Dnevni list POBJEDA 26.12.2024

Četvrtak, 26. decembar 2024. | Podgorica, Crna Gora | Godina LXXXI / Broj 21215 | Prvi broj izašao je 24. oktobra 1944. u Nikšiću | pobjeda.me | Cijena 1 euro NE! RATU U UKRAJINI

Direktorica podgoričke gimnazije nije precizirala kada planiraju da daju otkaz profesoru koji je slao neprimjerene poruke bivšoj učenici, danas novi protest

Upitana da li Čečović može da dobije otkaz do kraja ove sedmice, direktorica Gimnazije Biljana Vučurović je odgovorila da rade sve što je u njihovoj mogućnosti u ovom slučaju. - Zavisi od Čečovića i brzine njegove reakcije na ovaj krupan zahtjev – navela je Vučurović

Koalicione liste PES-Demokrate i ZBPG spremne da Pokretu za Podgoricu ustupe i do 30 odsto funkcija u budućoj upravi glavnog grada

Ponuda koja se ne odbija

Pokretu za Podgoricu na sinoćnjem sastanku ponuđena su mjesta zamjenika gradonačelnika i potpredsjednika Skupštine glavnog grada, kao i rukovođenje Upravom lokalnih javnih prihoda, KIC-om „Budo Tomović“, Muzejima i galerijama, CIS-om, Parking servisom, Zelenilom, Sportskim objektima, te sekretarijatima za nansije, socijalno staranje i za kulturu, dok je insistirano na tome da funkciju budućeg gradonačelnika obavlja Saša Mujović, a predsjednica lokalnog parlamenta da bude Jelena Borovinić-Bojović

Penzionisani policajac sproveden u Istražni zatvor zbog pranja više od milion eura

PODGORICA: Udruženje KANA i dr Elizabet Lugauer ukazali na prekomjernu betonizaciju Karađorđevog parka Ovakvo

NO! TO THE WAR IN UKRAINE Novogodišnji

Sudije Ustavnog suda juče našle kompromis i obavijestile predsjednika države da sudija Budimir Šćepanović ispunjava uslove za odlazak u penziju u maju 2025. godine

PRAZNIČNO IZDANJE OBJEKTIVA DANAS UZ POBJEDU

EKSKLUZIVNI INTERVJU SA NIKOLOM ĐURIČKOM „PRIČA U POKRETU“ O PRIJATELJSTVU ERNESTA HEMINGVEJA I MIRKA MARKOVIĆA NOVOGODIŠNJA PRIČA ČIJI SU GLAVNI JUNACI VITO NIKOLIĆ I PRAZNIČNO IZDANJE POBJEDE

NAJBOLJI FILMOVI 2024. PO IZBORU CRNOGORSKIH REŽISERA

EPSKA PJESMA „OGORČENJA NE BIVA BEZ FILMA“ O NAJVEĆIM KINO-RAZOČARANJIMA GODINE

FILMSKE, TELEVIZIJSKE I MUZIČKE TOP LISTE

Svaka odluka može

biti poništena i izmijenjena, sudije prepoznate kao partijski funkcioneri

Političari su postupali nekonzistentno i ćutali kada se Ustav krši, i to zbog sudija koji štite njihove političke i lične interese, napominje sagovornik Pobjede

PODGORICA - Svaka odluka, u kojoj god formi da je donijeta, može biti poništena ili izmijenjena, kazao je za Pobjedu advokat Veselin Radulović povodom različitih tumačenja da li zaključak Ustavnog odbora o penzionisanju sutkinje Ustavnog suda Dragane Đuranović može biti povučen.

Opozicione stranke u utorak su dogovorile zajedničko djelovanje zasnovano na tri principa od kojih je ključni poništenje neustavne odluke Ustavnog odbora.

Na taj zahtjev juče je reagovala potpredsjednica Skup -

štine Zdenka Popović iz Demokrata, koju je takav potez „iznenadio“.

- Iznenadilo me, jer svi poslanici znaju da je nemoguće ispostavljanje zahtjeva da se povuče odluka Ustavnog odbora. To je pravno neodrživo i nemoguće. To bi bila odluka bez presedana, jer se tako nešto nije desilo u zakonodavnom domu bilo koje države u regionu – kazala je ona tokom gostovanja na Javnom servisu. Kako je precizirala, Ustavni odbor nije donio odluku, već je donio „samo zaključak na osnovu informacije koje je dobio od predsjednice Ustavnog suda“.

Proglašeni konačni rezultati izbora u Beranama PES - SNP 12, ZBB osam, DPS

- Taj zaključak je otišao prema predsjedniku Skupštine, pa je on samo konstatovao da su ispunjeni uslovi za odlazak u starosnu penziju i prestanak funkcije po sili zakona – precizirala je Popović i dodala da je riječ „isključivo o konstataciji“. Takođe je navela da „ne vidi razlog zašto opozicija predlaže povlačenje tog zaključka“.

- Jedino ako ne žele da ispostavljanjem ovih zahtjeva u narednom periodu kažu da ćemo imati dijalog, ali je uslov da jedan sudija Ustavnog suda bude iz njihove partije – rekla je ona. Dodala je kako opozicija „trguje sudijama Ustavnog suda“, te da političkih trgovina sa

Povlaćenje odluke Ustavnog odbora ne bi riješilo problem čijem nastajanju su zajednički prvo doprinijele sudije Ustavnog suda, rukovodeći se ličnim interesima i odbijanjem da primijene Ustav i zakon kada se ispune uslovi za prestanak funkcije, kazao je sagovornik Pobjede

najznačajnijim pravosudnim funkcijama „sigurno više neće biti“.

Komentarišući zahtjev opozicije za preispitivanje penzionisanja sutkinje Ustavnog suda, advokat Radulović ističe da „svaka odluka, u kojoj god formi da je donijeta, može biti poništena ili izmijenjena“.

- Međutim, u ovom slučaju to ne bi riješilo problem čijem nastajanju su zajednički prvo doprinijele sudije Ustavnog suda, rukovodeći se ličnim interesima i odbijanjem da primijene Ustav i zakon kada se ispune uslovi za prestanak funkcije –kazao je sagovornik Pobjede. Uz sudije, ne manje odgovornim smatra i političare. Kako ističe, oni su ti koji su postupali nekonzistentno i ćutali kada se Ustav krši i to zbog sudija koji štite njihove političke i lične interese. Reagovali su, kako kaže, samo onda kada se to desi u slučaju sudija koji štite interese njihovih političkih oponenata.

- Svi oni zajedno, u kontinuitetu unižavaju instituciju i autoritet Ustavnog suda i sudija, koje javnost zbog toga prepoznaje samo kao partijske funkcionere, a ne kao stručnjake sa integritetom koji štite Ustav i osnovna ljudska prava – zaključuje Radulović. S obzirom na najavu da će Skupština danas redovno zasijedati, te očekivanja opozicije da će na plenumu dobiti odgovor vlasti na zahtjev koji su im ispostavili, ostaje otvoreno pitanje ulazi li Crna Gora u novi krug institucionalne krize ili će se dogoditi presedan da dva pola parlamenta postignu konsenzus.

K. JERKOV

U SVRHU DOGOVORA: Koalicione liste Podgoricu ustupe i do 30 odsto funkcija

Ponuda koja

Pokretu za Podgoricu na sinoćnjem sastanku ponuđena su mjesta zamjenika gradonačelnika i potpredsjednika Skupštine glavnog grada, kao i rukovođenje Upravom lokalnih javnih prihoda, KICom „Budo Tomović“, Muzejima i galerijama, CIS-om, Parking servisom, Zelenilom, Sportskim objektima, te sekretarijatima za finansije, socijalno staranje i za kulturu, dok je insistirano na tome da funkciju budućeg gradonačelnika obavlja Saša Mujović, a predsjednica lokalnog parlamenta da bude Jelena Borovinić-Bojović

PODGORICA – Predstavnici Pokreta Evropa sad, Demokrata i koalicije „Za budućnost Podgorice“ ponudili su, tokom sinoćnjih pregovora, kolegama iz Pokreta za Podgoricu do 30 odsto funkcija u budućoj upravi glavnog grada, saznaje Pobjeda. Pokretu šefa države Jakova Milatovića ponuđena su, kako saznajemo, mjesta zamjenika gradonačelnika i potpredsjednika Skupštine glavnog grada, kao i rukovođenje Upravom lokalnih javnih prihoda, Kulturno-informativnim centrom „Budo Tomović“, Muzejima i galerijama, Centralnim informacionim sistemom, Parking servisom, Zelenilom, Sportskim objektima, te sekretarijatima za finasije, socijalno staranje i za kulturu.

Sa druge strane, insistirano je na tome da gradonačelnik Podgorice bude nosilac zajedničke izborne liste PES-a i Demokrata i aktuelni ministar enegetike Saša Mujović, a da predsjednica lokalnog parla-

menta bude ponovo Jelena Borovinić- Bojović iz koalicije „Za budućnost Podgorice“.

DOBRA OSNOVA

Da su pregovori protekli u konstruktivnoj atmosferi i u dobrom duhu, novinarima je nakon sinoćnjeg dvosatnog sastanka, potvrdila Nađa Ljiljanić u ime Pokreta za Podgoricu navodeći da su određeni principi usaglašeni, te da se nada da će razgovori biti nastavljeni narednih dana. - Razgovaraćemo sa članovima naših odbora nakon čega ćemo moći nešto konkretnije da saopštimo. Smatramo da ne treba da opterećujemo javnost dok dogovor ne bude postignut. Za sada mogu da kažem da su partijski interesi ostavljeni po strani - rekla je Ljiljanić. Naglasila je i da bi većina članova Pokreta za Podgoricu „bila srećna“ da dogovor o formiranju buduće vlasti bude postignut upravo sa koalicijama PES-Demokrate i „Za budućnost Podgorice“.

Epilog spora o nasilnom preuzimanju rukovođenja

PODGORICA – Državna izborna komisija proglasila je konačne rezultate izbora u Beranama, prema kojima je koaliciona lista PES - SNP osvojila 12, a „Za budućnost Berana“ osam mandata. Slijede Demokratska partija socijalista sa pet i Demokrate sa četiri osvojena odbornička mandata.Po dva mandata osvojili su Bošnjačka stranka i Gra-

đanski pokret „Zato što volim Berane“, a jedan lista „Vladislav Dajković - Berane može bolje“. Ispod cenzusa su ostali Evrop-

ski savez, grupa građana „Živimo za mladost - Milanko Šćekić“ i Stranka pravde i pomirenja. Ir. M.

BUDVA - Kompletan spis predmeta koji se odnosi na prijavu koju je bivša potpredsjednica opštine

Budva Jasna Dokić podnijela protiv više osoba zbog sprečavanja u obavljanju radnih obaveza policija je dostavila postupajućem tužiocu u Kotoru prije desetak dana.

To se navodi u saopštenju Uprave policije koje se odnosi na njihovo postupanje u predmetu koji je formiran početkom decembra, kada je Dokić podnijela krivičnu prijavu protiv predsjednika i potpredsjednika opštine Budva Mila

Božovića i Nikole Jovanovića. Dodaju i da su policijski službenici prikupili obavještenja na zapisnik od više osoba. - Nakon preduzetih aktivnosti i kompletiranja spisa, predmet je dostavljen postupajućem tužiocu na ocjenu i mišljenje, putem redovne pošte 13. decembra - navodi se u saopštenju. S druge strane, iz kotorskog tužilaštva za sada se nijesu oglašavali povodom ovog slučaja.

Potpredsjednica opštine Budva u prijavi koju je podnijela navela je da joj je bio onemogućen pristup radnom mjestu, odnosno da je Jovanović sa još

Veselin Radulović

liste PES-Demokrate i ZBPG spremne da Pokretu za funkcija u budućoj upravi glavnog grada

koja se ne odbija

- Preostalo nam je malo dana za dogovor. Moramo biti zreliji i odluku donijeti što prije –zaključila je Ljiljanić.

I Mujović je potvrdio da je na sastanku „stvorena dobra osnova“.

-Da li će to prerasti u dogovor vidjećemo narednih dana. Samim odzivom na ove pregovore smo pokazali da želimo dogovor i da smo spremni na ustupke – rekao je Mujović.

Dodao je i da sa sastanka odlaze „sa određenom dozom optimizma“.

- Ne mogu da kažem da su nam stavovi jedinstveni, ali nijesu ni do te mjere različiti da ne možemo iznaći dogovor - naveo je Mujović.

Jelena Borovinić-Bojović re-

kla je da su se tokom sastanka rukovodili interesima građana i držali osnovnog principa da „Podgorica nema vremena da čeka“.

- Dogovor je da se ovi razgovori nastave bez ucjenjivanja – zaključila je Borovinić-Bojović.

Koalicija „Za bolju Podgoricu“, koju zajedno čine Pokret za Podgoricu i građanski pokret Ura, je sve do utorka popodne bila na korak do formiranja vlasti u glavnom gradu sa Demokratskom partijom socijalista, Evropskim savezom i Strankom evropskog progresa, a do konačnog dogovora dijelilo ih je to da na postizbornu saradnju sa tim političkim subjektima privole samo jednog odbornika Miloša Krstovića koji se protivio saradnji sa partijama bivšeg režima.

Medijske ekipe kraj sastanka čekale na vjetrometini

Novinarima, snimateljima i fotoreporterima sinoć nije dozvoljeno da kraj pregovora i ishod sastanka čekaju u prostorijama Pokreta za Podgoricu, gdje su razgovori održani.

Kako bi informisali javnost, mediske ekipe bile su primorane da na izjave čekaju izloženi jakom vjetru i niskoj temperaturi. Da su sa nama, iz toplih i udobnih prostorija ipak

formiralo predmet

tridesetak neovlašćenih osoba nasilno upao i zauzeo njen kabinet, te da su je tom prilikom vrijeđali i omalovažavali. Navela je i da je, kao osnov za ovakvo postupanje, Jovanović pokazao rješenje o njenom razrješenju, koje je potpisao Božović, a koje je donijeto nezakonito.

Ura dobrodošla iako se bez nje može

O sinoćnjim pregovorima bio je obaviješten i građanski pokret Ura, koji je na podgoričkim izborima sa Pokretom za Podgoricu nastupio u sklopu koalicione liste „Za bolju Podgoricu“.

To je novinarima sinoć rekla Nađa Ljiljanić, tvrdeći kako su ih iz Ure, uoči sastanka, obavijestili da su spriječeni da prisustvuju pregovorima.

- To ne znači da neće prisustvovati narednim sastancima – rekla je Ljiljanić.

Saša Mujović je, sa druge strane, podsjetio da liste

PES-Demokrate i „Za budućnost Podgorice“ raspolažu sa 27 odborničkih mandata i da im je za formiranje vlasti dovoljna podrška samo Pokreta za Podgoricu.

- Međutim pošto su bili zajednička lista sa Građanskim pokretom Ura na njima je da odluče da li će ići zajedno ili ne – rekao je Mujović.

Uri je, kako saznajemo, juče ostavljena mogućnost da se već danas izjasni o učešću u pregovorima.

Da Ura u tome ipak neće učestvovati juče je najavio njen poslanik Filip Adžić koji je rekao da je iznenađen odlukom Jakova Milatovića da, nakon niza protivustavnih poteza koje je kritikovao, o formiranju vlasti u Podgorici ipak pregovara sa Pokretom Evropa sad. Ocijenio je i da takvom odlukom Milatović pristaje na to da, kako je rekao, bude privezak Andrije Mandića

- Mi u tome nećemo učestvovati - rekao je Adžić u „Drugačijoj radio vezi“ na Anteni M.

U utorak popodne je međutim došlo do obrta kada je šef države Jakov Milatović, objavom na platformi Iks, neočekivano iznenadio javnost.

PRITISCI URODILI PLODOM

Nakon naizgled nepremostivih razlika i brojnih kritika na račun svojih bivših saveznika iz aktuelne izvršne vlasti, Milatović je saopštio da budućnost Podgorice i Crne Gore ipak treba pronaći kroz jačanje dijaloga i međusobnog razumijevanja između političkih subjekata i aktera građanskog centra, odnosno ideje koju je na prethodnim lokalnim, predsjedničkim i parlamentarnim izborima predvodio jedinstveni Pokret Evropa sad.

nizaciji litija 2019. godine, priprema za novi protest te vrste, a sa zahtjevom da parlamentarna većina pred Ustavnim sudom pokrene inicijativu za njegovu smjenu.

„saosjećali“ potvrdili su nam nakon sastanka.

- Mislili smo na novinare i zbog vas smo požurili da što prije završimo sastanak – rekla je Jelena Borovinić-Bojović

Pobjeda je u prošlom izdanju objavila da su na takav razvoj situacije uticali brojni pritisci na Milatovića i prijetnje upućene putem portala bliskih nekadašnjem DF-u da se više organizacija iz Nikšića, koje su aktivno učestvovale u orga-

To potvrđuje i otvoreno pismo, koje je Milatoviću u utorak veće uputila radikalna organizacija Miholjski zbor bliska Srpskoj pravoslavnoj crkvi, prijeteći da će biti prinuđeni da ponovo stanu u odbranu izborne volje građana. - Niko Vas nije glasao da biste sarađivali sa DPS-om na štetu svih nas čijim glasovima ste upravo tu gdje se sada nalazite. Dobro razmislite o tome što radite i u kakve nove podjele uvlačite već duboko podijeljenu Crnu Goru. Vi ne dugujete nijednoj ambasadi ili drugoj zemlji Vaš angažman na mjestu predsjednika države. Svoje mjesto dugujete isključivo građanima koji su nosioci suvereniteta. Upamtite to – poručeno je Milatoviću u otvorenom pismu.

Đurđica ĆORIĆ

Premijer predsjedniku države uputio prijedlog za imenovanje

Dokić je, podsjećamo, prije nemilog događaja od ministra javne uprave Maraša Dukaja tražila da spriječi kršenje Zakona o lokalnoj samoupravi u Opštini Budva, izvrši hitan nadzor nad primjenom tog akta, da u odnosu na Božovića preduzme konkretne pravne radnje, izvrši inspekcijski nad-

zor i naloži da Opštinu Budva napuste neovlašćene osobe i omogući joj da, kao zakonito izabrana potpredsjednica, obavlja svoje redovne radne zadatke. Ir. M. rukovođenja opštinom Budva

PODGORICA – Premijer Milojko Spajić uputio je juče predsjedniku Jakovu Milatoviću prijedlog da službenicu Ministarstva vanjskih poslova Milenu Kalezić imenuje za ambasadorku Crne Gore pri NATO, saznaje Pobjeda.

Kalezić trenutno u resoru vanjskih poslova obavlja funkciju vršiteljke dužnosti generalne direktorke za NATO i politiku bezbjednosti. Premijer Spajić je na ovu po-

ziciju, kako je saopšteno iz Vlade, predložio karijernog diplomatu sa višegodišnjim iskustvom u radu sa Sjevernoatlantskim savezom. Navodi se i da je ambasador imenovan u skladu sa dogovorom na nedavno održanom sastanku sa generalnim sekretarom NATO Markom Ruteom - U uvjerenju da će predloženo rješenje kao karijerni diplomata sa bogatim iskustvom u ovoj oblasti biti prihvatljivo predsjedniku države, Spajić očekuje da će se imenovanjem do kraja godine ispuniti obaveza popunjavanja ove važne diplomatske pozicije pri Sjevernoatlantskom savezuzaključeno je u saopštenju Vlade.

Sa sastanka u prostorijama Pokreta za Podgoricu

I. MILOVIĆ

Milena Kalezić

Vlada Crne Gore

Jasna Dokić

Poslanici DNP-a podnijeli prijedlog izmjena Zakona o vazdušnom saobraćaju

Vlada će birati prevoznika za liniju od javnog interesa

Ministarstvo saobraćaja objavljuje javni poziv za sprovođenje prevoza na liniji od javnog interesa bez naknade. Ako nijedan vazdušni prevoznik ne započne redovni vazdušni prevoz na liniji od javnog interesa bez naknade, Ministarstvo pokreće postupak u kojem se bira prevoznik koji će, uz naknadu tokom četiri godine, obavljati redovan vazdušni prevoz na liniji u javnom interesu – piše u prijedlogu zakona

PODGORICA – Poslanici

Demokratske narodne partije Crne Gore (DNP) Milan Knežević, Jelena Kljajević, Vladislav Bojović i Dragan Bojović podnijeli su Skupštini prijedlog izmjena Zakona o vazdušnom saobraćaju na osnovu kojih su razrađene odredbe na osnovu kojih bi Vlada mogla da proglasi javnim interesom avio-prevoz na liniji koja je od značaja za državu, ukoliko avio-kompanija nema komercijalni interes. Na čelu Ministarstva saobraćaja je Maja Vukićević iz DNP

Aktuelni zakon Vladi daje ovu mogućnost, ali odredbe nijesu detaljno razrađene, a prijedlogom izmjena se predviđa donošenje podzakonskih akata u roku od šest mjeseci od stupanja zakona na snagu.

Rokovi

Ovim prijedlogom zakonskog rješenja se predviđa da Vlada donosi odluku o proglašenju linije u javnom interesu na period od četiri godine,

uz mogućnost produženja za još godinu. - Ministarstvo objavljuje javni poziv za sprovođenje prevoza na liniji od javnog interesa bez naknade. Ako nijedan vazdušni prevoznik ne započne redovni vazdušni prevoz na liniji od javnog interesa bez naknade, Ministarstvo pokreće postupak u kojem se bira prevoznik koji će, uz naknadu tokom četiri godine, obavljati redovan vazdušni prevoz na liniji u javnom interesu –stoji u prijedlogu zakona uz napomenu da izabrani prevoznik može zaključiti komercijalne aranžmane sa drugim prevoznicima u vezi sa obavljanjem prevoza na liniji u javnom interesu. U obrazloženju se navodi da je izmjena člana 37 i te kako opravdana, imajući u vidu da je avio-saobraćaj najbrži i najjednostavniji način povezivanja jedne destinacije, te da je Crnoj Gori, koja od turizma generiše oko 35 odsto BDP-a, potrebna bolja avio-dostupnost. - Ukoliko avio-kompanije nemaju inicijalni komercijalni interes za obavljanje saobra-

PODGORICA - Vlada je juče utvrdila Prijedlog odluke o utvrđivanju godišnjeg broja dozvola za privremeni boravak i rad stranaca za narednu godinu u iznosu od 28.988 dozvola.

ćaja na određenim rutama, postoje mehanizmi prepoznati u regulativi EU koji se mogu primijeniti u cilju bolje avio-povezanosti. Jedan od tih mehanizama je uvođenje linija od javnog interesa, tzv. PSO (Public Service Obligation) – piše u prijedlogu zakona.

UpoRedna pRaksa U eU Poslanici ukazuju i da većina EU zemalja primjenjuje ovu regulativu, te da je najviše takvih linija imala Francuska. - Kako je državna pomoć avio-prevoznicima po opštem režimu zabranjena, primjetno je da zemlje članice EU koriste druge pravno dozvoljene mehanizme subvencija određenih drugih potreba, te da putem njih, posredno, pomažu avio-kompanije. PSO je aranžman kojim država putem javne nabavke nudi subvencije avio-prevoznicima, tako da avio-prevoznik koji pobijedi na tenderu ima obavezu obavljanja avio-prevoza na tačno određenih rutama u određenom periodu za određenu naknadu – stoji u obrazloženju.

Donošenjem podzakonskih akata, kako navode, ostvariće se mogućnost za primjenu propisa u punom obimu.

- Izmjenom člana 37 ovog zakona stiče se mogućnost donošenja podzakonskog akta koji će bliže definisati uslove, procedure i kriterijume za obavljanje prevoza na liniji od javnog interesa - stoji u obrazloženju uz napomenu da za sprovođenje ovog zakona nijesu potrebna sredstva iz budžeta. M. LekoviĆ

Vlada utvrdila kvotu za narednu godinu Predviđeno gotovo 29.000 dozvola za rad stranaca

USSCG traži izmjene Zakona o Fondu rada radi zaštite

Radnici bez penzije propusta poslodavaca, država to mora

PODGORICA - Unija slobodnih sindikata Crne Gore (USSCG) ponovo je inicirala izmjene i dopune Zakona o Fondu rada, tražeći proširenje njegovih nadležnosti kako bi se omogućila uplata doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje zaposlenima kojima poslodavci to nijesu obezbijedili. Zamjenica generalnog sekretara i savjetnica za pravna pitanja u USSCG Ivana Mihajlović ističe da bi predložene izmjene obezbijedile veću pravednost i održivost Fonda, te poziva poslanike da hitno reaguju i uvrste inicijativu na dnevni red.

pRopUsti

posLodavaca Mihailović upozorava da je veliki broj zaposlenih pogođen problemom neuplaćenih doprinosa zbog propusta poslodavaca i gašenja firmi pa država mora preuzeti odgovornost i omogućiti zaposlenima ostvarivanje prava na penziju.

- Inicirana aktivnost moguća je ukoliko donosioci odluka, u prvom redu poslanici/ ce u Skupštini, usvoje izmjene i dopune Zakona o Fondu rada koje smo pripremili i dostavili predsjedniku Skupštine i svim poslaničkim klubovima još 2021. godine, a po istom urgirali i 2022, te 2023. i već dva puta tokom tekuće godine. Predloženim izmjenama i dopunama Zakona o Fondu rada predviđeno je proširivanje nadležnosti Fonda rada što je u skladu sa funkcijom koju bi ovaj fond, kao garantni, trebalo da ima. Osim toga, uporište u podnijetoj inciijativi vidimo u postojanju finansijskih sredstava i održivosti prijedloga budući da postoje namjenska sredstva koja se izdvajaju za Fond rada, a od kojih sredstava se gotovo 90

Ubijeđeni smo da su postojeća sredstva Fonda rada dovoljna da na godišnjem nivou zadovolje potrebe nastale predloženim proširivanjem nadležnosti. USSCG gotovo svakodnevno zaprima pritužbe naših kolega koje ne mogu da ostvare pravo na penziju zbog toga što im poslodavci nijesu uplatili dio ili ukupne doprinose po osnovu rada, navela je zamjenica generalnog sekretara USSCG Ivana Mihajlović

odsto nenamjenski troši, odnosno preusmjerava na druge budžetske jedinice - objasnila je Mihajlović.

Ona pojašnjava da, nažalost, nemaju preciznu evidenciju koliko zaposlenih u Crnoj Gori trpi posljedice neuplaćenih doprinosa za obavezno socijalno osiguranje, ali vjeruje da se radi o znatnom broju naših građana/ki budući da smo u

Mihajlović: Tražićemo odgovornost nadležnih

prethodnom periodu svjedočili grubom kršenju ustavnih i zakonskih prava zaposlenih na uplatu doprinosa za obavezno socijalno osiguranje. - Ipak, ubijeđeni smo da su postojeća sredstva Fonda rada dovoljna da na godišnjem nivou zadovolje potrebe nastale predloženim proširivanjem nadležnosti. USSCG gotovo svakodnevno zaprima prituž-

Iz Vlade su rekli da se iz godišnje kvote izdvaja 5.000 dozvola koje organ državne uprave nadležan za poslove rada može dodatno raspore-

- Godišnja kvota za narednu godinu utvrđuje se u ukupnom broju od 28,99 hiljada dozvola - navodi se u informaciji Vlade, objavljene nakon održane telefonske sjednice.

diti za pojedine namjene, u skladu sa potrebama tržišta rada, na zahtjev Zavoda za zapošljavanje (ZZZ).

Ta odluka će se, kako se dodaje, primjenjivati od 1. januara naredne godine. R. e .

USSCG će na nivou svojih organa donijeti odluku o daljim koracima ukoliko u najskorijem periodu ne bude odgovora po urgenciji koju su uputili predsjedniku i svim poslaničkim klubovima u Crnoj Gori. - Tražićemo odgovornost nadležnih u ime svakog građanina/ke koji ne budu mogli da ostvare Ustavom i zakonom garantovano pravo na penziju usljed činjenice da im poslodavci nijesu uplatili doprinose za penzijsko osiguranje. Odgovor zašto ne postoji

interesovanje za ovu inicijativu, koja je pravedna, pravična, finansijski održiva i proširuje nadležnost Fonda na način kako su slični fondovi koncipirani u drugim zemljama poslanici/ce će dati građanima/kama Crne Gore, ako ne Uniji slobodnih sindikata Crne Gore kao inicijatoru ovog pitanja – poručuje Ivana Mihajlović

Najavljuju dozvoljene subvencije avio-kompanijama

Ivana Mihajlović

penzije zbog poslodavaca, mora ispraviti

be naših kolega/ca koji nijesu u mogućnosti da ostvare pravo na penziju usljed činjenice da im poslodavci nijesu uplatili dio ili ukupne doprinose po osnovu rada, a da su u međuvremenu ti privredni subjekti prestali da postoje. Budući da je država najodgovornija za takvo stanje, dozvoljavajući poslodavcima da ne izvršavaju obaveze kako prema zaposlenima tako i prema državnom budžetu i fondovima, to je na njenoj strani da preuzme odgovornost za budućnost građana/ki koji trpe posljedice takvog stanja - ističe Mihajlović.

inicijativa

S obzirom na to da su ovu inicijativu podnosili i ranijih godina očekuju da poslanici u Skupštini konačno prepoznaju značaj, važnost i hitnost postupanja po podnijetoj inicijativi jer se radi o pitanju od čije realizacije zavisi sudbina, odnosno egzistencija na stotine naših građana.

- Svoj odnos prema ovoj inicijativi poslanički klubovi u Skupštini pokazali su i nepojavljivanjem na tematskoj konferenciji organizovanoj početkom tekuće godine na temu nužnosti izmjena i dopuna Zakona o Fondu rada. Tom prilikom, predstavnik samo jednog poslaničkog kluba se odazvao našem pozivu i pokušao zajedno sa saradnicima iz kluba da inicira stavljanje na dnevni red naše inicijative. Nažalost, i pored usmjerenja proslijeđenog

Nakon višegodišnjeg zastoja nastavljen tenderski postupak za davanje crnogorskih vazdušnih luka pod dugoročnu koncesiju

PODGORICA - Tenderska komisija za davanje koncesije za korišćenje aerodroma Podgorica i Tivat pozvala je, uz podršku Međunarodne finansijske korporacije (IFC), zainteresovane da dostave ponude na tender za davanje tih vazdušnih luka pod dugoročnu koncesiju.

svim matičnim skupštinskim odborima od aprila ove godine do danas, prijedlog zakona nije razmatran - kaže Mihajlović dodajući da su u saznanju da je tokom prošle sedmice isti poslanik je još jednom, vjeruju na osnovu njihove urgencije, pokrenuo pitanje stavljanja na dnevni red njihove inicijative pa iskreno očekuju pomake, te ovom prilikom još jednom apeluju na hitno postupanje svih poslanika.

- Osim što se inicijativom predlaže uvođenje pravednosti i preuzimanje odgovornosti od strane onih koji su najodgovorniji za ovakvo stanje, proširivanjem nadležnosti Fonda osigurala bi se i njegova dalja održivost i funkcionisanje - naglašava Mihajlović.

pravo građana

Ona navodi da je inicijativa za izmjene i dopune Zakona o Fondu rada zasnovana, između ostalog, na činjenici da je nepostupanje nadležnih institucija dovelo do toga da imamo veliki broj građana koji ne mogu da ostvare svoje pravo usljed nezakonitog postupanja svojih poslodavaca. - Budući da su takvi poslodavci oštetili kako zaposlene, tako i državni budžet, a ostali nekažnjeni, jasno je da država mora preuzeti odgovornost za koliko toliko saniranje štetnih posljedica. Institucije sistema, odnosno organi državne uprave nadležni za praćenje i primjenu zakonodavnog okvira najodgovornije su za uvođenje sistema odgovornosti na tržištu rada uz neselektivnu primjenu zakona i ovlašćenja. Uspostavljanje sistema odgovornosti na svim nivoima, pa i na tržištu rada, naš je hronični nedostatak na čijem otklanjanju USSCG insistira od nastanka - objasnila je Mihajlović jer, kako dodaje, svako nečinjenje, propuštanje ili neadekvatno činjenje nadležnih institucija dovodi do pravne nesigurnosti, urušava vladavinu prava i pravnu sigurnost, te kao takvo daje vjetar u leđa svima koji za svoje nezakonite radnje ne snose odgovornost. - Podsjećamo da su povrede prava iz rada i prava iz socijalnog osiguranje prepoznate kao krivična djela, te da su za ista Krivičnim zakonikom Crne Gore propisane novčane, ali i kazna zatvora do dvije godine - poručuje na kraju naša sagovornica. n. kovačeviĆ

- Taj korak predstavlja drugu fazu tenderskog postupka i jasan je pokazatelj posvećenosti 44. Vlade da u interesu daljeg ekonomskog razvoja Crne Gore okonča proces započet 2019. godine - navodi se u saopštenju Tenderske komisije, čiji je predsjednik Nik Đeljošaj

Model javnoprivatnog partnerstva

Oni su podsjetili da je za pet godina od početka tog procesa okončan samo pretkvalifikacioni postupak, prema kojem su za drugu fazu kvalifikovana tri međunarodna ponuđača.

- Imajući u vidu važnost aerodroma za turistički i privredni razvoj Crne Gore, nastavak ovog procesa od izuzetne je važnosti za donošenje strateške odluke kada je u pitanju dugoročni razvoj Aerodroma Crne Gore, bilo kroz model javno-privatnog parterstva u slučaju dobijanja odgovarajućih ponuda, ili razvoja Aerodroma od strane države - zaključuje se u saopštenju.

Aktuelna ministarka saobraćaja Maja Vukićević je ranije za Pobjedu, na pitanje da li je ona lično zagovornik da država i dalje upravlja aerodromima ili da to radi koncesionar, odgovorila da sa državnom imovinom treba postupati vrlo oprezno i svaka odluka treba da bude dobro promišljena i donijeta u najboljem interesu Crne Gore. - Taj proces je u toku, ali još uvijek nemamo konačnu odluku, i lično ću sagledati sve činjenice prije nego se donese odluka o koncesiji. Smatram da država na neki način treba da zadrži kontrolu nad aerodromima i lično ću biti zagovornik te ideje – kazala je Vukićević ranije našoj redakciji. pretkvalifikacije

Vlada Duška Markovića je 25. jula 2019. godine usvojila koncesioni akt i ugovor za da-

Zainteresovani da dostave ponude za aerodrome u Podgorici i Tivtu

Lično ću sagledati sve činjenice prije nego se donese odluka o koncesiji. Smatram da država na neki način treba da zadrži kontrolu nad aerodromima i biću zagovornik te ideje – kazala je ranije ministarka saobraćaja Maja Vukićević

vanje koncesije za korišćenje aerodroma Tivat i Podgorica. Koncesionim aktom je tada predviđeno 100 miliona eura jednokratne nadoknade za budžet i 200 miliona eura investicija u narednih 30 godina. Nekadašnje ministarstvo saobraćaja, na čijem čelu je bio Osman Nurković je 11. oktobra 2019. godine objavilo javni poziv za podnošenje prijava za pretkvalifikaciju za dodjelu koncesije za aerodrome. Na pretkvalifikacioni tender za dodjelu koncesija bilo je stiglo sedam prijava, od kojih su četiri ispunile kriterijume

i označene su kao kvalifikovani ponuđači. U pretkvalifikacionoj proceduri kvalifikovala su se četiri ponuđača: južnokorejska kompanija Incheon International Airport, indijski GMR Airports, luksemburška Corporacion America Airports i francusko - turski konzorcijum ADP-TAV, koji su ispunili su pretkvalifikacione kriterijume za dodjelu koncesija. Indijska kompanija GMR nekoliko mjeseci kasnije je navela da neće učestvovati u daljem postupku za dobijanje koncesija za Aerodrome Crne Gore.

Ta je kompanija otpala, jer je francuski ADP, koji sa turskim TAV-om takođe želi da upravlja aerodromima u Podgorici i Tivtu, kupio 49 odsto akcija od te indijske kompanije. Nakon što je završena pretkvalifikaciona faza trebalo je da slijedi postupak raspisivanja tendera odnosno poziv odabranim konzorcijumima ili firmama da dostave ponudu. Krajem oktobra 2021. godine tri ponuđača, koja su ranije prošla pretkvalifikacioni tender, predstavili su sebe i svoje planove u vezi sa crnogorskim aerodromima predstavnicima vlade Zdravka Krivokapića Tadašnji ministar kapitalnih investicija Mladen Bojanić je nakon tog predstavljanja saopštio da interesovanje potencijalnih koncesionara za aerodrome nije splasnulo uprkos tadašnjoj situaciji u vezi sa pandemijom korona virusa. s popoviĆ

Konstituisano Koordinaciono tijelo za usklađivanje i praćenje inspekcijskih nadzora

PODGORICA - Koordinaciono tijelo za usklađivanje i praćenje inspekcijskih nadzora, koje je juče konstituisano, staraće se o usklađenosti programa rada inspekcijskih organa, predlagati obuke inspektora i obavljati monitoring inspekcija. Konstitutivnom sjednicom je predsjedavao potpredsjednik

Vlade za infrastrukturu i regionalni razvoj i ujedno predsjednik Koordinacionog tijela Milun Zogović - Na sjednici je razmatran niz važnih pitanja, uključujući konstituisanje Koordinacionog tijela čime je formalno počeo njegov rad, razmjenu mišljenja o ključnim prioritetima i izazovima u oblasti

inspekcijskih nadzora, kao i upoznavanje sa prijedlogom Poslovnika o radu - navodi se u saopštenju. Prema njegovim riječima, borba protiv korupcije se nalazi u vrhu prioritetnih zadataka kako Koordinacionog tijela za uskađivanje I praćenje inspekcijskih nadzora, tako i svih inspekcijskih službi.

- Borba protiv ekonomskih aktivnosti nad kojima država nema nadzor, takođe mora biti u vrhu prioriteta kroz sprovođenje konkretnih mjera za uspostavljanje fer konkurencije i suzbijanje sive ekonomije, kao i kreiranje i jačanje svijesti šire i stručne javnosti o uzrocima i posljedicama nelegalnog poslovanja i trgovine. Nakon što uspostavimo punu koordinaciju očekujem da ćemo imati i značajne rezultate i u ovoj oblasti - zaključio je Zogović. r. e.

Aerodrom Podgorica

Konferencija za novinare povodom zatvaranja IPARD II programa

Crna Gora potrošila gotovo 35 miliona eura evropskih sredstava za poljoprivredu

PODGORICA – Kao

jedan od najvažnijih izvora podrške za unapređenje crnogorske poljoprivrede i ruralnih područja, IPARD II program je kroz niz mjera i aktivnosti, stavio na raspolaganje crnogorskoj poljoprivredi 39 miliona eura EU podrške, od čega će zahvaljujući uspješnoj implementaciji ovog programa, do kraja godine, poljoprivredni proizvođači i prerađivači iz Crne Gore iskoristiti blizu 90 odsto raspoloživih sredstava IPARD II programa, tj. oko 35 miliona eura evropskih sredstava, čime se Crna Gora prepoznaje kao lider po potrošnji IPARD II sredstava u regionu - kazao je juče ministar poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede Vladimir Joković

- IPARD II je kroz niz mjera i aktivnosti, stavio na raspolaganje crnogorskoj poljoprivredi 39 miliona eura podrške Evropske unije. Od toga će, zahvaljujući uspješnoj implementaciji, do kraja godine poljoprivredni proizvođači i prerađivači iz Crne Gore iskoristiti blizu 90 odsto raspoloživih sredstava IPARD II programa, odnosno oko 35 miliona eura evropskih

Na konferenciji je konstatovano da je realizacija agrobudžeta veoma uspješna – više od 95 odsto predviđenih sredstava, kao i da je ostvaren dobar napredak u Poglavlju 11 – Poljoprivreda i ruralni razvoj

sredstava - rekao je Joković na konferenciji za novinare povodom zatvaranja IPARD II.

Stiglo 900 zahtjeva Kroz četiri objavljena javna poziva u novom IPARD III programu u ovoj godini, evidentirano je veliko interesovanje budućih korisnika, pa je resornom ministarstvu već stiglo preko 900 zahtjeva. Ministar finansija Novica Vu-

ković saopštio je da je resor na čijem je čelu, u okviru koordinacije sistema upravljanja EU fondovima, uspio da pruži značajnu podršku Ministarstvu poljoprivrede u sprovođenju ključnih programa koji imaju dugoročan uticaj na sektor poljoprivrede i ruralnog razvoja.

- Zajedničkim dostignućima usmjerili smo dostupna sredstva EU na pravi način i obez-

Održana sjednica Savjeta za finansijsku stabilnost

bijedili da poljoprivrednici dobiju pomoć koja im je potrebna za modernizaciju i dalji razvoj - kazao je Vuković. Kroz finansiranje crnogorskih aplikanata, povučeno je oko 90 odsto novca koji je u okviru IPARD II programa bio na raspolaganju, odnosno utrošeno je oko 34,7 miliona od opredijeljenih 39 miliona, iako je do prije samo godinu postojao realan i značajan ri-

zik od gubitka i neiskorišćenosti sredstava u iznosu od 11 miliona eura.

- Takav iskorak napravljen je u ključnoj fazi sprovođenja programa, zahvaljujući sinergiji među institucijama kroz posvećen i timski rad. Njime smo i uspjeli da prevaziđemo sve otvorene izazove iz ranijeg perioda i da gotovo maksimalno iskoristimo sredstva koja su na raspolaganju državi - dodao je Vuković.

On je naveo da taj uspjeh nije samo broj, već konkretan dokaz da strukture rade za dobrobit crnogorskih poljoprivrednika i za razvoj poljoprivrednog sektora u Crnoj Gori, što će imati multiplikativni uticaj i na ostale sektore proizvodnje.

Na događaju je najavljeno da će Ministarstvo finansija, u saradnji sa kolegama iz resornog ministarstva, nastaviti da istražuje i razvija nove modalitete podrške za poljoprivrednike, kako bi omogućili lakši pristup povoljnim kreditima.

Realizacija ag Robudžeta

Na konferenciji je konstatovano da je realizacija agrobudžeta veoma uspješna –više od 95 odsto predviđenih sredstva, kao i da je ostvaren dobar napredak u Poglavlju 11 – Poljoprivreda i ruralni razvoj.

Usvojen je i Zakon o organskoj proizvodnji, a počeo je i twinning projekat Jačanje kapaciteta u sektoru poljoprivrede i ruralnog razvoja za implementaciju Zajedničke poljoprivredne politike u Crnoj Gori, vrijednosti 1,9 miliona eura. - Kroz MIDAS projekat uspješno je završen drugi javni poziv za nabavku sedam ribolovnih plovila uz podršku od 500.000 eura. Kroz novi partnerski okvir sa Svjetskom bankom (SB), odobreno je 15 miliona eura za izgradnju luke u Ulcinju - naveo je Vuković. On je podsjetio da je u oblasti šumarstva, usvojen Zakon o šumama, kojim je ukinut koncesioni sistem korišćenja šuma. Novi zakon je osnov za reformu sektora šumarstva u cilju postizanja održivosti gazdovanja šumama. U sklopu reforme, urađen je i Program razvoja drvoprerade u Crnoj Gori za naredni trogodišnji period. - U toku ove godine je, zajedno sa SB, pripremljen projekat Šume Crne Gore za zajednički prosperitet, čija je vrijednost projektovana na 18 miliona eura. Sredstva će biti usmjerena na podršku državnom preduzeću za gazdovanje šumama i razvojne projekte iz oblasti drvoprerade - poručio je Vuković. N. KovaČeviĆ

PODGORICA – Potrebno je hitno usvajanje zakona o finansijskim konglomeratima, te izmjena zakona o kreditnim institucijama i o platnom prometu, kao i osnivanje nacionalnog odbora za platni promet, kako bi se SEPA uspješno implementirala u Crnoj Gori. Zato je efikasna koordinacija svih uključenih aktera od presudnog značaja – zaključeno je na jučerašnjoj sjednici Savjeta za finansijsku stabilnost kojom je predsjedavala guvernerka Centralne banke Crne Gore (CBCG) Irena Radović. Radović je navela da će, kao

nosilac aktivnosti vezanih za članstvo Crne Gore u SEPA nastaviti posvećeno da koordinira ovim procesom, dodajući da je oformljen poseban tim u okviru CBCG. - Tim prati realizaciju aktivnosti i pruža punu podršku bankama koje su započele rad na tehničkoj pripremi koja podrazumijeva, između ostalog, uspostavljanje novih softverskih rješenja i procedura za obradu transakcija, kao i uspostavljanje adekvatnih sigurnosnih protokola kako bi se osigurala efikasna i sigurna razmjena podataka. CBCG je obezbijedila i tehničku pomoć za banke koja podrazumijeva

podršku eksternih eksperata - specijalista za SEPA platne šeme – saopšteno je iz CBCG. Sjednici, kojoj su prisustvovali članovi Savjeta ministar finansija Novica Vuković , predsjednik Komisije za tržište kapitala Željko Drinčić, predsjednik Savjeta Agencije za nadzor osiguranja Marko Ivanović, na poziv Radović prisustvovao je i direktor Fonda za zaštitu depozita Vojin Vlahović Na sjednici je razmatrana Informacija o stanju finansijske stabilnosti za treći kvartal u kojoj se navodi da je crnogorska ekonomija ostvarila rast od 2,7 odsto u drugom kvar-

talu ove godine, uz smanjenje inflacije na željene vrijednosti i stabilno stanje državnih finansija, uključujući budžetski suficit i blago poboljšanje kreditnog rejtinga Crne Gore na ocjenu B+. Bankarski sektor je stabilan, solventan i likvidan, uz nastavak rasta depozita koje banke sve više preusmjeravaju u kredite.

- Na sjednici je bilo riječi i o planovima CBCG za razvoj domaćeg sistema instant plaćanja. U saradnji sa Bankom Italije i Evropskom centralnom bankom, započete su aktivnosti na implementaciji TIPS (Target Instant Payment

Settlement) klona, koji je zasnovan na TIPS platnom sistemu EU. Za realizaciju ovog projekta i ostale aktivnosti na planu modernizacije platnog sistema, Ministarstvo finansija je odobrilo zaduženje u okviru budžeta Crne Gore u iznosu do osam miliona eura, koje će biti obezbijeđeno i z kreditnog aranžmana sa Svjetskom bankom, a koje će

CBCG otplaćivati u predeterminisanim tranšama. Razmatrajući aktuelne ekonomske trendove, članovi Savjeta saglasili su se u ocjeni da je finansijski sistem stabilan, a nivo rizika umjeren, pri čemu su geopolitički i eksterni rizici u opadanju, te fokus treba da bude na praćenju cikličnih kretanja - saopšteno je iz CBCG. R. e.

Sa jučerašnje konferencije za novinare

Sa sjednice Savjeta za finansijsku stabilnost

Direktorica podgoričke gimnazije nije precizirala kada planiraju da daju otkaz profesoru koji je slao neprimjerene poruke bivšoj učenici, danas novi protest u blizini Skupštine

PODGORICA – Profesor

Radoman Čečović poslao je Gimnaziji ,,Slobodan Škerović“ mejl u kojem je naveo da nema medicinsku dokumentaciju da opravda odsustvo sa posla.

To je kazala Pobjedi juče direktorica ove ustanove Biljana Vučurović . Prošle sedmice Čečović se pojavio u Gimnaziji kada je dostavio doznake da mu je obustavljeno bolovanje 17. decembra i rekao da više neće dolaziti na posao.

Vučurović nije precizirala kada po propisama mogu da mu uruče otkaz zbog toga što ne dolazi na posao. Tražili su od njega izjašnjenje koje im je poslao mejlom.

- Ipak, čekamo potpisani dokument za koji postoji rok u proceduri – kazala je ona. Dodala je da im je Čečović mejlom saopštio da nema medicinsku dokumentaciju da opravda odsustvo.

Upitana da li Čečović može da dobije otkaz do kraja ove sedmice, Vučurović je odgovorila da rade sve što je u njihovoj mogućnosti u ovom slučaju.

- Zavisi od Čečovića i brzine njegove reakcije na ovaj krupan zahtjev – navela je Vučurović.

Odluku o otkazu ugovora o radu donosi direktor, u formi rješenja i dostavlja ga zaposlenom. Rješenje, koje je konačno, sadrži osnov za davanje otkaza, obrazloženje i pouku o pravnom lijeku.

Profesor je, kako je saopšteno, otvorio bolovanje nakon što je objelodanjeno da je prije tri godine slao uznemirujuće poruke bivšoj učenici Sari Vujisić . Ministarstvo prosvjete, nauke i inovacija nedavno je reagovalo i tražilo od Ministarstva zdravlja da ispita opravdanost odsustva profesora Čečovića. Fond za zdravstveno osiguranje utvrdio je da je njegovo bolovanje obustavljeno 17. decembra. Sa protesta ispred Gimnazije koji je održan 13. decembra zatraženo je da Čečović dobije otkaz, ali je otkaz tražen i za direktoricu Biljanu Vučurović. Organizatori tog skupa bili su bivša učenica Sara Vujisić, kojoj je Čečović slao

Čečović obavijestio upravu da nema opravdanje što ne dolazi na posao

sporne poruke, i građanski aktivista Kosta Mijušković. Dokumentacija o slučaju Čečovića proslijeđena je Osnovnom državnom tužilaštvu koje istražuje predmet.

Novi protest, jer djeca N ijesu sigur N a Mijušković i Vujisić najavili su za danas drugi protest, ovog puta u blizini Skupštine, kod spomenika kralju Nikoli. Mijušković je kazao juče Pobjedi da su, za sada, zadovoljni reakcijom Ministarstva prosvjete, nauke i inovacija, a da će ostale institucije propratiti kako će odraditi posao.

- I da li će kao uvijek do sada seksualnim nasilnicima i predatorima izreći minimalne ili uslovne kazne. Detaljne zahtjeve upućene Vladi, Ministarstvu prosvjete, nauke i inovacija i pravosudnom sistemu iznijećemo na protestu u 19 sati – kazao je Mijušković.

Dodao je da organizuju protest povodom svih slučajeva seksualnog nasilja i uznemiravanja koji su isplivali.

- Naša djeca nijesu sigurna u školama, a mnoga ni u porodicama – rekao je Mijušković. Traže da se donesu zakoni koji će omogućiti oduzimanje licenci prosvjetnim radnicima koji seksualno uznemira-

vaju djecu, te da odgovornost snose oni koji zataškavaju ove slučajeve. Za seksualne nasilnike i predatore traže strože kazne, a zahtijevaju i da Ministarstvo periodično provjerava kompetentnost svih prosvjetnih radnika i obezbijedi djeci sigurno okruženje kroz redovno ispitivanje mogućeg uznemiravanja ili maltretiranja.

Bivša direktorica Gimnazije Zoja Bojanić-Lalović nedavno je saopštila da je za vrijeme njenog mandata Čečović 2020. sporazumno preuzet iz SSŠ iz Bijelog Polja u skladu sa zakonom i njegovim pravom da, zbog promjene prebivališta, dobije slobod-

ne časove. Tada je istakla da je profesor preporučen kao omiljen među učenicima, intelektualac i umjetnik. Autor je udžbenika, pjesnik i član žirija manifestacije Ratkovićeve večeri poezije.

Aktuelna direktorica Vučurović na konferenciji je kazala da je sporan njegov prelazak, te da nijesu vidjeli preporuku da je adekvatan za radno mjesto koje mu je dodijeljeno. s lao uz N emirujuće poruke

Ujedinjeni protiv nasilja

Iz Ministarstva prosvjete, nauke i inovacija saopštili su juče da je zakonom o izmjenama i dopunama Opšteg zakona o obrazovanju i vaspitanju, koji će biti upućen Vladi na usvajanje u januaru 2025. godine, predviđeno da se zaposlenom u obrazovno-vaspitnoj ustanovi, koji je prijavljen za seksualno uznemiravanje, može privremeno zabraniti obavljanje radnih

zadataka do okončanja postupka. Podsjećaju da je važećim zakonskim rješenjem već predviđeno da u slučajevima kada je nastavnik pravosnažnom presudom osuđen za krivično djelo protiv polne slobode, ne može obavljati obrazovno-vaspitni rad. -Uvedene su odredbe koje se odnose na razrješenja direktora javnih ustanova u svim slučajevima kada

se i za njih utvrdi da su seksualno uznemiravali učenike ili zaposlene. Osnov za razrješenje direktora javne ustanove biće i u slučaju ako je protiv njega pokrenut postupak za krivično djelo protiv polne slobode.

Ministarstvo je ove izmjene uvelo zbog slučajeva koji se odnose na prijavljivanja seksualnog uznemiravanja učenika od strane zaposle-

nih u obrazovno-vaspitnim ustanovama, a koji su prethodnih dana sa razlogom zabrinuli crnogorsku javnost.

Takođe, u završnoj fazi su i izmjene Pravilnika o normativima i standardima za sticanje sredstava iz javnih prihoda za ustanove koje realizuju javno važeće obrazovne programe. Ovim izmjenama predviđeno je povećanje broja pedagoga i psihologa, s ciljem jačanja njihove preventivne uloge u borbi protiv svih oblika nasilja.

Bivša učenica Sara Vujisić prijavila je bivšeg profesora Čečovića direktorici Vučurović, dostavljajući joj spornu prepisku u kojoj joj je slao neprimjerene poruke. Vučurović je tražila izjašnjenje Čečovića koji je priznao da je kriv, te je kažnjen 30 odsto od plate jednog mjeseca. On je nastavio neometano da obavlja posao profesora. Vučurović je kazala novinarima da je njegove časove nadgledala pedagoško-psihološka služba i da su dobijali sjajne ocjene Bivša učenica Vujisić je reagovala kasnije i saopštila Vučurović da nije zadovoljna njenom reakcijom, navodeći da zna za određene učenice kojima je neprijatno na časovima Čečovića. Vučurović nije ispitala sumnje bivše učenice Vujisić da postoje još neki slučajevi u Gimnaziji. To je utvrdila Prosvjetna inspekcija koja je konstatovala i da Vučurović sporni slučaj nije prijavila nadležnima, već ga je zadržala u Gimnaziji, a profesor je nastavio neometano da radi.

Najavljeno je da će se tražiti smjena direktorice Gimnazije jer nije ispoštovala propise u ovom slučaju.

Vučurović je u više navrata saopštila da je ispoštovala zakon.

U podgoričkoj gimnaziji se pojavila još jedna prijava protiv još jednog profesora zbog neprimjerenog obraćanja učenici u Vajber grupi odjeljenja. On je suspendovan. Roditelj i učenica su izjavili policiji da ne vide ništa uznemirujuće u spornom obraćanju suspendovanog profeso-

Neformalna grupa „Kamo śutra?“, studenata i studentkinja Univerziteta Crne Gore i Unverziteta Donja Gorica, poziva sve studente da dođu danas u 18 sati, ispred Pravnog fakulteta kod spomenika Valtazara Bogišića, kako bi iskazali solidarnost sa studentima/kinjama iz Srbije, ali i pružili podršku protestu protiv seksualnog uznemiravanja u školama i na fakultetima u Crnoj Gori. U 18.30 studenti/kinje će prošetati od Pravnog fakulteta preko Moskovskog mosta, pa do spomenika kralju Nikoli, na Bulevaru Svetog Petra Cetinjskog, gdje će se pridružiti protestu protiv seksualnog uznemiravanja, koji je zakazan za 19 sati.

ra, već da na sve gledaju kao na šaljivu sadržinu. Inspekcija je kontrolisala postupanje škole u ovom slučaju, te su konstatovali, pored ostalog, da nijesu na uvid dobili ugovor o radu direktorice, već da su uvidjeli samo rješenje o njenom imenovanju iz 2022. godine. Zatražili su da se u roku od sedam dana koriguje nepravilnost. Ministarstvo prosvjete, nauke i inovacija je, na osnovu prijave koji su dobili preksinoć, poslalo dopunu dokumentacije Osnovnom državnom tužilaštvu u vezi sa ovim slučajem profesora protiv kojeg se u Gimnaziji vodi disciplinski postupak. ODT je formiralo predmet u oba slučaja. Ministarstvo prosvjete, nauke i inovacija uputilo je Osnovnom državnom tužilaštvu zahtjev za preispitivanje trećeg slučaja profesora iz JU Gimnazija „Slobodan Škerović“ u Podgorici, u vezi sa navodima o neprimjerenim radnjama prema učenicima. U međuvremenu, provjeravaju se još dva slučaja spornog ponašanja profesora prema učenicima u dvije osnovne škole.

N. ĐurĐevac

Sa prvog protesta koji je održan ispred Gimnazije 13. decembra

d. malidžan

Vrhovno državno tužilaštvo potvrdilo da je ODT Kotor donijelo pravilnu odluku u slučaju sumnje na nedolično ponašanje direktora jedne škole u Budvi

Snimao djevojke jer je htio

da ukaže na nedolično ponašanje na ulici

PODGORICA – Vrhovno

državno tužilaštvo je utvrdilo da je Osnovno državno tužilaštvo u Kotoru donijelo zakonitu odluku da direktor jedne škole u Budvi nije izvršio krivično djelo Nakon informacija da je direktor škole na šetalištu u Budvi snimao maloljetnice, zbog čega je i prijavljen, te da je ODT Kotor odbacilo prijavu, Ministarstvo prosvjete se obratilo Vrhovnom državnom tužilaštvu sa zahtjevom da se ta odluka preispita. Vrhovni državni tužilac Milorad Marković je zatražio od ODT-a Kotor detaljan izvještaj o postupanju u slučaju direktora koji je prijavljen u julu. - Po navodima VDT-a, utvrđeno je da je tužilaštvo postupalo u skladu sa zakonskim ovlašćenjima, cijeneći odredbe Krivičnog zakonika i Zakonika o krivičnom postupku Crne Gore, te da ne postoje elementi krivičnog djela za koje se gonjenje preduzima po službenoj dužnosti, o čemu su obavijestili Upravu policije – OB Budva – saopšteno je juče iz Ministarstva prosvjete.

Direktor je policiji kazao da nije znao da je riječ o maloljetnicama, a u prostorijama Uprave policije naveo je da je „fotografije sačinio zbog ukazivanja na nedolično oblačenje, odnosno nepoštovanje zabrane hodanja u kupaćem kostimu ili bez dijela odjeće po gradskim ulicama“. Prethodno se Ministarstvo obratilo Upravi policije u vezi sa navedenim slučajem, koja je obavijestila da je nakon prikupljanja obavještenja i upoznavanja postupajućeg tužioca prijava odbačena, te da je utvrđeno da je prijavljeno lice zaposleni u obrazovnoj ustanovi u opštini Budva. Zbog toga je Minis tarstvo uputilo zahtjev VDT-u da, zbog specifičnosti predmetne situacije, još jednom preispita postupanje u konkretnom slučaju.Podaci o direktoru osnovne škole koji je krišom snimao maloljetnice su objavljeni u tekstu „Seksualno uznemiravanje učenika od strane osoblja: Dokaze obično guraju pod tepih“ CIN-CG 30. novembra.

