. glave Jevanđelja po Mateju, koja glasi: ,,Niko ne može služiti dvojici gospodara; jer će jednoga mrzjeti a drugoga voljeti. Ili će jednom biti privržen, a drugoga prezirati; ne možete služiti Bogu i mamonu“. Najvećem dijelu jednako prevratničkih i prevarantskih duhova iz reda aktuelnih crnogorskih ,,akademskih zajednica“, koji misle da svoje veoma oskudne intelektualne i moralne afinitete i kapacitete mogu da supstituišu pogurenim bauljanjem za nepismenim popovima u litijaškim gomilama. Tamo je, kako bi Krleža rekao, ,,toplo ali smrdi“! U konkretnom slučaju, svakako ne samo od znoja i zadaha mnoštva bolesno frustriranih tjelesa u masi, nego i od ne male količine papica i kakica beba koje rodoljubive mame za sitne pare vozaju u kolicima po rubovima tih povorki da bi ih, u nekom trenutku, možda zaštitile od eventualnih uznemiravanja sa strane ,,organa reda“.
POBJEDA: Kako tumačite ovo akademsko propadanje?
RADONJIĆ: Takvo nešto je, u principu, tragedija za svaku državu, pa i za Crnu Goru. Jer, teško je zamisliti da mala država i bukvalno odsvud stiješnjena, poslije milenijuma opstojavanja upravo zahvaljujući svojoj mudrosti, etici i filozofiji umijeća rvanja sa teškoćama i iskušenjima kakve je teško i zamisiti, a kamoli odoljeti im, u treće hiljadugodište nove ere ulazi pod upravom jedne od vjerovatno najkonzervativnijih crkava u istoriji hrišćanstva – čija je filozofija religije eklatantno robovlasnička. Svjesno odvajati čovjeka od sebe samoga, upućivati ga na mistiku, mitove, kultove i bajke, umjesto na vlastiti zdrav razum i sasvim prirodno mu predestinirano stvaralaštvo, nije samo idiotizam koji ubija prvim metkom, nego i zločin koji se ničim ne može dovoljno kazniti. Gore od tog stanja je to što na vidiku nema suvislog odgovora na njega. Jer – čekati da se prosvijetli trista godina zamućivani crnogorski um, čista je utopija; to ne bi trajalo manje godina nego je trebalo da se dovede na ovaj nivo, a vrijeme ne čeka; – nadati se u nekakvo pomirenje dželata i žrtve, još veća je ludost; jednako je ludo i vjerovati da Crna Goga sa SPC na svom državnom prostoru može biti suverena, što je opet uslov svih uslova da ne završi kao kolonijalni prirepak neke od velikih sila; – vjerovati da bi neka harizmatična ličnost snažnog uma našla rješenje tipa svojevremenog obraćanja Aristotela Grcima, uvjeravajući ih da je njihov stvarni život i interesi s one strane rođakanja, odnosno rodbinskog povezivanja helenskih zemaljskih prvaka sa bogovima, koje su izmislili njihovi sunarodnici istoričar Herodot i pjesnik Hesiod, nema smisla budući da mi, uprkos izvjesne sličnosti nastanka naših mitova i bajki, nemamo ni Aristotela, ni onovremeno anticipativnu moć Helena, iako je naša negda možda bila i veća; - jednako uzaludno bi bilo pozivati se i na Aristotelova uvjerenja da država ima smisla samo ako je obdarena slobodom i punom samodovoljnošću, ako je pod kontrolom onih koji su je stvorili i dok se stara o njihovom dobru, budući da ovu našu današnju državu, koja je u svemu antipodna toj idealnoj Aristotelovoj, baš zato što je takva, sigurno podržava većina njenih građana. Marija JOVIĆEVIĆ
INTERVJU: Izvršni direktor Elektroprivrede Crne Gore Ivan Bulatović
Jedna od mogućih opcija i povećanje cijene struje
PODGORICA - Očekujem da će Elektroprivreda (EPCG) u mom mandatu biti uspješna i profitabilna, a u fokusu će mi, svakako, biti investicije kako u pogledu razvoja postojećih, tako i u dijelu koji se odnosi na valorizaciju novih izvora energije, jer se samo na taj način ozbiljno doprinosi dugoročnoj održivosti sistema i energetske nezavisnosti Crne Gore – saopštio je u intervjuu Pobjedi izvršni direktor EPCG Ivan Bulatović
On je naveo da broj zaposlenih u energetskim kompanijama koje se nalaze u okviru EPCG grupe jeste doživio rast u posljednjih nekoliko godina, ali smatra da sve zaposlene treba uposliti tako da budu od maksimalne koristi za sistem. Bulatović, koji se od 30. januara ove godine nalazi na čelu najznačajnije crnogorske kompanije, najavio je da je u narednom periodu jedna od mogućnosti i povećanje cijene električne energije, ali na način da se to, kako kaže, ne odrazi na ranjive kategorije.
POBJEDA: Krajem januara ove godine, nakon konkursa, izabrani ste za izvršnog direktora EPCG. Što Vas je motivisalo da se prijavite na konkurs i koji su Vaši glavni ciljevi dok budete na toj poziciji?
BULATOVIĆ : Na konkurs sam se prijavio radi novih izazova i želje da znanjem i iskustvom koje sam sticao radom u energetici doprinesem novom zamahu razvoja tog sektora u Crnoj Gori. Diplomirani sam elektroinženjer, s ozbiljnim iskustvom rada i rukovođenja u organima vrlo respektabilnih kom-
Što se tiče cijene električne energije za domaćinstva, one su u Crnoj Gori najniže u regionu i to je možda i jedina roba koja, u minulom periodu, nije poskupila, tako da smatram da je, posve nezavisno od ekološke rekonstrukcije Termoelektrane, jedna od mogućnosti svakako i povećanje, ali na način da se to ne odrazi na ranjive kategorije – saopštio je direktor EPCG Ivan Bulatović, dodajući da EPCG uvijek mora da vodi računa o balansu između svoje statutarne obaveze da stvara profit i društvene odgovornosti u smislu zaštite najranjivijih kupaca

panija i organizacija, kao što su EPCG, Crnogorski elektroprenosni sistem, Centar za koordinaciju sigurnosti iz Beograda, Coordinated Auction Office in South East Europe (SEE CAO) u vlasništvu osam prenosnih sistema iz Jugoistočne Evrope, Terna Crna Gora (dio stranog društva Terna Italija) i Privredna komora kao predsjednik Odbora za energetiku i rudarstvo. Takođe, autor sam desetina radova na temu energetike, kako u Crnoj Gori, tako i u inostranstvu. Vjerujem da sam radom na najod-
Željezara uz strateškog partnera ima perspektivu
POBJEDA: Propala su dva tendera za zakup pogona EPCG - Željezare (Čeličanu i Kovačnicu), jer nije bilo kvalitetnih ponuda. Da li ste očekivali veće interesovanje i kvalitetnije ponude na tenderima za ove pogone? Da li EPCG - Željezara ima perspektivu i da li očekujete da se ipak nađe strateški partner za tu kompaniju?
BULATOVIĆ: Tenderi su pokazali da postoji interesovanje za zakup pogona Željezare, što nas čini umjerenim optimistima u smislu uvjerenja da će se, u dogledno vrijeme, pronaći respektabilan partner. Na pomenute tendere su se javljale ozbiljne kompanije i to je svakako nešto što treba da nas ohrabri, s tim što iz nekih tehničkih razloga nije došlo do realizacije. Smatram da Željezara, imajući u vidu njen solarni potencijal i planirane aktivnosti na tom prostoru, uz izbor adekvatnog strateškog partnera, ima ozbiljnu perspektivu.
govornijim pozicijama u tim kompanijama i asocijacijama pokazao da sam u stanju da se suočim sa najozbiljnijim iskušenjima i u EPCG. Takođe, od ogromnog značaja je i to što se na čelu Ministarstva energetike i rudarstva nalazi prof. dr Saša Mujović, čovjek u čije ljudske i profesionalne kvalitete mnogo vjerujem, a mislim da svi prepoznajemo njegovu namjeru da poboljša stanje u crnogorskoj energetici. Očekujem da će kompanija u mom mandatu biti uspješna i profitabilna, a u fokusu će mi, svakako, biti investicije kako u pogledu razvoja postojećih, tako i u dijelu koji se odnosi na valorizaciju novih izvora energije, jer se samo na taj način ozbiljno doprinosi dugoročnoj održivosti sistema i energetske nezavisnosti Crne Gore.
POBJEDA: Kako ocjenjujete prošlogodišnje poslovne rezultate Elektroprivrede i njenih kćerki kompanija (CEDIS, Rudnik uglja, EPCG - Željezara, EPCG - Solar gradnja...) iako tada nijeste bili na čelu kompanije? Da li će EPCG grupa prošlu godinu završiti u plusu?
BULATOVIĆ: Poslovni rezultati su, razumije se, veoma važni, ali ne moraju uvijek da budu jedino mjerilo kvaliteta u radu jedne kompanije, budući da zavise od mnogo
faktora na koje je nemoguće uticati. Poslovni rezultat EPCG u minuloj godini je dobar, s tim što predstavlja kombinaciju više faktora, počev od hidrologije, preko spremnosti naših postrojenja, pa sve do povoljnih cijena na berzi. Kompanija je, prije oporezivanja, ostvarila rezultat u iznosu 65,87 miliona eura. Ako govorimo o EPCG grupi, tu je, takođe, ostvaren dobar, pozitivan poslovni rezultat.
POBJEDA: Kakvi su rezultati kompanije EPCG u dosadašnjem dijelu ove godine? Da li ste zadovoljni tim rezultatima i što je na njih najviše uticalo? Da li očekujete da kompanija i ovu godinu završi u plusu?
BULATOVIĆ: Rezultat za dosadašnji dio tekuće godine je veoma dobar, a on, kao što je već navedeno, zavisi kako od hidroloških prilika, tako i od dobrog upravljanja prodajom/ kupovinom na berzi. Prevedeno na jezik brojki, za prva četiri mjeseca 2024. godine ostvaren je uvoz od 339,6 GWh vrijednosti od 23,7 miliona eura, a ako se prisjetimo 2023. godine, za isti period je
uvezeno 265 GWh električne energije, ali zbog većih cijena na tržištu, uvoz je iznosio 33 miliona eura. Tokom istog perioda 2024. godine ostvaren je izvoz električne energije od 593 GWh vrijednosti od 51,8 miliona eura. Ostvarena proizvodnja tokom prva četiri mjeseca 2024. godine je 1.140 GWh. Ostvarene padavine su na nivou od 722 litra po metru kvadratnom (lit/ m²), što je pet odsto manje od prosjeka. HE Piva je proizvela sedam odsto više električne energije u odnosu na plan, HE Perućica je na 90 odsto, dok je TE Pljevlja na 103 odsto u odnosu na plan.
P OBJEDA : Više od četiri decenije (od izgradnje Termoelektrane Pljevlja) država, odnosno Elektroprivreda nije izgradila novi veći stabilni izvor električne energije. Da li i kada treba očekivati izgradnju većih elektrana? Koji su lično Vaši favoriti što se tiče izgradnje elektrana?
BULATOVIĆ: Potpuno je jasno da su Crnoj Gori prijeko potrebni novi izvori električne energije, tako da je naša kompanija usmjerena na izgradnju novih objekata. Cijenim da ugradnja agregata
A8 u HE Perućica - a nedavno smo sa CGES-om potpisali dugo čekani ugovor o izgradnji infrastrukture za priključenje i priključenju - te prevođenje viška vode rijeke Zete u jezera Krupac i Slano, kao i ekološka rekonstrukcija TE Pljevlja, ozbiljno doprinose poboljšanju performansi postojećih postrojenja. S druge strane, u kontekstu priče o novim objektima, u fokusu EPCG su svakako VE Gvozd 1 i 2, Solari 5000+ te hidroelektrane Komarnica, Kruševo i Ćehotina. Što se tiče HE Komarnica, mislim da je to jedan od najboljih projekata za koji imamo pripremljenu dokumentaciju i s kojim se najdalje odmaklo u smislu realizacije. Priključe-
njem planiranih obnovljivih izvora energije na prenosnu mrežu te izgradnjom reverzibilne elektrane Komarnica, elektroenergetski sistem Crne Gore, a samim tim i društvo u cjelini, uključujući i mjesta koja gravitiraju navedenom području, dobili bi nemjerljive benefite. Nakon dobijanja saglasnosti na Elaborat o procjeni uticaja na životnu sredinu pristupilo bi se pregovorima o finansiranju na osnovu kojih bi bio raspisan međunarodni tender za radove i opremu HE Komarnica. Izgradnja HE Komarnica, sa prethodnom izradom glavnog projekta, trajala bi oko sedam godina. Nažalost, ovaj projekat je na čekanju jer su, u minulom periodu, predstavnici prethodne vlade posustali pod pritiskom populizma i nedovoljno dobrog poznavanja svih prednosti ovog projekta. Jer, valja podsjetiti na činjenicu da je HE Komarnica kroz dosadašnji razvoj više puta mijenjala tehnička riješenja i svaki put je bivala energetski manje atraktivna, a ekološki prihvatljivija. Podsjećamo da se prva ideja odnosila na kotu 828 mnm (metara nadmorske visine), pa je zbog zaštite Šavnika smanjena na 818, zbog zaštite ušća Bukovice i Bijele na 816 mnm, a na kraju zbog zaštite kanjona Nevidio na 811 mnm, a projektovan je dodatni mali agregat preko kojeg se ispušta ekološki prihvatljiv protok. Takođe, sva sprovedena istraživanja su pokazala da izgradnjom HE Komarnica i formiranjem pripadajuće akumulacije neće doći do nestanka nijedne biljne ili životinjske vrste. Štaviše, sve biljne i životinjske vrste čija će staništa biti potopljena izgradnjom akumulacije imaju svoja staništa na višim kotama, u istom kanjonu ili u vodotocima uzvodno od buduće akumulacije.
POBJEDA: Kako ocjenjujete broj zaposlenih u EPCG
Poslovni rezultat EPCG u minuloj godini je dobar, s tim što predstavlja kombinaciju više faktora, počev od hidrologije, preko spremnosti naših postrojenja, pa sve do povoljnih cijena na berzi. Kompanija je, prije oporezivanja, ostvarila rezultat u iznosu 65,87 miliona eura. Ako govorimo o EPCG grupi, tu je, takođe, ostvaren dobar poslovni rezultat
Potpuno je jasno da su Crnoj Gori prijeko potrebni novi izvori električne energije, tako da je naša kompanija usmjerena na izgradnju novih objekata. Cijenim da ugradnja agregata A8 u HE Perućica - a nedavno smo sa CGES-om potpisali dugo čekani ugovor o izgradnji infrastrukture za priključenje i priključenju - te prevođenje viška vode rijeke Zete u jezera Krupac i Slano, kao i ekološka rekonstrukcija TE Pljevlja, ozbiljno doprinose poboljšanju performansi postojećih postrojenja
i u kompanijama iz EPCG grupe? Da li ima viška zaposlenih?
BULATOVIĆ: Broj zaposlenih u energetskim kompanijama jeste doživio rast u posljednjih nekoliko godina, a smatr am da sve zaposlene treba uposliti tako da budu od maksimalne koristi za sistem, što se na najbolji mogući način može izvesti kroz razvoj novih projekata kojima se i našoj kompaniji donosi nova vrijednost.
POBJEDA: Termoelektrana (TE) je jedan od glavnih crnogorskih proizvodnih energetskih objekata u kojem se proizvodi oko 40 odsto električne energije. S obzirom na to da će naredne godine TE biti van pogona nekoliko mjeseci zbog ekološke rekonstrukcije, da li se već planira na koji način će biti obezbijeđene potrebne količine električne energije? Da li građani i privreda zbog toga mogu naredne godine očekivati povećanje cijene električne energije?
BULATOVIĆ: Kao ozbiljan menadžment najvažnije kompanije u državi, svjesni smo izazova koji nas čekaju u 2025. godini, što nas je motivisalo da pravovremeno krenemo u nabavku električne energije po povoljnim cijenama. Smatram da EPCG ima i znanje i iskustvo da uspješno prođe kroz sva iskušenja, pa i ono koje se odnosi na zastoj TE Pljevlja zbog radova na ekološkoj rekonstrukciji. Što se tiče cijene električne energije za domaćinstva, moram reći da su cijene u Crnoj Gori najniže u regionu te da je to možda i jedina roba koja, u minulom periodu, nije poskupila, tako da smatram da je, posve nezavisno od ekološke rekonstrukcije, jedna od mogućnosti svakako i povećanje, ali na način da se to ne odrazi na ranjive kategorije. EPCG uvijek mora da vodi računa o balansu između svoje statutarne obaveze da stvara profit i društvene odgovornosti u smislu zaštite najranjivijih kupaca.
S. POPOVIĆ
Zbog rekonstrukcije puteva saobraćajni kolaps od Tivta ka Budvi, kroz Vrmac, Kotor, ka Herceg Novom...


Bageri dočekuju turiste, i Jaz će biti predaleko
KOTOR – Dugogodišnji problem saobraćajnih gužvi u susret i tokom ljetnje turističke sezone na Primorju, ove godine je dodatno izražen zbog intenzivnih radova trase budućeg bulevara na dionici magistralnog puta Tivat - Budva - Jaz.
Ovo je najopterećeniji putni pravac u Crnoj Gori, koji ima najveću frekvenciju saobraćaja na dnevnom nivou od preko 30.000 vozila, pa je i u normalnim uslovima tokom ljetnjih mjeseci protok saobraćaja otežan i usporen, a kilometarske kolone automobila su odavno uobičajena slika. U susret ovogodišnoj ljetnjoj turističkoj sezoni evidentno je da će situacija biti još teža, tako da turistima i građanima
jedino preostaje da se naoružaju strpljenjem do najavljenog roka završetka radova, januara 2026. godine. Radovi na izgradnji bulevara, dužine 16 kilometara, počeli su u januaru ove godine i, prema najavama, biće izgrađena moderna saobraćajnica bulevarskog tipa, sa po dvije saobraćajne trake, trotoarima u cijeloj dužini puta i kružnim tokovima, kao i novi cjevovod Regionalnog vodovoda.Vrijednost projekta je oko 54 miliona eura, a sredstva su obezbijeđena iz kredita Evropske banke za obnovu i razvoj. Investitori radova su Uprava za saobraćaj i Regionalni vodovod „Crnogorsko primorje“. Ministar saobraćaja i pomorstva Filip Radulović kazao je da će se izgradnjom bulevara Tivat - Jaz značajno smanji-
ti gužve u saobraćaju koje su naročito bile izražene u ljetnjim mjesecima, čime će se poboljšati povezanost Aerodroma Tivat sa primorskim gradovima. - Na trasi je planirano da bude izgrađeno 12 kružnih tokova i pet trokrakih raskrsnica na mjestima ukrštanja sa lokalnim saobraćajnicama - kazao je Radulović u januaru nakon obilaska radova na izgradnji bulevara Tivat - Jaz. Međutim, iako nadležni uvjeravaju da će proširenje magistrale Tivat -Jaz u bulevar riješiti dugogodišnji problem zastoja i gužvi na toj saobraćajnici, sve se više čuje i suprotno mišljenje pojedinih saobraćajnih stručnjaka da se ovim projektom neće ništa riješiti. Saobraćajni stručnjaci zastupaju stav da četiri trake
od Tivta do Jaza ne znače ništa jer se sav saobraćaj sa njih onda opet uliva u uske dvije trake postojeće magistrale na Jazu, odnosno Tivtu, te da bi mnogo više efekta bilo da se novac koji će se potrošiti na bulevar, usmjeri na gradnju zaobilaznica iznad Tivta i Budve jer osnovni problem predstavlja tranzitni saobraćaj. I mještani Grblja su istog mišljenja, što su iskazali na protestu održanom početkom marta, negodujući zbog izgradnje bulevara kroz Grbalj i eventualne izgradnje brze saobraćajnice kroz gornjogrbaljska sela, kao i zbog izgradnje trase gasovoda kroz Grbaljsko polje. Protest su organizovale NVO „Bulevar Grbalj“, NVO „Jaz - Mrčevo polje“ i NVO „Jaz plaža“. Duž ove dionice od raskrsni-
ce za Kotor i Tivat do raskrsnice kod „Jugodrva“ sve je raskopano, kretanje autombila je ograničeno na 20 km na sat, zbog čega su na putu od Budve ka Tivtu, ali i kroz tunel Vrmac i u Kotoru gužve postale nesnosne. Samo posljednjeg dana aprila kada je po zvaničnim podacima u Kotoru boravilo preko osam hiljada turista, desio se pravi saobraćajni kolaps, pa se i po nekoliko sati čekalo u kolonama. Ista situacija je i od Aerodroma Tivat do trajektnog prelaza Lepetane - Kamenari i Herceg Novog. Slična situacija je i u prijestonici turizma Budvi, gdje turističku sezonu dočekuju sa bagerima i mašinama koje rade u samom centru grada, a saobraćaj je zbog radova preusmjeren. Iv. K.

