Dnevni list POBJEDA 23.01.2025

Page 1


Četvrtak, 23. januar 2025. | Podgorica, Crna Gora | Godina LXXXI / Broj 21239 | Prvi broj izašao je 24. oktobra 1944. u Nikšiću | pobjeda.me | Cijena 1 euro NE! RATU U UKRAJINI

AZK pokrenula ispitni postupak u vezi sa dodjelom posla upravljanja projektom izgradnje auto-puta državnoj kompaniji

Ispituju da li je Vlada Monteputu nezakonito dodijelila pomoć

POVODI: Dragan Mitov Đurović, predsjednik Društva crnogorskih novinara

Ođe je svako u pravu i mnogima ništa nije sveto

Svete su samo fotelje, koje mnogi čuvaju kao ,,očinji vid“ i zatvaraju rijetkim novinarima-istraživačima put do istine. Nekada je novinarstvo bilo ,,sedma sila“, sada je drugačije, jer su svi vlasnici mobilnih telefona (a telefona je duplo više nego stanovnika) novinari. Pišu po društvenim mrežama, znamo kako. Uglavnom, do istine se teško stiže Sve je u Crnoj Gori odavno podijeljeno – i narod, što je najgore, jer mnogi (ne) znaju đe su im korijeni, i crkve koje traže da iz potaje državu vode, i akademije, a posebno novinarstvo koje je mahom na raskrsnici između profesionalizma i sluganstva, ponekad i u kružnom toku jer vrtimo sve isto, na ekranima, na radio-talasima, u novinama, na portalima - politika i politikanti, nacija i nacionalizam, vjera i vjerski fanatizam, bezakonje i neofašizam

STR. 5.

Rješenjem Agencije za zaštitu konkurencije (AZK) naloženo je Ministarstvu nansija (MF) i Ministarstvu saobraćaja (MS), kao pravnom sljedbeniku Ministarstva saobraćaja i pomorstva, da se izjasne o činjenicama i informacijama koje ukazuju na nezakonitost potencijalne državne pomoći. Takođe, nalaže se MF i MS da privremeno obustave dodjelu sredstava Monteputu do odlučivanja Agencije za zaštitu konkurencije o usklađenosti potencijalne državne pomoći sa Zakonom o kontroli državne pomoći

Društvo crnogorskih novinara izabralo najbolje, specijalnu diplomu dobio i portal

KOLAŠIN: Rukovodstvo Opštine istrajno u namjeri da zaustavi izgradnju hotela u centru grada Krivična prijava zbog stepenica na trotoaru

AKCIJA POLICIJE NA CETINJU Pretresali objekte u vlasništvu nekoliko osoba označenih kao operativno interesantna lica

STR. 6.

Na Forumu Sindikata medija Crne Gore ukazano na poteškoće sa kojima se suočavaju medijski radnici

Podignuta optužnica protiv prijatelja Miloša Medenice za učešće u švercu cigareta i posredovanju u koruptivnim dogovorima

Penzionisana sutkinja Ustavnog suda pojasnila razlog za podnošenje zahtjeva za ostvarivanje naknade po prestanku funkcije

Đuranović ostaje pri stavu da je neustavno razriješena

PODGORICA – Penzionisana sutkinja Ustavnog suda Dragana Đuranović zaštitu svojih prava, povodom neustavne odluke Ustavnog odbora o njenom penzionisanju, tražiće u sudskom postupku koji ne zavisi od ostvarivanja prava na naknadu po prestanku fukcije koja joj po zakonu pripada.

Sutkinja Đuranović je to saopštila nakon što joj je Administrativni odbor Skupštine Crne Gore, odlučujući po njenom zahtjevu, u utorak odobrio pravo na naknadu po prestanku fukcije. Zahtjev da joj se odobri pravo na naknadu u dijelu vladajuće većine shvaćen je na način da je sutkinja Đuranović time zapravo prihvatila odluku Ustavnog odbora koju smatra neustavnom i zbog koje opozicija od sredine decembra minule godine blokira redovan rad parlamenta tvrdeći da je time izvršen ustavni puč. U jučerašnjem reagovanju na ovakvo tumačenje njenog zahtijeva, Đuranović je ponovi-

Zaštitu svojih prava, u odnosu na neustavno i nezakonito uklanjanje sa funkcije sudije

Ustavnog suda Crne Gore, ostvarivaću u sudskom postupku čiji ishod ne zavisi, niti može zavisiti, od ostvarenog prava na naknadu koje mi je pripalo po zakonu, utvrdila je Đuranović

la raniji stav da je sa funkcije sutkinje Ustavnog suda neustavno i nezakonito uklonjena.

- Zaštitu svojih prava, u odnosu na neustavno i nezakonito uklanjanje sa funkcije sudije Ustavnog suda Crne Gore, ostvarivaću u sudskom postupku čiji ishod ne zavisi, niti može zavisiti, od ostvarenog prava na naknadu koje mi je pripalo po zakonu – utvrdila je Đuranović u reagovanju koje je prenijela Televizija E. Sutkinja Đuranović pojašnjava da je članom 36 Zakona o zaradama zaposlenih u javnom sektoru predviđeno da se naknada javnim funkcionerima ostvaruje po zahtjevu koji se podnosi u roku od 30 dana od dana prestanka funkcije, što je ona i učinila nakon nezakonite smjene. - U tom roku sam se obratila nadležnom Administrativnom odboru Skupštine Crne Gore i 21. januara 2025. godine dobila rješenje o naknadi

po prestanku funkcije – navela je Đuranović. Ona je pojasnila i kako bi propuštanje tog roka značilo gubitak prava na naknadu po prestanku funkcije.

Podsjećanja rada, nekoliko funkcionera vladajućeg Pokreta Evropa sad u utorak je sa podsmijehom prokomentarisalo njen zahtjev za ostvarivanje prava na naknadu po

Datum nastavka konstitutivne sjednice SO Budva još nije određen

Vlada uporno ignoriše dopis Maraša Dukaja

BUDVA – Konstitutivna sjednice Skupštine opštine Budva, koja je usljed nereda prekinuta 10. januara, izvjesno je da neće biti nastavljena ni danas uprkos tome što je Ministarstvo javne uprave još prošle sedmice Vladi predložilo da sjednicu zakaže za 23. januar.

Vlada, kako nam je potvrđeno, o tom prijedlogu resora ministra Maraša Dukaja još nije odlučivala. Nezvanično nam je, međutim, rečeno kako bi to pitanje moglo biti tema današnje sjednice Vlade. Odbijanjem da ispuni svoju zakonsku obavezu i zakaže sjednicu lokalnog parlamenta u Budvi Vlada, kako smatra funkcioner Evropskog saveza Bojan Zeković, nastavlja rušenje pravnog poretka zemlje i time dodatno produbljuje političku i ustavnu krizu. - Kada policija nepostupanjem suštinski asistira licima sa kapuljačama koji onemogućavaju predstavnike

građana da rade svoj posao, a Vlada ih nakon toga podrži odbijajući da usvoji prijedlog resornog ministra i zakaže sjednicu SO što je zakonska obaveza, obesmišljavaju se izbori i politički procesi ciljano iz institucija pokušavaju izmjestiti na ulicu – poručio je Zeković. On tvrdi i da je prijedlog ministra Dukaja da se sjednica SO Budva zakaže za 23. januar

„ekspresno“ skinuta sa dnevnog reda na inicijativu lidera jedne od stranaka većine, koja je i organizovala ono poznato nasilje lica sa kapuljačama u zgradi SO Budva kada su odbornici fizičkom silom spriječeni da konstituišu skupštinu. -Nakon toga, održano je nekoliko telefonskih sjednica Vlade i ni na jednoj nije usvojena ova odluka. Dokle Vlada namjerava da ide u ruše-

nju pravnog poretka zemlje – naveo je Zeković. On podsjeća i da rok za zakazivanje sjednice SO Budva ističe 27. januara.

- Spajićeva Vlada, umjesto da makar u ovom slučaju postupi odgovorno i zakonito i zakaže SO Budva, doliva ulje na vatru i dodatno zaoštrava krizu do tačke potpune paralize političkog života – zaključio je Zeković. Zbog nezakazivanja sjednice SO Budva juče je reagovao i lider odbora građanskog pokreta Ura u tom gradu Blažo Rađenović navodeći da u integritet i dosljednost ministra Dukaja vjeruje i da je zato iznenađen što odluku koju je on donio premijer Milojko Spajić i ostali članovi Vlade u potpunosti ignorišu. - Vladajuća većina u svom destruktivnom djelovanju uništava svaku instituciju, tako je na red došlo i MJU preko kojeg žele urušiti funkcionalnost svih lokalnih samouprava u Crnoj Gori i vladati suprotno izbornim rezultatima – naveo je Rađenović. On očekuje da Dukaj pokaže autoritet i nezavisnost u upravljanju MJU ili da javno saopšti da Spajić i Mandić, ignorišući njegovu odluku, da žele blokadu Budve. Đ. Ć.

prestanku funkcije aludirajući na taj način da je ona time zapravo priznala ispravnost odluke o penzionisanju. Premijer Milojko Spajić ocijenio je da je opozicija time

„dobila najbolju potvrdu ispravnosti odluke parlamenta“. - Hvala gospođi Đuranović što je pomogla da se otklone sve nedoumice. Nadam se da nema grke među nama. Idemo na usvajanje budžeta i veće penzije – zaključio je Spajić u objavi na Iksu.

Zahtjev Đuranović da joj se odobri naknada po prestanku funkcije prokomentarisao je i predsjednik Odbora za bezbjednost i poslanik PES-a Miodrag Leković

- Opozicija hoće silom da vrati na funkciju sutkinju Đuranović, a ona podnijela zahtjev za naknadu po prestanku funkcije, koji joj je btw odobren. Gospođa - napisao je Laković na Iksu.

Na istoj platformi se oglasio i poslanik PES-a Tihomir Dragaš

- Penzionisana sutkinja Ustavnog suda iz redova DPS-a Dragana Đuranović se sprda sa sopstvenom partijom, kolorizovano - napisao je Dragaš. Đ. Ć.

Predsjednik države Jakov Milatović raspisao izbore u dvije opštine

PODGORICA – Redovni izbori za odbornike u lokalnim parlamentima u Nikšiću i Herceg Novom biće održani 13. aprila.

To je juče odlučio predsjednik države Jakov Milatović koji se, kako je saopšteno iz njegovog kabineta, pri određivanju tog datuma, osim uvažavanja rokova utvrđenih zakonom za raspisivanje lokalnih izbora, rukovodio i potrebom racio-

nalizacije sprovođenja izbornog procesa na način što će se izbori u obje opštine održati istog dana. - Svim učesnicima predstojećeg izbornog procesa Milatović je poželio uspješnu i fer kampanju, a građankama i građanima Nikšića i Herceg Novog da dobiju vlast koja će osigurati dinamičan razvoj ova dva grada – zaključuje se u saopštenju Milatovićevog kabineta. Đ. Ć.

Dragana Đuranović
SO Budva

PODGORICA – Funkcioner Nove srpske demokratije i predsjednik opštine Nikšić Marko Kovačević prekršio je zakon jer nije podnio ostavku na jednu od dvije javne pozicije koje pokriva

To je epilog višemjesečne potrage Agencije za sprečavanje korupcije za adekvatnim tumačnjem i primjenom Zakona o sprečavanju korupcije.

Advokat Veselin Radulović smatra da ovakve odluke eventualno mogu uzrokovati pokretanje prekršajnog postupka „u kome sudovi, po pravilu, izriču kazne koje nijesu adekvatne i koje ne predstavljaju nikakav teret za javne funkcionere koji krše zakon“.