Direktor je prijavljen policiji,

Direktor je prijavljen policiji, jer je krišom snimao maloljetnice na ulici tokom jula ove godine. Fotografisao je djelove njihovih tijela. Nakon što ga je prolaznik opomenuo, izbrisao je snimke sa telefona, ali ih je policija povratila tokom forenzike nakon što ga je privela.

jer je krišom snimao maloljetnice na ulici tokom jula ove godine. Fotografisao je djelove njihovih tijela. Nakon što ga je prolaznik opomenuo, izbrisao je snimke sa telefona, ali ih je policija povratila tokom forenzike nakon što ga je privela. Iz Uprave policije potvrdili su za CIN-CG da je došlo do incidenta.

– Službenici Odjeljenja bezbjednosti su 29. jula 2024. godine postupali po prijavi građana da u ulici ... jedno nepoznato muško lice mobilnim telefonom snima maloljetna ženska lica. Odjeljenje bezbjednosti utvrdilo je da je direktor osnovne škole snimio nekoliko fotografija maloljetnica sa zadnje strane – navode iz Uprave policije, piše CINCG.On navodno nije znao da je riječ o maloljetnicama, a u prostorijama Uprave policije naveo je da je „fotografije sačinio zbog ukazivanja na nedolično oblačenje, odnosno nepoštovanje zabrane hodanja u kupaćem kostimu ili bez dijela odjeće po gradskim ulicama“. Sa događajem je upoznat tužilac u Osnovnom državnom tužilaštvu u Kotoru, koji je odbacio prijavu i izjasnio se da se u radnjama ne stiču elementi krivičnog djela. Nekoliko roditelja čija djeca idu u školu u kojoj je direktor izrazilo je zabrinutost povodom ovog događaja u razgovoru za CIN-CG. j. M.

Istraživanje CDT-a pokazalo da veliki dio građana i građanki nema visoko mišljenje o radu policije i tužilaštva povodom govora mržnje

Stroža kaznena politika bi mogla da smanji broj slučajeva

PODGORICA – Rad policije u borbi protiv govora mržnje negativno ocjenjuje većina od hiljadu ispitanika, pokazalo je istraživanje koje je za Centar za demokratsku tranziciju (CDT) sproveo Institut Damar.

Gotovo polovina (48,3 odsto) ima negativno mišljenje o radu policije u borbi protiv govora mržnje, dok 31,4 odsto rad policije ocjenjuje kao efikasan, dok svaki peti nema formiran stav ili ne zna kako da ocijeni rad policije na ovom polju.

Prema istraživanju, na pitanje o efikasnosti tužilaštva u reagovanju na prijave govora mržnje, većina ispitanika ima kritičan stav. Oko trećine, 35,6 odsto, smatra da tužilaštvo ne reaguje dovoljno brzo i efika-

sno, dok 24,8 odsto izražava djelimičnu saglasnost. Samo 20,4 odsto smatra da tužilaštvo adekvatno reaguje na prijave, dok je 19,2 odsto ispitanika neodlučno ili bez stava. Većina ispitanika (42,6 odsto) izražava neutralan stav prema radu sudova u slučajevima koji se odnose na širenje govora mržnje, navodeći da su „ni zadovoljni ni nezadovoljni“ radom sudova. Nezadovoljstvo iznosi 29,5 odsto, dok je zadovoljstvo prisutno kod 27,9 odsto ispitanika. Ovaj segment istraživanja usmjeren je na percepcije građana o efikasnosti institucija poput policije, tužilaštva i sudova u suzbijanju govora mržnje. Takođe, ispituju se stavovi građana o kvalitetu postojećih zakona i kaznenih mjera za izazivanje mržnje, te

Sudije Ustavnog suda juče našle kompromis i obavijestile Šćepanović ispunjava uslove za odlazak u penziju u

Odlukom o Šćepanoviću potvrdili da je važio samo za

Ustavni sud je o odluci juče zvanično, u predviđenom roku (šest mjeseci prije prestanka funkcije) obavijestio predsjednika države Jakova Milatovića, koji je ranije tražio izjašnjenje o tome da li nekome od sudija i kada nastupa prestanak funkcije, da bi kao ovlašćeni predlagač (koji predlaže dvoje od sedam sudija) na vrijeme raspisao javni poziv

PODGORICA - Uprkos različitim stavovima u pogledu datuma nastupanja razloga za prestanak funkcije sudiji Budimiru Šćepanoviću, svih pet sudija Ustavnog suda juče su bili saglasni da su se stekli uslovi za raspisivanje javnog poziva za izbor kandidata koji će popuniti njegovo mjesto kada za pola godine ode u penziju. Ovakvim stavom posredno je potvrđeno da je presedan od prošle sedmice - u kojem je prepušteno Ustavnom odboru i predsjedniku Skupštine da političkom odlukom razriješe sutkinju Draganu Đuranović - ozvaničio diskriminatorsku situaciju u kojoj sudijama istog suda prestaje funkcija po cikcak metodu: nekome po Zakonu o PIO, drugome po Zakonu o radu…

Pozivanje na član 154

potrebu za njihovom izmjenom i unapređenjem. Rezultati ovog istraživanja pokazuju da većina ispitanika nije dovoljno upoznata sa zakonima koji regulišu sankcije za izazivanje vjerske i nacionalne mržnje. Naime, 41,7 odsto ispitanika izjavilo je da uopšte nije upoznato s ovim zakonima, dok 34,9 odsto tvrdi da su donekle upoznati. Samo 8,7 odsto ispitanika navodi da su u velikoj mjeri upoznati, dok je 14,7 odsto odgovorilo da ne zna ili nije dalo odgovor.

Da stroža kaznena politika može da smanji prisustvo vjerske i nacionalne mržnje smatra više od polovine ispitanika (55,1 odsto). S druge strane, 18,9 odsto njih smatra da strože kazne ne bi proizvele takav efekat, dok je 26 odsto ispitanika neodlučno. j.M.

Ustavni sud je o odluci juče zvanično, u predviđenom roku (šest mjeseci prije prestanka funkcije), obavijestio predsjednika države Jakova Milatovića, koji je ranije tra-

Posebna

sjednica nije ni pomenuta

Kako je prije dva dana najavljeno, na dnevnom redu nastavka sjednice Ustavnog suda prekinute 18. novembra naći će se i pitanja iz obimnog dnevnog reda, ali nije eksplicitno saopšteno da li će i

žio izjašnjenje o tome da li nekome od sudija i kada nastupa prestanak funkcije, da bi kao ovlašćeni predlagač (koji predlaže dvoje od sedam sudija) na vrijeme raspisao javni poziv. Predsjednik Milatović je juče saopštio da će, nakon obavještenja sa sjednice Ustavnog suda, u narednim danima raspisati javni poziv. Sudije Ustavnog suda su juče uspjele da diplomatski upakuju kompromis i pozovu se na odredbe člana 154, stava trećeg Ustava i da u predviđenom roku, dakle šest mjeseci ranije, zvanično obavijeste predlagača o nastupajućim činjenicama. - Odredbom člana 154 st. 1 i 3 Ustava Crne Gore propisano je, između ostalog, da sudiji Ustavnog suda prestaje funkcija prije isteka vremena na koje je

kada biti održana. Ostaje nepoznanica hoće li jedna od tačaka biti izjašnjavanje o tome da li je Ustavni odbor preuzimanjem ingerencija koje su članom 154 Ustava rezervisane samo za sjednicu Ustavnog suda prekršio Ustav konstatacijom da je sutkinji Dragani Đuranović prestala funkcija sa nastupanjem uslova koje propisuje Zakon o PIO. Podsjetimo, na sjednici 18. novembra, dan nakon što je predsjednik Skupštine

Andrija Mandić, na osnovu odluke Ustavnog odbora konstatovao prestanak funkcije Đuranović, na dnevnom redu sjednice Ustavnog suda sudija Budimir Šćepanović inicirao je izjašnjavanje o tom pitanju. Prijedlog nije prošao jer je dvoje sudija bilo protiv. Kao razlog su naveli složenost navedenih pitanja, odnosno da je za argumentovane i temeljne zaključke i odluke potreb-

Jakov Milatović

Snežana Armenko

babović

obavijestile predsjednika države da sudija Budimir maju 2025. godine

Šćepanoviću je presedan za Đuranović

izabran kad ispuni uslove za starosnu penziju i da nastupanje razloga za prestanak funkcije ili razrješenje sudije utvrđuje Ustavni sud na sjednici i o tome obavještava Skupštinu, a odredbom člana 7 stav 2 Zakona o Ustavnom sudu Crne Gore (,,Službeni list Crne Gore“, broj 11/2015), između ostalog, propisano je da će Ustavni sud o ispunjenju uslova za starosnu penziju obavijestiti predlagača koji je tog sudiju predložio šest mjeseci prije ispunjenja uslova za ostvarivanje prava na starosnu penziju – navodi se u obraćanju suda Milatoviću. Dodaje se da je Ustavni sud u okviru razmatranja pitanja utvrđivanja ispunjenosti uslova za prestanak funkcije sudije Šćepanovića i obavještavanja nadležnog predlagača imao različite stavove, ali da je preovladao stav da nema dileme

no prethodno pribaviti cjelokupnu dokumentaciju o načinu na koji je do sada Ustavni sud obavještavao nadležne predlagače o ispunjenosti uslova za prestanak funkcije sudija Ustavnog suda. Iskazali su dilemu da li je to uvijek bilo predmet glasanja na sjednici, kakve su sadržine bila obavještenja, da li su uvijek obavještenja prethodila konstataciji prestanka sudijske funkcije, kao i da se analizira da li

da su se stekli uslovi za raspisivanje javnog poziva. - S tim u vezi, dvoje sudija je smatralo da je sudija Budimir Šćepanović ispunio uslove za starosnu penziju 31. maja 2024. godine, dok troje sudija smatra da će sudija Budimir Šćepanović 31. maja 2025. godine ispuniti uslove za prestanak funkcije. Imajući u vidu navedeno, a uvažavajući Vaše obraćanje Ustavnom sudu, obavještavamo Vas da su, uprkos različitim stavovima sudija u pogledu datuma nastupanja razloga za prestanak funkcije sudiji Budimiru Šćepanoviću, svih pet sudija Ustavnog suda Crne Gore saglasni da su se stekli uslovi za raspisivanje javnog poziva za izbor sudije Ustavnog suda Crne Gore za popunjavanje mjesta sudije Budimira Šćepanovića, za koje je

su i do kada bile podudarne norme Zakona o radu i Zakona o PIO imajući u vidu ustavno određenje u pogledu prestanka funkcije sudija Ustavnog suda. Ustavni odbor raspisao je u ponedjeljak javni poziv za izbor dvoje sudija, odnosno zamjene za Đuranović i ranije penzionisanog bivšeg predsjednika suda Milorada Gogića, kojem je prestanak mandata konstatovan, umjesto u maju, tek 30. avgusta ove godine.

Ovakvim stavom posredno je potvrđeno da je presedan od prošle sedmice - u kojem je prepušteno Ustavnom odboru i predsjedniku Skupštine da političkom odlukom razriješe sutkinju Draganu Đuranović - ozvaničio diskriminatorsku situaciju u kojoj sudijama istog suda prestaje funkcija po cik-cak metodu: nekome po Zakonu o PIO, drugome po Zakonu o radu

nadležan predsjednik Crne Gore – navodi se u saopštenju sa jučerašnje sjednice.

Potvrda da su odluke bile sPorne

Iz Udruženja pravnika Crne Gore su saopštili da su obavještenjem Ustavnog suda koje je, kao plod jednoglasne odluke svih pet sudija ovog suda, upućeno predsjedniku države, „otklonjene sve dileme u pogledu primjene člana 154 stav 3 Ustava Crne Gore i potvrđen javno saopšten stav Udruženja pravnika po ovom pitanju“.

Prema riječima predsjednika Udruženja pravnika Crne Gore prof. dr Branislava Radulovića, saglasno postupanju Ustavnog suda sada predsjednik države treba da preuzme radnje iz svoje nadležnosti.

- Istovremeno treba naglasiti da prethodne odluke Ustavnog odbora i predsjednika Skupštine sada postaju dodatno problematične i potvrđuju se kao formalno neustavne – naglasio je Radulović.

Dodao je da Udruženje pravnika pozdravlja napor akademske zajednice i civilnog društva za očuvanje ustavnosti i pravnog poretka.

- Udruženje pravnika naglašava da ostaje, kao i u ranijim svojim saopštenjima, pri stavu u dijelu primjene Zakona o PIO, ali to nikom, pa ni Skupštini ne daje pravo da se upusti u otvoreno kršenje Ustava Crne Gore – zaključio je Radulović i. PeriĆ

Poplava u Sudskom savjetu odgodila suđenje Stojanoviću

PODGORICA - Suđenje bivšem direktoru Uprave policije Slavku Stojanoviću za zloupotrebu službenog položaja juče je u Višem sudu u Podgorici odloženo za 21. januar zbog nedolaska advokata Miroslava Adžića.

Predsjednik krivičnog vijeća suda, sudija Igor Đuričković naveo je da je advokat Adžić obavijestio sud da je bio spriječen da se odazove pozivu za glavni pretres usljed lošeg zdravstvenog stanja.

On je dodao i da je Sudski savjet dopisom obavijestio sud da zbog tehničkih problema

nijesu u mogućnosti da „pruže tehničku pomoć u provođenju dokaza“, koje je bilo planirano za juče. U tom dopisu su, kazao je sudija Đuričković, obrazložili da su tehnički problemi nastali usljed ,,prodora vode u prostorije koje koristi Sekretarijat Sudskog savjeta“. Nekadašnji direktor policije Slavko Stojanović, prema optužnici Specijalnog državnog tužilaštva, 31. marta 2018. godine, naredio je kolegama da u Zeti propuste kamion njegovog prijatelja, u kojem je bilo 125 paketa cigareta bez neophodne dokumentacije, a koje je trebalo da budu oduzete.

Slavko Stojanović je prilikom iznošenja odbrane priznao da je marta 2018. godine zloupotrijebio položaj kada je naložio da se propusti kamion sa cigaretama u vlasništvu njegovog prijatelja. -Osjetio sam ljudsku potrebu da pomognem prijatelju. Nijesam razmišljao o posljedicama - rekao je ranije Stojanović. Ovaj potez pravdao je velikim pritiskom koji je tada imao zbog loše bezbjednosne situacije u Crnoj Gori. Nekoliko dana nakon propuštanja kamiona sa cigaretama Stojanović je podnio ostavku na mjesto direktora Uprave policije. b r

Bratanić Alije Balijagića odgovaraće prekršajno

BIJELO POLJE – Bjelopoljac Almir Balijagić juče je uputio javno izvinjenje svim građanima zbog vrijeđanja vjerskih zajednica nakon što je u utorak veče uhapšen zbog sumnje da je na društvenim mrežama objavio uvredljivi sadržaj.

On će, kako je saopšteno Pobjedi, odgovarati prekršajno. A lmir Balijagić je bratanić Alije Balijagića, osumnjičenog za dvostruko ubistvo Jovana i Milenke Madžgalj u bjelopoljskom selu Sokolac, a koji je uhapšen kod Priboja nakon 27 dana bjekstva. Balijagić je redakciji Vijesti iz Bijelog Polja dostavio saopštenje u kojem navodi da mu namjera nije bila da vrijeđa bilo koga. On ističe da su njegovu reakciju izazvali građani koji su ga na društvenim mrežama vrijeđali, i kako navodi, psovali i provocirali. -Bio sam ispovociran od strane raznih profila na svom lajvu koji konstantno dolaze mjesecima i vrijeđaju me od kada je Alija uradio što je uradio. Ja sam do te noći ignorisao, ali sam tada bio pod dejstvom alkoho-

Almir Balijagić javno se izvinio zbog vrijeđanja vjerskih zajednica

la i tim komentarima izrevoltiran sam psovao njih koji su psovali mene bez razloga - navodi Balijagić. Almir ističe da sa Alijom Balijagićem, osumnjičenim za dvostruko ubistvo nema kontakt, te da se njegova porodica Alije odrekla odavno. Takođe, napominje da osuđuju ono što je Alija Balijagić uradio, i da ne podržavaju isto. -Što se Alije Balijagića tiče, sa tim čovjekom nemam nikakav kontakt, mi smo se njega davno odrekli. Ni ja ni moja porodica ne podržavamo što je on uradio niti smo ga podržavali u bilo čemu. Ni to veče nijesam njega podržavao nego sam reagovao na napade njihove kada su me psovali. Ljudi koji su izbacili te snimke su izbacili samo one djelove koji

njima odgovaraju kako bi me optužili za vrijeđanje na nacionalnoj osnovi. Ja sam psovao i svoju i tuđu vjeru i stvarno mi je žao jer nijesam takav čovjek. Ko me zna zna da ja to nikad ne bih uradio, niti vrijeđao na nacionalnoj osnovi bilo koga. Izvinjavam se još jednom i stvarno mi je žao jer ovo što sam uradio je stvarno mizerno i da nijesam bio pod dejstvom alkohola to se nikada ne bi desilo. Svako dobro svimanaveo je Almir. Balijagić je priveden u policiju zbog sumnje da je jednom licu putem Viber aplikacije proslijedio video snimak koji sadrži riječi uvredljive sadržine na nacionalnoj i vjerskoj osnovi. Policija je prikupila obavještenja i od lica kome je Balijagić proslijedio poruku. b.Č. - b.r.

Slavko Stojanović dolazi u Viši sud

Hitna pomoć zatekla tijelo R. J. (64) sa povredom na glavi, u policiji saslušan njegov sin

Pod lupom policije slučaj smrti Tivćanina

TIVAT – Pripadnici tivatske policije istražuju kako je došlo do smrti R. J. ( 64) iz tog grada, a čije je tijelo u utorak veče u mjestu Mazina zatekla Hitna medicinska pomoć, saop -

šteno je iz Uprave policije. - U utorak oko 20.00 časova dežurna služba Odjeljenja bezbjednosti Tivat obaviještena je od medicinskog osoblja Hitne medicinske pomoći Tivat da su izašli na lice mjesta u

mjestu Mazina, gdje su zatekli beživotno tijelo R. J. (64) i da su konstatovali smrt - navode iz Uprave policije. Po zaprimljenom obavještenju na lice mjesta su izašli službenici Stanice krimi-

nalističke policije Odjeljenja bezbjednosti Tivat koji su u saradnji sa višim državnim tužiocem i obducentom izvršili uviđaj. - Tijelo je zatečeno u ležećem položaju, a uočene su povre-

Penzionisani policajac sproveden u Istražni zatvor zbog pranja novca

Dušku Koprivici pritvor, supruga Radosava puštena na slobodu

PODGORICA - Dugogodišnjem policijskom funkcioneru u penziji Dušku Koprivici sinoć je u podgoričkom Višem sudu određen pritvor do 30 dana dok je njegova supruga Radosava uz mjere nadzora puštena da se brani sa slobode od optužbi Specijalnog tužilaštva da su učestvovali u pranju više od milion eura od kriminalnih aktivnosti.

Koprivici je pritvoren zbog opasnosti od bjekstva i jer se tereti za krivično djelo za koje se može izreći kazna zatvora od 10 godina ili teža kazna i koje je posebno teško zbog načina izvršenja i posljedica.

Radosava Koprivica je sinoć puštena na slobodu pošto joj je oduzet pasoš i naloženo da se javlja policiji dva puta mjesečno.

Istragom je obuhvaćen i njihov sin Strahinja Koprivica, koji je u pritvoru od 31. oktobra, kao i odbjegli zet Duško Roganović, ujedno i pripadnik kriminalnog kavačkog klana.

Strahinja Koprivica juče je sproveden iz Istražnog zatvora u Spužu u zgradu Specijalnog tužilaštva gdje je saslušan na okolnosti najnovije krivične prijave. Bračni par Koprivica uhapšen je u utorak po nalogu Specijalnog tužilaštva koje ih sumnjiči da su ,,učinili produženo krivično djelo pranje

novca, više od milion eura, u Crnoj Gori, od 2019. godine do danas“.

Duško Koprivica je prilikom privođenja u Specijalno policijsko odjeljenje pored ostalog kazao da će „pobijediti ove namještaljke“ i poručio: ,,Živjela Crna Gora“.

- Teško Crnoj Gori sa novim Savom Joksimovićem - kazao je Koprivica.

Duško Koprivica je tokom policijske karijere koju je započeo 1977. godine obavljao najodgovornije poslove. Njegovo ime bilo je u žiži javnosti sredinom 2018. godine pošto se našao na listi za odstrijel grupe Ranka Radulovića jer je u svojoj kući čuvao Duška Roganovića. Koprivica je u tužilaštvu priznao da je njegova ćerka u vezi sa Roganovićem koji je u toku ljeta 2017. godine bio u njegovoj kući oko mjesec i po, obzirom

na to da je bio meta likvidacije. Ime njegovog sina Strahinje u prepiskama preko „Skaj“ aplikacije iz 2020. godine. pominju u kontekstu šverca cigareta, sada optuženi pripadnici narko-kartela na čijem čelu se nalaze bivši policajac Ljubo Milović i Mileta Ojdanić. Strahinja Koprivica u pritvoru je od 21. oktobra, kada je po nalogu SDT-a uhapšen zbog sumnje da je švercovao drogu i cigarete. Tom istragom, obuhvaćen je i visokorangirani pripadnik kriminalnog škaljarskog klana Igor Krstović, koji je odranije u pritvoru.

Petnaestak dana nakon toga, u Nikšiću je uhapšen i drugi sin uhapšenih Koprivica Nemanja Koprivica (28).

Taj Nikšićanin i njegov sedamnaestogodišnji sugrađanin uhapšeni su, 5. novembra, zbog sumnje da su, sat nakon ponoći 20. oktobra, ispred jednog

kafića, bili nasilni i povrijedili nekoliko osoba, nakon čega su pobjegli.

Protiv Nemanje Koprivice se pred Višim sudom vodi postupak za pokušaj ubistva Željka Radulovića, Nikole Mandića i Andrije Božovića. Prema saznanjima Pobjede, Nemanja Koprivica i Željko Radulović su prevazišli nesuglasice i izmirili se.

Novljanin Duško Roganović je osuđivan na zatvorsku kaznu zbog ubistva „delije“ Marka Vesnića u centru Igala 2009. godine.

Ipak, Duška Roganovića je šira javnost bolje upoznala kada je 2017. godine pokušana njegova likvidacija bombom. Roganović je preživio eksploziju, ali je ostao bez obje noge. U sačekušama su ubijena njegova braća Šćepan i Vladimir kao i otac Niko Bojana ROBOVIĆ

Apelacioni sud odbacio tvrdnju optuženog da se radi o neshvatanju običaja RAE populacije

Otac pravosnažno osuđen na tri godine zatvora za prodaju kćerke

PODGORICA – Apelacioni sud potvrdio je presudu kojom je S. Š. osuđen na tri godine zatvora jer je maloljetnoj kćerci ugovorio nedozvoljeni brak i za njenu prodaju uzeo 5.000 eura.

Sudije Apelacionog suda su utvrdile da je prvostepeni sud pravilno utvrdio da je optuženi zloupotrijebio odnos zavi-

snosti, kako bi njegova maloljetna kćerka koja je u to vrijeme živjela u porodičnoj zajednici sa optuženim, kao svojim ocem, zaključila nedozvoljeni brak čime je otac ostvario imovinsku korist, s obzirom na to da je za njenu prodaju ugovorio iznos od 5.000 eura. Apelacioni sud je ocjenio kao neosnovane navode okrivlje-

nog da je prvostepena presuda posljedica neshvatanja običaja RAE populacije. U obrazloženju odluke navodi se i da je pravilno što su se u odluci Višeg suda, pored važećih domaćih, cijenili i međunarodni standardi. - Pr avilno je, po mišljenju ovog suda, prvostepeni sud pored važećih propisa naše države, cijenio i međunarod-

ne standarde koji štite prava djece, pozivajući se na Konvenciju UN o pravima djeteta, Istanbulsku konvenciju, Konvenciju Savjeta Evrope o borbi protiv trgovine ljudima i Palermo protokola UN, kojima su propisani standardi koji djecu maksimalno štite od bilo koje zloupotrebe i nasilja i kojima se ukazuje da dječji brakovi i vanbračne zajednice sklopljeni prije punoljetstva dovode do povrede osnovnih prava djeteta, odnosno maloljetnih osoba - zaključuje se u saopštenju. B.R.

de u predjelu tjemena glavenavode u saopštenju iz Uprave policije. Na licu mjesta zatečen je sin preminulog R. J., koji je pozvan u službene prostorije Odjeljenja bezbjednosti Tivat

Uhapšen Bjelopoljac

i od njega su prikupljena obavještenja na zapisnik. - Postupajući tužilac naložio je vršenje obdukcije nakon čega će se izjasniti o pravnoj kvalifikaciji događaja – kazali su iz policije. B.R.

Osumnjičen za seksualno uznemiravanje kćerke

BIJELO POLJE - Bjelopoljska policija uhapsila je muškarca iz tog grada zbog sumnje da je seksualno uznemiravao svoju maloljetnu kćerku, prenosi portal RTCG.

Njemu je prvo određeno zadržavanje do 72 sata, a tre-

nutno se nalazi u Istražnom zatvoru. Sumnja se da je četrnaestogodišnju kćerku seksualno uznemiravao od njene osme godine.

Djevojčica se navodno požalila drugaricama koje su slučaj prijavile pedagogu, a on policiji.

Procesuiran još jedan pripadnik kriminalne organizacije Baranina Stefana Đukića

Uhapšen

B.R.

Dušan Boljević zbog učešća u organizaciji likvidacije Jovana Klisića

PODGORICA - Dušan

Boljević uhapšen je po nalogu Specijalnog državnog tužilaštva zbog sumnje da je kao pripadnik kriminalne organizacije Stefana Đukića učestvovao u organizaciji likvidacije Jovana Klisića i ranjavanju Velizara Gardaševića novembra 2019. godine.

On se, kao navode iz SDT-a, konkretno tereti za krivična djela stvaranje kriminalne organizacije i teško ubistvo u saizvršilaštvu.

Boljeviću je nakon saslušanja kod tužioca određeno zadržavanje do 72 sata zbog opasnosti od bjekstva i mogućnosti da bi ponovio krivično djelo za koje se sumnjiči ukoliko bi se našao na slobodi. -Zadržavanje je nužno i radi nesmetanog vođenja postupka s obzirom na to da je u pitanju krivično djelo za koje se po zakonu može izreći kazna zatvora od deset godina ili teža i koje je posebno teško zbog načina izvršenja i posljedica – pojasnili su iz

SDT-a U vezi sa ubistvom Klisića i ranjavanjem Gardaševića, Specijalno tužilaštvo je već podnijelo optužnicu protiv Stefana Đukića koji je označen kao direktni izvršilac zločina.

Optužnicom u ovom predmetu su obuhvaćeni i njegova supruga, majka i polubrat – Danijela Mandić, Zorica Đurović, Vuk Lakićević, k ao i Marko Vujadinović (27), Hasip Murić (44), Andrija Glavičanin i Bojan Vuksanović. Đukić je optužen i da je dva i

po mjeseca prije ovog zločina naoružan automatskom puškom upao u barski lokal,,Savoja“ da bi likvidirao Gardaševića.

Međutim, njegov naum nije ostvaren jer se Gardašević nije nalazio u lokalu. Pored postupka za ubistvo Klisića, u Višem sudu u Podgorici Đukiću se sudi i za optužbe da je zajedno da Emilom Tuzovićem organizovao kriminalnu organizaciju koja je imala u planu prebijanje bivše sutkinje Biljane Uskoković i likvidacije visokih policijskih funkcionera, tužilaca i pripadnika kavačkog klana. Osim Tuzovića i Đukića, u tom postupku optuženi su i Zoran Perović, Dušan Dudić, Milan Brajović, Nino Korać, Stefan Mićić, Aleksandar Raičević, Dušan Boljević, Albin R. Salić, Branko D. Pejanović, Haris Tuzović, Goran Milašinović i Bojan G. Lopičić. Prema sumnjama SDT–a, Đukić je samo za predmet koji se vodi protiv njega obezbijedio milion eura koje je, prema stanju stvari, trebao dati nosiocima izvršne vlasti – sudijama i tužiocima koji bi preuzeli vođenje predmeta. – Imajući u vidu poznanstva koja proističu iz komunikacija organizatora Đ. S. jasno je uočeno da ovaj osumnjičeni kao i pripadnici njegove kriminalne organizacije ostvaruju uticaj na političku elitu u Crnoj Gori, a što je obilježje i biće krivičnog djela iz čl. 401a Krivičnog zakonika Crne Gore – saopštio je ranije specijalni tužilac Miroslav Turković. B.R.

Sa privođenja Duška i Radosave Koprivice

Utišajte oružje i prevaziđite podjele

VATIKAN - Papa Franjo je juče u tradicionalnoj božićnoj poruci pozvao sve

ljude svih nacija da pronađu hrabrost tokom ove godine „da utišaju zvukove oružja i prevaziđu podjele“ koje muče svijet, od Bliskog istoka do Ukrajine, od Afrike do Azije. Papino obraćanje „Gradu i svijetu“, služi kao rezime ne-

volja sa kojima se svijet suočava ove godine. - Pozivam svakog pojedinca i sve ljude svih nacija da postanu hodočasnici nade, da utišaju zvukove oružja i prevaziđu podjele - rekao je papa Franjo.

On je pozvao na smirivanje konflikta u Ukrajini i na Bliskom istoku, izdvajajući hrišćanske zajednice u Izraelu

BEOGRAD: Studenti predali Tužilaštvu tri zahtjeva i hiljadu pisama

Tužiteljka pozvala na razgovor, akademci odlučuju na plenumu

BEOGRAD - Studenti u blokadi predali su hiljadu pisama i tri zahtjeva Državnom tužilaštvu Srbije nakon čega su dobili poziv da odrede petočlanu delegaciju za sastanak sa njom. Akademci su odgovorili da plenumi svih fakulteta treba da odluče da li će prihvatiti poziv.

Proces odlučivanja, međutim, nije brz: Beogradski Univerzitet čini 31 fakultet i Univerzitet umjetnosti u Beogradu četiri fakulteta, plenum fakulteta čine svi studenti u blokadi i odluke se donose glasanjem prostom većinom.

PJESMA PA PISMO

„Izađi mala, izađi bar na čas, hoću da te vidim, hoću da ti čujem glas“, „Ispunite zahtjeve“, pjevali su studenti ispred zgrade Vrhovnog državnog tužilaštva, ali državna tužiteljka Zagorka Dolovac se nije pojavila. Zahtjeve studenata je primio njen blizak saradnik tužilac Branko Stamenković Dolovac je državna tužiteljka u trećem mandatu i studenti u pismu traže da ona počne da radi svoj posao i podsjećaju da su „njena ovlašćenja jasno definisana zakonom i da se zaklela na Ustav Srbije“. Akademci u pismu konstatuju da je došlo vrijeme da Dolovac opravda njihovo povjerenje i trenutak da pokaže da je dostojna zakletve koju je položila. Oni od državne tužiteljke očekuju da se „bori za pravo i pravdu, bez ikakvih političkih i korupcijskih zloupotreba”, i podsjetili su je na tekst zakletve koju je položila. Studenti zahtijevaju: 1. objavljivanje svih dokumenata u vezi sa rekonstrukcijom Željezničke stanice u Novom Sadu, 2. odbacivanje optužbi protiv studenata, građana i aktivsta koji su učestvovali u protesti-

ma povodom pogibije ljudi u Novom Sadu, 3. podnošenje krivičnih prijava protiv svih napadača na studente, profesore i građane na ranijim komemorativnim skupovima i protestima.

UMJERENA NADA

-Kao i vi i ja se vjerovatno naivno nadam da će hiljadu pisama vrhovnu državnu tužiteljku do te mere ganuti da će već od sjutra početi zakonito i odgovorno da obavlja svoj posao.

Iskustvo kaže da u toj nadi treba biti umeren - rekao je dr Bojan Spaić, profesor Pravnog fakulteta u Beogradu studentima ispred zgrade Tužilaštva. Spaić je konstatovao da Srbija u kojoj pravo važi jednako za sve, u kojoj tužioci gone počinioce krivičnih djela, a sudovi presuđuju živi samo na Univerzitetima.

On naglašava da Dolovac živi u Srbiji u kojoj institucije gotovo ne postoje i čine ih poslušnici koji sprovode diktat iz straha ili koristi... -Zato su vaša pisma

podsećanje svim pravnicima, a posebno vrhovnoj državnoj tužiteljki da na pravnim fakultetima nisu učili o Srbiji diktata već o Srbiji prava - rekao je Spaić.

VUČIĆEV PROPALI

MANEVAR

Uporedo sa studentima i srednjoškolci su nastavili blokade u školama što i najviše smeta režimu - ocjene za prvo polugodište nijesu zaključene i profesori ignorišu skraćenje polugodišta za sedam dana koje je naredila Vlada Srbije. Zbog toga je predsjednik Srbije Aleksandar Vučić pokušao manevrom da prekine blokadu. Kao zemljotres odjeknula je vijest na društvenim mrežama da se Vučić u utorak uveče sastao sa predstavnicima četiri reprezentativna sindikata iz prosvjete. Osim njega na sastanku su bili i ministarka prosvjete Slavica Đukić Dejanović i predsjednica parlamenta Ana Brnabić i obećali povećanje plata, smanjenje admi-

nistracije koju vode profesori, bolju zaštitu... Međutim, osam ljudi iz sindikata otišli su samoinicijativno na pomenuti sastanak i članovi sindikata traže njihove ostavke. Granski sindikat Nezavisnost, Granski sindikat prosvjetnih radnika Srbije, Sindikat radnika u prosvjeti Srbije, Sindikat prosvjetnih radnika Vojvodine i Forum Beogradskih gimnazija donijeli su odluku da odbijaju Vučićevu ponudu. Prosvjetni radnici već mjesec traže ostavku ministarke i cjelokupnog rukovodstva ministarstva prosvjete, jer nijesu ispunili sve što je potpisano kolektivnim ugovorom.

„Sve ste nam uzeli i ponizili nas ali dostojanstvo nijeste”, poručuju prosvjetni radnici napominjući da vlast pokušava da prođe sa što manje štete. „Zalažemo se za institucionalno rešenje problema u društvu, a Vučić nije adresa za naše probleme”, saopštili su reprezentativni sindikati prosvjete. V. CVEJIĆ

i palestinskim teritorijama, „posebno u Gazi gdje je humanitarna situacija izuzetno ozbiljna“, kao i u Libanu i Siriji.

Franjo je ponovio svoje pozive za oslobađanje talaca koje je Hamas zarobio u Izraelu 7. oktobra 2023. godine.

On je pomenuo i epidemiju malih boginja u Kongu i „patnju naroda Mjanmara“, koji je

bio primoran da napusti svoje domove zbog ,,kontinuiranog sukoba“. Papa se sjetio i djece koja su patila od rata i gladi, staraca koji žive u samoći, onih koji bježe iz domovine, koji su ostali bez posla i progonjeni zbog vjere. Očekuje se da će u Rimu za Božić biti oko 32 miliona vjernika iz cijelog svijeta.

Srušio se avion u Kazahstanu, uzroke istražuju

Poginulo 39 osoba, preživjelih 28

BAKU - Putnički avion sa 62 putnika i pet članova posade srušio se juče ujutro u blizini grada Aktau u zapadnom Kazahstanu, saopšteno je iz tamošnjeg ministarstva za hitne situacije. Prema prvim informacijama, 28 ljudi je preživjelo pad, među kojima je i dvoje djece, a vjeruje se da je 39 ljudi poginulo.

Avion Azerbejdžan erlajnza letio je iz Bakua za Grozni u Rusiji. Srušio se u blizini vazdušne luke Aktau na zapadu Kazahstana, gdje je bio preusmjeren zbog magle.

Na društvenim mrežama pojavio se snimak pada, na kojem se vidi kako se avion zapalio prilikom udara.

Crna kutija pronađena je u blizini mjesta gdje se avion srušio, javila je agencija Kazinform.

- Crna kutija srušenog avi-

ona je pronađena - potvrdio je predstavnik tužilaštva Kazahstana, prenijela je RIA Novosti.

Kako je izjavio potpredsjednik Vlade Kazahstana i šef komisije za istraživanje uzroka nesreće Kanat Bozumbajev, u padu aviona poginulo je najmanje 39 osoba.

Pres služba predsjednika Azerbejdžana Ilhama Alijeva saopštila je da je avion promijenio kurs zbog lošeg vremena, kao i da se nesreća dogodila prilikom slijetanja u Aktau. Alijev je naglasio da postoje različite verzije onoga što se dogodilo i pozvao da se sačeka završetak istrage, a između ostalog, bilo je izvještaja da je avion udario u ptice. Prema preliminarnim informacijama, među nastradalima su i oba pilota aviona.

Predsjednik SAD Džozef Bajden potpisao 50 zakona, bjeloglavi orao postao zvanična ptica SAD

Bajden pomilovao i sina Hantera

VAŠINGTON - Predsjednik

SAD Džozef Bajden potpisao je 50 zakona koji uključuju proglašavanje bjeloglavog orla službenom pticom zemlje i zakon koji sprečava članove Kongresa da primaju penzije ako budu osuđeni za zločine.

To su neke od posljednjih odluka koje donosi kao predsjednik SAD, prije nego što ga na toj funkciji 20. januara zamijeni novoizabrani predsjednik Donald Tramp. Bajden je uspostavio prvi federalni standard za borbu protiv nasilja u univerzitetskim kampusima.

Takođe je potpisao zakon kojim se povećava odgovornost centara i ustanova za liječenje i brigu o mladima, koji je podržala i rijaliti zvijezda Paris Hilton, prenosi Rojters. Bajden je početkom ovog mjeseca uložio veto na zakon o dodavanju 66 novih sudija saveznim sudovima zbog nedostatka osoblja, ublažio kazne za 37 od 40 saveznih zatvorenika koji čekaju smrtnu kaznu, pretvarajući ih u doživotni zatvor bez pomilovanja i izdao potpuno i bezuslovno pomilovanje za svog sina Hantera.

Papa Franjo na tradicionalnom obraćanju u Vatikanu

Papa Franjo u božićnoj poruci pozvao na mir u svijetu

Priredila: R.U-I.

Studenti tražili od tužiteljke

Dolovac da počne da radi svoj posao

FONET

Herceg Novi: Novska lista i NSD o izboru lokacije za spomen-obilježje Mirku Komnenoviću

Razjasniti sve nedoumice, pa postaviti spomenik

HERCEG NOVI – Ne stišava se bura povodom odluke lokalne uprave da spomenik Mirku Komnenoviću, velikom dobrotvoru i načelniku opštine Herceg Novi, postavi na prostoru sadašnje pijace. Nakon što su izbor lokacije kritikovale nevladine organizacije, pojedine arhitekte i javne ličnosti tim povodom oglasila se Novska lista.

Oni su juče uputili zahtjev da se sa dnevnog reda sjednice Skupštine opštine koja se održava u petak, 27. decembra, ukloni Prijedlog odluke o podizanju spomen–obilježja.

DNEVNI RED

– Obavještavamo javnost da je Klub odbornika Novske liste tražio od koalicije na vlasti da se sa dnevnog reda 23. redovne sjednice Skupštine opštine ukloni Prijedlog odluke o podizanju spomen–obilježja, postavljanje spomenika Mirku Komnenoviću. Mišljenja smo da se javnost nije na pravi način uključila u donošenje prijedloga ove odluke o čemu svjedoči veliki broj pitanja i nedoumica građana koje je neophodno dodatno razmotriti. Kao predstavnici građana, naša je dužnost da odgovorimo na sve nejasnoće i radimo u najboljem interesu Novljana – navedeno je u saopštenju Novske liste.

Oglasili su se i iz Opštinskog odbora Nove srpske demokratije Herceg Novi. Najavili su da njihovi odbornici neće glasati za predloženu lokaciju. – Takva ličnost zaslužuje mnogo više od jednog spomenika i naša obaveza je da kroz civilizovanu javnu debatu ispravimo istorijsku ne-

Novska lista: Odluku treba ukloniti sa dnevnog reda Skupštine. Javnost nije na pravi način uključena u odluku o postavljanju spomenika o čemu svjedoči veliki broj pitanja građana, a naša je dužnost da na njih odgovorimo

NSD: Nećemo glasati za odluku. Lokacija – pjaceta u krugu pijace za postavljanje spomenika nije odgovarajuća. Dio lokalne uprave u cijeli projekat ušao je stihijski i bez dovoljne pripreme, koju ovako bitno pitanje zaslužuje

pravdu prema najznačajnijem novskom načelniku. Bez namjere da ovo pitanje koristimo za dnevnopolitičke svrhe, želimo istaći da se mi kao OO NSD Herceg Novi trudimo da baštinimo političku misao i djelovanje Mirka Komnenovića, ideju zajedništva, međusobnog uvažavanja i očuvanja srpskog kulturnog nasljeđa i jezika – navode u saopštenju. Poručuju i da je njihova obaveza, kao činilaca lokalne vlasti, da saslušaju sve koji smatraju da lokacija na pijaci nije najbolje rješenje, sa posebnim osvrtom na reagovanja zakupaca

tezgi na pijaci, NVO i stručne javnosti. – Ovako značajna ličnost poput Mirka Komnenovića morala bi da nam bude tačka spajanja, a ne dodatnih podjela. Vođeni, prije svega, potrebom da se sjećanje na Mirka Komnenovića očuva na dostojanstven i prikladan način. Smatramo da predložena lokacija za postavljanje spomenika nije odgovarajuća, kao i da je dio lokalne uprave u cijeli projekat ušao stihijski i bez dovoljne pripreme koju ovako bitno pitanje zaslužuje – poručili su iz NSD.

OBRAZLOŽENJE

Autor skulpture je mr Zoran Ivanović. Visina figure spomenika je 250 centimetara sa postamentom od 180 centimetara. Planirano je da skulptura bude postavljena na pjaceti sa obnovljenim fasadama na kojoj se inače nalazi gradska pijaca. Dobijena je saglasnost Uprave za zaštitu kulturnih dobara. Iz lokalne uprave saopšteno je da je od svih ponuđenih odabrana lokacija koja je svojim atributima u urbanističkom, ambijentalnom, arhitektonskom smislu, te proporcijama i di-

menzijama otvorenog prostora (21×26 metara) ispunila uslove za postavljanje spomenika, kao zaokružen ambijent u kome skulptura prema vajarskim parametrima najbolje figurira. – Pjaceta o kojoj je riječ, kako je navedeno u konzervatorskom projektu, prvi put je uređena upravo zaslugama Mirka Komnenovića koji je izdejstvovao smještanje Komande Boke unutar objekta kada je izvršena njegova temeljna rekonstrukcija, da bi 13 godina kasnije izdejstvovao da ovaj kompleks sa pjacetom, koja je tada bila dvorište, pređe u vlasništvo Opštine, čime se kontekstualizuje prisustvo njegove skulpture (spomenika) na ovoj lokaciji. Konzervatorskim projektom je predviđeno da na pjaceti budu uređene fasade, preoblikovani fasadni otvori i krovni vijenac, sanirano stepenište i plato zadržavajući kamene blokove iz Đuričkog majdana, postavljene ambijentalno prihvatljive mobilne tezge karakteristične za mediteranske gradove, ali i naše okruženje, tako da će pjaceta imati multifunkcionalnu ulogu kao turistički, prodajni, zabavni prostor. To ne znači ukidanje pijace u ovom prostoru jer će ona nastaviti rad i biće prilagođena novom ambijentu koji je planiran projektom – obrazložili su iz Opštine. I. R.

Ulci Nj: Radionica o problemu lošeg upravljanja dotrajalom ribarskom opremom

Ribolovne

ULCINJ – Ribarska oprema i izgubljene ili odbačene mreže, užad i druga oprema koja se nađe u moru, nastavlja da „lovi“ ribe i druge morske vrste i nakon što ih mi prestanemo koristiti ako ih adekvatno ne zbrinemo. Kako na odgovarajući način upravljati tom vrstom otpada bila je tema radionice koju su u okviru projekta MARICIES organizovali DOO Komunalne djelatnosti Ulcinj i NVO Green Home.

– Cilj radionice je jačanje svijesti i edukacija građana, a posebno ribara, o problema-

tici upravljanja starim ribolovnim mrežama. Učesnicima je predstavljen projekat, planirane aktivnosti, ali i problematika lošeg upravljanja dotrajalom ribarskom opremom – kazali su organizatori. Ribarska oprema čini oko deset odsto marinskog otpada i procjenjuje se da se godišnje u morima i okeanima odbaci ili izgubi 500.000 do milion tona ribolovnog alata. – Ribarska oprema ugrožava morske ptice, ribe, ajkule, kornjače, raže i druge morske organizme koji bivaju zarobljene ili zapletene u mrežama te umiru zbog povreda, iscrpljenosti ili gladi. Kada

se proguta ribolovni alat, to može izazvati perforaciju gastrointestinalnog trakta, op-

strukciju, sepsu, toksičnost i glad kod životinja. Ribolovne mreže spadaju u najopa-

Inicijativa dijela zaposlenih u Komunalnom iz Tivta

Osnovana Sindikalna organizacija

TIVAT – Na inicijativu dijela zaposlenih osnovana je Sindikalna organizacija radnika Komunalno Tivat. Nova organizacija, saopšteno je, ima za cilj da zastupa interese zaposlenih, unaprijedi socijalni dijalog i doprinese boljem ambijentu i uslovima rada u preduzeću. Za predsjednika Sindikalne organizacije jednoglasno je izabran Spejtim Baljaj, dugogodišnji radnik tog preduzeća s iskustvom od 24 godine rada. Osnivačka skupština Sindikalne organizacije održana je uz prisustvo 25 radnika tog preduzeća. – Sindikat je osnovan kao odgovor na potrebu za autentičnim sindikalnim predstavništvom, koje će se beskompromisno zalagati za zaštitu radnih prava, unapređenje uslova rada i očuvanje dostojanstva profesije, uz istovremenu izgradnju partnerskog odnosa sa poslodavcem. Većina zaposlenih koji su prisustvovali Osnivačkoj skupštini rade u ovom preduzeću više od 20 godina– saopšteno je iz te sindikalne organizacije. Na skupštini su usvojeni ključni sindikalni akti, izabran petočlani Izvršni odbor i donesena odluka o pristupanju granskom Sindikatu komunalnih preduzeća Crne Gore, koji djeluje pri Uniji slobodnih sindikata Crne Gore (USSCG). Osnivačkoj skupštini, pored prisutnih radnika, prisustvovali su i Srđa Keković, generalni sekretar USSCG, Samir Jaha, izvršni direktor NVO Mladi Romi, i Ivana Mihajlović, zamjenica generalnog sekretara USSCG. Nova sindikalna organizacija postavlja temelje transparentnog, solidarnog i konstruktivnog sindikalnog djelovanja, s ciljem unapređenja života i rada svih zaposlenih u Komunalnom d.o.o. Tivat. C.G.

snije predmete jer se mogu protezati do velikih dubina i hvataju ribu zapetljavanjem. Putuju hiljadama kilometara i nastavljaju zaplitati morske životinje čak i kada su neaktivne na morskom dnu – saopštavaju iz Green Home. Oprema za ribolov u morima može opstati i stotinama godina, a za to vrijeme predstavlja prijetnju živom svijetu, staništima, obalnim zajednicama, ali i našem zdravlju. Osim što zbog ribolovne opreme godišnje strada oko dva do tri triliona riba i drugih vodenih životinja, ovaj otpad je problem i za propelere brodova.

Projekat MARICIES (Marine Awareness, Recycling, and Innovation through Community Enagement and Solutions – Svijest o moru, reciklaža, inovacije kroz učešće i rješenja zajednice) podržava Evropska unija. Projekat ima za cilj sprečavanje stvaranja morskog otpada kroz unapređenje sistema upravljanja dotrajalim ribolovnim mrežama na teritoriji opštine Ulcinj doprinoseći boljem sakupljanju otpadnih mreža, ali i uključivanjem istih u sistem cirkularne ekonomije i analizu mogućnosti proizvodnje novih predmeta od tog materijala. C. G.

Odabrano rješenje spomenika i pjacete

ProjeKAT PoDrŽAvA eU: Sa radionice u Ulcinju

KOLAŠIN: Opozicija predložila amandmane na nacrt budžeta za 2025. godinu

Izgraditi podzemnu garažu, balon salu, proširiti groblje...

KOLAŠIN – Subvencije za ranjive kategorije, projektna dokumentacija za stambenu zgradu za sindikat lokalne uprave, sportska infrastruktura i balon sala, podzemne garaže i rješavanje parking prostora, rekonstrukcija gradskog groblja... To su neki od projekata koji su neophodni Kolašinu, smatraju u opozicionom Pokretu Zajedno gradimo Kolašin koji čine DPS, SDP, SD i nestranačke ličnosti.

Zato su predložili amandmane na nacrt budžeta opštine za 2025. godinu, ali i način kako da se dođe do sredstava za njihovu realizaciju.

BROJNI IZAZOVI

Matija Bulatović predložio je da se od 480.000 eura predviđenih za opštinske puteve, 80.000 eura preusmjeri za izradu projektno-tehničke dokumentacije za podzemne garaže.

– Problem nedostatka parking prostora je dugogodišnji izazov koji znatno utiče na kvalitet života građana, razvoj turizma, ali i na funkcionisanje saobraćaja u centralnoj zoni grada. Dosadašnji pokušaji prevazilaženja ovoga problema i neka privremena rješenja, nijesu

donijeli trajne rezultate. Treba tražiti dugoroćma rješenja i planirati izgradnju dvije troetažne podzemne garaže ispod Trga Vukmana Kruščića i Trga boraca. Tako bi se smanjio pritisak na gradsku saobraćajnu infrastrukturu, oslobodile javne pvršine od parkiranih vozila i stvorili bolji uslovi za organizaciju saobraćaja u centru grada. Prostor ispod dva gradska trga omogućava maksimalnu zauzetost bruto površine od blizu 7.500 metara kvadratnih – obrazložio je Bulatović. On je takođe predložio da se 20.000 eura sa stavke predviđene za eksproprijaciju zemljišta, usmjeri na projekat rekonstrukcije gradskog groblja. Objašnjava da su popunjeni kapaciteti starog gradskog groblja u Smajlagića Polju i da treba tražiti adekvatna rješenja. Odbornik Balša Cvetković je predložio da se 250.000 eura usmjeri za izgradnju balon sale, a da se ta sredstva „povuku“ sa stavke ekspropijacija zemljišta za koju je planirano 1,5 miliona. – Balon sala je neopodna i jedna je od ključnih potreba kolašinske sportske infrastrukture. Potrebna je za unapređenje uslova za sportske aktivnosti mladih. Tako bi se zadovoljile potrebe brojnih sportskih organizacija koje okupljaju

Detalj iz Kolašina

Predloženo je da se od 1,5 miliona, koliko je namijenjeno za eksproprijaciju zemljišta, dio usmjeri na projekat rekonstrukcije gradskog groblja (20.000) i izgradnju stambene zgrade za sindikat lokalne uprave (30.000). Od 480.000 eura planiranih za puteve da se 80.000 eura preusmjeri za izradu dokumentacije za podzemnu garažu

veliki broj mladih sugrađana. Trenutno, usljed nedostatka adekvatnih prostornih kapaciteta u vlasništvu lokalne

uprave, prinuđeni su da treniraju u neadekvatnim i često nepovoljnim uslovima – obrazložio je Cvetković.

BERANE: Dodijeljena priznanja istaknutim seoskim gazdinstvima u 2024. godini

POVEĆAVA SE BROJ SEOSKIH DOMAĆINSTAVA: Kordić sa nagrađenima

BERANE – Ministarstvo turizma dodijelilo je nagrade najboljima u seoskom turizmu u 2024. godini na manifestaciji pod nazivom ,,Ruralno, održivo, domaćinski“, koja je održana u Beranama. Ministarka turizma Simonida Kordić poručila je da sva-

ko seosko domaćinstvo koje se odluči da otvori vrata posjetiocima doprinosi razvoju turistički bogatije i održivije Crne Gore. Kako je navela, cilj je da

seoski turizam postane motor lokalnog razvoja.

Nagrade su dodijeljene u četiri kategorije. U kategoriji „Najbolje seosko domaćinstvo“ prvu nagradu je osvojila ,,Farma magaraca Martinići“ – Danilovgrad (2.000 eura), drugu ,,Pipović“ – Žabljak (1.500 eura) a treću ,,Đuđ“ – Petnjica (1.000 eura). U kategoriji ,,Najbolje seosko domaćinstvo na katunu“ najbolja je „Medna dolina“ - Berane (2.000 eura), slijede ,,Samelova koliba“ – Plav (1.500 eura) i ,,Kolijevka“ – Berane (1.000 eura).

Titula „Najbolja seoska domaćica“ otišla je u ruke Ivone Miranović – ,,Ivonina kužina“, Zeta (1.500 eura). Druga nagrada pripala je Mileni Merdović – „Malo selo“, Berane (1.000 eura) a treća Darki Radović – ,,Radović“ , Mojkovac (500 eura). „Najbolji mladi seoski domaćin/ domaćica“ su Dimitrije Dulović –„Eko-imanje pod Bjelasicom“, Bijelo Polje (1.500 eura), Milivoje Obradović ,,Forest Fruits – šumski plodovi“, Berane (1.000 eura) i Nikola Šćepanović – „Bukovica village“, Šavnik (500 eura).

U Crnoj Gori registrovano je 327 seoskih domaćinstava. C.G.

Duško Šćepanović predlaže da se za 30.000 eura umanje sredstva za eksproprijaciju zemljišta i da se usmjere za

izradu projektne dokumentacije za izgradnju sindikalne stambene zgrade. Njegov je prijedlog i da se sa 60.000 eura subvencioniraju usluge predškolskih ustanova jer određeni broj porodica nije u mogućnosti da to obezbijedi za svoju djecu.

IGRALIŠTA, TERETANE Odbornica Marta Šćepanović smatra da su Kolašinu potrebna dječja igrališta i teretane, a 30.000 eura obezbijedilo bi se umanjenjem stavke ozelenjavanje šetališta za koju je planirano 110.000 eura. Takođe predlaže da se od 300.000 eura planiranih za konsultantske usluge, projekte i studije, izdvoji 60.000 eura za subvencije za komunalne usluge. – Rast cijena osnovnih komunalnih usluga znatno utiče na budžet građana. Posebno su ugrožene najranjivije kategorije stanovništva. Na ovaj način pružamo podršku tim kategorijama, umanjujemo njihov finansijski teret i omogućavamo da sačuvaju osnovne zahtjeve i kvaitete života – istakla je Marta Šćepanović.

Budžet za 2025. godinu je planiran na 10,1 milion eura. Veći je za dva miliona ili za 24,7 odsto od ovogodišnjeg. D. DRAŠKOVIĆ

BIJELO POLJE: Poznati dobitnici najvišeg opštinskog priznanja Nagrada „3. januar“ za Jovetić i Šaponjića

BIJELO POLJE – Dr Miloš

Šaponjić i mr Jelena Jovetić ovogodišnji su dobitnici najvišeg opštinskog priznanja, Nagrade ,,3. januar“. Odluku je donio šestočlani žiri na čelu sa prof. dr Radojem Koraćem. Obrazlažući nagradu, on je kazao da je u konkurenciji za nagradu bilo 11 kandidata, a da je glasanje bilo tajno. – Odlučili smo da Nagradu „3.

januar“ dobiju doktor Miloš Šaponjić i mr Jelena Jovetić. Dr Šaponjić je nagradu dobio za doprinos u oblasti urgentne medicine i zdravstvene zaštite, a mr Jelena Jovetić za ukupan društveno-ekonomski doprinos razvoju Bijelog Polja i sjevera – obrazložio je Korać. Nagrade dobitnicima biće uručene na Dan oslobođenja, 3. januara na svečanoj sjednici Skupštine opštine. B. Č.

Radovi na starom putu Danilovgrad – Podgorica Za biciklističke staze i trotoare 25.700 eura

DANILOVGRAD – Predsjednik opštine Aleksandar Grgurović potpisao je ugovor sa firmom ,,Geotechnics Projects & Consulting“ d.o.o. iz Podgorice za izradu glavnog projekta izgradnje trotoara i biciklističkih staza na dijelu puta R23 (stari put Danilovgrad –Podgorica).

Vrijednost ugovora iznosi 25.700 eura bez PDV-a, dok je rok za završetak projekta 60 dana od potpisivanja.

- Izgradnja biciklističkih staza i trotoara obezbijediće veću sigurnost pješaka i biciklista, smanjenje saobraćajnih rizika, ali i podržati ekološki prihvatljive načine transporta – saopšteno je iz lokalne uprave. C.G.

DRI ponovo kontrolisala implementaciju

KuDIS-a u Upravi za zaštitu kulturnih dobara

Još tri preporuke do realizacije projekta

PODGORICA – Uprava za zaštitu kulturnih dobara realizovala je tri preporuke, jednu preporuku djelimično, a dvije preporuke nije realizovala, u vezi sa implementacijom Informacionog sistema kulturnih dobara KuDIS, saopštila je juče Državna revizorska institucija.

DRI je kontrolisala realizaciju preporuka datih u izvještaju o reviziji KuDIS-a, iz januara ove godine. Podsjetimo, DRI je početkom godine konstatovala da je Informacioni sistem kulturnih dobara (KuDIS) u Upravi za zaštitu kulturnih dobara, za koji je utrošeno oko 80.000 eura, u najvećem obimu uspostavljen, ali se ne koristi. Zbog toga je izostala njegova adekvatna upotreba i evaluacija o stepenu njegove upotrebe, te glavni cilj uspostavljanja KuDIS-a nije ostvaren.

- Državna revizorska institucija je utvrdila da je upravljanje Informacionim sistemom kulturnih dobara u dijelu upravljanja projektima neuspješno – ocijenila je DRI u zaključku revizije informacionog sistema za čije uspostavljanje postoji zakonska obaveza još od 2010. godine. U najnovijem izvještaju DRI

je konstatovala da je Uprava za zaštitu kulturnih dobara sprovela određene aktivnosti na realizaciji Informacionog sistema koji obuhvata elektronski Registar kulturnih dobara, ali je prvi tenderski postupak poništen iz razloga što nije podnijeta nijedna ponuda, a za drugi tenderski postupak je ugovor potpisan tek 11. novembra 2024, sa rokom realizacije od 14 mjeseci. Uprava takođe nije na svojoj internet stranici učinila javnim podatke i informacije o kulturnim dobrima i njihovoj zaštiti, u skladu sa zakonskom regulativom. Takođe, na osnovu dostavljene dokumentacije, utvrđeno je da je Uprava djelimično realizovala preporuku o kadrovskom osposobljavanju za vođenje KuDIS-a, tj. UZKD je sprovela neke od aktivnostipripremila Prijedlog pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji UZKD kojim je predviđeno formiranje Odjeljenja za informacioni sistem sa pet izvršilaca. Međutim, taj pravilnik još nije usvojen. DRI je konstatovala da Uprava za zaštitu kulturnih dobara treba da do 30. juna 2025. godine dostavi novi izvještaj za tri preporuke koje zahtijevaju dalje praćenje. J. N.