PODGORICA- Najveći depozit u crnogorskim bankama iznosi skoro 60 miliona eura, a taj novac nalazi se na računu pravnog lica – nerezidenta.
-Prema mjesečnim podacima od 50 najvećih deponenata koje su banke dostavile Centralnoj banci Crne Gore na 31. 3. 2024. godine, najveći depozit iznosi 58,8 miliona eura, i riječ je o pravnom licu – nerezidentu - saopšteno je iz CBCG.
Na drugoj strani crnogorski i strani građani u našim ban-
kama čuvaju skoro 2,7 milijardi eura. -Prema posljednjim raspoloživim preliminarnim podacima na dan 31. 3. 2024. godine koje su banke dostavile Centralnoj banci Crne Gore, depoziti građana iznose dvije milijarde i 687,8 miliona eura ili 50,40odsto ukupnih depozita u sistemu - navode iz CBCG. Kažu da je u odnosu na isti period 2023. godine, kada su depoziti iznosili dvije milijarde i 503 miliona eura, depoziti građana ostvarili rast od 184,7 miliona eura ili 7,38 odsto. Nešto stariji podaci sa kraja
2023. godine kažu da u našoj državi ima 23 milionera i oni su na kraju prošle godine na računima u bankama imali milion i više eura. Kada je riječ o strukturi depozita fizičkih lica, na depozite po viđenju odnosi se 80 procenata.
-Kratkoročni depoziti, odnosno depoziti do jedne godine čine 88,76 odsto, dok dugoročni depoziti čine svega 11,24 odsto ukupnih depozita u sistemu - kažu u CBCG.
Na drugoj strani, s aspekta ročne strukture ukupnog depozitnog potencijala banaka, na depozite po viđenju odnosi se 82,28 odsto.
-Kratkoročni depoziti, odnosno depoziti do jedne godine čine 91,46 odsto, dok dugoročni depoziti čine svega 8,54 odsto ukupnih depozita u sistemu - saopšteno je iz CBCG. R. P.
Autorke skandalozne mape Balkanske istraživačke mreže, u novembru 2022. se zaklinjale u metodologiju i
Jovanović i Tomović obrisanu crnu propagandu BIRN-a sada predstavljaju kao vrijednosni
PODGORICA – Autorke skandalozne mape Balkanske istraživačke mreže BIRN, u okviru projekta „Mapiranje krajnje desničarskih i ekstremističkih grupa na Balkanu“, novinarka koncerna Vijesti Jelena Jovanović i Dušica Tomović, urednica sajta BalkanInsight na kojem je taj amaterski uradak objavljen sredinom novembra 2022. godine, iako su se u danima nakon objavljivanja „klele“ u metodologiju i istraživačke mehanizme, danas besramno targetiranje novinarki Pobjede i građanskih aktivista predstavljaju kao vrijednosni sud.
Na taj način, između ostalog, Jovanović i Tomović pokušavaju izbjeći odgovornost za povredu prava ličnosti na psihički integritet, čast, ugled i dostojanstvo zbog čega je protiv njih dvije pred Osnovnim sudom u Podgorici podnijeto pet tužbi od ljudi koji su u prljavom „istraživanju“ novinarke Vijesti označeni kao krajnji desničari i vjerski fanatici.
bježanje od odgovornosti
U izjašnjenju na tužbene navode novinarke Pobjede Kaćuše Krsmanović, u okviru pripremnog ročišta koje je počelo 22. aprila, advokati Jovanović i Tomović čak tvrde kako su njih dvije nasumično izabrane za tužbu, tvrdeći čak da je riječ o perfidnoj namjeri tužilje jer je izdvojila njih dvije iz mnoštva autora sporne mape, iako je nesporno da su njih dvije isključivo odgovorne za dio, danas povučene, mape koji se odnosi na Crnu Goru, i zahtijevajući od suda u Podgorici da do pravosnažnog okončanja postupka u Sarajevu koji Krsmanović vodi protiv BIRN-a Bosna i Hercegovina i njegovog tamošnjeg direktora Denisa Džidića Advokatica novinarke Pobjede, koja je u skandaloznoj mapi označena kao vjerska ekstremistkinja, Marijana Laković, za naš list kaže da je pokušaj tuženih Jovanović i Tomović da u odgovoru na tužbu svoje „istraživanje“ i mapu predstave kao vrijednosni sud je svjesno bježanje od


Marijana Laković, advokatica novinarke Pobjede, koja je u skandaloznoj mapi označena kao vjerska ekstremistkinja, za naš list kaže da je pokušaj tuženih Jovanović i Tomović da u odgovoru na tužbu svoje „istraživanje“ i mapu predstave kao vrijednosni sud – svjesno bježanje od nepobitne odgovornosti za klevetu kojoj su izložile uglednu novinarku Kaćušu Krsmanović i ostale novinare i građanske aktiviste
njihove nepobitne odgovornosti i klevete kojoj su izložile uglednu novinarku Kaćusu Krsmanović i ostale novinare i građanske aktiviste.
– Same su saopštavale da je „BIRN imao jasnu metodologiju po kojoj smo mi koji smo sarađivali sa njima radili…“ (Jelena Jovanović) ili „navodeći da je mapa produkt istraživačkog novinarstva što, kako je rekla, podrazumijeva razgovor sa izvorima, ljudima koji su upućeni, članovima tih grupa koji nijesu stavljeni u sažetak“... „Prilično smo se pripremali za rad na mapi. Ovo je proizvod istraživačkog novinarstva“ (Tomović) – navodi Laković.
Ona podsjeća i da je direktor BIRN BiH Denis Džidić saopštio, kako je prenio Portal Hajat, 16. novembra 2022. godine, da je prvo što će objaviti mapa desničarskih organizacija „koje djeluju na Zapadnom Balkanu i njihove konekcije sa političarima i strankama“, te da je „to najveća prijetnja u Evropi i svijetu“.
Džidić je tada kazao i da „ove grupe predstavljaju ozbiljne sigurnosne prijetnje koje se vezuju za rat na području bivše Jugoslavije, pa se tako glorificiraju ratni zločinci koji su osuđeni pred Haškim sudom... Važno je staviti fokus na pravna i strateška pitanja, važno je vidjeti u akcionom planu koje će aktivnosti vlasti i policijske agencije poduze-
ti u mapiranju takvih grupa“. – Ne radi se ni o kakvim vrijednosnim sudovima, već grubim neistinama i klevetanju časnih novinarki i građanskih aktivista/kinja. Dakle, ne mogu tužene Jovanović i Tomović da se pozivaju na pravo na vrijednosni sud sada kada su tužene, a do tada su govorile o „činjenicama i to nepobitnim“. Očekujem da će sud to uzeti u obzir, jer istraživanje BIRN-a i mapa koja je predstavljena u okviru tog istraživanja plasirana je javnosti kao validan i na činjenicama zasnovan dokument – kazala je Laković Pobjedi. Ona ukazuje i da su se punomoćnici tuženih Jovanović i Tomović u odgovorima na tužbu pogrešno pozvali na Zakon o medijima, te svoje odgovore uglavnom zasnivali na primjeni tog zakona, koji u konkretnom slučaju nije primjenljiv, iz razloga što BIRN nije medij. Već nevladina organizacija.
– S tim u vezi, ta NVO je angažovala Jelenu Jovanović, novinarku dnevnih novina Vijesti, da obavi istraživanje u okviru projekta „Mapiranje krajnje desničarskih i ekstremističkih grupa na Balkanu“, dok je Dušica Tomović osoba koja je u to vrijeme bila na čelu sajta Balkan Insight, koji je dio mreže BIRN-a, te s tim u vezi bila zadužena za pregled i potvrđivanje materijala, odnosno izvještaja do -
bijenog od strane Jovanović – kaže Laković.
Ona navodi i da se punomoćnik Dušice Tomović, u svom odgovoru na tužbu, pozvao na praksu Evropskog suda za ljudska prava iz 1993. godine, dakle prije više od 30 godina, u slučaju Kokkinakis protiv Grčke, koja jeste istorijska presuda zbog činjenice da je to prvi sučaj da je Evropski sud za ljudska prava osudio neku zemlju za kršenje prava na slobodu vjeroispovijesti, ali naglašava da to nema ama baš nikakve veze sa konkretnim slučajem.
izbrisano do daljnjeg
Advokat Tomović pozvao se i na još neke presude SZLJP, poput slučaja Ligens protiv Austrije iz 1986. godine. – Začuđujuće je da punomoćnici tuženih ne znaju da praksa Evropskog suda za ljudska prava evoluira, te da navedene presude nemaju baš nikakve veze sa konkretnim slučajem. Nadalje, s obzirom na činjenicu da se u odgovoru na tužbu punomoćnica tuženih poziva na nesporne činjenice, za ukazati je da je nesporna činjenica da je Jelena Jovanović zaključila autorski ugovor sa Udruženjem balkanske istraživačke regionalne mreže BIRN, nesporna činjenica je da je Dušica Tomović bila zadužena da pregleda, potvrdi i odobri izvještaj koji je sa-
činjen od strane prvotužene. Nesporna činjenica je da je taj izvještaj objavljen na sajtu BIRN-a. Nesporna činjenica je da je izvještaj, odnosno mapa, povučena sa sajta BIRN-a nakon nepunih mjesec dana nakon što je objavljen, te da je ova nevladina organizacija (BIRN) pokrenula proces provjere navoda iz dostavljenih izvještaja, objavljenih na sajtu BIRN-a. Na sajtu se, deset mjeseci kasnije, početkom oktobra 2023. godine, pojavila sekcija pod nazivom „Crna Gora“ koja je potpuno prazna, do danas – ističe Laković. Prema njenim riječima, samo ove nesporne činjenice dovoljno dokazuju relevantnost istraživanja „lokalne ekspertkinje“ – Jovanović, kako je sam BIRN naziva u novom izvještaju navodeći da su se isključivo oslanjali na njenu ekspertizu, i osobe zadužene za pregled i potvrđivanje materijala dobijenih od strane prvotužene - osobe koja je tada bila na čelu Balkan Insighta. – Tužene traže i prekid postupka, do pravosnažnog okončanja postupka u Sarajevu koji tužilja vodi protiv BIRN-a i Denisa Džidića kao odgovornog lica, čemu se izričito protivimo iz razloga što, kako sam i gore navela, BIRN nije medij već NVO, te da od ishoda postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Sarajevu ne zavisi postupak u Podgorici. Dakle, BIRN je tužen kao NVO koja je stala iza ovog prljavog „istraživanja“ – navodi advokatica. Prema njenim riječima, u odgovoru na tužbu, tužene Jovanović i Tomović, „serviraju“ i imena ostalih kolega i koleginica iz regiona koji su učestvovali u projektu, svjesno zaobilazeći činjenicu da su prvotužena u svojstvu istraživa-
čice (lokalne ekspertkinje), a drugotužena u svojstvu osobe zadužene za pregled i potvrđivanje materijala dostavljenog od strane Jelene Jovanović, bile angažovane za mapiranje ekstremista/kinja i radikalnih desničara/ki u Crnoj Gori, a ne nikako koleginice i kolege čija imena navode u odgovoru na tužbu, a koji su bili dio zajedničkog regionalnog projekta.
– Ovaj pokušaj da spasu sebe, izlažući druge, osim što je činjenično neutemeljen i etički je upitan i govori o profilu ove dvije osobe, jer prvotužena i drugotužena su svjesne da one stoje iza crnogorske mape i da nijesu, kako navode u odgovoru na tužbu, „nasumično“ tužene – zaključuje Laković. Opštinski sud u Sarajevu odbio je nedavno zahtjev pravnog zastupnika BIRN-a da osam tužbi crnogorskih građana, među kojima su i dvije novinarke Pobjede, protiv te NVO i njenog izvršnog direktora za Bosnu i Hercegovinu Denisa Džidića objedini u jedan sudski proces. Putem svog zastupnika, sarajevskog advokata Senada Pećanina, crnogorske novinarke i građanski aktivisti Kaćuša Krsmanović, Tanja Pavićević, Tatjana Perišić-Knežević, Maja Miličković, Draško Martinović, Aleksandar Saša Zeković, Nebojša Mrvaljević i Predrag Vušurović podnijeli su sredinom februara prošle godine tužbu za naknadu štete zbog klevete nanešene objavljivanjem skandaloznog uratka novinarke Jovanović, koja ih je targetirala kao krajnje desničare i religiozne ekstremiste. Tuženi BIRN i Džidić su propagandni pamflet autorke Jovanović, koji je naišao na jed-
istraživačke tehnike
obrisanu sada vrijednosni sud
nodušnu osudu građanskih aktivista i profesionalnih novinara u Crnoj Gori i regionu, ali i zapadnih diplomatskih misija, predstavili javnosti na konferenciji koju su organizovali u Sarajevu u novembru 2022. godine pod naslovom: „Krajnji desničarski ekstremizam na Balkanu: grupe, trendovi i politička podrška“. Osim u Sarajevu, protiv BIRN-a i Džidića pred Osnovnim sudom u Podgorici pokrenuto je i pet tužbi protiv autorke propagandnog crnog izvještaja i urednice Balkan Insighta Dušice Tomović. Protiv njih dvije tužbe za naknadu štete zbog povrede časti, ugleda i dostojanstva podnijeli su Krsmanović, Mrvaljević, Martinović, Pavićević i Miličković.
ODGAĐANJE
Početak ovih procesa obilježila su brojna odgađanja, a odbrana je koristila sve „trikove“ kako bi se postupak odugovlačio, uključujući i mijenjanje advokata, ali je bilo i drugih oblika opstrukcije. Posebno je interesantna ona od 28. marta kada je punomoćnik novinarke Pobjede Tanje Pavićević, a koji je zahtjevom tražio od Osnovnog suda u Podgorici ubrzanje postupka po tužbi iz marta prošle godine u kojem do sada nije preduzeta nijedna radnja, od predsjednice tog suda Željke Jovović dobio Rješenje kojim se njegov zahtjev odbija kao neosnovan jer Sud, ali i policija, navodno ne mogu da lociraju novinarku Vijesti. Početkom februara iz jednog drugog rješenja, ovoga puta o izuzeću iz predmeta koji se vodi po tužbi Miličković, dalo se zaključiti da je sudija Dragan Babović svjesno opstruirao proces i kršio pravo na suđenje u razumnom roku. U predmetu tužilje Miličković u kojem je pripremno ročište bilo zakazano za 25. januar, iako je predmet zadužio još 13. aprila 2023. godine ono nije održano jer je sudija Babović tek tada podnio zahtjev za izuzeće predsjednici Osnovnog suda Jovović zbog poznanstva sa Dušicom Tomović, koja je duži niz godina bila koleginica njegove sestre Dragane, bivše novinarke koncerna Vijesti, sada državne sekretarke u Ministarstvu prosvjete, nauke i inovacija.
D. MIHAILOVIĆ
PODGORICA - Evropski sud pravde zauzeo je stav prema kojem se podaci pribavljeni nadzorom i dekodiranjem kriptovanih komunikacija sa platforme EncroChat, po kojem sistemu je funkcionisala i platforma SKY ECC, mogu koristiti kao dokaz u sudskim postupcima samo u slučaju kada je ispoštovano zakonodavstvo države u kojoj se sudi i pod uslovom da je ta zemlja obaviještena o preduzimanju mjera kojima se poruke presrijeću u odnosu na njene građane. Odluka Evropskog suda pravde od 30. aprila potvrdila je stav većine crnogorskih advokata koji su tvrdili da se komunikacija sa kriptovane SKY ECC aplikacije ne može koristiti kao dokaz pred crnogorskim pravosuđem, jer je pribavljena nezakonito i uz kršenje niza međunarodnih propisa i domaćih zakona uz selektovanje na način podložan manipulaciji. Advokat Damir Lekić, komentarišući presudu za Pobjedu, kaže da bi crnogorski sudovi sada trebalo da postupe prema odluci Evropskog suda pravde, te da počnu da izdvajaju SKY komunikaciju iz spisa kao pravno nevaljane dokaze, da ukidaju određene ili produžene pritvore, kao i da – zavisno od faze – obustavljaju postupke u takozvanim SKY predmetima, a državni tužioci da odustaju od krivičnih gonjenja. Evropski sud je problematiku validnosti šifrovanih komunikacija preko mreža EncroChat razmatrao na zahtjev Berlinskog suda u Njemačkoj. Berlinski sud se 19. oktobra 2022. godine obratio Evropskom sudu pravde da pojasni kako treba da postupa sa komunikacijama sa EncroChat i SKY šifrovanih mreža, piše portal Vox news.al. Ovaj portal navodi da je njemački, od Evropskog suda, zatražio da zauzme stav u vezi sa primjenom transkripata komunikacija sa platforme EncroChat presretnutih od francuskih vlasti uz pomoć tehničkih uređaja kojima su se infiltrirali u saobraćaj na Internetu, u različitim zemljama Evropske unije.
PRESUDA EVROPSKOG SUDA: Kriptovane poruke koje je presrela druga država ne mogu se koristiti kao dokaz
Crnogorsko pravosuđe mora poštovati odluku suda u Luksemburgu








Evropski sud u odluci potvrđuje princip međusobnog priznavanja sudskih odluka zemalja članica, nazivajući ovaj princip „kamenom temeljcem“ pravosudne saradnje u krivičnim predmetima, ali zahtijeva da dokazi koje je uputio francuski sud kroz Evropski nalog za krivičnu istragu, treba da bude verifikovan od strane pravosudnih organa drugih država, u smislu da li su kriptovane komunikacije pribavljene u skladu sa domaćim zakonodavstvom i principima prava države kojoj su ti dokazi dostavljeni, piše Voxnews. Veliko vijeće ESP je jasno definisalo da prodiranje uređaja, čiji je cilj izvlačenje podataka o saobraćaju, lokaciji i sadržaju razgovora koje obavlja komunikacioni servis zasnovan na Internetu, predstavlja „presretanje telekomunikacija“. – Sud EU uspostavlja dublju zaštitu ovih prava jer, tumačeći član 14 (7) Direktive, nameće nacionalnom sudu da, u okviru krivičnog postupka pokrenutog protiv lica osumnjičenog za krivična djela, ne smatra dobijene informacije kao dokaz, ako osumnjičenom i njegovoj odbrani nije data mogućnost da se za ovu informaciju efikasno odbrani ili efikasno iznese svoja zapažanja, što može bitno utica-
ti na ocjenu činjenica – navodi pomenuti portal.
Na osnovu krivičnih procesa koji se vode u Albaniji, rezultati presrijetanja razgovora osumnjičenih, iako su pristigli poštom od francuskih pravosudnih organa, ne mogu se koristiti za opravdanje pritvora i suđenja ovim ljudima. Kako se navodi, zato što su transkripti rezultat masovnog presrijetanja do kojeg je došlo ometanjem toka razgovora svih sagovornika, kršenjem odredaba albanskog procesnog zakonodavstva i nepoštovanjem ustavnih garancija na tajnost komunikacije, kao i svakog drugog sredstva komunikacije. Evropski sud pravde je ovom odlukom obavezao pravosuđe svake države članice da isključi upotrebu transkripata kao dokaza, jer način njihovog prikupljanja nije transparentan, odnosno ako uz komunikacije nijesu dostavljene i odluke francuskog suda o produženju rokova ovih presrijetanja i ako nije moguće provjeriti autentičnosti rezultata presrijetanja. U presudi se podsjeća da je francuska policija, uz pomoć holandskih stručnjaka i ovlašćenja francuskog suda, uspjela da se infiltrira u šifrovani telekomunikacioni servis EncroChat.
Dautbegović: Sada je propala priča o SKY aplikacijama kao dokazima!
Advokat i profesor krivičnog prava iz Bosne i Hercegovine dr Almin Dautbegović, koji je poznat po pravnim analizama upotrebe SKY poruka u krivičnim postupcima, u razgovoru za TV E ocjenjuje da odluka Evropskog suda pravde znači potpuni krah tužilačkih politika pravljenja optužnica isključivo na prepiskama sa SKY aplikacije dobijenim od Europola.
– Mislim da treba iskreno reći da je ova priča o SKY prepiskama, nakon presude od 30. aprila, apsolutno




Advokat Damir Lekić, komentarišući presudu za Pobjedu, kaže da bi crnogorski sudovi sada trebalo da postupe prema odluci Evropskog suda pravde, te da počnu da izdvajaju SKY komunikaciju iz spisa kao pravno nevaljane dokaze, da ukidaju određene ili produžene pritvore, kao i da, zavisno od faze, obustavljaju postupke u takozvanim SKY predmetima, a državni tužioci da odustaju od krivičnih gonjenja