Predsjednik opštine Nikšić i poslanik u Skupštini Crne Gore obaviješten je 15. januara o konačnoj odluci ove instance. Dva dana kasnije, ASK je donio odluku koju je tek juče objavio, a u podužem obrazloženju otkrivaju se detalji skoro tromjesečnog postupka. Naime, u Agenciju je 1. novembra prošle godine stigla inicijativa za pokretanje postupka po službenoj dužnosti, po čijem je okončanju sada donijeta jedina logična odluka. Njome se utvrđuje da je Kovačević prekršio Zakon o sprečavanju korupcije tako što je prihvatio da, istovremeno sa pozicijom predsjednika nikšićke opštine, obavlja drugu dužnost, odnosno funkciju poslanika. - Nakon toga nije podnio ostavku na javnu funkciju u roku od 30 dana od dana početka vršenja druge funkcije odnosno dužnost – precizira se u objavljenoj odluci, na koju prekršilac zakona može da se žali Upravnom sudu Crne Gore u roku od 20 dana.

ODLUKA

Kovačević je prvo postao javni funkcioner dolaskom na čelo Nikšića 10. maja 2021. godine, dok se drugi put upisao u registar javnih funkcionera ASK-a prihvatanjem poslaničkog mjesta 16. aprila prošle godine. Istina, novi Zakon o sprečavanju korupcije stupio je na snagu 12. juna 2024, ali je pozicija Kovačevića, prema konačnom tumačenju Agencije, bila nezakonita i prije toga.

23. januar 2025.

Agencija za sprečavanje korupcije okončala višemjesečni postupak

Marko Kovačević ipak u sukobu interesa, ali ga vjerovatno čeka samo prekršajni postupak

U slučajevima kada ne podnese ostavku na vrijeme, „smatra se da je javnom funkcioneru prestala funkcija danom početka vršenja druge funkcije“. U praksi to znači da Marko Kovačević već devet mjeseci nije predsjednik opštine Nikšić

- Naime, članom 12 stav 1 važećeg Zakona o sprečavanu korupcije propisano je bilo da javni funkcioner, koji obavlja poslove u državnoj upravi i organima lokalne uprave, ne može obavljati funkcijiu poslanika i odbornika, dok je članom 13 istog zakona propisana obaveza podnošenja ostavke, odnosno da je javni funkcioner koji u toku vršenja javne funkcije prihvati da obavlja drugu dužnost, odnosno funkciju, dužan da u roku od 30 dana od početka vršenja druge funkcije, odnosno dužnosti, podnese ostavku na javnu funkciju – stoji u obrazloženju odluke koju je potpisao vršilac dužnosti direktora ASK-a Dušan Drakić Takođe se precizira da se u onim slučajevima kada funkcioner ne podnese ostavku na vrijeme, „smatra da je javnom funkcioneru prestala funkcija danom početka vršenja druge funkcije“. U praksi bi to značilo da Kovačević već devet mjeseci nije predsjednik opštine Nikšić, te da su sve njegove odluke od tada do danas nezakonito donesene. ASK je precizno odgovorio i na stav koji je Kovačević 25. decembra uputio toj instituciji povodom obavljanja dvije funkcije. Naime, predsjednik-poslanik je tvrdio da je njegova pozicija zakonita, jer mu je Državna izborna komisija ponudila mjesto u Skupštini kada je on već bio čelni čovjek Nikšića navodeći kako ne postoje zakonski razlozi za sukob interesa. Agenija za sprečavane korupcije pod-

sjeća da je ona jedina institucija kojoj je zakonom propisano da „daje mišljenja na zahtjev javnog funkcionera u slučaju sumnje na postojanje sukoba interesa i u odnosu na ograničenja u vršenju javnih funkcija“.

Međutim, upravo je ta institucija prošle godine u više navrata tvrdila da u slučaju Kovačevića nema sukoba interesa, ali je sada stav sasvim drugačiji.

Naime, krajem oktobra prošle godine Pobjeda je povodom sukoba interesa funkcionera, između ostalog i Kovačevića, uspjela da dobije odgovor ASK-a na pitanje kada se može očekivati nji-

hova zvanična odluka, s potpisom odgovornog lica. Tada su naveli kako su „već preduzeli korake u vezi sa predmetima iz ranijeg perioda, uključujući i one koji se odnose na funkcionere koji obavljaju nespojive funkcije“. - U vezi sa postupcima koji se odnose na ove predmete, Zakon propisuje obavezu da u njima mora da se postupa po Zakonu koji je usvojen 12. juna, a koji ne predviđa retroaktivno djelovanje na slučajeve iz ranijeg perioda – rečeno je tada našem listu. Takođe su naveli da su resornom Ministarstvu pravde „uputili inicijativu za dalje pojašnjenje i eventualno

inicijativu za izmjenu Zakona, kako bi se eliminisali nedostaci u postojećem pravnom okviru“. - Nakon što dobijemo mišljenje Ministarstva pravde, obratićemo se Savjetu Agencije za dalje smjernice u vezi sa rješavanjem ovih slučajeva – dodaje se u odgovoru.

ZAKONITOST

Da je ASK konačno našao put ka ispravnom tumačenju zakona, barem kada je slučaj Kovačevića u pitanju, saglasan je i advokat Veselin Radulović.

odnosno sankcija prema javnim funkcionerima, barem u slučajevima težih povreda Zakona. I to tako da im se onemogući da obavljaju javnu funkciju u određenom periodu, nakon što se sukob interesa utvrdi pravosnažnom odlukom – dodao je on. Ističe da na ostaje izvjesno da će niz ovakvih odluka ostati mrtvo slovo na papiru. - Eventualno mogu uzrokovati pokretanje prekašajnog postupka u kome sudovi, po pravilu, izriču kazne koje nijesu adekvatne i koje ne predstavljaju nikakav teret za javne funkcionere koji krše zakon. Na kraju, to neće doprinijeti poboljšanju prakse i sprečavanju ovakvih kršenja zakona u budućnosti – potcrtava on. Radulović takođe smatra da bi Zakon o Skupštini mogao dodatno da doprinese regulisanju ove materije, odnosno sprečavanju ovakvih kršenja zakona.

Predsjednik opštinre Nikšić i poslanik Marko Kovačević i dalje smatra da nije prekršio zakon, iako je ASK to konačno ozvaničio. On, pak, s razlogom potcrtava da je Agencija sama sebe dovela u „apsurdnu situaciju“ i dalje tvrdeći da je odluka donijeta isključivo retroaktivno, na osnovu zakona usvojenog u junu prošle godine.

- Kada su 2023. godine bili parlamentarni izbori, mislio sam da su funkcije predsjednika opštine i poslanika nespojive po važećem zakonu. Podnio sam tada ostavku, jer sam smatrao da je to moja dužnost. Drugi poslanici koji su imali identičnu situaciju, podnijeli su zahtjev ASK-u i dobili mišljenje da su funkcije spojive, odnosno

da se istovremeno može biti i predsjednik opštine i poslanik – podsjetio je Kovačević u izjavi za TV Nikšić. Takođe je potvrdio da mu je DIK u aprilu 2024. godine ponudio poslaničku poziciju nakon ostavke jednog od njegovih stranačkih kolega, uz obavještenje da „ne postoji nikakakva obaveza da se podnese ostav-

ka na jednu od funkcija“. - ASK na čelu sa prethodnom direktoricom, a nova struktura to nastavlja, pokušava da primijeni taj zakon retroaktivno na moj i druge slučajeve. Da li iza toga stoji neki politički interes, ne znam – dodao je on, te još jednom zaključio da se zakon ne može retroaktivno sprovoditi „za nešto što se već desilo“.

- Odluka o nespojivosti funkcija očekivana za svakoga ko elementarno poznaje odredbe Zakona o sprečavanju korupcije i ko se barem donekle bavi pitanjima sukoba interesa. ASK je utvrdila nešto što se znalo od početka – kazao je on za Pobjedu. No, ovakav epilog otvara brojna nova pitanja. Radulovića smatra da je problematičan i tajming, odnosno čekanje na ovakvu odluku, ali i njene posljedice.

- Ova odluka će možda pokazati, po ko zna koji put, da je potrebno mijenjati Zakon o sprečavanju korupcije. To podrazumijeva definisanje nekih mehanizama i mjera,

- Međutim, tu dolazimo do one čuvene priče, tačnije čuvene istine, da političke partije nemaju interesa da donesu taj akt. Niko nema interesa da donese Zakon o Skupštini, pa ni Zakon o Vladi, niti bilo koji propis koji bi ograničio njihovu mogućnost za zloupotrebe. Godinama pričamo o tom propisu, da on treba i mora da se donese, a političke partije ne rade ništa u tom pravcu. Ni jedna izvršna vlast ne radi ništa konkretno, pa nije ni realno očekivati da će uslovno rečeno „politička elita“ koja je sada aktuelna, uraditi bilo što da ograniči svoju moć i prostor za zlopotrebe – zaključuje Radulović. Dakle, ostaje potpuno neizvjesno koji su krajnji dometi i posljedice ovakve odluke. S obzirom na to da su izbori u Nikšiću zakazani za 13. april, Kovačević ima sasvim dovoljno vremena da žalbama odugovlači dobijanje pravosnažne odluke. Sa mogućnošću pokretanja više sudskih postupaka zbog govora mržnje, razmatranje ukidanja njegovog poslaničkog imuniteta teško da će ikada biti izglasano, čak i ako se jednom nađe na dnevnom redu Administrativnog odbora.

Kristina JERKOV

Marko Kovačević

Odbor direktora Elektroprivrede donio odluke u cilju ublažavanja uticaja rasta cijena mrežnih usluga

EPCG popustima anulira povećanje računa za struju

PODGORICA - Odbor direktora Elektroprivrede (EPCG) juče je, u cilju ublažavanja uticaja povećanja cijena mrežnih usluga na budžete domaćinstava, donio nekoliko značajnih odluka koje će omogućiti korisnicima niže troškove i lakše izmirenje obaveza po osnovu računa za električnu energiju, saopšteno je iz ove državne elektroenergetske kompanije.

- Te mjere predstavljaju konkretnu podršku našim kupcima, čime EPCG još jednom potvrđuje svoju posvećenost kvalitetu usluga i odgovornom poslovanju - navodi se u saopštenju.

Iz Vlade i EPCG su ranije, krajem prošle godine, ukazivali da poskupljenja struje neće biti, a i nakon odluke Regulatorne agencije za energetiku i komunalne djelatnosti (REGAGEN) da dozvoli povećanje regulatornog prihoda na osnovu čega je trebalo da računi za električnu energiju budu uvećani za 3,41 odsto, rečeno je da to građani neće osjetiti

U skladu sa novim mjerama, domaćinstvima koja su priključena na elektrodistributivni sistem koji snabdijeva EPCG, obezbijeđen je popust od 6,4 odsto na mrežne usluge. - Taj popust će biti primijenjen bez obzira na visinu duga za utrošenu električnu energiju na kraju obračunskog perioda, čime se nastoji neutralisati negativan uticaj rasta cijena

mrežnih usluga na domaćinstva. Popust će se obračunavati za period od 1. januara do 31. marta - navodi se u saopštenju.