Poznati glumac večeras gost u Podgorici Šerbedžija govori svoju poeziju

PODGORICA - Poetsko veče glumca Rada Šerbedžije biće održano večeras, u 21 sat, u knjižari „Kosmos“ u Master kvartu, u okviru 16. Regionalnog festivala knjiga i pisaca „BOOKA“. Autor će govoriti svoje stihove, a sa njim će razgovarati Marija Vujošević.

Rade Šerbedžija (1946) je filmski i pozorišni glumac, reditelj, muzičar i pjesnik, jedan od najistaknutijih umjetnika sa prostora bivše Jugoslavije. Svjetskoj publici poznat je po ulogama u mnogim popularnim filmovima holivudske pro-

PODGORICA - Glumačku podjelu posljednje predstave iz produkcije Crnogorskog narodnog pozorišta – ,,Gospoda Glembajevi“ (premijerno izvedena 17. decembra), koju je po tekstu čuvene drame Miroslava Krleže režirao Danilo Marunović, karakteriše balansiran spoj iskustva i mladosti. Una Lučić, koja tumači lik Angelike Glembaj, jedna je od mlađih glumica koja je u predstavi ostvarila izuzetno zapaženu ulogu.

Ubjedljivom glumom dočarala je slojevit karakter dvadeset devetogodišnje sestre Dominikanke Angelike, udovice Leonovog brata Ivana, koja se nakon muževljeve smrti najprije razboljela, a nakon izlječenja zaredila. Krleža je opisuje kao otmenu i vitku, ,,bez jedne jedine kapljice krvi u obrazima, s prelijepim ljiljanovim prozirnim rukama, koje koketno sakriva u bogatim naborima svojih rukava“. Izgledalo je kako Lučić sa lakoćom na scenu donosi ambivalenciju Angelikinog lika, koji u sebi sažima smirenost i borbenost, krhkost i stoičku istrajnost. Posebno su upečatljive scene koje mlada crnogorska glumica igra sa Mišom Obradovićem (Leone Glembaj), obilježene emotivnim nabojem i filozofskim razgovorima. Lučić je za Pobjedu govorila o Marunovićevoj savremenoj adaptaciji Krležinog klasika, recepciji ove drame kod današnje publike, kompleksnosti lika Angelike, pripremama za ulogu, te projektima na kojima trenutno radi.

POBJEDA: Predstava ,,Gospoda Glembajevi“ donosi

Glumica Una Lučić za Pobjedu povodom uloge u predstavi Glembajevi“ CNP-a, u režiji Danila Marunovića

Svaka žena u sebi nosi borbu između srca i razuma

Angelikin lik pokazuje koliko je važno zadržati dostojanstvo i autentičnost čak i u najtežim situacijama. Njena suzdržanost, ali i sposobnost da jasno izrazi ono što je bitno, može biti inspiracija za sve nas – istakla je Lučić

savremen pristup klasičnom tekstu. Kako mislite da on doprinosi razumijevanju Krležine drame kod današnje publike?

LUČIĆ: Savremeni pristup omogućava da se univerzal-

Često zaboravljamo snagu emocija i instinkta

POBJEDA: U dijalogu koji otvara predstavu „Gospoda Glembajevi“ Angelika govori Leoneu da se ,,u stvarnu istinu može ući samo srcem: logikom ili duhovitim

dukcije. Dobitnik je brojnih nagrada i priznanja. Autor je dva autobiografska djela – „Do poslednjeg daha“ i „Posle kiše“, kao i nekoliko knjiga poezije. U okviru prethodnih izdanja festivala „BOOKA“ posjetioci su imali priliku da se upoznaju da proznim stvaralaštvom Rada Šerbedžije. Ove godine u fokusu je njegova poezija, koju će autor izvoditi na svoj, već prepoznatljiv i autentičan način. R. K.

riječima nikako“. Koliko su Vam lično ove riječi bliske?

LUČIĆ: Ove riječi su mi izuzetno bliske. Vjerujem da su intuicija i emocije često tačniji vodiči ka istini

Crnogorski PEN centar reagovao

PODGORICA - Iz Crnogorskoga PEN centra reagovali su nakon što se juče povodom „prisvajanja“ crnogorskog slikara Dada Đurića od strane ministra kulture u Vladi Srbije saopštenjem oglasila ministarka kulture i medija Crne Gore Tamara Vujović.

Oni su ocijenili da je „saopštenje ministrice kulture Tamare Vujović, iliti u duhu njezina saopštenja: ministrice čiji je portfelj neraskidivo vezan za Crnu Goru, demonstracija podaničkoga odnosa naše vlasti prema beogradskome hegemonu“.

- U maniru onoga kome je nedavno protivzakonito predložila podizanje spomenika

u Beranama, a koji je objašnjavao da se i volovi rađaju u Crnoj Gori, pa ne znači da su Crnogorci, ministrica Vujović samo što nije rekla da to što je Dado Đurić rođen u Crnoj Gori nije prepreka da ga srpski ministar kulture krivotvori kao velikana srpske umjetnosti - ističu iz PEN-a, prenosi portal Analitika. Kako dodaju, nevješto ističući podatak da je upravo kćer D ada Đurića organizovala

ne teme Krležine drame, poput porodične disfunkcije, moralnih dilema i društvene nepravde, približe savremenom gledalištu. Pod pažljivim i promišljenim rukovodstvom reditelja Marunovića, ova predstava osvjetljava aktuelnost Krležinih ideja kroz modernu interpretaciju i savremeni izraz, pružajući publici priliku da ih sagleda u novom svjetlu. Time drama postaje most između prošlosti i sadašnjosti, što doprinosi dubljem razumijevanju i emocionalnom povezivanju sa sadržajem.

nego racionalni pristup. U glumi, kao i u životu, srce je ono koje nas vodi ka suštini – bilo da je to lik koji tumačimo ili osoba koju pokušavamo razumjeti. Za mene, ova Angelikina misao je poput mantre, jer u svijetu gdje dominira logika često zaboravljamo snagu emocija i instinkta.

POBJEDA: Angelikin lik je izuzetno slojevit. Kako ste se pripremali za ovu ulogu i na koji način ste se povezali s njenim karakterom?

LUČIĆ: U pitanju je lik koji zahtijeva posebnu pažnju i duboko istraživanje. Priprema je uključivala analizu Angelikine pozicije u komplek-

izložbu u SANU, ministrica implicira da u velikosrpskome svojatanju njegova djela nema ničega spornoga.

- Prirodno je i nesporno da se djela velikana crnogorske likovne umjetnosti mogu izlagati u svim krajevima svijeta, pa i u Beogradu. Svoju pripadnost crnogorskoj kulturi pak on je sâm decidno istaknuo, a potonjom željom da vječno počiva u Crnoj Gori i trajno odredio kojemu nacionalno-

me korpusu pripada - podsjećaju iz Crnogorskoga PEN-a. Naglašavaju da bi se od crnogorske ministrice kulture očekivalo da jasno osudi beskrupulozno ponašanje srpskoga ministra kulture koji u maniru šoviniste prisvaja crnogorsku baštinu kao srpsku. - Očekivalo bi se to od osobe koja profesionalno obavlja svoju ministarsku dužnost i koja se ponosi nacionalnom kulturnom baštinom čije vri-

Tabla na ogradi zgrade UZKD

Una Lučić kao Angelika u predstavi „Gospoda Glembajevi“

D. Miljanić

između

promjena. Njena pozicija u porodičnoj hijerarhiji je zanimljiva – ona nije ni u središtu moći, niti potpuno izvan nje, što joj daje slobodu, ali i ograničenja. Najizazovnije mi je bilo dočarati njenu unutrašnju složenost - balans između prividne smirenosti i duboko ukorijenjene emotivne borbe. Taj kontrast, koji se ne otkriva lako, čini Angeliku jednim od najfascinantnijih likova koje sam imala priliku igrati.

POBJEDA: Što publika može naučiti od Angelike i njenog odnosa prema drugim likovima u drami?

snom svijetu Glembajevih, kao i njenu ličnu borbu između unutrašnjih potreba i vanjskih očekivanja. Partnerstvo s Obradovićem, koji je briljantno tumačio Leonea, bilo je ključ za razumijevanje dinamike između ova dva lika. Kroz naše zajedničke probe, otkrivali smo slojeve njihovog odnosa - od suptilne napetosti do emotivnih ispovijesti. Angelikina ranjivost i odlučnost su mi bile bliske, jer smatram da svaka žena u sebi nosi tu borbu između srca i razuma.

POBJEDA: Kako vidite Angelikinu ulogu u porodičnoj dinamici Glembajevih? Što Vam je bilo najizazovnije u tumačenju njenog lika?

LUČIĆ: Ona je poput ogledala koje reflektuje licemjerje i tenzije unutar porodice. Angelika je, s jedne strane, promatrač, a s druge, katalizator

LUČIĆ: Angelikin lik pokazuje koliko je važno zadržati dostojanstvo i autentičnost čak i u najtežim situacijama. Njena suzdržanost, ali i sposobnost da jasno izrazi ono što je bitno, može biti inspiracija za sve nas. Publika može uočiti kako neriješeni porodični konflikti i odsustvo komunikacije dovode do dodatnih komplikacija, ali i koliko je važno imati snagu suočiti se sa sobom i drugima, bez obzira na posljedice.

POBJEDA: Da li trenutno radite na nekom filmskom ili pozorišnom projektu?

LUČIĆ: Nedavno sam završila rad na seriji ,,Zvaćeš se Varvara“, u režiji Dejana Zečevića, po scenariju Miloša Radovića. To je moja najveća uloga i iskustvo koje ne mogu da poredim ni sa čim do sada. Dobila sam sve što jedna glumica može da poželi, ali ne smijem puno da otkrivam dok ne dođe vrijeme za to. Serija je intrigantan spoj trilera i crne komedije, a moj lik Mina prolazi kroz kompleksnu transformaciju, što je bio izuzetno izazovan, ali i inspirativan proces. Očekujem željno i treću sezonu serije ,,Branilac“, koja će se emitovati na RTS-u nakon Nove godine, glumim Danku Đokić, a publici će ova teška i istinita priča biti poznata i vrlo potresna. Takođe, očekuju me novi projekti u Gradskom pozorištu, kao i igranja u dječjim predstavama. Radujem se izazovima koji dolaze i mogućnostima da kroz umjetnost nastavim da istražujem i rastem!

A. RADOVIĆ

U KIC-u „Budo Tomović“ održana konferencija „Savremena muzika u Crnoj Gori“

Nacionalnom stvaralaštvu

potrebna planska briga

PODGORICA – Crnoj Gori nedostaje više brige o nacionalnom muzičkom stvaralaštvu, a ustanove kulture morale bi da budu aktivnije u promociji naših umjetničkih potencijala, poručeno je sa konferencije na temu „Savremena muzika u Crnoj Gori“ koja je održana u sali Dodest.

- Muzički centar Crne Gore bi promovisanje nacionalnog stvaralaštva trebao da radi planski - kazao je kompozitor Aleksandar Perunović Konferenciju je organizovalo Udruženje mladih umjetnika Crne Gore u saradnji sa KIC-om „Budo Tomović“ i Sekretarijatom za kulturu Glavnog grada. O pomenutoj temi, pored Perunovića, govorili su i drugi istaknuti crnogorski kompozitori mlađe generacije: Nina Perović, Marko Kovač i Milivoje Pićurić.

OTVORENI

Tokom konferencije poseban akcenat stavljen je na saradnju crnogorskih kompozitora sa Muzičkim centrom Crne Gore, u okviru produkcije novih djela umjetničke muzike. Pićurić je kazao da na Zapadu postoje obavezni konkursi i da studenti imaju mogućnost da prijave svoja djela da ona budu izvedena.

- Kada govorimo o Muzičkom centru prvenstveno govorimo o Crnogorskom simfonijskom orkestru, pa onda i o kamernoj sceni koja postoji. Stvaralaštvo kompozitora koji djeluju u Crnoj Gori mora da se gaji i da mu se daje šansa. U skorije vrijeme sam prvi put ostvario kontakt sa MCCG i nadam se da će moja simfonijska kompozicija, koju sam tamo ostavio, biti izvedena - istakao je Pićurić. Perović smatra da je potreba za vidljivošću jedno veliko pitanje savremene muzike, ne samo kod nas, nego i šire.

- Važno je da Muzički centar bude prostor koji njeguje odnos prema domaćem muzičkom stvaralaštvu. Svrha te muzike nije da po svaku cijenu komunicira i da se sretne sa publikom jer postoji nešto u tome što radimo što je kompleksnije i sadržajnije - istakla je Perović. U debatu se uključio i umjetnički direktor MCCG Marko Simović koji je bio u publici. On je istakao da Muzički centar radi na očuvanju kulturne baštine.

- Govorili ste o tome da je Muzički centar Crnogorski simfonijski orkestar. On to definitivno jeste, ali to je recidiv prošlosti. MCCG je po svom statutu, ideji, inicijalnom formiranju te kuće i po onome što danas jeste mnogo više od toga. Obavio sam razgovor sa većinom kompozitora koji djeluju u Crnoj Gori i predlagao sam im da se organizuje tribina kompozitora i skoro horski sam dobijao odgovor da je to prevaziđen način organizacije. Ono što se može primijetiti jeste nevjerovatna inertnost grupacije koja sada više nije malo-

brojna. Ako se vratimo unazad, sjetićete se da su svi inicijalni kontakti, makar u mom periodu u MCCG, od nas ka vama. Nikada se nije desilo u kontra smjeru. Potrebno nam je da vi kao esnaf kanališete svoje stručno mišljenje i da mi zajedno sa vama probamo da stvorimo više koraka u pravcu onoga što je u vašem dodatnom interesu - istakao je Simović.

PROGRAM

Na konferenciji se otvorilo i pitanje osnivanja katedre za kompoziciju na Muzičkoj akademiji na Cetinju. Pićurić je istakao da su najčešći odgovori na pitanje zašto na akademiji nema odsjeka za kompoziciju bili da nema dovoljno interesovanja i da je skupo organizovati jedan odsjek.

- Ne bih se složio da nema interesovanja. Djeca se uvijek interesuju i ako to ne postoji tu i ako se odmah ne kanališe, to se rasipa. I da na dvije-tri godine imamo jednog studenta kompozicije bilo bi dobroistakao je Pićurić. Kovač je predložio da se na-

pravi izborni predmet kompozicija na Muzičkoj akademiji. Dekanesa Muzičke akademije Tatjana Krkeljić nadovezala se na njegovu priču i kazala da dijeli ideju da se uvede predmet kompozicija kao izborni.

- Muzička akademija trenutno nema studijski odsjek za kompoziciju. Došla je eksterna evaluacija svih studijskih programa na Univerzitetu Crne Gore. Od kada je bolonjski sistem na UCG, od 2004. do 2024. godine, u zadnjih dvadeset godina imamo dva upisana i dva diplomirana studenta - Ninu Perović i Milivoja Pićurića. Govorimo o jednom studentu u deset godina. I onda je to bilo problem odbraniti. Mi željno iščekujemo usvajanje novog zakona o visokom obrazovanju jer nam je rečeno da sačekamo sa inicijativama dok se on ne usvoji da bismo stvari postavili kako treba na svoje noge. Naravno da će Muzička akademija uraditi sve što je do nje da se odsjek za kompoziciju obnovi - istakla je Krkeljić. A. Đ.

radova Dada Đurića u Beogradu

Logo PEN centra

jednosti zastupa. No kad bi naša ministrica bila takva, ne bi se mogla naći u Bečićevoj klerikalnoj družbi koju je podnjivila miloševićevska velikosrpska zločinačka politika –zaključuju iz Crnogorskoga PEN centra. Vujović je, podsjetimo, prekjuče izjavila da kao ministarka kulture može da iskaže „zadovoljstvo što je jedan od najvećih crnogorskih, jugoslovenskih i svjetskih slikara predstavljen u gradu u kojem je i oblikovao svoj stvaralački put.“ - Svaka postavka djela ovog velikana od nemjerljivog je značaja za crnogorsku likovnu scenu ma gdje se u svijetu ta postavka prikazivala – kazala je Vujović. R. K.

Objavljena nova knjiga satiričara Dejana Tofčevića

PODGORICA – Zbirka kratkih priča ,,Analogne priče“ satiričara, aforističara i književnika Dejana Tofčevića objavljena je u izdanju Udruženja pisaca i književnih prevodilaca Crne Gore. Urednik izdanja je Vanja Kovačević.

U uvodnom poglavlju nazvanom ,,Uputstvo za upotrebu“, Tofčević čitaocu poručuje da će se u knjizi ,,Analogne priče“ susresti sa najnevjerovatnijim svjetovima i prisustvovati najčudnijim događajima. - Uz svaku priču pročitaćeš i moje kratko zapažanje, koje

možeš smatrati smjernicom, poukom ili čak uvodom kako se priča može razumjeti, ali ne mora biti i tvoje, pa je možeš razumjeti kako želiš - zapisao je Tofčević. Aforističar Bojan Rajević je u recenziji po imenu ,,Oneobičeno viđenje svijeta“ zapisao da je naslovom „Analogne priče“ sugerisan odnos među pričama zastupljenim u knjizi.

- Reklo bi se da je riječ o pričama u određenim aspektima među sobom srodnim, čime je čitalac pozvan da traži veze među njima i da razmišlja šta je to što ih, osim činjenice

da su djelo istog autora, drži na okupu - zapisao je Rajević. Priče su, prema riječima Rajevića, poređane abecednim redom svojih naslova, što govori o tome da su dio jednog sistema koji bi u sebi mogao biti i drugačije strukturiran, a da se značenje knjige u cjelini u bitnom ne promijeni. - Svaka od priča je, onda, djelić jedinstvenog viđenja svijeta i svaka od njih osvjetljava po neki od njegovih elemenata brižno, od jedne do druge, čuvajući osobenu perspektivu za koju se Tofčević potrudio da bude izuzetno osjetna i da nijednog trenutka ne bude

zasjenjena predstavljenim sadržajima – zapisao je Rajević. Tofčević je rođen 1971. godine u Užicu. Piše aforizme, kratke priče i pjesme. Živi i radi u Podgorici. An. R. Naslovnica

Sa konferencije u sali Dodest

knjige Tofčevića

D. Miljanić

Una Lučić

Kroz dugu istoriju suočavali smo se sa svakovrsnim izazovima –počeli smo put kao „ratne novine“ u Nikšiću, preko poslijeratnog Cetinja stigli do Titograda i Podgorice... Za sve to vrijeme bili smo pouzdani hroničari obnove zemlje, raznih reformi, samoupravljanja, revolucija i kontrarevolucija, ratovanja, mirenja i izvinjavanja, razvoja i razlaza, izbora i demonstracija, ćirilice i latinice, sve do obnove državnosti, brojne medijske konkurencije i izazova modernog doba.

Strpljivo smo gradili poziciju uticajnog faktora, na neke stranice smo ponosni, a neke nam ostaju kao opomena. Ono što je sigurno – svako od tih svjedočanstava ostaje naše, iskonsko crnogorsko, sa svim vrlinama i manama.

1944 - 2024

Udruženje KANA i dr Elizabet Lugauer sa Humboltovog univerziteta u Berlinu ukazali na prekomjernu betonizaciju Karađorđevog parka

Ovakvo rješenje nije dobro, reagovati dok ne bude kasno

Nevladino udruženje KANA (Ko ako ne arhtekt) i dr Elizabet Lugauer sa Humboltovog univerziteta u Berlinu, koja se bavi urbanim dizajnom u okolnostima klimatske krize, ukazali su na prekomjernu betonizaciju Karađorđevog parka, koja se sprovodi u sklopu rekonstrukcije jednog od najstarijih parkova u gradu.

,,Moderan izgled parka“, smatraju, ne smije biti važniji od ekoloških funkcija, a akcenat prilikom uređenja treba da bude na prirodnim materijalima i biljnim vrstama, a ne na infrastrukturnim intervencijama koje smanjuju zelenu površinu i ugrožavaju živi svijet.

Uz stručne preporuke, pozvali su nadležne iz Glavnog grada da razmotre mogućnosti za poboljšanje ovog projekta, dok još ima vremena.

ŠOKANTNO

Iz Udruženja KANA navode da su prošlog vikenda dobili zabrinjavajuće video snimke radova koji se ovih dana odvijaju u Karađorđevom parku.

- Rekonstrukcija ovog parka, najavljivana kao projekat koji će ,,ovom prostoru donijeti moderan izgled“ i vrijedna makar 358.000 eura, bez PDV-a (čitaj, skoro 440.000 eura), više liči na zasipanje zelenila betonom, što je potpuno neprihvatljivo u kontekstu potrebe za održivim urbanim dizajnom i prilagođavanjem na klimatske promjene – smatraju u Udruženju KANA. (Podsjećanja radi, uoči početka radova, početkom novembra, iz Zelenila je saopšteno da će rekonstrukcija koštati čak 680.000 eura!) Navodeći da je njihova organizacija i ranije kritikovala slične poduhvate u drugim podgoričkim parkovima, iz Udruženja KANA ističu da je očigledno da ni kod stručnjaka koji potpisuju ova rješenja ni kod nadležnih koji ih odobravaju i finansiraju nema promjene na bolje, niti razumijevanja zašto je pogrešan ovakav način ,,uređivanja“ zelenih površina. Zato su pozvali

Rekonstrukcija Karađorđevog parka, najavljivana kao projekat koji će ovom ,,prostoru donijeti moderan izgled“, vrijedna makar 358.000 eura bez PDV-a (čitaj, skoro 440.000 eura), više liči na zasipanje zelenila betonom, što je potpuno neprihvatljivo u kontekstu potrebe za održivim urbanim dizajnom i prilagođavanjem na klimatske promjene – poručuju iz Udruženja KANA

dr Elizabet Lugauer sa Humboltovog univerziteta u Berlinu, koja se bavi urbanim dizajnom u okolnostima klimatske krize.

- Podgorički kontekst joj je dobro poznat, jer su među temama njenog istraživanja i uslovi za život u urbanim toplotnim ostrvima Podgorice i Las Vegasa. Zamolili smo je da za našu organizaciju i crnogorske medije prokomentariše rekonstrukciju Karađorđevog parka – navode iz Udruženja KANA. Nakon uvida u javno dostupne prezentacije i članke o ovom projektu i u video materijal o radovima koji su trenutno u toku, dr Lugauer je Udruženju KANA poslala komentar.

- Najnovije betoniranje u Karađorđevom parku u Podgorici je šokantno! S obzirom na klimatsku krizu u kojoj živimo, Podgorica se suočava sa dva ključna problema: periodima ekstremne vrućine i poplavama izazvanim obilnim padavinama. Ovi problemi će se samo pogoršavati u budućnosti. Najbolja strategija za suočavanje sa vrućinom u urbanim sredinama je podsticanje i unapređenje ozelenjavanja urbanih površina, dok je najbolji način za rješavanje oba problema – i vru-

Martinović: Dovoljno je bilo park malo osvježiti

Prekomjerna betonizacija

Krađorđevog parka ne sviđa se ni stanarima centra grada. V. d. sekretara Mjesne zajednice Nova varoš (u okviru koje je Karađorđev park)

Nikola Martinović podsjeća da je temeljna rekonstrukcija ovog parka počela početkom novembra ove godine, a da građani i predstavnici Mjesne zajednice nijesu imali uvida u projekat. - Nakon saznanja kako će park izgledati po predviđenom projektu, građani su

ćine i poplava – smanjenje zabetoniranih površina. To podrazumijeva zamjenu betona i asfalta travom ili drugim materijalima koji ne zadržavaju toliko toplote i omogućavaju infiltraciju vode. Jednostavno rješenje za urbano popločanje su slobodno postavljene ploče, koje omogućavaju protok i upijanje vode. Betoniranje površina je korak u potpuno pogrešnom pravcu – navela je dr Lugauer. Navodeći da je Karađorđev park jedan od najstarijih parkova u Podgorici i stanište nekih od najstarijih stabala u gradu, smatra da pokrivanje tla betonom i tartanom – kako je prikazano u nacrtima – nije samo loša praksa u urbanom dizajnu u doba klimatske krize, već aktivno šteti drveću i može ga uništiti. - Drveće, naročito te starosne dobi, najbolji je prirodni klima uređaj: stabla drveća prečišćavaju gust gradski vazduh, hlade grad i pružaju hlad. Na planeti koja postaje sve toplija svake godine, zelene urbane površine

se odlučili na protest kako bi spriječili prekomjernu sječu stabala i, ako je moguće, isposlovali revidiranje projekta zbog prevelike betonizacije parka. Građani su tražili da im se omogući da dobiju i dječje igralište u parku, jer je djeci oduzet prostor u dvorišnom dijelu kvarta u kojem je nekad postojalo dječje igralište, a gdje je sada javna garaža. Dogovorili smo sastanak u prostorijama gradskog preduzeća Zelenilo koji su nam

imaju ključnu funkciju kao zasjenjeni i rashlađeni javni prostori dostupni svima, naročito onima koji ne mogu priuštiti klima uređaje u svojim domovima. Betoniranje ovih površina samo će pogoršati probleme vrućina i poplava u gradu. Najvažniji prioriteti urbanog dizajna u našim vremenima moraju biti smanjenje zabetoniranih površina, zaštita i unapređenje urbanih zelenih zona očuvanjem i zaštitom postojećeg drveća i sadnjom novog, stvaranje zasjenjenih javnih površina i obezbjeđivanje javnih česmi sa pijaćom vodom – ukazala je profesorica Humboltovog univerziteta u Berlinu.

PRINCIPI

Iz Udruženja KANA poručuju da se slažu sa ocjenama dr Lugauer i pozivaju nadležne da objasne javnosti kojim principima su se vodili u osmišljavanju i realizaciji ove rekonstrukcije, jer održivost i otpornost na klimatske promjene sigurno nijesu bile prioritet.

kazali da je projekat usvojen i da se ne može revidirati, ubjeđujući nas da ćemo biti zadovoljni i da je projekat izvanredan. Po nekim tačkama smo se usaglasili, konkretno o dječjem igralištu i spravama za vježbanje, kao sadržajima koji su neophodni u parku. Dogovorili smo i da se svako stablo sačuva ukoliko je moguće i da se zasadi novo drveće. Ono sa čim nijesmo mogli da se saglasimo jeste projekat koji nije adekvatan ovom pro-

- ,,Moderan izged“ parka ne smije biti važniji od ekoloških funkcija, akcenat treba da bude na prirodnim materijalima i biljnim vrstama, a ne na infrastrukturnim intervencijama koje smanjuju zelenu površinu i ugrožavaju živi svijet. Pozivamo nadležne da razmotre mogućnosti za poboljšanje ovog projekta, dok još ima vremena! Neke od preporuka za to su: zamijeniti betonske površine propusnim materijalima koji omogućavaju apsorpciju vode, povećati površine sa autohtonim biljkama koje zahtijevaju manje održavanja i obogaćuju biodiverzitet, fokusirati se na funkcionalnost i prirodnu estetiku, umjesto na kratkoročne i infrastrukturno intenzivne ,,modernizacije“ – savjetuju iz grupe KANA. Rekonstrukcija Karađorđevog parka je, smatraju oni, propuštena prilika koja je, da je dobro osmišljena i izvedena, mogla biti primjer održivog urbanog razvoja.

storu, jer je park suviše mali i da prevelikom betonizcijom gubi dosadašnju formu. Smatramo da su staze preširoke i da nije bilo potrebe da se šire u tolikoj mjeri. Park je bilo dovoljno malo osvježiti i sačuvati stare staze. Tražićemo sastatak i kod glavne gradske arhitektice kako bismo pokušali da nešto promijenimo, jer ovaj park postoji zbog građana, a ne zbog nečijih promašenih investicija – poručio je Martinović.

- Zašto uporno radite sve suprotno savremenim ekološkim i društvenim potrebama? Parkovi treba da budu modeli otpornosti na klimatske promjene i fokalne tačke zelene infrastrukture u urbanim područjima, a ne prostori okovani u beton i sintetičke materijale koji doprinose efektu urbanih toplotnih ostrva i smanjenju sposobnosti parka da apsorbuje padavine – zaključuje se u reakciji Udruženja KANA. I Pobjeda je od Glavnog grada i preduzeća Zelenilo zatražila odgovore na neka pitanja. Zanimalo nas je na koji način se došlo do projektnog rješenja po kojem se rekonstruiše Karađorđev park, da li je (s obzirom na to da je riječ o javnom prostoru u čije se uređenje ulaže 680.000 eura) bio raspisan javni konkurs za izradu idejnog rješenja i glavnog projekta i da li je urađena procjena uticaja na životnu sredinu u odnosu na projekat po kojem se rekonstruiše Karađorđev park. Do zaključenja ovog broja odgovore nijesmo dobili. I.MITROVIĆ

Karađorđev park prije rekonstrukcije

Radovi u parku ovih dana

Planirani izgled parka po aktuelnom projektu

I.MITROVIĆ

Crnogorski reprezentativac Risto Radunović iz redova FCSB dobio priznanje za najboljeg stranca u Rumuniji za 2024. godinu

Radujem se što je moj trud nagrađen

PODGORICA – Lijepa priznanja za dva crnogorska reprezentativca u ligama gdje igraju – Vladimir Jovović je najbolji fudbaler u Uzbekistanu, a Risto Radunović proglašen je najboljim strancem u Rumuniji za 2024. godinu.

Brzonogi krilni napadač u rodnom Nikšiću broji dane do odlaska u novu sredinu – Nefči iz Fergane, dok će tridesetdvogodišnji lijevi bek tokom proljećne polusezone braniti titulu sa svojim klubom FCSB. ,,Crveno-plavi“ su jesenju polusezonu završili na drugom mjestu sa istim brojem bodova (37) kao vodeća Univerzitatea Kluž, a Radunović je odigrao 28 utakmica u svim takmičenjima. – Presrećan sam. Mnogo mi znači individualna nagrada. Jedna od najvažnijih u karijeri. Pogotovo što dolazi iz lige u kojoj sam dugo. To je potvrda da sam dobro radio svih ovih godina. Radujem se što je moj trud nagrađen. Ovo mi daje novu motivaciju da i dalje izvlačim najbolje iz sebe –rekao je Radunović u razgovoru za Pobjedu. Iskusni defanzivac je u dresu Budućnosti počeo seniorsku karijeru, a potom je prešao u čačanski Borac.

Vratio se u podgorički klub, da

Daćemo maksimum za ostvarenje sna

o odlasku na veliko takmičenje

Reprezentacija Crne Gore nedavno je saznala imena protivnika u kvalifikacijama za Mundijal 2026. ,,Hrabri sokoli“ su u grupi sa Češkom, Farskim Ostrvima i Gibraltarom, dok će najzvučniji rival biti poraženi iz duela Francuska – Hrvatska. Kako Risto Radunović ocjenjuje šanse nacionalnog tima u borbi za odlazak na svjetsku smotru fudbala? – Grupa nije nimalo laka. Moramo da igramo naš najbolji fudbal za veliki rezultat. Iza nas je takmičenje u Ligi

nacija. Nije sve od početka išlo onako kako smo željeli, ali nas je kraj ohrabrio. Pobijedili smo Tursku, što je znak da možemo da se nosimo sa ozbiljnim reprezentacijama. U martu kreću kvalifikacije, a mi smo u prve dvije utakmice domaćini. Uz dužno poštovanje svima, pobjede nad Gibraltarom i Farskim Ostrvima na otvaranju za nas su imperativ – ističe Radunović. Predstojeći kvalifikacioni ciklus za neke igrače je posljednja šansa da odu na veliko takmičenje.

bi 2017. godine potpisao ugovor za Astrom iz Rumunije. Za tim iz grada po imenu Đurđu nastupao je do 2021. kada se preselio u redove FCSB. U dresu velikana iz Bukurešta upisao je 132 meča u elitnom rangu rumunskog fudbala, a postigao je dva gola. Radunović je prethodne sezone osvojio titulu i Superkup. Jesenas je odigrao 15 ligaških duela.

– Iz timskog rezultata izađu pojedinci. Ovo je zasluga saigrača, stručnog štaba, ljudi iz kluba. Zaista sam ponosan što sam baš ja dobio laskavo priznanje – kaže Radunović, koji nastavlja:

– Drago mi je što smo prošle godine osvojili titulu i bilježimo zapažene rezultate u Ligi Evrope. Zadovoljan sam svojim učinkom ove sezone. Uvijek nastojim da pružim mak-

– Moguće je, ali ne smijemo na to da gledamo sa pritiskom. Trebalo bi da iskoristimo iskustvo koje imamo, damo sve od sebe, srce na terenu, kako volimo

simum za svoj tim. Sve dobro ide. Naravno, fudbal je učenje, stalni napredak i prostora za usavršavanje uvijek ima. Daću sve od sebe da budem još bolji, klupski i individualno –ističe brzonogi bek. FCSB je trenutno izjednačen na vrhu tabele sa Univerzitateom iz Kluža. Kakva su očekivanja?

– Biće uzbudljivo proljeće. Liga je ujednačena, svako sva-

da kažemo. Uvjeren sam da će ova generacija dati maksimum kako bismo ostvarili dugo čekani san – naglasio je lijevi bek najboljeg državnog tima.

kog može da pobijedi, dešavaju se iznenađenja. Vjerujem, ipak, da možemo da odbranimo šampionski naslov. To bi bio sjajan epilog trke za trofej. Želimo da ponovimo uspjeh iz prošle sezone – odgovorio je Radunović. Uskoro dolaze novogodišnji praznici. Kakve želje imaš?

– Na prvom mjestu je zdravlje. Što se sporta tiče – volio bih da ponovo budemo prva-

Radunović je za ,,hrabre sokole“ odigrao 39 utakmica, a jednom je bio strijelac. Bio je to evrogol u gostima protiv Turske za 2:2 u 97. minutu

– Drago mi je što smo prošle godine osvojili titulu i bilježimo zapažene rezultate u Ligi Evrope. Zadovoljan sam svojim učinkom ove sezone. Uvijek nastojim da pružim maksimum za svoj tim. Sve dobro ide –ističe brzonogi bek

ci i, naravno, da se naša reprezentacija plasira na Svjetsko prvenstvo. To je san koji svi dugo čekamo – javnost, naši najvjerniji navijači, mi igrači, stručni štab, čelnici Saveza. Od marta kreću nove kvalifikacije i to je nova šansa da odemo na veliko takmičenje. Iskreno se nadam da nećemo imati toliko pehova sa povredama kao što je slučaj već duži niz godina. Kada smo svi na broju, možemo mnogo – zaključio je Radunović. D. KAŽIĆ

Danilo, Pelegrini i Biragi mete Napolija

PODGORICA – Napoli planira da se dodatno pojača u januaru, kako bi zadržao konstantnost i konkurentnost u borbi za Skudeto. Trener Napolitanaca Antonio Konte je prvom čovjeku

kluba Aureliju de Laurentisu predočio listu fudbalera koji bi prema njegovom mišljenju mogli da daju doprinos u trci za titulu i Napoliju donesu ozbiljan kvalitet. To su defanzivac Danilo iz Juventusa, vezista Lorenco Pelegrini iz Rome i lijevi bek Kristijano Biragi iz Fiorentine. Napoli je na samo dva boda od vrha tabele i za razliku od glavnih takmaca za titulu, Atalante i Intera, ne igra Evropu i sav fokus mu je na Seriji A.

Da li je izvodljivo da sva trojica završe na ,,Maradoni“ već u januaru, ostaje da se vidi, ali nema sumnje da će ih Napoli ,,napasti“, jer je Konteova riječ u ovom trenutku ona koja je posljednja u Napulju... R. A.

Konte izdiktirao De Laurentisu tri imena koja mu u januaru trebaju za Skudeto

Laurentiso i Konte

Još jedan velikan ušao u trku za potpis reprezentativca Španije

Niko Vilijams

želja Bajerna

PODGORICA - Niko Vilijams je ponovo tražen. Nakon što je ljetos odbio da pređe u Barselonu, tokom ove sezone po njegov potpis krenuli su brojni klubovi. Zna se da su ga skautirali Arsenal i Liverpul, ali sve je ostalo u sferi posmatranja, bez konkretnih poteza.

Sada je u igri Bajern Minhen, koji je označio Nika Vilijamsa kao veoma važnu metu za narednu sezonu. Liroj Sane i dalje nije potpisao novi ugovor, trenutni mu ističe na ljeto, dok Serž Gnabri u julu ulazi u posljednju godinu i nije isključeno da bude prodat u slučaju prave ponude. To otvara prostor da Bajern

krene u trku za potpis novog krilnog igrača, a to bi mogao da bude Niko Vilijams. Njegova otkupna klauzula i dalje je samo 60 miliona eura, što Bajernu neće predstavljati problem. Barselona je i dalje u igri, navodno je i najveća želja Nika Vilijamsa, ali mu Bajern nudi više novca. Istovremeno, Katalonci moraju da riješe i finansijske probleme i omoguće prostor za njegov dolazak.

Španski izv ori tvrde da je ovo posljednja godina Nika Vilijamsa u Bilbau i da je samo pitanje da li će na ljeto preći u Bajern, Barselonu ili možda Arsenal.

Trenutno je Bajern najviše zagrizao. R. A.

Tim sa Mestaje ima novog trenera, slijedi mu grčevita borba za opstanak

PREMIJER (18. KOLO): Liverpul dočekuje Lester,

Čelzi

sa Fulamom, Siti čeka Everton

,,Boksing dej“ –praznik fudbala

PODGORICA - Vrijeme je za ,,Boksing dej“ (eng. Boxing day) i početak prazničnog fudbalskog ,,ludila“ u Engleskoj – 26. decembar, dan u kojem se na Ostrvu dominantno odmara i uživa u najvažnijem sportu na svijetu, donosi osam mečeva 18. kola Premijer lige, dok će se dva odigrati sjutra.

U Engleskoj će se fudbal igrati i u nedjelju, ponedjeljak, srijedu...

Raspored

PODGORICA – Fudbalski

klub Valensija imenovao je Karlosa Korberana (41) za novog trenera ekipe nakon što je prethodno uručen otkaz Rubenu Barahi

,,Slijepi miševi“ igraju poražavajuće ove sezone, pobijedili su samo dva puta u 17 utakmica, trenutno se nalaze u zoni ispadanja i smjena trenera bila je logičan epilog ovakvog niza rezultata. Baraha je bivši, a u njegove ,,cipele“ uskočio je Korberan koji će imati delikatan zadatak do kraja sezone – da spase tim ispadanja u niži rang. Bio bi to zaista tužan epilog za

klub koji je dugo bio uz rame vodećima u španskom fudbalu. Međutim, to vrijeme je davno prošlo, Valensija se stropoštala ka prosjeku, ali sada je i ispod te linije – u velikoj opasnosti da se surva u niži rang takmičenja. Uprava tima sa Mestaje je izabrala Korberana jer je on već radio u Valensiji, kao trener B tima, poznaje prilike u klubu, ali osim toga stekao je reputaciju dobrog trenera u Engleskoj. Do juče je radio u ekipi VBA u engleskom Čempionšipu, pa je Valensija platila i obeštećenje Englezima za ,,slobodu“ španskog trenera. Korberan je vodio VBA do plejofa u svojoj drugoj sezoni u tom klubu, a osim tog tima trenirao je Hadersfild, Olimpijakos, a vrijedno iskustvo sakupio je uz Marsela Bjelsu kome je bio asistent u Lidsu. Valensija od sezone 1986/1987. nikada nije ispala u niži rang. R. A.

Praznike je u najljepšem raspoloženju dočekao Liverpul, koji na prvom mjestu uz utakmicu više ima bježi četiri boda Čelziju, šest Arsenalu, a iznenađujuće je na četvrtom mjestu Notingem forest sa ,,minus 8“ u odnosu na lidera. ,,Redsi“ će zatvoriti ,,Boksing dej“ utakmicom sa Lesterom večeras od 21 sat.

- Još je prva polovina sezone, ali se približavamo tački u kojoj će svi odigrati polovinu svojih utakmica i to je trenutak kada ćemo imati jasniju predstavu o tome gdje smo svi – rekao je Arne Slot, trener Liverpula.

- Zato sam govorio da se ne može dati prava ocjena prije ove faze sezone. Tek kada se svi timovi međusobno sastanu, kada prođe još malo vremena, počećemo da bolje razumijemo kako svi radimo. Iz tog razloga – i mnogih drugih – želim da završimo ovu prvu polovinu sezone što je bolje moguće. U ovom periodu sezone se ne dobijaju trofeji, ali kao što je slučaj i sa Ligom šampiona – što duže možete da budete na ili blizu vrha, to je jača platforma koju možete da izgradi-

te za budućnost – dodao je Slot. Liverpulov protivnik Lester je u donjem domu, prvi iznad mjesta koje donosi ispadanje, i vezao je dva ubjedljiva poraza – od Njukasla sa 4:0 i Vulverhemptona sa 3:0. - Lester će doći na ,,Enfild“ da nam oteža život koliko god je to moguće. Takođe, znam iz iskustva koliko može biti teško igrati protiv timova koje vodi Rud van Nistelroj i očekujem da će Lester sve više početi da igra njegovim stilom. Ali radujemo se ovom izazovu kao i svakom drugom s kojim smo se suočili ove sezone – podvukao je Arne Slot.

ČELZI PRIZIVA

VIŠE SREĆE

Čelzi će u londonskom okršaju sa Fulamom, koji se igra od 16 sati, pokušati da napravi dodatni pritisak na lidera.

,,Plavci“ su već 12 mečeva bez poraza u svim takmičenjima, ali su u posljednjem remizirali s Evertonom (0:0) i dozvolili Liverpula da odmakne.

- Rekli smo mnogo puta da smo premašili naša očekivanja u pogledu načina na koji igramo i što se tiče bodova – istakao je trener Enco Mareska

- Ali kao što sam uvijek govorio, za nas je glavni fokus samo da vidimo kako možemo poboljšati igrače i kako možemo iz utakmice u utakmicu poboljšati tim – dodao je italijanski stručnjak. Igrači Čelzija su najviše od svih vodećih timova lige pogađali prečku ili stativu ove sezone –da su imali više sreće vjerovatno bi i zaostatak za Liverpulom bio manji.

- Mnogo puta smo pogodili i stativu i prečku, ali osjećaj je dobar jer to znači da stvaramo šanse, a to je ono što želimo. Ponekad postignete golove, ponekad promašite, takve stvari mislim da ne idu s iskustvom, više se radi o tome da jednostavno morate biti bolji u završnici. Nadamo se da ćemo u budućnosti imati malo više sreće i koristiti šanse – rekao je Mareska.

MUKE U MANČESTERU

Dok su u Liverpulu i zapadnom Londonu zadovoljni, u Mančesteru su na mukama i crveni i plavi dio grada.

Siti ne može da se ,,sastavi“ – sezona poput aktuelne nije mu se događala od dolaska

Pepa Gvardiole, ekipa je u nestvarnoj krizi i ponovo u seriji bez pobjede. U posljednja dva mjeseca slavila je samo jednom u svim takmičenjima, a meč s Evertonom kod kuće koji otvara ,,Boksing dej“ (13.30 h) dočekuje nakon tri vezana poraza – od Juventusa, Junajteda i Aston Vile.

- Ova situacija je nova za sve nas. Momci trče i trude se više nego ikad. A ljudi kažu da

ne trčimo, da se ne borimo, da je kriv ovaj ili onaj igrač, da je kriv trener... Ne radi se o tome. Radi se o mnogim malim detaljima ili nekim velikim detaljima zbog kojih nijesmo tako dobri kao što smo bili. Ali imamo još jednu priliku za ,,Boksing dej“. Imamo igrače koji se vraćaju nakon povreda i u određeno vrijeme ćemo biti bolji – ne napušta optimizam Pepa Gvardiolu, čiji tim je tek sedmi, sa 12 bodova zaostatka za Liverpulom. Velika doza optimizma biće potrebna Rubenu Amorimu da pregura prve mjesece na klupi Mančester junajteda. Ekipa se nije poboljšala od njegovog dolaska – još je prerano za bilo kakve ocjene rada Portugalca, ali veliki klubovi ne daju previše vremena. - Razumijem trenutak, razumijem frustraciju, razočaranje. Razumijem sve i bićemo bolji. Samo treba vremena. Znam da će biti vrlo teško, ali mislim da je za nas važno da sa ove strane kažemo navijačima da ih razumijemo. Nevjerovatni su, imamo sjajnu podršku – kazao je Amorim pred gostovanje Vulverhemptonu. Junajted je prije četiri dana deklasiran od Bornmuta na svom terenu (3:0) i tek je 13. na tabeli. - Ne smijemo dozvoliti da ova situacija postane normalnost. Znam koliko je teško, a ja sam odgovoran za tim. Ne smijemo da gledamo u prošlost, već da vidimo što možemo da uradimo bolje. I ja sam frustriran kao i navijači, ali znam što radim. Moramo da rješavamo probleme korak po korak – zaključio je Amorim. N. KOSTIĆ

Fudbaleri Liverpula u odličnom raspoloženju dočekali praznike

Dodijeljena priznanja najboljim džudistima

Džudo vraćen u prvu kategoriju sportova

PODGORICA – Džudo je, novom kategorizacijom, vraćen u prvu kategoriju sportova – saopštio je predsjednik Džudo saveza Jovica Rečević na svečanosti proglašenja najboljih i istakao da je 2024. najuspješnija godina za crnogorski džudo u posljednjoj deceniji. Najuspješniji klub je Akademik iz Nikšića, koji je do priznanja došao ispred drugoplasiranog podgoričkog Milenijuma

i Džudo kluba Rožaje. Prigodne poklone dobili su najuspješniji takmičari, osvajači medalja na evropskim kupovima i Evropa openima u toku 2024. godine. Nagrađeni su Milan Barović, Milorad Tadić, Nikola Čelebić, Vanja Guzina, Jusuf Nurković, Petar Radović, Jovana Peković, Andrijana Šutović, Lazar Eraković, Novo Raičević, Nikola Gardašević, Nebojša Gardašević, Slavko

Prodanović, Andrija Martinović, Stevan Nikčević, Anto Dubreta, Jovana Mrvaljević i Stefan Kovinić Posebne plakete za doprinos u razvoju džudo sporta u Crnoj Gori u 2024. godini dobili su Sanja Laković-Bigović, Suad Šabanović i Miodrag Ilić Priznanja su dobili i veterani Mirjana Martinović i Dimitrije Vukotić, bronzani na Svjetskom prvenstvu, koje je održano u Las Vegasu. R. P.

Fjuri nema mira poslije novog poraza od Usika

sam pokraden

PODGORICA – Britanski

bokser Tajson Fjuri još jednom je ponovio da je neopravdano izgubio u borbi za titulu svjetskog šampiona protiv Oleksandera Usika Ukrajinac je slavio odlukom sudija poslije 12 rundi u Ri-

jadu, a sva trojica su bodovali isto – 116-112 u korist Usika. Sa njima, međutim, nije saglasan Fjuri, koji ističe da mu je pobjeda ukradena. – Nema nade, svaku rundu sam pokraden. Mislio sam da sam pobijedio barem u tri runde.

ASCG na svečanosti u Podgorici dodijelio nagrade

Godina u znaku Anđele Drobnjak, za Vuković, Furtulu

PODGORICA – Prethodne dvije godine u atletici obilježavali su Marija Vuković i Danijel Furtula

Ipak, 2024. godina donijela je velike rezultate, tako da su četiri laureata podijelila dvije najznačajnije nagrade Atletskog saveza Crne Gore. Tako su član Podgorice Danijel Furtula i Darko Pešić iz Lovćena najbolji seniori, dok su Marija Vuković iz cetinjskog Lovćena i Anđela Drobnjak iz Jedinstva najbolje seniorke, čime su njih četvoro najbolji atletičari Crne Gore u 2024. godini, u tradicionalnom izboru Atletskog saveza, kojima su na svečanosti u Podgorici dodijeljene nagrade.

Na međunarodnim takmičenjima ove godine crnogorski atletičari osvojili su sedam medalja (dvije zlatne, četiri srebrne i bronzu), ali i ispunili čak 37 normi za međunarodna takmičenja. Postavljeno je 40 rekorda (18 u muškoj, 22 u ženskoj konkurenciji).

– Puno mi je srce kada sumiramo rezultate i kada se konstatuje da je postignuto dosta, imamo zaista vrijednih rezultata. Bilo je, istina, uspješnijih, ali moramo biti zadovoljni ostvarenim. Povrede su spriječile naše najbolje takmičare da ostvare mnogo više. Ali hvala svima, od klubova, trenera, do laureata, koji su trudom i zalaganjem zaslužili priznanja

Čitavu sam borbu gospodario na prednjoj nozi. Reći ću vam šta se događa, ništa ne možete dobiti u ovim državama –rekao je Fjuri prenosi ,,Dejli mejl“.

Statistika kaže ovako – Usik je uputio 423 udarca, te pogodio u 42 odsto navrata. Fjuri je imao 86 pokušaja više (509), ali uz daleko manju procentualnu uspješnost – tek 28 odsto. Bila je to druga pobjeda Usika ove godine nad Fjurijem, poslije koje je zadržao pojas u tri različite kategorije (WBC, WBA i WBO). R. A.

– kazao je predsjednik Saveza Milorad Vuletić, a zatim sa ponosom istakao da su objavljeni rezultati međunarodnog konkursa za idejno arhitektonsko rješenje objekta atletskog stadiona u Podgorici. – Drago mi je da se napravio veliki iskorak ka ostvarivanju našeg cilja. Nadam se da će naredna godina biti bitna po ovom pitanju, jer je jasno da će Podgorica dobiti moderan atletski stadion, kapaciteta do 5.000 mjesta – naglasio je Vuletić, a zatim dodao: – Atletski savez je realizovao sva takmičenja iz nacionalnog programa takmičenja i to u svim starosnim kategorijama. U realizaciji aktivnosti izuzetan doprinos dalo je Ministarstvo sporta i mladih, Crnogorski olimpijski komitet i Elektroprivreda Crne Gore. Čestitke svima koji su nagrađeni jer su obilježili 2024. godinu. Postoje uvijek oni koji nesebičnim zalaganjem po-

kazuju da su zavrijedili čestitke i oni istinski treba da imaju poštovanje i zahvalnost svakog od nas – objasnio je Vuletić, uz posebnu napomenu da je realizovan kamp perspektivnih takmičara, Dani atletike u Bijelom Polju, čestitku veteranima na izuzetnim rezultatima, a zatim je objasnio da će Savez nastaviti realizaciju brojnih programa i u 2025. – Nastavljamo projekat dječije atletike u školama, seminara za trenere i sudije, ali i realizaciju finansiranja programa naših najboljih seniora i juniora. Očekuje nas puno obaveza i izazova, gdje očekujemo pomoć Ministarstva sporta, COK-a, sponzora, a svakako da se nadamo da će naši takmičari nastaviti sa još značajnim uspjesima na domaćoj i međunarodnoj sceni, jer slijedi veliki broj takmičenja – podvukao je Vuletić.

FURTULA I PEŠIĆ

Furtula je osvojio srebro na Prvenstvu malih zemalja Evrope – kada je disk bacio 60,23 metra, osvojio je 13. mjesto na Zimskom evropskom kupu (55,18), bio 15. na Evropskom prvenstvu (57,74), najbolji na šampionatu Crne Gore u Baru (62,34) i Zimskom kupu Crne Gore (60,72). Njegov najvredniji rezultat po IAAF tablicama iznosi 1.103 boda (bacanje diska – 62,34 m).

– Zadovoljan sam donekle, nijesam postigao ono što sam očekivao, jer sam u ranoj fazi doživio povredu ramena. Na kraju sam izvukao maksimum. Naredna godina donosi velika takmičenja, a nadam se da ću se kvalifikovati za Svjetsko prvenstvo. Krenuo sam sa boljim tempom i nadam se da ću biti prije svega zdrav – kazao je Furtula. Ove godine nagrada za najboljeg seniora ide i u ruke Darka Pešića. Bio je učesnik Olimpijskih igara (42. mjesto u trci na 100 metara – 11,85), osvojio je 37. mjesto na Evropskom prvenstvu u dvorani (60 metara –8,37), dok je u desetoboju na EP bio 21. osvojivši 7.421 bod. Njegov najvredniji rezultat po IAAF tablicama iznosi 1.037 bodova (desetoboj – 7.421). – Imao sam priliku za razliku odranije da budem učesnik Olimpijskih igara, čime sam ispunio san koji sam imao još kada sam kao dijete pratio atletiku. Uvijek sam u godini nakon Olimpijskih igara pravio najbolje rezultate i siguran sam da će 2025. donijeti rezultat koji će ostati duboko uklesan u istoriju Atletskog saveza –poručio je Pešić.

NAJBOLJE DAME Marija Vuković ponovo je nagrađena za najbolju seniorku. Vuković je osvojila u visu drugo mjesto na Prvenstvu ma-

Sa jučerašnjeg proglašenja najboljih

najuspješnijima u 2024.

znaku povratka Drobnjak, priznanja Furtulu i Pešića

lih zemalja Evrope (177), bila učesnica EP, osvojila sedmo mjesto na šampionatu Balkana (170). Njen najvredniji rezultat po IAAF tablicama iznosi 994 boda (skok u dvorani – 177). Marija zbog obaveza nije prisustvovala ceremoniji, jer je na pripremama u Grčkoj. Prošle godine na ekipnom prvenstvu Evrope u Poljskoj najavila je povratak. Ove godine zablistala je gotovo na svim takmičenjima i najavila da je novi adut za velika – Anđela Drobnjak zasluženo je, takođe, najbolja seniorka. Sve njene rezultate teško je i nabrojati. Ima drugo mjesto na Prvenstvu malih zemalja (100 metara prepone – 14,50), bila je četvrta na šampionatu Balkana (sedmoboj – 4.932 boda), najbolja na šampionatu Crne Gore na 100 metara (12,50) i 100 metara prepone (14,75), druga u visu (150), dalju (5,42) i bacanju kugle (11,44), a treća u troskoku (11,48). Bila je šampionka Crne Gore i u višebojima (4.645 bodova), osvojila prva mjesto na MOSI igrama u dalju (5,69), troskoku (11,49), te druga mjesta na 100 metara (12,30), 200 metara (26,31) i štafeti (4x400). Bila je druga na Trofeju Crne Gore na 100 metara prepone (15,09), a postavila je rekord Crne Gore za seniorke u sedmoboju sa 4.932 boda. Njen najbolji rezultat po IAAF tablicama iznosi 958 bo-

dova (100 m prepone 14,48 s). – Imala sam veliku pauzu, ali ljubav prema atletici uticala je na to da se, ipak, vratim. I drago mi je da sam se vratila, a rezultati potvrđuju koliki sam imala motiv i želju. Ovo je bila zaista dobra godina za mene. Imala sam brojna takmičenja i moram biti zadovoljna postignutim. Veliku zahvalnost dugujem ljudima koji su bili uvijek uz mene, a ova velika nagrada će biti stimulans da u narednom periodu postižem još bolje rezultate – kazala je Drobnjak.

BROJNA PRIZNANJA

Najbolji juniori su Matija Vojvodić i Vesna Kljajević, a mlađi juniori Radovan Sošić i Anđela Đuranović Za najbolje u pionirskoj konkurenciji proglašeni su Matija Damjanović, Enes Erović i Amra Hubanić, dok su najbolji veterani Gojko Banjević, Dragoljub Koprivica i Vesna Pavlićević

Specijalna priznanja za ostvarene rezultate na domaćoj i međunarodnoj sceni u 2024. dobili su: Tomaš Đurović (AK Podgorica) i Dragan Pešić (Lovćen). Posebna priznanja za ostvarene rezultate na domaćoj i međunarodnoj sceni u 2024. dobili su: Slađana Pejović (Nikšić), Amir Papazi (Tempo), Ivan Kukuličić (Zeta 2012), Željko Dabović (Sparta), Ognjen Marse-

WABA liga: Košarkašice Budućnost Bemaksa sačuvale oreol nepobjedivosti i u Banjaluci

nić (Rudar), Marija Bogavac (Jedinstvo) i Miloš Vojvodić (Nikšić). Priznanja za ostvarene rezultate na međunarodnoj i domaćoj sceni u 2024. dobili su: Anabela Mujovi (AK Sanja), Mihailo Roćenović (Mornar), Nevena Dobrašinović (Rudar), Sara Vučetić (Nikšić). Priznanje za izvanredno rezultatsko ostvarenje u disciplini bacanje diska kao najperspektivnijoj mladoj atletičarki pripalo je članici AK Tara iz Mojkovca Olji Simićević Upravni odbor ASCG odlučio je da dodijeli i Zlatne plakete: generalnom sponzoru Elektroprivredi Crne Gore, Opštini Bar, Sportsko-rekreativnom centru „Topolica“, direktoru Sportsko-rekreativnog centra „Topolica“ Božidaru Jankoviću i direktoru JU Centar za sport i rekreaciju Bijelo Polje Marku Maslovariću Specijalno priznanje Evropske atletske federacije, srebrnu značku, dobio je Ivan Popović, legendarni trener Lovćena. Svečanosti je prisustvovao direktor Direktorata za sport u Ministarstvu za sport Zoran Jojić, predsjednik Paraolimpijskog komiteta Crne Gore Igor Tomić, te Budimir Vukićević, predsjednik Školskog sportskog saveza koji su atletičarima poželjeli sjajne rezultate i u 2025. godini. R. PEROVIĆ

BANJA LUKA – Dvorana: ,,Obilićevo“. Gledalaca: 200. Sudije: Kovačević, Savić, Karanović. Rezultat po četvrtinama: 11:23, 11:15, 28:23, 19:20. ORLOVI: Mitrović 4, Domuzin 13, H.Predojević 19, Li 15, Vulić 2, J. Predojević, Pavlović 2, Vasiljević 14, Bosnić, Damjanović.

BUDUĆNOST BEMAKS: Mi. Bigović 2, Brigs 11, Radonjić 16, Radević 2, Savković 23, Baošić 2, Dragišić, Bulajić 10, Ilić 3, Ma. Bigović 5, Amundsen 7. Košarkašice Budućnost Bemaksa savladale su Orlove u odloženom meču 6. kola WABA lige, čime su u Banjaluci sačuvale oreol nepobjedivosti do kraja 2024. godine, jer će takmičenje u regionalnom takmičenju nastaviti 15. januara, kada gostuju ekipi Trešnjevke. Podgoričanke su nakon tri vezana derbija imale lak posao protiv Partizana, a onda je uslijedilo gostovanje Orlovima, gdje ,,vučice“ tradicionalno teško dolaze do brejka, ali ovog puta ,,plave“ su potvrdile da su u izuzetnoj formi, tako da su bez problema stavile tačku na 2024. i dosadašnji dio sezone bez poraza.