Usluga je bila korišćena širom svijeta na kriptovanim mobilnim telefonima u svrhu ilegalne trgovine drogom. Njemačka savezna policija je putem Europolovog servera dobila pristup presretnutim podacima koji se odnose na korisnike EncroChata u Njemačkoj. Na osnovu Evropskih naloga za istragu (EIO), izdatih od strane njemačkog javnog tužilaštva, francuski sud je odobrio prenos tih podataka i njihovo korišćenje u krivičnom postupku u Njemačkoj. Regionalni sud u Berlinu, pred kojim je vođen krivični postupak, doveo je u pitanje zakonitost tih EIO-a. Stoga je Evropskom sudu pravde podnio niz zahtjeva u vezi sa tumačenjem Direktive o EIO u krivičnim stvarima.
Odgovor koji je Evropski sud pravde dao je da EIO za prenos dokaza koji već postoje u posjedu nadležnih organa države porijekla, u ovom slučaju Francuske, ne mora nužno biti izdat od sudije.
Nalog može izdati javni tužilac, ako je ovlašćen da u domaćem slučaju naredi prenos dokaza koji su već prikupljeni, ali sudu pred kojim se pokreće postupak protiv tog EIO-a mora biti omogućeno da pregleda usklađenost sa osnovnim pravima aktera komunikacija.
Profesor krivičnog prava iz BiH o posljedicama odluke Evropskog suda pravde
Evropski sud pravde takođe naglašava da o mjeri koja podrazumijeva infiltraciju u kompjuterske sisteme u svrhu prikupljanja saobraćaja, lokacijskih i komunikacijskih podataka internet bazirane usluge, mora biti obaviještena država članica u kojoj se subjekt te mjere nalazi (u ovom slučaju Njemačka).
Nadležni organ države članice tada ima pravo da naznači da se to prisluškivanje telekomunikacija ne može sprovoditi ili mora biti prekinuto, ukoliko je protivno lokalnom zakonodavstvu.
ESP u presudi konstatuje da je postojeći okvir za prikupljanje dokaza previše fragmentiran i komplikovan, te da je neophodan novi pristup.
Ovaj sud ističe da bi i dalje trebalo slijediti Stokholmski program usvojen decembra 2009. godine kojim je uspostavljen sveobuhvatni sistem za pribavljanje dokaza u slučajevima sa prekograničnim elementima, zasnovan na principu međusobnog priznavanja, ali da je u ovoj oblasti potreban novi pristup.
propala! Smatram da svi predmeti koji su sada u radu treba da se tako posmatraju: kao neuspješan pokušaj da se dokazuje optužnica na dokazima koji nijesu validni – ističe Dautbegović. On cijeni da se odluka Evropskog suda pravde o upotrebi enkriptovanih komunikacija u krivičnim predmetima ,,čekala dugo, možda i predugo“ i da je mogla biti donije-















ta ranije, kako bi se spriječile konfuzije koje će sada nastati. Dautbegović nema dilemu da će crnogorsko pravosuđe morati da poštuje principe koji nastaju odlukom suda u Luksemburgu. – Ova odluka će biti obavezujuća za članice Evropske unije. Crna Gora je potpisala Ugovor o stabilizaciji i pridruživanju još 2007. godine i time se obavezala da će harmonizovati pravni
sistem, pa i ovih krivičnih normi. Ne postoji opcija, ne postoji mogućnost da se zaobiđe odluka Evropskog suda pravde – ona se mora primijeniti. Ako ne direktno, kao da je članica EU, onda će Crna Gora, zbog toga što je pretendent da bude dio EU, morati poštovati i pravne prakse Unije – kazao je Dautbegović u emisiji ,,24 sata“ na E TV.







dugo“ i da je da će harpravni


Prema njegovom mišljenju, sada bi morali da reaguju tužioci u predmetima u kojima je optužnica koncipirana na dokazima iz SKY aplikacija kao ključnim dokazima, da razmotre da li sada treba odustajati ili redefinisati optužnice. D. Đ
– Stvaranje područja slobode, bezbjednosti i pravde unutar Unije zasniva se na međusobnom povjerenju i pretpostavci da se druge države članice pridržavaju prava Unije i, posebno, osnovnih prava. Međutim, ta pretpostavka je oboriva. Shodno tome, ako postoje suštinski razlozi za vjerovanje da bi izvršenje istražne mjere naznačene u EIO rezultiralo kršenjem osnovnog prava osumnjičenog i da bi država izvršenja zanemarila svoje obaveze u vezi sa zaštitom osnovnih prava priznatih u Povelji o osnovnim pravima Evropske unije, izvršenje EIO treba odbiti – navodi se u presudi. U ovoj odluci Evropskog suda konstatuje se i da podatke sa EncroChata nije obezbijedio telekomunikacioni operator na osnovu administrativnog naloga njemačkih vlasti, već su ih direktno prikupili francuski organi gonjenja, što pojačava kršenje osnovnih prava korisnika EncroChat platforme. B. ROBOVIĆ

Sedam dana pre našeg prazničnog Prvog maja, 23. aprila je američka Federalna trgovačka komisija zabranila kompanijama da sprečavaju svojim stručnjacima da se 18 meseci po napuštanju svoje firme zaposle u konkurentskoj firmi.
Tako je ona branila pravo otpuštene radne snage koja broji zapanjujućih 30 miliona ljudi da se ponovo zaposli u svojoj struci. Oni će od septembra ove godine moći odmah, istog dana po otpuštanju iz firme ili svog dobrovoljno datog otkaza u njoj, da se zaposle. To jedino neće odmah moći odlazeći direktori koji su zarađivali više od 151.000 dolara godišnje i učestvovali u poslovnom odlučivanju, ali njih je oko 1 odsto od onih 30 miliona.
Vlada navodi ove koristi koje će sloboda zapošljavanja radnoj snazi da donese: uzastopno godišnje povećanje plate od 524 dolara, a za sve radnike oko 488 milijardi dolara do 2035. godine; osnivanje novih 8,5 hiljada firmi što je 2,7 odsto godišnje; registrovanje novih patenata u narednih deset godina između 17-29 hiljada godišnje; i smanjenje troškova za zdravstvenu zaštitu nezaposlenih za 74-194 milijardi dolara.
To je divan poklon Vašingtona američkoj radnoj snazi za Prvi maj. Uostalom, praznik Prvi maj su ustanovili Amerikanci u 19. veku. Možda je ipak čudno da pomenutu odluku nije doneo radnički sindikat, već država. No, poslodavci se sa njim ne slažu i istog dana su, navodi The Wall Street Journal, najavili da će pokrenuti sudsku žalbu protiv odluke Vlade ne bi li je oborili. Nije nemoguće da u tome i uspeju, jer oni štite zabranu slobodnog zapošljavanja svoje bivše radne snage kod konkurencije izgovarajući se sa razumljivom bojazni da bi ova mogla da kod novog poslodavca otkrije poslovne tajne donete od bivšeg. To ima smisla kada je u pitanju transfer vrhunskih eksperata među konkurentskim firmama, ali kod drugih radnika teško da ima opravdanja. Tako se sudarilo pravo na slobodno zapošljavanje s pravom na čuvanje poslovne i tehnološke tajne. Na čiju stranu da stane Prvi maj? Ovaj sudar proističe iz toga što pre odluke Vlade nisu razgovarali za stolom sindikati zaposlenih sa privrednom komorom. Otuda, kada se vaninstitucionalno sukobi rad sa kapitalom odlučuje sud. A to je opasno, jer sudovi nisu prvopozvana ustanova da vodi ekonomsku politi-
POGLED SA STRANE
Da li je bio Prvi maj?
Glavni politički identitet crnogorskog naroda je zajednički interes Evrope. Nemojmo Prvi maj da zamjenjujemo uskršnjim jajima u nedjelju, jer su ta jaja mućak napunjen praznom socijalnom intervencijom. Prvi maj je realnost naroda
ku ma koliko ona proizilazila iz prava. Konsenzus rada i kapitala je bolji od tog, i to bi bio pravi Prvi maj.
NAŠ PRVI MAJ – CRNA GORA
Naš Prvi maj je često izlet radne snage na roštilj umesto da bude javni govor zaposlenih i nezaposlenih na nova radna mesta i socijalna rešenja. To nije tako samo u Crnoj Gori, već je to tako u celom evropskom bivšem socijalističkom regionu. Zašto je to tako?
U Crnoj Gori je Jovan Tomašević bio 1919. godine osnivač sindikalnog i socijalističkog pokreta po ugledu na francuske sindikalne ideje Šozefa Prudona koji je izmislio reč ,,kapitalist“ i Žana Sorela. I podržavao je komunističke ideje Luja Blankija, čuvenog po svojoj paroli ,,diktatura proleterijata“ – koju je Marks plagirao i po kojoj je Lenjin formirao boljševičko krilo u Ruskoj socijal-demokratskoj partiji. Tomašević je bio pristalica federalne Crne Gore u Jugoslaviji, osudio je izdaju države Crne Gore posle Prvog svetskog rata i protivio se beogradskom centralizmu. Osnovao je crnogorsko krilo jugoslovenske komunističke partije i sa drugim kandidatima osvojio 1920. godine preko 39 odsto glasova u Crnoj Gori na izboru za Ustavotvornu skupštinu SHS. Zatvaran je zbog otpora nedemokratskoj vladavini knjaza Nikole i potonjeg kralja Aleksandra Prvog Karađorđevića. Umro je na Cetinju mlad, 1924. u svojoj 32. godini, slomljen zatvaranjem, progonima cetinjske policije i tuberkulozom. On je spojio francuski štrajkački sindikalizam sa partijskom revolucijom marksista. Nije stigao da vidi topljenje svojih

nada u socijalističkoj državi. Pad sindikalizma je u Evropi između dva svetska rata nastao iz tri razloga: zbog proganjanja autoritarnih vlada u Italiji, Nemačkoj, Španiji, Portugaliji, Jugoslaviji i drugima, zbog proganjanja sindikalista u SSSR-u i zbog dizanja srednje klase i poboljšavanja položaja proleterijata u nastajućim državama blagostanja.
A posle Drugog svetskog rata sindikalizam je uništen u svim komunističkim državama Evrope i Azije, dok je na Zapadu često sumnjičen da je skrivena filijala interesa Moskve.
U JUGOSLAVIJI
Možda je Crnogorac Svetozar Vukmanović Tempo najpoznatiji predsednik jugoslovenske sindikalne organizacije posle Drugog svetskog rata. Vodio ju je svega devet godina, od 1958. do 1967. godine. Ostao je upamćen po javnom istupu u jednom impulsivnom trenutku kada je istakao pravo zaposlenih na štrajk. To je zaprepastilo političku elitu. Pravo na štrajk nije bila ideja jugoslovenskih komunista pri osnivanju sindikata 1945. godine. Po njima, štrajk je kod njih shvatljiv jedino onda ako je samo znak nezadovoljstva radnika pojedinačnim stanjima u preduzeću, ali ako izađe iz njega i evoluira u opasni otpor političkom sistemu i monopolu na vlast Komunističke partije – onda je neprihvatljiv.
Jugoslovenski komunisti su jedini komunisti na vlasti u Evropi i svetu koji su osnovali radnički sindikat i zamit-
maja je Unija slobodnih sindikata izašla na podgorički Trg nezavisnosti radi javnog unapređenja svog značaja. Dijelili su zainteresovanima i prigodne poklone. No, Vlada Crne Gore toga dana nije Prvom maju posvetila veći značaj od tihog učtivog čestitanja. Nije obećala novo smanjenje akciza na bezolovni benzin i gasna ulja koje je ovaj sindikat zatražio. Nije kazala ni da li će ipak izaći u susret štrajkačkim zahtjevima prosvjetnih radnika…
slili su sindikat kao pomoć svojoj proleterskoj partiji, a ne kao rivala. Sindikat je zamišljen kao šegrt Partiji, koji nema nijedan oblik izvorne evropske sindikalističke i anarho-sindikalističke politike. On nema svoju glavu već je samo rep Partiji. Partija je formirala svoj sindikat da ujedno bude i jedan jedini sindikat, i da time bude bez konkurencije slobodnih sindikata. Sindikat zanatlija koji je postojao to nije mogao biti, dok razna profesionalna udruženja poput inženjera, lekara i drugih, nisu imala političku ulogu. Partija svoj sindikat obdaruje državnom pažnjom koju ne uživaju sindikati u kapitalizmu: daje mu da za rukovodstvo dobija zgrade iz nacionalizovanih buržoaskih nekretnina; da iz državnog budžeta gradi nova predstavništva i kupuje opremu od olovke do automobila; dobio je preko državnog knjigovodstva (SDK) osigurani priliv obavezne članarine uplatama novca svakog meseca iz plata miliona zaposlenih; dobio je i gradio letovališta i rekreaciona zdanja; postao je kupac obavezne i preporučene ideološke literature; postao je nabavljač prehrambenih proizvoda i konfekcije; bio je zadužen da utvrđuje redosled zaposlenih za dobijanje sta-
nova; da daje ,,nezavisno“ mišljenje o zapošljavanju radnika i izboru direktora; da vodi predsudske disciplinske postupke; da iz interventnog novčanog fonda pomaže pogođenima…
A kada je posle 1990. godine krenulo osnivanje novih sindikata, malo ko je u Srbiji i Crnoj Gori odlučno pitao zašto nijedan od tih sindikata nije dobio ništa od imovine ugašenog jugoslovenskog sindikata. Sukcesija njegove imovine je isprva išla po republikama, ali potom nije spuštena na nove sindikate, sem u Sloveniji i Hrvatskoj - ali je to učinjeno i zbog njihovih kandidatura za Evropsku uniju. Koliko je nepokretne i pokretne imovine, kao i novca sa sindikalnog računa otišlo u ruke novonastalim ,,socijalističkim“ partijama, a koliko u ruke privilegovanih privatnih firmi, malo je poznato. U nekim područjima jugoslovenske oblasti uvedena demokratija posle 1990. godine je, izgleda, želela sindikate još manje od komunista.
TEMPOVA KRIVICA
Tempo nije dovodio u pitanje jugoslovenski sistem ,,socijalističkog samoupravljanja“, ali je ostavio utisak da odobrava borbu zaposlenih sa upravom preduzeća zbog
kršenja zakona o poslovanju i radničkih ekonomskih prava, kao i njihovih prava na saodlučivanje. Ako oni to participativno pravo ne bi imali, čemu onda sindikat? Tempo je time ipak začeo periferni otpor sistemu koji bi nagrizao ustavni kult ideološke i političke nepogrešivosti komunista.
I šta ako se štrajkovi prošire na administraciju u državnoj upravi? Nema opasnijeg požara od činovničkog štrajka, jer se tada gasi motor države. Recimo, štrajk carinika momentalno izoluje izvoz-uvoz. Tempo je napustio politički život 1970. godine kada je imao 58 godina. Za revolucionara je to rano. Umro je trideset godina kasnije. On u svojim memoarima ,,O revoluciji koja teče“ iz 1971. godine ne govori zašto je napustio prvu liniju. Jer, kao general-pukovnik bio je pre sindikalne karijere i Titov zamenik kao komandant oružanih snaga Jugoslavije. Istoimeni kratki dokumentarni film iz 1972. godine je bio sarkastična velikosrpska nacionalistička zloupoteba Tempovog naslova memoara i sa njim nema nikakve veze. Film je bio zabranjen na 18 godina, ali je sa Miloševićevom politikom razaranja Jugoslavije iznet iz arhive da se pridruži nacionalističkom
uništavanju države. Rat za Veliku Srbiju, ali i ostali ratni nacionalizmi Hrvata i Muslimana su postali zamena za sindikalno jedinstvo. I postali su lažna uteha za napuštenu politiku socijalnog napretka naroda. Zabranjeni film sa Tempovim naslovom je tome prišao podsmevanjem Jugoslaviji i nacionalnoj slozi. Tempo se na vreme povukao, video je kuda se ide?
NIJE BOLJE NI NA ISTOKU
Mnoge sindikalne organizacije iz nekadašnjih istočnoevropskih socijalističkih zemalja su danas članice Evropske sindikalne konfederacije osnovane 1973. godine radi saradnje sa ustanovama nastajuće Evropske unije. Tamo je i reprezentativna Unija slobodnih sindikata iz Crne Gore i Nezavisnost iz Srbije. Crnogorski sindikat je član i drugih međunarodnih organizacija među kojima je i ,,Solidarnost“ kao zbor koji okuplja sindikate iz jugoslovenskog područja. To je lepo. Prvog maja je ovaj sindikat izašao na podgorički Trg nezavisnosti radi javnog unapređenja svog značaja. Delio je zainteresovanima i prigodne poklone. No, Vlada Crne Gore toga dana nije Prvom maju posvetila veći značaj od tihog učtivog čestitanja. Nije obećala novo smanjenje akciza na bezolovni benzin i gasna ulja koje je ovaj sindikat zatražio. Nije kazala ni da li će ipak izaći u susret štrajkačkim zahtevima prosvetnih radnika koji su zahtevali da im se povećaju plate na osnovu prethodnog kolektivnog ugovora - kojeg je oborio sud proglašavajući ga nezakonitim. Ministarstvo prosvete se tome obradovalo i rečnikom difamije okarakterisalo rukovodioce sindikata. To nije lepo. Sudske odluke se obično ne komentarišu, ali je nepo -
trebno osporavati nužnost saradnje države i sindikata rugajući se vođama radničkih predstavnika. To je dužnost obe strane, a to tada čuva i ugled sudova. Crnogorska situacija nipošto nije endemska osobina samo ove države. Sa varijacijama je to tako i u nekim drugim nekadašnjim socijalističkim zemljama, nezavisno od stepena razvijenosti. Rusiju, Belorusiju i Ukrajinu danas ne vredi ni pominjati, kao što bi njima bile bliske Mađarska i Slovačka. U baltičkim državama je bolje, kao i u Češkoj i Sloveniji. Nećemo ići dalje sa nabrajanjem drugih država, manje-više je svuda velika sličnost sa navedenim. Možda bi bilo bar delimično tačno kada bismo govorili da je to tako zbog gubitka kontinuiteta sa nekadašnjim sindikalnim tradicijama pre Drugog svetskog rata u ovim zemljama, pre njihovog potpadanja pod sovjetsku dominaciju posle 1945. godine. Zaposleni su sa strahom i neznanjem pristupali sindikatima sa raspadom sovjetskog bloka. Ta bojazan i sada postoji. U ovim državama jesu nove partije brzo osnivane posle 1990-ih godina, ali sindikati nisu mogli da pronađu dovoljno podsticajno tle za rad u uslovima grabežne i kriminalne privatizacije koja se branila nezakonitom batinom države. Krhku demokratiju je pratila i lomljiva nezavisnost sudova - koji su i sami postali korumpirani podložnici milionerske elite. Privilegovani ulazak nekadašnjeg ,,socijalističkog bloka“ u Evropsku uniju posle 2004. godine je, bez sumnje, doprineo ohrabrivanju sindikalnog ,,pokreta“ na Istoku. To je tako već samim tim što su evropske sindikalne konfederacije osnivane kao uvažene partnerske ustanove Evropskoj komisiji da pomažu Briselu u donošenju

nekonfliktnih rešenja između rada i kapitala. Njihov je obos trani zadatak prihvaćen na poljima ekonomskog razvoja, pravedne raspodele, podizanja opšteg životnog standarda i kulture, unapređenja ekološke brige i, naravno, doktrine ljudskih prava. Te obaveze su labavile nedemokratsko ponašanje eks-socijalističkih vlada na Istoku, ali ih nisu eliminisale.
ZAPADNI
SINDIKALIZAM
Malo je verovatno da će u Evropskoj uniji sindikalna tradicija izgubiti na značaju zbog migranstke krize. Po nama neće, već će je ona pojačati, kao što je i sada pojačava. Pojačavaće je od meksičke granice u Americi do granica Evropske unije. Engleski premijer Riši Sunak je krenuo sa programom avionske deportacije ilegalne imigracije u kampove u Ruandi. A francuska policija je krenula da buši migrantske čamce na obali Lamanša. Teško da ih u tome mogu zaustaviti romantični teoretičari o pravu ljudi na svetsko nomadstvo bez granica, iako nikako ne možemo odreći da na izneverene nade došljaka ne gledamo tužnim očima. Pogrešno neki analitičari odbranu interesa domaće radne snage od ilegalnog priliva vanevropske konkurencije nazivaju desničarenjem. Greše. To je klasična odbrana evropskog proleterijata protiv obaranja nadnica i životnog standarda nelojalnom konkurencijom. Osim toga, i delovi kapitala staju na stranu odbrane od imigracije zbog povećavanja budžetskih troškova za njeno izdržavanje i ugrožavanja političkog mir a u zemlji. Neoprezno brzo se narušava i kulturna struktura ovih država koja iritira ukorenjena ponašanja stanovništva. Međutim, na Zapadu će se, bez ikakve sumnje, približavati rad i kapital, tim pre što u okviru same Unije postoji frikciona nezaposlenost, koja se neutrališe dovoljnim prilivom radne snage iz Istočne Evrope. Uostalom, setimo se, Evropu posle Drugog svetskog rata nije odsudno dizala levica već demohrišćanski centar De Gola i Adenauera
Ali joj je komunistička i socijaldemokratska levica stalno disala za vratom gradeći novi položaj zaštićene radničke klase i zaposlenog stanovništva. Zajedno su dizali socijalnu državu.
PORUKA PORTUGALIJE
LUTANJU CRNE GORE
Ove godine Portugalija slavi 50 godina od mirne revolucije karanfilima kada je vojska 1974. godine uz odobrenje naroda svrgnula sa vlasti Salazarovog naslednika Marsela Kaetana Odbacila je tada njegovu politiku nastavka Salazarovog programa ,,estado novo - nova država“, iz 1926. godine, kao kopiju Musolinijevog fašističkog koncepta. Posle brojnih peripetija oko budućnosti zemlje, rešenje je nađeno sa vladom odličnog socijaliste Marija Soareša koji je odmah okrenuo zemlju Evropskoj ekonomskoj zajednici. I hrabro je izvukao ratnu Portugaliju iz svojih kolonija u Angoli, Mozambiku i Gvineji. I smelo je zbog toga primio veliku migraciju belaca iz tih kolonija i potom prebacio trošak izdržavanja viška radne snage i modernizacije Lisabona na pleća Brisela. I voljni višak radne snage je usmerio na Evropu - i ponovio Tita u Jugoslaviji. I odbacio je rasizam koga je u Evropi upravo stvorila Portugalija privilegovanom trgovinom crnim robljem po papskom sporazumu Portugalije i Španije iz Tordesiljasa 1494. godine. U trenutku revolucije karanfilima Portugalija je bila na nivou razvijenosti Jugoslavije. Danas je iznad Crne Gore i Srbije za oko 150 odsto više, ne samo u ekonomskom smislu već i u smislu ,,kvaliteta duha“.
Lisabon daje primer Crnoj Gori: odbacimo ratni nacionalizam i beskrajne jalove rasprave o identitetima jer ćete biti potopljeni invazijom srpstva i interesima beogradske države koja nikada neće ući u Evropsku uniju sa kolonijalnim programom Velike Srbije, sa verskim opravdanjem nacionalnog šovinizma i zaostalim muškim seksizmom. Glavni politički identitet crnogorskog naroda je zajednički interes Evrope. Nemojmo Prvi maj da zamenjujemo uskršnjim jajima u nedelju, jer su ta jaja mućak napunjen praznom socijalnom intervencijom. Prvi maj je realnost naroda. Možda će nekima biti čudno da ovaj tekst završavamo primerom Portugalije za Crnu Goru, ali nema veće koristi učiti od naroda koji je svojim mukama i doprinosom ostavio stazu uspona narodu koji na nju još nije čvrsto stao. •
Jovan Tomašević je bio pristalica federalne Crne Gore u Jugoslaviji, osudio je izdaju države Crne Gore poslije Prvog svjetskog rata i protivio se beogradskom centralizmu. Osnovao je crnogorsko krilo jugoslovenske Komunističke partije i sa drugim kandidatima osvojio 1920. godine preko 39 odsto glasova u Crnoj Gori na izboru za Ustavotvornu skupštinu SHS. Zatvaran je zbog otpora nedemokratskoj vladavini knjaza Nikole i potonjeg kralja Aleksandra Prvog Karađorđevića. Umro je na Cetinju mlad, 1924. u svojoj 32. godini, slomljen zatvaranjem, progonima cetinjske policije i tuberkulozom
Izraelske snage gađale stambena naselja u Gazi, desetine poginulih