Hronologija

Iz Vlade i EPCG su ranije, krajem prošle godine, ukazivali da poskupljenja struje neće biti, a i nakon odluke Regulatorne agencije za energetiku i komunalne djelatnosti (REGAGEN) da dozvoli povećanje regulatornog prihoda na osnovu čega su računi za električnu eneriju trebalo da budu uvećani za 3,41 odsto, rečeno

je da to građani neće osjetiti. Premijer Milojko Spajić je 19. novembra prošle godine, samo dan nakon odluke REGAGEN-a na osnovu koje su prosječni računi za struju trebalo da budu uvećani za jedan euro, saopštio da će računi za struju ipak ostati isti. To je saopštio nakon sastanka sa bivšim ministrom energetike Sašom Mujovićem, direktorima CEDIS-a Vladimirom Ivanovićem i CGES-a Ivanom Asanovićem - Vlada poštuje odluku regulatora i čuva stabilnost ener-

getskog sektora, ali je pronašla način da zaštiti građane, koji, nakon što EPCG nije povećala cijenu aktivne energije, na svojim računima neće osjetiti ni povećanje mrežnih usluga. Dakle, nema povećanja računa za struju u bilo kom obliku za naše građane, od januara 2025. godine - poručio je tada premijer. Iz Vlade tada nijesu saopštili na koji način to namjeravaju da urade, ali je bivši ministar energetike Saša Mujović ranije saopštio da pretpostavlja da bi ta razlika Crnogorskom elektrodistributivnom sistemu (CEDIS) i Crnogorskom elektroprenosnom sistemu (CGES) trebalo da se nadomjesti iz budžeta kroz subvencije. Oko polovina vrijednosti računa za struju odnosi se na cijenu kilovata koju određu-

je EPCG kao snabdjevač, dok stavke na računu koje utvrđuje Agencija (naknade i cijene za rad CGES-a, CEDIS-a i Crnogorskog operatora tržišta elektične energije (COTEE)) čine drugu polovinu računa.

PoPusti za redovne Platiše Iz EPCG je navedeno da takođe to preduzeće nastavlja da primjenjuje i tradicionalnu politiku popusta prema domaćinstvima koja redovno izmiruju obaveze. Tako će, u periodu od 1. januara do 31. marta, krajnji kupci koji su bez duga na kraju obračunskog perioda, a imaju mjesečnu potrošnju do 500 kilovat-sati (kWh), ostvarivati popust od 38 odsto na vrijednost obračunate aktivne energije, članovi Zlatnog tima, odnosno 21,5 odsto ostali redovni kupci.

- Kako bi se zadržao status člana Zlatnog tima, kupci moraju u kontinuitetu izmirivati svoje obaveze prema EPCG. Ovaj status će biti dodijeljen samo onim kupcima koji na kraju obračunskog perioda nemaju neizmirenih dugova - rekli su iz EPCG. Za kategoriju domaćinstava, popusti iz te odluke odnose se na kupce čija potrošnja ne prelazi 500 kWh. Time EPCG dodatno podstiče odgovornu i štedljivu potrošnju električne energije, što je od velike važnosti ne samo za korisnike već i za širu zajednicu. - EPCG nastavlja sa politikom društvene odgovornosti, stvarajući uslove za povoljnije snabdijevanje električnom energijom za domaćinstva širom Crne Gore. Popusti na mrežne usluge i električnu energiju će korisnicima omogućiti bolju kontrolu troškova, a posebna pažnja posvećena je onima koji redovno izmiruju svoje obaveze - objasnili su iz kompanije. Te mjere, kako se navodi, predstavljaju samo jedan u nizu koraka koje EPCG preduzima kako bi, uz pružanje sigurnog i pristupačnog izvora energije svim korisnicima, stimulisala energetsku efikasnost i zaštitila ranjive kategorije kupaca. s. PoPoviĆ

Nakon što je poznati trgovački lanac podnio zahtjev Ministarstvu prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine

Lidl dobio saglasnost za

gradnju objekta u Zeti

PODGORICA – Kompanija

Lidl Crna Gora dobila je saglasnost od Direktorata glavnog državnog arhitekte za idejno rješenje arhitektonskog projekta objekta u Zeti. Taj direktorat posluje u okviru Ministarstva prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine (MPPUD).

Predviđeno je da prodajno-skladišni objekat ovog trgovačkog lanca bude izgrađen na dijelu urbanističkih parce-

Planirano je da ukupna bruto razvijena građevinska površina nadzemnih etaža objekta Lidla u Zeti bude 2.584 kvadratna metra

la 225, 226 i 227 u opštini Zeta, koja se nalazi u zahvatu izmjene i dopune DUP-a ,,Mahala“. Planirano je da ukupna bruto razvijena građevinska površina nadzemnih etaža objekta Lidla u Zeti bude 2.584 kvadratna metra. Idejno rješenje arhitekton-

skog projekta uradilo je bjelopoljsko preduzeće Optimusproject.

Da je ova kompanija kupila zemljište u Zeti za izgradnju maloprodajnog objekta, u aprilu prošle godine je saopštio predsjednik opštine Mihailo Asanović dodajući da Lidl plani-

ra da kupi i dodatnih 200.000 kvadrata za izgradnju logističkog centra. Kompanija Lidl Crna Gora je prošlog ljeta dobila urbanističko-tehničke (UT) uslove za izradu tehničke dokumentacije za izgradnju objekta u Bijelom Polju. Jedna od prvih aktivnosti na poziciji ministra prostornog planiranja Slavena Radunovića upravo se odnosila na davanje UT uslova za izgradnju objekta u Bijelom Polju. Tada je poručio da taj resor više nikada neće predstavljati prepreku privrednom razvoju, te da će fokus njegovih aktivnosti biti pružanje što kvalitetnijeg servisa građanima Crne Gore. Namjeru da svoje maloprodajne objekte otvori u Crnoj Go-

ri ova poznata njemačka trgovačka kompanija iskazala je još krajem 2021. godine kada je, preko kompanije MMS Property Solutions koja je povezana sa osnivačem Lidla u Bosni i Hercegovini, na licitaciji kupila 13.200 kvadrata zemljišta koje je pripadalo bivšoj fabrici ,,Radoje Dakić“ za 3,7 miliona eura. Osim ovog, Lidl je kupio i 14.000 kvadrata iza izgrade RTCG gdje je trebalo da bude sagrađen hotel Bolići, te nekadašnju upravnu zgradu Rudnika boksita u Nikšiću koju je u stečaju kupila kompanija Roaming Montenegro, a onda prodala Lidlu. Krajem 2023. godine Lidl je kupio zemljište u Beranama za oko dva miliona eura, na ko-

jem je predviđeno rušenje više privremenih lokala i buvlje pijace. Zbog toga su vlasnici tih lokala posljednih mjeseci u više navrata protestovali tražeći da se raskine ugovor sa ovom kompanijom, te da se za Lidl pronađe alternativna lokacija. Oni su poručili da nemaju ništa protiv dolaska ove kompanije u Berane, ali da im je neprihvatljivo da se malim privrednicima onemogućava da rade i izdržavaju porodice. Iz Opštine Berane su ranije ukazali da je cijela procedura prodaje sprovedena u skladu sa zakonom, da svi objekti na toj lokaciji imaju privremeni karakter, te da su zakupci dužni da prilikom privođenja namjeni tog građevinskog zemljišta o svom trošku uklone objekte. s.P.

Računi za struju trebalo su da budu uvećani za 3,41 odsto
Upravna zgrada EPCG

Agencije za zaštitu konkurencije pokrenula ispitni postupak u vezi sa dodjelom posla upravljanja projektom izgradnje auto-puta državnoj kompaniji

Ispituju da li je Vlada Monteputu nezakonito dodijelila pomoć

Rješenjem Agencije za zaštitu konkurencije (AZK) je naloženo Ministarstvu nansija (MF) i Ministarstvu saobraćaja (MS), kao pravnom sljedbeniku Ministarstva saobraćaja i pomorstva, da se izjasne o činjenicama i informacijama koje ukazuju na nezakonitost potencijalne državne pomoći. Takođe, nalaže se MF i MS da privremeno obustave dodjelu sredstava Monteputu do odlučivanja Agencije za zaštitu konkurencije o usklađenosti potencijalne državne pomoći sa Zakonom o kontroli državne pomoći

PODGORICA – Agencija za zaštitu konkurencije (AZK) pokrenula je ispitni postupak kako bi utvrdila da li su Ministarstvo finansija i nekadašnje Ministarstvo saobraćaja i pomorstva dodjeljivanjem upravljanja projektom izgradnje prve dionice auto-puta Smokovac – Mateševo državnoj kompaniji Monteput prekršili Zakon o kontroli državne pomoći. Ovo rješenje Savjet AZK-a je donio 26. decembra prošle godine, a prema riječima predsjednika Savjeta Dra-

gana Damjanovića, riječ je o obavezi prema evropskim partnerima. - Iako domaće zakonodavstvo, koje je usklađeno sa evropskom regulativom, dozvoljava mogućnost da država ovakav posao direktno dodijeli kompaniji koja je u većinskom državnom vlasništvu, Evropska komisija je, kroz završno mjerilo 4 za zatvaranje poglavlja 8, tražila da se ispita kompletan slučaj dodjele koncesije Monteputu i sve radnje sprovedene u tom postupku. Riječ je o mjerilu koje je propisano u prego-

PODGORICA - Crna Gora, kroz strateško partnerstvo sa francuskom energetskom kompanijom EDF, ima šansu da osigura čistu, stabilnu i pristupačnu električnu energiju za građane, ali i dobar izvozni produkt. To su, kako je saopšteno iz Vlade, ocijenili premijer

Milojko Spajić i izvršni direktor EDF-a Luk Remon, na sastanku u Davosu. U saopštenju se podsjeća da je Elektroprivreda Crne Gore u septembru prošle godine potpisala Memorandum o saradnji sa EDF-om i dodaje da je na jučerašnjem sastanku odlučeno da se u razvijanje projekata,

varačkom poglavlju 8 - Konkurencija, a koje je ostalo kao obaveza na putu ka punopravnom članstvu u EU – kazao je Pobjedi Damjanović.

ČEKA SE IZJAŠNJENJE

Ovim rješenjem je naloženo Ministastvu finansija (MF) i Ministarstvu saobraćaja (MS), kao pravnom sljedbeniku Ministarstva saobraćaja i pomorstva, da se izjasne o činjenicama i informacijama koje ukazuju na nezakonitost potencijalne državne pomoći. - Nalaže se MF i MS da privremeno obustave dodjelu sred-

stava u vezi sa projektom iz stava i dispozitiva ovog rješenja Monteputu do odlučivanje Agencije za zaštitu konkurencije o usklađenosti potencijalne državne pomoći sa Zakonom o kontroli državne pomoći – navodi se u rješenju.

Na pitanje Pobjede da li ovo rješenje može imati uticaja na nastavak izgradnje auto-puta, Damjanović navodi da se obustava dodjele sredstva odnosi samo na prvu dionicu koja je završena, te da se ni na koji način ovim ne ugrožava nastavak izgradnje.

NESTALA

DOKUMENTACIJA

MS je u martu prošle godine AZK-u dostavila brojnu dokumentaciju iz 2013. i 2014. godine na osnovu njihovog naloga, ali je utvrđeno da nedostaje dokumentacija u vezi sa tenderskom procedurom za izgradnju auto-puta, dionice Smokovac-Mateševo iz perioda 2009-2010, odnosno odluka o raspisivanju tendera i odluka o obustavi postupka. Iz MS su ukazali da ne posjeduju tu dokumentaciju. - U podnesku MS je navedeno da nijesu u posjedu tražene dokumentacije, te da su uvidom u raspoloživu dokumentaciju u elektronskoj arhivi pronašli Izvještaj Savjeta za izgradnju auto-puteva u

čiji je cilj razvoj energetskog sistema Crne Gore, uključi italijanska kompanija Edison, koja je dio EDF grupacije i ima ekspertizu u valorizaciji hidropotencijala.