Orlovi su meč počeli sa 5:1, a u šestom minutu na semaforu je pisalo 8:8. Sticao se utisak da će se gledati neizvjestan duel. Međutim, baš tada ,,upalile“ su se gošće – Bulajić je prvo vezala pet poena, a onda je Savković počela svoj šou (postigla ukupno pet trojki), tako

,,Vučice“ preletjele i Orlove

Već danas protiv Podgorice

Košarkašice Budućnost Bemaksa već danas opet će na teren. ,,Vučice“ će danas (18.20 h) u ,,Bemaks areni“ ugostiti Podgoricu u okviru I A ŽCKL, dok će u nedjelju protiv Trebjese i zvanično završiti obaveze za ovu godinu.

da je Budućnost tridesetak sekundi prije kraja prve dionice stigla do prve dvocifrene razlike (Amundsen pogodila za 21:11), da bi Radonjić zaključila četvrtinu za 23:11 i ukupnu seriju 15:3. Početkom druge dionice šampion Bosne i Hercegovine uspio je da se vrati, ali su gošće trojkama Savković i Radonjić ponovo vratile dvocifrenu razliku (30:19 u 16. minutu), da bi nakon serije poena Brigs Budućnost dočekala veliki odmor sa ,,plus 16“ (38:22).

Bilo je jasno da će se teško desiti iznenađenje iako ,,plave“ nijesu bile u izuzetnom ritmu. Domaći tim u 24. minutu uspio

Crnogorski reprezentativac na meti Finiksa Vučević sve traženiji

PODGORICA – Finiks Sansi pokazali su interesovanje za Nikolu Vučevića. Crnogorski reprezentativac je ranije bio povezivan sa ekipama poput Lejkersa, Golden Stejta, Detroita, a sada su se u priču uključili i Sansi. Novinar Duan Renkin piše da Finiks traži zamjenu za centra Jusufa Nurkića, a da su im najzanimljiviji Jonas Va-

lančijunas i Vučević. – Finiks traži partnera za trejd kako bi poslali nekome Jusufa Nurkića, jer žele da potpuno preokrenu sezonu i u paketu sa Osom Igodarom i Mejsonom Plamlijem dobiju ono što im treba. Jonas Valančijunas iz Vašingtona i Nikola Vučević iz Čikaga su dva igrača koja se aktivno dovode u priču o trejdovima – piše Arizona Republika. R. P.

je da najavi povratak – nakon trojke Vasiljević bilo je 41:47. Međutim, vrlo brzo je crnogorski tim odreagovao, vratio razliku, a najviše zahvaljujući poenima sa linije bacanja. Pred posljednju dionicu bilo je 50:61. Tačku na meč stavila je Jovana Savković trojkom u 36. minutu, kada je pogodila za 71:57. Tada su bile ugašene posljednje nade domaćina da može napraviti podvig, dok su gošće i sa petorkom u kojoj su bile igračice koje uglavnom imaju manju minutažu bez problema odradile put do rutinske pobjede za učinak 9-0 na kraju 2024. godine... R. P.

Sa jučerašnje svečanosti u Univerzitetskoj dvorani

Orlovi 69 Bud. Bemaks 81

U

Godina za ponos ŠAH

održana

Na prigodnoj svečanosti u mojkovačkom Centru za kulturu minulog vikenda uručena su priznanja najboljima u tekućoj godini. Najviše bodova dobili su Nikita Petrov i Aleksandra Žerebcova u konkurenciji seniora, zatim omladinci Peko Đurović i Katarina Đukić, pioniri Đorđe Žižić i Sofija Milović dok je najuspješniji ŠK Elektroprivreda iz Nikšića, koji je nanizao svih 14 pobjeda u isto toliko mečeva u ekipnim takmičenjima.

O laureatima je odlučila komisija u sastavu: predsjednik Božidar Ivanović i članovi Jovan Milović, Dragan Popadić Miloš Pečurica, Brano Kadić, Danilo Mitrović i Mitar Đukanović. U radu sa mladi-

ma prednjačila je podgorička Budućnost, koja je osvojila najviše medalja na državnom prvenstvu za niže kategorije. Za najboljeg trenera proglašen je Dušan Lekić, selektor ženske reprezentacije. Takođe, u Mojkovcu su održana i pojedinačna prvenstva po ubrzanom tempu na kojima se okupilo preko stotinu učesnika iz zemlje i okruženja. Na prvom u rapidu velemajstori Nikola Đukić i Dragiša Blagojević sakupili su po 7,5 poena, a dodatni kriterijumi su bili na strani Đukića kome je pripao pobjednički pehar. Bronzanom medaljom sa pola poena zaostatka okitio se intermajstor Blažo Kalezić sa sedam poena. Na završnoj svečanosti prisutnima se obratio predsjednik Skupštine ŠSCG

Dragan Popadić. – U Mojkovcu smo sumirali jednu izuzetno bogatu šahovsku godinu, sa brojnim aktivnostima Šahovskog saveza. I još uvijek godina nije zaokružena, jer nas očekuje pojedinačno žensko prvenstvo države – rekao je Popadić. ne štedeći komplimente na račun uspjeha Nikole Đukića i Armina Mušovića – Nakon slavlja na Memorijalu ,,Radojica Dabetić“ u

Podgorici Đukić je bogatoj riznici nagrada pridružio još jedan pehar i potvrdio epitet jednog od najboljih igrača u rapidu ne samo u našoj zemlji nego i mimo njenih granica. Za Mušovića će mnogi reći da je njegov trijumf u cugeru u žestokoj konkurenciji senzacionalan. Međutim, ako se osvrnemo na rezultate koje je postizao u minule dvije godine, a to su drugo i četvrto mjesto, onda zlato na obali Tare nije iznenađenje

Karlsen neprikosnoven

U Oslu je odigran odlučujući meč finalnog ciklusa Champions Chess Tour za tekuću godinu u kojem je Magnus Karlsen slavio sa 4:1 protiv Rusa Jana Nepomnjaščija i osvježio žiro račun sa 200 hiljada dolara. Preliminarne faze ovog prestižnog takmičenja održane su onlajn, a na kraju je izabrano osam najboljih matadora koji su odmjerili snage u prijestonici Norveške. Karlsenu i Nepomnjaščiju su se pridružili Levon Aronjan (SAD), Maksim Vašje Lagrav (Francuska), Vinsent Kejmer (Njemačka), Denis Lazavik (Bjelorusija), Vesli So (SAD) i Alireza Firouzja (Francuska). Vrijedno je pomenuti

Karlsen 1

Nepomniašći 0

1.d4 Nf6 2.c4 e6 3.Nf3 d5 4.Nc3 c5 5.cxd5 cxd4 6.Qxd4 exd5 7.Bg5 Be7

8.e3 0–0 9.Be2 h6 10.Bxf6 Bxf6 11.Qd2 Be6 12.0–0 Qd7

13.Rfd1 Rd8 14.Nd4 Nc6

15.Nxe6 fxe6 16.Ne4 Qe7

da Lazavik trenutno zauzima 304. mjesto na FIDE klasičnoj listi, ali je već drugu godinu zaredom uspio da se plasira među osam najboljih. Početkom polufinala, mečevi su se povećali na šest partija

Nc4 27.Bxc4 dxc4

28.Rxc4 (dijagram) Ra8

29.Ra4 Rxa4 30.Qxd8+ Qxd8 31.Rxd8+ Kf7 32.Rd7+ Kf6 33.Rxb7 Rxa2 34.Rb5 g5 35.g4 Ra1+ 36.Kg2 Ra2 37.h4 gxh4 38.Rh5 Kg6 39.Rxh4 Ra4 40.Kg3 Rb4 41.Rh5 Ra4 42.Rb5

Kf6 43.f4 Ra6 44.Kf3 Rc6

45.Rh5 Kg6 46.Ke4 Rc3

u rapidu. Međutim, drama u plej-ofu nije se dogodila ni u jednom od mečeva. U prvom polufinalu Nepomnjašči je ubjedljivo sa 3,5:0,5 savladao Firouzju, dok je u drugom Karlsen bio bolji od Lagrava

47.Ra5 Kf6 48.Ra6 Rc4+ 49.Kf3 Kf7 50.f5

(3,5:1,5). Tako su za titulu između sebe odigrali Jan i Magnus. Treba podsjetiti da je u posljednjem oflajn meču između ovih protivnika pobjednik bio upravo Rus, koji je iznenadio Norvežanina u polufinalu Svjetskog šampionata u Fišerovom šahu krajem 2022. godine u Rejkjaviku (tada je u finalu Nepomnjašči, nažalost, izgubio od Hikarua Nakamure). Međutim, ovaj put nije uspio da zabrine 16. šampiona svijeta. Magnus je tri partije riješio u svoju korist i dvije remizirao i po peti put zaredom osvojio CCT. Jedno je sigurno, obojica su u dobroj formi uoči Svjetskog prvenstva u rapidu i blicu, koje danas počinje u Njujorku.

Kxe6 54.e4 Rh3+ 55.Kg4 Re3 56.Kf4 Rh3 57.Ra6+ Ke7 58.h6 Kf7 59.e5 Rh5

60.h7 Kg7 61.Ra7+ Kg6

62.e6 Kf6 63.e7 Rh4+

64.Kf3 Rxh7 65.e8Q Rxa7

66.Qc6+ Kg7 67.Kg4 Re7

68.Kf5 Kf8 69.Qd6 Ke8

70.Qc6+ Kf8 71.Qc4 Kg7

72.Qb3 Rf7+ 73.Ke6 Rf6+

74.Ke7 Rg6 75.Qc3+ Kg8

76.Qe5 Rh6 77.Qg5+ Kh7

78.Kf7 1:0

nego potvrda ogromnog truda i briljantnog nastupa –zaključio je Popadić. Među nagrađenima su i Božidar Kisić sa 7, Bogdan Podlesnik i Jovan Milović sa po 6,5, te Andrej Šuković, Miloš Vlatković, Andrej Skvorcov, Vjekoslav Vulević Peko Đurović i Armin Mušović sa po 6 poena. Specijalna priznanja pripala su najboljoj dami Katarini Đukić, veteranu Milanu Drašku, omladincu

Savu Vujoviću, najuspješnijem predstavniku ŠK Brskovo Rajku Vujisiću i najboljima po osnovu rejtinga do 1.700 i 2.000 ELO Luki Jovanoviću i Branislavu Kadiću U cugeru je zablistao FIDE majstor iz Bijelog Polja Armin Mušović koji je prvi prošao kroz cilj sa 11 poena, čak jednim više od Miroljuba Ćirovića i Andreja Skvorcova na drugom, odnosno, trećem mjestu. Za dobar plasman nagrađeni su i Andrej Šuković, Milan Draško, Nikola Đukić, Blažo Kalezić, Vjekoslav Vulević, Nemanja Vukčević, Miloš Pečurica, Dragiša Blagojević, Miloš Vlatković, Katarina Đukić, Dragan Popadić, Peko Đurović Zoran Lazarević Danilo Đenđinović i predsjednik Opštine Mojkovac Vesko Delić Pomenute manifestacije organizovao je Šahovski savez Crne Gore u saradnji sa lokalnom upravom i ŠK Brskovo čije se rukovodstvo postaralo da domaćinski ugosti takmičare i svima obezbijedi optimalne uslove za igru.

ŠK Rudar u saradnji sa porodicama Brašanac i Aničić i ŠSCG organizuje u Pljevljima 4. januara tradicionalni 32. po redu božićni Memorijal „Zoran i Vuko“ u znak sjećanja na dva istaknuta šahovska radnika i takmičara koji su za života pružili veliki doprinos razvoju i afirmaciji drevne igre u rodnom mjestu i Crnoj Gori uopšte.

Predviđeno je da se odigra devet kola po švajcarskom sistemu sa tempom igre od deset minuta po igraču i

bonifikacijom od pet sekundi za svaki odigrani potez. Obezbijeđen je nagradni fond u iznosu od 1.100 eura, a prvoplasiranom će pripasti 220. Specijalna priznanja namijenjena su najboljoj dami, omladincu i veteranu, te najuspješnijem predstavniku grada domaćina. Kotizacija za učešće iznosi tri eura, a uloga glavnog arbitra povjerena je međunarodnom šahovskom sudiji Zoranu Peruničiću. Svečano otvaranje turnira obaviće se u 10 časova u Hotelu „Pljevlja“.

Priredio: B. KADIĆ

U Pljevljima 4. januara

U Oslu završen prestižni Champions Chess Tour 2024.

Sa proglašenja najboljih u Mojkovcu

DŽON T. TREDVEJ O CRNOJ GORI I AUSTRO - UGARSKOJ PRED PRVI SVJETSKI RAT

Lažne vijesti u vodećim britanskim listovima

Priredio: Slobodan ČUKIĆ

Prethodnog dana Berthold je telegrafisao kralju Nikoli da će, iako zahtjev Crne Gore za šest miliona kruna avansa nailazi na nerazumijevanje nekih velikih sila, preuzeti na sebe obavezu da obezbijedi novi, jednako povoljan zajam čiji će garanti biti Austro-Ugarska i Italija (telegram br. 136 od 25. jula 1914). Pored toga, on je uvjeravao Nikolu da nema namjeru da vodi osvajačku politiku prema Srbiji i da će Austrija u svom pohodu poštovati i podržavati integritet srpske države. (Izgleda da su Redlih i Hojoš imali donekle različita mišljenja: „Mi ne želimo da rasturimo Srbiju, nego samo da je smanjimo – i uzmemo sjevernu Albaniju” – vidi: Redlich, Das politische Tagebuch, I, 24. jul 1914, str. 238) Konačno, i pored svih izvještaja koji su svjedočili o mobilizaciji u Crnoj Gori i njenoj solidarnosti sa Srbijom, Berthold je ovlastio Eduarda Ota da uradi „sve što je razumno” kako Crna Gora ne bi ušla u rat (Berthold Otu 27. jula 1914). Nije precizirao šta bi to „razumno” bilo, a šta ne bi. U očekivanju izbijanja sukoba između Austro-Ugarske i Srbije, Crna Gora je 29. jula naredila opštu mobilizaciju vojske. Vlada je navela dva razloga za tu odluku: neizvjesnu situaciju i samovoljnu koncentraciju austrougarskih trupa na crnogorskoj granici. Istog dana predsjednik vlade Janko Vukotić vratio se iz Italije i sjednica crnogorske skupštine zakazana je za 1. avgust. Ruski izaslanik je rekao Otu da još nije primio posebna uputstva svoje vlade. U međuvremenu, on je savjetovao Crnoj Gori da očuva mir.

Glasine su se širile jedna za drugom. Britanska štampa je 29. jula objavila da je Austrija odlučila da u roku od nekoliko dana napadne Lovćen. Ti-

Glasine su se širile jedna za drugom. Britanska štampa je 29. jula 1914. objavila da je Austrija odlučila da u roku od nekoliko dana napadne Lovćen. Times je 13. jula 1914. objavio da je Crna Gora odlučila da ne brani Lovćen i da se, u skladu s tim, crnogorski dvor povukao sa Cetinja. Nijedna od tih priča nije bila istinita

mes je 13. jula objavio da je Crna Gora odlučila da ne brani Lovćen i da se, u skladu s tim, crnogorski dvor povukao s Cetinja. Nijedna od tih priča nije bila istinita.

SVE BLIŽE RATU

Krajem jula austrougarske civilne i vojne vlasti u Dalmaciji, koje su ponekad djelovale ne čekajući uputstva Balhausplaca, preduzele su mjere duž granice s Crnom Gorom koje su pogoršale ionako pomućene odnose iz -

među Beča i Cetinja. Petar Plamenac j e 26. jula 1914. upozorio da je njegova vlada veoma uznemirena zbog izvještaja da su crnogorski seljaci na putu za Kotor vraćani s granice jer nemaju nove specijalne pasoše. Stvar su još više pogoršali izvještaji o pojačavanju austrijskih pomorskih snaga u Boki Kotorskoj i vojnim manevroma duž crnogorske granice između Bileće i Bijele gore. Berthold je objasnio da su u cijeloj Dalmaciji uvedeni novi pogranični propisi, naročito u izloženom priobalnom području, ali da nema nikakve sumnje da oni nijesu usmjereni protiv Crne Gore. S druge strane, on je izjavio da su posebne odredbe uvedene

za pogranično stanovništvo kao što su oni Crnogorci koji svoju robu i proizvode prodaju austrijskom tržištu i od njega zavise. Što se tiče izvještaja o pojačanoj vojnoj aktivnosti, priznao je da vojska vrši manevre, ali je istakao da se oni odvijaju samo na uobičajenom egzercirištu u blizini Bileće. Berthold je kasnije rekao da su pomorski manevri odbrambene prirode i ne protežu se do crnogorske obale. Kakav god da je razlog stajao iza njih, te raznovrsne mjere podstakle su neraspoloženje osjetljivih Crnogoraca, a sam Oto je morao da pokaže mnogo strpljenja. Na nesreću, i drugi austrougarski potezi doprinijeli su narastanju nesporazuma.

Uznemireni austrijski izaslanik organizovao je sopstvenu kurirsku vezu s Kotorom kako bi mogao telegrafisati Beču. Oto je taj prekid normalnih komunikacija opravdano nazvao „pravom propašću”, ne samo za njega, nego i za druge diplomate na Cetinju

Kada su habzburške vlasti naredile da Kotor odmah napuste svi Crnogorci koji u njemu žive, Cetinje je spremno uzvratilo naredbom da se protjeraju svi austrougarski građani, osim diplomata. (Među prvima koji su „odabrani” da napuste Crnu Goru bio je jedan od najbližih Otovih prijatelja, predstavnik Austrougarskog biroa za telegrafsku korespondenciju.)

Da bi stvari bile još gore, čelnici habzburške poštanske službe su, bez Bertholdovog znanja, izabrali baš taj trenutak da potpuno obustave telegrafski saobraćaj između dviju zemalja. U početku je Franc Kolombani , sekretar austrougarskog poslanstva, naveo Ota da vjeruje kako je prekid telegrafskih komunikacija posljedica sabotaže. Pošto se upravo vratio iz Kotora, rekao je izaslaniku kako je čuo da je ponuđena nagrada za informaciju koja će uputiti na krivce. Ubrzo je postalo očigledno da odgovorna strana

nije bila ni administracija austrougarske pošte i telegrafa, ni nekakva grupa srpskih odmetnika. Dok je Oto prepričavao Plamencu Kolombanijevu verziju onoga što se desilo, crnogorskom ministru spoljnih poslova uručen je tek prispjeli telegram austrougarskog ministarstva trgovine, kojim su ga na veoma grub način obavijestili da promet između dvaju zemalja neće biti moguć do daljeg. Plamenac se, razumljivo, razbijesnio i, psujući Ota, zahtijevao da Austrija smjesta riješi nastale probleme. To nije bio lak zadatak jer je i Otova komunikacija bila u prekidu. On nije mogao telegrafisati Beču ako ne ode u Kotor. Komedija zabune je nastavljena. Dok se Oto spremao da pošalje Kolombanija u Kotor s porukama Balhausplacu, sekretarov iznajmljeni automobil, jedinu vezu poslanstva sa spoljnim svijetom, oduzela je cetinjska policija. Plamenac se izvinio zbog toga, ali nije odmah intervenisao da se auto vrati. Umjesto toga, objasnio je da je policija samo uzvratila na oduzimanje crnogorskog automobila u Kotoru. Gubeći strpljenje, Oto je zahtijevao apsolutnu slobodu kretanja za sebe i svoje osoblje i prijetio da će zatvoriti poslanstvo u Crnoj Gori ako se situacija ne poboljša. Automobil je vraćen na raspolaganje poslanstvu, ali tek 28. jula. Uznemireni austrijski izaslanik organizovao je sopstvenu kurirsku vezu s Kotorom kako bi mogao telegrafisati Beču. Ali je za odlazak do tog lučkog grada i povratak iz njega trebalo mnogo vremena, a vrijeme je u postojećim okolnostima bilo dragocjeno. Oto je taj prekid normalnih komunikacija opravdano nazvao „pravom propašću”, ne samo za njega nego i za druge diplomate na Cetinju. On je molio Bertholda da učini sve što može da se te neprijatne mjere ukinu. (Austrija je oduzela i trista hiljada kruna koje su bile upućene crnogorskoj blagajni.)

U vrijeme kada je primio Otovu poruku punu jadikovki, Berthold je bio obaviješten da su veze između Beča i Cetinja ponovo uspostavljene. Na nesreću, to nije bilo tačno i poruke od ključne važnosti koje je upućivao Oto i koje su njemu upućivane i dalje su morale da putuju Kolombanijevim automobilom.

(Nastavlja se)

Članak u cetinjskom Vjesniku od 9. jula 1914. godine

Kralj Nikola Petrović Njegoš

Leopold Berhtold 1915. godine

Moj Bog

Pitajte popa

Dragan Veselinov

Cijena20€

drugo dopunjeno izdanje

U prodaji

Četvrtak, 26. decembar 2024. Oglasi

Poslovni broj: I.br. 1779/17 Javni izvršitelj Maja Ajković iz Nikšića, Ul. Novaka Ramova br.3, u pravnoj stvari izvršnog povjerioca Prva banka Crne Gore osnovana 1901.godine a.d. Podgorica, Bul. Svetog Petra Cetinjskog br.141, protiv izvršnog dužnika Roganović Dragomira iz Nikšića, Straševina bb, radi naplate novčanog potraživanja, vr.sp. 22.853,20 eura, dana 25.12.2024. godine, polazeći od rješenja o izvršenju I.br. 1779/17 od 07.07.2017.god, koje je donijeto na osnovu izvršne isprave- ugovora o hipoteci ovjerenog kod Osnovnog suda u Nikšiću pod brojem Ov.br. 14835/06 od 19.12.2006. godine, a shodno članu 169 ZIO-a, donio je ZAKLJUČAK O PRODAJI

I Određuje se dvadeset šesta prodaja nepokretnosti izvršnog dužnika usmenim javnim nadmetanjem, koja je upisana u LN broj 1109 KO Straševina, PJ Nikšić, i to: katastarska parcela broj 1334, broj zgrade 2, po načinu korišćenja objekat u izgradnji, PD 0, površine 80 m2, u obimu prava svojine izvršnog dužnika 1/1.

II Ročište za dvadeset šestu prodaju navedene nepokretnosti održaće se dana 22.01.2025.godine u 10.00 časova u prostorijama javnog izvršitelja koje se nalaze na adresi Ul. Novaka Ramova br.3 u Nikšiću. Prodaja nepokretnosti iz stava jedan ovog zaključka izvršiće se putem usmenog javnog nadmetanja. Nepokretnost se može razgledati prema dogovoru sa javnim izvršiteljem. III Vrijednost nepokretnosti iz stava jedan ovog zaključka utvrđena je na iznos od 30.000,00 eura rješenjem poslovne oznake I.br. 1779/17 od 11.01.2019.godine. IV Na dvadeset šestoj prodaji usmenim javnim nadmetanjem nepokretnost se može prodati ispod 50% utvrđene vrijednosti, ali ne ispod visine potraživanja izvršnog povjerioca (član 173 stav 4 ZIO-a). Stranke se tokom cijelog postupka mogu sporazumjeti o prodaji neposrednom pogodbom i uslovima takve prodaje izjavom datom na zapisnik kod javnog izvršitelja pred kojim postupak izvršenja teče.

V Ponudioci su dužni, izuzimajući izvršnog povjerioca, kao eventualnog ponudioca, da prije početka nadmetanja, a najkasnije do dana prodaje, polože jemstvo na žiro račun javnog izvršitelja broj 530-23046-36 kod AD „NLB banka“ Podgorica, u iznosu od 10% utvrđene vrijednosti nepokretnosti, odnosno iznos od 3.000,00 eura. Ponudiocima čija ponuda ne bude prihvaćena vratiće se novac položen na ime jemstva odmah nakon zaključenja nadmetanja, osim drugom i trećem ponuđaču. VI Najbolji ponudilac-kupac je dužan da cijenu za koju je kupio nepokretnost položi u depozit kod javnog izvršitelja na žiro račun broj 530-23045-39 kod AD „NLB banka“ Podgorica u roku od 8 dana od dana prodaje, a ako kupac u tom roku ne položi cijenu javni izvršitelj će proglasiti da je prodaja nepokretnosti tom ponuđaču bez pravnog dejstva i pozvati drugog po redu ponuđača da kupi nepokretnosti, pa ako ni taj ponuđač ne položi cijenu koju je ponudio u određenom roku, javni izvršitelj će primijeniti ista pravila i na trećeg ponuđača. U slučaju da ponuđači ne uplate prodajnu cijenu u roku javni izvršitelj će iz položenog jemstva izmiriti troškove nove prodaje i nadoknaditi eventualnu razliku između postignute cijene na ranijoj i novoj prodaji. VII Ako je kupac izvršni povjerilac čije potraživanje ne dostiže iznos postignute cijene na javnom nadmetanju i ako bi se, s obzirom na njegov red prvenstva, mogao namiriti iz cijene, dužan je da na ime cijene položi razliku između potraživanja i postignute cijene. VIII Zaključak o prodaji biće objavljen u medijima o trošku predlagača. Stranka može o svom trošku o sadržini istog obavijestiti lica koja se bave posredovanjem u prodaji nepokretnosti. IX U evidenciji Uprave za nekretnine PJ Nikšić na nepokretnosti iz stava jedan ovog zaključka postoji podatak o Hipoteci u korist izvršnog povjerioca, iznos duga 20.000 EUR, na osnovu isprave OV. br.14835/06 od 19.12.06. godine, podatak o zabrani otuđenja i opterećenja bez saglasnosti izvršnog povjerioca na osnovu isprave OV. br.14835/06 od 19.12.06. godine, te zabilježba postupka – upis zabilježbe obavještenja o dospjelosti duga za naplatu hipotekarnog povjerioca – obavještenje br.2423 od 30.10.2008, i upis zabilježbe obavještenja o prodaji nepokretnosti radi namirenja novčanog potraživanja- obavještenje br.167. Dana 25.12.2024. godine.

JAVNI IZVRŠITELJ Maja Ajković

Na osnovu člana 30 Zakona o državnoj imovini ( „Sl.list CG“, br. 21/09 i 40/11), člana 5, 24 25 Uredbe o prodaji i davanja u zakup stvari u državnoj imovini ( „Sl.list CG“, br 44/10), odluke direktorice ZU Dom zdravlja Tivat br. : 5-427/24-793 od 23.10.2024. godine i saglasnosti Ministarstva zdravlja Crne Gore br. 4-427/242143/4 od 30.09.2024. godine zaključka Vlade Crne Gore br: 10-427/24-5160/2 od 26.09.2024. godine, ZU Dom zdravlja Tivat, dana 26.12.2024. godine, objavljuje

JAVNI POZIV NA UČEŠĆE NA JAVNOM NADMETANJU ZA PRODAJU POKRETNE STVARI KOJA SE NALAZI U SVOJINI ZU DOM ZDRAVLJA TIVAT

I Predmet prodaje Predmet prodaje je RTG aparat marke „Rad speed MF“, proizvoča „Shimadzu“ Japan, fabrički broj: 2681X00003000040, napon 12 V, snage 100VA, frekvencije 50/60 Hz, godina proizvodnje 2008.

II Vrijednost predmeta Vrijednost predmeta prodaje je 7.322, 92 eura (sedam hiljada tri stotine dvadeset dva eura i 92/100).

III Pravo učešća na javnom pozivu i uslovi za učešće

Pravo učešća imaju sva domaća i strana fizička i pravna lica koja dostave sledeće dokaze: Za fizička lica : ime i prezime, adresa stanovanja i ovjerena kopija lične karte

Za pravna lica : naziv, sjedište i ovjerenu kopiju o registraciji iz Centralnog registra privrednih subjekata. Pored opštih uslova, zainteresovana lica su dužna da dostave i dokaz o uplaćenom depozitu u iznosu od 5 % od ukupne vrijednosti predmeta, i to 366,14 eura ( tri stotine šesdeset šest eura i 14/100).

Depozit uplatiti na žiro račun ZU Dom zdravlja Tivat broj 530-5130-46 kod NLB banke, sa naznakom – depozit za učešće na javnom nadmetanju.

IV Način i rok dostavljanja ponude

Ponude dostavljati neposredno ili putem pošte u zatvorenoj koverti sa naznakom „Za učešće na javnom pozivu za prodaju pokretne stvari – RTG aparat “ na adresu ZU Dom zdravlja Tivat, Istarska br. 8, Tivat Rok za podnošenje prijava odnosno ponuda je 15 dana od dana objavljivanja poziva, zaključno sa 10.01.2025. godine do 10 sati. Otvaranje pristiglih ponuda izvršiće Komisija dana 08.11.2024. sa početkom u 12 sati u Sali za sastanke ZU Dom zdravlja Tivat uz prisustvo zainteresovanih ponuđača. Ukoliko bude više zainteresovanih ponuda, javno nadmetanje će se izvršiti nakon otvaranja ponuda.

Neblagovremene i nepotpune ponude se neće vrednovati.

Razgledanje predmeta prodaje omogućiće se svim zainteresovanim licima svakog radnog dana dok traje javni poziv u periodu od 13h – 14h u prostoriji gdje se nalazi predmet prodaje.

V Uslovi javnog nadmetanja

Smatraće se da su ispunjeni uslovi za održavanje javnog nadmetanja, ako u naznačeno vrijeme pristupi makar jedan učesnik, a koji ponudi iznos početne cijene za predmet prodaje.

Učesnik koji ponudi najveću cijenu proglašava se kupcem, a njegova ponuda smatraće se prihvaćenom ponudom za kupovinu imovine iz tačke 1 ovog Javnog poziva.

Postupak javnog nadmetanja se završava ako nijedan od učesnika ni na treći poziv ne ponudi veću cijenu od do tada ponuđene najveće cijene.

U tom slučaju kupcem se proglašava učesnik koji je prvi ponudio najveću postignutu cijenu.

Ponuda ispod procijenjene cijene neće se razmatrati.

Najpovoljnijim se smatra onaj ponuđač koji ponudi najveću cijenu u odnosu na navedenu vrijednost predmeta. VI Ostali uslovi javnog nadmetanja Odluku o izboru najpovoljnijeg ponuđača donosi Komisija u roku od 5 dana od dana otvaranja ponuda i završetka postupka javnog nadmetanja.

Kupac je dužan da zaključi Ugovor o prodaji, u roku od 7 (sedam) dana od dana prijema Odluke o izboru najpovoljnijeg ponuđača.

Kupoprodajna cijena se plaća najkasnije u roku od 7 (sedam) dana od dana zaključena Ugovora o prodaji, nakon čega će kupac preuzeti predmet prodaje. Ukoliko kupac ne zaključi ugovor o kupoprodaji u predviđenom roku, gubi pravo na povraćaj depozita, a prodavac ima pravo da zaključi ugovor o kupoprodaji predmetne imovine sa drugim ponuđačem javnog nadmetanja koji je ponudio drugu najveću cijenu.

Pravo na povraćaj depozita gubi potencijalni kupac koji podnese prijavu, a ne učestvuje u javnom nadmetanju. Uplaćeni depozit će se vratiti ostalim učesnicima u roku od 7 (sedam) dana od dana javnog nadmetanja, a depozit izabranog ponuđača se zadržava i uračunava u kupoprodajnu cijenu.

Troškovi prenosa imovine (porez, takse i ostalo) padaju u cjelosti na kupca.

Pravna pouka: Protiv ovog zaključka nije dozvoljen prigovor.

Na osnovu člana 30 Zakona o državnoj imovini ( „Sl.list CG“, br. 21/09 i 40/11), člana 5, 24 i 25 Uredbe o prodaji i davanja u zakup stvari u državnoj imovini ( „Sl.list CG“, br 44/10), odluke direktorice ZU Dom zdravlja Tivat br. : 5-427/24-697/1 od 10.09.2024. godine i saglasnosti Ministarstva zdravlja Crne Gore br. 1-427/24-137/4 od 08.02.2024. godine, ZU Dom zdravlja Tivat, dana 26.12.2024. godine, objavljuje

JAVNI POZIV NA UČEŠĆE NA JAVNOM NADMETANJU ZA PRODAJU POKRETNE STVARI KOJA SE NALAZI U SVOJINI ZU DOM ZDRAVLJA TIVAT

I Predmet prodaje

Predmet prodaje je je elektro agregat marke „Rade Končar“ tip:4S225M55-4-LC,F, fabrički broj : 379742-134920, snage 55kVa, broj obrtaja 1500 o/min, godina proizvodnje 1979.

II Vrijednost predmeta Vrijednost predmeta prodaje je 1.943,87 eura ( hiljadu devet stotina četrdeset tri eura i 87/100). III Pravo učešća na javnom pozivu i uslovi za učešće Pravo učešća imaju sva domaća i strana fizička i pravna lica koja dostave sledeće dokaze: Za fizička lica : ime i prezime, adresa stanovanja i ovjerena kopija lične karte Za pravna lica : naziv, sjedište i ovjerenu kopiju o registraciji iz Centralnog registra privrednih subjekata. Pored opštih uslova, zainteresovana lica su dužna da dostave i dokaz o uplaćenom depozitu u iznosu od 5 % od ukupne vrijednosti predmeta, i to 97,19 eura ( devedeset sedam eura i 19/100). Depozit uplatiti na žiro račun ZU Dom zdravlja Tivat broj 530-5130-46 kod NLB banke, sa naznakom – depozit za učešće na javnom nadmetanju. IV Način rok dostavljanja ponude Ponude dostavljati neposredno ili putem pošte u zatvorenoj koverti sa naznakom „Za učešće na javnom pozivu za prodaju pokretne stvari – električni agregat“ na adresu ZU Dom zdravlja Tivat, Istarska br. 8, Tivat Rok za podnošenje prijava odnosno ponuda je 15 dana od dana objavljivanja poziva, zaključno sa 10.01.2025. godine do 12 sati. Otvaranje pristiglih ponuda izvršiće Komisija dana 08.11.2024. sa početkom u 12 sati u Sali za sastanke ZU Dom zdravlja Tivat uz prisustvo zainteresovanih ponuđača. Ukoliko bude više zainteresovanih ponuda, javno nadmetanje će se izvršiti nakon otvaranja ponuda. Neblagovremene i nepotpune ponude se neće vrednovati. Razgledanje predmeta prodaje omogućiće se svim zainteresovanim licima svakog radnog dana dok traje javni poziv u periodu od 13h – 14h u prostoriji gdje se nalazi predmet prodaje. V Uslovi javnog nadmetanja Smatraće se da su ispunjeni uslovi za održavanje javnog nadmetanja, ako u naznačeno vrijeme pristupi makar jedan učesnik, a koji ponudi iznos početne cijene za predmet prodaje. Učesnik koji ponudi najveću cijenu proglašava se kupcem, a njegova ponuda smatraće se prihvaćenom ponudom za kupovinu imovine iz tačke 1 ovog Javnog poziva. Postupak javnog nadmetanja se završava ako nijedan od učesnika ni na treći poziv ne ponudi veću cijenu od do tada ponuđene najveće cijene. U tom slučaju kupcem se proglašava učesnik koji je prvi ponudio najveću postignutu cijenu. Ponuda ispod procijenjene cijene neće se razmatrati. Najpovoljnijim se smatra onaj ponuđač koji ponudi najveću cijenu u odnosu na navedenu vrijednost predmeta. VI Ostali uslovi javnog nadmetanja Odluku o izboru najpovoljnijeg ponuđača donosi Komisija u roku od 5 dana od dana otvaranja ponuda završetka postupka javnog nadmetanja. Kupac je dužan da zaključi Ugovor o prodaji, u roku od 7 (sedam) dana od dana prijema Odluke o izboru najpovoljnijeg ponuđača. Kupoprodajna cijena se plaća najkasnije u roku od 7 (sedam) dana od dana zaključena Ugovora o prodaji, nakon čega će kupac preuzeti predmet prodaje. Ukoliko kupac ne zaključi ugovor o kupoprodaji u predviđenom roku, gubi pravo na povraćaj depozita, a prodavac ima pravo da zaključi ugovor o kupoprodaji predmetne imovine sa drugim ponuđačem javnog nadmetanja koji je ponudio drugu najveću cijenu. Pravo na povraćaj depozita gubi potencijalni kupac koji podnese prijavu, a ne učestvuje u javnom nadmetanju. Uplaćeni depozit će se vratiti ostalim učesnicima u roku od 7 (sedam) dana od dana javnog nadmetanja, a depozit izabranog ponuđača se zadržava i uračunava u kupoprodajnu cijenu. Troškovi prenosa imovine (porez, takse i ostalo) padaju u cjelosti na kupca.

Kontakt telefoni:

032/671-242

069/727-374

Kontakt telefoni: 032/671-242 069/727-374

Četvrtak, 26. decembar 2024. Oglasi

Spisak dobitnika prvog kola

EKO Vozi i Osvoji

Na svim EKO benzinskim stanicama u Crnoj Gori, aktuelna je nagradna igra koja traje od 18.12.2024. do 12.02.2025.godine. Ukupno ima 92 nagrade, od kojih je glavna nagrada automobil MINI COOPER C. Izvlačenje prvog kola nagradne igre “EKO Vozi i Osvoji” održano je 25.12.2024. u prostorijama Jugopetrola AD. Dobitnici sedmičnih nagrada prvog kola su:

•Putovanje za dvoje po izboru u Evropi

9001000000218124

Nađa Pravilović

•Vaučeri za kupovinu na EKO benzinskim stanicama, vrijednost 50 EUR

9001000000237563 Goran Miladinović

9001000000224141 Željko Tomašević

9001000000238723 Milorad Nikolić

9001000000241847 Vuko Šljivančanin

9001000000195122 Asmir Musić

9001000000241603 Žarko Obradović

9001000000234311

9001000000207667 Luka Savić

Danijela Radulović

9001000000226436 Jelena Bajčetić

9001000000238732 Dragiša Petričić

9001000000219201 Doroteja Milanović

9001000000222298 Slađana Karadžić

Poslovni broj: Ivm 4735/24 Javni izvršitelj Ana Nikić Petričević iz Bara, ul. Rista Lekića I-26, u pravnoj stvari izvršnog povjerioca AD “CRNOGORSKA KOMERCIJALNA BANKA” PODGORICA, BULEVAR REVOLUCIJE 17, Podgorica, PIB: 02239108, protiv izvršnog dužnika VUČETIĆ ANTO, STARI BAR BB.,ČELUGA, Bar, radi naplate novčanog potraživanja, vr.sp. 417,70 eura, dana 2.12.2024. godine, JAVNO OBJAVLJUJE

Da se izvršni dužnik VUČETIĆ ANTO iz Bara u roku od 3 dana obrati ovom javnom izvršitelju kako bi se istom uručilo rješenje o izvršenju Ivm.br. 4735/24 od 24.10.2024. godine rješenje o troškovima od 25.12.2024. godine. Ukoliko se izvršni dužnik ne javi ovom izvršitelju u ostavljenom roku, smatraće se da je ovim objavljivanjem izvršeno uredno dostavljanje gore navedenog pismena, te će isti snositi negativne posljedice koje mogu nastati.

Dostavljanje se smatra izvršenim nakon isteka roka od osam dana od dana isticanja pismena na oglasnoj tabli suda, ukoliko je prethodno izvršeno objavljivanje u dnevnom štampanom mediju, shodno čl. 5 Zakona o izmjenama i dopunama ZIO-a, a u vezi sa čl. 45 ZIO. JAVNI IZVRŠITELJ Ana Nikić Petričević, s.r

KUPUJEM manji stan/ garsonjeru, visoko prizemlje / 1 sprat preko Morače ili u blizini, do 50.000 eura keš Tel. 069/474-861

Dana 25. decembra 2024. preminuo je u 76. godini naš voljeni

DRAGUTIN-ŠOLE Mitrov ŠOĆ

Saučešće primamo u gradskoj kapeli na Cetinju, 26. decembra od 12 do 15 časova i 27. decembra od 11 do 14 časova, kada će se obaviti sahrana na Novom groblju na Cetinju.

OŽALOŠĆENA PORODICA:

supruga ISMETA, ćerke MILENA, MILICA i ANA, sestra SLAVKA, braća od strica MILADIN i RADOVAN, brat od tetke VASO, snahe ZORICA i BISERKA, unučad FILLIPO i MILA, sestrične, sinovac, sinovične i ostala rodbina ŠOĆ

26. decembar 2024.

Dana 24. decembra 2024. u 87. godini preminula je naša draga

BOJANA Spasoja BANDOVIĆ rođena MARKOVIĆ

Pokojnica će biti izložena u kapeli u Straševini 27. decembra, primanje saučešća od 11 do 14 časova, kada će se obaviti sahrana u 14 časova na mjesnom groblju u Straševini. Cvijeće se ne prilaže.

OŽALOŠĆENI: sinovi NEBOJŠA i BOŽIDAR, unučad ANĐELO i KRISTIJAN, brat JOVAN, sestra VIDOSAVA, snahe RADMILA, PETRUŠA, ZORKA i BRANKA, bratanići, bratanične, sestrići, sestrične, đeverići, đeverične i ostala rodbina BANDOVIĆ i MARKOVIĆ

Obavještavamo da je naš voljeni

preminuo u nedjelju, 22. decembra u 64. godini. Sahrana je obavljena u prisustvu uže porodice na Cetinju, 24. decembra 2024. godine.

OŽALOŠĆENI: brat DARKO, sestre VESNA i NELA sa svojim porodicama i ostala rodbina

Posljednji pozdrav DESI DRAGOJEVIĆ rođ. JANKOVIĆ

Draga tetka, počivaj u miru.

MARINA i IRENA

Posljednji pozdrav voljenoj tetki

DESANKI DRAGOJEVIĆ

Dana 27. decembra navršava se 40 dana bola i tuge od kada nas je napustio naš dragi brat i ujak

BORISLAV BATO MATKOVIĆ

Čovjek blistavog duha i riječi. Naš ponos. Bićeš zauvijek sa nama, u našim sjećanjima, naš dragi, lijepi brate i ujače

Tvoje: sestra LJILJA i sestričina DIJANA

MILAN, NADA, MILENA i ANA 1287

1285

Danas 26. decembra je četrdeset dana kad nas je napustila naša voljena

BILJANA Miroljuba ŠOŠKIĆ

Dobra naša i plemenita sestro, tetka i baba Biljo, boli nas tvoj odlazak i svaki dan nam sve više nedostaješ. Hvala ti za neizmjernu ljubav, pažnju i požrtvovanost koju si nam čitav život pružala. Neka počiva u miru tvoja dobra i mila duša, tamo gdje nema bola i patnje.

Mi, tvoji najmiliji, ćemo te i dalje voljeti i čuvati uspomene na život sa tobom.

TVOJA PORODICA

Deset je godina od kad si nas napustio, brate

MIRKO KALUĐEROVIĆ

Sve ove godine bol je bila ista, rane nisu zarasle, ali ostaju sjećanja na sve lijepo što smo prošli zajedno i tako ćeš živjeti vječno sa nama! Nedostaješ dobra dušo... Počivaj u miru, brate naš.

NIKOLA V., BOŽO, NIKOLA M., ANDRIJA, FILIP i ILIJA

26. 12. 2016 – 26. 12. 2024.

MIRJANA POPOVIĆ-MURATOVIĆ Počivaj u miru, voljena majko.

Tvoj sin SAŠA MURATOVIĆ

Prošlo je dvije godine od kada nijesi sa nama

GAVRILO JOVIĆEVIĆ

Tvoja ljubav, toplina i uspomene koje si nam ostavio, ostaju vječno u našim srcima. Nedostaješ svakim danom, a tvoje mjesto u našim životima niko ne može zamijeniti.

Tvoji: NADA, LUKA i JOVANA

10 godina je od smrti našeg voljenog sina, brata, unuka i ujaka

Prolaze godine jedna za drugom nijedna ne nosi olakšanje, već postaje tihi svjedok bola, tuge i praznine koja je ostala tvojim preranim odlaskom. Uspomene na tvoj osmijeh, ljepotu i dobrotu daju nam snagu da te čuvamo u naša srca đe zaborav nikada ne zalazi.

Godina dana je od smrti moje voljene tetke

VIODOSAVE ZEKE MIHAILOV рođene VUKOTIĆ

Voljena tetka, Otišla si mi tiho i iznenada, bol i tuga za tobom ne mjere se riječima, ni vremenom već prazninom koja je ostala tvojim odlaskom. Tvoja plemenita duša, neizmjerna dobrota zaslužuju vječnu ljubav i poštovanje.

Počivaj mi u miru zagrljaja svog oca Andrije, majke Anđe i brata Mića

Tvoja sestrična ZORICA GARDAŠEVIĆ sa porodicom

MIRKA Đ. KALUĐEROVIĆA

TVOJI NAJMILIJI

Dnevni list

Elektronska pošta: desk@pobjeda.me

Direktor i glavni i odgovorni urednik:

NENAD ZEČEVIĆ

Zamjenica izvršnog

direktora:

MILENA GOLUBOVIĆ

Direktorica marketinga: ŽELJKA RADULOVIĆ

REDAKCIJSKI

KOLEGI JUM

Zamjenice glavnog i odgovornog urednika

RADMILA USKOKOVIĆ-IVANOVIĆ

MARI JA JOVIĆEVIĆ

Pomoćnici glavnog i odgovornog urednika

đURđICA ĆORIĆ politika

SRđAN POPOVIĆ ekonomija

JELENA MARtINOVIĆ

društvo

JOVAN NIKItOVIĆ

kultura

DRAGICA šAKOVIĆ crnom gorom

Urednici

ANA RAIČKOVIĆ

crna hronika

NIKOLA SEKULIĆ

hronika podgorice

JOVAN tERZIĆ arena

SLOBODAN ČUKIĆ feljton i arhiv

MARKO MILOšEVIĆ dizajn

DRAGAN MIJAtOVIĆ fotografija

LOGOtIP POBJEDE

Miloš Milošević i Nikola Latković (2019), inspiracija

Anton Lukateli (1944)

PORtAL POBJEDE

Urednik

BOJAN đURIšIĆ

Zamjenica urednika

ANA POPOVIĆ

OBJEKtIV

Urednica

MARIJA

IVANOVIĆ-NIKIČEVIĆ

tELEFON

020/409-520 redAkcijA

020/409-536 MArketiNg

020/202-455 ogLAsN o

Naziv osnivača: Društvo sa ograničenom odgovornošću za proizvodnju, promet i usluge, export-import „Nova Pobjeda“ - Podgorica

Adresa sjedišta medija: 19. decembar br. 5

PIB: 03022480

Vlasnička struktura

„Nove Pobjede“ - 100% udjela

„Media-Nea“ D.O.O. Podgorica

Vlasnička struktura

„Media-Nea“ - 99,99% udjela

First Financial Holdings sjedište „Media Nea“: Ul. 19. decembra br. 5, PiB „Media Nea“: 02842777

Vlasnička struktura „First Financial Holdings“ - 100%

udjela Petros Stathis

sjedište „First Financial Holdings“: Ul. Ulcinjska br. 3

PiB „First Financial Holdings“: 02628295

Više o vlasničkoj strukturi: pobjeda.me/p/impressum

Broj žiro računa „Universal capital Bank“: 560-822-77

Tiraž: 3.500

Obavještenje za zainteresovanu javnost

Na osnovu člana 24 Zakona o procjeni uticaja na životnu sredinu (“Sl. list CG”,br 75/18) Sekretarijat za urbanizam obavještava zainteresovanu javnost da je nosiocu projekta “One Crna Gora” d.o.o. iz Podgorice, Rimski trg br. 4., donijeto rješenje broj: 07-322/24-8470/2 od 19.12.2024. godine, kojim se daje saglasnost na Elaborat o procjeni uticaja fiksne radiokomunikacione stanice “Vranjska Gora” - Tuzi na životnu sredinu na dijelu katastarske parcele broj 3118/1 Ko Vranj, Opština Tuzi.

Uvid u predmetno rješenje i elaborat može se izvršiti na veb sajtu Opštine Tuzi. www.tuzi.org.me

U sprovedenom postupku procjene uticaja na životnu sredinu utvrđeno je da za Elaborat o procjni uticaja fiksne radiokomunikacione stanice

“Vranjska Gora” – Tuzi na životnu sredinu na dijelu katastarske parcele broj 3118/1 KO Vranj, Opština Tuzi, izrađen 21.11.2024. godine, urađen u skladu sa zakonom o procjeni uticaja na životnu sredinu sadrži definisane mjere za spriječavanje, smanjenje ili otklanjanje štetnih uticaja na životnu sredinu.

Protiv navedenog rješenja zainteresovana javnost može izjaviti žalbu

Glavnom administrator Opštine Tuzi, u roku od 15 dana od dana objavljivanja u sredstvima informisanja, a preko ovog organa.

Na osnovu člana 5, 31 i 35 Uredbe o prodaji i davanju u zakup stvari u državnoj svojini („Sl. list CG“ br. 44/10) Zaključka Vlade Crne Gore br.07-011/23-4715/2 od 25.oktobra 2023. godine, JU OŠ „Marko Miljanov“ iz Bijelog Polja, objavljuje JAVNI POZIV ZA PRIKUPLJANJE PONUDA ZA DAVANJE U ZAKUP DIJELA ŠKOLSKOG PROSTORA JU OŠ ,,MARKO MILJANOV” BIJELO POLJE

Predmet javnog poziva je davanje u zakup nepokretnosti (dijela školskog prostora):

• Fiskulturna sala sa pratećim prostorijama – površine 816,75 m2

Fiskulturna sala nalazi se na katastarskoj parceli broj 859/1, List nepokretnosti broj 3105 KO Bijelo Polje, izdaje se u zakup: -radnim danima od 18:30h, a u dane vikenda od 08:00 časova, sa minimalnom cijenom po satu od 20,00€ (početna cijena), u sportsko-rekreativne svrhe. Zakupnina će se plaćati mjesečno uplatom na žiro račun škole, po ugovorenoj cijeni do 10. u mjesecu. -Fiskulturna sala se izdaje u zakup na period 15.01.2025. do 31.12.2025. godine -Ponude se dostavljaju u zatvorenim kovertama neposredno na adresu JU OŠ „Marko Miljanov“, Bijelo Polje, ul.III Sandžačke bb, Bijelo Polje (kancelarija br.2), sa naznakom „Ne otvaraj prije javnog otvaranja ponuda“ u roku od 8 dana od dana objavljivanja javnog poziva, u periodu od 9-12h. Ponuda treba da sadrži:

1. Podatke o ponuđaču za fižička lica: ime prezime, adresu stanovanja, matični broj, odnosno broj lične karte ili pasoša, za pravna lica: naziv i sjedište, potvrda o registraciji iz Centralnog registra Privrednog suda za domaća, odnosno dokaz o registraciji nadležnog organa matične države stranog ponuđača za strana lica ili potvrdu o upisu u registar sportskih organizacija ili sličnu odgovarajuću potvrdu.

2. Finansijski dio ponude sa iskazanom cijenom zakupnine po jednom satu korišćenja u eurima, koja ne može biti manja od minimalno predviđene cijene zakupa. Ponuđač u finansijskom dijelu mora navesti precizne dane i satnicu za koje dostavlja ponudu.

3. Dokaz o izvršenoj uplati depozita u visini od 100,00€ Ponude koje su primljene nakon isteka roka utvrđenog u Javnom pozivu, ponude koje ne sadrže iznos zakupnine ili sadrže iznos zakupnine koji je niži od početnog, kao i ponude ponuđača koji nijesu uplatili depozite, smatraju se nevažećim i neće se razmatrati. Učesnici Javnog poziva su dužni da uplate depozit u iznosu od 100,00 € za predmet Javnog poziva, na žiro račun JU OŠ ,,Marko Miljanov” kod CKB banke, br.510101304-29, sa preciznom naznakom “Učešće na javni poziv br. 02-633/24-1342” da dokaz o uplaćenom depozitu podnese zajedno sa ponudom u zatvorenoj koverti. Troškove prenosa depozita snosi ponuđač. Ukoliko je ponuda nevažeća ili nije prihvaćena depozit sa vraća ponuđaču u roku od sedam dana od isteka roka za utvrđivanje rang liste. Ponuđaču čija je ponuda prihvaćena uplaćeni depozit se uračunava u zakupninu. Ukoliko ponuđač čija je ponuda prihvaćena ne potpiše ugovor u utvrđenom roku ili ne izvrši uplatu ponuđenog iznosa zakupnine u ugovorenom roku, gubi pravo na povraćaj depozita. Ponude će se otvarati 09.01.2025. godine sa početkom u 10,00 časova u prostorijama škole, o čemu se ovim putem obavještavaju ponuđači, te im se drugo obavještenje neće slati. Otvaranju ponuda mogu prisustvovati ovlašćeni predstavnici ponuđača. Neblagovremene, nepotpune, nejasne ponude u nezapečaćenim kovertama neće se uzimati u razmatranje. Odluku o izboru ponuđača biće donijeta najkasnije 15 dana od dana otvaranja ponude. Troškove objavljivanja javnog poziva snosi Zakupodavac.

Kontak telefon: 050-486-582; 050-486-583.

Zapisnik

IZVLAČENJE NAGRADA U NAGRADNOJ IGRI

ASAM novembar 2024

Podgorica, 12.12.2024. u 15h, Cosmetics market u ulici Ilije Plamenca

bb na Zabjelu - mjesto izvlačenja nagrada u okviru nagradne igre ASAM novembar 2024 za koju je izdata saglasnost br. 01-424/24-2280/2 dana 22.10.2024. godine. Način izvlačenja: Slučajnim odabirom iz kutije predvidjene za račune.

Dobitnici nagrada: 3 x Masažni pištolj Xiaomi Mi Massage Gun: 1.Ljubica Vulović, Igalo 2.Ajla Tiganj, Bar

3.Jamina Krstajić, Podgorica

Komisija:

MIRA VUČINIĆ

DANIĆA KRIVOKAPIĆ

TIJANA TERZIĆ

Javni Izvršitelj Dejan Čogurić

Ul.Slobode,Bijelo Polje

Iv.br.1999/2024 Javni izvršitelj Čogurić Dejan iz Bijelog Polja,ul.Slobode br.10,u predmetu izvršenja izvršnog povjerioca MFI”MonteCredit”DOO Podgorica, ul.Svetozara Markovića 28, protiv izvršnih dužnika Jasmina Mandić I Esad Kolić oboje iz Bijelog Polja a radi namirenja novčanog potraživanja izvršnog povjerioca VS 8.149,92 eura,u smislu čl.45 ZIO-a,donio je dana 25.12.2024.godine, ODLUKU O DOSTAVLJANJU JAVNIM OBJAVLJIVANJEM

Izvršnom dužniku Esadu Koliću sa poslednjom poznatom adresom Babića Brijeg bb,Bijelo Polje vrši se dostavljanje pismena:Rješenja o izvršenju Iv.br. 1999/2024 od 28.11.2024. godine sa prilozima I Rješenja o troškovima izvršnog postupka Iv.br.1999/2024 od 25.12.2024.godine. Izvršni dužnik Esad Kolić može se obratiti Javnom Izvršitelju Dejanu Čoguriću na adresi ul.Slobode br.10 u Bijelom Polju to u roku od 3 dana od dana objavljivanja oglasa radi podizanja pismena.Ukoliko izvršni dužnik u ostavljenom roku ne preuzme pismena,ista će se istaći na oglasnoj tabli nadležnog suda. Upozorava se izvršni dužnik da se ovakav način dostave smatra urednim, a dostavljanje se smatra izvršenim nakon isteka roka od osam dana od dana isticanja pismena na oglasnoj tabli suda ,nakon što je prethodno izvršeno objavljivanje u dnevnom štampanom mediju. U Bijelom Polju,dana 25.12.2024.godine JAVNI IZVRŠITELJ

Održivost i ekološka infrastruktura u fokusu

U Jugopetrolu, održivost nije samo cilj - to je naše putovanje. Do kraja 2024. godine, ponosno ćemo imati mrežu od sedam brzih punjača, svaki kapaciteta 50 kW, dizajniranih za napajanje svih vrsta električnih vozila.

Ovi punjači već mijenjaju način putovanja na našim stanicama u Podgorici, Bijelom Polju i Tivtu. Uskoro će električnu energiju obezbjeđivati i na našim stanicama u Žabljaku i Herceg Novom.

Gradimo infrastrukturu budućnosti, čineći ekološki prihvatljiva putovanja dostupnim, besprekornim i spremnim za izazove na putu. Budućnost je električna, a mi smo tu da je napajamo.

Jugopetrol AD, EKO maloprodajna mreža

Nagradna igra Kupon po kupon Pobjeda vas

Nagradna igra „Kupon po kupon. Pobjeda vas VOLI“

Poznata imena preostalih

20 dobitnika

Poklanjamo

200 ¤ 40 x

Poznata su imena i preostalih 20 dobitnika nagradne igre „Kupon po kupon. Pobjeda vas VOLI“, nakon što ih je predstavnica Volija, Vida Kovač, juče izvukla iz brojnih koverata koje su nam pristigle.

U ovoj nagradnoj igri, Voli je obradovao naše čitaoce sa ukupno 40 vaučera, vrijednosti od po 200 eura, za potrošnju u objektima ovih trgovinskih lanca, a od danas je poznato ko su i preostalih 20 dobitnika.

Dobitnici 20 vaučera po 200 eura su:

Maksi Kralj Danilovgrad

Mirko Šabanović Nikšić

Anđela Marković Podgorica

Zlata Matković Podgorica

Anica Vojinović Pljevlja

Jovanka Pavlović Bar

Aleksandra Krstevski Podgorica

Sanja Stojanović Podgorica

Zorica Kokić Kotor

Novo Krunić Podgorica

Aleksa Đurović Podgorica

Kristina Marić Podgorica

Zoran Vuković Podgorica

Branka Nikolić Nikšić

Radmila Bogdanović Kotor

Mirjana Radinović Podgorica

Darko Radonjić Podgorica

Slobodan Marinović Podgorica

Darinka Raičević Podgorica

Đon Dušević Podgorica

Dodjela vaučera ovim dobitnicima, u vrijednosti od po 200 eura, biće danas.

Kovač je, kao i predstavnici Pobjede, čestitala dobitnicima - jer ih čekaju vrijedni vaučeri za potrošnju u trgovinskom lancu Voli.

Čestitamo dobitnicima, i nastavite da pratite nagradne igre Pobjede, i u 2025. godini!

Vida Kovač

26. decembar 2024. • broj 454.

Četvrtak,

POBUNE UMA

Naredni broj izlazi 16. januara

Želja

Došlo

je i to doba godine, kada sumiramo utiske o svemu što se dogodilo iz različitih uglova. Svi filmofili imaju svoje favorite i specifične filtere kroz koje provlače filmove ne bi li istakli one koji su, prema njihovom mišljenju, obilježili godinu. Za mene su to „Dahomy“ („Dahomej“) Mati Diop, „Misericordia“ („Milosrđe“) Alena Girodija i „Caught by the Tides“ („Nošeni plimom“) kineskog režisera Đi Žangkea.

Tri filma koja su, prema mom mišljenju, obilježila 2024, pokreću veoma važne teme ili određene nanovo aktuelizuju. Interesantna je, recimo, premisa iz koje nastaje „Dahomej“. Mati Diop u čistom dokumentarističkom izrazu prati 26 predmeta koje iz Pariza šalju u današnju Republiku Benin, odnosno nekadašnje Kraljevstvo Dahomej. Kolonizacija, kao vrlo važna tema za sve afričke zemlje, posljednjih godina često je i jedan od centralnih motiva savremene kinematografije. Mnogi filmski autori neraskidivo su vezani za nju, ili s ovom temom i te kako koketiraju. U filmu Mati Diop, mlada intelektualka iznosi važno stanovište. Parafraziram, mladi ljudi nacionalnu istoriju današnjeg Benina a ondašnjeg Kraljevstva Dahomej - uče na francuskom jeziku iz pera francuskih istoričara, te da je u konačnici povratak 26 od približno 6.000 otuđenih predmeta ništa drugo do uvreda. Valjalo bi misliti o tome i u kontekstu koji nije striktno vezan samo za Afriku i njene zemlje, jer primjenljivo je ovo stanovište i za mnoga druga područja, između ostalih, i naše, đe se stalno prekrajaju istorije.