Blinken: Hamas jedina prepreka trenutnom prekidu vatre
GAZA - Desetine Palestinaca je ubijeno i ranjeno u izraelskom udaru na stambena naselja širom Gaze, javlja Vafa. U ranim jutarnjim satima u subotu izraelski bombarderi su gađali nekoliko ciljeva na sjeveru Gaze, Rafi i centralnoj Gazi. Američki državni sekretar Entoni Blinken rekao je da je Hamas jedina prepreka trenutnom prekidu vatre u Pojasu Gaze. – Čekamo da vidimo da li, u stvari, oni mogu prihvatiti za odgovor na prekid vatre i oslobađanje talaca. Realnost u ovom trenutku je - Hamas jedino što stoji između naroda Gaze i prekida vatre – rekao je Blinken. Dok se čeka ishod razgovora o najnovijem prijedlogu o prekidu vatre i taocima, Izrael nastavlja akcije širom Pojasa Gaze.
ROK OD SEDAM DANA
Izrael je navodno dao Hamasu rok od sedam dana da pristane na primirje, prijeteći da će u suprotnom započeti kopnenu ofanzivu na Rafu, gdje se nalazi oko milion i po Palestinaca.
Reagovale su UN i upozorile da bi izraelski upad u Rafu ugrozio živote stotina hiljada stanovnika Gaze i da bi bio nevjerovatan udarac za humanitarne operacije u cijeloj enklavi. Najmanje 34.622 Palestinca su ubijena, a 77.867 je povrijeđeno u izraelskim napadima na Gazu od 7. oktobra, saopštilo je Ministarstvo zdravlja u Gazi. Došlo je i do nove razmjene vatre Izraela i Hezbolaha. Izraelska vojska je saopštila da su njeni borbeni avioni napali položaje i infrastrukturu Hezbolaha u južnom Libanu, odgovarajući na granatiranje sjevernog Izraela koje izvodi ta organizacija.
Oglasili su se i Huti, zaprijetili su da će napade na brodove koji plove za Izrael proširiti i na Sredozemno more, nakon
višemjesečnih napada na brodove u Crvenom moru. Propalestinski studentski protesti nastavljeni su u SAD i na evropskim univerzitetima – u Velikoj Britaniji, Švajcarskoj, Njemačkoj i Francuskoj. U međuvremenu je neimenovani izvor Hamasa citiran u izvještaju kazao da je grupa odobrila prvu fazu sporazuma o oslobađanju talaca uz garanciju SAD da će se Izrael potpuno povući iz Gaze nakon 124 dana, kada budu završene sve tri faze sporazuma.
GARANCIJE
Izraelski Kanal 12 prenio je riječi neimenovanog zvaničnika Hamasa koji je rekao da su egipatski i katarski posrednici prenijeli Hamasu garancije SAD.
Izrael je više puta insistirao da neće prihvatiti prekid rata u Gazi kao dio potencijalnog sporazuma o taocima. Sporazum, takođe, kako se navodi, podrazumijeva obećanje koje podržavaju SAD, da Izrael neće započeti planiranu vojnu operaciju u Rafi na jugu Gaze, gdje je više od milion Palestinaca našlo utočište zbog sukoba koji su u toku.
Oba izvještaja, kao i raniji izvještaj Kanala 12, kažu da su SAD garantovale Izraelu da će povući sve trupe iz Gaze nakon završetka treće faze sporazuma – uslov koji je Izrael više puta odbijao. Međutim, emiter Kan citira neimenovani izraelski izvor blizak pregovorima koji kaže da Izrael tek treba da pregleda sporazume koji se pominju u izvještajima arapskih medija u vezi sa američkim garancijama za okončanje rata. Palestinski izvještaj citira anonimne izvore u Hamasu koji kažu da je bilo čestih komunikacija između egipatskih i katarskih posrednika i delegacija Hamasa i Izraela da se dogovore o broju palestinskih zatvorenika koji će biti oslobođeni u zamjenu za taoce koje drže terorističke grupe u Gazi od 7. oktobra.
Lirik bez presedana u svom
PODGORICA – Ove
godine navršilo se 90 godina od rođenja velikog crnogorskog i jugoslovenskog pjesnika Vitomira Vita Nikolića (27. april 1934 - 10. septembar 1994). Bio je ratno siroče, jedan period života i beskućnik, birtijski oriđinal, koji je svoju tragičnu sudbinu ispisivao kroz lirske ispovijesti.
U njegovim stihovima pročitaćemo gotovo sve o njemu – kako je patio zbog rata i gubitka porodice, kako je drumovao i ostajao obezdrumljen, uspijevajući da slaže poneki osmijeh, te kako se pjesmom liječio i ipak nas prerano napustio, potvrdivši tako onu misao Branka Miljkovića: ,,Pjesnik je oduvijek bio onaj koji u drugima liječi bolest od koje sam umire“.
BUNTOVNIK
Za života je objavio tek tri zbirke pjesama – „Drumovanja“ (1962), ,,Sunce, hladno mi je“ (1968) i „Stihovi“ (1991) – i ušao u legendu s opusom od oko stotinjak pjesama. Jednu zbirku Vitovih stihova je uz pjesnikov pristanak objavio njegov prijatelj iz Nikšića Rajko Babović („Stare i nove pjesme“, 1961). Posthumno je objavljeno još nekoliko izdanja njegove poezije. Nikolićeve kafanske anegdote i britke, duhovite dosjetke i danas se prepričavaju, a njegovi su stihovi „sveto pismo“
studenata, skitnica i osjetljivih duša. Često je nazivan i crnogorskim Jesenjinom, mogućno jer je pisao po njegovom receptu: „Pišem kako dišem, što udahnem, to i izdahnem“. Sem izrazito lirskih minijatura Vito je pisao i šaljive, alegorijske pjesme (poput onih o životinjama i voću), ali i one u kojima se hvatao ukoštac s tradicijom, znajući da je na pravi način reinterpretira i oplemeni, dajući joj lični dah (kao u pjesmi ,,Očaj“, u kojoj je kao predložak uzeo usmenu narodnu pjesmu ,,Zidanje Skadra“). Zbog neslaganja sa ratnohuškačkom, propagandnom uređivačkom politikom dnevnog lista Pobjeda, u kojem je radio kao novinar, 24. septembra 1991. godine u svom poštanskom sandučetu sačekala ga je pošiljka u kojoj se nalazila njegova radna knjižica i rješenje o prestanku radnog odnosa. Simbolično, pjesma „Noć sa Dubrovnikom“ je bila njegova posljednja, poslije koje je zaćutao zauvijek. No, njegovi stihovi kao eho odzvanjaju i danas.
O Nikolićevom pjesništvu, osobenosti njegove poetike i mjestu koje zauzima u istoriji crnogorske književnosti, te njegovoj angažovanosti i hrabrosti zbog koje je dobio otkaz u Pobjedi žrtvujući lični komfor zarad ideala i opšteg dobra razgovarali smo sa profesorom na Fakultetu za crnogorski jezik i književnost dr Vladimirom Vojinovi -

ćem, pjesnikom Saladinom
Dinom Burdžovićem i profesoricom na Fakultetu za crnogorski jezik i književnost mr Sanjom Orlandić
MELANHOLIK
Prema riječima Vojinovića, Nikolić se u crnogorskoj književnosti javlja nakon cijele

Sanja Orlandić ističe da se na FCJK djelo Vitomira Nikolića izučava u okviru predmeta Crnogorska književnost XX vijeka, dok ,,u ostalom crnogorskom visokoobrazovnom sistemu njegovo djelo ostaje zatamnjeno“.
- Gotovo da je nezamislivo da se u gradu u kome je živio i stvarao takav pjesnik, obožavan praktično od svih generacija, na katedrama koje izučavaju crnogorsku književnost, njegovo ime
generacije međuratnih pjesnika, koji su skrenuli pažnju na crnogorskoga seljaka i radnika i svojom angažovanom poezijom u dobroj mjeri sačuvali crnogorsku kulturu od nestajanja. Poslijeratna Crna Gora i poslijeratni Nikšić, kako je kazao, obnovom i industrijalizacijom stupili su u novu eru, o kojoj je pjevala i ona slavna poema Ratka Vujoševića ,,Orevuar Montenegro“. - Ako tragamo za nikšićkim svjedokom te ere, ere ubrzane urbanizacije, pod kojom su se mijenjale i navike i običaji Crnogoraca, onda ćemo ga nepobitno naći u Vitu Nikoliću. Njegova melanholija, njegov lirizam koji samo pleše na ivici patetike, ne gubeći se u njoj, donosi našoj književnosti detalje jednoga pjesničkog svijeta koji je dotad bio malo poznat crnogorskoj književnosti. Ako je svijet serdara, vojvoda i perjanika romantičarskih i realističkih knjiga u Crnoj Gori zamijenjen između dva svjetska rata svijetom težaka, seljaka, radnika i pečalbara, onda je i taj međuratni crnogorski kolorit doživio promjenu u knjigama kakve su bile Vitove, jer su prostor stranica zauzeli boemi, me-
ne pominje. Dakle, ako u Nikšić dođe student iz nekog drugog grada, sasvim je moguće da dobije diplomu profesora književnosti, a da nikad ne čuje za poeziju Vita Nikolića – istakla je Orlandić.
lanholici, grudobolni pisci i njihov zamućen pogled na drvorede i balkone socijalističkih građevina u kojima su njihove (ne)suđene ljubavi –rekao je Vojinović. Nikolićeva poezija, u formi lirskih ispovijesti, izraz je duboke iskrenosti i lične proživljenosti koja je bila u snažnoj vezi sa pjesnikovom tragičnom sudbinom. Utisak je da je takve poezije u savremenoj književnosti sve manje, a prema mišljenju Vojinovića, ne bi ni bilo dobro da je jedna poetika aktuelna decenijama, jer bi to značilo da nema napretka u kulturi i društvu uopšte. - Recimo, dugo su se nakon pojave djela Njegoša u Crnoj Gori „pjesnici“ utrkivali ko će više na Njegoša da liči. A nauka je već ustanovila da je takav uticaj prepoznat kao uticaj „okamenjenog spavača“ i da kultura koja trpi takav uticaj nema izgleda za veliki napredak. To što neki pjesnici „ne budu prevaziđeni“ ne govori o njihovoj poetici koliko o epohama koje slijede i o kulturi samoj. Nikolićeva poezija svakako nije ona koja može da vrši takav uticaj, ali i naš razgovor, koji vodimo skoro vijek nakon njegova rođenja, govori o tome da je taj pjesnik vrijedan sjećanja – rekao je Vojinović.
DOSLJEDAN
Doprinos Nikolića crnogorskoj književnosti je, smatra Burdžović, nemjerljiv. - Lirik bez presedana u svom vremenu! O tome najbolje govori njegova popularnost kod čitalaca. Nije bilo studentske sobe, ljubavne veze, slobodno možemo reći i najobičnije pijanke da se dogodila a da nije bila „začinjena“ Vitovim stihovima. Naš Jesenjin, naš Lorka, jedna ispjevana, prefinjena emocija čista kao sunce. Siroče, pjesnik, novinar, sinonim za boemštinu bio i ostao, proći će mnogo vremena dok se u Crnoj Gori ne pojavi neko barem sličan Vitu Nikoliću - kazao je Burdžović. Osobenost Nikolićeve poezije, prema njegovim riječima, krije se u ispovjednom tonu. - Tako je najteže pisati. Bio je rođeni pjesnik, snažnog izraza, efektnog, blizak čitaocu,

ORLANDIĆ: U prvom redu ističe se po dubokoj ličnoj autentičnosti i stvaranju stihova koji su bili duboko intimni i iskreni. Često su ga poredili i nazivali nikšićkim Jesenjinom

blizak čovjeku, motivski vezan za ljude sa nostalgijom, stradanjem, melanholijom, čak i samoubistvom kao krajnjim činom i nezaobilaznom smrću kao iz vulkana osjećanja. Ispisivao najljepše stranice crnogorske lirike. U svojoj poeziji oživio je trenutke i mučne ljudske situacije, stvarajući jednu posebnu umjetničku senzibilnost i svaki njegov stih se može prepoznati u bilo čijoj crnogorskoj sudbini - istakao je Burdžović. Fenomen je, kaže on, što je za života objavio tek tri zbirke pjesama i sa tako malim opusom postao legenda, uporedivši ga zbog toga sa njegovim sugrađaninom Miladinom Šobićem, koji je sa svega dva objavljena albuma ušao u legendu regionalne muzičke scene. Pjesnici danas, ističe Burdžović, kada napuste svoju radnu sobu, „dignu glavu od rukopisa“, postanu dio sveopštih društvenih grupa i prestaju
BURDŽOVIĆ: Ispisivao najljepše stranice crnogorske lirike. U svojoj poeziji oživio je trenutke i mučne ljudske situacije, stvarajući jednu posebnu umjetničku senzibilnost
svom vremenu
da budu to što jesu, što sa Nikolićem nije bio slučaj. - Vito je, vjerujem, svoju poeziju nosio sa sobom, niti je pokušavao niti je mogao bez nje, bio je pjesnik u svakoj sekundi svojeg života. Osjećao je svoje pjesme, proživio ih, stavljao ih pred nas bez garda, bez ikakve kalkulacije i u svemu ostao dosljedan sebi –kazao je Burdžović. Nikolić je svojim pjesničkim izrazom, ističe Orlandić, napravio otklon od socijalne poezije generacije koja mu je prethodila, ali i od modernističkih obrazaca njegove generacije, oblikujući vlastiti intimistički pjesnički izraz. - U prvom redu ističe se po dubokoj ličnoj autentičnosti i stvaranju stihova koji su bili duboko intimni i iskreni. Često su ga poredili i nazivali nikšićkim Jesenjinom. Vitovu poeziju treba čitati kao ispovijest i svjedočanstvo vremena u kojem je nastajala, a opet je i univerzalna jer su teme njegovih pjesama vanvremenske, poput ljubavi, samoće, smrti i sl. Nikolić je sam isticao da ne želi da bude slavan, ali da želi da bude prihvaćeno to što piše. I bilo je, kako za vrijeme njegova života, tako i danas - istakla je Orlandić.
U odnosu na pjesništvo prethodnika koji su uglavnom bili vezani za klasične forme, prema riječima Orlandić, Vito je donio savremeniji pristup pjesništvu i kod njega imamo slobodan stih.
- Kad se misli na vrijeme u kojem je stvarao, valja pomenuti da Vito nije bio jedini koji je napravio otklon od socijalne poezije, uz njega svakako idu i njegovi savremenici Leso Ivanović i Banjo Šaranović. No, ipak se može reći da je Vitova poezija bila angažovanija jer je često opominjala na bespoštednost rata – rekla je Orlandić.
GLAS SAVJESTI
Orlandić je podsjetila da je Vito ostao ratno siroče kad su mu oca ubili italijanski fašisti u dosluhu sa četnicima. Njegove pjesme o nevinim žrtvama u Jasenovcu i Gradini, prema njenim riječima, nose pečat duboke potresenosti, a njegova pjesma „Noć sa Dubrovnikom“ predstavlja krik u opštem mraku 1991. godine. - Nikolić je bio rijetki glas koji je tada glasno progovorio protiv bezumlja državne politike, i to ga je koštalo ne samo posla, već praktično i života. To je bila i posljednja pjesma koju je napisao. Danas takođe postoje takvi glasovi, a svjedočimo i obračunu vlasti s njima preko spaljivanja lutaka „nepodobnih“, dok mnogi kako tada, tako i danas, kalkulišu zbog lične koristi. No, i za to ima jedan prikla-
Obezdrumljenost
Zanoćila noć u meni, motre na me crne straže, lik nečiji skamenjeni gleda u me preneražen.
Nad ugarkom mjesečevim ludo drvo zapomaže, neki grkljan presječeni hoće ime da mi kaže.
VOJINOVIĆ:
Ako tragamo za nikšićkim svjedokom te ere, ere ubrzane urbanizacije, pod kojom su se mijenjale i navike i običaji Crnogoraca, onda ćemo ga nepobitno naći u Vitu Nikoliću
POBJEDA

dan Vitov stih: „Zna se, zna se i sve će se jednom / znati mnogo bolje, tačnije i ljepše / i što se bijeli u gori zelenoj / i koji ono dobar junak bješe“ – istakla je Orlandić. Komentarišući otkaz koji je Nikolić zbog protivljenja ratnohuškačkoj politici dobio u Pobjedi, Burdžović je kazao da ,,imati hrabrosti, smjelosti, drskosti, a bogami i ludosti u onim godinama mogli su samo odabrani Crnogorci“. - On je bio jedan od njih do samog kraja. Moralna gromada bez trunke straha kojoj nikakve rakete niti granate nijesu mogle ni trun naškoditi, dobro je vidio šta je u pitanju i nije htio ćutati! Koliko mu je teško palo granatiranje Dubrovnika najbolje je rekao stihovima „Svi smo u opsadi ovih crnih dana, moj Gosparu“. Zbog ove pjesme možda bi mu Dubrovčani trebali podići spomenik, više ga je nego zaslužio. Bio nam je svima „glas savjesti“ i bilo bi
Hercegnovski strip festival predstavljen u Zagrebu i Napulju
Liberatore i Simpson dolaze u Herceg Novi
Treba nekud pobjeć s licem ispred ove strašne jave, ne u šake - zlokobnice zakukaće oko glave.
Sve su skitnje odskitane, umor pao na drum dugi. Što me tako gledaš, dane, kao da sam neko drugi.
Vitomir Nikolić
nam bolje da smo ga poslušali – rekao je Burdžović. Današnja književnost je, prema njegovom mišljenju, kao „podgrijan pire“ i gotovo da nema angažovanosti kakvu je posjedovao Nikolić. - Bez ukusa i mirisa, bez snage. Pod kontrolom neoliberalnog kapitalizma, koji je više nego nemilosrdan, nema više angažovane umjetnosti, nema akcionih knjiga koje pozivaju na bilo kakvu promjenu, na bunt, sve se utopilo u milenijumsku letargiju i, što je najgore, ne vidi se „svjetlo na kraju tunela“ – kazao je Burdžović.
TRAJNIJI ODGOVOR
Nikolićev potez u smutnom, ratnom vremenu devedesetih Vojinović je opisao jednostavno – kao ,,nikolićevski“.
- Po tom potezu imenujemo i neke druge, slične, kojih je, doduše, malo. No kako svako vrijeme nosi svoje specifičnosti, onda ako u algoritam jednog takvog suđenja današnjim autorima unesemo i ovovremene značajke, lako možemo zaključiti da hrabrih autora Crna Gora ima i danas – istakao je Vojinović. Prema njegovim riječima, ,,mi koji smo upućeni na portale, na brze medije današnjice, imamo i očekivanja koja nijesu usklađena s prirodom književnosti“.
- Književnost je sporija od medija, ali je ona kvalitetniji i trajniji odgovor na društvene probleme od, recimo, jedne kolumne, čiji se sadržaj brzo čita i obično lako zaboravlja. Ako neko i proba da zaboravi logor Morinj, tu užasnu crnogorsku sramotu, neće je zaboraviti čitaoci Spahićevog romana ,,Pod oba Sunca“. Ili, ako neko i zaboravi što su činili crnogorski rezervisti po Konavlima, neće to zaboraviti čitaoci Asanovićeve priče ,,Glas preko Orijena“. Tako i sramnu epizodu napada na Dubrovnik neće zaboraviti onaj koji je čitao Nikolićeve stihove. Dobra književnost je dobra ne samo zato što je estetski korektna, već i zato što je utemeljena u dobru. Eto, takva je bila i Nikolićeva poezija - kazao je Vojinović. Andrija RADOVIĆ
PODGORICA - Nakon gostovanja maestra Mila Manare na 9. Strip vikendu i izložbe njegovih originalnih radova, organizatorski tim Hercegnovskog strip festivala uspješno je predstavio ovu manifestaciju i svoj grad i zemlju na prestižnim „Crtani romani šou“ u Zagrebu i „Komikonu“ (Comicon) u Napulju.
Upravo u Napulju, na jednom od najvećih svjetskih okupljanja ljubitelja stripa i pop kulture, potvrđen je dogovor da na 18. Hercegnovskom strip festivalu koji će biti održan od 6. do 11. septembra, jedan od specijalnih gostiju bude i Tanino Liberatore, globalna legenda devete umjetnosti. Dolazak na Hercegnovski strip festival potvrdio je i Mark Simpson, poznatiji kao Džok (Jock), škotski umjetnik koji, kao i Liberatore, pripada samoj eliti svjetskih strip umjetnika.
Tanino Liberatore jedan je od najznačajnijih italijanskih ilustratora i strip crtača svih vremena. Njegovu mladost obilježava druženje sa velikanima stripa Andreom Pacijencom i Stefanom Tamburinijem pod čijim uticajem i ulazi u strip i prve radove objavljuje upravo u njegovom magazinu Kanibal. Uz podršku njih dvojice, Liberatore stvara i „RanXerox“ njegov najpoznatiji i najdugovječniji strip. Objavljuje i u kultnim magazinima Il Male, Frižider, Eho Savane, Tranfert, Metal Hurlant, Nastaviće se, Šik, Hastler, Uvrnute priče, po scenarijima najpoznatijih svjetskih autora.