Ramon je rekao da je energija iz nuklearnih i hidroelektrana ekstremno važna jer je osnov za stabilnost energetske mreže i proizvodnju energije po pristupačnim cijenama.

- To garantuje sigurnost za sve građane Evrope i manju zavisnost od ostalih izvora energije - naglasio je Remon.

Spajić je istakao da je to ogromna šansa za ekonomski razvoj Crne Gore, jer u državi postoji puno neiskorišćenog hidropotencijala, ekološki prihvatljivog.

- Izgradnja novih proizvodnih kapaciteta omogućiće stabilno snabdijevanje električnom energijom, zelenu tranziciju kojoj težimo, a dodatan benefit za naše građane može biti izvoz električne energije - rekao je Spajić. To je, kako je dodao, posebno važno zbog dupliranja ka-

Crnoj Gori od 3. marta 2010. godine. S obzirom na znatan protok vremena, te činjenicu da je u prethodnom periodu više puta vršena selidba unutar ministarstva, kao i da službenici koji su u tom periodu radili na ovim poslovima više nijesu zaposleni, MS je zamolilo da Agencija uvaži nemogućnost obezbjeđivanja ove dokumentacije – stoji u obrazloženju rješenja AZK. Imajući u vidu pravni status i propisane djelatnosti Monteputa, te Odluku o osnivanju poslovne jedinice za upravljanje projektom izgradnje auto-puta Bar - Boljare, AZK navodi da postoji osnovana sumnja da se Monteput može smatrati korisnikom državne pomoći u konkretnom slučaju.

- Kako MS nije dostavilo tražene i podatke i dokumentaciju, čime nije otklonjena sumnja da je u konkretnom slučaju dodijeljena mjera koja može predstavljati državnu pomoć, Agencija nalazi da postoji sumnja da predmetna mjera predstavlja državnu pomoć u smislu člana 2 Zakona o kontroli državne pomoći odnosno člana 107, stav 1 Ugo-

vora o funkcionisanju Evropske unije – navodi se u rješenju AZK.

Inicijalno je na tenderu za izgradnju auto-puta Bar - Boljare 2009. godine izabran hrvatski konzorcijum na čelu sa Konstruktorom iz Splita koji je ponudio da ovaj posao uradi za 2,77 milijardi eura. Drugorangirani je bio grčko-izraelski konzorcijum kompanija Aktor i Šikun Binui koji je ponudio cijenu od 3,92 milijarde. Ipak, kako hrvatski konzorcijum nije mogao da obezbijedi bankarske garancije, pregovori su početkom 2010. nastavljeni sa grčko-izraelskim konzorcijumom, koji takođe nijesu uspjeli da obezbijede garancije. Tri godine kasnije, u julu 2013, Vlada je izabrala ponudu kineskih kompanija CCC i CRBC koje su ponudile da izgrade prioritetnu dionicu Smokovac - Mateševo za 809,5 miliona eura. Izgradnja ove dionice započeta je 2015. godine, a prvi rok za završetak je bio kraj 2019. godine. Ipak, prva dionica je otvorena u ljeto 2022. godine, a troškovi su dostigli gotovo milijardu eura. M. LEKOVIĆ

Premijer se u Davosu susreo sa direktorom francuske energetske kompanije EDF

paciteta podmorskog kabla, kojim je Crna Gora povezana sa Italijom do kraja 2027. godine.

- Jako nam je bitno da u ovaj proces ulazimo sa kredibilnim kompanijama, takvih strateških partnerstava nedostajalo nam je u prošlosti - kazao je Spajić.

Kako se navodi u saopštenju, na sastanku je konstatovano da je zajednički interes saradnja u oblasti energetske tranzicije, te razvoju novih hidroelektrana. Iz Kabineta premijera je saop-

šteno da je na panelu organizovanom u Davosu, na kom je učestvovao i Spajić, Japan bio u centru pažnje. Spajić je, kako je navedeno, saopštio da je ta država uvijek pronalazila način da adekvatno odgovori na sve ekonomske izazove.

Jedna od tema bila je i promjena administracije u Sjedinjenim Američkim Državama (SAD) i najave novog predsjednika Donalda Trampa o zaokretu u odnosu na brojna geopolitička i ekonomska pitanja. S. P.

Dragan Damjanović
Prva dionica auto-puta Smokovac – Mateševo
Milojko Spajić i Luk Remon

POVODI: Dragan Mitov Đurović, predsjednik Društva crnogorskih novinara

Ođe je svako u pravu i mnogima ništa nije sveto

Sve je u Crnoj Gori odavno podijeljeno – i narod, što je najgore, jer mnogi (ne) znaju đe su im korijeni, i crkve koje traže da iz potaje državu vode, i akademije, a posebno novinarstvo koje je mahom na raskrsnici između profesionalizma i sluganstva, ponekad i u kružnom toku jer vrtimo sve isto, na ekranima, na radio-talasima, u novinama, na portalima - politika i politikanti, nacija i nacionalizam, vjera i vjerski fanatizam, bezakonje i neofašizam

PODGORICA - Novinarstvo je prije pola vijeka, kada je moja generacija počinjala da radi, bilo ugledna profesija. Sada je, mahom, oružje u rukama partija i njihovih vođa, pa vlastodržaca iz domaće sjenke, ili iz okruženja. Daju nadu pojedini novinari i rijetke redakcije - sa više znanja i kuraži - koji narodu otvaraju oči, pred naletom lokalnih i globalnih interesa, kojima je meta građanska Crna Gora i njena evropska budućnost – rekao je na početku razgovora za Pobjedu Dragan Mitov Đurović, predsjednik Društva crnogorskih novinara, povodom 23. januara Dana crnogorskog novinarstva.

P OBJEDA: Đe je crnogorsko novinarstvo danas – 154 godine nakon izlaska prvog broja lista ,,Crnogorac“ na Cetinju - i koliko je polarizovano?

ĐUROVIĆ: Sve je u Crnoj Gori odavno podijeljeno – i narod, što je najgore, jer mnogi (ne) znaju đe su im korijeni, i crkve koje traže da iz potaje državu vode, i akademije, a posebno novinarstvo koje je mahom na raskrsnici između profesionalizma i sluganstva, ponekad i u kružnom toku jer, vrtimo sve isto, na ekranima, na radio-talasima, u novinama, na portalima - politika i politikanti, nacija i nacionalizam, vjera i vjerski fanatizam, bezakonje i neofašizam.

Direktan prenos iz života se odlaže. Jer, mnogo je važnija izjava nekog političara u pokušaju, nego kako, recimo, umiru sela po Crnoj Gori.

POBJEDA: Zatvorenost pojedinih institucija je višedecenijska prepreka novinarima da dobiju informacije i time obezbijede sve relevantne strane za tekst. Kako da se popravi taj put, na dobrobit čitalaca?

POBJEDA: Proteklu godinu obilježio je i brutalni napad na novinarku Pobjede Anu Raičković, koji je jednoglasno osuđen sa relevantnih međunarodnih i domaćih adresa. Taj slučaj iznova je aktuelizovao pitanje – koliko je danas opasno biti istraživački novinar u Crnoj Gori?

ĐUROVIĆ: U seriji napada na novinare, od ubistava do prijetnji i fizičkih obračuna, ovo je još jedan slučaj u dvije-tri posljednje deceni-

ĐUROVIĆ: Put do istine je posut trnjem, koliko ranije, sada još više. Ono što je važno za narod i državu, ,,odgovorni“ kriju kao zmija noge i zaključavaju ,,sa sedam brava“. I mediji i narod zadnji saznaju ono što je važno i to biva mahom kada je kasno. Jer, istina sada nema jedno, nego sto i jedno lice. Ođe je svako u pravu i mnogima ništa nije sveto. Ni država, ni ustav, ni narod. Svete su sa-

Novine su veliko čudo

POBJEDA: Rekli ste da je novinarstvo nekada bilo ,,sedma sila“. A sada?

ĐUROVIĆ: Jedna od prvih definicija koju sam davno naučio glasi: informacija je kada sa balkona na sedmom spratu prospete perjani jastuk, a demanti kada ponovo sakupite perje.

U pozne dane, nakon nekih škola, čitanja i pisanija uz pomoć medija saznao sam da Cetinjski manastir i Obodska štamparija, stari duže od pola milenijuma iz vremena dinastije Crnojević nijesu naši – crnogorski. Ni Njegoš, ni ,,Gorski vijenac“ koji su 1927. godi-

Novinari istraživači su u opasnosti

je. Institucije zadužene sa slobodu i pravdu svakog građanina su zatajile u više slučajeva, kako kod nas tako u regionu. Decenijama se traga za počiniocima, traju sudanije, izvode se novi dokazi. I – priči nikada kraja.

Prije 120 godina u Zakonu o štampi knjaževine Crne Gore u Prvom članu piše, ,,Štampa je u Crnoj Gori slo-

mo fotelje, koje mnogi čuvaju kao ,,očinji vid“ i zatvaraju rijetkim novinarima- istraživačima put do istine. Nekada je novinarstvo bilo ,,sedma sila“ sada je drugačije, jer svi vlasnici mobilnih telefona, a ima ih duplo više nego stanovnika, su novinari. Pišu po društvenim mrežama, znamo kako. Uglavnom, do istine se teško stiže.

POBJEDA: Upravo zbog zatvorenosti dijela institucija

ne preveli na njihov jezik, jer naš nijesu razumjeli, ni tada ni sada, nama ne pripada. Ni jezik kojim zborimo otkako za sebe znamo, jezik crnogorski nije naš. Ni Sveta Tekla, /kao ni sve ostale/, na kojoj je radio moj prađed, a parohu crnogorskom nakon spašavanja u Medovi sasluživao moj đed nije naša,

bodna“. Za nju ne postoji ni cenzura, ni novčana kaucija. Štampa se ne može podvrgavati nikakvijem administrativnijem opomenama i mjerama,,. Ali, koga u ovoj zemlji briga za zakon.

Novinari-istraživači su kao što vidimo u opasnosti. Iza napada ne stoje huligani, nego moćnici, sa kojima treba da se obračuna pravna država. Ako kada zaživi.

prema medijima, istraživački novinari se sve više vraćaju osnovnim tehnikama poput rada sa izvorima i rada na terenu u jeku digitalnog doba i vještačke inteligencije. Kao iskusnog novinara, osobenog izraza, pitamo Vas – koji žanrovi će nestati, a koji će doći na vrh?

ĐUROVIĆ: Od svih žanrova koji su nekada postojali i koji su na fakultetima izučavani, a

neće, vele, uskoro biti moje i naše familije ni kosti predaka, od pet pasova, nego neke tuđe crkve. Ništa više nije naše, ni deset vjekova postojanja, ni borba za slobodu, nije, vele, naš ni legendarni komandant Sava Kovačević, crnogorski heroj, nego njihov, naša nije ni kuća ni baština, sve je nji-

d. mijatović

u redakcijama praksom potvrđivani – promijenili su oblik ili nestali. Od vijesti do klasične reportaže, od crtice, društvene hronike, bilješke, komentaraskoro da ništa nije preživjelo u izvornom obliku. Ostao je samo mikrofon i društvene mreže, ostala je žuta štampa, rijaliti programi... Srećom borbu nastavljaju rijetki novinari i redakcije, koje nijesu pale pod uticaj vlasti, domaće i strane. Vjerujem u povratak reportaže i komentara, uz nadu da će nove generacije početi novinarstvo uz šire opšte obrazovanje i strane jezike, uz učenje zanata i saznanje da internet i ,,Vikipedije“ nijesu jedini izvor istine.