Sa druge strane, baveći se intrigama i ubistvom na perifieriji Francuske, Girodi je napravio remek djelo koje neodoljivo podsjeća na opus Klod Šabrola, posebno na „Le Boucher“ (1970). Njegov film „Misericordia“ praznik je za filmofile. U vrlo prepoznatljivom maniru, francuski režiser dekonstruisao je žanr trilera, te tako transformisao svoj film u crnu komediju istančanog humora koji je prijeko potreban filmskoj umjetnosti. Na koncu, Žangkeov „Caught by the Tides“ znatno je uzdigao filmsku 2024. godinu donoseći sasvim poseban nivo filmskog iskustva. Jer, za ovaj film ne možemo reći

Piše:

Sead ŠABOTIĆ

I krajem ove godine nameće se pitanje đe smo na evropskoj mapi. Uspjeh jedne nacionalne kinematogra je ne može se mjeriti samo indeksom prolaznosti na festivalima, ma koliko bili relevantni u svjetskim i regionalnim okvirima

da je isključivo cjelovečernji igrani, ali ni da je, sa druge strane, dokumentarac.

U „Caught by the Tides“ Žangke lomi realnost u paramparčad i iznova je gradi stvarajući novu filmsku stvarnost koju je snimao punih 20 godina različitim tehnološkim, estetskim i dramaturškim pristupima. Ovaj film inovativan je u svakom smislu te riječi zato što propituje granice filmske estetike kroz priču o ljubavnom odnosu dvoje ljudi od mladosti do poznih godina.

Na koncu, što bismo mogli da naučimo od ovih i ovakvih filmova? Ili, drugim riječima, đe su nama ovakva filmska ostvarenja?

I ove godine, kada se sve sabere, nameće se pitanje đe je crnogorsko filmsko stvaralaštvo na evropskoj mapi. Uspjeh jedne nacionalne kinematografije ne može se mjeriti samo indeksom prolaznosti na filmskim festivalima, ma koliko bili relevantni u svjetskim i regionalnim okvirima. Nacionalne kinematografije čine autori koji se bave važnim temama. Uporedimo, primjera radi, nacionalne kinematografije Crne Gore i Islanda: dvije zemlje koje su relativno male, sličnog broja stanovnika i sa vrlo interesantnom istorijom i uopšte kulturno-istorijskim nasljeđem. Kada pogledamo film Grimura Hakonarsona ili Fridrika Fridriksona osjećamo prepoznatljivi duh Islanda, osjetimo i narativni oblik koji je i te kako autentičan, ali i vrlo univerzalan. A kada pogledate crnogorski film, uključujući i radove autora ovog teksta, nijesam siguran da ćete ih povezati sa Crnom Gorom ili, ako i hoćete, to se neće dogoditi u tom smislu u kojem pomenute autore i njihova ostvarenja povezujemo s Islandom.

Da se razumijemo, nije islandski film primjer globalno dominantne kinematografije. Ipak, jeste zanimljiv model uz čiju je pomoć postavljen temelj nacionalne kinematografije male zemlje koja je za vrlo kratko vrijeme postala konkurentna, čiji su nacionalni fonodovi povezani sa regionom i Evropom i čiji filmovi imaju prolaz na svjetskim festivalima.

Ne moramo ni da idemo toliko daleko; možemo sopstvenu kinematografiju uporediti sa hrvatskom ili kosovskom. Iako u naizgled znatno lošijoj poziciji, Kosovo je za vrlo kratko vrijeme razvilo interesantnu nacionalnu kinematografiju. Za svega nekoliko godina, između ostalog, imalo je nekoliko predstavanika u Kanu.

U čemu je problem sa nama, nijesam potpuno siguran, ali ubijeđen sam da prostora za popravku i te kako ima, te da se baš i ne možemo pohvaliti zdravim odnosom prema nacionalnoj kinematografiji i kulturi. Ostaje želja da se 2025. stvari mijenjaju nabolje. A ima li volje za promjenom – ostaje da vidimo.

Gospodar Toranaga ( Hirojuki Sanada) mogao bi da savije i vjetar snagom sopstvene volje - tako barem misli i govori Jabušige (Tadanobu Asano) gledajući u smrznuto more njegovih očiju u finalu serije „Shogun“. A sve što o svijetu – prohujalom, sadašnjem, budućem – treba da znamo, staje u tu scenu i taj razgovor na proplanku, prije nego što će izdajnik Jabušige, na Toronagin zahtjev, katanom rascvjetati sopstveni stomak. Za ključni utisak da je njegov i naš šogun zaista pomno izučio vjetar... I da je „Shogun“ –MVP. Najvredniji igrač i apsolutni gospodar najboljih serija godine.

Na našu veliku radost, uz „Shogun“, 2024. iznjedrila je još mnogo vrijednih igrača. Bilo da su odigrali partiju apsolutno savršeno kao Toranaga, ili pak isporučili priče kojima se i mogu zamjeriti određene greške u koracima – iz mjeseca u mjesec savijali su vjetar, vrtjeli publiku i mijenjali pravila igre moderne umjetnosti.

Ako krenemo od svog dvorišta, apsolutni MVP je Gojko Berkuljan sa „Planetom 7693“. Familija je početak i kraj svega, a u svoj predivni porodični film sa saj-faj elementima i omažima ličnim naučno-fantastičnim fascinacijama - crnogorski režiser uspio je da utka priču o jednoj od njih koja jednako funkcioniše i na lokalnom i na univerzalnom nivou. Volio SF ili ne, bio klinac ili odrasla osoba, pratio rad crnogorskih režisera ili ga zaobilazio u širokom luku – teško je pronaći ijednog gledaoca koji je na emocije i teme „Planete 7693“ mogao ostati potpuno ravnodušan.

Najveći filmski trijumf regiona koji je, pak, premostio i granice s obje strane Atlantika, mogao je biti dijelom i crnogorski. No, neke mudre glave iz Crne Gore odbile su da kofinansiraju kratki film „Čovjek koji nije mogao šutjeti“ hrvatskog režisera Nebojše Slijepčevića. I da nije nagrađena Zlatnom palmom u Kanu, i da nije do-

Perfekcije

Bilo da su odigrali partiju apsolutno savršeno kao Toranaga ili isporučili priče kojima se i mogu zamjeriti određene greške u koracima – ovi naslovi vrtjeli su publiku i mijenjali pravila igre moderne umjetnosti

bila Evropskog oskara, i da nije šortlistovana za veliko priznanje Američke akademije – izvanredna filmska priča o zločinu u Štrpcima i čojstvu Toma Buzova zaslužila je podršku. Nagrade samo bacaju dodatnu sjenku na to što nam se u državi za ovakve projekte pitaju mnogi kojima manjka čak i elementarnog osjećaja za filmsku, ali i za kulturu sjećanja. Takvi će, pak, biti zaboravljeni, ali Buzov neće. Za to se pobrinuo neko čije će ime takođe ući u istoriju – Nebojša Slijepčević.

U istoriju, sa sve kanskom pozlatom, ušao je još jedan regionalni projekat, serija „Sablja“ Vladimira Tagića i Gorana Stankovića, izvanredna u svakom pogledu. Srbija pomjera granice filmske i TV produkcije iz godine u godinu, ali tenzična priča o atentatu na Zorana Đinđića i akciji hvatanja počinitelja podigla je letvicu visoko.

Odavno nije bilo godine bolje za filmsku umjetnost. Od svjetskih festivala, recimo, nijedan nije pokidao kao Kan.

Koja vas je kanska vrteška najjače zavrtjela – stvar je preferenci. Nama je najluđu vožnju priredio, da ironija bude još veća, „The Substance“: totalno nesavršeni a suštinski perfektni bodi horor o perfekciji i danku koji uzima bjesomučna potjera za njom. Svaka sekunda „boravka“ u filmu Korali Farže i pod paljbom čudovišno deformisanih Demi Mur i Margaret Kvoli - samo je podsjetnik na to kako se tretiraju i osjećaju žene kada pređu određene godine, i pod reflektorima Holivuda i u svakodnevnom životu. I važna je – ma koliko mučna i naizgled pretjerana bila. A koliko je realan taj osjećaj, to možda i najbolje zna Demi Mur. U „The Substance“, predugo zanemarivana glumica konačno je dočekala rolu karijere i simboličku priliku da pokaže kako su je

godine

tretirali od početka. Za zasluženi MVP status ove i, nadajmo se, Oskara iduće godine. Briljantne žene u briljantnim filmovima nizale su se u Kanu: Karla Sofija Gaskon, Zoe Saldana i Selena Gomez u Odijarovom očuđenom mjuziklu „Emilia Perez“; Soheila Golestani, Mahsa Rostami i Setareh Maleki u iranskoj protestnoj noti „The Seed of the Sacred Fig“ Mohamada Rasulofa; Miki Medison u Bejkerovom kanskom pobjedniku „Anora“; Selest Dala Porta u Sorentinovoj magiji „Parthenope“... Za posljednje dvije – više nema nazad; zvijezde su rođene. Svijetla budućnost čeka Medison, do sada najpoznatiju po sjajnoj seriji „Better Things“, ali status Sofije Loren – to je ono za što ima potencijala napoletanska sirena Selest Dala Porta.

A muškarci, iza i ispred kamere? Iza, dubinu Dostojevskog u lavirintima Vatikana pronašao je Edvard Berger u trileru „Conclave“, otvarajući priliku za MVP status cijelom glumačkom ansamblu sa Rejfom Fajnsom na čelu... Nejtan Silver pronašao je čudesnu melanholiju i radost života u „Between the Temples“ sa sjajnim Džejsonom Švorcmenom Stiv Makvin ispisao je još jedno istorijsko ljubavno pismo poniženim i uvrijeđenim u ratnoj drami „Blitz“, otkrivši nam „nausput“ Eliota Hefernana, dječaka debitanta kojeg čeka izuzetna glumačka karijera.

„I don’t control the wind. I just study it.“ –

Toranaga, „Shogun“

Klint Istvud održao je lekciju sa trilerom „Juror #2“, i to u 95. godini – za utisak da bi njegov um imao još mnogo da ponudi, ali da je ovo, ako je stvarno njegov posljednji film, dostojanstven oproštaj od velikana. A boje animacije, prvi za odrasle a drugi za cijelu porodicu, predivno su odbranili Adam Eliot („Memoir of a Snail“) i Kris Sanders („The Wild Robot“).

I Aron Šimberg priredio je veliko iznenađenje s identitetskom odgonetkom „A Different Man“, dajući priliku Sebastjanu Stenu da zablista čak i više nego u ulozi mladog Trampa u „The Apprentice“ Alija Abasija. Te dvije role kandiduju ga za listu najboljih glumaca da-

našnjice, gdje su se ove godine ugnijezdili i Hju Grant , božanstveno dijaboličan u religijskom hororu „Heretic“, i Danijel Krejg , neočekivano zreo u Gvadanjinovom „Queer“... Zapravo, i najveći flopovi 2024. dali su dobar povod za razgovor o filmu. Recimo, Tod Filips – najveći trol godine sa raspjevanom propašću „Joker 2“ koja se, eto, svidjela dežurnim prčevima, Votersu i Tarantinu. Ili Ridli Skot i Frensis Ford Kopola, sa filmovima „Gladiator II“ i „Megalopolis“ – što im bi, žali bože Pola Meskala i vina.

***

Nego, nazad na televiziju. Uz „Shogun“, tankoćutniji od očiju lejdi Mariko ( Ana Savai ), opasan igrač ispala je hit-serija „Baby Reindeer“, čija je istinita priča o uhođenju toliko sludjela publiku, da je ušla u trag progoniteljici kreatora i glavnog glumca Džoša Gada. Ironičnijeg poljupca stvarnosti i fikcije nije bilo ove godine, a bogami ni teže junakinje (nezaboravna Džesika Ganing) i mini-serije za varenje. Šteta je samo što joj je publika, instant pretvorena u istražitelja-progonitelja, zeru obesmislila poentu – pronalazak saosjećanja ne samo za žrtve, nego i za njihove psihički labilne stalkere.

U kategoriji „Nije imala pravo da bude toliko dobra“, MVP je „Ripley“ Stivena Zalijana. Vođeni njegovom karavađovskom vizijom, Endru Skot i Dakota Faning sišli su u srce tame i priredili sasvim posebnu „riplijadu“.

Faning je toliko čarobna glumica, da je u ulozi zločeste trudne snajke uspjela da razmrda i besmislenu misteriju ubistva „The Perfect Couple“. Njen skor, sa čak dvije uloge vrijedne pamćenja na ovogodišnjoj televiziji, izjednačio je Kolin Farel, odličan u, nažalost, zlosrećno napisanom neo-noaru „Sugar“, a potom briljantan u HBO mafijanju „The Penguin“. E, to što je napravio kao Oz, pod prst-debelom maskom i teškom protetikom, ravno je čudu. I glavni je argument u priči o tome hoće li AI, CGI, crna magija ili bilo što - ikad moći da ugrozi glumce.

Lekciju o kamuflaži isporučio je i Robert Dauni Džunior odigravši četiri i po role (!) u HBO poslastici „The Sympathizer“ genijalnog Park Čan-vuka ; Voltonu Goginsu jeli smo iz ruke u Amazonovoj hit-distopiji „Fallout“; ježili se od mržnje u pogledu Kevina Klajna u Kuaronovoj mini-seriji „Disclaimer“; plašili za Lili Gledston u sjajnom trileru „Under the Bridge“; kulirali sa Vinsom Vonom u presimpatičnom krimiću „Bad Monkey“; dijelili jade s ekipom MI5 otpadnika u „Slow Horses“ i jakuzama u „Tokyo Vice“... Dinosaurus politički nekorektne komedije Lari Dejvid („Curb Your Enthuisiasm“) i Bridžet Everet („Somebody Somewhere“) priredili su nam savršene oproštaje od skoro pa savršenih serija, od kojih se, ipak, sebično nadamo da ćemo dobiti još... a serije od kojih ništa nijesmo očekivali poput, na primjer, „True Detective: Night Country“, uspjele da prirede povratke za pamćenje. Čak su i neke problematičnije serije uspjele da nas nagrade adrenalinom i zaumnošću ove godine. Recimo, „House of Dragon“ (jedna riječ: Renis) ili „LOTR: The Rings of Power“ (četiri riječi: Čarli Vikers kao Sauron). A one od kojih se očekivalo mnogo, čak i previše, uspjele su da premaše sva očekivanja. „Pachinko“, „My Brilliant Friend“, „Becoming Karl Lagerfeld“... I, naravno, cijela gomila serija u britanskoj produkciji, sa nikad jačom povratničkom „We Are Lady Parts“ na čelu. Ali, i Australijanci, još zreliji i smješniji dok se kutaraju sa psom u invalidskim kolicima u predivnoći „Colin from Accounts“.

Na predivna i prestrašna mjesta vodili su nas filmovi i televizija 2024; da je nije bilo, trebalo bi je izmisliti makar zbog „The Substance“, „Shogun“, Farela, Dakote i Roberta Daunija... Njih ćemo sa zahvalnošću „odnijeti“ u 2025. i vraćati im se u godinama koje dolaze, kao reper kako se pravi nekvarljiva umjetnička roba... I snagom volje savijaju vjetrovi. Marija

zerkalo

Top 10 najboljih filmova 2024.

Čudovišta u nama

Piše: Marija IVANOVIĆ-NIKIČEVIĆ

Film je mnogobožačka religija: svi mi imamo svoje male i velike bogove kojima se molimo, u koje vjerujemo i kojima, u ključnim momentima, prinosimo žrtve. Ti hramovi koje im gradimo i u koje ih uzidavamo bitno se razlikuju, od filmofila do filmofila. I za neke su konstanta, slika i riječ urezani u kamenu, pa se vrata teško otvaraju za neka nova božanstva. No, za neke druge, film je živa voda. Stoga se i njihovi lični hramovi stalno mijenjaju, dozidavaju, preoblikuju... I pravi se mjesto za nove male i velike bogove filma. Kada jednu filmsku godinu premjeravate spram toga ko je zaslužio da uđe u vaš lični filmski hram i shvatite da su neki autori apsolutno opravdali već zadobijeno mjesto, a neki drugi zaslužili da u njega ukorače – onda znate i da ste pogledali neke mnogo dragocjene filmove. Imala ih je 2024; toliko, da su i mnogi naslovi koji su se našli ispod crte, zaslužili mjesto u top 10. Blagu prednost, pak, dobili su nepravedno potcijenjene filmske priče ili one o kojima se nedovoljno pričalo, u godini koja nam je bez sumnje dala mnogo povoda da budemo zadovoljni. Naravno, ako vam satisfakciju donose izazovni, provokativni, originalni filmovi, koji bez izvinjavanja i/li povlađivanja – govore o čudovištima, u svima nama.

Bili to horori koji nam istinu krvlju rasprskuju u lice, mju-

zikli o narko-bosevima, animacije o puževima i ljudima koji se tako osjećaju, smicalicama kardinala u Vatikanu, ili gunđavim babama sa Tajlanda koje, pak, znaju nešto što mi ne znamo, godina za nama može da odmori. Dala nam je više nego dovoljno, da sa velikim očekivanjima uđemo u filmsku 2025.

1. THE SUBSTANCE

Nije da nijesmo znali da je žensko tijelo u industriji zabave – najčešće samo meso i meta za ejakulaciju mizoginije. Ipak, kad tu i takvu tezu u vrhunsku body horror satiru spakuje filmska autorka, kojoj ni na pamet ne pada da bude bilo čija butkica, šok je neizbježan, kao i utisak da sve to gledate – prvi put. Čega se sve nijesmo nagledali u kanskom šokeru „The Substance“ Korali Farže Unutrašnjih organa koji ispadaju kroz leđa, „porođaja“ pravo iz kičmice, arterija što prskaju ko vodoskoci, skrckanih kostiju, trulog i deformisanog mesa, raspadnutih zuba i nokatnih ploča... Nema Farže granica, kočnica, nikakvih inhibicija; svaka gadost koja joj je mogla pasti na pamet završila je na velikom platnu. Rezultat je krvavi i bombastični instant klasik, filmska kraljica bodi horora u kojoj ima svega i svačega i u kojem se poenta nabija do te mjere, da na trenutke osjetite kako vam pokretne slike siluju sva čula. No, apsolutni izgon suptilnosti i sručivanje planine bijesa na Holivud koji je uvijek u potrazi za nečim „novim, mladim

Bili to horori koji istinu krvlju rasprskuju u lice, mjuzikli o narko-bosevima ili animacije o puževima i ljudima koji se tako osjećaju - godina za nama može da odmori. Dala nam je više nego dovoljno, da sa velikim očekivanjima uđemo u lmsku 2025.

i sočnim“ - ne da nije problem, nego je možda čak najjači adut francuske režiserke. Jer, „The Substance“ je film kojem čak i mane djeluju svrsishodno i s opasno potkrijepljenom poentom. I, naravno, tour de force Margaret Kvoli i Demi Mur u najrizičnijim rolama karijere.

2. EMILIA PEREZ

Najluđi kombo godine, praktično LSD među ovogodišnjim filmovima. Priča o promjeni pola, i to ubilačkog vođe meksičkog kartela koji ne samo što želi da lažira sopstvenu smrt i postane žena, nego i da se kao nova osoba iskupi za sve zlo, grijehe i povrede što je drugima nanio, pritom nekako ostajući pod istim krovom sa sopstvenom djecom... pa sve to u

oblandi žanroslamajućeg mjuzikla, u kojem bitnu rolu ima i Selena Gomez Naravno da je to moglo da pođe za rukom samo vječitom hazarderu, francuskom režiseru Žak Odijaru . Naravno da je „Emilia Perez“ ispala jedan od žanrovski najintrigantnijih, a emocionalno – najzahtjevnijih filmova godine. I naravno da je pet Evropskih Oskara samo uvertira za nagrade Američke akademije, kod koje će bez sumnje, i sasvim zasluženo, kolo voditi Odijarovo najveće otkrovenje – Karla Sofija Gaskon. A možda i sjajna Zoe Saldana...

3. MEMOIR OF A SNAIL

Bol nije prigovor protiv života, tvrdio je Niče. Naprotiv, složio bi se Bukovski, patnja je neizbježna i sva je poenta u tome da nađeš ono što voliš – i pustiš da te ubije. No, glavna junakinja stop-animacije „Memoir of a Snail“ od svega što voli i što je boli umije samo – da se sakrije. Da se uvuče u svoju ljušturu, taman kao puž u sopstvenu kućicu, i tihuje. Dok život, a sa njim i bol, ne prođe. No, neka vas ne zavara ovako mračan opis; ipak je „Memoir of a Snail“ uma i ruku djelo maga stop-animacije i kreatora remek djela „Mary and Max“ (2009) Adama Eliota. Duboka melanholija i hrskavi humor idu ruku pod ruku u njegovoj novoj „pruženoj ruci“ usamljenicima, čudacima, melanholicima, svima koji bol znaju da iskoriste kao prigovor protiv života.

U razgovor o dubokoj depresiji i strahu od života navešće vas Eliot, da bi vas već u drugom trenutku nasmijao opservacijom o svingerima ili djetinjstvu koje je kao pijanstvo – jer ga se svi osim vas sjećaju. Divićete se stotinama i hiljadama ručno pravljenih detalja i setova, kojima je čudovišno lijepo uhvatio karakterne boje svoje junakinje i onih koje ona voli, bili to otac i brat od kojih je razdvojena, najbolja prijateljica na samrti, keramički puževi koje skuplja, ili jedan njihov živi, sluzavi predstavnik,

kojem povjerava memoare. I znaćete, mnogo prije nego što se saga o puževoj kućici završi, da je „Memoir of a Snail“ instant klasik stop-animacije – i remek djelo filmske umjetnosti.

4. BETWEEN THE TEMPLES

Ovo je film zbog kojeg poželite da uzmete megafon, izađete na terasu i svečano oglasite cijelom svijetu - da mora da ga pogleda. Džejson Švorcmen i Kerol Kejn čudesni su u vragolastoj priči o vođi jevrejskog crkvenog hora, koji gubi sposobnost pjevanja i pada u krizu vjere nakon smrti supruge, i njegovoj nekadašnjoj profesorici muzike koja, pak, želi da pređe u judaizam. I, od svih ljudi na svijetu, od njega traži da bude njen učitelj. Melanholična komedija Nejtana Silvera sa Švorcmenom u ponajboljoj roli karijerekomotno se može nazvati duhovnim rođakom animacije „Memoir of a Snail“. Jer, i u njegovoj biti kuca veliko, slomljeno srce čovjeka koji bi želio da zagrli i popravi cijeli svijet, ali ne zna odakle da krene. I kako da, prije nego što išta učini za druge, sebe popravi i zaliječi. Odgovor će pronaći uz malu pomoć prijatelja i mnogo, mnogo neodoljivog crnog humora po kojem Nejtana Silvera prepoznajemo. I rado se vraćamo u hram njegovih filmova.

5. CONCLAVE

Najuzbudljiviji triler godine i najbliže Fjodoru Mihailoviču Dostojevskom što je filmska 2024. mogla da priđe. Toliko su kompleksni, jurodivi, grijehom i žeđu za vrlinom progonjeni kardinali u filmu Edvarda Bergera, da mogu da stanu rame uz rame sa junacima romana „Braća Karamazovi“.

Uz „Heretic“, „Conclave“ je jedan od najpromišljenijih ovogodišnjih filmova koji se religije tiču, a koji ne demonizuju, niti besprizorno uzdižu niti jednu stranu u vječitoj i sve tenzičnijoj „debati“ između vjere i nauke. Štoviše, Bergerov triler posebno je dragocjen upravo zbog toga ističe koliko je sumnja – i naučna i vjerska,

nasušno potrebna ovom i svakom vremenu. I da nije dovoljno samo znati, ili samo vjerovati. Znati i vjerovati – u tome je štos. Jer, vjere nema bez sumnje...

6. ANORA

Kod Šona Bejkera , radnica u njujorškom striptiz klubu

Anora (izuzetna Miki Medison), od milošte Ani, nada se princu na bijelom konju, a stiže joj – derište u bijelom odijelu. A publici, uz nekoliko neočekivanih obrta i žanrovskih skretanja u istoimenom kanskom pobjedniku - otvoreni kraj koji pruža novi, dragocjeni kontekst svemu što je prethodno vidjela.

Bejker ima boljih filmova, Kan je ove godine imao i jačih naslova, ali neka je pobijedila „Anora“: njegova moćna i sasvim nepredvidljiva dekonstrukcija Pepeljuge koja se komotno mogla zvati i – neljubav. Ili tako makar izgleda, dok svoju romansu unaprijed osuđenu na propast kroje jedna divlja ljepotica i u razmaženost i privilegije ogrezao sin ruskog tajkuna.

Naizgled „neljubavan“, a zapravo nesentimentalan film koji vrlo pametno i suptilno govori o ljubavi – ujedno je i pun saosjećanja prema modernoj mladosti, i razumijevanja prema njenoj potrebi da bude voljena, viđena i prihvaćena... Možda baš i zbog toga što joj fali i temelja, i alata, i načina da svoju želju i ostvari.

7. A DIFFERENT MAN

Postoji li veći demon, naročito u modernom svijetu, od onog koji vam konstantno šapuće na uho da bi vam život bio bolji –da ste neko drugi? Ako pitate Arona Šimberga, to „da sam ja netko“ početak je pakla iz kojeg izlaza nema, naročito ne ako mislite da su kozmetičke promjene dovoljne da sakrijete ili čak prebrišete osobu kakva jeste. I od koje vam nema bijega.

„A Different Man“ sa sjajnim Sebastjanom Stenom vrlo je pametno i originalno spakovana priča o čovjeku unakaženog lica, oboljelog od neurofibromatoze, koji uz pomoć eksperimentalnog tretmana uspijeva da postane norma-

lan, čak i privlačan muškarac. A sreća mu ipak izmiče, jer iznutra ostaje onaj isti nesigurni i preplašeni čovjek, kojeg po cijelom tijelu peku gadljivi, uplašeni ili pogledi puni sažaljenja.

Šimbergov film neprocjenljiv je identitetski rolerkoster. Dok vozi od tjelesnog horora, preko filozofske drame, do apsurdističke crne komedije, sve vrijeme vas zabavlja ali i o jadu zabavlja braneći argument da je prava, suštinska identitetska promjena nemoguća. I da nema te šminke i lijepka koji slomljeno jastvo mogu uljepšati i zakrpiti.

8. PARTHENOPE

Jedna od najpotcjenjenijih filmskih magija godine. Toliko je lako zaljubiti se u „Parthenope“, njegovu istoimenu junakinju, Sorentinov Napulj i Selest Dala Portu, da je gotovo nevjerovatno što je film tako loše prošao na ovogodišnjem Kanu. I što se na prste prebrojati mogu oni koji su u njemu prepoznali i priču o Sofiji Loren

Ako postoji film koji ima puno pravo da se nazove „domom sirena“, to je „Parthenope“. Italijanski maestro, kojeg cijelog vijeka nepravedno tretiraju kao „donjeg“ u odnosu na Felinija, s ovim portretom grada i jedne žene, ispisao je prelijepo ljubavno pismo nestvarnom i neuhvatljivom – i u Napulju, i u ženskoj ljepoti, i u ljudskoj prirodi.

Od mnogih je divnih i strašnih simbola iz istorije Napulja, ali i od drugih Sorentinovih stalnih preokupacija poput Katoličke crkve, patnje djece i nepodnošljive lakoće postojanja - satkan „Parthenope“. Ovo je jedan od onih filmova koji postaju sve raskošniji poslije dodatnih gledanja... Sorentino - ne ponovo, nego i dalje - uspijeva da nađe način da nas začara i ostavi zatečenim.

9. HOW TO MAKE MILLIONS BEFORE GRANDMA DIES

Film od kojeg cijelo tijelo boli, a opet – od kog se srce smije i dok se cijepa, jer zna da će, ipak, sve biti u redu. Tajlandski kandidat za Oskara „How to Make Millions Before Gran-

dma Dies“ Pata Bunitipata jedna je od onih dramedija koje udaraju neočekivano jako, izranjajući najfinije emocije iz naizgled lagane i ne pretjerano zahtjevne priče o sukobu generacija.

No, iz minuta u minut, iz kadra u kadar, ta storija o baki i unuku koji uči koliko je materijalno nevažno - postaje beskrajno važno i bolno-divno svjedočanstvo o tome koliko često i nepravedno zanemarujemo starije. Koliko vrijeme za đedove i babe, pa i majke i očeve – mjerimo na kašičicu, i koliko smo uvijek u žurbi, da stignemo na neko drugo, važnije mjesto i završimo neku bitniju obavezu. A nema veće, niti važnije obaveze od toga da, prosto, budemo tu. Ovdje i sada. Za njih, koji su svoje vrijeme mjere i oduvijek mjerili spram naših koraka.

10. BLITZ

Užasno, užasno neshvaćena, a vrlo promišljena ratna drama. Ono što je britanski majstor Stiv Makvin pokušao da uradi u filmu „Blitz“ promaklo je američkim kritičarima i skoro svima osim njegovim Britancima. Mit o jedinstvu Ujedinjenog Kraljevstva pod nacističkom prijetnjom – razbijen je u komade u intimnoj a moćnoj priči o dječaku pomiješane rase u vihoru bombardovanja Londona u Drugom svjetskom ratu. Boriti se protiv fašizma, a gurati sopstvene fašove ispod tepiha – to ne ide jedno sa drugim. O tome u drami „Blitz“, suptilno ali bez uvijanja i kompromisa, govori Makvin. I, na koncu, isporučuje film koji jednako govori o prošlosti koliko o sadašnjosti; o Ostrvu koliko i o Ukrajini i Gazi; o „onima koji nikad neće ostariti“, koliko i o našoj i svoj budućoj djeci. Za utisak da je „Blitz“ zaslužio mnogo više ljubavi i poštovanja, ali i istraživanja manje poznatog i vrlo važnog, i dan-danas relevantnog dijela britanske istorije.

ISPOD CRTE

Juror #2, The Seed of the Sacred Fig, Rebel Ridge, Daddio , His Three Daughters , The Wild Robot , Proslava , Za danas toliko , Hit Man , The Devil’s Bath, Heretic

Simbinih avantura već smo se nagledali: u jednom i jedinom originalu „The Lion King“ (1994), nastavku „The Lion King II: Simba‘s Pride“ (1998), a donekle i u budalastom „međunastavku“ „The Lion King 1 ½“ (2004) rađenom direktno za video-tržište. S druge strane, ponešena uspehom fotorealistične animacije „The Jungle Book“ (Džon Favro, 2016), ekipa iz studija Disney setila se da formulu okuša i sa rimejkom originala u istom stilu i s istim režiserom. Rezultat je bio prolazni „The Lion King“ (Favro, 2019), impresivan više tehno-frikovima nego ljubiteljima dobre priče, ali postavilo se pitanje kuda dalje. Odgovor smo dobili u vidu angažmana Berija Dženkinsa („oskarovski“ Moonlight, 2016; još i bolji „If Beale Street Could Talk“, 2018) za novo poglavlje u franšizi koje je centrirano oko lika epskog, ali tragičnog Mufase, a funkcioniše i kao „prikvel“ i kao „sikvel“ Favroovom „rimejku“. Pred nama je „Mufasa: The Lion King“. Pre nego što se pojavi Mufasa, Dženkins i scenarista Džef Nejtanson uspostavljaju okvir u kojem kralj Simba objavljuje podanicima da će uskoro dobiti još jednu prinovu. Dok se kraljica Nala porađa na ritualnom mestu, Timon i Pumba angažovani su na čuvanju male princeze Kjare, što im baš i ne ide. Srećom, u pomoć im priskače mudri mandril Rafiki i počinje da je smiruje sa pričom o mladom lavu bez kapi kraljevske krvi koji je postao kralj - o njenom dedi Mufasi. Mufasa je rano odvojen od roditelja u velikoj poplavi u kojoj je završio u bujici koja ga je odvela daleko. No, svejedno je zapamtio predanja svoje majke o magičnoj zemlji Milele („zauvek“ na svahili jeziku) koja se nalazi iza horizonta, u kojoj večno sunce sja, a hrane i vode je dovoljno da se harmonični „krug života“ stalno obnavlja i širi. Iz bujice ga je spasio Taka, mali princ iz drugog plemena, i odveo svojim roditelji-

Mufasa: The Lion King

Beri Dženkins, režiser koji je verziran u ozbiljnim dramama,

ovdje ne može da ostavi lični pečat, a pritom se uvalio u fotorealističnu animaciju koja je, sama po sebi, Sizifov posao

ma. Kralj Obasi nikad nije prihvatio Mufasu kao svoju krv, ali ga je kraljica Eše odgajala kao sina (odnosno kći, jer ga je učila kako se lovi za pleme), a Taka ga je uzeo za brata.

Kada pleme dođe na udar izgnanih belih lavova s opasnim Kirosom na čelu, već poodrasli ali svejedno mladi Mufasa i Taka dobijaju zapoved da beže. Mufasa, koji je

solidno ovladao životnim veštinama, vodi ih prema magičnoj zemlji. Opasni čopor je za njima, a put ih vodi i kroz prašumu i kroz sneg i led Kilimandžara, a usput će sresti buduću kraljicu Sarabi, ali i pticu-referenta Zazua i mladog šamana Rafikija... Ko je pogledao original ili Favroov „rimejk“, brzo će i sa visokom preciznošću znati kako će se priča rasplesti.

Međutim, to je zapravo manji problem sa „Mufasom“ iz prostog razloga što je inherentan svim „pričama o poreklu“ kultnih likova iz starijih filmova. S druge strane, edukativna komponenta o toleranciji, prijateljstvu, bratstvu i pripadnosti dovoljno je jaka i plemenita da zaokupira makar mlađe gledaoce na dovoljno dugo vremena da trajanje od dva sata i ne osete. Problem je, međutim, što će ga stariji i te kako osetiti i pritom vrlo dobro znati koje je trikove autorski tandem upotrebio da film rastegne, čak i nepotrebno. Recimo, okvir koji priču šalje u „fleš-bek“, prekide da bi Timon i Pumba bespotrebno pričali gluposti i ometali naratora Rafikija, kao i upadljivo mediokritetske mjuzikl-sekvence koje služe kao „filer“. Drugi i mnogo veći problem je filozofsko pitanje čemu sve to. Odgovor je prilično jasan i glasi: „Da se pokaže napredak u sferi fotorealistične animacije“. Pritom, Beri Dženkins koji je verziran u ozbiljnim dramama ovde ne može da ostavi neki lični pečat, a i cela stvar je sama po sebi Sizifov posao.

Jer, šta od fotorealistične animacije zapravo dobijamo? Da lavovi, koji inače ne govore „realistično“, otvaraju usta, a da lavice bez grive u tom postupku nabiranja žila izgledaju kao divovske golokože mačketine? „Mufasa: The Lion King“ zapravo vraća filmsku umetnost na „fabričke postavke“ iz doba Edisonovog trusta – na nivo vašarske atrakcije.

Marko STOJILJKOVIĆ

Ocjena: 2.5/5

Neupečatljiva priča o siročetu koje je postalo kralj

theposterdb.com

intervju

Nikola Đuričko za Objektiv o glavnoj ulozi u sitkomu „Hotel***“ u režiji Ivana Marinovića

Samo nam još vanzemaljci nijesu svratili

Likovi su potpuno ćaknuti, pa smo dosta pominjali „The O ce“, a meni su i Džon

Kliz i Piter Selers bili neka vrsta polazišta, sa tim strogim pristupom potpunom rasulu. Oni su moji idoli i uzori

Razgovarala: Marija

IVANOVIĆ-NIKIČEVIĆ

Jedna od najmoćnijih uloga velike karijere Pitera Selersa bez sumnje je ostvarena u filmu „Being There“ (1979) Hala Ašbija. Fascinantan je njegov gospodin Čens, od prvog do posljednjeg kadra; od praga kuće kojoj je ovaj prostodušni baštovan proveo čitav vijek, preko prvog izlaska u svijet nakon gazdine smrti, sve do nezaboravne, proganjajuće završnice u kojoj stupa na jezero, hodajući po vodi poput Isusa

OBJEKTIV: Ulogom

Jurija u četvrtoj sezoni

Netfliksovog hita „Stranger Things“ oduševili ste i jednog Stivena Kinga, koji je tvitnuo da Vaš lik zaslužuje i zasebnu seriju. Vaše mišljenje o toj ideji?

E, glavni lik sitkoma „Hotel***“ Jelene Volf i Zorana Lisinca („Popadija“), čija nas premijera čeka na proljeće naredne godine na Prvoj televiziji, možda nije pravi gospodin kao Čens. No, baš kao Selersov lik, cijeli život proveo je oivičen zidovima samo jednog prostora. Dejan, upravnik naslovnog hotela, nikada nije napustio svoje radno mjesto, a ne planira ni da to učini, pa se kroz svih 15 epizoda (45 min), koje je režirao crnogorski režiser Ivan Marinović, krvnički bori da objekat pred zatvaranjem opstane. I da sa hotelom preživi i on u njemu.

Kažemo vam, nije Dejan gospodin kao Čens, ali zasigurno ga igra gospoče rafinirane komedije koje, opet, ima veze sa Piterom Selersom. Nikola Đuričko razmišljao je upravo o njegovom stilu i shvatanju komedije dok je s Ivanom Marinovićem, čiji mu senzibilitet takođe apsolutno odgovara, oživljavao Dejana i ludilo u njegovom one and only hotelu. Sve ovo saznali smo od Đurička, koji je u ekskluzivnom razgovoru za Objektiv objasnio i kako je jedna kravata njegovog „televizijskog oca“ Milana Laneta Gutovića završila u „Hotelu***“; kakva nas paleta uvrnutih likova u seriji čeka, te zbog čega je, poslije svršetka snimanja, dobio osjećaj da su Marinović i on sada poput drugova iz vojske. Za ključni utisak da i te kako imamo čemu da se nadamo od njihove komedije, čiju su glumačku

armaturu ojačali i: Suzana Lukić, Nataša Aksentijević, Miloš Đorđević, Semir Gicić, Aleksandar Meda Jovanović, Andrija Dabanović

OBJEKTIV: „Hotel***“ je workplace sitkom, koji se vrti oko članova osoblja

ĐURIČKO: Bio sam veoma počastvovan kada je gospodin King to tvitovao. Znam da braća Dafer, kreatori serije, drže do njegovog mišljenja. Možda se u nekoj budućnosti zasebna serija o Juriju i desi.

OBJEKTIV: Hoće li uopšte biti mjesta za Jurijev

povratak u petoj, finalnoj sezoni „ST“, čija nas premijera čeka naredne godine?

ĐURIČKO: Nažalost, ne smem ništa da pričam zbog ugovora o petoj sezoni, ali jasno vam da se njena radnja odvija isključivo u Americi.

koji žele da osvoje četvrtu zvjezdicu, ne bi li ušli u uniju evropskih hotela i time spriječili njegovo zatvaranje. Kada na to dodamo činjenicu da većina tih pokušaja spašavanja kroz 15 epizoda završava katastrofom, zvuči pomalo kao balkanski odgovor na „Falični pansion“... Ili ne? Kakav nas humor čeka u Vašem „Hotelu***“?

ĐURIČKO: Mogli bismo reći da je ovo naša verzija „Faličnog pansiona“, ali i mešavina još mnogo toga. Sudari su neprestani između gostiju i osoblja; odsustva gostiju i panike zbog toga; zaposlenih i njihovih međusobnih odnosa; tu je i borba direktora sa samim sobom i sopstvenim limitima, sa novom vlasnicom, s evropskim standardima, tako da su sukobi i sudari na više nivoa. Humor je, nadam se, urnebesan ali i rafiniran, bar smo se trudili da tako bude.

OBJEKTIV: Kada je riječ o komedijama na radnom mjestu, koji su Vaši favoriti? I da li ste se nekom od njih i njenih likova vodili dok ste gradili Dejana, glavnog lika i direktora hotela?

ĐURIČKO: Pominjali smo dosta „The Office“ i tu vrstu

ćaknutih likova, a meni su i

Džon Kliz i Piter Selers bili neka vrsta polazišta, sa tim strogim pristupom potpunom rasulu. Oni su inače moji idoli i uzori, a ovde su mi poslužili kao inspiracija.

OBJEKTIV: Režiser Ivan Marinović opisao je Vašeg Dejana kao naivnog, dobroćudnog i prilično opsesivnog lika, koji nikada nije napustio svoje radno mjesto i učinio bi sve da u hotelu ostane. Kako biste Vi objasnili njegovu motivaciju? Zbog čega ste poželjeli da ga odigrate?

ĐURIČKO: Lik je veoma zanimljivo postavljen jer mu ta okolnost, što nikad nije izašao iz hotela, daje jednu uvrnutost koja je inspirativna. Sve što je taj čovek ikada video, upoznao, pročitao, obukao, pojeo itd, sve se to desilo u hotelu. Odela su od starih direktora i gostiju, knjige su od gostiju, lekovi su od gostiju.

On je nalik nekakvoj vremenskoj kapsuli. Negde ‘84. prestao je da prati modu i gleda televiziju. Sve gleda kroz hotel i svoje iskustvo u tom prostoru. Ima i nečeg detinjastog u njegovom biću. A Dejan je spreman na sve, ali doslovce

26. decembar 2024.

Spreman za režiserski prvijenac

OBJEKTIV: Najavili ste snimanje crne komedije

„Crna hronika“, koja treba da bude i Vaš režiserski debi. Koje detalje o filmu u ovom trenutku možete otkriti? I najbitnije od svega: o čemu je ova priča i zašto Vam je važno da baš ona bude Vaš režiserski prvijenac?

ĐURIČKO: Hvala na ovom pitanju. Dva puta sam bio u užem izboru Filmskog centra Srbije s ovim projektom, pa zbog toga u meni tinja nada da će se možda jednom dogoditi. To je taj komad „Oksimoron“ o kome sam pričao, u kojem je igrao Lane i koji smo odigrali više od 200 puta, uz bukvalno urlanje publike. Sve se dešava u jednoj kući u toku jedne večeri. Teza je da se vremenom stvari ubrzavaju do potpunog besmisla, a sve emocije i događaji postaju televizijska emisija koja je zapravo prekid večitog reklamnog bloka. Modifikovao sam taj komad za film i nadam se da će se jednog dana desiti.

na sve samo da hotel opstane - i on u njemu.

OBJEKTIV: Što nam možete otkriti o svojim saigračima i njihovim likovima? Kakvi su svi ti tipovi koji drže hotel na svojim plećima, a kakvi gosti koji kroz njihove živote prolaze? Možete li izdvojiti neke koji su Vam posebno simpatični i zbog čega? ĐURIČKO: Što se tiče zaposlenih, tu je plejada likova: od Ra-

de, zagonetne spremačica iz praistorije koja puši i ćuti, pa sve do Baneta računovođe, koji postaje stručnjak za ljudske resurse i ne zatvara usta. Ima tu i starih konobara koji sipaju vinjak ljudima koji ostavljaju alkohol. Ima i spremačica sa fakultetom i znanjem nemačkog koja se jedva snalazi, ali i spremačica iz Bosne bez knjige pročitane koja se odlično snalazi, itd. Dakle, što se tiče gostiju - mislim da samo još vanzemaljci nisu svratili, protrčali i uz požar pobegli iz hotela.

OBJEKTIV: U seriji, na fotografiji koja je objavljena na oficijelnoj Instagram stranici „Hotela***“, nosite kravatu na čijoj poleđini stoji naljepnica s imenom „Lane Šojić“. Odnosi li se ime na Milana Laneta Gutovića i njegov kultni lik Srećka Šojića iz „Tesne kože“ i „Bele lađe“? Odakle ova konekcija i koliko Vam je lično važna?

ĐURIČKO: Sa Lanetom sam snimao „Otvorena vrata“, svoju prvu veliku seriju i on mi je igrao oca. Snimali smo je tri sezone, ja sam imao 19, a on 40. Posle smo zajedno igrali i u nekoliko predstava, a jednu od njih, „Oksimoron“, odigrali smo više od 200 puta. Igrao sam posle i u njegovom kabareu i za mene je to bio znak da sam na dobrom putu, da me je na neki način „odobrio“. Lane je bio specifičan igrač; njegov humor išao je od veoma diskretnog do Šojića, ali

Nikola Đuričko kao glavni junak jedne od najiščekivanijih serija 2025.

privatno je bio najzanimljiviji i najmisteriozniji. Emotivno mi je značilo kada sam video da na kravati piše njegovo ime. Shvatio sam da sam opet na dobrom putu.

OBJEKTIV: Mnogi tvrde da su za vrhunski sitkom dovoljna „samo“ dva elementa: odličan scenario i još bolji glumci, navodeći kao primjere humoristične klasike kao što su „Friends“ ili baš Vaša „Otvorena vrata“. Slažete li se sa tim mišljenjem?

ĐURIČKO: Svakako su to činioci koji su važni, ali potrebni su i dobar reditelj, direktor fotografije, produkcija koja prati i pomaže, tonci koji drže pecaljke van kadra, kostimograf, scenograf, kompozitor... Ovo je veoma komplikovan i mnogoljudan sport, svi elementi doprinose ili odmažu. Teško je naći recept i naša ljudska potreba je da to činimo, ali jalovo je. To bi vam isto bilo kad bih vam ja rekao: „Da bi ste dobili Nobelovu nagradu potrebni su vam dobra Majka i dobar Otac“.

OBJEKTIV: Televizijska produkcija na Balkanu, naročito u Srbiji, iz godine u godinu postavlja nove standarde. No, sitkomi su i dalje rijetkost; većina TV autora okrenuta je „ozbiljnijim“ žanrovima i temama. Čini li Vam se da komediju jako potcjenjujemo, iako je možda i najteže napraviti uspio i komunikativan film/seriju u ovom žanrovskom ključu?

ĐURIČKO: Produkcije rastu, tu se slažem, i izviru neki novi

mladi autori i neki novi glumci i glumice. Za svaku pohvalu. Lepo ste primetili da je komedije malo. To je naš balkanski stav da je tuga jedina emocija. Pa se smatra da, kada je nešto dramsko to je ozbiljno i stvarno i tome se temeljno pristupa, a kada je nešto veselo, smešno ili urnebesno - to je jeftino i nema puno pameti. Taj se stav i vidi. Komedija ima problem da traži lakoću, ali maksimalno promišljanje, jednu skoro nenametljivu jednostavnost do koje se dolazi komplikovanim putem. Taj paradoks je ono što plaši i odbija ljude. Dobra komedija uvek mora imati i zrno tragedije.

OBJEKTIV: Upravo dvije takve komedije ili, preciznije, dramedije, napravio je Ivan Marinović, vodeći računa da i „Igla ispod praga“ (2016) i „Živi i zdravi“ (2023) posjeduju prijeko potreban balans između ozbiljnog i komičnog. Koliko Vam je legao njegov autorski senzibilitet, te potreba da humor naš nasušni uvijek začini dirljivim, emotivnim i vrlo pronicljivim dramskim elementima? Da li je sličan pristup koristio i radeći sa Vama i ostatkom ekipe na seriji „Hotel***“?

ĐURIČKO: Oba njegova filma su me oduševila. Lako je bilo videti da se pojavio jedan kompletno autentični autor. Iskreno sam bio i ljubomoran što mene nije zvao da igram u njima. Doživeo sam to kao nepravdu, smatrao sam da sam

ja dušu dao za takve filmove. Mnogo sam srećan što sam ga konačno upoznao i što je pristao da izađe iz svoje zone komfora i skoči sa mnom u televizijsku seriju. Kao da sam sreo druga iz osnovne škole, to je taj nivo prepoznavanja, a sada smo drugari iz vojske. Mnogo mi je značila sigurnost koju sam dobio sa njegovim prisustvom jer znam da nam je isti smisao za humor i gledanje na komediju. Naravno, tu je i njemu svojstvena prava mera mešavine drame sa komedijom. Ivan ima i još nešto, to mediteransko u sebi, što dodaje još neki magični sastojak koji je teško definisati.

OBJEKTIV: Koliko Vam je ostavio prostora za improvizaciju dok ste radili po scenariju Maje Pelević? Što Vam inače više paše: režiseri koji striktno prate tekst ili oni koji su skloni „izmišljanjima“ na licu mjesta, pa isto traže i od glumca?

ĐURIČKO: Najviše mi paše fleksibilnost, a Ivan je ima. Neke smo stvari u slovo izgovorili i izveli, a neke smo prosto nadgradili, ne iz želje da menjamo po svaku cenu, nego iz potrebe da nešto radije odigramo umesto da izgovorimo.

Jedna je stvar pisanje i nekada sve na papiru deluje dobro, organski i razumljivo, ali u susretu s okolnostima i likovima, u sudaru sa prethodnim scenama, javlja se potreba za prilagođavanjem. Svako „izmišljanje“ dolazi iz promišljanja, pa je i poželjno nekad „prokrviti“ tekst.

OBJEKTIV: Na koncu, što biste voljeli da publika ponese iz serije i vidi u Vašem „Hotelu***“? Svoju sliku i priliku? Balkan u malom?

Ili možda čak i čovječanstvo u pakovanju od 15 epizoda?

ĐURIČKO: Pročitao sam negde da je koren smešnog zapravo strah. Mislim da je suočavanje sa promenama i panična želja da se zadrži nalet novoga - ono što ispadne smešno na kraju. Što je vrlo prirodno, ali je to u korenu samo strah od promene. A svi sad već dobro znamo da je sam život večita promena. Koliko je smešan čovek u pokušaju da zaustavi metamorfoze...

domac ' ica

Planeta

Nije

Gojku Berkuljanu bilo dovoljno što je uzeo da pravi porodični film sa saj-faj elementima, više nego egzotičan i u regionalnom kontekstu, a kamoli kad je riječ o crnogorskoj kinematografiji... nego se još i usudio – da ga napravi dobro. Da spakuje priču za „sedam do 107“; da usisa u svoj divni svijet i klince i odrasle, i hardkor ljubitelje naučne fantastike i one koji se tako uopšte ne osjećaju... I da stvori film koji će ih pomjerati sve više, iz kadra u kadar, na svako novo

Kurgashian

Kako se pečatno i žestoko ove jeseni oglasila „MUDRA“; koliko je taj jasan i prodoran glas bio potreban muzičkoj i domaćoj hiphop sceni. Ostavimo po strani sve montevizijske vratolomije i lavirinte ovog decembra, među kojima je objektivno bilo i dobrih i trajnih impul-

A.Krstović / Prva

gledanje, uspijevajući da probudi duboke emocije čak i referencama na nešto što je totalna suprotnost sentimentalnosti, kao što je to, naravno, Kjubrikov masterpis „2001: A Space Odyssey“ (1968)!

E, Berkuljanova odiseja u srce tame jedne porodice u krizi, sve je što možete da zamislite kada mislite o saj-faju sa srcem na reveru. Mnogo je tu lokalnog duha i štosa spakovano, ali mnogo je i detalja u koje će se zaljubiti svi oni koji su se podigli uz saj-faj zaluđenike. Recimo, uz oca opasno zaljubljenog u nauč-

Planeta 7693 Pontonovo srce

Romantična komedija „Pontonovo srce“ Senada Šahmanovića još nije dočekala premijeru na malim ekranima ali, dok čekamo i to i prikazivanje istoimene mini-serije na RTCG, imamo dovoljno razloga da je proglasimo za najbitniji TV naslov u domaćoj produkciji. Šahmanovićeva simpatična, topla, nepretenciozna komedija dočekala je svjetsku premijeru na Filmskom festivalu Herceg Novi, gdje je Marko Janketić za portret Kidija, automehaničara sa srcem oldtajmera, osvojio

Kurgashian

sa, pogotovo onih što trepere između „Dva srca“... Ostavimo i to, što su Poetik i Random, sa povratničkim Džej Džej Okoča albumom, realno istrčali trijumfalan počasni krug podgoričkim ulicama, u rep igrici koju su odavno prošli...

Onaj glas novih horizonata i nove jasnoće ipak je „MUDRA“ – EP debi Sare Kurgaš, koja

no-fantastične svjetove, i uvijek spremnog da tu fascinaciju prenese na svog ili svoje klince. U godini u kojoj nam je dao film koji je više od filma – pravi statement režisera koji stvara u debelo ograničenim filmskim uslovima kakvi su crnogorski, a i riječju i djelom ukazuje na to da je moguće izgurati ovakve projekte – Berkuljanu samo možemo poželjeti još ovakvih planeta. Onih koje će nas i nasmijati i oraspložiti, ali i navesti da se pogledamo u ogledalo. I shvatimo što nam je i što se može činiti, i u životu, i na filmu. M. I.-N.

Zlatnu mimozu za najboljeg glumca. No, pošteno je reći da „Pontonovo srce“ ne bi postalo to što jeste – divni podsjetnik da ljubav, saosjećanje i nadu možemo pronaći na neočekivanim mjestima, i to onda kada se najmanje nadamo – da nije imao podršku Radeta Šerbedžije u ulozi đeda, te Marije Maše Labudović, koja je ispala najveće otkriće filma kao prava-pravcata đedova unuka. Zajedno, uz štosne epizode

Dejana Đonovića, Stevana Vukovića i Milivoja Miša

u lokalnoj hip-hop avliji može samo i jedino biti Kurgashian Svašta nam tu Baranka obećava: da uvijek i bez izuzetka „ide klinom o klin“, pa jednu mantru iskrenosti u vremenu svakakvih fantazija „samo prava priča, nije bajka braće Grim“... I između rima, onako sočnih i opakih riječi, isijava mnogo kulturno, nad sobom i ovim svijetom, omeđenim uglavnom lokalnim barskim koordinatama, upitano čeljade. Pa se na njenom debi albumu nađe mjesto i za prvu borbenu pilotkinju u istoriji Sabihe Gok-

Obradovića, isporučili su film koji pokazuje da RTCG može i mora raditi na ovoj i ovakvoj originalnoj filmskoj produkciji. Za ključni utisak da se točak pokrenuo, da produkcija Javnog servisa ne smije stati, te da crnogorska publika ima čemu da se nada kada je riječ o domaćoj TV produkciji.

No, da domaća publika, ali i kolege, takođe mogu da se nadaju da mogu zakučiti veću pažnju u budućnosti, ove godine u jednom drugom projektu pokazao je taj isti Obradović,

čen, porijeklom iz Crne Gore. I jedan okvir od ličnog integriteta, poput: „bogato mirišem, najskuplji miris takođe/ i ne svojatam tuđe, dovoljno je ovo ođe“.

Najljepše od svega? Osjećaj koji isijava iz tog repa i rima, da je Sara ovaj rad doživjela i kao veliku odgovornost, i kao šansu da promišljeno stvara. Da sebe oplemeni; i da se, naravno, sjajno zabavi. Upravo takve priče muzičke zrelosti, za crnogorsku mladost, među našim su prazničnim željama. S. S.

koji je kod Šahmanovića odigrao urnebesnu epizodu. Odigravši poljskog sveca Maksimilijana Kolbea u doku-drami „Saints“, u produkciji i naraciji Martina Skorsezea, Mišo je otvorio Pandorinu kutiju... Pokazao je da se talenat, trud i upornost isplate. I sada je i na njemu, i na njegovim kolegama, da tim putem nastave, u nadi da ćemo ga u godinama koje dolaze ovu „endemsku“ pojavu u lokalnim kulturnim krugovima - moći nazvati trendom. M. I.-N.

Prijateljstvo čuvenog američkog pisca

Kad zvono zvoni Markovića i Hemingveja

Jahta

„Pilar“ klizila je niz blistavo jutro zaliva Havane, a pucanj iz karabina oglašavao je svaku jurnjavu na talasu i svaki mali uspjeh u lovu na sabljarke. Potom bi meso nemani Meksičkog zaliva dijelili lučkoj sirotinji, i u kafani pili, njih trojica. Budući Nobelovac; pa uz njega najdivniji od svih junaka njegovih romana... I jedan jugoslovenski revolucionar, iz Podgorice.

Taj prvi bio je Ernest Hemingvej, uz njega je sjedio zaćutan ribar i lučki drug Santjago, koji će niz stranice romana „Starac i more“, tom istom piscu kurs ka Novelovoj nagradi pokazati... I sa njima jedan Podgoričanin. Mirko Marković. Piper zbog kog Hemingvej nikad nije u Jugoslaviju došao! Zbog jednog obećanja; da prijatelja Mirka nikad neće izdati.

Terasa u Havani Karipska priča sa jednim krunskim dokazom. Arhiva Nacionalne biblioteke „Đurađ Crnojević“ na Cetinju čuva pismo koje je Hemingvej - na prijatelja iz Crne Gore adresirao.

To „Dear Mike...“, i sve ispod, tiče se Mirka Markovića. Vrijeme: duboka jesen 1939. I tu veliki pisac ukratko piše baš onim tonom i familijarnošću, koju tako lako i zauvijek dijele stari ratni drugovi. Pa kratko o cinizmu sovjetskog potpisivanja Brest-Litovskog mira sa nacistima. I nešto vedrije; da je priču „Platili su piće“ predao izdavaču... I tu, u cetinjskoj bi-

Mirko je bio komandant slavne brigade „Džordž Vašington“ u Španskom građanskom ratu. I prijatelj kojem je Hemingvej toliko vjerovao, da mu je povjerio da prvi pročita roman „Za kim zvono zvoni“. Potom i zatvorenik na Golom otoku, zbog čega veliki pisac nikad u Jugoslaviju nije došao

blioteci, još i jedna bilješka od 1. juna 1962, tadašnjeg brižnog upravnika Nika Martinovića. Osamdeset je i pet godina i još koja sedmica više, od kada je Nobelovac i američka ikona 20. vijeka, crnogorskom drugu to pismo namijenio; sada je praznik, utihnule su sve puške i davno se oglasila sva zvo-

na i za Ernesta Hemingveja i za Mirka Markovića... I baš zato, što je praznik, to pismo nam je dragocjeno. Jer, njihova priča mnogo je više od jedne od najljepših konekcija Amerike i Crne Gore. Još jedna kubanska slika: široka terasa, predvečerje koje grli svu zalivsku širinu. Po velikom stolu, podu, stolicama – razbacane hrpe ispisanih papira. Za stolom Hemingvej, četrdesetogodišnjak; i Mirko Marković, koji u dvije noći očima grabi, guta svih 400 strana, u 43 poglavlja. Pa zapisuje olovkom: primjedbe, izmjene i silnu gomilu pitanja. Olovka i okeanska tišina; dok

Piše: Stojan STAMENIĆ

Ernest Hemingvej tokom godina života na Kubi

zvoni za Hemingveja

negdje sa druge strane okeana, tog septembra 1939, grme prve paljbe najvećeg od svih ratova...

26. decembar 2024.