Tamburinijeva prerana smrt Liberatorea udaljava od stripa, te se posvećuje ilustraciji i radu na filmu. Crta omote za albume poznatih svjetskih bendova od kojih je svakako najpoznatiji onaj za „The Man from Utopia“ Frenka Zape na kojem je muzičar predstavljen kao RanXerox. U svijetu filma uspješan je i kao art direktor i kao kostimograf i scenograf. Stripu se vraća s vremena na vrijeme oživljavajući svog najpoznatijeg heroja RanXeroxa, crtajući specijalne epizode Betmena za ediciju „Crno i bijelo“, kratke priče za legendarni magazin Heavy Metal te fenomenalni album „Lucy“ za francuskog izdavača Glenat. Rođen kao Mark Simpson, Džok (Jock) karijeru započinje u najvećoj britanskoj izdavačkoj kući 2000 AD crtajući poznate junake Sudiju Dreda, Tor Sajana i Leni Ziro, što ga preporučuje američ-
kom gigantu DC Comics, gdje dobija poslove na prestižnim naslovima Helblejzer, Gubitnici, Zelena strijela i Betmen. Upravo radom na Betmenu stiče status jedne od najvećih svjetskih zvijezda stripa. Ovog junaka crta u njegovom redovnom izdanju kao i u serijalima Detektivske priče, All Star Betmen, Betmen koji se smije, kao i mnogim pojedinačnim pričama. D žok se ističe i radom za Marvel na naslovima X-men i Vulverin, te za najvećeg nezavisnog izdavača Image Comics naslovom Vještice, sa legendarnim scenaristom Skotom Snajderom. Svojim autentičnim stilom iskazao se i kao jedan od najboljih crtača naslovnica, te njegove kreacije krase neka od kultnih izdanja Betmena, Supermena, Derdevila, Čudovišta iz močvare, Hulka, Američkog vampira, Venoma, Skalpiranih... R. K.
KUD „Mijat Mašković“ predstavio se na festivalu „Orfej u Beogradu“
Još jednom potvrđen renome ansambla
PODGORICA - Tradicionalne igre kolašinskog kraja koje su zaštićene kao nematerijalno kulturno dobro u Crnoj Gori dobile su još jedno priznanje učešćem na manifestaciji „Orfej u Beogradu“.
Festival, prema riječima organizatora prof. dr Kristijana Ristića, selektuje najreprezentativnije programe ansambala iz regiona sa ciljem promocije održivog korišćenja tradicionalnog kulturnog nasljeđa, gdje je ovoga puta ansambl „Mijat Mašković“ iz Kolašina prepoznat kao jedan od neizostavnih činilaca autohtone plesno-muzičke prakse Crne Gore. Majstori igrači i pjevači u Beograd su doveli tradicionalno
blago Crne Gore (Kolašin), baštine Srema i Slavonije, okoline Beograda, požarevačkog i jaseničkog kraja, pjevačku tradiciju Bukovice, Dalmacije i Vrlike, majstore vlaškog plesa Homolja i Crne Reke i majstore pjevače i svirače Timoka i Krajine, BiH (Sarajevskog i Lijevče polja), Staro Vranje i leskovačko Pomoravlje, tradiciju Velike Hoče (KiM), temperament i duh Bosilegradskog Krajišta, kao i šokačku tradiciju Bačkog Brega. „Orfej“ je opisan kao „autorizovani program koji uvršćuje istaknute folklorne ansamble i izvorne grupe“. Specijalista Davor Sedlarević, rukovodilac kolašinskog ansambla, naglasio je značaj povećanja vidljivosti autohtonih igara iz Crne Gore koje se izvode uži-
vo na međunarodnim festivalima, s obzirom na ekspanziju tzv. „plejbek tradicije“ i upliv „kvazinauke“ u predstave o crnogorskim plesovima i muzici.
- Isključivo na ovakvim koncertima, gdje selekciju prave eksperti sa velikim iskustvom i zavidnim naučnoistraživačkim referencama, može se potvrditi renome ansambla i pospješiti ispravan pristup održavanju elemenata kulturnog nasljeđa koji jednu regiju čine prepoznatljivom. Za nas je ovo bila prilika da promovišemo desetogodišnji rad na prikupljanju, analizi i revitalizaciji plesova (igara) i pjesama Crne Gore, a akcenat je stavljen na izvođenje najbliže onom zabilježenom na terenu, dakle samo uz pjesmu ili ritam koraka – kazao je Sedlarević.
KUD „Mijat Mašković“, inače, funkcioniše pri JU Centar za kulturu iz Kolašina. R. K.
Uglednom staropodgoričaninu Dimitriju Dilju Mugoši u bombardovanju 5. maja 1944. godine stradali su otac, majka, dva brata, sestra i baba
Od najdražih ostala samo fotografija sestre Vere
Sestra Vera imala je 19 godina, bila je vjerena. Najstariji brat Petar je imao 17, a Branko 15 godina. Veoma sam bio vezan za majku. Teško je to opisati, kad ostaneš odjedanput bez roditelja, braće, sestre, babe. Ne sjećam se kako sam tada izgledao i osjećao se, znam samo da sam pao u nesvijest kad sam se vratio iz bolnice kod rođaka u Donju Goricu, gdje su bila moja dva brata Momo i Đoko – kazao je osamdeset devetogodišnji Dimitrije Diljo Mugoša
Taj dan ne mogu zaboraviti, jer su, pored ostalih,a stradali i moji otac, majka, dva brata, sestra i baba – započinje razgovor za Pobjedu osamdeset devetogodišnji Dimitrije Diljo Mugoša, prisjećajući se savezničkog bombardovanja Podgorice 5. maja 1944. godine i jednog od najtežih dana u istoriji našega grada.
TUGA
Njihova porodična kuća, prisjeća se ugledni inženjer arhitekture u penziji, bila je u Ulici Novaka Miloševa. - Imali smo kuću u centru grada, na mjestu gdje su sada dva vojna solitera. Otac je držao trgovačku radnju i kafanu. Tu je bilo više objekata, gledali su prema Ulici Novaka Miloševa, a u dvorišnom dijelu se stanovalo. Ispod kuće je bio podrum gdje su oni nastradali –priča Dimitrije. Nekoliko dana prije bombardovanja, porodica Mugoša napustila je grad i otišla kod rođaka u Donju Goricu. -Tih dana igrali smo se bombardovanja, kao da smo predosjećali nešto. Dosta puta prije toga gledali smo i brojali avione koji su nadlijetali iznad Podgorice. Gledali bismo i kako pada oboreni avion, pa su išli i pilote žive hvatali. Ali, nijesmo imali predstave o tome, niti smo čuli od koga da će bombardovati Podgoricu. Taj 5. maj bio je ponedjeljak, lijep dan. Dva najstarija brata Petar i Branko i sestra Vera bili su učenici gimnazije. Koliko se sjećam, rečeno je bilo da

toga dana moraju doći u školu. I otac Krsto i majka Danica pošli do grada, bio je pazarni dan a mi smo bili dosta imućna porodica, držali smo kafanu i trgovinu u centru. E ne znam zašto je baba Jana, očeva majka koja je bila dosta stara, pošla sa njima. Ja sam imao devet godina, brat Đoko sedam, a Momo 11 godina. Nas trojica ostali smo kod rođaka u Donjoj Gorici – prisjeća se čika Diljo sa osamdesetogodišnje distance.
Iz Donje Gorice su, kaže, čuli kada je oko 13 časova počelo bombardovanje grada.
- To je bilo u nekoliko mahova, trajalo je oko pola sata. Znali smo da su nam roditelji, braća, sestra i baba u gradu. Nadali smo se da su se sklonili u podrum kuće i da su živi. Izašao sam vani i posmatrao, čekao ih, nijesu se pojavljivali, niko nam nije govorio jesu li živi ili mrtvi. Oko četiri – pet sati popodne krenuo sam pješke, sam, iz Donje Gorice prema staroj bolnici na

Kruševcu. Tamo sam zatekao strašne prizore, donosili su ranjene, mrtve. Postojala je nada da ću ih sresti u bolnici. Ali, kad sam vidio da ih nema sve mi je bilo jasno. Vratio sam se u Donju Goricu sa rođakom koji je iz našeg podruma, đe su moji poginuli, izvukao žive troje - četvoro. Oni su svi bili tu, kao i tokom
Najteže bombardovanje tokom Drugog svjetskog rata
Podgorica je 5. maja 1944. godine pretrpjela najteže od više od 80 bombardovanja tokom Drugog svjetskog rata. Prema američkim izvorima, bombarderi 15. američke vazdušne armije bombardovali su „koncentraciju trupa u Podgorici“. U akciji je učestvovalo 116 bombardera B-24 Liberator, koji su u tri talasa na grad izručili 270 tona bombi. Prema nepotpunim podacima, poginulo je 490 ljudi (Podgoričana,
mještana okolnih naselja i sela koji su se zatekli u gradu jer je bio pazarni dan), od kojih je 417 identifikovano, a 73 je ostalo nepoznato. Građani koji su pronašli tijela svojih bližnjih, sahranjivali su ih u porodične grobnice ili u druge rake a najveći broj poginulih sahranjen je u dvije zajedničke grobne jame (dva duboka kratera koje su stvorile bombe) u podnožju Gorice, u blizini Crkve Svetog Đorđa.
Osim mnogobrojnih privatnih kuća, srušeni su praktično svi objekti od značaja: hoteli (Evropa, Jadran, Imperijal, Moskva, Beograd, Baron, Mostar…) električna centrala, srednja zanatska škola, ženska škola u Njegoševom parku, Crveni krst, Pošta, Sud, Crnogorska banka, Knjeginjin most, Kapadžića most, Džamija Glavatovića, katolička crkva, Monopol, sedam mlinova na Ribnici, željeznička stanica, autobuska stanica,
prethodnih bombardovanja. Bomba nije direktno pala na kuću nego pored ali je taj zid, koji je izvođač koji je gradio kuću loše napravio, popustio i ploča je pala preko njih. Kada su ih našli nije bilo povreda na njima, ugušili su se pod ruševinama. Tu su bili naši otac, majka, dva brata i sestra. Babu su našli u dvorištu, vjero-
vatno je preminula od posljedice srčanog udara kada je vidjela taj strašan prizor. Sestra Vera imala 19 godina, bila je vjerena. Najstariji brat Petar je imao 17, a Branko 15 godina. Veoma sam bio vezan za majku. Teško je to opisati, kad ostaneš odjedanput bez roditelja, braće, sestre, babe. Ne sjećam se kako sam tada izgledao i osjećao se, znam samo da sam pao u nesvijest kad sam se vratio kod rođaka u Donju Goricu, gdje su bila moja dva brata – priča naš sagovornik. Uzima uokvirenu crno-bijelu fotografiju sestre Vere, po kojoj njegova ćerka nosi ime.
- Nemam ništa za uspomenu na njih osim ovu jednu sliku. Nema fotografija, niti dokumenata ni oca, ni majke, ni braće, sve je to nestalo – sa sjetom priča čika Diljo.
Njegovoj dvojici braće i njemu nijesu dozvoljavali da vide tijela stradalih članova porodice, jer su bili mali.
-Njih šestoro u sanducima dovezli su zaprežnim kolima. Nijesu nam dali da ih vidimo. Ujutro, prije sahrane, izveli su nas nekih sto metara od groblja u Donjoj Gorici, ispod jedne košćele, tu smo vidjeli samo šest običnih drvenih sanduka u kojima su bili otac, majka, dva brata, sestra i baba – prisjeća se Mugoša.
BRIGA
Rođaci su nastavili da brinu o trojici braće.
-Prebacili su nas kod strica Zara. To je bila dosta neuslovna kuća. Godinu nakon toga prihvatio nas je stric Spaso,

benzinska stanica, vatrogasna stanica, Druga realna gimnazija, tri osnovne škole, štamparija, knjižara, biblio-
koji se vratio iz Italije gdje je bio interniran. Prije rata on je pomagao mom ocu u trgovačkoj radnji. Obnovio je kuću u centru, gdje je živio sa nama. Najstariji brat Momo, bio je prihvaćen kao siroče u Bugarsku, a neko vrijeme proveo je u domu za siročad u Danilovgradu. Stric ga je poslao da uči školu za grafičara u Zagreb. Radio je u ugostiteljstvu u Podgorici, nakon čega se opet vratio u Zagreb. Najmlađi brat Đoko, završio je zanatsku školu za električara, igrao je dobro fudbal, u kolašinskom Gorštaku, zatim u Lovćenu, u beogradskom Radničkom, u Rijeci, nakon toga pošao je u Ameriku da igra, nastavio u Švajcarskoj gdje je završio karijeru - priča naš sagovornik. Dimitrije je sa 13 godina upisao prvi razred podgoričke gimnazije, gdje je 1948. godine završio polumaturu. Nakon toga završava Srednju tehničku školu i sa nepunih 17 godina zapošljava se kao građevinski tehničar.
teka, carinarnica, stadion, bioskopi Apolo i Luksor, mnogobrojne trgovačke i zanatske radnje...
-Prilikom izgradnje Spomenika partizanu borcu na Gorici nadgledao sam radove na iskopima. Nakon dvije godine poslali su me u Tuzi gdje se gradio hotel. Svakoga dana sam do tamo išao pješke. Nekad bi se vratio kamionom koji je odvozio vodu. A bio je tada i jedini taksista u Tuzima, Šaljo, koji je vozio neki stari „ford“, pa se nas četvoropetoro vratimo sa njim, a on u vožnji ugasi motor kako bi uštedio malo goriva, takvo je to vrijeme bilo – priča Mugoša. Nakon tri godine radnog iskustva od čega godinu u Opštini Podgorica, 1954 . godine upisao je Arhitektonski fakultet u Beogradu. -Dobio sam socijalnu pomoć, 3.130 dinara. To mi je pokrilo hranu i studenski dom. Prodavao sam bonove za hranu da bih išao u pozorište – prisjeća se studentskih dana. Studije je završio 1960. godine, nakon čega se vraća u Pogoricu i nastavlja da radi kao inženjer arhitekture u OGP-u. U međuvremenu završava vojni rok, a 1963. godine u firmi gdje je radio upoznaje svoju životnu saputnicu Nedicu (Radoman po rodu), koja je takođe bila ratno siroče. Vjenčali su se godinu kasnije i od tada su ogromna podrška jedno drugome i u životu i u poslu. Rat im je uzeo najmilije, a zajednički život dao troje djece za ponos - najstariju ćerku Veru , farmaceutkinju, sina Aleksandra ( kardio-hirurg) i najmlađeg Borisa, poslanika u Skupštini Crne Gore i bivšeg zamjenika gradonačelnika Podgorice. Porodica Mugoša će danas, kao i svake godine, položiti cvijeće na spomen obilježje posvećeno žrtvama bombardovanja u centru grada (nedaleko od mjesta gdje je bila njihova kuća) i posjetiti porodičnu grobnicu u Donjoj Gorici i pokloniti se sjenima svojih rođaka koji su stradali 5. maja 1944. godine.
Igor MITROVIĆ
Dečić blizu istorije, navijač u Nikšiću nasrnuo na sudiju

Fudbaleri Dečića napravili su još jedan korak ka istorijskoj tituli u Meridianbet Prvoj crnogorskoj ligi.
Tuzani su lako savladali Rudar u gostima (4:0) i zadržali tri boda prednosti u odnosu na Budućnost, koja je istim rezultatom bila bolja od Arsenala u Tivtu.
Tuzani su bolji i u međusobnom skoru, pa je ,,plavima“ potrebno da pobijede u sva tri meča do kraja, a lider dva puta kiksa.
Mornar je u Bijelom Polju pobijedio Jedinstvo (4:3) i preuzeo treće mjesto od Sutjeske koja je izgubila od Petrovca kod kuće (1:0) u meču koji će se pamtiti po upadu navijača u teren, napadu na sudiju i prekidu od skoro sat.
Mladost je savladala Jezero u gostima (1:0), pa je pitanje ispadanja iz lige skoro riješeno – Rudar na posljednjem mjestu ima pet bodova manje od Jedinstva, sedam od tima sa ,,DG arene“.
HET-TRIK GAVRIĆA
Dečić je lako preskočio gostovanje ,,fenjerašu“ i tri kola prije kraja praktično Rudar poslao u niži rang – 4:0. Već nakon sedam minuta igre bilo je 0:2, a u glavnoj ulozi našao se Nenad Gavrić. Bivši fudbaler Crvene zvezde je pogodio nakon samo 50 sekundi igre - Ljeon Ujkaj je spoljnom poslao loptu, Gavrić lako obišao golmana Rudara koji nije baš najbolje procijenio let lopte i rutinski pogodio za 0:1. Gosti su potom krenuli još jače i već u sedmom minutu bilo je jasno da ih ,,fenjeraš“ ne može iznenaditi. Oliver Šarkić sjajno je na desnoj strani odigrao
za Augusta, koji je vrhunski proigrao Gavrića u šesnaestercu, a iskusni ofanzivac iz prve udvostručio prednost Tuzana. U nastavku meča sve je bilo stvar rutine za goste. Nova kazna za anemičnog domaćina stigla je u 56. minutu, kada je Gavrić kompletirao het-trik - nakon kornera i gužve u šesnaestercu Šapčanin je bio na pravom mjestu i iskosa loptu sjajno poslao u mrežu – 0:3. Konačan rezultat postavio je Ognjen Stijepović, koji je u 81. minutu dobro pratio akciju i na drugoj stativi dočekao loptu i lako pogodio za 0:4.
SVJETLOST U TAMI ZA BUDUĆNOST
Budućnost je ugledala malo svjetlosti u najmračnijem periodu u klupskoj istoriji. Poslije serije skandala, nakon remija sa Sutjeskom minule subote, (2:2), tim Ivana Brnovića upisao je ubjedljivu pobjedu nad Arsenalom i zadržao šanse da odbrani titulu.
Put ka trijumfu trasirao je u 31. minutu Igor Ivanović, kojeg je golman njegovog tima ĐorđijePavličić udario otvorenom šakom poslije derbija prije sedam dana. Pavličić je suspendovan (samo) tri mjeseca i nije bio u timu, kao i kapiten PetarGrbić koji će od narednog meča biti u protokolu.
Ivanović je dobio lijep pas od Milana Vukotića, umakao odbrani Arsenala i poslao loptu ispod Zogovića Mnogo sadržajnije bilo je u nastavku. Arsenal je u 50. zatresao mrežu, ali je pogodak poništen jer je Ćetko Manojlović bio u ofsajdu kada mu je upućena lopta.
Na 0:2 povisio je ĐorđeDespotović u 55. iz jedanaesterca dosuđenog zbog igranja rukom DamjanaDakića na metar ispred svog gola – štoper koji je na pozajmici upravo iz Budućnosti zbog toga je dobio crveni karton.
Domaćin se nije predavao, ali nije imao ni sreće – Šahman je u 57. iskosa sa desne strane pogodio prečku.
Na drugoj strani je golman Bojan Zogović dva puta odlično intervenisao kod šuteva Vukotića i Raičkovića Raičkovića je zamijenio talentovani Lazar Savović i odmah upisao asistenciju za Milana Vukotića koji je plasirao loptu iza leđa Zogovića i krunisao dobro izdanje.
Tačku na meč stavio je rezervista Vasilije Adžić u 85. minutu kada je sjajno pogodio sa 20-ak metara.
MORNAR TREĆI
Uzbudljiv meč odigran je u Bijelom Polju, gdje je Mornar pobijedio Jedinstvo (4:3) i ostao na tri boda zaostatka za Budućnošću. AndrejCvijović je u drugom minutu pogodio za Jedinstvo, izjednačio je efektno DemirŠkrijelj u osmom, da bi MirzaIdrizović u 12. vratio prednost domaćinu. MilanVušurović i KrisOndon-Mba su preokrenuli do poluvremena, a Brandao je u 52. donio novo izjednačenje – 3:3. Novu prednost i tri boda Mornaru obezbijedio je Ondon-Mba u 72. na asistenciju Škrijelja.
SKANDAL U NIKŠIĆU
Sutjeska je pala na četvrto mjesto porazom od Petrovca kod kuće (0:1) u meču koji je zasje-