POBJEDA: Društvene mreže su sve češći izvor informacija, ali i poligon koji često ostaje nekontrolisan. I nedavna tragedija na Cetinju pokazala je koliko je ljudi spremno da brutalnim i morbidnim rječnikom ne preza od govora mržnje ni u takvim, preteškim trenucima. Vaš komentar?

ĐUROVIĆ: Mnogima ništa nije sveto. Ni smrt, ni tragedije kakve su zadesile Cetinje. Jezivo je čitati mnoge komentare, koji su izraz mržnje i stanja u zemlji. To je dijelom rezultat ponašanja pojedinih političara, posebno po nacionalnom i vjerskom pitanju, koji su u ljudima probudili ono najgore u njima. Sve više postaje jasno da Crna Gora nije, kao nekada, sigurno mjesto za život. Prisjetimo se zbivanja u školama, u sportskim halama, prebijanja đece na ulicama...To više nijesu ni opomene, ni slučajevi. To je opasno oboljenje, koje država mora rješavati. I tu se mora čuti, još više glas javnosti, uz objektivno novinarsko izvještavanje.

POBJEDA: Koliko su mediji pismeni u vrijeme kada su nam usta puna medijske pi-

hovo. Tako odavno zbore i tvrde, otimaju ne pitaju. Prosipaju perjani jastuk, a mi sakupljamo perje. Hvala medijima koji mi otvoriše oči, te u potonju uru saznah ko sam, od koga sam i čiji sam. I da je sve njihovo, neđe su poodavno napisali i ja. Novine su stvarno veliko čudo.

Svete su samo fotelje, koje mnogi čuvaju kao ,,očinji vid“ i zatvaraju rijetkim novinarima-istraživačima put do istine. Nekada je novinarstvo bilo ,,sedma sila“ sada je drugačije, jer su svi vlasnici mobilnih telefona, a ima ih duplo više nego stanovnika, novinari. Pišu po društvenim mrežama, znamo kako. Uglavnom, do istine se teško stiže

smenosti? Jesmo li zadržali edukativnu funkciju i u kojem pravcu da napredujemo?

ĐUROVIĆ: Ja pripadam generaciji koja je novinarstvo, to ,,lijepo prokletstvo“, učila po starim pravilima. Urednici, lektori, redaktori, provjera glasovnih mogućnosti, spikeri, volontiranje... Sve je imalo svoje mjesto. Od saradnika do voditelja, reportera, urednika. Sada od toga nema ništa. Iz studentske klupe pravo za mikrofon, odmah voditelj, reporter... urednik. Odmah zvijezda, koja se dosta brzo ugasi. Zato novinarstvo kao zanat treba savladati stepenicu po stepenicu, korak po korak. Medijska pismenost nije samo novinarstvo. To su i čitaoci, slušaoci, gledaoci. Jer, u ovoj prašumi medija, od novina do portala, teško je prepoznati istinu. Ali za pismenost moramo se boriti samo radom, kulturom i ,,živom istinom“.

POBJEDA: Decenijama se novinari suočavaju sa različitim nedovršenim egzistencijalnim situacijama –od nepovezanog staža, preko nepostojanja propisa kojim bi im bilo omogućeno računanje u radni staž (a ne samo u iskustvo) godina u kojima su svakodnevno radili, poput rješenja koja postoje u zemljama okruženja. Ko je adresa za takvu inicijativu i da se konačno krene sa mrtve tačke?

ĐUROVIĆ: To je pitanje otvoreno u Crnoj Gori, otkako sam napisao prije duže od pola vijeka prvi prilog za talas Radio Titograda, koji je tada bio škola crnogorskog novinarstva. Sve isto, sistematizacije, beneficirani radni staž, volontiranje po nekoliko godina, pitanje nadoknada, odmora... Pomenuta i ostala bolna pitanja novinari moraju sami rješavati. Mehanizmi postoje, što se zakona tiče. Postoje i institucije zadužene za oblast medija, kulture.

Sjećam se dobro mnogih štrajkova, od onih davnih beogradskih iz ’68. do ovih opravdanih studentskih protesta u Crnoj Gori. Ne sjećam se, međutim, nijedne javne pobune novinara, u borbi za svoja prava. Borimo se za druge, to je dobro, ali zaboravismo sebe. To je dosta loše. R. USKOKOVIĆ-IVANOVIĆ

NOVINARI SE BORE ZA DRUGE, ALI ZABORAVLJAJU SEBE: Dragan Mitov Đurović

Društvo crnogorskih novinara izabralo najbolje, priznanja i za novinare Pobjede

Bojanu Robović i Andriju Radovića, specijalno priznanje dobio i portal Pobjede

Sretenu Peroviću nagrada za životno djelo

PODGORICA - Povodom

23. januara - Dana crnogorskog novinarstva - žiri Društva crnogorskih novinara u sastavu Radmila Uskoković-Ivanović, predsjednica, i članovi dr Novica Vujović i Čedo Vukotić odlučio je da, između nekoliko istaknutih prijedloga, nagradu za životno djelo „Crnogorac“ dodijeli akademiku Sretenu Peroviću,

jednom od najstarijih crnogorskih novinara, istaknutom književnom stvaraocu.

Nagrade za doprinos razvoju crnogorskog novinarstva pripale su Miloradu - Mrdi Boškoviću, novinarskom veteranu, Draganu Popadiću, bivšem direktoru Radio Tivta, Mileni Bubanji-Obradović, novinarki Radio Berana, i Slobodanu Bobu Dobriloviću iz Radio-televizije Nikšić.

Godišnju nagradu dobili su Vanja Kovačević, istaknuti novinar Televizije Crne Gore, zatim Bojana Robović, novinarka lista Pobjeda, i Jelena Kontić, novinarka Vijesti. Nagrada za reportažu „Radovan Jablan“ pripala je Arneli Hajdarpašić, reporterki Televizije E. Za istaknute mlade novinare proglašeni su Iva Perović, novinarka Radija Crne Gore, zatim Alma Tahirović, no -

vinarka E Televizije, i Andrija Radović, novinar dnevnog lista Pobjeda. Žiri je za poseban doprinos brzom,objektivnom i istraživačkom informisanju specijalnom diplomom nagradio portale Pobjeda, Glas Mrkojevića i Crnogorski portal. Iz poštovanja prema žrtvama zločina na Cetinju, priznanja će biti uručena na prigodnoj svečanosti polovinom narednog mjeseca. R. D.

Na Forumu Sindikata medija Crne Gore ukazano na poteškoće sa kojima se suočavaju medijski radnici i da neće odustati od zahtjeva da se obezbijede bolji uslovi za rad

Pogoršana

zaposlenih

Ana Raičković je rekla da nije i da neće odustati od krivičnog gonjenja napadača na nju i njenu porodicu. Istakla je da još ne zna je li joj ugrožena bezbjednost i da čeka i zakazivanje suđenja i uvid u optužni prijedlog. Dragana Šćepanović je kazala da država nema mehanizme da spriječi nekoga da otvori portal da bi nekome uništio život

PODGORICA – U posljednjoj godini pogoršana je bezbjednost medijskih radnika i radnica u Crnoj Gori, 2024. godine Sindikat medija (SMCG) zabilježio je 20 slučajeva napada na novinare i incidenata sa novinarima, što je rast u odnosu na godinu ranije kada ih je bilo 16, saopštio je juče na Forumu Sindikata medija predsjednik te organizacije Radomir Kračković.

On je podsjetio da je zabilježen i najbrutalniji napad u posljednjih šest godina - na novinarku Pobjede Anu Raičković - Tražimo da svi napadači na novinare i medijske radnike

konačno budu adekvatno kažnjeni. Nadležni imaju propise u svojim rukama, a prvenstveno Krivični zakonik. Samo strožim kaznama može se poslati poruka da ovakvi i drugi napadi na novinare neće biti tolerisani – rekao je on. Istakao je da su se i pritisci na rad medijskih radnika pojačali u posljednjoj godini, kao i da i dalje nema napretka u starim i najtežim slučajevima napada na novinare poput ubistva glavnog i odgovornog urednika lista Dan Duška Jovanovića.

O napadima u kojima su upravo one bile žrtve govorile su novinarke Ana Raičković i Dragana Šćepanović, a napadač na obje je isti - bizni-

bezbjednost

u medijima

smen Zoran Bećirović. Bećirović je Anu Raičković napao fizički, a Draganu Šćepanović u kontinuitetu napada preko svog portala na kojem je objavio desetine tekstova u kojima je najbezumnije vrijeđana i targetirana.

Raičković je rekla da nije i da neće odustati od krivičnog gonjenja napadača na nju i njenu porodicu. Istakla je da još ne zna je li joj je ugrožena bezbjednost i da čeka i zaka-

zivanje suđenja i uvid u optužni prijedlog. Šćepano vić je kazala da država nema mehanizme da spriječi nekoga da otvori portal da bi nekome uništio život.

Predsjednik Sindikata medija Radomir Kračković je kazao da su se novinari našli na meti političara, zvaničnika, te da se drugi mediji targetiraju i nazivaju najpogrdnijim imenima. - Svemu ovome, svi zajedno,

Fotoreporteri diskriminisani, imaju niske zarade

Sindikat medija je uoči

Dana novinara u KIC-u ,,Budo Tomović“ organizovao i izložbu fotografija crnogorskih fotoreportera

„Iz kadra u kadar: Priče o novinarstvu“, koja će biti otvorena do 1. februara. Izloženo je 30 fotografija

Borisa Pejovića, Steva Vasiljevića Dobrila Malidžana, Filipa Filipovića, Jovana Radulovića,

Lazara Ružića, Luke Zekovića, Rista Božovića, Sava Prelevića, Dragana Nikolića i Darka Vojinovića.

Potpredsjednica SMCG Marijana Camović-Veličković kazala je da u Crnoj Gori ima oko 230 medija, dok je fotoreportera svega 15. Oni, kako je pojasnila, rade za troje dnevnih novina i za nekoliko agencija, pretežno

stranih, a samo jedan portal među zaposlenima ima fotoreportera. Istakla je da su fotoreporteri diskriminisani zbog niskih zarada koje ne dosežu do 800 eura. Camović-Veličković kaže da su crnogorski fotoreporteri redovno nagrađivani na međunarodnim konkursima kao i da decenijama svakodnevno bilježe istoriju. - Ipak, najmanje se priča o

njima i često su upravo oni višak poslodavcima. Sa pravom se osjećaju diskriminisano i ugroženo. Zato, oni koje poslodavci ne otpuste kao višak, i bježe iz profesije - rekla je. Ona je navela i da se masovno krše i zloupotrebljavaju autorska prava na štetu fotoreportera, što im dodatno umanjuje zaradu ali ih i degradira kao autore.

moramo stati na put – poručio je on. Kračković je na Forumu govorio o tome da se ekonomski status medijskih radnika i radnica u posljednjoj godini djelimično poboljšao, zahvaljujući povećanju svih plata u Crnoj Gori, ali i da veliki broj kolega prima platu koja je ispod prosječne ili tek malo više od toga.

Kazao je da loš položaj medijskih radnika dodatno usložnjava činjenica da se i dalje duguju zarade u jednom dijelu lokalnih javnih emitera, kao i da poslodavci i dalje odbijaju prijedloge Sindikata medija koji se tiču Granskog kolektivnog ugovora.