Njegov stric, doktor Vukašin Marković (eno mu je bista, ispred KBC u Podgorici, i ulica tu u neposrednoj blizini, što vijuga uz Moraču), bio je Lenjinov drug, saborac u svim revolucijama. Koji se, nakon uspjeha Oktobarske – u svojoj Podgorici i Crnoj Gori dvadesetih našao, sa namjerom da diže neke naše revolucije. Nije uspio, niti im je vakat tada mogao još biti. I nakon robije, uspio se u Moskvu vratiti. Za njim su pošli, u Sovjetski Savez, njegovi Markovići: sinovac Mirko sa bratom Radulom i sestrama Zarom i Stojom (čuvena revolucinarka i „piperska vučica“ – eno je u Podgorici, između Gorice i pruge, i jedna ulica sa njenim imenom, u Zagoriču).

E, mladi Mirko Marković, već prekaljen dvogodišnjom robijom u Beču, osuđivan kao kurir Komunističke partije Jugoslavije – iskoristio je šansu u Moskvi: diplomac Trgovinske akademije u Podgorici stekao je diplomu na Institutu crvene profesure... Politički, u tim prvim i nevinim godinama nakon revolucije, bio je angažovan u Minsku. Pa stekao zvanje doktora ekonomskih nauka – i usput završio Vojnu akademiju Kujbišev! Uz to i perfektan poliglota.

Dragocjen je, divan dio američkog i španskog nasljeđa, ali i novinarstva 20. vijeka, taj kolaž od Hemingvejevih izvještaja, sa lica mjesta, sa barikada ljutog madridskog fronta. Od prvih borbi i početka birtke za odbranu grada, i oktobra 1936. godine. Ti Ernijevi susreti i pogledi na Dolores Ibaruri , ikonu Republike, „La Pasionariju“; pa odgovor i očajnička odbrana borbenih linija od Frankovih Marokanaca; o nadi u pobjedu, o cijelom gradu na grudobranima, o šapatu i ponosu slobode, o Gojinim slikama, o posljednjoj liniji u centru grada koja je tada izdržala. O položajima, kuririma, onima koji neprijatelja danonoćno gledaju preko nišana; o prvim i vječnim izgovorenim „No pasaran!“, što je bilo obećanje Frankovim i svim budućim fašistima: „Nećete proći!“...

Dugajlija iz Bara

Posebno crnogorsko ratno sjećanje Hemingvej je vezao za Mila Damjanovića; kakve bi tu samo karakterne i ideološke varnice sijevale! Damjanović, Baranin i dugogodišnji pečalbar u Americi, bio je zakleti komunista; a Hemingvej, naravno, uvjeren i vjeran idejama američke demokratije... Sve to sada znamo i sve je zapisano u sjajnoj knjizi Mirka Markovića „Odabrani put“; pa i to, recimo, da je tvrdoglavi dugajlija Damjanović Hemingveju, tu u ratnim rovovima Španije, naširoko govorio i o Vučjem dolu i Carevom lazu, o čojstvu i junaštvu. A Ernest pisca i Podgoričanina

Mirko Marković bio je prvi koji je pročitao rukopis onoga, što će godinu kasnije postati „Za kim zvono zvoni“! Ovako bi to bilo: pred Mirkom, Ernest bi onako hemingvejski, kao neki tek razbuđeni medvjed, brundao i tražio, insistirao, na što više primjedbi i sugestija. Pa bi one ispisane stranice još žešće branio. Tako to biva, kod prijatelja, braće po oružju i ratnih drugova iz bitaka sa či-

jim se porazima, svaki za sebe, ne mogu pomiriti. Dok tog podgoričkog druga, duboko u noć, tu na terasi na zalivu, Hemingvej jednom nije i za mišku uhvatio i iz stolice podigao. „Majk! Misliš li ti zaista da sam ja nitkov...?“. I tako do sljedeće strane.

Komandant u Madridu Nego, da riješimo već to, ko je taj Majk; ko je Mirko Marković. Svako koga je makar malo interesovala priča o crnogorskim revolucionarima, čuo je za jednog drugog od tih, piperskih Markovića.

Lako je shvatiti, zbog čega je bio važan predratnoj Kominterni. Pa i zbog čega je poslat, prvo na izdavački i partijski zadatak u Ameriku. A odatle – sa činom pukovnika –na front Građanskog rata u Španiji. Otprilike od početka 1937, do duboke jeseni 1938. Taj, još mladić Mirko Marković, bio je u toj mjeri karakteran, obrazovan i sa takvim autoritetom – da je na najljućem frontu protiv Frankovih falangista, u Madridu, ubrzo dobio čast da bude komandant internacionalnog bataljona „Džordž Vašington“! I sada vam već nije teško povezati, odakle i kako je došlo do tog, prvog susreta, pa drugovanja s Ernestom, budućim nobelovcem. Novinarom, piscem već tada ovjenčanim slavom, nepopravljivim i tvrdoglavim boemom... I ikonom antifašizma.

Među prvim dobrovoljcima internacionalnih brigada, koje je Hemingvej na frontu uspio intervjuisati – bili su Crnogorci! Njima je, na primjer, otkrio, da je u Kanzas Sitiju godinama ranije, već o nekim crnogorskim emigrantima, radnicima i rudarima pisao. Neki od njih, sa kojima je Erni razgovarao –poput komandira Balkanske čete Miluna Božovića , jednim od onih koji su Francuski most u Madridu branili –ili Aleksandra Joksimovića, komandira s odbrana Kasa del Kampo – uskoro će životima platiti.

Mirko Marković, komandant u Španskom građanskom ratu

FB stranica „Slike partizana“

se, onako nasmijano, „branio“ pričom o onim mladalačkim tekstovima o Crnogorcima u „Kanzas Siti staru“. Dok mu jednom Damjanović, konačno, nije priznao – da zna i to da je Hemingvej bio junak Bitke na Pijavi, u Prvom svjetskom ratu – i da bi u Crnoj Gori, za to, sigurno Medalju Obilića dobio.

Gorčina dobijenog rata

A Mirko? U mjesecima i godinama grčevite odbrane Madrida, proslavio se i taktičkim umijećem i hrabrošću. Ličnim primjerom na prvoj liniji – i brigom za ranjene i bolesne borce. Pa im usput, svim tim Balkancima, Amerikancima, evropskim dobrovoljcima, svima iz brigade „Džordža Vašingtona“ – recitovao Lorku ili Jesenjina... I ponekad bi se, tu u štabu, i gusle oglasile – jer Marković ih je uvijek uz sebe imao.

Prijateljstvo sa Hemingvejem, konačno, utvrđeno je za vjeki vjekov na frontu: onda kada su se, u raspravi i pjesmi, Amerikanci i Balkanci malo zanijeli, pa se na Ernestovu pojavu onima na položaju otelo jedno glasno: „Ura!“... Frankovi falangisti su na to, iz svojih rovova, uplašeno uzvratili paljbom. Jedva je komandant Mirko uspio tu karakternog i ratobornog Hemingveja obuzdati i smiriti situaciju; Ernest je znao, da mu je Marković te noći spasio život.

I sve to, zanos snova o pobjedi, zebnja i studen i strah i muka u osvajanju nekih madridskih položaja, desetine drugova ubijanih pred sopstvenim očima – sve su to Mirko Marković i Ernest Hemingvej iz Španskog građanskog rata ponijeli. I još više za Hemingveja: druženja, kasnije, u ratu sa Veljkom Vlahovićem, pa doktorantom sa Sorbone Vukašinom Radunovićem, pa komandantom i filozofom iz vasojevskih Kralja Danilom Lekićem

I prema ratu i borbi Ernest je već osjećao mnogo gorčine; kako je samo oštro kritikovao masovna ubistva zarobljenika i ,,petokolonaša“, pred tim Crnogorcima. Pa mu Lekić citirao ono Njegoševo: „Zlo činiti, ko se od zla brani, tu zločinstva nije nikakvoga“... I jasno vam je, naravno, u kojoj je mjeri, i Mirku i Hemingveju teško palo ono, što je Ernest sam nazivao „gubitkom

dobijenog rata“. Za Markovića, već u zoru Drugog svjetskog, povratak u Moskvu nije bio opcija; po zadatku Josipa Broza Tita, ponovo se našao u Americi, da vrši uticaj na sve brojniju jugoslovensku emigraciju. U Njujorku je, ipak, uhapšen, kao ilegalni imigrant iz potpalublja broda „Normandija“; a nakon pola godine pritvora na Elis Ajlendu, dobio je – azil na Kubi. Od režima Fulgencija Batiste, istog onog, koji će koju deceniju kasnije biti smijenjen od režima Fidela Kastra

Bijes La Pasionarije

Tu smo već na početku naše priče: Mirko u Havani saznaje da je Hemingvej već duže tu, da živi samotnjačkim životom, lovi sabljarke... Prvi susret bio je čvrst i radostan zagrljaj; onda se, po Markovićevim sjećanjima, Hemingveju i suza otela. Onda kada je saznao, da je onaj dugajlija Damjanović, u jurišu za Kinto poginuo.

I tada se pred Crnogorcem, tu u Havani, prostire ideja i priča

romana koji će postati „Za kim zvono zvoni“; i Hemingvej mu je odmah otkrio, da će to biti i svjedočanstvo o nesposobnim generalnima i komandantima, o sujetnim i svadljivima, o psima rata, budalama i neznalicama... Čak mu je Ernest i priznao: da je na trenutak posumnjao, da je Mirko namjerno poslat u Havanu, da utiče na pisanje romana. A ubrzo ga je izabrao – za najboljeg i najvjernijeg čitaoca. Onog koji je sve to, užas i apsurd i ironiju rata u Španiji, vidio na prvoj liniji, svojim očima.

Nevolja sa romanom „Za kim zvono zvoni“ uslijedila je brzo nakon objavljivanja 1940; i Ernest i Mirko znali su da će tako biti. Sam mu je Marković spočitavao, na primjer, momenat kada u knjizi neki siromašni seljaci raspravljaju – zbog čega je Dolores Ibaruri sina sklonila u Moskvu, dok druga djeca u ratu ginu. Ili, dio o karakteru Brunetske ofanzive, gdje je po Mirkovoj ocjeni, Hemingvej bio suviše strog prema republikanskim komandantima.

Pismo koje se čuva u Nacionalnoj biblioteci na Cetinju

Sve su to izbjegli lideri Republike, pogotovo oni u Moskvi, Hemingveju strašno zamjerili. A Dolores Ibaruri, La Pasionarija – direktno prijetila –da će „onog pisca“ (nikad mu više ime nije pominjala), ako ga ikad sretne – u lice pljunuti. Što bi među njenim Baskijcima, naravno, značilo posljednju opomenu pred smrt.

Malo je što, od ispravki Crnogorca, po Markovićevom svjedočenju – Hemingvej prihvatio. Ali mu je pomogao i založio se, preko američke ambasade u Havani, da Mirko dobije dozvolu da legalno boravi u Sjedinjenim Državama. Nedugo potom, u Njujork mu je poslao i oni pismo, što se čuva na Cetinju. A godinu kasnije i primjerak prvog izdanja romana, sa vrlo ličnom posvetom. I opet, zašto Crna Gora zna tako malo o Mirku Markoviću? Već 1945. se po pozivu KPJ vratio u Beograd. Postao urednik Tanjuga, pa profesor Vojne akademije, pa vanredni profesor Ekonomskog fakulteta... Da bi 1948, zbog svaka-

Privatna arhiva

„Za kim zvono zvoni“ (1940)

kvih strahova zbog njegovih konekcija u Moskvi i zbog jednog govora pred studentima –završio na Golom otoku. Žrtva vremena Informbiroa.

Zatvorenik Petrove rupe Šest je godina Mirko bio politički zatvorenik. Dvije u zatvorima i četiri u zloglasnoj „Petrovoj rupi“; rudniku mermera („R-101“) na Golom otoku... I to zbog odluke nekog mjesnog apartčika. E, to je, u jeku najvećih sukoba Tita i Staljina, bila sudbina komandanta „Džordž Vašington“ bataljona, jednog od branilaca Madrida, koji je pred rezoluciju Informbirao bio već imenovan i za ambasadora u Londonu... A Hemingvej? Malo je reći, da je Titovim komunistima bilo lako da, u jeku sukoba sa Sovjetskim Savezom, a u svakako ,,zategnutom“ periodu odnosa sa Zapadom, zaborave na kontroverzu oko romana „Za kim zvono zvoni“. I da je bio plan, da se pošto-poto, obezbijedi podrška i dolazak pisca, koji je važio za osvjedočenog prijatelja Jugoslavije.

Knjiga Mirka Markovića, objavljena 1997. u izdanju CID-a

Na prvu informaciju, da mu je prijatelj zarobljen, Hemingvej je poslao protestno pismo jugoslovenskoj ambasadi u Beogradu. Tražio i to, da se u jugoslovenskoj štampi, to pismo javno objavi. To nikad, naravno, nije učinjeno. Potom je, na niz novinarskih pitanja u Americi, jasno poručio: da neće ići u Beograd i tako podržati režim koji mu prijatelja Mirka Markovića, bez suda, na nekom ostrvu drži.

Iz krugova jugoslovenskih diplomata i funkcionera, u susretima i sa nekim starim ratnim drugovima iz Španije, poput jednog sa Danilom Lekićem – dobio je samo ćutanje. I poruku „da će se raspitati“. Bilo mu je sve jasno...

Grudva zemlje

Konačno: Nobelovac je život pucnjem prekratio na ljeto 1961, u 61. godini. U onoj knjizi Mirka Markovića, naći ćete i to, što mu je i više puta na onoj terasi u Havani Ernest govorio – o očevom samoubistvu. I koliko ga je proganjalo...

A Mirko? Daleko od toga da je Goli otok kraj njegove priče. Nakon godina i godina robije, dobio je u Beogradu priliku – da se bavi naukom. Da radi na univerzitetu, pod uslovom da se ne petlja u politiku. I ponovo našao način da se ostvari. Taj Podgoričanin je, nakon svih ratova, putovanja, Moskve, Madrida, Amerike, Kube, Amerike, Beograda, Golog otoka, razočaranja, izdaja, lične golgote – objavio niz naučnih knjiga. I postao utemeljivač kibernetike u Jugoslaviji! Mirko Marković dočekao je i mirnu starost; preminuo je u 81. godini 1988, pred mračnu i zlokobnu zoru jugoslovenskih ratova devedesetih; počiva na beogradskom Novom groblju. A koliko je živ, prisutan i nepokolebljivo karakteran i širok, i u našem vremenu – najbolje će vam otkriti stranice njegove sjajne knjige „Odabrani put“... A ona groznica gluve noći terase na Havani, one olovkom ispisivane stranice i sjećanja, onaj užas i zanos i očaj poraženih sa barikada i rovova u

Madridu i svih španskih frontova... Eto ih, tamo, u romanu „Za kim zvono zvoni“, koji je jedan Podgoričanin prvi, iz ruku prijatelja pročitao. Sa naslovom i motom engleskog „pjesnika metafizike“ Džona Dona, tamo iz 16. i 17. vijeka. I glasi ovako: „Nijedan čovjek nije Ostrvo, sam po sebi cjelina; svaki je čovjek dio Kontinenta, dio Zemlje; ako Grudvu zemlje odnese More, Evrope je manje, kao da je odnijelo neki Rt, kao da je odnijelo Posjed tvojih prijatelja ili tvoj; smrt ma kog čovjeka smanjuje mene, jer ja sam obuhvaćen Čovječanstvom. I stoga nikad ne pitaj za kim zvono zvoni; ono zvoni za tobom“... Zbog tog zvona, tog zaliva u Havani, te barikade u Madridu, tog prijateljstva i tog pisma sačuvanog na Cetinju, pa svih puteva i srušenih i sačuvanih ideala... Neka jedna od priča ovog praznika – bude ona o Ernestu Hemingveju i Mirku Markoviću. Grudva zemlje, koju More neće i ne može odnijeti.

filmski presjek Crnogorski režiseri i režiserke

Pravila kino i festivalske distribucije rade svoje, pa se uvijek nameće pitanje što bi se od filmova moglo uloviti čak i u idealnim uslovima, da su se mogli pogledati baš svi o kojima se brujalo. No, nikad različitije i raznovrsnije filmske top-liste – od domaćih do bjelosvjetskih medija, možda su i najbolji pokazatelj da je 2024. bila prilično dobra za filmofile. Čak i oni koji nijesu gledali onoliko koliko su željeli, uspjeli su da pronađu vrijedne naslove. Takav je slučaj i sa dvije režiserke i sedmoricom režisera iz Crne Gore koji su za Objektiv izdvojili ovogodišnje filmove koji su na njih ostavili najjači utisak. U razgovorima, kroz koje se provlači više od 20 naslova, samo se dva pominju više od jednom, i to s oprečnim mišljenjima. Za ključni utisak da se tokom 2024. imalo što vidjeti, te da

Od skrivenih do vrteški

U razgovorima, kroz koje se provlači više od 20 naslova, samo se dva pominju više od jednom, i to s oprečnim mišljenjima

se tu našlo mnogo skrivenih dragulja, ali i vrhunskih filmskih vrteški iz Kana.

GOJKO BERKULJAN

„Civil War“ Aleksa Garlanda . Provokativna vizija ne tako daleke budućnosti koja

MISERICORDIA: Majstorsko istraživanje međuljudskih odnosa imdb.com

istražuje kako društvene podjele - u našoj realnosti vrlo stvarne i aktuelne, mogu eskalirati i odvesti društvo u katastrofalne sukobe. Ovaj film je oštar, mračan i zastrašujuće relevantan. Njegov značaj leži u hrabrom osvrtu na polarizaciju, a sve iz perspektive onih čiji je posao da bilježe realnost – foto-reportera. „Conclave“. Pronicljiv politički triler Edvarda Bergera o intrigama iza zatvorenih vrata Vatikana. Ovo je žanrovski odlično upakovana priča koja precizno gradi napetost, sve vrijeme istražujući moralne dileme. Film nas konstantno tjera da se zapitamo o ulozi moći i vjerskih institucija u modernom svijetu. „Juror #2“. Klasični pravni triler u režiji Klinta Istvuda , koji neizvjesnost gradi konstantnim postavljanjem etičkih pitanja. Njegova snaga leži u likovima koji nas podsjećaju da je pravda često mnogo složenija nego što nam se čini na prvi pogled.

„Late Night with the Devil“. Inovativan horor u kojem se Kolin i Kameron Kerns poigravaju atmosferom sedamdesetih i stereotipima karakterističnim za horore tog perioda. Izdvaja se po kreativnosti i originalnosti pristupa, zbog čega i jeste svojevrsno osvježenje u svijetu horora.

IVAN MARINOVIĆ

Za sada, 2024. godinu najviše pamtim po spektakularno lošim filmovima kao što su

„Megalopolis“ i „Gladiator 2“. U oba slučaja imao sam niska očekivanja i u bioskop išao iz poštovanja prema karijerama velikana. Na kraju, ostao sam šokiran količinom besmisla koji u oba filma dominira. Moj favorit je „Dream Scenario“, koji je premijerno prikazan u novembru 2023, ali se zbog distribucije s pravom može računati u ovu godinu. To je pravo, maštovito i duhovito remek delo Kristofera Borglija, koje toplo preporučujem, kao i njegov prethodni film „Sick of Myself“ (2022). Regionalno gledano, najznačajniji naslov ove godine je, čini mi se, TV serija „Sablja“ Gorana Stankovića i Vladimira Tagića . Goran i Vlada uhvatili su se ukoštac sa traumatičnom i nezahvalnom temom atentata na Zorana Đinđića . Uprkos klizavom terenu koji ta tematika donosi, stvorili su izuzetnu dramsku seriju, majstorski režirali svih osam epizoda i omogućili publici nužnu i ljekovitu katarzu.

MARIJA PEROVIĆ

„Emilia Perez“ Žak Odijara Nevjerovatna vrteška sa Kanskog festivala, suludi, zabavni film. Žanrovski mjuzikl i triler o kriminalu, pravnoj i ostalim korupcijama, nepravdi, borbi za ljubav, strast i pravdu. Film o četiri žene, od kojih jedna postaje žena... I sve to kroz nevjerovatnih dva sata i frtalj istinske kine-

izdvajaju naslove koji su ostavili najjači utisak

skrivenih dragulja vrteški iz Kana

stetičke vrteške sa komercijalnim svjetskim zvjezdama, ovo je film o ljubavi.

„Anora“ Šona Bejkera . Pobjednik Kanskog festivala, komedija u kojoj ZGODNA ŽENA, striptizeta i po potrebi prostituka, sretne – ne uglađenog Ričarda Gira, nego infantilnog a šarmantnog sina ruskog tajkuna... I u susretu suluda dva polusvijeta, tajkunskog i onog koji pleše uz šipku, nanovo trijumfuje ljubav. Bravo za Kan; konačno je film-film, a ne esejistička tegoba o svijetu koji je jadan i nalud. Jeste svijet sulud, ali junaci iz oba filma djeluju, a ne pate. To je nekada bio svijet pokretnih, s akcentom na pokretnih - slika. I sudeći po najznačajnijem filmskom festivalu, to postaje opet. „Proslava“ Bruna Ankovića. Hrvatski film, slagalica koja se u djelimično esejističkom filmu sklapa u finale, u kojem će zbog čizama, siromaštva i nepravde junaci ući u vrtešku u koju nije trebalo da uđu. I za Crnu Goru, zanimljiv osvrt o žandarmeriji Kraljevine SHS ili Jugoslavije. Još jedna priča o malim ljudima koji se pokoravaju onome ko prvi naleti... a pokoravanje je često uzrok velikog zla.

I dva naša: prvo, „Supermarket“ Nemanje Bečanovića Duofilm, veliki dio filma je monodrama u kojoj je supermarket sigurna luka, sigurna kuća, sigurna navika, rajsko mjesto... Da li samo beskućnicima, ili i svima nama. Nepravedno zanemaren, a promišljen filozofski film.

I „Planeta 7693“ Gojka Berkuljana, u kojem dječak do-

mašta najbliže biće iskazano kroz četiri broja, kao junakinju virtuelnog svijeta, da bi bolje razumio sebe, i da bi se njegova porodica razumjela. Prvi dugometražni film u crnogorskoj produkciji s elemtima SF, jeste film o djeci, ali nije dječji. I nagovještava sve što može da nam se desi ako odustanemo od sebe. Jasno je da su, da opet ponovim, u ovom naludom svijetu za to neophodni SF elementi. Ovi naslovi nam govore kako je svijet, da opet ponovim, jednako nakrivljen i nalud svuda. Pet filmova, pogledajte ih i pogodite koja dva samo tumače, a koja tri daju šansu, da je kako god, ponešto lijepo i moguće. Svima im je zajedničko to što jesu smislen prostor, u kojem na dva do tri sata pronađete prijatelje, junake iz filmova, scenariste, režisere i sve one zbog kojih se ne osjećate sami i naludi. Vrijedi.

BOJAN STIJOVIĆ

Film „Misericordia“ potvrđuje reputaciju francuskog autora Alena Girodija kao majstora istraživanja ljudskih odnosa. Radnja je smještena u malom selu u francuskim planinama, gdje protagonista dolazi na sahranu bivšeg šefa, lokalnog pekara, samo da bi njegov kratak boravak prerastao u niz događaja ispunjenih misterijom, sumnjom i intrigom. Girodi se ovdje oslanja na svoju prepoznatljivu sposobnost postavljanja napetosti kroz minimalistički scenario i atmosferičnu režiju. U filmu kombinuje elemente trilera, psihološke drame

i društvene satire. Kroz naraciju, u kojoj svjesno izostavlja ekspoziciju i oslanja se na delikatno iznijansirane interakcije među likovima, uspijeva da drži publiku u neizvjesnosti do posljednjeg trenutka.

Iako povremeno djeluje hermetično zbog sporog tempa i

enigmatične strukture, „Misericordia“ je fascinantno filmsko iskustvo za one koji vole slojevite moralne i emocionalne priče.

PAVLE SIMONOVIĆ

„Arcadia“ Jorgosa Zoisa predstavlja ambicioznu i vizuelno impresivnu mješavinu fantastike i drame, u kojoj se istražuju teme otuđenja, gubitka i potrage za smislom života u savremenom društvu.

U filmu, Arkadija nije samo fizički prostor, već i mentalni i emotivni raj koji likovi pokušavaju da dosegnu, bijeg iz stvarnog svijeta u potrazi za unutrašnjim mirom. Međutim, Zois takođe istražuje i tamniju stranu ovog mita, postavljajući pitanje da li je Arkadija zaista utočište ili sa-

ANORA: Moćna priča o Pepeljugi koja ostaje bez srećnog kraja

brockpress.com

filmspeak.net

THE SEED OF THE SACRED FIG: Odvažno upiranje prsta u zločine vlasti u Iranu

mo iluzija koja vodi u još dublje otuđenje. Tako uspijeva da stvori atmosferičan film koji podstiče na razmišljanje, ali takođe izaziva i emocionalnu reakciju, podsjećajući nas da, iako se svijet mijenja, univerzalne teme gubitka, ljubavi i traganja za smislom ostaju konstantne. Film „Dahomey“ režiserke Mati Diop važan je doprinos razgovoru o kulturnoj restituciji i postkolonijalnoj pravdi. U fokusu je dramatična priča o relikvijama, skulpturama i drugim kulturnim artefaktima iz Kraljevine Dahomey (današnji Benin), koji su bili u posjedu francuskih muzeja, a koji su vraćeni u matičnu zemlju 2022. godine.

Snaga ovog filma leži u tome što režiserka povezuje istorijske događaje sa ličnim i emocionalnim reakcijama zajednice, prikazujući ne samo političku dimenziju vraćanja kulturnih dobara, već i duboku simboliku koju ona nosi za identitet i kolektivnu memoriju. Specifičnim vizuelnim i narativnim pristupom Diop stvara film koji nije samo dokumentaran, već i umjetnički angažovan, pozivajući gledaoce da preispitaju odnose između prošlosti i sadašnjosti u kontekstu globalnih nepravdi.

VLADIMIR PEROVIĆ

Zamislite, ima filma i izvan Amerike! Najbolja svjetska kinematografija (već decenijama): iranska. Autori u egzilu, u zatvoru, u kućnom pritvoru. A ipak, i mimo i protiv tamošnje zvanične filmske industrije, nekad u eksterijerima drugih zemalja u ulozi iranskih, nekad u svom stanu, ili taksi-vozilu (mitsko mjesto iranskog filma), oni prave remek-djela. Vrhunski human, odvažan, dubok, senzibilan, poetičan, artističan... i mnogo toga još, u moćnom „Sjemenu svete smokve“ Mohamada Rasulofa. Šta se dešava u duši i u porodici sudije koji ima zadatak da pripadnicima pokreta „Žena, Život, Sloboda“ skida glave po kratkom postupku, a njegove kćeri su pametne, hrabre i progresivne, kao i cijeli mladi Iran!? Pakao.

Iako sniman praktično u ilegali, nakon čega je autor morao da pobjegne iz Irana, ovaj film, sjajnih glumaca i režijske postavke, filovan morem dokumentarnih snimaka brutalnosti policije, filmski savršeno ispričan, žestoko a artizantno upire prst, otvara niz moralnih pitanja i budi boljeg čovjeka u svakom gledaocu.

Što su se kritičari toliko okomili na Frensisa Forda Kopolu i „Megalopolis“!? U ovoj priči o kreiranju idealnog svijeta, kroz direktnu alegoriju, Kopola povezuje Rim pred propašću i savremeni Njujork, te sličan kraj predskazuje, zbog svih grijehova, i Americi. Ko istinski upravlja svijetom? Ko pomijera svijet/civilizaciju naprijed? Umjetnik-sanjar? Vladalac? Biznismen? Šta ljudima treba? Kako usrećiti čovječanstvo? I šta je utopija? Je li ona često realnija od realnog? I sve je tu: talenat i netalenat, umjetnost i kreativna zavist, kreacija i destrukcija. Ovaj američki-neamerički film tek će dobijati na značaju, izvinjavaće se mnogi kritičari...

U dokumentarnom prostoru i oko njega u opticaju je termin „hibridni film“, koji možda objašnjava tehnički nešto, ali ja ga sa gađenjem odbacujem, jer se sjetim hibridnog rata, hibridnog motora, hibridnog voća... Nebeska umjetnost zvana film zaslužuje bolje.

Kauter Ben Hania donosi izuzetan dokumentarac „Četiri kćerke“ (Olfine kćeri). Pratimo priče majke i kćerki, i paralelno priče glumica koje postaju one. Surovo, duboko, životno. Život i njegovo predstavljanje. Kako grozno uz ovaj vrhunski film stoji ono: hibridni...

SARA STIJOVIĆ

S uspjehom koji je doveo do toga da na ovogodišnji Sarajevo film festival idem na dva programa, ali i tehničkom greškom zbog koje završavam sa dva kofera u dvijema sobama u dva hotela na suprotnim stranama Sarajeva, obje Sare su i srećne i umorne.

Trčeći slijeva nadesno, sa kratkog na dugo, iz oblaka

„Talenata“ u more profesionalaca, festivalski dani prolaze a broj odgledanih filmova ostaje na broju kojeg se stidim. Sa novopristiglim mejlom i pauzom u rasporedu, na trenutak ni ne znam kuda da idem s ovim novim komadom vremena u rukama. Ne želim da pričam, ni da šetam, ni da pijem kafu. Ulazim u najbliži bioskop. Okupana činjenicom da kasnim, sijedam na jednu od stepenica. Na ekranu žena, mlada, tamnih očiju, sa hidžabom. Zovu je Ferešte. Na platnu teče „Među bogovima“ režisera Vuka Ršumovića. Iako sam propustila prve minute, shvatam da je ovo priča jedne sestre - sestre koja želi da njen preminuli brat i u smrti bude ono što je bio u životu. On ne smije biti samo još jedno tijelo migranta izgubljeno u borbi za goli život.

Ona je glumačka sila, moć prepletena osjećajima, ona na leđima nosi i život i film. Uprkos povremenim blagim dramaturškim padovima, film teče i drži pažnju. Njena borba je jača od svakog problema sa kojim se fikcija susreće. Borba traje, mučna je i duga, sistem nije na njenoj strani, ali se mora izboriti. Minuti protiču, a moje biće navija za nju. Izborila se - spojili su se život i fikcija, moralo je tako... Kasnije saznajem da je Ferešte i njeno pravo ime; da je ona ovo preživjela, da je ovo njena priča, da je on njen brat, da je ovo njen život.

Gdje se završava život a počinje fikcija? Ne znam. Vjerovatno ni ne želim da znam. Znam da je tama, da je tišina, da se imena na odjavnoj špici smjenjuju, ali da jeza ne prolazi. Znam da je na stvarnim sahranama tišina glasnija a vazduh lakši. U mom umu nema ničeg, nema festivala ni obaveza, nema hotela ni kofera, a nema ni umora. Ovdje, među bogovima, došle su Sare jedna drugoj i u tišini bile zahvalne što smo bile tu, u tom trenutku, u tom životu...

BRANISLAV MILATOVIĆ

„Anora“ Šona Bejkera. Ono što čini ovaj film posebnim, naročito u formalnom smi-

slu, jeste to što je svaki od tri čina žanrovski drugačiji, a opet kao cjelina - film je vrlo precizno uspostavljen. Zbog takve postavke, priča o savremenoj Pepeljuzi (samo ovog puta happy end izostaje), „vozi“ nas konstantno kroz čitav film, sa čestim preokretima i iznenađenjima u stilu screwball komedije, gdje se putovanje glavne junakinje Anore zapravo sublimira i rekontekstualizuje u posljednjem kadru. Ovim nas filmom Šon Bejker podsjeća da je američka nezavisna scena i dalje vitalna - i da im što da ponudi.

ZORAN MARKOVIĆ ZONJO

Za razliku od kolega koje biraju najbolje u protekloj godini, kao i prošli put, opredijelio sam se za film od koga sam mnogo očekivao a koji me je razočarao. Obrazložio sam Skorsezeovo potonuće sa „Killers of the Flower Moon“ 2023, a za 2024. to je „The Substance“. Film francuske režiserke Korali Farže mogao je biti remek djelo, a nažalost nije. Čak je dobio Zlatnu palmu za scenario iako je skript najgori dio ovog ostvarenja, osim ako izuzmemo inicijalnu ideju koja je vrhunska. Pravolinijska priča predvidljivo ide ka kraju i završi se kao gnjecavi epilog gradiranih gadosti koji nas bombarduju dva sata i kusur. Ali, vrijedi li ga pogledati - vrijedi. Zbog glume, fotografije, scenografije, muzike, kostima i, naravno, šminke. U tim kategorijama leži i neki Oskar. Režiju sam namjerno izostavio iz ove nabrajalice jer kapiten posade mora biti odgovoran za svaki segment, pa i za problem koji film ima sa scenarijom, iako je zanatski dio posla urađen maestralno.

Bih li „The Substance“ pogledao opet, bih - ali samo da segmentirano analiziram tehničku stranu filma i eventualno ponešto naučim. Bih li ga ponovo gledao da uživam i primim magiju koju nam filmovi donose, ne bih. „The Substance“ je surutka koju valja popiti, ali uz veliku nategu. M. IVANOVIĆ-NIKIČEVIĆ

listalica Najluđe

filmske scene u kojima su šou totalno ukrale „džordanke“

Tajni sastojak za pertlanje života

Ono

što je Majkl Džordan bio i ostao za košarku –GOAT, najveći svih vremena, to su i „džordanke“ bile i ostale u svijetu patika i sneakerhead kulture. Nosili su ih Tupak i Bigi Smols, lansirale su karijeru Vila Smita u hit seriji devedesetih „The Fresh Prince of Bel-Air“, služile kao tajni sastojak za pertlanje života mnogim običnim smrtnicima, naročito iz afroameričkog miljea.

Od 1985, kada je prvi „Nike Air Jordan“ model pušten u prodaju, jedan od najpopularnijih „Nike“ proizvoda neprekidno je rastao, razvijao se i ne samo išao u korak sa pop kulturom – nego ju je aktivno i oblikovao. Odatle i ta neraskidiva veza između „džordanki“ i sedme umjetnosti, u okviru koje su tako štosno i lijepo umjele da raspertlaju, pa ponovo ušniraju velike filmske utakmice života. Na velikom platnu, „džordanke“ su dobile pojedine scene toliko vibrantne, da su zaslužile svoje ime u prvim redovima odjavnih špica, rame uz rame sa glavnim glumcima. U susret njihovom 40. rođendanu, koji će se slaviti 1. aprila naredne godine, prisjetićemo se onih koje odišu najjačom simbolikom. I koje poručuju, jasno i glasno, da nema i nikada neće ni biti većih igrača u sneakerhead kosmosu. Možda ima ljepših, možda ima slađih, ali – „džordanke“ su GOAT.

SHE’S GOTTA HAVE IT

Afera između „džordanki“ i filmske umjetnosti počela je, a đe bi drugo, nego u filmu Spajka Lija , Džordanovog

velikog druga i fana. Da nije bilo njegovog režiserskog debija i lansirne rampe karijere, crno-bijele dramedije „She’s Gotta Have It“ (1986), istorija američke kinematografije bila bi bitno drugačija, a bez ogromne inspiracije ostali bi i Tarantino (koji će kasnije sa Spajkom zauvijek izmijeniti lice nezavisnog filma), i mnogi afroamerički autori... ali i kreativci iz kompanije „Nike“.

Kultne „Air Jordan“ patike sa velikog platna? Bez sumnje one što je nosio Đankarlo Espozito kao električni Buggin Out u Lijevom masterpisu „Do the Right Thing“

Bruklinom, ali najkultnija scena bila je i ostala: „Yo! You stepped on my brand new ‘Air Jordans’!“. U njoj se električni Buggin Out (Đankarlo Espozito), s afroameričkom eki-

Scena u kojoj Lijev neodoljivi Mars Blekmon konačno uspijeva da osvoji curu, ali odbija da skine svoje „džordanke“ dok se bacaju na „posao“ –jedna je od najštosnijih u filmu. „She’s Gotta Have It“ i jeste ostvario ogroman impakt na filmsku umjetnost upravo zbog tog i takvih vibrantnih detalja, koji Afroamerikance ne svode na kliše poput makroa ili kriminalca, nego majstorski odslikavaju specifičnosti njihovih karaktera.

leđa, obračunava sa bijelim

slučajno zaprljao patiku. Afroamerički odgovor na ono „Nemoj da ideš mojom uli-

bes i pravo malo čudo karakterizacije, kako Buggin Outa, tako i cijelog (ne tako) „crnog“

U košarkaškom klasiku „He Got Game“ (1988) riječ je o vrlo otvorenom product placement momentu, te sceni u kojoj lik Denzela Vošingto, poslije izlaska iz zatvora, odlazi direkt u sportsku prodavnicu, da kupi nove patike. U kutiji ga čeka, ni manje ni više, model „džordanki“ koji tada još nije bio pušten u prodaju. Ma, nije ih još vi-

na kojoš dio ni Džordan!

Zato nije ni čudo što je Mars

Kada su napokon stigle na police, brendirane su pod imenom „Air Jordan 13s“. No, „šteta“ je već bila napravljena... Svi su ih tražili kao „He Got Game Air

Blekmon ubrzo postao zaštitno lice brenda „Air Jordan“, a Li jedan od ključnih režisera koji su oblikovali reklame i cjelokupni imidž kompanije „Nike“.

dine, na 35. godišnjicu premijere, izbacio limitiranu seriju „Do the Right Thing“ patika (samo 100 pari), čiji je dizajn potpisao upravo Li.

Li je, inače, 2006. dobio svoj

imenom Jordan“.

DO THE RIGHT THING

Ako je „She’s Gotta Have It“ bio najava velike karijere, Lijev „Do the Right Thing“ (1989) ispao je film koji je potpuno promijenio pravila igre.

zasluženi „Nike“ paketić, inspirisan prijateljstvom sa Džordanom. Patike nazvane „The Spizike“ (spoj Spajkovog i Majklovog imena) takođe su rađene kao limitirana serija, u svega 4.032 komada, kao prava poslastica sneakerhead

Ljubav i mržnja na ulicama Bruklina razbuktali su se u masterpis koji upozorava na opasnost od rasnih tenzija u Sjedinjenim Državama, nažalost – i dalje bolno relevantnu. Nekoliko modela „džordanki“ prošetalo je Lijevim filmskim

što nam svima znači Spajk Li.

ja – ponovo Li. Eto toliko je A Spike Lee Joint neodvojiv od Majkla i „Air Jordan“.

26. decembar 2024.

WHITE HOUSE DOWN

Nije akcioni triler „White House Down“ (Roland Emerih, 2013) bogzna kakvo čudo od filma, ali da je ušao u anale pop kulture – jeste, i to upravo zahvaljujući „džordankama“. One-army akcija Toma Kruza, sa sve spašavanjem američkog predsjednika Sojera (Džejmi Foks), ima momenat koji, makar duhom, vuče na Buggin Outa iz „Do the Right Thing“. Dok meci pljušte po Bijeloj kući, Foks se čupa sa jednim od terorista oko puške i treska ga nogom pravo u glavu uz povik: „Get your hands off my ‘Jordans’!“

SPIDER-MAN: ACROSS THE SPIDER-VERSE

Koliko je brend „Air Jordan“ bitan za identitet Afroamerikanaca pokazale su i dvije vrhunske „Spider-Man“ animacije: „Into the Spider-Verse“ (2018) i naročito „Across the Spider-Verse“ (2023). U drugom dijelu trilogije (nastavak se jedva čeka!), crni Spajdermen/ Majls Morales dobija ih od ujaka Arona, kao dar koji simbolično označava da je odrastao, da je postao muškarac. Oni koji su film, pak, gledali odlično znaju kakav je tu plot twist spakovan, te zbog čega cijela emocija koja sa „džordankama“ ide – dobija dodatnu težinu. Not all heroes wear capes... a bogami, nijesu heroji ni svi koji nose „džordanke“.

LIKE MIKE

U sportskoj komediji „Like Mike“ (Džon Šulc, 2002), jedan slučajno pronađeni par „džordanki“ koje je nekada nosio GOAT, u kombinaciji s udarom groma, iz korijena mijenja život trinestogodišnjeg Kalvina ( Lil’ Bow Wow). Siroče iz Los Anđelesa i Džordanov veliki fan dobija košarkaške supermoći preko noći... I priliku za slam dunk pod obručima NBA! Ni „Like Mike“, kao ni „White House Down“, nije vrhunski film, ali je slatko parče filmskog eskapizma koje, pak, mnogo govori o Džor-

Drugi modeli – od Terminatora do Gampa

Kompanija „Nike“ i dan-danas prati product placement model uspostavljen sa „džordankama“, pa se njeni sa filmovima povezani modeli – i dalje gomilaju i prate trendove. No, ako postoji era koju je obilježila, to su bez sumnje osamdesete, kada je svoje patike uspjela da ušunja u mnoge buduće filmske klasike. Recimo, „Nike“ patike ušetale su u Kameronov masterpis „The Terminator“ (1984), Donerovu neo-

doljivost „Goonies“ (1985) i Zemekisov „Back to the Future II“ (1989), a uspjele su da se nađu i na nogama Toma Henksa u coming of age dramediji „Big“ (1988), te Majkla Kitona u Bartonovom superherojskom klasiku „The Batman“ (1989). Ni devedesete nijesu prošle bez prepoznatljivog štrika, pa smo ga opet gledali kod Henksa i Zemekisa u nezaboravnom „Forrest Gump“ (1994), kao i u službi Vudija Harelsona i Veslija

danovoj zaostavštini... I pokazuje koliko su „džordanke“ zapravo patike „veće od života“, te koliko mnogo simbolike nose za sve one, bili ili ne bili Afroamerikanci, koji sanjaju o boljem životu.

AIR

U Aflekovoj izvanrednoj korporativnoj drami „Air“ (2023), patika ima u izobilju, ali ne i Majkla Džordana kojeg poznajemo. No, oni koje ne zanima baš GOAT, nego čovjek koji je MJ bio prije nego što se proslavio, te priča o tome kako je došlo do kreativnog sportskog partner-

Snajpsa u nepravedno potcijenjenoj košarkaškoj poslastici „White Men Can’t Jump“ (Ron Šelton, 1992).

Filmska priča kompanije nastavila se i dvijehiljaditih, sa Leonardom Dikaprijom koji je nosio skupocjeni „Nike“ model u Skorsezeovom „The Wolf of the Wall Street“ (2013), i traje još, i trajaće... sve dok kreativci – bili filmski, sportski ili marketinški, budu znali da ih iskoriste ne kao puki proizvod, nego kao vrhunski dodatak naraciji i karakterizaciji likova.

stva, koje je unijelo revoluciju u pop kulturu i obesmrtilo i „Nike“ i „džordanke“, imaju štošta da dobiju od ovog filma.

SPACE JAM

Za kraj ljubavnog pisma „džordankama“ ostavili smo, naravno, kultni film Majkla Džordana. Kada su producenti animiranog filma „Space Jam“ ( Džo Pitka prišli Robertu Zemekisu koji je prije toga uradio kombinaciju animacije i igrane forme u „Who Framed Roger Rabbit“ (1988), i pitali ga za bilo kakav savjet, nijesu dobili odgovor kojem su se nadali. „Ne radite to. Mene je zamalo ubilo“.

Pitka, Džordan i ekipa su ipak to uradili, i ne samo što jesu preživjeli, nego su i spakovali jedan od najuticajnijih crtaća svih vremena. Sve što Džordan i „džordanke“ jesu; sve što Duško Dugouško i Looney Tunes ekipa znače; sve što su nam i do dan-danas ostali Deni Devito Marej – stalo je u 88 minuta ove guilty pleasure obožavanih crtaćkih napasti i ponekog čovjeka sa čudovištima-vanzemaljcima. ke an eagle, pjevao je „Space Jam“ je poletio pravo u istoriju pop kulture. M. IVANOVIĆ-NIKIČEVIĆ

Patike važan dio Spajdermenovog identiteta u „Into the Spider-Verse“ , 1996)

Okaljane crevlje Buggin Outa u Lijevom klasiku „Do the Right Thing“

v pretpraznicni ciklus

Izguslao: Milivoje KRIVOKAPIĆ

njigu piše momče filmofilče, Sitnu knjigu, đe potanko sriče, Koliko ga razočara mlada, Filmsko štivo kom se jadan nada’, Pa je šalje elektronskim putem, Svojoj djevi, što joj ljubi skute.

Ogorčenja ne biva bez filma

Moj voljeni, za te predlog imam, Pošto sam se uželjela filma, ‘nakvog filma, te dupe pomjera, Zato mi je na ‘m pala namjera, Da se skupa u bioskop damo, I sa punom pažnjom odgledamo, Gladijator – priče drugi dio, Dobar mi se trejler učinio.

Ljube moja, baš ovako kaza, U bioskop skoro se prikaza, Ono te sam ček’o ko nevinče, Drugi dio Džokerove priče. Veli naslov „Ludilo u dvoje“, Radovanje bješe silno moje, U bioskop odma se otpremih, I za merak filmski se tad spremih.

Poče priča, u djetinjstvo vraća, U fazonu starijeh crtaća, Flek se Artur na platnu pojavi, A u men’ se radost silna javi, Kad mu opet viđeh strašno lice, I one mu oštre lopatice, Ko da će mu iznić vražja krila, Koža mi se bješe naježila. No se, avaj, rano poradovah, Te se brzo, ljube, razočarah.

Ide radnja, čekam uzbuđenje, Ali dobih ja razočarenje, Jer se ovaj najavljen spektakl, Ispostavi u n’akav mjuzikl, Ljube moja, ne znadoh u jedu, Jal je Džoker il’ Dizni na ledu.

Ak’ se pitaš kako se to zbilo, Bijaše se tako pogodilo, Da se Džoker, slučajem prilike, Potrefio na tečaj muzike, Tu upozna curu lica draga, Te je glumi slavna Lejdi Gaga, Riječ-dvije i tu iskra kresnu, Planu ljubav i strast naglo bljesnu, Sve kroz pjesmu jedno drugom sriču, Kakvu žele za njih dvoje priču, Ali želje različite kriju, On bi ljubav, ona anarhiju.

Li Kvinzel se teško miri s time, Što bi Artur da protraći ime, I legate Džokera luđaka, Zarad mira i života laka.

Puče srce, zadrhtaše grudi, Ona ode, njemu nož presudi, Skonča saga, ka ‘no oblak dima, Osta mlaka sva poenta filma.

Mila ljube, ne umijem reći, Šta Tod Filips htio je postići, Svjesno valjda Džokera umori, Da ga raja u mit ne pretvori.

Čita ljuba, srce joj se steže, I za reply opcijom poseže, Momče mio, odgovara vako, Vjeruj da znam da ti nije lako, I sama sam isto preživjela, Istu bol sam, jadna, doživjela.

Bješe veče ugodno i fino, Pravo da se odvedem u kino, Kupih kartu, sva puna elana, Da pogledam film od velikana, Holivudskog serdara i lole, Proslavljenog Frensis Ford Kopole.

Megal’polis, naslov obećava, U podjeli sve poznata glava, Sve govori u prilog spektakla, Ali brzo dođe do debakla. Poče priča, i odma se smrsi, Ne znaš kojoj vražjoj služe svrsi,

Metafore, Šekspira citati, Sva se radnja učas sunovrati, U gizdavu buržujsku aferu, Te je samo jasna režiseru.

Uzeo se Kopola da gradi, Novi Rim i u njeg’ posadi, Spletke, kliše i znana imena, Iz onijeh slavnijeh vremena, Kad su rimski glavari vladali, I boljem se svijetu nadali. Baš se time Francis povodio, Oko toga priču izgradio, Kajlo Rena za film ošišao, I Cezarom smjelo ga nazvao, Za rivala Espozita metnu, Te je onda gradio na metu, Carstvo droge, ledena pogleda, Slavni Gas Fring iz Brejkinga beda.

Nego da se pripovrnem priči, Moj dilbere, ni na šta ne liči, Ovo te nam Kopola servira, Samo me je do zla iznervira, Prosula se priča poput žita, K’o ti i ja ostah da se pitam, Šta je fazon, koja je poenta, Od meraka ispa samo šteta, Bolje da su zvali GPT-ja, Da pomogne oko scenarija.

Skoči momče a’ mu poziv dođe, Te s radošću svojoj djevi pođe, U bioskop skupa pristigoše, Dobra mjesta lako zakučiše.

Krenu traka, iskoči na platno, Silno življe, oklopno i zlatno, Plove lađe, sve buči i gori, Rim se upro da mačem pokori, Zadnje parče sjeverne Afrike, U falange sabio vojnike, Akacije, general od slave, Već se viđe – tu će lećet glave.

S druge bande, mlad varvarin Hano, Odbranu je stegao dobrano, Ma Rim bješe i od Marsa jači, Te u ognju varvare potlači, Tu je Hano ženu izgubio, I u ropstvo tamno završio.

Kako to po pravilu i biva, Dovedoše Hana do zaliva, Na tržnicu đe se roblje nudi, Da se vidi ko će da ponudi, Koji zlatnik ili sestercije, Da se Hano u areni bije.

Obvršio kod stroga Makrina, Krenu mu se mijenjat sudbina.

Za tog vakta, stiže Akacije, U Rim silni, jezgro korupcije, Te mu slavu pogane dva pseta, Dva ćesara, Kar’kala i Geta, Mila silo, nije lako reći, Ko je od njih umobolnik veći.

A u sjenci, u kavezu zlatnom, Dane broji Lusila šapatom, Mirnog trena još nije imala, Otkad sina krijuć’ je poslala, Princ Lucija, da mu glavu spasi, Da joj krvnik lozu ne ugasi.

Malo potom kroz rimske kapije, Prođe Hano, u stvari Lucije,

Filip Rašović

Nadžnjeva se momak i đevojka, ko se bješe više napatio kad oćaše da šljegne u kino

Jer se tako od ubica krio, Lažno ime on je koristio, Eto stiže taj princ od Rima, Svoje lice da pokaže svima, Na krvavom pijesku arene, Te mu budi bolne uspomene.

Tu se Hano u borbi predstavi, Kida, tuče, gladijator pravi, Začas ga je obasula slava, Poče raja da ga obožava, A ćesari u tom vide jade, Nanjušiše – o glavi im rade.

Sve to gleda Makrin vješti, stari, Konce vuče, šapće i spletkari, U svoj naum svakoga uvuče, Da što veću korist on izvuče,

I preuzme rimsko prijestolje, Mimo prava i narodne volje.

Koloseum trese se od buke, U areni ukrstili ruke, Ljut Lucije i vožd Akacije, Dok u sjenci ostaju akcije, Da Rim stari bude republika, Ali taj san još nije prilika. Zakrvio Makrin dva ćesara, Podjarmio luđeg iz tog para, Pa vlast uze i upravu punu, Senatori javno mu se kunu, Lusilu je strp’o u arenu, Na smrt grdnu osudio ženu, Lucije je proba’ da je spasi, No joj Makrin puls hitro ugasi.

Akacija velikoga sila,

Ma mu vlada mnogo ne potraja, Po ulica nervozna je raja, Na kapije vojska se stuštila, Akacija velikoga sila, To se nađu Makrin i Lucije, Biju megdan, gledaju legije, Tu Lucije tijumf izvojeva, Te krv smiri svih rimskih slojeva, Tako što se odreče titule, I poželje gradit Rim od nule.

Gledaju se momče i đevojka, Ipak osta Gladijator dvojka, U sjen zublje te još jarko sija, Maksimusa Decim Meridija, Komandira sjevernih armija, Đenerala od Feliks legija, Vjernog sluge od Aurelija, Oca sina te ga nema više, Muža žene te je umoriše,

Te krv smiri svih rimskih slojeva, Ipak osta Gladijator dvojka, sjevernih Đenerala od Feliks legija,

Filip

Rašović

ili-ili

Odrastao sam iznova gledajući „Kuma“, pa su me „Sopranovi“ privukli na prvu loptu. Od ma jaških obračuna, preko svakodnevnih razgovora, do uživanja u hrani, svaki detalj je priča za sebe. Suvi vrat kao da je ukusniji kad se zove „gabagool“

Ima producenata koji su razgovorljivi, koji ne bježe od svjetlosti reflektora i koji vrlo rado, sa režiserom, glumcima i ostalim članovima ekipe, predstavljaju svoje filmove. No, ima i onih koji svoje filmske ljude uvijek guraju u prvi plan, ostajući u pozadini i puštajući publiku da se gosti razgovorom sa njima. Jedan od takvih producenata je Marko Jaćimović, osnivač i vlasnik produkcijske kuće „Giggling Goat Production“, koja je stala iza sjajnog porodičnog filma sa saj-faj elementima „Planeta 7693“ Gojka Berkuljana. Krajem godine, u kojoj se priča o dječaku, koji koristi supermoći i pomoć vrlo misteriozne drugarice koja nosi broj umjesto imena, pokazala jednim od najinteresantnijih domaćih naslova i u našem i u regionalnom dvorištu – odlučili smo da tu Jaćimovićevu povučenost malo „prepravimo“. Tim prije što naš filmski producent i sportski novinar RTCG ima u rukavu nekoliko interesantnih projekata u različitim fazama razvoja, a od kojih je trenutno najopipljiviji „15 i po“, dugometražni režiserski debi Milivoja Miša Obradovića

Snimanje Obradovićevog filma o egzistencijalnom putovanju tridesetogodišnjeg glumca Nika (Emir Ćatovović) koji traži promjenu i smisao izvan komfora ustaljenog

Marko Jaćimović, producent

Za nas je Kopola novogodišnji

života – nastavlja se u martu naredne godine. Dok čekamo da vidimo što će nam režiser, producent i njihov tim spakovati, zavirujemo u mali dio umjetničkog ali i novogodišnjeg mikrokosmosa Marka Jaćimovića. Čisto da pokažemo, i vama i njemu, da ovakvi producenti imaju što traže i kažu medijima, pod svjetlostima reflektora, rame uz rame s uvijek vidljivijim režiserom i glumcima. A koliko (ni)jesmo u pravu – pokazaće vam upravo Jaćimovićevi odgovori na našu „nemoguću“ ili-ili pitalicu.

OBJEKTIV: Filmski Djeda Mraz: Bili Bob Tornton („Bad Santa“, 2003) ili Pol Đamati („Fred Claus“, 2007)?

JAĆIMOVIĆ: Bili Bob Tornton, zbog toga što je njegov sarkastični, gunđavi i nesavršeni lik Djeda Mraza, šarmantna suprotnost potrošačkim zombijima u prazničnoj euforiji. Antijunaci poput njega još su privlačniji u doba površnosti i samopromocije u kojem živimo, a Tornton je bio savršen izbor za ulogu. Pol Đamati jeste simpatičan Djeda Mraz, ali bih se i u filmu „Fred Claus“ prije odlučio za lik Vinsa Vona

OBJEKTIV: Vječiti rivali: Pera Kojot ili Ptica Trkačica?

JAĆIMOVIĆ: Pera Kojot, jer valjda treba uvijek da navijamo za autsajdere, a on nije imao nikakvih šansi. Mada, imao je genijalnih ideja.

OBJEKTIV: Klasik televizije HBO: „The Wire“ ili „The Sopranos“?

JAĆIMOVIĆ: Kao nekom ko je odrastao iznova gledajući Kopolinog „Kuma“, jer nama su to bili novogodišnji filmovi,

„Sopranovi“ su mi bili privlačniji na prvu loptu, i to se nije promijenilo ni kasnije. Neupitan je njihov značaj, jer je ta serija započela vrijeme prevlasti televizije nad filmom i nagovijestila mogućnosti tog formata koji je kasnije razrađen i eksploatisan u brojnim drugim projektima.

Džejms Gandolfini ostvario je u „Sopranovima“ ulogu koja ga je obilježila, a kreator serije Dejvid Čejs stvorio tako širok i raznovrstan spektar likova. Od mafijaških obračuna, preko svakodnevnih razgovora, do uživanja u hrani, svaki detalj je priča za sebe. Suvi vrat kao da je ukusniji kad se zove „gabagool“.

OBJEKTIV: Dječji lik iz „Planete 7693“: Luka ili njegova drugarica 7693?

JAĆIMOVIĆ: Nema jednog bez drugoga. Luka je u centru priče i najkompleksniji je lik, nosi cijelu radnju, kroz njega se prelamaju postupci svih ostalih i taj univerzum posmatramo njegovim očima. Ilija Pejaković bio je izuzetan u njegovoj ulozi, posebno jer je prvi put na filmu, kao i svi ostali u dječjim ulogama. Luka je na neki način i upozorenje svim roditeljima kako naše ponašanje i nesvjesno može da utiče na djecu i zato je kao lik jako važan. Njegova drugarica 7693 je bistra, šarmantna i sposobna, kakva je i Hana Ivanišević koja je u filmu glumi.

OBJEKTIV: Glumačka gromada: Robert de Niro ili Al Paćino?

JAĆIMOVIĆ: Ne samo što su obojica gromade, već su mi jednako dragi kao glumci. Obilježili su cijelu jednu eru u

kojoj su, čini mi se, snimani filmovi bolji nego danas.

OBJEKTIV: „Prevozno sredstvo“: dobra muzika ili dobar film?

JAĆIMOVIĆ: Film, sve više što sam stariji.

OBJEKTIV: Marvelova napast: Dedpul ili Vulverin?

JAĆIMOVIĆ: Vulverin, zbog maestralnog Hjua Džekmena Kameo uloga u filmu „X-Men: First Class“ (Metju Von, 2011) i replika za šankom isporučena Magnetu (Majkl Fasbender)

Kopola bio novogodišnji program

i Egzavijeru (Džejms Makavoj) - esencija je Vulverinovog karaktera.

OBJEKTIV: Novogodišnji specijalitet: sarma ili ruska salata?

JAĆIMOVIĆ: Sarma čim malo zahladni. Ruska salata jede se i tokom godine, sarma je za zimu.

OBJEKTIV: Holivudska zvijezda: Skarlet Johanson ili Šarliz Teron?

JAĆIMOVIĆ: Ipak Ema Stoun Harizmatična i raznovrsna, sa

velikim glumačkim rasponom, od komedije, do drame i, konačno, mjuzikla, ubjedljiva u svakoj ulozi.

OBJEKTIV: Kultni film Slobodana Šijana: „Ko to tamo peva“ ili „Maratonci trče počasni krug“?

JAĆIMOVIĆ: Sigurno dva antologijska filma od kojih bih prednost ipak dao komediji „Ko to tamo peva“. Naizgled jednostavna radnja donosi višeslojnu priču, odličan crni humor i replike koje se često izgo-

evergrina. I pjesme su nekad bile sadržajnije kao i filmovi.

OBJEKTIV: The Books of Knjige: Gajo ili Popaj?

JAĆIMOVIĆ: Pravda za Gorana ! Njih trojicu nemoguće mi je razdvojiti u The Books of Knjige kontekstu, još od gimnazijskih dana kada smo petkom čekali radijske emisije, da bismo ih poslije prepričavali.

OBJEKTIV: Tarantinov negativac: Bil (Dejvid Karadin, „Kill Bill“, 2003/2004) ili Hans Landa (Kristof Volc, „Inglorious Basterds“, 2009)?