Stadion:


Rudar Dečić
Rezultati
Šarkić (od 62. Abdulahi) Zorić
Ujkaj Bajović (od 80. Đoljaj) Drešaj Ljuljđuraj (od 71. Camaj) Đeljaj


LISTA STRIJELACA
16 – Korać (Jedinstvo)
13 – Maraš (Mladost DG)
10 – Babić (Petrovac), Đorđević (Arsenal), Šarkić (Dečić)
9 – Matić (Dečić), Naoaki (Jezero)
8 – Despotović (Budućnost)
nio upad navijača na teren i nasrtaj na sudiju Dejana Markovića. Gosti su poveli već u 10. minutu nakon lijepe akcije u kojoj je Slobodan Babić asistirao, a Adnan Bašić šutirao tako da je Giljen bio nemoćan. U nastavku su izabranici MiljanaRadovića preuzeli inicijativu - u 48. minutu Pajović je imao lijep pokušaj, dok su u 51. Nikšićani, izgledalo je s razlogom, tražili jedanaesterac jer je Carević u svom kaznenom prostoru povukao za dres Grivića, ali sudija Marković je samo odmahnuo rukom. Minut kasnije Kalezić je zatresao prečku, Grivić bio u prilici da izjednači u 53, tražio je da se dosudi kazneni udarac, ali ponovo se glavni arbitar oglušio. Odmah nakon još jedne neuspješne akcije Nikšićana, Petrovac je uzvratio kontrom, ali Babić je šutirao pored gola. Nakon pola sata igre uvukla se i nervoza u redove Nikšićana, naročito kada je Grivić u 68. minutu postigao pogodak, a sudija ga poništio zbog navodnog faula – nekoliko pristalica domaćeg sastava je potom sa istočne tribine utrčalo u teren, jedan od njih pokušao je da udari sudiju Dejana Markovića koji se sa pomoćnicima
74. Mušović) Dulović Dacić
Banda Brandao Korać



Popović Baošić Ljutica Stevanović
Vukotić (od 57. Kolundžić)
Dubljević (od 74. Vujačić) Kaluđerović Vušurović Ćetković (od 57. Seratlić) Škrijelj (od 90. Mitrović) Ondon-Mba (od 74. Đurišić)
odmah povukao u svlačionicu. Pauza je trajala gotovo sat, a utakmica je nastavljena nakon što su ispražnjene tribine stadiona kraj Bistrice.
Posljednjih 20-ak minuta meča u Nikšiću nije imalo sportsku draž, s tim da je Sutjeska imala nekoliko prilika.
MLADOST U 90. OSIGURALA BARAŽ
Mladost je brejkom protiv Jezera (1:0) praktično završila posao oko baraža jer je ostavila Rudar na sedam bodova zaostatka. Lješkopoljci su uz to pretekli Jedinstvo, pa će do kraja imati priliku da čuvaju osmo mjesto i za rivala u doigravanju dobiju trećeplasirani tim Druge lige (po svemu sudeći to će biti Podgorica).
Ekipa iz Donje Gorice do trijumfa u Beranama došla je pogotkom ŽeljkaKrstovića iz jedanaesterca u 90. minutu.
R. P – Ne. K – Ra. P.



Arsenal i dalje prvi, Siti sve bliži tituli
Arsenal je ostao lider Premijer lige nakon 33. kola sa bodom više od Mančester sitija, ali je i dalje sve u rukama ,,građana“ jer su odigrali utakmicu manje.
,,Tobdžije“ su pobijedile Bornmut (3:0), na što je još ubjedljivije odgovorio aktuelni
šampion – Siti je deklasirao Vulverhempton (5:1).
Trijumf Arsenala najavio je Bukajo Saka iz jedanaesterca u 45. minutu, na 2:0 povisio je Leandro Trosar u 70. na asistenciju Deklana Rajsa, koji je u sedmom minutu nadoknade postavio konačan rezultat.
Siti je sve završio u prvom poluvremenu kada je Erling Haland dao tri pogotka, od čega dva iz jedanaesterca, a potom u 54. minutu i četvrti. Prethodno je Hvang smanjio na 3:1, a konačan rezultat postavio je Hulijan Alvares u 85. minutu. Brentford i Fulam remizirali
su 0:0, Njukasl je u borbi za Ligu konferencija upisao važan trijumf na gostovanju Barnliju (3:1), dok je Notingem forest napravio veliki korak ka opstanku pobjedom nad Šefild junajtedom (1:3). ,,Šumari“ imaju tri boda više od Lutona, koji je prvi ,,ispod crte“. Ne. K.
Rijeka i Dinamo igraju za titulu
Fudbalska Hrvatska je na nogama, Rijeka i Dinamo večeras od 19.30 sati na ,,Rujevici“ igraj u meč sezone, derbi za titulu.
Dinamo u Rijeku stiže s bodom prednosti i pobjedom bi tri kola prije kraja 99 odsto osigurao trofej. Domaćin bi se pobjedom vratio na prvo mjesto i bio blizu da ponovo prekine dominaciju ,,modrih“ koji su osvojili svaku titulu u HNL od 2006. osim u sezoni 2016/17. kada je slavila upravo Rijeka. - Kad igraju prvi i drugi, to je šlager sezone. Četiri kola prije kraja, računica je jasna. Moji igrači, ja i cijeli klub želimo nakon ove utakmice da budemo u situaciji da sami odlučujemo o svo-
joj sudbini. Nema se tu što previše raspravljati, idemo da pobijedimo Dinamo i to je to - rekao je trener Rijeke Željko Sopić, kojem je prvi asistent nekadašnji crnogorski reprezentativac Radomir Đalović Dinamo je u seriji od osam prvenstvenih pobjeda. - Mislim da ne treba previše naglašavati kakva nas utakmica očekuje. Biće to susret dvije najbolje ekipe u prvenstvu, dodatan dašak zanimljivosti daje i činjenica da smo u prošlom kolu preskočili Rijeku i da na tabeli imamo bod viška. Želimo da odigramo hrabru utakmicu i napravićemo sve da osvojimo tri boda – kazao je trener Sergej Jakirović, koji je na ,,Maksimir“ došao iz Rijeke. Ne. K.
PODGORICA – Sljedećeg vikenda igra se veliki derbi Bokelj – Otrant, ali od današnjih mečeva 33. kola Druge lige zavisiće da li će baš direktan duel vodećih odlučiti ko ide u Prvu ligu.
Otrant je lider sa dva boda prednosti u odnosu na Bokelj. Ako stanje ostane identično, upravo će derbi biti presudan u borbi za Prvu ligu. Ali, ova runda može donijeti rasplet, ali i vratiti neizvjesnost. Otrant, naime, dočekuje Kom, koji je brejkom u Kotoru ,,pomogao” Ulcinjanima da preuzmu vrh. Sada Kom ide na noge novom lideru, a s obzirom da ima samo bod više od opasne zone, odnosno Internacionala, jasno je da će igrati za goli život, što Otrantu može dodatno da oteža posao. Sa druge strane, Bokelj je ove sezone upisao četiri poraza, dva u posljednja dva kola, čime je dozvolio
LA Liga (34. kolo)

Real šampion, Đirona u LŠ
PODGORICA - Real Madrid je šampion Španije! Madriđani su na četiri kola prije kraja šampionata osigurali 36. titulu u istoriji, pobjedom nad Kadizom (3:0), a na putu do trofeja
Bundesliga (32. kolo)
pogurala ih je Đirona koja je savladala Barselonu 4:2. Manje poznati, u odnosnu na Barsu, katalonski klub je ovim trijumfom pretekao velikana i osigurao, prvi put u istoriji, plasman u LŠ. R.A.
Dortmund leti, Bajern izgubio
Bajern i Dortmund sa različitim raspoloženjem, nakon što su odigrali mečeve domaćeg šampionata, gledaju na revanš polufinala Lige šampiona u Parizu i Madridu. ,,Milioneri“ su i u oslabljenom sastavu bili raspucani protiv Augzburga (5:1). Jusuf Mukoko je u četvrtom minutu pogodio, a 16 minuta kasnije je Malen povećao prednost. Gotovo rezervni sastav Dortmunda još tri puta je pogađao mrežu gostiju.
Ekipa Tomasa Tuhela izgubila je utakmicu od Štutgarta u posljednjih 10 minuta. Kod 1:1Vujong Jeong je u 83. matirao Manuela Nojera, a Silas (asistent kod drugog gola) je u trećem minutu nadoknade pogodio za konačnih 3:1. U ostalim mečevima Volfsburg je savladao Darmštat 3:0, a Verder i Borusija Menhengladbah odigrali su 2:2. Keln je rastužio navijače nakon remija (0:0) sa Frajburgom jer je sada ostanak u Bundesligi daleko. A.M.

promjenu na vrhu. Ali, Kotorani danas imaju daleko lakši posao. Bokelj gostuje ,,fenjerašu”, ekipi Berana, koja je već zagazila u niži rang. Beranci bi već danas mogli da budu i teoretski u regiji – četiri kola prije kraja imaju sedam bodova manje od Koma, koji ima i meč manje, što znači da Beranci sitno broje do pozicije da su u Sjevernoj regiji. Osta-
je da se vidi može li Bokelj to iskoristiti i pobjedom čekati kiks Otranta, a sve osim brejka značilo bi da su se Kotorani praktično predali. Podgorica dočekuje Iskru i već danas može i zvanično da bude u baražu i da potpuno rastrećeno igra finiš sezone, kako bi se spremala za mečeve odluke. Danilovgrađani su blizu opstanka, imaju pet bodova više od Internacionala, ali daleko od toga da mogu biti bezbrižni. Kada smo već kod Internacionala, najmlađi drugoligaš dočekuje Lovćen i igra jedan od presudnih mečeva za opstanak, dok je Lovćen
no rasterećen. Meč bez rezultatskog značaja igraju Grbalj i Igalo. R.P.
Košarkaši Budućnost Volija u utorak dočekuju Partizan (18 h), u drugoj utakmici polufinala plej-ofa ABA lige
Slavković: Ako ne ponovimo greške iz prve utakmice, siguran sam u prolaz u finale
PODGORICA – Sve što su ove sezone pokušali, na tri meča, nije pomoglo košarkašima Budućnost Volija da savladaju Partizan. Najbliži pobjedi bili su u drugom ligaškom meču ABA lige, u „Morači“, kada su posustali tek u finišu utakmice i kada je do izražaja došao individualni kvalitet aktuelnog šampiona regionalnog takmičenja (prije svega Zeka Ledeja).
U prvom duelu polufinalne serije plej-ofa, Podgoričani su poraženi dvocifrenom razlikom (78:67), kao što je bio slučaj u prvom ligaškom meču u Beogradu (96:83), nakon što su samo jednom vodili protiv domaćina (12:11) i posljednji put imali neriješen rezultat na 14:14. Crnogorski šampion je sredinom treće četvrtine gubio 18 razlike, ali je u finišu meča, na 69 sekundi prije kraja, prišao na „minus četiri“ (69:65), ali više od toga nije uspio...
- Partizan je zasluženo pobijedio u prvom meču – kaže za Pobjedu Andrija Slavković, koji je u prvoj utakmici upisao pet poena (2-2 za dva, 2-1 sa linije bacanja), tri skoka. Budućnost je na startu polufinalne serije podbacila u napadu (svega 37,1 odsto šuta iz igre, trojke 23-5), izjednačila je negativan ofanzivni učinak iz meča u Zadru, ali je tada pobijedila protiv domaćina, za razliku od beogradskog duela, gdje nije uspjela da defanzivno odgovori zadatku. „Plavima“ nije mnogo značilo što su postigli više poena iz reketa (38-22) i što su u skoku uspjeli da nadmaše domaćina (40-32), posebno u ofanzivnom (207), zbog čega su imali dvostruko više poena iz drugog napada u odnosu na Partizan (18-9).

U utorak, u Hali sportova „Ranko Žeravica“, igra se i drugi meč drugog polufinala između Mege i Crvene zvezde (20 časova). Lider ligaškog dijela vodi 1-0 u seriji, jer je na svom terenu slavio 103:73.
- Pričali smo dugo o tom prvom meču, u kojem nijesmo uspjeli da ispoštujemo dogovor iz svlačionice. Energetski, jednostavno, nijesmo bili na željenom nivou i mislim da je to glavni razlog zbog čega nijesmo uspjeli da dođemo do pobjede – dodao je Slavković. Prvi meč je, međutim, zaboravljen, jer se valja pripremiti dobro za drugi u „Morači“ (utorak, 18 časova), u kojem tim Andreja Žakelja ima posljednju priliku da ostane u igri za polufinale. U slučaju poraza, to će biti kraj abaligaške sezone za Podgoričane, kojima bi onda ostale još samo obaveze u domaćem prvenstvu.
- Imamo dosta vremena do druge utakmice jer je takav
Sa navijačima lakše do pobjede
Za pobjedu protiv Partizana, osim dobre igre, Budućnosti će trebati velika podrška sa tribina i puna „Morača“, kakva je bila u ligaškom meču u Podgorici. - Pozvao bih navijače da dođu u što većem broju da nas podrže u najvažnijoj utakmici ove sezone. Nema sumnje da su nam mnogo potrebni i da će sa njima da bude mnogo lakše da dođemo do pobjede i na kraju da slavimo zajedno, jer su i oni dio ekipe – rekao nam je Andrija Slavković
ritam plej-ofa ABA lige. Odmah po povratku iz Beograda smo počeli pripreme za drugi meč. Neke greške kojih je bilo dosta u prvom meču pokušavamo da ispravimo, ali ono što je imperativ
sada je da budemo na mnogo višem energetskom nivou. Mislim da imamo velike šanse da izborimo majstoricu.
Ove sezone je u „Morači“ već pao jedan „vječiti rival“, Bu-
Ulaznice za meč sa Partizanom će se prodavati danas i sjutra od 12 do 18 časova, kao i u utorak od 10 časova do početka utakmice na biletarnici „Morače“. Cijene ulaznica za tribine su 15, 20 i 25 eura, za parter 50 i 100, dok kožni dio tribine košta 50 eura. Trebovane i rezervisane karte mogu se preuzeti u istom periodu na biletarnici.
dućnost je ubjedljivo pobijedila Crvenu zvezdu. Sada je, međutim, teži trenutak, jer je Partizan završio obaveze u Evroligi i maksimalno je koncentrisan na odbranu trofeja u ABA ligi. U Budućnosti, međutim, ima optimizma da se ova serija neće završiti u Podgorici, već da će se igrati majstorica, 10. maja u „Beogradskoj areni“. - Vjerujemo u pobjedu. Zna-
mo koliko vrijedimo, znamo da imamo kvalitet da pariramo možda jednoj od najboljih ofanzivnih ekipa čak i u Evroligi. Respektujemo kvalitet koji Beograđani imaju, ali daćemo sve od sebe da pobijedimo naredne dvije utakmice. Ako ne ponovimo greške iz prve utakmice, siguran sam u prolaz u finale – uz osmijeh je konstatovao Andrija Slavković. S. JONČIĆ

Odbojkašice Luke Bar treću godinu zaredom sezonu završile bez trofeja, u ovogodišnjem finalu donekle namučile
aktuelnog šampiona
Milačić: Herceg Novi je bolji, mislim da smo seriju učinili
interesantnom
PODGORICA – Treću godinu zaredom, ukupno
četvrti put u nezavisnoj
državi, odbojkašice Luke
Bar su sezonu završile bez osvojenog trofeja. Prvi post su imale u sezoni 2009/10, kada je duplu krunu uzeo gradski rival Galeb, dok je u posljednje tri godine prvo oba trofeja uzeo ponovo Galeb, a onda u prethodne dvije je sva četiri na domaćoj sceni osvojio Herceg Novi.
Ubjedljivo najtrofejniji crnogorski odbojkaški klub u obje konkurencije, sa 12 šampionskih titula i sedam trofeja u Kupu, ove sezone je igrao dva finala i oba je izgubio od Herceg Novog. U sva četiri meča, jednom u Kupu i tri puta u finalu plej-ofa, izabranice Vladimira Milačića nijesu osvojile ni set, iako su u finalnoj seriji plej-ofa bile blizu da to
urade, posebno u drugom (nijesu iskoristile dvije set-lopte) i trećem meču... - Herceg Novi je zasluženo osvojio titulu. Ima bolju ekipu, to je pokazao u sva tri finalna meča. Nijesmo uspjeli da im uzmemo neki set, ali mislim da smo finalnu seriju učinili interesantnom. Bili smo se primakli, ne znamo šta bi bilo da smo uzeli jedan set. Bilo je i sudijskih grešaka u nekim bitnim momentima.
Ali, ponavljam, Herceg Novi je, jednostavno, bolji i to je pokazao kroz finalnu seriju –kaže Vladimir Milačić, trener Luke Bar.
Milačić je iskoristio priliku da još jednom zahvali svojim igračicama „na dobrom i poštenom radu tokom cijele sezone, kao na dobroj igri u cijeloj finalnoj seriji“.
- Dan-dva odmora, pa ponovo treninzi, jer brzo će doći no-
Ekvadorac slavio na premijeri slavne italijanske biciklističke trke

najvećeg uspjeha u karijeri, jer će prvi put nositi ,,ružičastu“ majicu.
Pogačara
PODGORICA - U dramatičnom sprintu, na otvaranju 104. izdanja biciklističke trke „Điro d’Italija“, pobijedio je Džonatan Narvaez! Brdska etapa, u dužini od 140 kilometara, pripala je bicklisti iz Ekvadora koji je iza sebe ostavio glavnog favorita SlovencaTadeja Pogačara Narvaez je u Italiji stigao do
Ekvadorac je odolio naletima slavnog Slovenca, ali i Maksa Šahmana i trijumfovao u vremenu tri sata, 14 minuta i 23 sekunde.
Prva etapa vozila se u Pijemontu od Venarija Realea do centra Torina.
Danas je na programu druga etapa od 150 kilometara, a karavan kreće od San Frančesko Kampa do lokaliteta Santuario di Oropa, koji se nalazi nadomak Bijele. Slavna biciklistička trka ima 21 etapu, a završava se 26. maja u Rimu. R.A.
U Herceg Novom završena
Elektroprivreda u obje konkurencije
Ubjedljivom pobjedom od 5:1 nad podgoričkom Prosvjetom u posljednjem, devetom kolu, nikšićka Elektroprivreda ovjerila je titulu u Premijer ligi za tekuću godinu, mada su ,,strujaši“ još prije finiša imali dovoljno zalihe za veliki pehar Šahovskog saveza Crne Gore.
va sezona – dodao je Milačić. Već je poznato da će iz Herceg Novog u matični klub da se vrate crnogorske reprezentativke, korektorka Dijana Vuković i tehničarka Tijana Tvrdišić, čime Luka Bar najavljuje da želi i iduće sezone da ostane u vrhu crnogorske odbojke, eventualno da pokuša da još više namuči Herceg Novi, koji u protekle dvije godine i 56 odigranih mečeva na domaćoj sceni nijednom nije izgubio set.
- Mi ćemo se potruditi da budemo jači, ali ne pitamo se samo mi, tu će biti važan i kvalitet ostalih ekipa. Što bude do nas, mi ćemo da uradimo. Ali, tek nakon 15. januara, kad prođe vanredni prelazni rok, vidjećemo ko kakvim kvalitetom raspolaže. Nadam se da ćemo da budemo konkurentni i sljedeće sezone – zaključio je trener „sirena“. S. J.
Tako su Denis Kadrić, Nikita Petrov, Luka Drašković, Stefan Mijović, Mihail Brjakin, Jovan Milović, Božidar Kisić, Vuk Miletić i Igor Mijanović sa maksimalnih 27 bodova osvojili prvo mjesto. Srebrna medalja pripala je Herceg Novom (Šarić, Anisimov, Iljin, Blagojević, Nikčević, Smirnov, Mušović, Nikolić, Pejović, Savić i Bubanja) sa 20 bodova, koliko je sakupio i cetinjski Crnogorac (Perunović, Kosić, Ivanović, Đurović, Skvorcov, M Pobor, Vujović, Podlesnik, D Pobor, S Batrićević, J Batrićević i N Pobor), ali sa manjim učinkom u poenima, no ipak dovoljno za bronzano odličje.
Iz naše najkvalitetnije šahovske lige u niži rang sele se pljevaljski Rudar i Mladost iz Nikšića.
Uzbuđenja nije falilo ni u Prvoj crnogorskoj, ligi gdje se vodila žestoka borba za titulu vicešampiona, odnosno za ostanak u društvu najboljih.