Na skupu je rečeno da glavni urednici moraju više da budu uključeni u proces kreiranja vijesti i da se više moraju zalagati i za novinare ali i boriti protiv sve agresivnijeg marketinga koji dolazi iz PR službi javne uprave. -Mi fortoreporteri smo na ovom događaju prvi put javno prihvaćeni kao novinari.

boris pejović / sindikat medija

Problem je što se naš rad mjeri u zavisnosti od toga za koji medij trenutno radimo, a ne bi trebalo da je tako jer mi pripadamo čitaocima, a ne redakcijama - kazao je fotoreporter Stevo Vasiljević On je istakao da je problem što mediji često prenose tekstove marketinških agencija i ,,sa su prestali da rade za onog ko je naš poslodavac – čitalac“. Vasiljević je kazao i da nemaju resurse za rad. Ukazano je i na problem što je fotoreporterima u Skupštini dozvoljeno da fotografišu u sali samo do 15 minuta, te da mediji prenose fotografije tamošnje PR službe koje nijesu vjerodostojne, jer često ne odražavaju činjenično stanje – kada se desi incident uživo se prekida sjednica i na ekranima je – crnogorski grb. Institut za medije i Sindikat medija najavili su da će danas da upute pismo Skupštini i da trađe da se promijeni praksa ograničenog boravka fotoreportera u sali, pozivajući se na iskustva iz Evropske unije. Dušk o Vuković iz Media Centra kazao je da svaki skup koji nije zatvoren za javnost mora da obezbijedi prisustvo novinara i ekipa sve vrijeme. -Otišli smo nekoliko koraka unazad kada je u pitanju transparentnost rada naših političkih aktera – kazao je on. Potpredsjednica Sindikata Marijana Camović-Veličković kazala je da oni mogu da unaprijede stanje, u smislu da stvore uslove da se stvari mijenjaju, ali da ne mogu oni da mijenjaju, već to treba da čine zaposleni u medijima. Novinarka i urednica TV Vijesti Danijela Lasica problematizovala je pitanje radnog staža novinara koji su radili kao honorarci. Ispričala je da su kolege iz Hrvatske to riješile, te da bi otkupljivanje radnog staža svima značilo. Kračković je kazao da je ministarka rada, zapošljavanja i socijalnog dijaloga Naida Nišić izjavila da će Vlada nastojati da svima plati radni staž. -Postoji volja kod Vlade i želimo da se to pitanje riješiistakao je on. N. Đ.

Sreten Perović
Ana Raičković i Dragana Šćepanović

Ni bivša ni sadašnja vlast ne dozvoljavaju da se pravda zadovolji

BIJELO POLJE - Ništa se nije riješilo i dogodilo ni 19 godina nakon željezničke nesreće na Bioču, u kojoj je 47 osoba poginulo, a 200 povrijeđeno.

Porodice žrtava i oni koji su bili povrijeđeni taj slučaj ne nazivaju nesrećom već zločinom, jer, kako godinama ističu, niz događaja koji su prethodili, upozorenja i aktuelna

situacija na terenu nijesu bili dovoljni da se takav voz isključi iz saobraćaja. Žrtvama je podignut spomenik u gradskom parku u Bijelom Polju, jer je voz krenuo nazad za Bar iz toga grada, a juče su položeni vijenci.

Dragan Krgović koji je preživio nesreću ispričao je da je osjećaj nakon ovoliko godina od nesreće loš, jer se ništa nije uradilo i promijenilo.

- Pravda nije zadovoljena. Jedan sam od teže povrijeđenih putnika, proveo sam u komi 26 dana. Država skoro ništa nije preduzela, to je veliko ogorčenje. Nikada nijesmo bili bliže pravdi, a ne možemo je još vidjeti. Bivša i sadašnja vlast ne dozvoljavaju da se pravda zadovolji jer ne preduzimaju ništa – kazao je Krgović. Radomir Čabarkapa, koji je u nesreći izgubio dijete i su-

prugu, a ćerka mu je bila teško ranjena, kaže da takve rane ne mogu zarasti.

- Snagu su mi davala moja djeca. Izveo sam ih na put, radio sam i „muške“ i „ženske“ poslove i trudio se da im spasim psihu. Niko nije odgovarao za tu tragediju. Stizao je novac za pomoć, ali i to je nestajalo. Ali, ima boga, nikome to neće biti srećno ko je uzeo - kazao je on. Kazao je i da mu niko nikada nije ponudio posao, da je radio na građevini i u poljoprivredi da bi prehranio porodicu, ali se nadao da će se vlast okrenuti i pomoći da mu se

zaposle djeca nakon što završe škole. - Međutim, ni to se nije desilo. Sin mi je taksista, a kćerka koja je završila grafički dizajn, radi kao pomoćni kuvar –ispričao je on. Predsjednik NVO „Voz neprebola“ Goran Vojinović je na konferenciji za novinare, na kojoj je najavljeno obilježavanje godišnjice tragedije, naglasio da se na Bioču desio zločin, a ne nesreća i da se sve moglo izbjeći, na što ukazuju brojni dokazi.

On je prije dva dana na konferenciji za medije pitao ko

se igrao „ruskog ruleta“ sa ruskim vozovima. Upozoravana je Željeznica četiri godine prije nesreće da ruski vozovi nijesu pogodni za prevoz putnika na brdovitim predjelima već isključivo u ravničarskim. Ustanovljeno je oštećenje šina iz Željeznice Crne Gore dva mjeseca prije nesreće, a mašinovođa koji nije želio da vozi neispravnu kompoziciju je zamijenjen... – Ima li nadležnih u pravosuđu, tužilaštvu ili crnogorskom parlamentu koji bi ove stvari postavili na svoja mjesta u skladu sa zakonom, tražili odgovornost i krivce za propuste koji su svojim djelovanjem doveli do zločina. Takvih, sličnih nije bilo ovih devetnaest godina, jadna je ona zemlja koja ubija svoje građane, a štiti krivce, lopove i ubice – poručio je on. Pozvao je odgovorne da pobijede strah i savjest i javno saopšte ko je odgovoran za nesreću. Nakon te tragedije, ministar pomorstva i saobraćaja Andrija Lompar je podnio ostavku na tu funkciju zbog, kako je rekao, objektivne odgovornosti za taj događaj. Zbog nesreće kod Bioča osuđen je jedino mašinovođa Slobodan Drobnjak na šest godina zatvora, dok je 11 zaposlenih u Željeznici oslobođeno odgovornosti. Javnost je upozoravala na ekspresno završen sudski postupak, ignorisanje dokaza, prikrivanje dokaza i pritisak na nezavisne vještake. NVO „Voz neprebola“ godinama traži pokretanje parlamentarne istrage, a tužilaštvo nikada nije revidiralo ovaj slučaj, jer, kako su ranije kazali toj NVO, nemaju interes za obnovu postupka. Beća ČOKOVIĆ

Na oglasnu tablu RTCG juče okačen Etički kodeks, zanemarena činjenica da ne postoji tijelo koje odlučuje o prijavama za kršenje

Mrtvo slovo na papiru dok se ne formira Etički odbor

PODGORICA – Etički odbor Javnog medijskog servisa Radio-televizije Crne Gore (RTCG) još nije konstituisan, a posljednji javni poziv za jednog nezavisnog člana objavljen je 1. avgusta prošle godine. Samim tim, nema ko da razmatra prijave kršenja Etičkog kodeksa, da odlučuje o njima i šalje mišljenja Savjetu RTCG ili generalnom direktoru, koji pokreću postupak utvrđivanja odgovornosti - generalni direktor za zaposlene, a Savjet ukoliko kodeks prekrši generalni direktor, odnosno Boris Raonić

Uprkos tome što je zasad Etički kodeks mrtvo slovo na papiru jer ne postoje mehanizmi za utvrđivanje odgovornosti, Raonić je prekjuče na oglasnu ta-

blu okačio pojedine segmente kodeksa. Kako se navodi na početku tog obavještenja, primijećeno je da se u posljednje vrijeme određeni broj zaposlenih ponaša suprotno Etičkom kodeksu, te da prije pokretanja postupaka za utvrđivanje povrede pravila Etičkog kodeksa, ukazuju pojedine odredbe istog. Kako će, ko i kada pokrenuti postupke bez Etičkog odbora, nije pojašnjeno. Ovi članovi Etičkog kodeksa nijesu problematični, i manje više su slični u svim profesionalnim medijima na svijetu. Osim onih koji ograničavaju djelovanje zaposlenih na društvenim mrežama, o čemu će takođe razmatrati Etički odbor ukoliko neko primijeti neki post ili komentar koji će se onda ocjenjivati da li je u duhu RTCG ili nije. Ono što ovaj etički kodeks

čini rigidnijim, i djelimično uskraćuje pravo na slobodno izražavanje jeste član 15, o kojem je bilo spora i tokom sjednica Savjeta RTCG. U jednom segmentu tog člana

se navodi da se zaposlenima ne može zabraniti izražavanje kritičkog vrijednosnog suda, ukoliko je u stanju da dokaže da je u svom javnoim nastupu govorio istinu, budući da vrijedno-

sni sud bez činjenične osnove koja bi ga potkrijepila može biti pretjeran.

Na sjednici Savjeta na kojoj je prošle godine razmatran Etički kodeks, bilo je riječi da je ovaj dokument batina za menadžemnt u odnosu na zaposlene, a problematizovan je i iskaz člana Savjeta RTCG Filipa Lazovića koji je kazao da „pravo na slobodnu misao mora biti ograničeno da se ne bi stvorila anarhija“.

Na ovaj način se dovodi u pitanje autorstvo i pravo na kritčki osvrt i komentar, koji je i prema mišljenju Evropskog suda za ljudska prava - slobodan. Ljudsko pravo na slobodu izražavanja štiti iznošenje jakih vrijednosnih sudova, koji sadrže i dozu vrijeđanja, pretjerivanja i provokacije, dok god su utemeljeni u činjenicama. Etički kodeks RTCG traži od autora da budu veoma obazrivi.

S obzirom na činjenicu da su i Boris Raonić i Savjet pod lupom tužilaštva, ali i teretom brojnih sudskih presuda koje su kazale da je nezakonito imenovan za generalnog direkto-

ra RTCG, njegov potpis ispod djelova Etičkog kodeksa je za brojne zaposlene te kuće – kako su kazali Pobjedi – problematičan.

Sindikat medija Crne Gore (SMCG) je, nakon što je kodeks usvojen, saopštio da je nezakonit i pozvao sve članove i članice Sindikata zaposlenih RTCG da im se obrate ukoliko menadžment pokrene bilo kakav postupak protiv njih pozivajući se na kodeks. Kazali su da su nova pravila suprotna Ustavu, Zakonu o radu, Opštem kolektivnom ugovoru i Kolektivnom ugovoru RTCG, te da ne smiju biti primijenjena. Problematično je i onemogućavanje javnog djelovanja zaposlenih i njihovo ugrožavanje slobode govora kao i kritičkog odnosa prema dešavanjima u društvu čiji su kao građani sastavni dio.

- Suvišno je komentarisati da je dokazivanje vrijednosnog stava predmet postupka pred Etičkim odborom i poslodavcem, kojima je u ovom slučaju data nadležnost suda – istakli su oni. J. M.