JAĆIMOVIĆ: Landa. Od svih Tarantinovih negativaca njega je, zbog istorijskog konteksta, svakako najlakše povezati s iskonskim zlom. Zbog toga su njegov specifičan karakter, smisao za humor i elokvencija, koje je oskarovski dočarao Kristof Volc , na početku došli kao iznenađenje i učinili da je teško da ga potpuno zamrzimo. Zato je Landa jedan od najubjedljivijih negativaca na filmu - ne samo kod Tarantina, već uopšte.

OBJEKTIV: Neodoljivi neurotik iz sitkoma: Fibi („Friends“) ili Dik Solomon („3rd Rock from the Sun“)?

JAĆIMOVIĆ: Dik Solomon, vjerovatno jedini tako arogantan i narcisoidan lik, prevarant i kukavica kome su svi, ili skoro svi, ispod nivoa, a kojeg pritom morate da zavolite. Džon Litgou sa nevjerovatnim glumačkim rasponom - lucidan je u ulozi vanzemaljca koji na Zemlju dolazi u suštini kao što dolazi i dijete, pa se, na kraju krajeva, tako i ponaša.

varaju i dan-danas, više od 40 godina nakon premijere. Sjajan scenario Dušana Kovačevića, plejada vrhunskih glumaca koji su, vođeni Šijanovom vizijom, stvorili kultno remek djelo. Kao Bata Stojković u jednoj od scena, i ovaj film je neuništiv.

OBJEKTIV: Božićna pjesma koja iskače iz frižidera: „All I Want for Christmas is You“ Maraje Keri ili „Let it Snow“ Frenka Sinatre?

JAĆIMOVIĆ: Sinatra uvijek, od božićnog klasika do

OBJEKTIV: Horor podloga za provod: Noć vještica ili doček Nove godine na gradskom trgu?

JAĆIMOVIĆ: Noć vještica mi je jedan od simbola konzumerizma i kao takva veoma odbojna. Ni dočeci po trgovima mi sada nijesu previše primamljivi, ali nekad su znali da budu zanimljivi. Recimo, u Starom gradu u Kotoru, kada je to i počinjalo.

M. IVANOVIĆ-NIKIČEVIĆ

Marko Jaćimović: Uvijek na strani Pere Kojota i svih drugih autsajdera

Đorđe Živaljević

SERIJE Divni gubitnici i bespoštedni kalkulanti – ključni

Piše:

Marija IVANOVIĆ-NIKIČEVIĆ

Divno se osvajalo i gubilo, moćno se kalkulisano i spletkarilo, prava mala čuda događala su se na malim ekranima ove televizijske godine. Iako nam 2024. nije isporučila nijedno remek djelo na „Succession“ ili „Better Call Saul“ nivou, pošteno je reći da nije iznevjerila. Onaj koji bi mogao ustvrditi suprotno, da berbe i žrtve prinesene bogovima bindža nijesu bile dovoljno bogate, debelo bi pogriješio. Ili možda samo ove godine nije ispratio dovoljno pravih TV aduta. Na koncu, televizija HBO pokazala se i dalje neprikosnovenim gospočetom, sa čak četiri naslova na našoj konačnoj top 10 listi. Netfliks ju je ispratio sa dva komada, Apple TV+ i FX sa po jednim ali vrijednim, a na listi su završili i Britanci i Australijanci, braneći ovog puta boje najslađe komedije. Statistika kaže da na ovogodišnjoj listi imamo i šest novih, te četiri „stare“ serije, sa znancima koji su ponovo uspjeli da pomjere visoko zacrtane kriterijume. No, od svih brojki važnija je suština, a to je da je 2024. ispala godina najdivnijih gubitnika i najokorelijih kalkulanata sa malih ekrana. Oštriji i mudriji od svake katane – bili su najupečatljiviji (anti)junaci ovogodišnje televizije. Sa njima smo ćutali i mudrovali, smijali se i zaprepašćivali, strijepili i lomili se, sanjali i košmare i slatke sne o boljem svijetu... I ostali uvjereni da se njihovim pričama vrijedi vraćati još dugo, dugo nakon što strgnemo 2024. iz kalendara.

1. SHOGUN

Furiozna igra jezika i kultura, moralno ambivalentni poljubac Istoka i Zapada, istorijski precizna a pitka serija, sa hipnotišućim vizuelnim identitetom, sjajnim ansamblom i još boljim likovima – sve je to istorijski ep „Shogun“... I mnogo više od toga. Za FX on Hulu seriju komotno se može reći da nije ima-

Oštriji i mudriji

Fokusirajući se na epske bitke, ali ne na bojnom polju – nego u srcima i umovima likova, kreatori najboljeg istorijskog epa 2024. uspjeli su da moralne dileme „apsolutnih stranaca“ - učine važnim i ličnim za sve nas

la „pravo“ da bude dobra. Jer, pravo je čudo koliko su kreatori Rejčel Kondo i Džastin Marks učinili neopterećujućom, fluidnom, laganom za praćenje adaptaciju gargantuanske knjige Džejmsa Klavela. Niti jednom se pogubili nijesu na 1.100 strana materijala, a daleko od toga da su, sužavajući manevarski prostor i fokusirajući priču na dva ključna predstavnika zapadne i istočne filozofije svijeta, poprostačili studiju vrlo kompleksnog istorijskog perioda u feudalnom Japanu.

Sudar Džeka Blektorna (Kozmo Džarvis), Joši Toranage ( Hirojuki Sanada ), Jabušigea (Tadanobu Asano) i divne lejdi Mariko (Ana Savaj), ispao je mnogo sočniji, izazovniji, uzbudljiviji nego što se iko mogao nadati od serije ovog tipa, u kojima zapadnjački pogled na „japansku stvar“ obično srozava onog Drugog, mnogo drugačijeg i nerazumljivijeg od „našeg“, na nešto ekstremno i neprihvatljivo. Upravo fokusirajući se na epske bitke, ali ne na bojnom polju – nego u srcima i umovima likova, kreatori serije „Shogun“ uspjeli su da moralne i životne dileme „apsolutnih

stranaca“, i to iz prilično dalekog i apstraktnog istorijskog perioda, učine važnim i ličnim za sve nas. A koliko je sve to ispalo moćno u viđenju njenih kreatora, najbolje je pokazalo finale... Onaj smiraj uoči sepukua, sa Toranagom i Jaubišigeom zagledanim u vode svog života, najdojmljiviji je prizor koji smo ove godine mogli vidjeti na malim ekranima.

2. BABY REINDEER Uhođenje. Nešto što je zapravo teška mentalna bolest i asteroid koji uništava cijele svjetove (i zlostavljača, i zlostavljanog, i svih koje poznaju), odveć je često uprošćeno, čak i pretjerano romantizovano na filmu i televiziji. No, ne i u Netfliksovoj fenomenalnoj mini-seriji „Baby Reindeer“. Okrutnost, stid, ego, sažaljenje, krivica, potiskivanje, deluzije, metafizička usamljenost, opsesija, očaj, želja, nada – s obje strane zlostavljanja –prožimaju se i grade emocionalno iscrpljujuću i izuzetno zahtjevnu seriju koja je, pak, spakovana u čudesno pitko i bindžabilno pakovanje. Kreator i glavni glumac Ričard Gad zasnovao ju je na ličnom iskustvu, pretvarajući umjetnost u poligon za egzorcizam nad najvećom životnom traumom. I to ne kriveći niko-

ga za to što mu se desilo, već pokušavajući da shvati kako i zašto se dogodilo. Da se ne bi ponovilo, da bi se jednom zauvijek izašlo - iz vrzinog kola zlostavljanja. Ako postoji serija koja vam može promijeniti i/li produbiti percepciju o stalkerima i njihovim žrtvama (kao i o osobama koje su ikada istrpjele gruming i seksualno zlostavljanje), to je „Baby Reindeer“. Ovako kompleksno obrađen toksičan odnos sigurno još nijeste gledali na malim ekranima, naročito ne na Netfliksu.

BABY REINDEER

SHOGUN

ključni (anti)heroji deset najvibrantnijih ovogodišnjih serija

mudriji od katane

3. RIPLEY

„Zlatni standard“ za ekranizaciju djela obožavane Patriše Hajsmit i njene „riplijade“ postavio je Entoni Mingela filmom „The Talented Mr. Ripley“ (1999). Odatle i tolika početna skepsa prema Netfliksovom „povratku na mjesto zločina“. Poslije apsolutno perfektnog filma, normalno, malo se kome gledala mini-serija „Ripley“. Crno-bijela estetika i neo-noar umjesto one suncem okupane italijanske ljepote iz filma? Reptilski opasan i mnogo stariji Ripli umjesto šarman-

tnog, zavodljivog mladića u dvadesetim? Igra mačke i miša umjesto seksualnog naboja i neskrivene homoerotike? Zar to može? O, i te kako, kada ta vizija dolazi od Stivena Zejlijena („The Night Of“) i kada je na ekranu iznose majstori svog zanata, od Endrua Skota i Dakote Faning, do direktora fotografije Roberta Elsvita Svaki element, svaki glumački, narativni i estetski izbor, doveli su do beskrajno lijepe i neočekivano uspjele verzije neuhvatljivog čudovišta Patriše Hajsmit. Za ključni utisak da ovaj Tom Ripli možda nije šarmer kojem jedete iz ruke... ali ipak posmatrate njegove pote-

ze bez daha, hipnotisani čovjekom koji ne pušta da ga nešto tako „trivijalno“ kao što je prijateljstvo ili moral, spriječi da uzme ono što misli da mu pripada, a svijet ne želi da mu ga da. Kao Raskoljnjikov koji se nije pokajao, koji ipak može da nosi ubistvo na duši.

4. THE SYMPATHIZER

Za adaptaciju kompleksnog romana Pulicerom nagrađenog pisca Vijet Tan Nujena, o „ratu koji u Americi nazivaju vijetnamskim, a u Vijetnamu – američkim“, jedini i pravi izbor morao je da bude Park Čan-vuk. I naravno, režiser, za kojeg niti jedan žanr nije ne-

pokoriv, pretvorio je HBO seriju „The Sympathizer“ u televizijski događaj kojem se mora posvjedočiti.

Već druga debelo potcijenjena serija Park Čan-vuka, nakon izuzetne „The Little Drummer Girl“ sa savršenom Florens Pju - žanrovski je rolerkoster u kojem se sve vrijeme prepliću i džezerski dopunjavaju: istorijska drama, špijunski triler, coming of age priča (i to migrantska), crna komedija, ratni film... pa čak i opasna satira na račun Holivuda i američkih klasika poput „Apocalypse Now“ (Frensis Ford Kopola, 1979) i „Platoon“ (Oliver Stoun, 1986).

Naravno, magiju koju Čan-vuk pravi iza kamere – ispred nje u stopu prati Robert Dauni Džunior, koji kroz četiri i po uloge (!) otjelotvoruje sve što ne valja u vezi sa Sjedinjenim Američkim Državama. Jedan, prije Nolanovog hita „Oppenheimer“ (2023), predugo zanemarivani i životom i ličnim pogrešnim izborima šamarani glumac - isporučio je najbolje od najboljeg u istoriji televizije.

5. SLOW HORSES

U jedan-jedini prdež ili cinični kez Gerija Oldmana – a nije ih malo kroz četiri sezone Eplove

špijunske serije „Slow Horses“ – stane više nego u tuce sličnih izdanaka žanra. Njegov Džekson Lemb, šef „administrativnog čistilišta“ za osramoćene MI5 špijune, najbolje je što kreator Vilijam Dž. Smit ima da ponudi, te najbolji pokazatelj da pred sobom imate projekat jednog od pisaca vrsnih političkih satira „The Thick of It“ i „Veep“. Jer, Oldmanov cinik izgleda taman kao da je pobjegao iz uma Armanda Janučija Opet, nijesu otrovni Lemb i njegovo urnebesno mentalno zlostavljanje podređenih u kvazipopravnom domu za špijune Slough House - jedino što Smit nudi. „Slow Horses“ odličan je primjer špijunske priče koja sve vrijeme štiklira opšta mjesta žanra, ali ipak uspijeva da sve više iznenađuje i emotivno pomjera iz epizode u epizodu, pritom perfektno uklapajući nova lica u svoj ambijent. Štoviše, do te mjere su divni njeni gubitnici, osuđeni na spašavanje cijele Velike Britanije od opasnosti dok, zapravo, ne mogu spasiti sami sebe – da su seriju u neočekivano dirljivom finalu četvrte sezone doveli do vrhunca. Smit, jednostavno, kroz svu tu pompu i vrtutmu od špijunske akcije, ne zaboravlja da smo po svoju dozu MI5 uzbuđenja došli upravo zbog presimpatičnih likova i njihovih notornih

protivnika poput onog najnovijeg, kojeg Huga Viving maestralno igra u četvrtoj sezoni. Stoga, dok ih gura u situacije u kojima ne prestaju da demonstriraju koliko su, zapravo, za špijunažu nekompetentni – Smit se ne smije njima, nego sa njima. I stalno im otvara prostor za rast, za sazrijevanje, za mogućnost da se povežu sa publikom i dotaknu je svojim beskrajno nesavršenim životima. To i čini „Slow Horses“ unikatnom i obaveznom špijunskom serijom na modernom televizijskom horizontu.

6. WE ARE LADY PARTS

Pa kažu poslije, moderni pank je dosadan, ne može se ništa novo izvući iz ta „tri akorda“.

Ogromastične frustracije

Koliko je televizijska 2024. mogla da bude bolja, jasno govore i serije koje su imale potencijala da isporuče vrhunsku umjetnost, a završile su u ladici s ogromastičnim frustracijama. Da stvar bude gora, naslovi koji su najviše razočarali povjereni su nekim od najvećih filmskih i TV zvijezda današnjice. Odličan primjer je HBO politička satira „The Regime“ sa Kejt Vinslet koja je dala sve od sebe da dočara neurotičnu diktatorku s Elektrinim kompleksom, ali nije uspjela da se izbori površnom vizijom Vila Trejsija; na koncu, ostavljajući nas s utiskom da je sjajni Hju Grant u epizodnoj ulozi slatkorječivog disidenta najbolje što je imala da ponudi.

Ako je sa mini-serijom „The Penguin“ prošao bolje nego što se iko nadao, i Kolin

Farel ostao je iznevjeren preambicioznim planom kreatora svog drugog HBO projekta, neo-noara „Sugar“. Plot twist o kojem se sa razlogom pričalo danima, na kraju je stigao previše kasno, dodajući noarskom šmeku neočekivani i prilično nezarađeni, tj. nedovoljno opravdani saj-faj element. Šteta – jer Farel je i u „Sugar“ pokidao, apsolutno zasluživši MVP status u ovoj TV godini.

Neinventivni i/li klišeizirani pristup poklopio je i Benedikta Kamberbača, čija je mini-serija „Eric“ imala potencijala da stane rame uz rame uz jedan drugi biljan-

Ne da može nešto, nego može svašta... Barem ako imate glas, štosan i brutalno iskren, kao Nida Manzur . Njena „We Are Lady Parts“ u još boljoj drugoj sezoni beskrajno potcijenjene britanske serije – i dalje je koliko štosna i zabavna, toliko ozbiljna i dirlji-

tan lutkarski šou koji to, ipak, nije – „Kidding“ sa Džimom Kerijem. A ni Entoni Hopkins, serviran na kašičicu u gladijatorskoj drami „Those about to Die“, nije uspio da zamaskira da pretjerano nabudžena serija nema ništa esencijalno u ponudi.

Od serija sa Nikol Kidman, mimo „Big Little Lies“, navikli smo na repriziranje jedne te iste njene uloge i jeftinu igru na bindžabilne obrte. Opet, i „Expats“ i „The Perfect Couple“ uspjele su da razočaraju ne zbog glavne glumice, koliko zbog drugih talenata ispred i iza kamere. Na koncu, od druge pomenute, ostao nam je jedan-jedini merak: Dakota Faning. E, zbog njene sočne role štetočinski-nastrojene trudne snaje, vrijedilo je proći kroz frustrirajuće-praznu seriju.

va oda slobodi i slobodarstvu. Ne samo žena, ne samo muslimanki, ne samo alternativaca i ne samo milenijalaca u potrazi za svojim mjestom pod suncem – nego svih nas, debelo frustriranih glupostima, banalnostima i kavezima modernog svijeta.

Ni od Stivena Najta, ovog puta uortačenog s Elizabet Mos, nijesmo dobili vrijednu seriju. Od „The Veil“ je ostao samo neuspio pokušaj njenog pretvaranja u bad girl televizije, ne bi li se konačno odlijepila od namučene (i sve dosadnije) role u hitu „The Handmaid’s Tale“. U nizu modom inspirisanih serija, najveća ispuštena šansa ispala je „The New Look“. Etički i mondenski rat Kristijana Diora i Koko Šanel, povjerenih Benu Mendelsonu i Žilijet Binoš, sveden je na poprostačenu melodramu, a mogao je biti moćan esej o (be)smislenoj ulozi umjetnosti u zlim, neljudskim vremenima poput Drugog svjetskog rata i uspona nacizma.

Na koncu, možda i dva najveća džaka frustracija na televi-

SOMEBODY SOMEWHERE

WE ARE LADY PARTS guardian.com

HBO

Nida Manzur priredila je svojim divnim i potpuno otkačenim curama iz muslimanskog girl benda Lady Parts – mnogo muka i dilema, ali i još više ljubavi, nade, podrške i razumijevanja. Odista, panktastičan povratak. I da je htjela, nije mogla bolje. Za ključni utisak da je Channel 4 serija „We Are Lady Parts“, uz „Ramy“ i „Mo“, jedan je od najboljih izdanaka (muslimanske) televizije.

7. SOMEBODY SOMEWHERE

Mnogo je boli i zaraznog smijeha spakovano u samo 21 epizodu možda i najbolje HBO serije koju skoro niko ne gleda... Iskrenijih osoba, divnijih gubitnika i magnetičnijih glumaca od Sem i Džefa, Bridžet

zijsku publiku istovarile su serije „Masters of the Air“ i „3 Body Problem“. Prva, „kompanjonski“ dodatak Spilbergovim vrsnim ratnim mini-serijama „Band of Brothers“ (2001) i „Pacific“ (2010), odličan je primjer kako i veliki talenti poput Barija Kiogana i Ostina Batlera mogu biti promašeni odabiri za određene role, naročito u kombinaciji sa skriptom u kojem se ne zna ko pije, ko plaća. A druga, dugoiščekivana adaptacija „Biblije“ kineske naučne fantastike, ispala je udžbenički primjer holivudizacije i poprostačenja kompleksnih ideja, likova i narativa. Barem je kineska, takođe ovogodišnja ekranizacija provokativnog djela Liju Cisin - uspjela da postavi stvari na svoje mjesto...

Everet i Džefa Hilera, nećete skoro vidjeti na malim ekranima, a grdno ćete se pomučiti i da u bilo kojoj drugoj serijipronađete tako mnogo života. U „Somebody Somewhere“, ne da ga ima u tom nebitnom Kanzasu, na njegovom bejzbol terenu, u praznoj kafani i lokalnoj crkvi, na prašnjavim drumovima i u skučenim dnevnim sobama u kojima se čitaju Biblije, drže zdravice za Dan zahvalnosti ili „razjebavaju krofne“ – nego je ova serija život sam. U svom najčistijem obliku.

Baš zbog toga će nam toliko i nedostajati... I baš nas zbog toga toliko i raduje što je dobila savršenu odjavu i pravu pravcatu „labudovu pjesmu“ od treće sezone, poslije koje vam ne ostaje ništa osim da podignete jedan mini-martini po Seminom i Džoelovom receptu. I nazdravite... U slavu vječitih uzbrdica!

8. TOKYO VICE

U prvoj sezoni, debelo potcijenjena HBO serija „Tokyo Vice“ bila je vrlo precizna studija o tome, kako bilo koji stranac, dođoš, zapadnjak, „gaijin“ prolazi u Japanu. Kakvi ga samo zidovi nepovjerenja zatvorenog i po mnogo čemu drugačijeg društva - čekaju. U drugoj sezoni, to je još stvarnija i raskošnija slika toga na koji način pipci jakuza-hobotnice prožimaju svaki segment japanskog društva... Zašto čine to što čine. I zašto im, i dalje, to može bit. Sve to moći ćete u seriji „Tokyo Vice“ naučiti, a u drugoj sezoni za neke od ovih likova u toj mjeri navijati, da ćete strepjeti za svaku kap njihovog znoja, a kamoli prolivene krvi. I sav taj kovitlac od modernog patrijarhata, kriminala, politike i biznisa učiniće vam sigurno Japan još primamljivijim. Taman onako, kako je to činio veliki Majkl Man, izvršni producent serije, za neke američke ulice i obale, u krimi-klasiku „Miami Vice“ krajem osamdesetih.

9. COLIN FROM ACCOUNTS

Još jedna iz fioke „najbolje serije koje niko ne gleda“: ako volite uvrnuti rom-kom, australijska romantična dramedija sa ljubimcem na toč-

kovima – sigurno je jedan od najurnebesnijih komada televizije kojim se možete počastiti.

„Colin from Accounts“ kreativnog i bračnog para, Patrika Bramala i Harijet Dajer, jeste smiješan i sladak, ali i nešto u čemu se non-stop priča i o stvarima kojima „nije mjesto na televiziji“, bila to depresija, usamljenost kao ultimativna bolest 21. vijeka – ili, pak, činjenica da vam momak, koji je brewmaster, na tavanu ima kutiju sa kraft pivima koja imena nose po fizičkim adutima bivših djevojaka.

Ti i takvi detalji i teme, u kombinaciji s električnom hemijom dvoje glumaca, i čine „Colin from Accounts“ daškom svježeg vazduha u žanru romantične komedije. Stoga, najbolje što joj se poželjeti može, u susret trećoj sezoni, jeste da prestane da bude samo skriveni dragulj na meniju najupornijih „rudara televizije“. „Colin from Accounts“ zaslužila je da pokori planetu.

10. THE PENGUIN

Ići na rizik, na all-in, na sve ili ništa, pa biti pukovnik ili pokojnik – to je karta na koju su zaigrali Kolin Farel i kreativna ekipa ispred i iza HBO i DC hita „The Penguin“. Rezultat

nije ispala samo pukovčina od serije, nego čak mafijaška saga toliko moćna, da poslije nje pomislite: „Betmen... pa kome je, pored ovakvog Pingvina, Betmen uopšte potreban?“

Za taj utisak jesu krivi kreatorka Loren Lefrank i producent Met Rivs, koji su projekat prokrvili neočekivanim vajbom HBO klasika „The Sopranos“, ali najviše krivice snose ipak glavni glumci. Farel i njegova partnerka u zločinu Kristin Milioti , luđa nego najluđa Harli Kvin kao Pingvinova suparnica Sofija, priredili su pravi tour de force. Sve što je u seriji „The Penguin“ isporučeno nosi sa sobom i izuzetno vrijednu lekciju za DC i sve studije i autore, filmske i televizijske, što se superherojima bave. U dubinu, a ne u širinu i u kojekakve multiverzume, valja ići sa pričama od spandeksa. I to ambiciozno i promišljeno do te mjere, da bi ih možda čak i Martin Skorseze – shvatio ozbiljno.

ISPOD CRTE

The Bear

Under the Bridge

Mr. and Mrs. Smith

Disclaimer

One Day

Curb Your Enthusiasm

TOKYO VICE

COLIN FROM ACCOUNTS

THE PENGUIN HBO

Eplova istorijska drama predvodi najblistavije

Korejska saga za

Živimou doba vladavine društvenih mreža, brzih i šturih informacija, gdje jedan puki „like“ više odlučuje o tome što je dobro, nego mišljenje bilo koje stručne osobe. „Like“ je u redu, ali umije da zavara. Zbog toga mnoge ispodprosječne serije nađu svoju publiku, a pravi dragulji umiju da ostanu izvan radara. Godina 2024. bila je puna TV sadržaja kojima bi mnogi udijelili „like“. I serije van engleskog govornog područja iz čitavog svijeta utrkivale su se da ugrabe pažnju gledalaca, rame uz rame sa mnogo popularnijim anglofonim pričama. Za neke od njih sigurno ste čuli, ali slutimo i da su vam mnoge promakle zbog drugih, mnogo zvučnijih naslova. U nastavku, izdvajamo „neenglesku desetku“ koja je na nas ostavila najjači utisak... a vi odlučite zaslužuje li bilo koja od navedenih serija barem jedan „like“ ili mnogo, mnogo više od toga.

Pachinko

Apsolutni masterpis, jedna od najboljih korejskih serija i ubjedljivo najjači adut striming servisa Apple TV+. Druga sezona drame „Pachinko“ odlično je nadovezana na prvu. I sve vrijeme napreduje, kao moćni istorijski ep o sudbini jedne porodice tokom jednog vijeka, ujedno pokazujući kako politička, ratna i društvena dešavanja, zajedno sa specifičnim, intimnim iskustvima, oblikuju likove. Priča je fascinantna, protagonisti bogato oslikani, a istorijska pozadina toliko zanimljiva, da se gleda bez daha. Tamo gdje je prva sezona imala vrlo ujednačen vizuelni izraz, u drugoj postoji veća raznolikost. Snažnom glumom, pažljivom režijom i narativom koji ne bježi od izazova, „Pachinko“ je potvrdila da je jedna od najboljih serija današnjice.

My Brilliant Friend

Televizijska adaptacija za sva vremena i serija koja je dokazala da je dostojna „Napuljske tetralogije“ Elene Ferante . „My Brilliant Friend“ („L’amica geniale“), koprodukcija televizija RAI i HBO, iz sezone u sezonu samo je rasla gradeći portrete i prijateljstvo dvije žene od njihovog djetinjstva do odraslog doba, istovremeno oslikavajući komadić italijanske istorije kroz pogled na siromašne četvrti Napulja. Kao i u „Pachinku“, scenario je precizan, a režiserski rad dosegnuo je nivo koji „My Brilliant Friend“ čini ujedinjenom uprkos različitim režiserima. Malo je koja serija tako potresno dočarala protivrječja prijateljstva i osjećanja iz ženske perspektive.

Kafka

Vrlo originalna, a pritom i prilično zabavna serija kojom je obilježeno 100 godina od smrti Franca Kafke. Kreator Daniel Kelman ispričao je priču o piščevom životu iz perspektive ljudi koji su sa njim bili bliski. Odabrao je strukturu koja mu je omogućila da ana-

Snažnom glumom, promišljenom režijom i narativom koji ne bježi od izazova, „Pachinko“ je potvrdila da je jedna od najboljih serija današnjice

lizira različite aspekte ličnosti pisca (igra ga Džoel Basman), bez praćenja hronološkog reda, dok se režiser Dejvid Šalk poslužio tehnikom koju je Stiven Soderberg iskoristio u svom trileru „Kafka“ (1991) sa Džeremijem Ajronsom , kako bi istraživao misterije slične njegovim najpoznatijim pričama. Autori serije uspjeli su da prikažu Kafkin život kao da je dio jednog od njegovih romana, gdje epizode posvećene uopštenijim aspektima funkcionišu bolje od onih koje se fokusiraju na specifične likove. Rezultat je prava poslastica, kako za piščeve fanove, tako i za najširu TV publiku.

See You in Another Life Sjajno konstruisan španski triler. Prošlo je 20 godina od napada islamista u Španiji i došlo je vrijeme za rekonstrukciju tog traumatičnog događaja.

Diznijeva mini-serija „See

You in Another Life“ („Nos vemos en otra vida“) strukturisana je oko tri značajne godine: napada 2004, suđenja 2007. i 2014, kada je maloljetnik Gabriel Montoja izašao iz zatvora i dao intervju novinaru koji je razgovor pretvorio u knjigu. Koristeći poludokumentarni stil, režiser Horhe Sančez-Kabesudo izmiješao je vremenske tokove, sve vrijeme kamerom hvatajući puls grada. Držeći se podalje od interpretacija bliskosti ili empatije prema glavnom liku, odbacio je nepotrebne elemente vješto upravljajući napetošću i dokazujući da se i sa drugačijim pristupom može napraviti dobra priča o najtraumatičnijem događaju u novijoj istoriji Španije.

Secrets

Danska drama u maniru Ingmara Bergmana. „Secrets“ („Den gode stemning“) je savršen primjer porodične pri-

Raskošni junaci čine „Pachinko“ pričom koja ostavlja bez daha

za čistu peticu

če fokusirane ne na radnju, koliko na psihološke portrete likova. Njen autor Kaspar Munk bavi se toksičnim odnosom brata i sestre sa njihovim porodicama. Mads ( Pilou Asbek) je učitelj muzike koji je uključen u sve vrste zavisnosti, a njegova sestra Eva (Iben Hjejle) na rubu gubitka ugovora koji bi mogao spasiti posrnuli posao od bankrota. Ovaj odnos izgrađen je uzornim razvojem i progresivnim podizanjem napetosti, sa suptilno prosijanim humorom koji omogućuje da se priča ne završi kao pretjerano napeta melodrama. Obrada priče nalikuje igranom filmu koji je podijeljen na polučasovne epizode i iznad svega se oslanja na dvoje izvrsnih glumaca. Asbek i Hjejle uspjeli su da stvore kompleksne likove sa dubokim psihičkim opterećenjem koje ih i dovodi do emocionalne međuzavisnosti.

Becoming Karl Lagerfeld

Vibrantan doprinos Karl Lagerfeld mitologiji – i najmoćnija serija o slavnom modnom kreatoru u godini u kojoj su se mnogi prilično neuspješno bavili modom na televiziji. Diznijeva mini-serija pulsira od života i ljepote sve vrijeme, bile u kadru modne revije, noćni život u Parizu sedamdesetih ili samo Lagerfeld, zabijen u skice nad svojim radnim stolom. Kontroverzni kralj mode ostao je ciljana enigma u izvanrednoj izvedbi Danijela Brila u seriji koja djeluje kao predivno ljubavno pismo za haute couture . Kostimi, scenografija i fotografija, u kombinaciji s odličnim soundtrackom (Dejvid Bouvi, Nina Simon, nezaboravna obrada „Take on Me“), rezultiraju dramom koja zadire duboko u psihu čovjeka koji je tvrdio da „ne osjeća emocije“. I koju vrijedi pogledati, voljeli modu ili ne.

Three-Body

Naravno, u pitanju je kineska verzija, daleko superiornija od bilo čega ponuđenog u Netfliksovoj adaptaciji „3 Body Problems“. Čak 30 epizoda serije „Three-Body“ dostupno je besplatno na zanimljivom FAST kanalu, specijalizovanom za azijsku produkciju. Saj-faj serija Lianliang Tiana, imala je skučen budžet, što jasno pokazuju specijalni efekti, ali ipak je zanimljivo zadubiti se u nju. Prvenstveno, zbog toga što je iznenađujuće jasna, s obzirom na to da se bavi kvantnom fizikom i nanotehnologijom. Narativ je vrlo jednostavan, pa gledaoci mogu lako pristupiti naučnoj pozadini, što je jedan

od navećih podviga autora serije. Njena glavna vrlina je definitivno to što je kompleksnu materiju izložila na pitak i razumljiv način koji dobro funkcioniše čak i za one koji ih nijesu čitali hit-knjige Liju Cisina

To the Wonder

Još jedan jaki kineski adut. Altaj u sjeverozapadnoj Kini je krajolik bogate kulture i raznolikih etničkih tradicija. U seriji „To the Wonder“ režisera Teng Congconga, u fokusu je nomadski život u toj regiji, dok je središnji dio prikaz sukoba između tradicije i modernosti lokalnog stanovništva. U priču su takođe uključeni Kazahstanci, Mongoli i druge manjine koji žive jednostavnim

stočarskim životom na pašnjacima. Promjene sa kojima se suočavaju ispričane su kroz vrlo opuštene priče običnih ljudi sa kojima se možemo poistovjetiti. Ova kontemplativna i sporogoreća romansa iznenadiće mnoge gledaoce ljepotom i nevinim humorom. Oni koji budu spremni da prihvate njen tempo, biće očarani poezijom koju nudi.

Spies of Terror

Francuzi na potezu. Radnja serije „Spies of Terror“ („Les espions de la terreur“) počinje u danima prije terorističkih napada 13. novembra 2015. u kojima je došlo do pucnjave u Parizu, te uzimanja talaca. Glavna priča, pak, nije fokusirana na sami događaj, već na istragu i progon vođa grupe koja ih je počinila. Autor Frank Filipon pokazuje kako je napetost u narednih nekoliko mjeseci uticala na privatne živote uključenih agenata, skoro sve vrijeme zadržavajući kameru u kancelarijama tajnih službi. Tema je kompleksna, a serija dobro ispričana, režija Rodolfa Tisoa unosi dinamiku u priču, dok se u glumačkoj ekipi ističe Flor Gefrije, čija junakinja pati od anksioznosti. Izgrađena kao intimni triler, serija „Spies of Terror“ uspijeva da bude napeta i bez insistiranja na akciji.

The Boss

Nezaboravan sudar s argentinskim čudakom. Diznijeva serija „The Boss“ („El encargado“) počela je kao prikaz argentinskog društva u malom, na uzorku jedne zgrade u bogatoj četvrti, sve dok se nije proširila. U trećoj sezoni, priča se zakomplikovala nakon što je domar Eliseo Omar Basurto (Giljermo Franćela) odlučio da osnuje svoju firmu. Njegov lik u novim epizodama psihopatskiji je nego ikad i postaje neka vrsta negativca. Eliseo je postao grabežljivac, a na početku je bio neko, čiji se neopravdani postupci donekle mogu i shvatiti zbog straha da će mu stanari uništiti dom. U trećoj sezoni javljaju se neki manje efikasni podzapleti, međutim, čini se i da se lakše pokreću neka politička pitanja. Na koncu, dobijamo i hint za četvrtu: Elisea sa predsjedničkom lentom. Biće zanimljivo.

Davor PAVLOVIĆ

Kompleksno oslikano žensko prijateljstvo u „My Brilliant Friend“

SERIJE

Imate deset prijedloga, a vaše je samo da pronađite svoj otrov na listi na kojoj smo spojili svakojake žanrove, od situacijske komedije i romkoma, do akcije i političkog trilera

Kako god zamišljali idealan doček nove godine, jedno je sigurno: subjektivno i tragikomično najduži mjesec čeka i dočekaće svojih pet minuta. Pa kad spiskate sve novce i beskonačne zalihe sarmi i ruskih salata, kad računi i ostali demoni počnu da pristižu, kad januar otkrije svoje smornije lice – valja potražiti dobre unutarkućne distrakcije. Kokaće kokice i ko neće, a mnogi će izigravati buritose u omiljenim ćebadima suturavajući se na kauč, u potrazi za savršeno-lijenim i neopterećujućim bindžom. Srećom, minula godina bila je takva da za serijama koje su savršene za gledanje tokom i/li poslije praznika, ne moramo da posežemo za starijim naslovima. Među ovima koje izdvajamo pronaći ćete svašta, ma kakvo vam nepce za bindžovanje bilo. Tako da, samo naprijed –imate deset prijedloga. Vaše je samo da pronađete svoj otrov ili zamjenu za rusku salatu na listi na kojoj smo spojili svakojake žanrove, od situacijske komedije i rom-koma, do akcije i političkog trilera.

MR & MRS SMITH

Eksplozivna terapija za parove i vrhunska rasprava o modernim vezama - špijunski zamaskirana kao akcioni triler. Svaki novi tvist u Amazonovoj mini-seriji „Mr & Mrs Smith“ sa Donaldom Gloverom i Ma-

Zgrabite kokice i bacite se na kauč

Televizijske za rusku

jom Erskin samo pojačava utisak da gledate vrlo pronicljivu romantičnu dramu (ili dramatičnu romansu), u kojoj je nabudžena špijunaža samo povod za razgovor o strahu od bliskosti, ljubavi i ljubomori, otuđenosti, nepovjerenju. No, ako vam ovo i zvuči „smrtno ozbiljno“, te kao opozit nepopterećujućem prazničnom bindžu – ne brinite. Sve je samo ne teška za varenje serija „Mr & Mrs Smith“, dok secira sve faze romantične veze, od prvog i drugog dejta, do svađa, napada ljubomore i (konačnog) raskida.

NOBODY WANTS THIS

Za one kojima su, pak, više po meraku romanse sa manje pucanja i više komedije, idealan izbor je Netfliksov romkom „Nobody Wants This“. Kristen Bel i Adam Brodi tu su pravi leptirići sa leptirićima u stomaku... I izvjesno je da će slatku romansu njene seks-podkasterke (koja je apsolutno operisana od religije) i njegovog seksi rabina (kojem je vjera (skoro) sve u životu) – poželjeti da osjete svi, posebno milenijalci. Ako je još nijeste izguštali, vrijeme je da ispravite grešku. Jer, već je potvrđeno snimanje druge sezone u kojoj će, nadamo se, prostora za „leptirisanje“ imati i za sada urnebesni sporedni igrači, Džastin Lupe i Timoti Simons

EXTRAORDINARY

Diznijeva najbolje čuvana tajna, (ne)običnjačka vrteška „Extraordinary“ zaslužila je mnogo širu publiku. Njena kreatorka Ema Moran možda nije lucidna i bezočna kao Erik Kripki („The Boys“), ali da umije da se štosno, inteligentno i maštovito posprda superherojima i njihovim moćima – dokazala je u dvije sezone ove urnebesne dramedije. Ako ste se kojim slu-

čajem zapitali kako bi mogao da izgleda naš svijet, da svi, kada dosegnemo punoljetstvo, steknemo totalno nasumičnu supermoć – nema boljeg vremena da to otkrijete. Za praznike sve može i sve je moguće, pa i upoznavanje sa tipom koji je „čašćen“ sposobnošću da sopstveni anus koristi kao 3D printer!

THE BOYS

Dječaci... Morbidni, haotični, nenormalni odgovor na Spice Girls za koji nijesmo ni znali da nam je potreban. Još nijeste gledali Kripkijevu najveću boleštinu? Well, you’re all fucking welcome, što bi rekao Billy The Butcher ( Karl Urban ). Dobro došli u Amazonovu ponajbo-

KAOS: Džef Goldblum u aut tu koji želimo ispod novogodišnje jelke

SHRINKING: Ford i Sigel, idealno društvo za lomljenje božićne pogače

Televizijske zamjene rusku salatu

lju satiru „The Boys“ – i svijet u kojem se psovke i tjelesne tečnosti serviraju u fontanama i vodoskocima, na radost svih ljubitelja vrhunske televizije.

KAOS

Ima li tog majčinog sina koji je pogledao Netfliksov urnebes sa grčkim bogovima, a da

nije poželio jedan od kućnih ogrtača ili trenerki koje nosi Zevs Džefa Goldbluma ?

A svašta se još može pronaći u seriji „Kaos“, što se može poželjeti i ušuškati u ukrasni papir ispod novogodišnje jelke... Između ostalog, i cijeli Posejdon (Klif Kurtis), najveći šmeker sa najbindžabilnijeg televizijskog Olimpa.

EXTRAORDINARY: (Ne)običnjaci sa supermoćima za piš od smijeha

Ako volite grčke mitove i britanski humor, te pametne i zabavne reinterpretacije odveć poznatih priča, „Kaos“ je jedna od najboljih serija kojom se možete počastiti bilo kada, naročito za praznike.

THE DIPLOMAT

Netfliksov „The Diplomat“ ima Keri Rasel i Rufusa Suela, a njih dvoje hemiju kojoj nema smrti bez sjekire. Za zabavan, tenzičan i karakteran šou o političkoj i bračnoj diplomatiji, više nego dovoljno. No, koliko je ovaj šou zapravo zarazan, dok sluđuje jednu totalno atipičnu američku ambasadorku na misiji u Velikoj Britaniji, pokazao nam je upravo oktanski cliffhanger u ovogodišnjem finalu druge sezone. E, taj vam je, dobri naši, definicija vatrometa na kraju dobrog bindža. Oće da nas izlude...

THE COMPLETELY MADE-UP ADV ENTURES OF DICK TURPIN

Kad smo već kod Britanaca: nema tih drumskih razbojnika sa kojima bi bilo ljepše dočekati novu godinu ili lomiti pogaču na Božić – od ekipe Noe Fildinga u seriji „The Completely Made-Up Adventures Of Dick Turpin“. Kad završite s ovim četvercem, upoznajući nausput i jednu pravu-pravcatu virdžinu, nećete znati đe se završava istorija, a đe počinje legenda zvana Dik Turpin. Ako volite štosno poigravanje s istorijskim činjenicama i serije poput „Blackadder“ ili „Our Flag Means Death“, teško da možete odabrati bolju avanturu.

FALLOUT

Jeste da ima barem dvije epizode koje su se mogle zipovati, ako ne i odstraniti; jeste da nije baš sve na svom mjestu u Amazonovom velikom distopijskom hitu... No, retro-budućnost i postapokalipsa servirana u seriji „Fallout“ nezaobilazan

je komadić ovogodišnje TV produkcije ponajviše zbog Voltera Goginsa i njegovog opakog Gula. Još ako ste hejterski nastrojeni prema novogodišnjim i božićnim praznicima... Ghoul is the new Grinch!

SHRINKING

A ko je savršen i svima omiljeni Grinč i mrgud, ne samo za Božić, nego tokom cijele godine? Pa naravno, Harison Ford, Han Solo glavom i bradom, a u Eplovoj dramediji „Shrinking“ – Pol, psihijatar uvijek spreman da vas poluotrovnim sarkazmom spusti na zemlju i saopšti važnu životnu istinu. Za melanholičnije i malčice sentimentalniji dio publike, njegov kauč najbolje je mjesto za refleksiju o danima prošlim i danima budućim. I za suze, i za smijeh koje jedan i jedini Ford pakuje u šarene paketiće, perfektno uortačen sa Džejsonom Sigelom i Džesikom Vilijams.

CURB YOUR ENTHUSIASM

Kad bolje razmislimo, onaj ko nije upoznao Larija Dejvida, nit je Grinča jeo, nit je Grinča mirisao. Ford se pored ovog otrova – na ljeb može mazat. I naravno da je baš zbog toga Lari, od kultne „Seinfeld“ do „Curb Your Enthusiasm“, svakom ciniku bio i ostao apsolutno neodoljiv! Istinski posljednji od svoje vrste, ove godine - četvrt vijeka, 120 epizoda i jedan specijal kasnije, konačno je spustio zavjesu na „Curb“. No, toliko je svježine i ludila uspio da isporuči u završnici jedne od najboljih komedija improvizacije svih vremena, da je teško povjerovati da je došao kraj. Jer, iako Lari ima 76 godina, taj vam i dalje provaljuje ovaj život, uz kefalo koje još radi 100 na sat. Smrt, meteor ili atomska bomba – to su jedine stvari koje mogu da ga zaustave. Kao takav, Lari je idealno praznično društvo za sve zaljubljenike u političku i svaku nekorektnost... čak i prema Brusu Springstinu . Jer da, naravno da je Lari u finalnoj sezoni dirnuo i u osinje gnijezdo zvano The Boss! M. IVANOVIĆ-NIKIČEVIĆ častimo

Najuzbudljiviji

serijali iz očekivano

Vrijedni svake

Malo je zemalja proizvelo toliko prekrasnih serija kao Velika Britanija – ne samo ove godine. Možda im je ružno vrijeme u kojem živimo poslužilo kao inspiracija za bijeg od stvarnosti i potragu za utjehom u izmišljenim svjetovima. Štogod da je u pitanju, rezultat je planina vrhunskih serija. I 2024. pokazala je da je britanska produkcija jaka, možda i jača nego ikada, pa odabir najboljih nije bio nimalo lak zadatak. Na koncu, odabrali smo više od deset (!), ne računajući „We Are Lady Parts“ koja je završila na glavnoj listi.

MR BATES VS THE POST OFFICE

Mini-serija Gvinet Hjuz, zasnovana na istinitom događaju, ponovo je probudila interesovanje za slučaj koji je se odvijao u Velikoj Britaniji između 2000. i 2015. godine. Nakon kolektivne tužbe oštećenih klijenata, otkriveno je da je poštanska služba bila svjesna da su računovodstvene greške nastale zbog kvara u radu novog računarskog sistema Horizon. „Mr Bates vs The Post Office“ je priča o žrtvama te prevare, a njihovog

Bila to priča o tužbi građana protiv pošte, aktivnostima Irske Republikanske Armije, romansi zgodnog bogataša i štreberke iz radničke klase ili, pak, kraljevskom savjetniku Tjudorovih – gledajte, ne možete pogriješiti

vođu maestralno je odigrao veliki Tobi Džons. Ono što je, pak, čini ubjedljivo najboljom ovogodišnjom produkcijom s Ostrva jeste moćan prikaz priče sa ljudskog gledišta onih koji su pretrpjeli posljedice.

SAY NOTHING

Još jedna interesantna britanska produkcija bazirana je na istinitim događajima u Sjevernoj Irskoj, tokom takozvanog „Vremena nevolja“ i aktivnosti Irske Republikanske Armije koje su dovele do građanskog rata. U mini-seriji „Say Nothing“ osvijetljeni su irski ožiljci, uz upečatljivu dekonstrukciju kompleksne priče o terorizmu, bez ikakvog senzacionalizma ili veličanja, ali i bez pojednostavljenih moralnih osuda. Kreator Džošua Zetumer moćno je istražio način na koji političko nasilje deformiše, kako direktne žrtve, tako i počinioce. I uspio je, koriste-

moćno

ći sasvim nepoznate glumce, da pomiješa politički triler sa dubokim psihološkim istraživanjem protagonista na vrlo uvjerljiv način.

ONE DAY

Netfliksova hit-ekranizacija istoimenog romana Dejvida Nikolsa na granici je između avanturističkog i maštovitog, a vrti se oko romantične veze Dekstera (Leo Vudol) i Eme ( Ambika Mod ), bogatog i zgodnog mladića i štreberke iz

radničke klase, u narativnom

Njen najjači adut i kreativni vrhunac jeste uzimanje samo jednog kalendarskog

dana iz godine za prikazivanje razvoja njihovog odnosa kroz dvije decenije. Romantične duše natopile su mnogo maramica uz „One Day“, a serija Nikol Tejlor bez sumnje može da se dopadne i onima mnogo tvrđeg srca, posebno ako su im po meraku romanse poput „Normal People“.

WOLF HALL: THE MIRROR AND THE LIGHT Život engleskog kralja Henrija Osmog mnogo je puta pri-

Rajlans i Luis, briljantni u drami „Wolf Hall: The Mirror and the Light“Timoti Spal na čelu pobiješnjelih građana u seriji „Mr. Bates vs The Post O

pikantne britanske kuhinje

svake sekunde

sjajnoj seriji sa Markom Rajlansom i Dejmijenom Luisom , uzevši kao predložak knjige „Wolf Hall“ i „Bring up the Bodies“ Hilari Mantel . Ove godine emitovan je nastavak urađen prema trećem djelu iste autorke, „The Mirror and the Light“. I ona je ispričana iz perspektive Tomasa Kromvela, kraljevskog savjetnika.

„Wolf Hall: The Mirror and the Light“ Pitera Stroana je kamerna serija koja zahtijeva malo vremena i privikavanja, ali kada se naviknete – ne pušta vas do samog kraja. Engleski dvor tu je predstavljen kao mjesto gdje državnu politiku ne određuju velikaši, već taština, povrijeđeni ponos i osjet-

ljivosti. Seriju sa jedne strane upotpunjuju autentični kostimi i rekvizita, te

atmosfera, a sa druge strane – hipnotišući glumački ansambl. Uz Rajlansa i Luisa, koji se vraćaju da ponove uloge, u drugoj sezoni posebno jak utisak ostavlja Timoti Spal. Za ključni utisak da je „Wolf Hall“ bez sumnje jedna od najboljih ekranizacija vladavine Tjudora.

SHERWOOD

Sa dobro konstruisanom pričom, vjerodostojnim likovima, dobrim tempom i zanimljivo napisanim dijalozima, teško da se drugoj sezoni serije „Sherwood“ Džejmsa Grejema može pronaći neka bitnija mana. Jedina razlika u odnosu na prvu, koja je zasnovana na istinitim događa-

jima, jeste u tome što je ovdje radnja u potpunosti izmišljena. No, sve u njoj svakako radi kao dobro podmazana maši-

koje izaziva lavinu međusobnog nepovjerenja u zajednici. Ova izuzetna krimi-poslastica apsolutno zaslužuje svaki od šest sati provedenih uz nju.

UNTIL I KILL YOU

Četvorodjelna mini-serija adaptacija je autobiografskog romana Delije Balmer, u kojem je opisala vezu sa čovjekom koji ju je tri godine zlostavljao, sve dok se nije otkrilo da je ubica. Međutim, scenarista Nik Stivens i režiserka Džulija Ford u prvi plan ne guraju godine zajedničkog života para, već nude eliptičnu priču, u kojoj je fokus na prikazivanju nesposobnosti britanske policije da žrtvi obezbijedi zaštitu. Mnogo je filmova i serija o ubicama, ali „Until I Kill You“ sasvim je drugačija žanrovska zvjerka - i sigurna opcija za publiku koja voli „true crime“.

Karsona ( Martin Frimen ), kako bi ih dublje razvio, većinom uspješno bacajući protagoniste u očaj koji ih navodi da donose najmanje primjerene odluke. Sve je to moćno, ali i totalno depresivno u seriji „Responder“, u kojoj se prostor za humor otvara u vrlo rijetkim prilikama.

REBUS

Glavni lik u još jednoj odličnoj policijskoj seriji s Ostrva zove se Džon Rebus. Izašao je iz pera ser Ijana Renkina i nastavio put kroz 24 romana. U škotskoj seriji „Rebus“ Gregorija Burka igra ga Ričard Renkin, upečatljivo dočaravajući kako se suočava sa svojim katastrofalnim privatnim životom, paralelno balansirajući potragu za ubicom. Iako je pristup priči manje „kriminalan“ nego što bi se moglo očekivati, serija zadržava karakteristike noara i bavi se temama ljudske dualnosti, ujedno ne bježeći od prilično krvavih doza nasilja. Posebna poslastica su naoštreni dijalozi koji udaraju po stereotipnom odnosu Engleza prema Škotima.

FAITHLESS

RESPONDER

Serija, koju je kreirao bivši policajac Toni Šumaher, drugom sezonom dokazala je da je jedna od najboljih policijskih drama na Bi-Bi-Siju. Autor se vratio glavnim likovima, počevši od Krisa

Kada razmišljate o irskim komedijama, prva serija koja uvijek padne na pamet jeste „Derry Girls“. Nova humoristična serija iz Irske posebno je zanimljiva, jer se odvija u egipatskom okruženju. Priču je napisao Baz Ašmavi, koji i glumi glavnog lika Sema, čiju je ženu ubio kombi sa sladoledom i koji sada mora sam da brine o tri kćerke, što je misija za koju nije baš spreman.

Simpatični par u fokusu kreativno

„Listeners“, kompleksna noćna mora sa maestralnom Rebekom Hol

„Faithless“ ima dovoljno elemenata da bude smiješna, posebno kroz sporedne likove. Opet, ovo je komedija vrlo gorkog prizvuka, koja govori o tuzi i gubitku. Sa pomalo ekscentričnom porodicom u centru pažnje, istovremeno nudi i prikaz multikulturalizma u društvu poput irskog, često se šaleći i sa temama koje bi mogle biti kontroverzne.

BREATHTAKING

Serija „Breathtaking“ utemeljena je na knjizi dr Rejčel Klark, koja je osudila upitne odluke vlade Borisa Džonsona, a koje su uticale na rad doktora za vrijeme pandemije korone i uzrokovale nepotrebne smrti. Fokusirajući se uglavnom na doktoricu Ebi

Henderson (Džoan Frogat), koja funkcioniše svojevrsni alter-ego Rejčel Klark, trodjelna priča vodi u obilazak ranih dana pandemije, nudeći pregled pritiska i stalnog stresa kojem su ljekari i medicinske sestre bili podvrgnuti, miješajući ih s arhivskim slikama medijskih izjava političkih predstavnika. Svaka epizoda fokusirana je na zasebne pacijente, pa u maniru medicinskih proceduralaca omogućuje jaču identifikaciju sa njima. „Breathtaking“ je dirljiva i zastrašujuća u isto vrijeme, a ujedno snažna u svojoj poruci.

LISTENERS

Daleka od jeftine zabave, „Listeners“ je serija koja zahtijeva vrlo strpljivog gledaoca.

Izazovnu i kompleksnu priču sa Rebekom Hol u glavnoj ulozi, kanadski pisac Džordan Tanahil adaptirao je po svom istoimenom bestseleru, a režirala ju je Janica Bravo. „Listeners“ posjeduje ogromnu estetsku hladnoću i podsjeća na horor, iako to nije. U centru eliptične priče je noćna mora u kojoj učiteljica koja čuje stalno pjevušenje i njen učenik zajedno stvaraju uvjerljiv portret o tome kako se nečiji život i rutine mogu poremetiti, da bi zajedno ušli u svijet ljudi koji će slomiti njihove živote. Pažljiv tempo, utemeljen pristup onome što je moglo biti više naučno-fantastično i performans glumaca zavređuju pažnju, jer se rijetko „put u pakao“ prikazuje onakvim kakav uistinu jest.

RIVALS

U svijetu britanske televizije osamdesetih, tokom rata Javnog servisa i privatnih TV kuća, nemilosrdno se uzima ono što se može dobiti, vuče se u ponor svako ko ne stavi sigurnosni pojas dovoljno brzo, a tijela se koriste kao seksualno oružje za postizanje cilja... To je, ukratko, ono što čini srž Diznijeve serije „Rivals“. Intrige, gadne zamke, raskošna produkcija i genijalan ansambl na čelu sa bezobraznim Dejvidom Tenantom, čine je must see televizijom - i jednom od najzabavnijih serija godine. Davor PAVLOVIĆ

SERIJE

Projekat Vladimira

Tagića i Gorana Stankovića mnogo je više od pukog prikaza važnog istorijskog događaja. Njihova serija je rekonstrukcija društva sa dijagnozom

Kadaje riječ o regionalnoj TV produkciji, najbolje serije koje se obično nađu na našoj godišnjoj listi najčešće sliče – kao jaje jajetu. Regionalni autori kao da su zaglavili u Danu mrmota, pa se vječito bave kriminalom i korupcijom u (pre)sivim tonovima. Na našu radost – jer uvijek glasamo za šaranje po temama i žanrovima, ove godine samo su dva takva naslova završila na našoj listi najboljih u regiji. No, iako su tri malo drugačije, apsolutni pobjednik ponovo je serija koja je do koske ogolila našu kriminalom i korupcijom inficiranu stvarnost.

***

Nije teško pogoditi, u pitanju je „Sablja“. Ubjedljivo najbolja serija u regionalnoj produkciji iz 2024. (ali i u prethodnih desetak godina), dolazi iz Srbije. U njoj se Vladimir Tagić i Goran Stanković bave rekonstrukcijom naslovne operacije koja je uslijedila nakon ubistva Zorana Đinđića (Dragan Mićanović). Međutim, ova serija je i mnogo više od pukog prikaza važnog istorijskog događaja: „Sablja“ je i rekonstrukcija društva sa dijagnozom. Drugi dio osmodjelne serije, u kojem se njeni autori odmiču od činjenica kroz nekoliko fiktivnih, a opet karaktera vrlo bliskih običnom čovjeku - još je bolji od prve polovine. Tu se posebno ističu Milica Gojković kao mlada novinarka koja želi da dođe do istine pod svaku cijenu, i Lazar Tasić u ulozi „nedozrelog“ kriminalca koji

„Until I Kill You“, savršena opcija za ljubitelje true crime priča

se, kako vrijeme prolazi, mijenja iz korijena.

Tagić i Stanković skrojili su napetu, brzu i zanimljivu seriju preplićući politički triler i sudbine pojedinaca, poigravajući se s akterima, raspetljavajući dio po dio klupka, bez praznog hoda. Nekom se možda nije svidjelo nestopostotno pridržavanje činjenica, ali ovo je ipak fikcija, koja govori mnogo više o stvarnosti, nego bilo koja serija. Jer, nakon finala „Sablje“, jasno je da optimizma nema i da je društvu potrebno dugotrajno liječenje.

Koža

Apsolutni pobjednik u kategoriji regionalne TV produkcije Sablja

vara i krade. Sve to uspijeva da učini izbjegavajući stereotipe i melodramatičnost, direktno sipajući u lice stvari koje svi znamo, a o kojima ćutimo.

Sram

Posljednji dio trilogije Nikole Pejakovića Kolje , nakon „Mesa“ i „Kostiju“, serija je koja se polako rasplamsava, zadaje šamare i završava nokautom. „Koža“ je takođe priča o jednom gradu, mentalitetu i traumama, ali sa najviše autobiografskih elemenata autora od sve tri navedene.

Teritorija poslijeratnog haosa, kriminala, nasilja i razorenih vrijednosti očigledno je ona na kojoj se Pejaković najbolje snalazi, a kada povremeno ubaci dijaloge prožete inteligentnim humorom i vrlo tačne opservacije o društvu, dobar rezultat ne izostaje. Tako je i u „Koži“.

Pejakovićeva serija drži pažnju vješto ogoljavajući devijacije sa kojima živimo, pretvarajući ekran u borilište u kojem se konstantno ubija,

Ove godine dobili smo hrvatsku verziju norveške serije „Skam“ (2015), koja je adaptirana u čak osam evropskih zemalja i u Sjedinjenim Državama. Radnja „Srama“ Jovane Gavrilović i Hane Jušić prati grupu zagrebačkih srednjoškolaca dok plove svojim ljubavnim i prijateljskim odnosima, pišu školske eseje, surfaju po društvenim mrežama... Svi glumci su naturščici i istih godina kao i likovi koje igraju, a sve na ekranu djeluje vrlo prirodno i prilagođeno mladima sa savremenim vizuelnim stilom, radom kamere i dinamičnom montažom. Epizode, koje traju dvadesetak minuta, prate šesnaestogodišnjakinju koja, nakon prelaska u novu srednju školu, ulazi u turbulentan period, bori se sa samopouzdanjem, muči sa novim prijateljstvima i ljubavnim izazovima. Gledaoci su tako 2024. konačno dobili regionalnu se-

riju koja mnogo doprinosi razumijevanju adolescentskog iskustva.

Nobelovac

Tihomir Stanić bio je očigledno predodređen za ulogu Iva Andrića, a kad je već tako, što ne bi napravio i seriju o njemu. Uz pomno istraživanje scenarista, napravljen je „Nobelovac“: serija sa slojevitom strukturom, koju je Stanić režirao i u kojoj igra glavnu ulogu, a koja vodi gledaoce kroz piščev život, ali sa fokusom na nekoliko mjeseci 1961. godine, od trenutka kada je saznao da je dobio prestižnu nagradu, do njegovog povratka sa ceremonije.

Na taj način je i osam epizoda komponovano, sa naracijom i vraćanjem u prošlost, kroz sagledavanje biografskih događaja koji su definisali Andrićev život. Staromodan način režije i presporo odvijanje radnje ne utiču mnogo na ovu, možemo reći, naučno-obrazovnu seriju o jednom od najvećih pisaca s ovih prostora.