Naime, budvanska Dama je već nakon prve polovine turnira nagovijestila uspjeh, što je i potvrdila sa 25 osvojenih bodova, dok je više kandidata konkurisalo za drugog putnika u Premijer ligu. Ovog
FORMULA 1: Ništa novo u sprintu u Majamiju
PODGORICA - Dva od dva Maksa Ferstapena! Holanđanin je juče u sprintu, na stazi u Majamiju, slavio ispred Šarla Leklera, a na podijumu je završio njegov klupski kolega Serhio Peres
Aktuelni šampion je od starta bio ubjedljiv, a drugoplasirani Francuz nije ni zaprijetio. Danijel Rikardo je u bolidu RB tima bio ispred drugog vozača Red Bula, ali kada je na stazu izašlo bezbjednosno vozilo, sve se promijenilo. Lando Noris se prvo zaustavio na stazi i to nakon incidenta, kada je Luis Hamilton kasno zakočio, udario u Fernanda Alonsa, a Španac u timskog kolegu Lensa Strola, koji je izgurao Norisa.

Trka je bila usporena nekoliko krugova, a Rikardo je brzo izgubio treće mjesto. Peti je završio Karlos Sains junior u Ferariju, iza njega je bio Oskar Pjastri iz Meklarena, Nik Hilkenberg i Hamilton, ali je vozač Mercede-
sa po završetku trke kažnjen sa 20 sekundi zbog prebrze vožnje kroz pitlejn, pa je bod pripao Jukiju Cunodi. Deveti na kraju bio je vozač Pjer Gasli, a među deset je završio jedini domaći predstavnik Logan Sardžent . A.M.
FORMULA 1
puta radovali su se prvotimci barske Rumije, koji su sa 4,5:1,5 slavili protiv podgoričkih Dijagonala i sa 16 bodova domogli se pobjedničkog postolja, na kome je bilo mjesta i za Zetu, koja je sa bo-
Stonoteniski turnir ,,Montenegro 2024“
Bronza
za Bakića i Gugolja
PODGORICA - Crnogorski dubl Luka Bakić i Uroš Gugolj sa bronzanom medaljom završili su nastup na međunarodnom stonoteniskom turniru „Montenegro 2024“ u Podgorici.
Oni su u polufinalnom meču, u kategoriji MD18, poraženi od Šveđana Danijela Gustafsona i Emila Andersona 3:1, po setovima 4:11, 11:7, 11:9 i 11:6. Bakić i Gugolj su u četvrtfinalnom meču savladali Britance Kupera Flinta i Rajana Anrija 3:1. Prethondo su sa maksimalnim učinkom, kao prvoplasirani u grupi, izborili četvrtfinale. Slavili su protiv Čeha Tomasa Novotnija i Jana Muške 3:0, Amerika-

takmičenja za 2024. godinu
slavila konkurencije

dom manje zaslužila bronzanu medalju. Od Prve lige oprostili su se Rokada i OSŠ Pljevlja. Interesantno je istaći da je u ženskoj konkurenciji poredak najboljih ekipa identičan

naca Logana Votsona i Tala Libovica 3:1 i Izraela Grenevelda i Pol van der Vorda 3:0. Bakić je u dublu osvojio svoju drugu medalju na podgoričkom turniru, nakon što je bio akter i velikog finala u singlu, u kategoriji S10, u kojem je poražen od Filipa Radovića 3:0. Ostali crnogorski parovi nijesu prošli grupu. U miks dublu Gugolj i Milijana Ćirković (XD14) su, nakon startnog trijumfa, upisali dva poraza i završili kao trećeplasirani u grupi. U konkurenciji dublova MD14, Đuro Krivokapić i Pjetro Paljušević, upisali su sva tri poraza, kao i mješoviti crnogorsko-srpski dubl Samra Kojić i Nebojša Ilić u kategoriji XD10. R.P.
SBbet Prva liga za rukometaše (18. kolo)
Budvanima derbi za drugo mjesto
PODGORICA - Budva je u derbiju posljednjeg kola
SBbet Prve rukometne lige savladala Rudar 34:32 i osvojila drugo mjesto ispred ekipe iz Pljevalja (imaju isti broj bodova, ali Budvani su bolji u međusobnim duelima).
U festivalu golova, gosti su do odmora jurili male minuse i uspjeli su u samom finišu da izjednače 16:16, ali je najefikasniji igrač meča Đorđo Peruničić sa zvukom sirene donio domaćinu gol prednosti. U nastavku meča Budvani su serijom 3:0 stigli do opipljive prednosti od četiri gola, koja je do kraja bila nedostižna za goste iz Pljevalja.
U pobjedničkom timu Peruničić je postigao 12 golova, golman Lazar Pešić odbranio je 17 šuteva, a kod gostiju Nemanja Matović je dao osam… Lovćen je novi/stari prvak Crne Gore, a do trofeja je stigao bez poraza (17 pobjeda i remi). A.M.

,,Lavovi“ ponovo na okupu
Crnogorski rukometaši okupiće se u ponedjeljak uoči dvomeča s Italijom u baražu za Svjetsko prvenstvo 2025. Prvi meč je 9. maja u Konversanu (20 h), revanš tri dana kasnije u ,,Morači“ (17.30).
Naša selekcija će pokušati da drugi put uzastopno, a ukupno
Završen rukometni ligaški dio
treći, izbori plasman na šampionat svijeta, nakon učešća na prvenstvima 2013. i 2023. Selektor Vlado Šola je za duele s ,,azurima“ pozvao 18 igrača.
Na spisku su: Golmani - Nebojša Simić, Nikola Matović i Haris Suljević; krila - Miloš Vujović, Aleksandar Bakić, Mirko Rado-
Rudar bez poraza čeka finale sa Budućnost Bemaksom
PODGORICA - Rukome-
kao kod muškaraca, što znači da su Elektroprivreda, Herceg Novi i Crnogorac dominirali na takmičenju u Institutu ,,Dr Simo Milošević“ u Igalu, gdje su održana pomenuta takmičenja. B. KADIĆ
tašice Rudara sa 21. trijumfom, uz gol razliku 838:429, završile su crnogorski šampionat i za titulu će se boriti sa Budućnost Bemaksom. Filijala ,,plavih“ sa najjačim crnogorskim timom odlučivaće i o Kup trofeju. Izabranice Igora Markovića u posljednjem kolu savladale su Ulcinj 32:20, uz šest golova Nikoline Marković i Nine Ra-
musović, Ivana Vujadinović je postigla gol manje, a sa četiri pogotka i pet asistencija meč je završila Natalija Lekić U domaćem timu najefikasnije su bile Sara Škrelja i Sara Piranić Ksenija Pajović upisala je 19 odbrana. Ulcinjanke su ovosezonski nastup u SBbet Prvoj ligi završile na pretposljednjem mjestu (3-1-17).
Tivćanke su završile na poziciji dva (16-0-5), a dobro su se na-
Završen ligaški dio takmičenja u Prvoj crnogorskoj košarkaškoj ligi
mučile u posljednjem trijumfu u Baru sa Mornarom 7. Slavile su 26:25, uz sedam golova (bez promašaja) najraspoloženije Božidarke Delibašić. U domaćem timu, koji je prvoligašku priču završio na šestom mjestu (14-1-6), najraspoloženija je bila Dina Pepić sa 10 golova. Na trećem mjestu završile su izabranice Tatjane Jeraminok - Budućnost II Bemaks je imala učinak od 14 pobjeda, šest
vić, Luka Radović; bekovi - Radojica Čepić, Filip Krivokapić, Vasilije Kaluđerović, Milorad Bakić, Arsenije Dragašević, Vuko Borozan, Branko Vujović, Stefan Čavor; pivoti - Vuk Lazović, Nemanja Grbović, Miodrag Ćorsović Ne. K.
poraza i remi. Tačku na sezonu, mladi podgorički tim je stavio u Zeti trijumfom od 32:20. Bojana Peličić je dala osam golova, sedam (bez promašaja) Anđela Guberinić, a kod domaćina Maja Ceklić je po običaju bila najraspoloženija sa 13 pogodaka. Zećanke su osvojile peto mjesto (8-2-11), a ispred njih završile su rukometašice Levalee 2010 (12-1-8). U gradskom okršaju Levalea je bila bolja od Nikšića (47:24), a blistale su sa 13 golova Andrea Dragnić i Sanja Andrijašević, dok se sa gola - 19 odbrana istakla Vanja Živković. Iz lige je ispala ekipa Nikšića, a Trebjesa Bemaks je novi član elite. A.M.
Evropski juniorski džudo kup
PODGORICA – Ligaški dio takmičenja, koji se igrao po prilično ubrzanom ritmu, jer je liga kasnila, u Prvoj crnogorskoj košarkaškoj ligi, završen je utakmicom Kotor – Podgorica. Ekipa Podgorice ostvarila je pobjedu 69:65, a u trijumfu gostiju istakli su se Brendon Slaj sa 18 poena, te Filip Anđušić, koji je upisao dabl dabl (17 poena, 11 skokova), dok je Marko Kljajević dodao 11. U timu iz Kotora dominirali su Mustafa Asaf (21 poen, 11 skokova) i Balša Jokić, koji je uz 20 poena imao 10 skokova i pet asistencija i čak četiri blokade. Ligaški dio sa najboljim sko-

rom završili su Podgorica i Sutjeska, koje su na taj način osigurale vizu za ABA 2 ligu naredne sezone i mjesto u baražu za plej-of. U baražu za plej of igraće upravo Sutjeska i Podgorica, a prvi meč igra se u Nikšiću 9. maja. Baraž se igra po sistemu 1-1, odnosno dva meča, gdje će se računati koš razlika za prolaz. Treće mjesto osvojila je ekipa Teoda, koja će igrati baraž za plej-of i to protiv Mornara. Prvi meč baraža igra se u Tivtu,
u utorak 7. maja. U plej-ofu, odnosno polufinalu, direktan plasman osigurali su Budućnost Voli i SC Derbi. Najslabije plasirana dva tima su Jedinstvo i Pljevlja, koji po propozicijama takmičenja idu u B ligu, dok će baraž za I A MCKL igrati Ibar i Mediteran, drugoplasirani tim iz I B MCKL. Prvi meč igra se u ,,Topolici“, u ponedjeljak 6. maja od 14 časova. Novi prvoligaš je Šušanj, prvak I B MCKL. R.P.
Bronza za Andrijanu Šutović
PODGORICA - Crnogorska džudistkinja Andrijana Šutović osvojila je bronzanu medalju na juniorskom Evropskom kupu u Rijeci. U meču za treće mjesto, u kategoriji do 70 kilograma, pobijedila je Holanđanku Anemari Ploger. Juniorka nikšićke Straševine na startu takmičenja poražena je od Šveđan-
ke Ingrid Nilson. U repasažu su uslijedile pobjede protiv Hrvatica Jane Ljubičić i Kaje Špoljarić, kojom je izborila meč za odličje. Prvog takmičarskog dana od crnogorskih džudista nastupili su i Mihailo Senić (do 73 kilograma) i Jovana Mrvaljević (preko 78), ali nijesu ušli u borbu za medalju. Danas će se boriti Petar Pajović (do 81), Stevan Nikčević (do 90), Andrija Martinović (do 100) i Stefan Kovinić (preko 100). Evropski kup u Rijeci okupio je 253 takmičara iz 19 država. R.A.



Stari sjaj aristokratskih palata i vila. Lepršanje kolorita zastava na šarmantnim, dopadljivim arhitektonskim stilovima elitne četvrti Westend; grozdovi konzulata udahnjuju diplomatsku notu Frankfurtu. Gospodstvena tišina. Smjena godišnjih doba blago primjetna, osjenčena živopisnim bojama lišća sa gizdavih drvoreda. Uspavanost svojstvena prestižnim, rezidencijalnim krajevima svjetskih metropola. Uljepšava je umilni žagor đece u dotjeranim parkovima. „Palmengarten“ bajkoviti, veliki botanički park od XVIII vijeka poklanja egzotiku i širi mirise rijetkih, tropskih biljaka. Oldtajmeri znakoviti simbol otmjenih, ušuškanih ulica, prostranih bulevara. Šetnje su umirujuće, ali nedostaje živost, pulsiranje, energija. Čula ih osjete u obližnjim, grandioznim, modernim zdanjima kremastih i bijelih fasada čuvenog „Gete univerziteta“. Hladnoća mermernih zdanja iščili pred naletima nauke, kreativnošću mudrih, cijenjenih profesora, poletom i pameti mladosti. Fontane skladnih kontura osvježavaju oporost urbanog sivila. U tom hramu znanja usidrena je glasovita „Frankfurtska škola“, zvanični naziv Institut za društvena istraživanja. Slijedeći misli i posijano sjeme komunističke brazde međunarodnog radničkog pokreta, čuvenog filozofa Karla Marksa, rođenog u drevnom njemačkom gradu Triru, iznjedrena je dvadesetih godina prošlog stoljeća. Ljevica je razmanhula svoja krila pravednosti, sa značajnog in-
Sjetne priče viteške zemlje
Zavjeti predaka u mislima. Pogledi zakucani u more, nebo, horizonte, neku samo njima znanu, čežnjivu daljinu. Zaiskre, zacakle iseljeničke oči. Iako su miljama, danima i noćima, godišnjim dobima daleko, kompas je suvišan. Rodoljubivi osjećaji nepogrešivo vode do magične Crne Gore

Slavni romanopisac Tomas Man, dobitnik Nobelove nagrade za književnost 1929, i poznati poeta Berthold Breht, žestoki kritičari nečovječnog Hitlerovog režima, ratne, emigrantske godine provode u Švajcarskoj, odnosno Skandinaviji, a sigurno utočište im bjehu slobodarske Sjedinjene Američke Države, đe neukrotiva njemačka pera ispisuju upečatljive riječi.
na“. Zvuči iskonski, toplo, blisko, nježno. Unosi radost svojim imenom, poput pjesme „Montenegrina“ nenadmašnog umjetnika Kemala Montena. Sjedinjeni proza i stihovi naših iseljenika od Evrope do Amerike. Vrijedan poduhvat. Vijorenje crnogorske zastave na luksuznim koricama knjige daruje posebnu draž, blagodareći ljubavi i izdašnosti crnogorske dijaspore iz Frankfurta, njihovoj želji i patriotizmu. Dragocjenost su stihovi Ruždije Sejdovića iz Kelna, rođenog u Podgorici, koji baštini duh i tradiciju Roma, nomada od pamtivijeka. „Antologija Montenegrina“, mozaik crnogorske multikulture.
telektualnog žarišta. Uživala snažno uporište među brojnim profesorima i studentima. Nacistički režim, natopljen mržnjom i strašnim progonima, ostavio je pustoš na katedrama i amfiteatrima jedinstvene institucije naprednih tokova života, posebno prema Jevrejima, od kojih pojedini spas nađoše u Sjedinjenim Američkim Državama. Uticaj na polju filosofije, sociologije, istorije, psihologije, književne kritike svojim autoritetima uzdigli su znameniti: Teodor Adorno, Herbert Markuze, Volter Bendžamin, Maks Horkajmer, Erih From, Karl Vitfogel. Nakon Drugog svjetskog rata obnavlja se rad, regeneriše sočna naučna nit.
Privlači finoća pisanja u Geteovom gradu, iako su nedokučive visine književnih djela najvećeg sina grada na Majni. „Da li sam mogao i da pomislim, dok sam putovao u Frankfurt, đe sam mislio da se zadržim samo nekoliko časova, da ću ovđe naći sreću

za čitav svoj život“!, romantično Sanjin, Rus, govori Đemi, Italijanki, u romanu „Proljetne vode“, slavnog klasika Ivana Turgenjeva
Dosegnuti talentom i perom obrise zavičaja, maštanja su dostojna iskrenih snova djetinjstva, a stvarnost je knjiga „Antologija Montenegri-
Iz kišovitog Bremena, Hanovera, industrijskih centara Njemačke, teku zavičajne priče, ispunjene ljubavlju, iskrenošću đetića prema rodnom kraju, tadašnjih gastarbajtera od davnih sedamdesetih godina prošloga vijeka i Jupa Rastodera iz Berana, uglednog Ulcinjanina Nikole Šabana iz Ludvigshafena, patriotski zanos Šerba Adrovića i Hajrudina Ledinića iz Rožaja, Soka Šabotića iz Petnjice, predusretljivog Raša Koraća. Energični mladić Kenan Muratagić iz Frankfurta, obilazeći svijet, uvijek predahne u domovini i njeguje žile predaka iz Gusinja. Iseljeničke priče, nikad dovršene, bujaju, emotivno teku. Izdanci Crne Gore rasuti po svijetu. Generacije brojnih potomaka snaže tokove stranih kultura i civilizacija. Njihovo korijenje istražuje dubine nepoznatih zemalja. Zavjeti predaka u mislima. Pogledi zakucani u more, nebo, horizonte, neku samo njima znanu, čežnjivu daljinu. Zaiskre, zacakle iseljeničke oči. Iako su miljama, danima i noćima, godišnjim dobima daleko, kompas je suvišan. Rodoljubivi osjećaji nepogrešivo vode do magične Crne Gore.
(Autor je crnogorski diplomata) Iz

AUSTRIJSKO BOMBARDOVANJE CRNE GORE I PODGORICE 1914/1915. GODINE
Autor: Slobodan ČUKIĆBrigadir Petar Lompar u ratnom dnevniku pod datumima 18, 19. i 20. februar 1915. piše: „18 II Letjeli su neprijateljski aeroplani i bacali bombe iznad Prijerada i Pobora 19 II K-da Odreda Prijevor izvještava se da je dan miran, letjeli su aeropl. neprijat. iznad D. Grblja i bacali bombe. Neprijatelj je gađao na Mirac ali bez štete.
20 II Ovog dana je neprijatelj gađao na Krimalj ali bez štete, letio je neprijatljski aeroplan iznad Grblja” („Ratni dnevnik brigadira Petra Lompara novembar 1914 – jun 1915. godine, I dio”, Priredio Srđa Martinović, Matica, br. 91, jesen 2022, str. 549-551).
Komandir Marko M. Martinović je načinio novu bilješku početkom marta 1915: „1. III 1915. g. (…) danas oko podna doletio je neprijateljski avion do Budve i stao kružiti nad njom, bacivši nekoliko manjih bomba, koje su eksplodirale sa malim dejstvom. Ove bombe su cilindraste forme, dugačke 24 sm a u prečniku 4 sm. Dio sa eksplozivom je dugačak 14 sm, a ostali dio je sa bronzanim poklopcem u kome je namješten jedan mali propeler, koji se okreće i dovodi svoju iglastu osovinu do kapsule. S padom na zemlju poklopac se pokrene ka glavnom dijelu bombe i tim samim osovina jače udari u kapsulu i zapali je, a ova zapali sadržinu bombe. U bombama je eksploziv nalik na čokoladni prašak i miriše na badem. Bronzani poklopac je na vrhu malo zaoštren i ima 4 otvora, kroz koje prolazi vazduh i okreće propeler. Na zadnjem dijelu je utvrđen prsten za koji je vezan konopčić sa šeširićem od voštanog platna, koji služi kao padobran za bombu. Na sredini glavnog dijela bombe nalazi se rupica, kroz koju izlazi fitilj (bikfordov), te se i pomoću njegovog potpaljivanja može zapaliti sadržina bombe. (…) Avion se potom udaljio u pravcu Grblja, ali se odmah vratio. Ponovo je letio nad Budvom i nad Koštanjicom, bacivši na iste nekoliko bomba, od kojih je jedna eksplodirala u sred Budve na krovu kuće trgovca Medina Na mjestu pada bombe krov je jako rasturen, pod od sobe probijen i jedna mu greda prekršena. Jedna kugla iz bombe prošla kroz dva sprata na niže. Ove bombe su od nekih 15 kg težine. Aeroplan je dalje kružio, sve se niže spuštajući, da su mu se djelovi jasno
Samo što se razvedrilo, aeroplani napadoše Cetinje