Sa jučerašnje komemoracije u Bijelom Polju
Četiri vagona ispala su iz šina i usmrtila 47 ljudi
Segmenti Etičkog kodeksa na oglasnoj tabli u RTCG

PODGORICA – Neformalna grupa studenata „Kamo śutra?“ zahtijeva od premijera Milojka Spajića da do 1. februara zakaže konferenciju za medije na kojoj će saopštiti jasne stavove o svim njihovim zahtjevima, među kojima je ključan – ostavka ministra unutrašnjih poslova Danila Šaranovića i potpredsjednika Vlade za bezbjednost i odbranu Alekse Bečića nakon zločina na Cetinju u kojem je ubijeno 13 ljudi.

Zatražili su i da Spajić na toj konferenciji informiše javnost što je sve urađeno od 1. januara kako bi se poboljšala bezbjednost građana u Crnoj Gori.

Zahtje v neformalne grupe „Kamo śutra“ Spajiću uslijedio je dan nakon što je ova studentska inicijativa najavila novo protestno okupljanje za subotu, 25. januar, ispred zgrade MUP-a i protestnu šetnju do Vlade.

Studenti su se juče osvrnuli i na video-snimak koji je Spajić, u društvu šefa kabineta Branka Krvavca, objavio na društvenim mrežama – na kojem, nakon inauguracije Donalda Trampa, pjevuši „God bless the USA“.

Kako snimak prati natpis „Cvrčak i mrav“, iz neformalne grupe studenata zamolili su da se, sve dok obavlja visoko odgovornu funkciju premijera Crne Gore, ne poistovjećuje sa cvrčkom iz basne – pa ni metaforički.

- Funkcija znači odgovornost, ozbiljnost i zrelost. Stoga napominjemo premijera da je mnogo građanki i građana u žalosti i da ostatku Crne Gore nije do pjesme, šale i veselja –naglasili su iz „Kamo śutra?“. Najavu trećog protestnog okupljanja „Kamo śutra?“ su uz prateću ilustraciju objavili na svom Instagram nalogu.

- Fotelja je više od običnog ko-

23. januar 2025.

„Kamo śutra?“ zahtijeva od premijera da do 1. februara zauzme stav u odnosu na njihove zahtjeve, kao i da pokaže ozbiljnost u javnim istupima

Poručili Spajiću da nije vrijeme za metafore o „cvrčku“, šalu i veselje

mada namještaja. Njena tkanina nosi tragove svih onih koji su u njoj sjedjeli, a njene noge podržavaju težinu misli, odluka i odgovornosti. Sjediš u njoj, ali ona ti ne dopušta da pobjegneš – podsjeća te na sve što si izabrao preduzeti. Subota! –piše u objavi na Instagramu. Na prethodnom okupljanju i protestnoj šetnji, saopšteni su inovirani zahtjevi upućeni vlastima zbog propusta u

bezbjednosnom sektoru i nepreduzimanja mjera koje bi osigurale sigurnost građana, što je dovelo do porazne situacije – da za dvije i po godine u istom gradu u dva masakra budu ubijene 23 osobe, među kojima dvoje djece. Pored ostavki Šaranovića i Bečića, na protestu je zatraženo da se sprovede oduzimanje i uništavanje ilegalnog naoružanja, ažurnije i proa-

ktivnije djelovanje u odnosu na posjedovanje oružja, kao i revidiranje dozvola za legalno naoružanje. Zatražena je i reforma sistema funkcionisanja policijskih struktura, povratak građanskog obrazovanja, poboljšanje institucio-

nalnog pristupa brizi o mentalnom zdravlju. Ranije su podržali i pridružili se zahtjevima Akcije za ljudska prava (HRA) i Centra za ženska prava koji su zatražili moratorijum na izdavanje dozvola za posjedovanje i držanje oružja do izmjena Zakona o oružju, pooštravanje uslova za posjedovanje lovačkog naoružanja, pojačanu kontrolu streljačkih klubova, kao i uvođenje visokog mjesečnog poreza za posjedovanje i držanje oružja. R. D.

Onkološki pacijenti sa metastazama na kostima prošle nedjelje bili bez terapije, „zometa“ u ponedjeljak isporučena KCCG

Tenderi ponovo koče liječenje pacijenata

PODGORICA - „Zometa“, lijek za onkološke pacijente sa metastazama na kostima, ponovo je falio prošle sedmice, kazali su Pobjedi pacijenti.

Lijek je bio, srećom, dostupan od ponedjeljka, kada je iz Montefarma isporučen Kliničkom centru Crne Gore.

Nestašica ljekova i terapija za onkološke pacijente se događaju, o čemu je Pobjeda pisala tokom prošle godine više puta. Osim brige za zdravlje i liječenje, onkološki pacijenti su bili primoravani da ljekove kupuju u privatnim apotekama, ili da čekaju na poziv, plašeći se pritom da li jedna

Montefarm mora da raspisuje tendere, ako dobavljač nema lijek - ne mogu ga ni nabaviti, za razliku od privatnih apotekarskih ustanova, koje mogu direktno od proizvođača da ga kupe i uvezu

preskočena terapije može da pogorša stanje.

Montefarm je državna apotekarska ustanova, koja ima veoma ograničena ovlašćenja, jer za razliku od privatnih distributera, ona ne može direktno da kupi lijek i uveze ga, već mora da poštuje Zakon o javnim nabavkama i raspisuje tender za svaki lijek ili medicinsko sredstvo. Te procedure uslovljavaju vrijeme nabavke, a na tendere se mogu

javiti samo ovlašćeni dobavljači. Ukoliko dobavljač nema tog lijeka, Montefarm ga ne može ni dobiti.

Zbog toga se često događa da u privatnim apotekama koje posluju sa privatnim farmaceutskim uvoznicima ima ljekova koje ne možete na recept dobiti u državnim. Tako se i „zometa“ nabavlja (koncentrat za rastvor. za inf. 1*4mg/5ml) proizvođača „Novartis Pharma“.

Iz Montefarma su Pobjedi kazali da na posljednjem raspisanom tenderu nijesu imali nijednu ponudu za „zometu“, što je neminovno rezultiralo kratkoročnim prekidom u snabdijevanju.

Nestašica lijeka ,,zometa“ zabilježena je i u novembru prošle godine a razlog je bio taj što je proizvođač „Novartis Pharma“ nije obezbijedio na vrijeme usljed proizvodnih problema. Dr Sanja Lekić koja rukovodi Institutom za onkologiju u ranijem razgovoru za Pobjedu je pojasnila da lijek „zometa“ pripada grupi bisfosfonata, ljekova koji se koriste za sprečavanje gubitka koštane mase.

Ističu da kako za navedeni lijek nijesu imali ponuda, da su odmah krenuli sa nabavkom paralele „Zoledronsäure Fresenius Kabi“, u skladu sa zakonom utvrđenim mogućnostima, da bi obezbijedili, adekvatnu i kontinuiranu, zdravstvenu zaštitu onkološkim pacijentima. - Ovakve i slične situacije povremeno se dešavaju kada je u pitanju nabavka ljekova uopšte, najčešće zbog problema u proizvodnji, registraciji lijeka, transportu ili slično te ukoliko postoji dostupna paralela, diskontinuitet isporuke se u najkraćem mogućem roku prevazilazi. Montefarm redovno obavještava sve javne zdravstvene ustanove i nadležne ukoliko dobavljač ili proizvođač najavi prekid u snabdijevanju - kazali su za Pobjedu iz Montefarfma.

- Koriste se za liječenje osteporoze ali i nekih drugih stanja koja utiču na koštanu gustinu i strukturu kosti. U tom smislu se u onkologiji koriste kao potporna terapija kod one grupe pacijenta koji imaju metastaze u koštanom sitemu nastale kao posljedica širenja malignih ćelija primarnog tumora (najčešće karcinoma dojke i prostate ali i nekih drugih karcinoma) u koštani sistem – kazala je dr Lekić

Ona je pojasnila da je na osnovu toga jasno da bisfosfonati ne služe za liječenje osnovne maligne bolesti od koje su nastale promjene u kostima.

- Takođe, ovo je grupa ljekova koji se mogu davati i u mnogo širim vremenskim intervalima nego što je najčešči četvoronedjeljni interval (raspon primjene ciklusa je i do tri u nekim slučajevima i šest mjeseci) primjene te i sa tog aspekta trenutni nedostatak ovog lijeka ne ugrožava naše pacijente – kazala je ona tom prilikom.

B. PRELEVIĆ

Organizatori pozivaju učesnike protesta da ne ispoljavaju govor mržnje, a to se odnosi na transparente

Policija procesuirala učesnike incidenta koji su 18. januara napali djecu u podgoričkom naselju Blok pet

Još četiri maloljetnika

uhapšena zbog nasilja

PODGORICA - Četiri maloljetnika uzrasta od 14 i 15 godina uhapšena su zbog sumnje da su 18. januara u podgoričkom naselju Blok pet tukli više osoba metalnim šipkama.

- U nastavku aktivnosti službenika Regionalnog centra bezbjednosti „Centar“, Odjeljenja bezbjednosti Podgorica, u odnosu na događaj od 18. januara u naselju Blok pet, kada je više maloljetnih lica fizički napalo oštećene maloljetni-

ke koji su ovom prilikom zadobili lake tjelesne povrede, policijski službenici su identifikovali i procesuirali još četiri maloljetna lica - navodi se u saopštenju policije. Podsjećaju da su u ponedjeljak uhapsili tri maloljetnika stara 15 i 16 godina.

- Njima se na teret stavlja krivično djelo nasilničko ponašanje i oni će uz krivične prijave biti privedeni postupajućem tužiocu u Osnovnom državnom tužilaštvu na dalju nad-

ležnost – istakli su iz policije. Napominju da je do ovog momenta zbog ovog incidenta uhapšeno sedam maloljetnika.

- Policija nastavlja aktivnosti iz svoje nadležnosti u odnosu na ovaj događaj u cilju potpunog rasvjetljavanja krivičnog djela, identifikovanja i procesuiranja svih izvršilaca, gdje je do sada utvrđeno da su i izvršioci i oštećena lica maloljetna – zaključuju u saopštenju. J.R.

U cetinjskom Osnovnom sudu policijski službenik naveo da nema video-zapis

Bojić: Snimak s Adžića krivine je izgubljen

PODGORICA – Pretres protiv okrivljenog Miroslava Vukovića kome se na teret stavlja da je 5. septembra 2021. godine, tokom razbijanja barikade koju su postavili građani na Adžića krivinu, oštetio više putničkih i teretnih vozila, upravljajući bagerom kompanije ,,Car invest“, odložen je za 24. februar u Osnovnom sudu na Cetinju, piše Cetinjski list.

Policijski službenik Milan Bojić, koji je ranije tvrdio da posjeduje video snimak s Adžića krivine, na osnovu kojeg je zaključio da je uklanjanje vozila bilo ,,krvničko“ – sugerišući da okrivljeni bagerista Vuković nije vodio računa o zaštiti automobila od oštećenja, juče je pred sudom izjavio da takav snimak nema.

- Snimke koje sam imao dostavio sam svojoj advokatici Mileni Brnović iz Podgorice koja me je zbog tih dešavanja zastupala u građanskoj parni-

ci, a ista mi je kazala da ni ona ne posjeduje i da se taj snimak negdje zaturio, odnosno, zagubio – kazao je svjedok Bojić Svjedok Boris Latković čije je vozilo oštećeno tokom dešavanja na Adžića krivini, naveo je da će sudu dostaviti snimak na kojem se, kako tvrdi, vide radnje okrivljenog bageriste Vukovića u vezi sa oštećenjem vozila. Sudija Branislav Leković saopštio je Latkoviću da, ukoliko posjeduje snimke, iste može dostaviti su -

du i prije narednog ročišta. Nakon saslušanja policijskog službenika Milana Bojića i oštećenog Latkovića, sudija Branislav Leković je konstatovao da nisu ispunjeni procesni uslovi za održavanje glavnog pretresa, te je donio odluku o njegovom odlaganju. Novo ročište zakazano je za 24. februar.