Kako epizode odmiču, kroz piščeve susrete sa Krležom, komunističkim funkcionerima i

drugim važnim osobama tog vremena, ogoljavaju se djelići Andrićevog lika, saznaju manje poznati detalji iz njegovog života i otkriva štošta interesantno za najširu regionalnu publiku.

Dnevnik velikog Perice

Mali Perica je odrastao nakon filma „Tko pjeva, zlo ne misli“ i glavni je junak serije koja se pojavila prije tri godine. „Dnevnik velikog Perice“ bio je ugodno iznenađenje i uspio je da pronađe nostalgičnu crtu lišenu predrasuda, kao i da izgradi svijet sa poznatim licima. Sada, u drugoj sezoni i u novih šest epizoda, glavni junak je još zreliji, a Vinko Brešan sa novim scenarističkim timom otišao je korak dalje, pa smo dobili dramaturški bogatiju sezonu, u kojoj će se Perica naći u vrtlogu preljube i skandala, a u kojoj je odličan začin uloga Rade Šerbedžije kao muzičkog agenta, kao i mnogo više komičnih situacija. Ipak, ništa od toga ne bi bilo efektno, bez detalja koji nijesu karakteristični za regionalnu produkciju: bez sjajne fotografije pune šarenih boja, upečatljivih kostima i scenografije šezdesetih godina prošlog vijeka, kao i originalne muzike Koko Moskita. Sa svim ovim adutima i zaraznim pozitivizmom, „Dnevnik velikog Perice“ uvlači u vremeplov u kojem svi možemo biti sretni i raspjevani. D. PAVLOVIĆ

Dragan Mićanović kao Đinđić u najboljoj regionalnoj seriji 2024.

Anime planet Pet

nezaobilaznih animacija iz Japana

Bop za bopom

Flop ili bop, pitanje svih pitanja. Svaki hit mora da prođe test publike i, nakon početnog oduševljenja, odgovori na pitanje da li mu se vrijedi vraćati. Ovaj princip važi kako za modu, tako i za muziku, filmove, video-igre, a ne zaobilazi ni kulinarske eksperimente (mislimo na brze Tik-tok recepte).

Pa, kada je riječ o anime planeti, koji su najveći bopovi godine? Izdvajamo pet serijala koji su uspjeli da nas ubijede da ćemo se redovno vraćati pod njihove skute.

#1 Dandadan

U anime seriji „Dandadan“, iz perspektive dvoje usamljene djece sa vrlo nekonvencionalnim uvjerenjima - majstorski je prikazana naša odveć ljudska želja da bu-

„Dandadan“ čudnjikavost nosi kao orden i nikog ne ostavlja ravnodušnim. Ako možete da pogledate samo jedan anime iz 2024, neka to bude ovaj

ćeni. Ovaj anime projekat pršti od ekscentričnosti koja ga momentalno izdvaja od vršnjaka. „Dandadan“ čudnjikavost nosi kao orden i nikog ne ostavlja ravnodušnim. Apsolutni bop.

#2 The Elusive Samurai

U godini kada je FX serija „Shogun“ pokorila publiku i kritiku, možda je bilo očekivano da i anime pohrli da isprati „provjereni recept“ priče o časti, dužnosti i ambiciji. Znate već, sve ono zbog čega smo toliko i opčinjeni Japanom. No, „The Elusive Samurai“ kao da

protan pravac. Njegov protagonista nije se rodio spreman da barata sa katanom. Naprotiv, njegova „sposobnost“ je krajnje neuobičajena i genijalna je subverzija samurajskih klasičnih narativa. On je spektakularan u bježanju i izbjegavanju udaraca, a upravo taj instinkt za preživljavanjem, pažljivo animiran u svakom skoku i trku, i čini ga jednim od najneobičnijih heroja anime svijeta.

#3

DDDDD

naručenog pića za šankom. Glavni protagonist, smiren i precizan, nije samo barmen, već i nenametljivi terapeut koji pažljivo osluškuje potrebe gostiju. U malenom baru, skrivenom u srcu Tokija, svaka čaša koju natoči postaje više od pića – to je pouka, utjeha ili podstrek za novi početak. „Bartender“ je poput zbirke priča, u kojoj svako poglavlje donosi duboke i dirljive uvide u živote običnih ljudi, spojenih kroz jedinstveno iskustvo za šankom.

#5

A Sign of Affection

i prihva-

se podsmjehuje tim konvencijama – i ciljano bira su-

Usamljenici

koji pršte od ekscentričnosti u „Dandadan“

U fokusu distopijske serije „Dead Dead Demon’s Dededede Destruction“ Inio Asana jeste invazija vanzemaljaca, ali njen autor ne bavi se standardnim stvarima na koje smo svi navikli - prolivenom krvlju, samom borbom i preživljavanjem nedaća zahvaljujući vještinama koje ljudi imaju, ili silom prilika moraju da ih razvijaju. Umjesto toga, prikazuje svakodnevni život civila koji uopšte nijesu ni uključeni u borbu sa vanzemaljcima. Od političkih stavova, radikalizacije, saosjećanja, apatije, pa sve do mržnje prema svim likovima koji u priči učestvuju, ovo je slojevita naučno-fantastična saga protkana mračnijim stranama svakodnevnog života, uz dozu crnog humora po kojem je Asano prepoznatljiv i koja apsolutno drži pažnju.

#4 Bartender: Glass of God Tihi dragulj među anime serijama izdvojio se već u aprilu. „Bartender: Glass of God“ je priča o umjetnosti miksologije (koja će vas natjerati da i sami malo eksperimentišete kod kuće), ali i ljudskim sudbinama koje se kriju iza svakog

Iako bi se i divna sportska romansa „Blue Box“ mogla naći na ovoj listi, „A Sign of Affection“ pružio je publici romansu koja odstupa od anime standarda na dva ključna načina. Prvo, priča je fokusirana na lika s oštećenjem sluha, što seriji donosi zanimljivu dramu i izazove za glavnu junakinju, a istovremeno doprinosi većoj vidljivosti osoba s invaliditetom. Drugi osvježavajući aspekt je to što priča prati studente, a ne srednjoškolce. Iako nemamo ništa protiv srednjoškolskih drama, istina je da su gotovo preplavile anime scenu, pa je svaka prilika da se istraže šire teme i stariji likovi više nego dobrodošla. ****

Honorable mention: Film „Haikyuu: The Dumpster Battle“ najljepši je pokazatelj svega što anime može da bude i koliko može da znači ljudima. Treće kolo plej-ofa proljećnog nacionalnog turnira i dva tima koja su toliko zaslužila da budu tu, da i sami imate osjećate kao da ste na tribinama.

Što poželjeti čitaocima na kraju jedne anime godine? Želimo vam da osjetite istu eksploziju emocija koja je preplavila kino-sale širom svijeta dok su igrali Karasuno i Nekoma... I da zauvijek s istim osmijehom izlazite iz bioskopa (i palite Crunchyroll).

Biljana MARTINIĆ

PREPORUKA

Ivan Ivanović - Bubnjivi, muzičar

Protivotrov za euforiju

ZGRABI

FILM

S obzirom na to da nam se bliži praznična euforija, a možda smo već i uveliko u njoj, potrebno je vratiti se u ravnotežu nekim temama koje daju potpunu kontru takvom raspoloženju!

Shodno tome, preporučio bih holivudsku utopističku, postapokatiptičnu sapunicu „I Am Legend“ (Fransis Lorens, 2007) sa Vilom Smitom, film koji prikazuje čovjeka i psa koji ostaju sami u cijelom Nujorku. Radnja, zasnovana na romanu, može izbalansirati svakodnevnu brzinu i gužvu sporim i širokim kadrovima prazne metropole, a tu su naravno i zombiji koji u ovakvom filmu dođu kao pica sa kulenom. Must have!

- i ugase televizor! Mislim da je to najprikladnije u odnosu na ono što nam nude dnevni TV sadržaji. U moru dnevno-političkih tema koje se na senzacionalistički način plasiraju publici, najpametnije je ugasiti uređaj, stisnuti crveno dugme na daljinskom, a obavezno izvući i strujni kabal iz zida, za svaki slučaj!

MUZIKA

U duhu prethodnih preporuka, svakako ostati u istom duhu. Obavezno paliti što depresivniju muziku!

Ako šetate ulicom, gledajući hiljade užurbanih ljudi koji jure za popustima i poklonom više, dok radnici Glavnog grada kite gradske bandere, upalite „Težak slučaj pakla“ Nikole Vranjkovića jer, kao što i u

samoj pjesmi kaže, „teško da ima išta strašnije“. I svakako zgrabite sve, apsolutno sve što se snima u Crnoj Gori i dajte podršku domaćim autorima!

ZAOBIĐI

FILM

Trebalo bi probati zaobići sve mejnstrim trendove i filmove koji se plasiraju u posljednje vrijeme. To posebno važi za nastavke odličnih filmskih djela, čiju su „produžeci“ dotakli samo dno.

Jedan od najboljih primjera loših nastavaka iz ovogodišnje filmske ponude svakako je „Gladiator II“. Film izgleda

tako kao da je i sami Ridli Skot zaboravio da je on režirao original sa Raselom Krouom. Iako je glumačka postavka odlična, specijalni efekti fenomenalni, scene borbi jako dobro urađene sa mnogo agresije i krvi - ništa nije dovoljno da pobijedi utisak da je „dvojka“ mnogo lošija kopija prvog dijela... I da ovo, prosto, nije trebalo raditi.

TV

Televizor generalno zaobići, proći pored njega, ignorisati ga, eventualno prodat, pa za te pare kupit neke meze za novogodišnju trpezu!

MUZIKA

Zaobići trendove! Sve što nas ubacuje u masovnu konzumaciju, poistovjećujući nas tako s ogromnom većinom ljudi koji ne razmišljaju svojom glavom i ne dopuštaju sebi da pronađu ono što ih dotiče, već dozvoljavaju drugima da utiču na njih!

Zaobiđite i muziku u tržnim centrima, užasna je. I zaobiđite i taksi vozače koji u kolima odvrnu turbofolk ili neki jeftini haus, a ukoliko se to desi pozovite njihovo udruženje i zatražite drugo vozilo!

Pored ove postapokalipse, u danima praznika trebalo bi, naravno, obnoviti gradivo uz filmske maratone nezaobilaznog Stenlija Kjubrika, a od domaćih radinosti - kompletan opus genijalnog Gorana Markovića s akcentom na filmu „Sabirni centar“ (1989). S ovim filmom možemo da pobjegnemo od praznične gužve i euforije podsjećajući tako sebe da je svaka euforija besmislena. Jer, znamo gdje svi jednog dana završavamo, a i da svakako poslijee decembra dolazi januar!

TV Što se tiče televizijskog programa, a s obzirom na to da i sam radim na jednoj od televizija kao ton majstor, mogu preporučiti ljudima da uzmu daljinski

Ivan Ivanović: Predlaže da trampimo televizore za novogodišnje meze

Milan Matović

DZUBOKS v Najdragocjeniji albumi godine sazdani od prkosa,

deezer.com

deezer.com

fantasticnegritomusic.bandcamp.com

Što

su neki muzičari i pjesnici bili spremni da urade u 2024. godini? Neki divni starci – da iskrvare i posljednju kap da bi na suvoj ledini stvarnosti nicali neki divlji cvjetovi neponovljive mladosti. Muzička 2024. satkana je od priznanja onih koje ovaj svijet spotiče, postiđuje i tjera u najdivniju gorko-slatko ironiju, u jurenje za sjenkama povampirenih konekcija, u uzvišenu i svetu samoću.

Na tom prostoru nalaze se i razumiju i Robert Smit, spreman da nakon deceniju i po ćutanja spakuje najbolju The Cure ploču u tri i po decenije; i Bili Ajliš sa svim prosutim biserima svoje 22 godine... Fil Elverum prevodi šaputanja šuma pacifičkog sjevera, a Emperori premjeravaju prah i pepeo genocida u Gazi. Svi, bez izuzetka, dijele skupe lekcije o integriretu i ispravljenoj kičmi.

1. Kendrick Lamar

GNX

wikimedia.org

levitation.fm

Novi u nizu harizmatičnih udaraca u rep ringu, novi nokdaun serviran iz pesnica i damara suverenog vladara teške kategorije hip-hopa. Kedrik Lamar je u duboku jesen neočekivano, bez ikakve najave, servirao spektakularni trijumf – ploču „GNX“. Ne kiti se šampionskim pojasima, već nastavlja da zadaje udarce starim rivalima i svima onima koji mu pogledom uzimaju mjeru.

U saradnji sa produkcijskim pop mastermajndom Džekom Antonofom, čarobnjak je pred pučinu prosuo katalog novih i svježih trikova; blistavih semplova i već nezaboravnih lirskih referenci. Najveći sin kalifornijskog Komptona od mjesta svog odrastanja uspješno gradi mitološku kulu i legendu; i poziva na ples perfektnog ponosa i savršene lakoće. Savršene lekcije ispravne kičme i integriteta, za nedodirljivog individualca 2024. godine.

2. Fantastic Negrito

Son of a Broken Man

Somalijsko dijete sa portlandskih ćoškova prodavaca kreka, lik koji je zbog jedne Prinso-

Buka i bijes izronjene Atlantide

Muzička 2024. satkana je od priznanja onih koje ovaj svijet spotiče, postiđuje i tjera u najdivniju gorko-slatko ironiju, u jurenje za sjenkama povampirenih konekcija, u uzvišenu i svetu samoću

ve ploče imao petlju da godinama ide na predavanja akademije u Berkliju i pravi se da je upisan – Fantastic Negrito s ovogodišnjim albumom „Son of a Broken Mansamo“ samo pokazuje koliko je bluz i dalje moderan i koliko nam može bitnih stvari reći. Katalog najsočnijih seksi i grozničavih impulsa, jednostavna slava života i stvaranja onog kojem je život uglavnom pružao užasno surove lekcije – stari Savijer potpisuje testament djeljenju i pružanju sebe, kredo kakav nam je dragocjen i potreban.

3. The Cure

Songs of a Lost World Sve magle od 16 godina tišine Robert Smit razbio je s one ivice od usamljeničkih litica i ambisa očajnika, na trijumfalnom povratku mračnjačkih ikona The Cure, albumu „Songs of a Lost World“. Toliko jednostavne mudrosti sa pokrićem od skoro pola vijeka stvaranja i muzičkog krvarenja; toliko svježine u beznadežnoj romantičnosti, uprkos svakoj smrtnosti i prolaznosti... I ključni stih 2024,

na samom kraju: „left alone with nothing at the end of every song“. I to je super, i tako upravo jedino može i treba i jedino je divno i ponosno ljudski, na svim pjesmama davno izgubljenog i zaturenog svijeta, toj izronjenoj Atlantidi.

4. Godspeed You!

Black Emperor

NO TITLE AS OF 13 FEBRUARY 2024 28,340 DEAD Lutanje po prašini i pepelu zgarišta Gaze – i muzičko oslikavanje, što uništenje i zločin zapravo jesu. I šta to govori o nama. Ni manje, ni više. Geometrija krvavih brazda na sada već nenaseljivoj i sasvim rasplodnoj zemlji.

Godspeed You! Black Emperor nijesu samo rijetke face i muzičke zvjerke, koje su uopšte imale i petlju da o zločinu u Gazi govore ono što misle, bez ustezanja. Već su muzički dostojno premjerili ožiljke tragedije i sramote našeg vremena. Da čujete samo kako se sa tih gitara slivaju kišne kapi od otrova žive i svih paljbi; kako violine odjekuju u tim eksplozijama, a djetinje ruke nestaju u tamnim oblacima... Nakon

bijes izronjene Atlantide

ove ploče, od Gaze i stvarnosti našeg svijeta naučićete, makar da ne okrećete glavu.

5. Billy Eilish

Hit Me Hard and Soft

Kada ste posljednji put čuli album na kom su, od deset pjesama, čak sedam postale globalni hitovi? Bili Ajliš sav taj mozaik, to divno lice od slatkoće, čežnje i sazrijevanja mladosti, sa 22 godine pakuje na „Hit Me Hard and Soft“... I pozlaćuje sve svoje osmijehe i suze, promašaje od osoba i spoticanja od emocija. I nastavlja da pleše. Negdje između lutanja za sjenkama povampirene ljubavi i savršene lakoće novog zaljubljivanja, prostire se sanjivi okean od lutanja i malih, neodoljivih priznanja. Od usamljene i ostavljene Mijazakijeve djevojke „Chihiro“, preko uspavanke za ples i rastanak „L’Amour de Ma Vie“, rajske tišine posljednjeg i vječnog sna i spokoja „Birds of a Feather“ – do najdivnije podivljalog vrta novog proljeća „Wildflower“... Bili Ajliš je onaj generacijski divlji cvijet koji će opstati, zaliječiti i uljepšati sve sumorne ledine.

6. Charli XCX

Brat

Cijela mitologija sebe same, svoje ironije i autodestrukcije. I spomenik antičke ljepote podignut u čast – okeanski

velike smorenosti. Jer sva ta bjelosvjetska buka i parole i tvitovi i statusi i bilbordi i rilovi i blicevi i silne, bjesomučne kampanje (modne, marketinške... političke) su za Šarlot Ejmi Ečinson, Charli XCX –prosto dosadni.

Album „Brat“ je tako postao instant generacijski impuls; cijeli pop-manifest spram kog hronično smoreni prepoznaju sebi slične po klubskim hodnicima, ozeblim afterima i među butik-rafovima.

Nema toga na što Čarli ne koluta očima (naravno: i na prijateljstva i romansu) – a ponajviše na sebe i sliku koju o sebi servira svijetu. I onda od toga postane i materijal za grozničavu đusku i ples nekih bijednih smrtnika. Nije loše za curu iz Kembridža, koja je na šestoj ploči karijere spakovala cijeli zeitgeist na razmeđu milenijalaca i zumera.

7. Vampire Weekend

Only God Was Above Us Jedinstvo i sklad sastojaka koji, na papiru, nikako ne bi mogli biti dio istog recepta. Pa ipak i nekom alhemijskom vještinom Ezre Keniga – ne bude bućkuriš na albumu „Only God Was Above Us“, već nezaboravna cjelina.

U domu i svijetu čije su oluje oduvale sve krovove, u generacijskom letu u kom je odjednom otkazao svaki autopilot a pilotske komande treba navrat-nanos učiti, to „samo Gospod iznad nas“ je divno spakovana ironija. U pjesmi rok trubadura svjesnih prolaznosti. Najdelikatnije spakovana i ispolirana zbirka stihova, na petom albumu jednog od najvećih bendova našeg vremena.

8. Mdou Moctar

Funeral for Justice Gitarski princ Sahare, onaj kojem je suđeno da naslijedi sve desert blues oaze i karavane –Mdu Moktar ponosnom grmljavinom najavljuje ljekovitu i dugo čekanu oluju. Na albumu „Funeral for Justice“ pleše na prostoru od modernog psihodeličnog roka, preko ludih odjeka saharskog bluza, do folka divnog nomadskog naroda Tuarega. I svijetu poruču-

je i otkriva – što nama, ovakvima i sada, može i mora značiti Afrika.

Tako „Modern Slaves“ pronalazi genijalan ponos i integritet za one od rođenja sudbinom okovane, prije nego što otkrije fatamorganu od zaboravljenih i umirućih pustinjskih jezika „Imouhar“. I lansira raketnu paljbu od prkosa – zato što pripada jednoj kulturi, zato što jeste.

9. Mount Eerie

Night Palace

Fil Elverum , uz Džejsona Izbela najveći pjesnik modernog američkog folka, u povratničkom projektu Mount Eerie, spakovao je cijeli ep od 26 pjesama. Jednako raskošno ekspanzivan i nad sobom upitan, genijalac iz pacifičkih šuma Vašingtona na albumu „Night Palace“ uzima mjeru cijeloj američkoj istoriji („Non-Metaphorical Decolonization“), pa istražuje kako bi svijet izgledao iz očiju jedne ribe... Da bi, do kraja, spakovao poruku da je spreman da se zakune na odanost apsolutno ničemu. Pa i to, da bi sasvim okej i u redu bila i američka smrt – i da je u redu biti i propovjednik ničega, apostol besmisla. Rijetko se, u modernoj muzici, desilo da neka velika pitanja imaju tako moćan i žestok eho u gluvoj praznini, kao u ovoj potrazi za Zlatnim runom Fila Elveruma.

10. The Last Dinner Party Prelude to Extasy Cijela barokna drama, šou teatarske gizdavosti i orkestarske gotike – i još preludo zabavan. Muzika koju bi Kleopatra u modernom vremenu slušala, a Kejt Buš galila u sobi odrastanja.

Sva ta velika mapa od religije, roda i pola, politike, seksualnosti, romanse – treperi u londonskoj noći za pet djevojaka benda The Last Dinner Party. Kako je to samo jednostavno: skontale da se, u desetomilionskom gradu, srijeću stalno na istim žurkama – i odlučile da stvaraju muziku po svom meraku.

„Prelude to Extasy“ je tu da vam kaže nešto važno – i totalno vas šarmira i zabavi pjesmama Abigejl Moris i njenih karakternih djevojaka.

S. STAMENIĆ

wikimedia.org

amazon.co.uk

mdoumoctar.bandcamp.com

pwelverumandsun.bandcamp.com

deezer.com

DZUBOKS

Pjesme koje otvaraju vidike za 2025.

Biserne okeanske obale

Štosve ispadne iz Mijazakijevih filmova: recimo, olujom potopljena željeznica koja u „Spirited Away“ (2001) učini da cijeli okean - postane pruga. Bili Ajliš i ova animacija su vršnjaci; nikad njena do sada najveća pjesma „Chihiro“ ne bi nastala, da nije tog filma.

Bili Ajliš tu pakuje lične promašaje i loše izbore; bitke koje je prekasno napustila, vjetrenjače koje nikad nije pobijedila i mjesta na koja se iznova vraća, u istom starom lavirintu.

A put do obale i sunca, na kraju lavirinta, nije samo i Bilina romansa „Birds of a Feather“, već i druge pjesme koje svim groteskama pljuju u lice, rajskim trubama oglašavaju nove početke, vode u zaboravljene kolibe odrastanja, zakazuju vožnje u svili i u svitanje... I njima pripadaju okeanske širine najboljih pjesama 2024. godine.

Chappell Roan

GOOD LUCK, BABE

Najblistavija nova zvijezda na pop nebu – lansirana sa raketne rampe „Good Luck, Babe“. Pjesma Čapel Roun je kosmička nepravda od slomljenog srca osobe suočene i sa tim - da je malo više queer, nego što je ikad i pomislila da će biti. Himna ranjenog ponosa, lament je nad minulom ljubavi, ali sa golemim synth-pop pokrićem. Iz kog izranja nova vitalnost.

Fontaines D. C.

STARBUSTER

Mislite da je jedini odgovor na svijet koji je otišao u tri lijepe – da mu se suprotstavite ili odustanete i predate se? Irski alternativci Fontaines D. C. biraju da mu pljunu u lice. Slika grozničavog sna i geometrija napada panike koji frontmena Grajana Čatena godinama progone – jeste i onaj momenat kojim, na ploči „Romance“, članovi benda cementiraju status modernih rok ikona.

Ovi stihovi i melodije groteskama pljuju u lice, rajskim trubama oglašavaju nove početke, vode u zaboravljene kolibe odrastanja i zakazuju vožnje u svitanje

I sve na ramenima i naslonjeni na nasljeđe indi-roka osamdesetih u „Starbuster“.

Waxahatchee

RIGHT BACK TO IT

Folk-rok poslastica koja vam na početku poruči: „Aj’ ti, stići ću te ja“, pa vam usput okupira pažnju za trijumfalne maratone preslušavanja. „Right Back to It“ je testament i slava stabilnosti, nekih dugih i nesalomivih konekcija. Spuštanje velikom i tihom rijekom, na gitarskoj palubi gdje Keti Kračfild u ime grupe Waxahatchee - nudi spokojno i bezbjedno putovanje. Pjesma „Right Back to It“ nalik je domu u koji se vraćate nakon svake bitke.

Nick Cave and the Bad Seeds

JOY

Jedan duh u patikama, dječak u plamenu Nika Kejva posjećuje u snu, u pola noći... I nekom divnom trubom u „Joy“ oglašava novi početak. „We’ve all had too much sorrow, now

is the time for joy“ – poziv je iz rajskih vrtova Kejvove inspiracije i duše. I tu, na razmeđu otvorenih i divno zacijeljenih rana, fantazije i stvarnosti, pjesnik pronalazi proročki lijepe riječi, za vječnost tog plamenog djeteta koje je izgubio.

Billie Eilish

Birds of a Feather Vjesnik budućnosti, generacijsko priznanje, izjava sasvim jednostavne ljubavi i totalnog predavanja – i onaj prvi mračnjački momenat kada Bili Ajliš, sasvim neodoljivo, poput Orfeja silazi u had za nekom svojom Euridikom. Odatle ova mladost grabi naviše, ka svjetlu; u slavu sasvim nesavršene i stvarne veze i na talasu savršene melodije „Birds of a Feather“.

Bon Iver

SPEYSIDE

Koliko je samo Džastin Vernon sazreo – i koliko je, na povratku u onu istu „For Emma“

kolibu, u kojoj je još 2007. pronašao jasnoću i slavu – sada osoba koja samo priželjkuje prilike da dijeli i pruža se za druge, a ne da traži za sebe. U pjesmi „Speyside“, briljantnom početku neočekivanog EP albuma „SABLE“, Džastin žali za onim prilikama koje su mu ispred nosa promakle – i priznaje da ništa nije ispalo onako kako je mislio da treba, ili će biti. Raskošna, topla akustika, jeste prostor za divno priznanje, da je za sve sam kriv.

Kim Gordon

BYE BYE

Indi-rok ikona u 72. godini zvuči više kul nego ikad. U odnosu na onu proslavljenu u Sonic Youth osamdesetih, ovo je Kim Gordon 2.0. Ludi gitarski vrtlozi kovitlaju neke oštre linije i serpentine sasvim apstraktne poezije; za muziku koja je tako zapaljiva, smjela i prokleto živa u hitčini „Bye Bye“. Na talasima bijesnih rep-bitova, ikona pop-kulture

Nik Kejv, najdivniji propovjednik novih početaka

lagano demonstrira što znači pokriće od četiri decenije velike karijere.

Kendrick Lamar

MAN AT THE GARDEN

Zaboravimo i ostavimo po strani „Not Like Us“ makljažu sa Drejkom, koju je objektivno

Kendrik Lamar riješio laganim nokautom u prvoj rundi... Pravu i najtežu bitku 2024. tukao je sa samim sobom. Moderni rep imperator i apostol našao je sebi perfektnu mjeru ove jeseni u pjesmi „Man at the Garden“. Njegova savršena skica, što očekuje od sebe i za sebe – jeste i lekcija, što da tražimo od drugih i od sebe samih. Hiphop terapija, pravo iz Komptona.

Moses Sumney

GOLD COAST

Svako ko je vidio gostovanje

„dva Nila Janga“ u emisiji „Tonight Show“, perfektno zna kako na razmeđu muzike i komedije Džimi Falon zna da ubode poentu. I u kojoj mjeri je to potencijalno dobar praznični recept. Dokaz je Džimijev „Holiday Seasoning“, album na gorivu najboljih novogodišnjih i božićnih štoseva – i na ramenima baš velikih zvijezda.

Uglavnom, džabe sva voditeljska i novinarska slava – Džimijev san odrastanja je da postane ostvareni muzičar. I već treća ploča karijere (na prethodnoj gostovali muzički divovi, od Makartnija i Springstina, do Vedera i Timberlejka!) samo je potvrda, koliko je odlučan u namjeri da to ostvari.

Za ovu prazničnu žurku Falon se pripremao još od 2021; ono što je trebalo da bude samo jedna božićna pjesma („Chipunks & Chestnuts“, koja u nekoliko poteza zaziva i Roja Orbisona i Pajtonovce) – postalo je podloga za sasvim pristojan album. Najavni singl „It Was a... (Masked Christmas)“ s Arijanom Grande i Megan Thee Stallion bio je i jasna smjernica, da ovog puta

Holiday Seasoning

Džimi cilja malo više na zumersku publiku. Najbolji momenti su oni ipak utemeljeni na sočnom muzičkom nasljeđu poput „One Groove“ s Vilom Ferelom, kao mali omaž nezaboravnom Vorenu Zevonu

Najveće

sportske face ovih praznika! Neka se sklone svi ski-skakači Obersdorfa i Garmiš-Partenkirhena. Trio „specijalaca“ ofanzivne postave Filadelfija iglsa, velikog NFL kluba američkog fudbala.

Lejn Džonson, Džordan Mailata i odskora penzionisani

Najseksi muzika na listi. „Gold Coast“, senzualna vožnja u svitanje, ušuškana u svili, tek kap po kap sentimentalna - i zadirkivački duhovita. Mozes Samni, jedna mladost koja je dozrijevala u Gani i Kaliforniji, tako trasira drum najboljeg r’n’b i soula u 2024. godini. Tamo gdje je Majkl Kivanuka sa novim albumom visoko i pravednički u oblacima i rajskim sferama – Samni je so zemlje i sok života koji probija kroz mračne rukavce, buja i šapuće o ludom proljeću. Iron&Wine feat.

Fionna Apple

ALL IN GOOD TIME

Biser koji je ostao ispod radara i, kao takav, vremenom postaje sve vredniji. „All in Good Time“, povratak Sema Bima na prvom Iron&Wine LP albumu nakon sedam godina, uz neočekivanu i savršenu gošću Fionu Epl – najslađa je praznična čežnja i želja. Poziv na ples od skupo plaćenih lekcija istovremeno je i dokaz, koliko je lijepo i dragocjeno kada zaslužite i znateda jednom mjestu konačno i do kraja pripadate. Sav spisak želja za 2025. pronaći ćete u receptu Fione i Sema. S. S.

Džejson Kelsi (da, stariji brat istog onog Trevisa što vezom sa Tejlor Svift zaluđuje Ameriku) – treću godinu zaredom organizovali su sjajnu dobrotvornu akciju. I novim The Philly Specials albumom potpisali divnu posvetu svojoj Filadelfiji. Naravno da sama činjenica da igrači američkog fudbala pjevaju nešto vrhunski producirano – titra između lagane zabave i otkačenog apsurda... Ali, to je i poenta; pristup spuštenog garda za velike ratnike sa sportskog borilišta. I uz očekivanu pomoć velikih zvijezda vezanih za Filadelfiju. Zato je apsolutno neodoljiv momenat, kad se velika i vječna Stivi Niks pridruži Kelsiju u „Maybe This Christmas“; a da je višemilionskoj i istorijski ponosnoj Filadelfiji, posebno

phillyspecialchristmas.com

Džimi insistira da ovo bude luda i lagana zabava, čak lamentira koliko mu to praznicima fali u „New Year’s Eve Polka (5-4-3-2-1)“ sa Weird Al Yankovicem i The Roots. Naravno, imitacije su nezaobilazne u njegovom arsenalu: „Weird Cousin“ je jedno original Weezer izvođenje – a „Thanksgiving Eve“ sjajna fora na račun Boba Dilana. Sveukupno, ne nešto što ćete dugo pamtiti – ali ipak slatka podloga i energetska dizalica za jurnjave prazničnih dana. S. S. Ocjena: 75/100

Cousin“ je jedno original Wee-

obale Jimmy Fallon The Philly Specials

A Philly Special Chrismas Party

po meraku gostovanje gradskih muzičkih ikona Boyz II

Men u „It’s Christmas Time (In Cleveland Heights). Ima tu i dobre i kreativne igre; sjajno iznenađenje je više nego dobra verzija „Having a Party“ Sema

Kuka

, a duet braće

Kelsi „Maybe This u jeste trenutak sa

Kelsi „Maybe This Christmas“ prevazilazi očekivanja amerikana prazničnoj oblandi. Opet, ono što će vas razoružati jeste trenutak sa Stivi Niks; i „And maybe forgiveness will ask us to call/ Someone we love/ Someone we’ve lost for reasons we can’t quite recall/ Maybe this Christmas“. Za emotivni tačdaun ovih prazničnih gromada, trojice orlova Filadelfije. S. S. Ocjena: 82/100

33 OBRTAJA

Film koji Vas čini srećnom?

- Uvijek „Love Actually“ (Ričard Kertis , 2003). Zbog Eme Tompson koja razočarana sluša Džoni Mičel , smotanog Kolina Ferta koji se zaljubljuje u Portugalku, Hju Granta koji vrcka slatkim premijerskim dupetom, ono dvoje što snimaju porno scene kao da heklaju, ali i zbog savršene glume Alana Rikmana i Bila Naja i, naravno, kretena od Mister

Bina kad 1.000 puta kaže „lovely“... Jedino bih da iz filma nestane Kira Najtli s onom odvratnom prenaglašenom glumom.

Film zbog kog ste poželjeli da ubijete režisera?

- One zbog kojih sam izgubila dragocjeno vrijeme, i sve koji maltretiraju i ubijaju životinje.

Film koji uopšte nijeste skapirali?

- Ima ih... Možda „The Tree of Life“ (2011). Samo neka je zdravo Terens Malik. Koju biste važnu, još nesnimljenu crnogorsku ili regionalnu temu/priču voljeli da vidite na velikom platnu?

- Bilo bi lijepo i zanimljivo da se neko usudi da snimi film ili seriju o Njegošu. Kao i neki savremeni film (ili seriju) u

Kada hejteri televizije udare da peru po domaćem TV programu, deklamujući kako se ništa normalno ne može viđet, kako je sve svedeno na dnevno političarenje, crne vijesti i još crnje rijaliti programe – ništa mi milije nema nego da kažem: „A ‘Jutro sa Majom’? Nuklearni argument poslije kojeg može da uslijedi samo povlačenje, ako već ne onaj klišeizirani odgovor: „A dobro, to je izuzetak od pravila.“ A nemojte, da ve zamolim. Dok

Mirjana Maja Popović, novinarka Dako batale da zovu „čoek-žene“

čijem bi fokusu bile moderne, pametne, sposobne, samostalne, lijepe Crnogorke, kako bi napokon prestali da nas zovu „čoek-žene“.

Omiljeni filmski rivali?

- Amadeus i Salijeri („Amadeus“, Miloš Forman, 1984). Upečatljiva filmska scena sa nekom životinjom?

- Sve scene gdje su životinje voljene, a ne maltretirane. Posebno drag citat iz domaćeg filma?

- „Jesi čula? Kako javlja Tanjug, ja te volim“ („Lajanje za zvezde“, Zdravko Šotra, 1998). „Kad izdaju žene, što ne bi i zemlju“ („Balkanski špijun“, Dušan Kovačević, Božidar Nikolić, 1984). „Što će ti oko? Oli da nišaniš?“ („Ljepota poroka“, Živko Nikolić, 1986). „Kamen kad baciš u vodu nešto se desi, pojave se oni krugovi“ („Krugovi“, Srdan Golubović, 2013). „Nema meni života bez tebe, Jelo“ („Ubistvo sa predumišljajem“, Gorčin Stojanović, 1995).

Prvi film koji ste gledali u bioskopu?

- Ihaaaa, đe me vraćate u praistoriju. Pojma nemam jer me otac poveo u kino kad sam

god Mirjana Maja Popović, voditeljka pomenute emisije koja se vikendom emituje na TVE, bude radila u medijima –ta vam sve-je-crno-da-crnje-bitne-može nikako ne pije vodu. Jer, tu đe ona kroči, sunce niče... I na televiziju stižu priče koje život i kulturu znače. Maja Popović u novinarstvu je od 1996; radila je na Radiju Elmag (autorka emisije o filmu), NTV Montena (novinarka u informativnoj redakciji, prezenterka vijesti i autorka

imala tri-četiri godine, a to je bilo prije Hrista. :) Ali sjećam se momenta kada je uveden stereo sistem u Kino „Kultura“ i kada je prikazan Spilbergov „E.T.“ (1982). Pobjegla sam iz škole da bih ga gledala i danima bila očarana onim što sam vidjela.

Najneodoljivija „štetočina“ iz animacije?

- Ču, Pero Kojot. Soundtrack kog filma bi mogao ili biste voljeli da prati Vaš život?

- „Cinema Paradiso“ (Đuzepe Tornatore, 1988), uvijek i u svakom trenutku. Kao i sva Morikoneova muzika. Poslije kog filma ste poželjeli da pođete u zemlju u kojoj se odvija radnja?

- Uh, toliko ih je, ali mi prvo pada na pamet „Eat, Pray, Love“ (Rajan Marfi, 2010). Sve što radi Džulija Roberts - i ja bih. Započela u Italiji čistim hedonizmom i uživanjem u italijanskim specijalitetima i dobrom vinu, istraživala Rim i okolna mjesta, onda otišla na duhovno putovanje u Indiju i doktorirala na Baliju, đe ne znaš što je ljepše. U stvari znaš, Havijer Bardem

emisije Filmski magazin, televiziji PinkM (urednica kulturne redakcije) i Nova M (novinarka u međunarodnoj redakciji, urednica kulture i autorka emisije „ZOOM“)... Dvije godine bila je i frilenserka, iako smatra da je to smiješna titula u Crnoj Gori, a u tom periodu nastala je i emisija ,,Bara Bar“ (12 epizoda) za koju se nada ( a i mi) da će jednog dana dobiti nastavak. Mirjana je pisala i za Pobjedin „Porodični magazin“, ali i dijelila prostor za pisanje sa Sto-

Izdvojite tri filmska autora koja biste voljeli da izvedete u provod. U koju kafanu i na koje piće?

- Rajka Grlića, Klinta Istvuda i Pedra Almodovara. Niđe veze, ali ja bih uživala. Može i kod mene doma da im kuvam savršeno vino.

Kako zamišljate proces snimanja filma koji bi Kventin Tarantino režirao na Balkanu?

- Utoke, gusle, loza i, ako može, iz fotelje.

Pjesma koja vas podsjeća na prijatelja, partnera ili člana porodice?

- Nekako sve iz opusa Olivera Dragojevića

Pjesma koju biste pustili da uz nju dočekate smak svijeta?

- „Cavalleria Rusticana“. Pjesma koja je himna slobode/hedonizma?

- „Let the Sunshine In“.

janom Stamenićem u rubrici „Podgoričarenje“ u našem Objektivu. Upravo u tom periodu svoju ponosnu Titograđanku i kćerku čuvenog Radosava Cica Popovića (koliko je njegova, toliko je Maja i dijete Kina „Kultura“) - prozvali smo svojom „redakcijskom nevjestom“ i „odivom Marka Miljanova“. I baš tada iz prve ruke iskusili koliki je profesionalac i kada kulturnjačke teme pakuje na papir, a ne „samo“ na male ekrane.

da nas „čoek-žene“

Jedna od najljepših pjesama s imenom u nazivu?

- „Hey, Jude“, The Beatles. „Ena“, Haustor. „Kad bi došla, Marija“, Miladin Šobić. „Josephine“, Kris Rea. Vaša pjesma za karaoke?

- Ne volEm karaoke, jer obično se ističu oni koji ne umiju da pjevaju, a moje suptilno uHo to ne može da podnese. Da morate da slušate samo jednog autora do kraja života, koga biste odabrali?

- Stivija Vondera. Slušam ga od osme-devete godine. Domaći autor kog svi obožavaju, a Vi ne možete da ga smislite i/li mislite da je precijenjen?

- Sad će njegovi obožavatelji da naprave moju vudu lutkicu, i da me masakriraju, ali Dino Merlin. Ne mogu onu patetiku da podnesem.

Smrt kog muzičara Vas je naročito pogodila?

- Vitni Hjuston i Olivera Dragojevića.

Pjesma koja je toliko loša, da je nemoguće ne voljeti je?

- Neki narodnjak ili ove treš, trep, kako-se-zovu vjerovatno, jer to kao guba uđe u uvo. Kad

Maja vam je, jednostavno, onaj tip osobe koji, i privatno i poslovno, može da opusti, omekša, razoruža i najvećeg „hladnokrvca“. Pritom, iza sve te lagane, pitke i šarmantne priče koja se odmotava u njenim emisijama – stoji teški i predani rad, ali i velika ljubav prema umjetnosti, naročito prema filmu. I to se osjeća. Kako i priliči Cicovoj maloj i nevjesti našeg Objektiva. Stoga, kad dođu praznici i uhvatite malo predaha od

je čujete negdje usput, ne možete se osloboditi dok ne čujete drugu gubu. Poster koje muzičke zvijezde ste držali okačen na zidu u srednjoj školi?

- Grupe Duran Duran, s obzirom na to da sam bila zaljubljive prirode kao mlada, basista Džon Tejlor bio je moj „muž“.

:) Hoće li nas Kit Ričards sve nadživjeti?

- Za njega ne znam, ali Mik Džeger hoće sigurno.

TV

Serija idealna za kišni vikend?

- „Jutro će promeniti sve“, „This Is Us“, „Normal People“, „Grey’s Anatomy“.

Serija koja vas podsjeća na djetinjstvo?

- „Ptice umiru pjevajući“ („The Thorn Birds“). Bila sam zaljubljena u sveštenika kojeg je igrao Ričard Čemberlen, i živjela sam od epizode do epizode. Tada su mi misli bile čiste, danas ko zna na koji bih način tu priču doživjela. Ali, tu su i „Dinastija“, „Bolji život“, „Otpisani“, „Salaš u Malom Ritu“, „Twin Peaks“...

Serija koja je zaslužila mnogo veću publiku?

- Joj, ne znam.

Serija koju nikada nijeste završili?

- Trudim se da, ako me ne osvoji nakon prve epizode, ne gledam dalje. A bilo ih je, ne zna im se broj.

crnila dnevnih obaveza, ne zaboravite na „Jutra sa Majom“ na TVE. Razvedriće vam i najtmurnije dane i uvjeriti vas da nemate pravo da domaći TV program nazivate crnim sve dok Maja i njeni pažljivo probrani sagovornici brane boje kulture, umjetnosti i ljepote življenja na malim ekranima. A u međuvremenu, kao ultimativni dokaz njene iskrenosti, duhovitosti i vezanosti za umjetnost – prilažemo njene Obrtaje.

Serija koja je fantastična, ali ima užasan kraj/razradu?

- Prva koja mi pada na pamet je „Game of Thrones“. Da jedna tako grandiozna, ambiciozna, segamegapopularna serija bude bukvalno deklasirana na kraju... Šteta.

Predmet koji ste poželjeli da imate poslije gledanja neke serije?

- Vjerovatno krpice Keri Bredšo iz serije „Sex and the City“. I Zverku, iako nije predmet. :)

Najdraži par iz serije?

- Jedni od najdražih - Meredit i Derek („Grey’s Anatomy“) i Kler i Fil („Modern Family“). Radno okruženje/tim/posao iz serije koje ste poželjeli za sebe?

- Ludaci iz serije „Friends“, makar bi bilo zabavno.

Za koga ste navijali – za Toma ili Džerija?

- Za Džerija, naravno. Jedini miš koji mi nije bio gadan. M. I.-N.

Mirjana Maja Popović: Voljela bi da radi sve što čini Džulija Roberts u „Eat, Pray, Love“

Privatna arhiva

Novogodišnja

noć prije pola vijeka kada

Neugasla buktinja

Imataj momenat i ta divna tamnica od pjesme „Silver Springs“, iz koje vam Stivi Niks ne dozvoljava pobjeći: „Time casts a spell on you, but you won’t forget me... Was I such a fool? You’ll never get away from the sound of the woman that loves you“. I tu su svi gorki i slatki damari života Lindzija Bakingema; sve ono što jeste i ono što je moglo biti. „Ili upadamo zajedno, u paketu – ili dogovor možeš da zaboraviš“.

Bila je nova godina; u holu jeftinog hotela u Saund Sitiju u Kaliforniji, bubnjar Mik Flitvud čuo je „Frozen Love“ prvi put. I sav mu se okean i ta Kalifornija tu otvorila, što može i mora biti, od već velikog benda Fleetwood Mac. I tog 31. decembra 1974. pozvao je

Decenijama kasnije, svaki put kad bi

izašli na scenu, uspjeli bi da od malo žara jedne stare priče, raspire vatru ljubavne afere. I ponovo bi imali priliku da do kosti osjete to, baš kao i publika

Lindzija. Poziv koji se ne može odbiti: da dođe da svira i pjeva sa njima. Jedan Lindzi Bakingem, godinama odbijan, potcjenjivan, šikaniran, ujađen; karijere poput otirača. I poziv, te nove godine prije pola vijeka... I što je mogao Miku odgovoriti?

Gladne oči

Bili su očiju gladnih, nijesu imali ljeba da jedu. Sav posao i san o „Buckingham Nicks“ (1973) albumu, prosut je u činjenicu da im nije donio ni

cent. Lindzi je potom zakačio mononukleozu, a Stivi počela da konobariše, da juri svakakve i bilo kakve poslove. U toj muci se i navukla na kokain; neko joj je, usput, rekao: „To ti je za dobru energiju, da glavu očistiš, ništa opasno“, i ona probala, i... A on u toj zajedničkoj muci nekako zakučio tezgu, da gitariše na turneji Everly Brothers. Tada, u tim mjesecima, napisala je „Rhiannon“, ali i „Landslide“, grižena i razapinjana ljubomorom –jer Lindzi nije bio tu, jer je bio

na turneji, u trci za nekim, kakvim-takvim novcem... I onda se desila ta Nova godina. „Mik, hvala na pozivu, naravno da hoću, ali... Ili upadamo zajedno, u paketu – ili dogovor možeš da zaboraviš. Ne postoji Lindzi; postoje samo Lindzi i Stivi. Pa ako vam valja tako, eto nas u Fleetwood Mac“. Bila je maturantkinja kada je, u holu srednje škole u Atertonu, tamo malo dalje od San Franciska, vidjela Lindzija za gitarom i čula kako pjeva „California Dreamin’“. I onako, bez dogovora, najave, bilo čega, stala i pjevala u harmoniji. „Tu sam pomislila samo, eto, da je duša od momka“.

Veza, romansa? Ma kakvi, ima godine i godine i kilometre zajedno da prašinaju, da dođe do toga, od tog proljeća 1966... ali

Stivi Niks i Lindzi Bakingem na vrhuncu ljubavi i muzičke karijere

slavni par ušao u bend Fleetwood Mac

buktinja Lindzija i Stivi

bili su nerazdvojni. Zajedno na San Hoze državnom univerzitetu; željela je da bude profesorica književnosti. Pa od oca dobila blagoslov da zbog muzike koledž batali.

Toliko je njena porodica vjerovala u tog momka i to, da neće njihovu Stivi preveslati. Već su bili u bendu Fritz, onako malo generičkom pakovanju psihodeličnog roka tog beskrajnog „ljeta ljubavi“ i kraja šezdesetih... Pa to batalili 1972, sa namjerom da rade samo svoj duo. Da budu „Buckingham Nicks“. Njihov bend, njihov album, njihova pravila. I krupan korak u nepoznato.

Decenijama kasnije, svaki put kad bi Lindzi Bakingem i Stivi Niks izašli na scenu, uspjeli bi da od malo žara jedne stare priče, raspire buktinju ljubavne afere. I ponovo bi imali priliku da do kosti i peta i dna lijeve pretkomore osjete to; baš kao i publika. Onda bi se svjetla ugasila, zavjesa spustila i svako pošao u u svoju limuzinu i svoj hotel... Do sljedeće koncertne noći. „Frozen Love“.

Vrijeme za kraj

Bio je taj jedan momenat, pred izlazak ploče ,,Rumours“ (1977), kada je Stivi već znala da mora prekinuti i Lindzi bio svjestan da je gotovo. Bilo je vrijeme za kraj. I ovako mu je rekla: „Vidi, sad znam da si dobro, da ćeš opstati i biti siguran i dobro, da je bend siguran i dobro. I znaš da na svemu ovome radimo od 1968. Da bi ovo što stvaramo opstalo, veza ne smije da se ispriječi ispred toga. Imamo previše toga da izgubimo. Ako ne možemo nas dvoje da opstanemo, neka živi bend“. Mislite li da je Lindzi razumio i da je želio tako? Za svako njeno „When the rain washes you clean, you’ll know...“ u „Dreams“, postojalo je njegovo „Packing up, shacking up’s all you want to do“ u „Go Your Own Way“. Njegova kon-

tra – da joj je trebao samo izgovor, da bježi nekim drugim muškarcima. Kako ga je mrzila zbog toga. Kako je prezirala taj bijes u njemu. Otprilike, to joj je bila kazna: okej, on će pristati da i dalje oboje budu u bendu i zajedno nastupaju – ali će ona morati da pjeva njegove pjesma bijesa o njoj.

I kako bi ga, na sceni, svaki put pogledala – kada bi došao red na ono „Packing up, shacking up“... I kako bi samo sve antičke sirene iz očiju grmljene na barke tog Odiseja, uvjerenog da će bez nje ostati osuđen da samo luta životnim morima. I kako jo je bilo teško da ga gleda, dok oboje, svako za sebe, uporno odbijaju da pronađu bilo kakav put do kuće...

Ako su, konačno, taj put do kuće, ono dvoje zauvijek gladnih, potcijenjenih, pronašli – to je bila „Landslide“ izvedena zajedno, jedno za drugo, za MTV 1997. godine. I tu, makar na koji dan ili mjesec, bila je to spokojna i pomirljiva pjesma; a svaka tanka linija između stvar-

nog života i onog na pozornici, ponovo bi se brisala. I ponovo bi proživljavali onu ljubavnu aferu; da bi je, poput ruha, svlačili, svako za sebe, u svojoj hotelskoj sobi, sami, do nekog narednog nastupa.

Prije tri godine, u onim mjesecima pandemijske samoće, Lindzi Bakingem posljednji put javno je govorio o bendu Fleetwood Mac; o tome da je Stivi tu postavila ultimatum: ili će iz benda otići on, ili ona. I da je on onda iz svega izašao. Pa se ubrzo oglasila i Stivi: da Lindzi iz benda nije otpušten, već da je praktično ona otpustila sebe samu. I to je posljednji put da je Stivi Niks javno govorila o Lindziju Bakingemu...

Julija i Romeo

I opet, dovoljna je jedna pozornica, bilo koja, da Stivi Niks ili Lindzi Bakingem, sada sami i svako za sebe, prkose prostoj i nevjerovatnoj istini, da oboje gaze 77. godinu. I opet je nova godina; ovoga puta tačno pedeseta, od one noći kalifornij-

skog decembra kad je Lindzi Miku Flitvudu rekao: „Ili upadamo zajedno, u paketu, ona i ja – ili dogovor možeš da zaboraviš“. Za najveću ljubavnu priču rokenrola. Za Juliju i Romea roka, sa jednim krajem mnogo više strašnim, od svega što jedna ispijena boca otrova može biti. Za jedan svijet u kom ne postoji samo Lindzi, niti samo Stivi; jer samo Lindzi i Stivi postojati mogu.

I ponovo će neke hotelske sobe, u mimoilaženju beskrajnih solo turneja, tišinom mjeriti samoću i sve te godine, za Stivi i Lindzija. Pa opet, nova je godina; jedan mali razlog i izgovor da se pjevuši ono: „Time casts a spell on you, but you won’t forget me... Was I such a fool? You’ll never get away from the sound of the woman that loves you“.

I ima li tu na izvorima od bisernih suza, do kraja pjesme „Silver Springs“, još neki put od lampinjona, stihova i harmonija, koji će ga voditi pred vrata njene sobe? S. STAMENIĆ

Iako odavno nijesu zajedno, i dalje važe za jedan od najvećih parova rokenrola

Vitove ptice v PODGORICARENJE

Vitu Nikoliću je škola, u ratu, u bombardovanju srušena. Bila je jedna ljepota ispred čijih se vrata pružao pogled na prvo fudbalsko igralište u gradu (sada i decenijama park) ka gimnaziji (sada muzeju), u Nikšiću. Na mjestu sadašnje stare pošte. I jednog je jutra samo tu više nije bilo.

Znate „Pismo mojoj učiteljici“ i ono: „Ja se često sjetim tog vremena davnog,/ rata, zime, gladi, bodljikave žice,/ nije, bogme, tada bilo jednostavno/ naučiti nekog da zavoli ptice“?

Priča kaže ovako: dječak je jednog jutra poveden iz partizanske Komande. Prije toga mu je sašivena mala vojnička uniforma, sa pravim opasačem. Jedan oficir kazao mu je: „Ali, pazi, to je vrlo važan zadatak!“. Tu, na ulazu u prvu Pobjedinu štampariju.

Ali, prvo slika, samo koju sedmicu ranije: prvi dan slobode, septembar 1944. i noć „kao i svaka jesenjska“. Pohabano odijelo koje je bilo teško nositi; dječak koji grabi razrušenim ulicama, gdje ga neće čekati ni mamina ruka ni očev pogled; bez zaštite, prepušten sebi.

Godina i više lutanja, spavanja u pećinama i napuštenim kolibama. E tu, na ulici, gladnog i ozeblog, naći će ga partizani. Linija fronta tek malo pomjerena, tu kod Nikšića. To što je bio smješten sa kuririma, u Komandi podričja, opisivao je, decenijama kasnije - kao nevjerovatnu sreću. Prvi razred će tek 1945, sa 11 godina, u Bugarskoj završiti. U domu za siročad. Kada je imao dvije godine, mama Danica je, u dvadeset osmoj, od tuberkuloze umrla, u

Mostaru. Onda je tata Borivoje, podoficir predratne vojske, autor tri istorijske knjige, sin Novice, prvog pjesnika među Nikolićima i pisara Osnovnog suda – stigao natrag u Nikšić, na početku rata.

Istog prvog ratnog novembra, igrajući se sa nađenom bombom, Vitov je brat Branko poginuo. I njihov drug

Nikola Crvenica. Vito je tu „samo“ lakše ranjen. I sa jednim ožiljkom koji će vječno tinjati.

Na proljeće, u maju 1943, italijanski vojnici će tokom policijskog časa, Vitovog oca Borivoja na pragu nikšićke kuće ubiti. Sa devet godina

Zaglavi se

ostao je siroče. Pa kod tetke živio, do onog bombardovanja u kom će veći dio grada razrušen ostati... Tad mu je i škola srušena.

Nego, jesen je odužila, sjeverac sa Vojnika kovitlao neke duge oluje, tu na ruševinama, a oficir je dječaku rekao: „To je vrlo važan zadatak“!... I u ruke mu utrapio naramak tek odštampanih novina.

Onda je jedanaestogodišnjak dobio smjernice: koliko treba da dostavi u Komandi mjesta, a koliko u Komandi Primorske grupe, pa koliko u vojnoj bolnici... I sve je bila igra i sve čisti, ogoljeni život kao u nekom italijanskom filmu neorealizma; tu, na nikšićkom trgu.

A ono dijete gladnih očiju, što je koju sedmicu ranije konačno dobilo i prvu toplu

postelju i obrok poslije ko zna koliko vremena – sjećalo se mnogo godina kasnije, da se pred oficirom jogunilo. Kako to da on, tako blizu fronta, dobije tako nevojnički zadatak! I tek bi se uveče kuriri okupili i naglas, polako, sricali odštampane tekstove. Tog prvog broja Pobjede. I tako je, prije 80 godina, onaj mali Vito saznao: da stvarno ima važan zadatak.

I to je bila jedna novogodišnja priča Vita Nikolića. Onog, koji je o privatnosti i starim ranama tako rijetko pisao. Ali mu je, prije pola vijeka, u prazničnom broju na kraju Pobjedinog decembra 1974. bilo važno, da piše o tom djetetu. Zbog tog prazničnog teksta sada znamo: dječak Vito Nikolić bio je jedan od prvih, ili možda baš prvi, od onih koji su Pobjedu ljudima iznijeli.

I pisao je na kraju, te nove godine: „Za mene, začuđenog ratnog dječaka, mnogo je važnije to što je Pobjeda nastala upravo onih dana kada su se događala onolika i onako lijepa čuda, kao njihov eho i njihov svjedok“.

Pa je sa tog važnog zadatka, to dijete grabilo puteve i vidike pjesnika. „Život – kap žive na dlanu,/ mali nemir/ divan u svom/ vječnom nestašluku.“

Za neke nove godine, vrijedne ovakvih priča. I za one zime, kada se dječaku i u ratu dalo, ptice zavoljeti.

Stojan STAMENIĆ

Crta: Srđan Ivanović

Vitomir Nikolić

zrcalo.me

LONDON

Uprkos

tome što odbrojavaju posljednje dane hladnjikavog decembra, Londonci su spremno odbacili električna ćebad i organizovano izletjeli vani, da lijepo iskoriste svečane i vesele opcije koje britanska metropola nudi ove božićne i novogodišnje sezone.

CALLING Paket aranžman

U susret svakoj novoj, britanska metropola nudi gomilu sadržaja za adekvatan oproštaj od stare godine: od klizališta i sajmova sa savršenim kuvanim vinom, do projekcija prazničnih klasika na svakom ćošku grada. Naravno, filmske teme poput one iz romantične komedije „Love Actually“ (2003) Ričarda Kertisa preovladavaju, ali pronađe se ponegdje i prvi dio franšize „Die Hard“, a uz njega i vječna debata o tome da li je akcioni klasik sa Brusom Vilisom zaista pravi božićni film.

Bez mnogo filozofiranja, Londonci će i 2024. ispratiti kao i prethodne godine - sa prediv-

U susret 2025, britanska metropola nudi gomilu sadržaja za adekvatan oproštaj od stare godine: od klizališta i sajmova sa savršenim kuvanim vinom, do uličnih projekcija prazničnih lmskih klasika poput „Love Actually“

nim uličnim dekoracijama, koje su perfektno iskombinovane sa dobrom dozom slatkastog alkohola i nekom od inostranih kuhinja. Ovaj paket aranžman obavijen tradicionalnim sarkazmom dobro će im poslužiti da se tokom 2025. što temeljnije pozabave klimatskim promjenama, unaprijeđenim odnosima i partnerstvom s Evropskom Unijom, potencijalnom unutarpolitičkom i vanjskom krizom, kao i diverzitetom i LGBTIQ+ populacijom.

Direktor i glavni i odgovorni

urednik Nenad Zečević

Urednica

Ivanović-Nikičević

Zamjenik urednice

Stojan Stamenić

Lekcije iz ove, sigurno će se naći na britanskom kuhinjskom stolu 2025. godine. Hoće li se iskoristiti za kreiranje „jelovnika“, ostaje da vidimo. U jedno smo, pak, sigurni: iako sarkastičnog ali i krajnje realističnog pristupa pri krojenju stvarnosti neće faliti, u pozadini će opstajati onaj pozitivni kolorit londonskih ulica u kojima se lako možemo izgubiti... Kao lijep podsjetnik da uvijek postoji druga strana novčića. Tekst i foto: Leila MURSELJEVIĆ

Drobnjak-Vukašinović,

Marija

Saradnici Leila Murseljević, Srđan Ivanović, Biljana Martinić, Milena Čavić, Sead Šabotić, Tijana Todorović, Svetlana Višnjić, Dragana Erjavšek, Miloš Milačić, Anja

Marko Stojiljković, Davor Pavlović i Marina D. Richter

Grad savršeno ukrašen za oproštaj od 2024. godine

London u prazničnom ruhu

Kuvano vino – ponuda koja se ne odbija