Nikolaj Potapov bilježi: „Oko ponoći na Cetinju se čulo nekoliko snažnih eksplozija, a odmah zatim čuli su se povici: ‘Aeroplan baca bombe’... Svi su poskakali iz kreveta i pojurili da se sakriju na sigurna mjesta, a u međuvremenu su odjekivale eksplozije, pri čemu je jedna bomba eksplodirala nasred naše ulice, na nekih 40-50 koraka od naše kuće“
viđeli. Avion nije niko gađao nego se mirno vratio i više nije bombe bacao” („Crna Gora u Evropskom ratu – ratni dnevnik Marka Milovog Martinovića”, Drugi dio, priredio Srđa Martinović, Matica, br. 95, jesen 2023). Ruski vojni ataše Nikolaj Potapov pod datumom 10. mart 1915. bilježi: „Jutros u pola osam digla se uzbuna: pojavio se austrijski aeroplan, ali je proletio mimo, duž Lovćenskog grebena. Ipak kod Crnogoraca nije moglo proći bez neprijatnosti. Oni su iz topa koji je bio određen za gađanje aeroplana i koji je stajao sa jako ukopanim stražnjim dijelom lafeta, opalili kada je aeroplan bio još daleko, tj. pri horizontalnom položaju tijela topa. Od toga pucnja top se prevrnuo, te smo čak posmatrali kako su se nesretni artiljerci trudili da ga ponovo postave na mjesto.
Nikolaj Potapov piše: „Jutros sam i ja s kćerkama izašao da razgledam oštećenja. Kada smo prilazili ‘Radničkoj školi’, u čijem dvorištu je bomba polomila sve drveće i srušila zid kamene šupe, iz Dvora je izjahao Kralj, da i on razgleda oštećenja. Prolazeći pored nas i pozdravivši se s nama, dobacio je u prolazu: Odgovaraće nam za ovo Austrijanci na Karpatima“
Od Pešića, a zatim i od Vimera, saznao sam da su jutros tri aeroplana letjela nad Barom, gdje su bacili 13 bombi, od kojih su dvije pale na italijansku prodavnicu duvana i srušile krov. Ostale nisu pričinile štetu. Poslije toga jedan od aeroplana krenuo je prema Virpazaru, gdje je bacio bez štete šest bombi, a drugi, koji je proletio pored Cetinja, bacio

je dvije bombe na Njeguše, ali takođe bez štete.“ („N. M. Potapov: ruski vojni agent u Crnoj Gori“, Tom II, Podgorica-Moskva, 2003, str. 699). „Glas Crnogorca” od 10. marta 1915. godine (broj 12) izvještava sljedeće: „Neprijateljska akcija. Jutros su se rano digla tri neprijateljska aeroplana i letjela iznad Bara gdje su bacili 16 bomba, ali štete nije bilo. Jedan od njih letio je nad Virom i bacio 8 bomba koje takođe nijesu štete učinile, a jedan nad Njegušima, bacivši 2 bombe — takođe bez štete.”
Ministar Risto Popović u dnevniku bilježi nadlijetanje i bombardovanje Cetinja 18. marta 1915. godine: „18/3 – Noćas – 17/18 – tačno na ponoć aeroplan austrijski letio nad Cetinjem i bacio 5-6 bombi. Bez znatne štete - ranio dvojicu-trojicu” („Dnev-

Komandir Martinović bilježi: Avion je letio nad Budvom i nad Koštanjicom bacivši nekoliko bombi, od kojih je jedna eksplodirala usred Budve na krovu kuće trgovca Medina. Na mjestu pada krov je jako rasturen, pod od sobe probijen i jedna mu greda prekršena. Ove bombe su od nekih 15 kg težine
nik ministra Rista Popovića 1913–1916. godine”, priredio Srđa Martinović, Matica br. 89, proljeće 2022, str. 670).
U dokumentu iz neobjavljene građe dr Srđe Martinovića pod datumom 18. mart 1915. stoji: „Večeras je avion bacio 6 bombi na Cetinje“.
O ovom bombardovanju bilješku je načinio i Nikolaj Potapov.
„Oko ponoći na Cetinju se čulo nekoliko snažnih eksplozija, a odmah zatim čuli su se povici: „Aeroplan baca bombe“... Svi su poskakali iz kreveta i pojurili da se sakriju na

sigurna mjesta, a u međuvremenu su odjekivale eksplozije, pri čemu je jedna bomba eksplodirala nasred naše ulice, na nekih 40-50 koraka od naše kuće. Ipak kroz pet minuta aeroplan je već nestao, a čitav grad, pri punoj mjesečini, pohrlio je na ulicu da razgleda oštećenja. Srećom, nije bilo ljudskih žrtava, ako se ne računaju tri-četiri čovjeka lako ranjena sitnim krhotinama – da li bombi da li prozorskih stakala koja su se rasprsnula u paramparčad. Jutros sam i ja s kćerkama izašao da razgledam oštećenja. Kada smo prilazili „Radničkoj školi“, u čijem dvorištu je bomba polomila sve drveće i srušila zid kamene šupe, iz Dvora je izjahao Kralj, da i on razgleda oštećenja. Prolazeći pored nas i pozdravivši se s nama, dobacio je u prolazu: Odgovaraće nam za ovo Austrijanci na Karpatima... Ispada da se dolijetanje aeroplana najmanje očekivalo baš ove noći, jer je do pola 11 uveče, kada su svi odlazili na spavanje, padala kiša i čitavo nebo je bilo u oblacima. Kada se iznenada oko ponoći nebo razvedrilo, obasjao pun mjesec, i ... kroz četvrt sata aeroplan je već bio nad Cetinjem. Naravno, Francuzi su bili nespremni za susret sa „gostom“ koji je letio iznad Cetinja na visini ne većoj od 400-500 metara i lako mogao biti oboren plotunima dvorske straže (crnogorske i francuske)“ (isto, str. 707). (Nastavlja se)




Posljednji pozdrav komšiji i drugu

MLADENU ŠĆEPOVIĆU
Od BAJE, KIĆA, ZOKIJA, ENISA, DACA i ČEDA


Posljednji pozdrav dragom KIKI

od BORA VUKADINOVIĆA sa porodicom
Umro je u 83. godini, poslije kraće bolesti

JOVAN Pajov RUDOVIĆ
Porodica je saučešće primala u gradskoj kapeli na Cetinju 1. maja od 12 do 14.30 časova, sahrana je obavljena u 15 časova na seoskom groblju Očinići.


Dana 4. maja 2024 godine, poslije duge i teške bolesti, preminula je u 75 godini naša draga

ZORA pok. Milorada RADINOVIĆ
rođena ŠĆEPANOVIĆ
Saučešće primamo u porodičnoj kući u selu BistriceZeta, dana 4. maja i 5. maja do 14 časova kada će se obaviti sahrana u porodičnoj grobnici u Bijelom Polju - Zeta
Ožalošćeni: kćerke SLAVICA i ANKA, đever BRANKOGIRO, sestre STANOJKA, ZAGORKA i DANKA, unuci ALEKSANDAR, VLADO i MARKO, unuke JELENA i MILICA, bratanić DANILO, bratanična MILICA, zet ŽIVKO RADOSAVOVIĆ i ostala rodbina RADINOVIĆ i ŠĆEPANOVIĆ


Obavještavamo rođake, prijatelje, kumove i poznanike i ostale da je umrla naša draga

VJERA
ADŽIĆ
rođena ĐURAŠEVIĆ
Posmrtni ostaci drage nam pokojnice biće izloženi u kapeli na Cetinju dana 4. maja 2024.godine od 12 do 16 časova i dana 5. maja 2024. godine od 12 do 16 časova kada će se obaviti i sahrana.
Ožalošćeni: sin MILORAD, kćerka MIRJANA, unuke: KSENIJA, ALEKSIJA i IRENA, unuk MARKO, zet SLAVKO, snaha SONJA i ostala mnogobrojna rodbina
Tužnim srcem obavještavamo rodbinu, prijatelje i kumove da je dana 4. maja 2024. u 77. godini preminula

STANKA STANOJEVIĆ
rođena VUKASOVIĆ
Saučešće primamo u gradskoj kapeli na Cetinju 4. maja od 14 do 16 časova i 5. maja od 12 do 15 časova, nakon čega će se obaviti sahrana na Starom groblju.
Ožalošćeni: sinovi MARJAN i MILUTIN, ćerka NATAŠA, snahe SVETLANA i SLAVICA, brat NEĐELJKO, sestre GROZDANA i VUKICA, unučad i ostala mnogobrojna rodbina
ДРАГАН и остала многобројна родбина 28
9
Posljednji pozdrav dragoj jetrvi i strini

SVETLANI Draganovoj JANKOVIĆ
Neka tvoja duša počiva u raju.
VESNA, MILICA, MILENA i IVAN
10
Posljednji pozdrav dragoj snahi SVETLANI Počivaj u miru.

zaova MIRA sa porodicom
Posljednji pozdrav đeveru, stricu i đedu JOVU
Poslije duge i teške bolesti umrla je moja draga sestra

Ostaćeš nam u najljepšem sjećanju. Neka tvoja duša počiva u miru. od familije pok. brata SRETA
37

DRAGICA MEĐEDOVIĆ

Posljednji tužni pozdrav našem dragom JOVU
Sa tugom i bolom i osjećajem velike praznine, čuva te od zaborava familija pok. brata SAVA
Voljena moja sestro, za sve godine tvoje bolesti tvoja lijepa i plemenita djeca su te pazila i njegovala svakog dana ali ti nije bilo lijeka. Počivaj u miru, mila moja Drage
JELKA ĆIPRANIĆ sa porodicom
Posljednji pozdrav dragom prijatelju

MIROSLAVU ŠULEIĆU
Teško je povjerovati da više nijesi sa nama
DANIJELA, ANJA i MARIJA
Opraštamo se od našeg kolege i prijatelja


MIROSLAVA ŠULEIĆA
Uprava i zaposleni hotela „Fontana“ će trajno čuvati uspomenu na vedri i časni lik našeg voljenog Šuleta.
Nedostajaće mi tvoja vedrina, humor i majčinska podrška i neizmjerno ti hvala što si me od prvog dana prihvatila kao svoju.

STANKA STANOJEVIĆ
Smrt ne postoji, ljudi umiru kada ih svi zaborave. Ti si samo otišla u drugi dom, da se tvoja duša i misli oporave. Postala si anđeo čuvar naše sreće i naše tuge, uvijek ćemo čuvati sjećanje na tebe, a ti nam se nekada nasmiješi, tamo sa druge strane.
Tvoji: sin MILUTIN, snaha SVETLANA i unuka MILA
Posljednji pozdrav dragoj

BOROZAN
Našoj dragoj

Počivaj u miru i neka te anđeli čuvaju, a mi ćemo te čuvati od zaborava. Sin MARJAN, snaha SLAVICA, unuka SONJA

Posljednji pozdrav
VJERA ADŽIĆ rođena ĐURAŠEVIĆ
Dana 4. maja prestalo je da kuca jedno plemenito srce. Neka tvoja duša nađe mir. Velika hvala za toplinu koju si tako mnogo davala.
Ožalošćeni: kćerka MIRJANA, zet SLAVKO, unuka IRENA, unuk MARKO sa porodicama

Tvoja snaha SONJA
Hotel „FONTANA“ - Budva 34
Posljednji pozdrav našem drugu

MIROSLAVU ŠULEIĆU
Počivaj u miru, a mi ćemo te čuvati od zaborava. VOJO MILOŠEVIĆ sa porodicom
OBAVJEŠTENJE
Poštovani čitaoci i korisnici oglasnog prostora, materijal za objavljivanje čitulje možete poslati na
e-mail: oglasno@pobjeda.me
Potrebno je poslati tekst čitulje, fotografiju i kopiju uplatnice
OGLASNO ODJELJENJE
tel/fax: 020/202-455, tel/viber: 068/034-555
Dana 4. maja upokojila se naša mila
VJERA ADŽIĆ rođena ĐURAŠEVIĆ
Šta reći, ostaje velika praznina, bol i tuga za tobom. Tvoja dobrota, pozitivan stav u životu biće vječno u našim srcima.
Ožalošćeni: sin MILORAD, snaha SONJA, unuke KSENIJA i ALEKSIJA

Posljednji pozdrav članici našeg Društva VJERI ADŽIĆ Njen dragi i plemeniti lik čuvaćemo u najljepšem sjećanju. SPORTSKO-REKREATIVNO DRUŠTVO ,,VETERANI“, CETINJE
Posljednji pozdrav dragom bratu od tetke

DIMITRIJI Mihailovom VLAHOVIĆU
Tvoja plemenitost, dobrota, čestitost i poštenje ostaće u lijepom sjećanju meni i mojoj porodici. Brat BORIS
33
Našoj babi

Tvoje prisustvo u našim srcima je vječno i neizbrisivo. Hvala ti što si bila naš veliki oslonac i inspiracija. Vole te tvoje unuke KSENIJA i ALEKSIJA
Posljednji tužni pozdrav dragoj majci i babi

STANKI
Hvala ti za sve što si učinila za nas. Počivaj u miru. Čuvaju te od zaborava MARJAN i DAMIR
Posljednji pozdrav dragoj

VJERI
KOMŠIJE IZ ULAZA


Posljednji pozdrav dragoj

VERKI
Nedostajaćeš nam. MILAN, IRENA, PETAR, BOGDAN PEJANOVIĆ
30

IZET – DRAGI MEDUNJANIN
Ne postoji vrijeme koje donosi zaborav, niti sjećanje u kojem tebe nema. Sa nama si svakog dana, u našim srcima, našim mislima i najljepšim uspomenama. Ostajemo željni tvoje dobrote i ljubavi koju si nam bezuslovno pružao. Bio si naša podrška i uzor, pravi primjer kako se dostojanstveno, časno i pošteno može i mora živjeti. Želja ti je bila da nas sve okupiš i da, uz harmoniku, oživimo stare uspomene i lijepa sjećanja, da bude kao nekad. Žao mi je što se nijesmo potrudili i želju ti ispunili, možda bi danas bilo sve drugačije. Nedostaješ nam beskrajno, zahvalni smo i ponosni što smo te takvog imali.

Povratnik iz Amerike
Došao je da se bori za Crnu Goru u Prvom balkanskom ratu.
Borio se za Srbiju u Drugom balkanskom ratu u sastavu crnogorske vojske, ranjen na Bregalnici. U Prvom svjetskom ratu učesnik bitke na Mojkovcu U Drugom svjetskom ratu poginuo od savezničkog bombardovanja 5. maja 1944. Saveznici su u preko osamdeset bombardovanja vršili genocid i urbicid Podgoričana i Podgorice.
Za vječno pamćenje DUŠAN sa porodicom


Godina dana je od smrti
RAJKA GLUŠICE
Teški su ovi dani bez tebe. Ništa nije kao prije, kuda god pođemo u mislima si, prati nas tvoj nasmijani lik. Tvoj časni život obavezuje nas da tugu nosimo dostojanstveno, onako kako si živio. Godina koja je prošla i sve sljedeće ne mogu ublažiti bol za tobom. Sa ponosom i poštovanjem.
Danas 5. maja je pet godina bez našeg brata
RAJKA Perova BUŠKOVIĆA
Godina za godinom sjećanje na tebe je sve veće i veće. Dragi brate, hvala ti na ljubavi i pažnji koju si pružao nama i našim porodicama
Tvoje sestre RAJKA i MARINA
Tri godine nije sa nama naš voljeni

LAZAR Perov MUDREŠA
S ljubavlju, poštovanjem i ponosom nosimo te u našim srcima. PORODICA
Zauvijek TVOJA PORODICA 26
Dana 5. maja 2024 navršava se tri godine od upokojenja našeg

SAVA Ilijinog NENADOVIĆA
Vječan ti spomen i Carstvo Nebesko.
TVOJA PORODICA

8

RAJKO JELO Duke MARKOVIĆ
Sine, rođendan ti je 6. maja. Bio si mi radost a sad tuga velika. majka VJERA

ZORAN Đura BAJKOVIĆ
Vrijeme prolazi ali žalost za tobom ostaje. Bio si mi pažljiv i dobar. Hvala ti za sve. Čuvam te od zaborava. Sestra od tetke BRANKA RADOMAN
Godina dana od kada nije sa nama draga majka

IVANKA PAVLOVIĆ
NEDOSTAJEŠ. U svakom danu si sa nama kroz najljepše uspomene. Sa nama si u srcu u najljepšim sjećanjima. Kćerke LJILJANA i BILJANA
Oglasi i obavještenja
Dnevni list
Elektronska pošta: desk@pobjeda.me
Direktor i glavni i odgovorni urednik:
DRAŠKO ĐURANOVIĆ
Zamjenica izvršnog
direktora: MILENA GOLUBOVIĆ
Direktorica marketinga: ŽELJKA RADULOVIĆ
REDAKCIJSKI
KOLEGI JUM
Zamjenica glavnog i odgovornog urednika
RADMILA USKOKOVIĆ-IVANOVIĆ
Pomoćnici glavnog i odgovornog urednika
NENAD ZEČEVIĆ politika
JADRANKA RABRENOVIĆ ekonomija
JELENA MARtINOVIĆ
društvo
MARIJA JOVIĆEVIĆ nedjeljno izdanje
Urednici
JOVAN NIKItOVIĆ kultura
MARIJA ŽIŽIĆ
crna hronika
DRAGICA ŠAKOVIĆ
crnom gorom
NIKOLA SEKULIĆ hronika podgorice
JOVAN tERZIĆ arena
SLOBODAN ČUKIĆ
feljton i arhiv
MARKO MILOŠEVIĆ dizajn
DRAGAN MIJAtOVIĆ fotografija
LOGOtIP POBJEDE
Miloš Milošević i Nikola Latković (2019), inspiracija Anton Lukateli (1944)
PORtAL POBJEDE
Urednica
JOVANA ĐURIŠIĆ
OBJEKtIV Urednica
MARIJA
IVANOVIĆ-NIKIČEVIĆ
KULt
Urednica
tANJA PAVIĆEVIĆ
tELEFON
020/409-520 redAkcijA
020/409-536 MArketiNg
020/202-455 ogLAsN o
Naziv osnivača: Društvo sa ograničenom odgovornošću za proizvodnju, promet i usluge, export-import „Nova Pobjeda“ - Podgorica
Adresa sjedišta medija: 19. decembar br. 5
PIB: 03022480
Vlasnička struktura
„Nove Pobjede“ - 100% udjela
„Media-Nea“ D.O.O. Podgorica
Vlasnička struktura
„Media-Nea“ - 99,99% udjela
First Financial Holdings
sjedište „Media Nea“: Ul. 19. decembra br. 5,
PiB „Media Nea“: 02842777
Vlasnička struktura „First Financial Holdings“ - 100%
udjela Petros Stathis
sjedište „First Financial Holdings“: Ul. Ulcinjska br. 3
PiB „First Financial Holdings“: 02628295
Više o vlasničkoj strukturi: pobjeda.me/p/impressum
Broj žiro računa „Universal capital Bank“: 560-822-77
Tiraž: 3.500




Prodajem novi kauč. 068/015-165 2

















NAGRADNA IGRA

Vrijeme je za penzionere
POSTANI MTEL KORISNIK, UZ GRATIS UREĐAJ I 24 MJESECA PRETPLATE! SAKUPI 5 KUPONA I OSVOJI NAGRADU

TELEFON
Samsung A15 + pretplata za Urban Neo 3
2x 4x 4x
TELEVIZOR
TV JVC LT-50VA3300 + pretplata za Box 3.1
Pravila nagradne igre
TELEFON
Xiaomi POCO C40 + pretplata za Senior Extra
RUTER
Huawei Mobile WiFi + pretplata za Surf L
TELEFON
Huawei nova Y90 + pretplata za Urban Neo 3
TELEFON
Huawei nova 10 SE + pretplata za Urban Neo 3
Nagradna igra se organizuje tako što će se u dnevnom listu „Pobjeda“ objavljivati kuponi svakodnevno, počev od srijede, 24. aprila (kupon broj 1), završno sa ponedjeljkom, 27. majem (broj 30). Biće objavljeno 30 (trideset) kupona (obilježenih sa 1, 2, 3, 4, 5..., ..., 27, 28, 29 i 30.). Učesnik je dužan da sakupi pet kupona u nizu, po rednim brojevima, bez obzira kojim će brojem kupona započeti niz (npr. 1, 2, 3, 4 i 5 ili 4, 5, 6,7 i 8 … ili ..., 26, 27, 28, 29 i 30)... U slučaju da propuste jedan kupon, učesnici mogu da ga zamijene bilo kojim duplim brojem iz istog niza, samo jedanput. Na kuponu treba ispisati lične podatke (ime i prezime, broj telefona, adresu). Komplet od pet (5) kupona treba dostaviti u zatvorenoj, jednobojnoj koverti, na kojoj je strogo zabranjeno navoditi ime i bilo koje lične podatke. Kovertu u kojoj su kuponi učesnik treba da pošalje na adresu: Nova Pobjeda d.o.o. 19. decembra br. 5, Podgorica, ili da koverat sa kuponima ubaci u za tu svrhu obilježeno sanduče, u holu Pobjede (Ul. 19. decembra 5južna tribiona stadiona - IV sprat, kao i u sanduče na adresi Bulevar revolucije 15, Podgorica). Kupone u koverti dostavljaju se zaključno do 12 h, na dan izvlačenja. Organizuju se dva (2) izvlačenja imena dobitnika (gdje u svakom od njih dobitnici dobijaju po 10 nagrada, tj. ukupno 20, i to 2 televizora + 2 pretplate; 14 telefona + 14 pretplata; 4 WiFi Router + 4 pretplate. Imena prvih deset dobitnika biće izvučena 13. maja 2024. godine, u 13 h, a imena drugih deset dobitnika biće izvučena 1. juna 2024. godine u 13 h.
Nakon svakog izvlačenja, svi neizvučeni kuponi učestvuju i za sva preostala izvlačenja. Pravo učešča imaju penzioneri i članovi njihovih užih porodica. Status penzionera dobitnici dokazuju čekom od penzije, ili izvodom iz banke, ili nekim drugim dokumentom iz FOND-a PIO.