Na narednom pretresu planirano je izjašnjenje okrivljenog Miroslava Vukovića i njegovog branioca, advokata Dejana Komnenovića, kao i iskazi oštećenih Radovana Adžića, Miodraga Adžića i Jovana Kaluđerovića Podsjetimo, okrivljeni bagerista Miroslav Vuković negirao je krivicu, navodeći da je dobio usmeni nalog od Marka Bata Carevića, vlasnika firme u kojoj je godinama zaposlen, da spremi mašinu, takozvanu utovarnu lopatu kojom bi se deblokirao put Budva –Cetinje. Ukupna šteta prema navodima iz optužnog predloga je 7.925,23 eura. C. H.

Viši sud Užice ponovo donio rješenje Ispunjeni uslovi za izručenje

Alije Balijagića Crnoj Gori

PODGORICA - Viši sud Užice ponovo je donio rješenje kojim je utvrđena ispunjenost procesnih pretpostavki za izručenje Alije Balijagića, osumnjičenog za ubistvo Milanke i Jovana Madžgalja u Bijelom Polju.

Protiv ovog rješenja Balijagić i njegov branilac mogu da upute žalbu Apelacionom sudu u Kragujevcu, rekli su za Tanjug u tom sudu.

Apelacioni sud u Kragujevcu je 30. decembra prošle godine po službenoj dužnosti ukinuo prvu odluku ovog suda kojom

je utvrđena ispunjenost procesnih pretpostavki za izručenje Balijagića i vratio Višem sudu da ponovo odlučuje. Tek kada to rješenje bude pravosnažno, Ministarstvo pravde Srbije će donijeti konačnu odluku o Balijagićevom izručenju. Ukoliko ovo rješenje bude potvrđeno, Balijagiću bi u Crnoj Gori trebalo da se sudi i za krivična djela počinjena u Srbiji. Više javno tužilaštvo u Užicu je 9. decembra podiglo optužnicu protiv Balijagića zbog nošenja i krađe oružja iz kuće kod Priboja, gdje je uhapšen 21. no-

Podignuta optužnica protiv prijatelja Miloša Medenice posredovanju u koruptivnim dogovorima

Raičević optužen je dogovarao mito za Vesnu Medenicu

PODGORICA - Specijalno državno tužilaštvo podiglo je optužnicu protiv Nikole Raičevića zbog članstva u kriminalnoj organizaciji koju je 2019. godine oformio Miloš Medenica, a među čijim pripadnicima se našla i njegova majka Vesna Medenica, nekadašnja predsjednica Vrhovnog suda.

Raičević se optužnicom tereti za krivična djela krijumčarenje i protivzakoniti uticaj putem pomaganja a radi sticanja nezakonite dobiti i moći. Iz SDT-a navode da je djelovanje ove kriminalne organizacije ,,planirano za neograničeni period, a zasnivalo se na primjeni određenih pravila unutrašnje kontrole i discipline članova, u čijem djelovanju je postojala spremnost za primjenu nasilja i zastrašivanja i korišćene su privredne i poslovne strukture“.

-Kriminalna organizacija je imala uticaj na sudsku vlast i druge važne društvene činjenice, a postojao je i uticaj kriminalne organizacije na sudsku vlast i druge važne društvene činioce – istakli su iz SDT-a.

Iako je bio obuhvaćen krivičnom prijavom protiv pripadnika kriminalne organizacije Miloša Medenice, Raičević je u aprilu 2022. godine izbjegao hapšenje.

Za njim je tada raspisana nacionalna a potom i međunarodna potjernica, a postupak u istrazi u odnosu na njega je obustavljen i razdvojen.

Kada je nakon više od dvije godine bjekstva pronađen 23. ju-

la prošle godine u Tivtu, Raičević je pred tužiocem negirao optužbe nakon čega je sproveden u Istražni zatvor u Spužu.

Raičević se, kako je saopšteno iz Specijalnog tužilaštva, u okviru ove kriminalne organizacije učestvovao u švercu cigareta preko Luke Bar. On je, kako su precizirali iz SDT-a, vrbovao okrivljenog Petra Milutinovića da sačini lažne isprave i pronađe službenike Uprave carina, koje će falsifikate prihvatiti kao prave.

-A sve kako bi se na osnovu njih izvršilo krijumčarenje neocarinjenih cigareta iz Slobodne carinske zone Luke Bar na carinsko područje Crne Gore,

njihovim prenošenjem preko carinske linije, uz izbjegavanje mjera carinskog nadzora –navode iz SDT-a.

Raičević se tereti i da je po nalogu Miloša Medenice posredovao u dogovaranju mita koje su sin vlasnika kompanije ,,Cijevna komerc“ Vasilije Petrović i Bojan i Marko Popović, izvršni direktor i ovlašćeni zastupnik ,,Fab petrola“ pristali da daju za pozitivne ishode bez obzira na činjenično stanje u sudskim procesima koje su njihove kompanije vodile protiv preduzeća ,,Gugi komerc“ i ,,Omorika“. Popovići i Petrović su pristali da plate mito u nekretninama i gotovom novcu.

Mještani Vraneške doline razočarani rezultatom izvještaja Unutrašnje Đurđević da bude procesuiran

propusta u slučaju ubistva Madžgalja rtv cetinje

vembra nakon skoro mjesec dana skrivanja. Tada su kod njega pronađene dvije puške, a kasnije i treća.

Optužnicom tužilaštva u Užicu na teret mu se stavljaju dva krivična djela – nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih materija i krivično djelo teška krađa.

Balijagić je uhapšen nakon mjesec dana skrivanja, pošto je 25. oktobra u mjestu Sokolac kod Bijelog Polja, kako se sumnja, ubio brata i sestru, zbog čega je

Crna Gora tražila njegovo izručenje. C. H.

BIJELO POLJE – Predsjednik Udruženja građana Vraneša Momo Joksimović uputio je dopis ministru unutrašnjih poslova Danilu Šaranoviću u kojem, u ime mještana Vraneške doline, izražava nezadovoljstvo zbog izvještaja Unutrašnje kontrole policije i MUP-a u vezi sa ubistvom brata i sestre Jovana i Milenke Madžgalj koje je 25. oktobra prošle godine usmrtio Alija Balijagić.

Joksimović naglašava da načelnik bjelopoljskog centra bezbjednosti Haris Đurđević mora biti procesuiran zbog propusta u slučaju tragičnog ubistva Madžgalja. -Unutrašnja kontrola nas je uvjeravala da će izvještaj biti korektan, nepristrasan, objektivan i profesionalan. Oni su saopštili bratu ubijenih Madžgalja da Haris Đurđević, načelnik Regionalnog centra „Sjever“, neće biti procesuiran. V.d. di-

rektora Uprave policije Lazar Šćepanović je saopštio da će desetak službenika OB Bijelo Polje biti procesuirano, naveo je Joksimović. Mještani Vraneške doline smatraju da je upravo načelnik Đurđević najodgovorniji u ovom slučaju. Ne prihvataju navode iz Izvještaja da on neće snositi nikakve posljedice jer nije bio obaviješten. -Ne mogu potčinjeni službenici u OB BP snositi odgovor-

Specijalno državno tužilaštvo
Milan Bojić

za učešće u švercu cigareta i

da mito Medenicu

Tačnije, Petrovići su za račun bivše predsjednice Vrhovnog suda Raičeviću predali tri stana u Budvi sa parking mjestima i 9.600 eura dok je Petrović predao 150.000 eura. Prema navodima naredbe o pokretanju istrage, Miloš Medenica je obavijestio majku da je 23. aprila 2020. godine zaključen fiktivni predugovor o kupoprodaji nekretnina u Budvi između kompanije „Fab lajv“ i Nikole Raičevića, nakon čega je bivša predsjednica Vrhovnog suda i članica Sudskog savjeta održala svoj dio dogovora i isposlovala da Vrhovni sud 6. maja 2020. godine donese odluku Rev.Ip.br33/20 u korist kompanje „Fab lajv“.

Po istom scenariju, Raičević je zajedno sa optuženim Markom Vučinićem ponudio Vasiliju Petroviću da mu ,,pomognu“ da firma njegovog oca ,,Cijevna komerc“ dobije u postupku revizije kompaniju „Omorika“ bez obzira na činjenično stanje. Za ovu uslugu Vasilije Petrović je od dogovorenih 400.000 eura, 8. maja i 14. juna 2020. godine platio 150.000 eura, kako su kazali iz SDT-a. Miloš Medenica je o postignutom dogovoru sa Petrovićem obavijestio majku Vesnu Medenicu, koja se ,,obavezala da će u predmetnom postupku kao predsjednica Vrhovnog suda i članica sudskog savjeta Crne Gore posredovati da se u predmetnom postupku donese odluka u korist kompanije Cijevna komerc“. Na optužnici SDT-a, pored Miloša i njegove majke Vesne Medenice, Vučinića, Petrovića i braće Popović su i Darko Lalović, Milorad Medenica, Luka Bakoč, Petar Milutinović, Ivana Kovačević, Radomir Raičević, Marjan Bevenja, Stevan Karanikić, Goran Jovanović i ,,Kopad kompani“ iz Nikšića...

Suspendovanoj sutkinji Privrednog suda Milici VlahovićMilosavljević se za zloupotrebu službenog položaja zajedno sa Vesnom Medenicom sudi u odvojenom postupku.

Pripadnici ove kriminalne organizacije se terete za krijumčarenje cigareta, davanje i primanje mita, protivzakoniti uticaj i navođenje na protivzakoniti uticaj, zloupotreba službenog položaja, neovlašćena proizvodnja, držanje i stavljanje u promet opojnih droga, omogućavanje uživanja opojnih droga, nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih materija, teška tjelesna povreda i sprečavanje dokazivanja.

U optužnici Specijalnog tužilaštva predloženo je da se Raičeviću produži pritvor a da se, nakon potvrđivanja optužnice, krivični postupak spoji sa krivičnim postupkom koji je u toku pred Višim sudom u Podgorici protiv ostalih optuženih. Bojana RoBović

kontrole policije, traže odgovornost načelnika procesuiran zbog

Madžgalja

nost, a da starješina organa nije odgovoran. Mi smo označili koji su službenici napravili propuste, i navedeni su u izvještaju, samo što se izostavilo ime Harisa Đurđevića, po nama najodgovornijeg u čitavom ovom krivično-pravnom slučaju. Nerazumno je da Haris Đurđević nije bio u toku i da nije raspolagao informacijama –kategorični su oni. Podjsećaju da su nadležnim organima pisali da je pomoćnik

AKCIJA POLICIJE NA CETINJU: Pretresali objekte u vlasništvu nekoliko osoba označenih kao operativno interesantna lica

Uhapšeni Risto Vujović

i Marko Mašanović

CETINJE – Cetinjani Marko Mašanović i Risto Vujović, za kojima je bila raspisana nacionalna potjernica, uhapšeni su u jučerašnjoj akciji Uprave policije.

Kako saznaje Pobjeda, na teritoriji prijestonice juče je pretresano nekoliko stambenih i poslovnih prostora u vlasništvu Vladislava Paja Jabučanina, koji je u policijskim evidencijama označen kao operativno interesantna osoba.

Iz policije ističu da je, u pojačanim aktivnostima koje sprovodi Odjeljenje bezbjednosti Cetinje, uhapšen Mašanović koji slovi za člana jedne kriminalne organizacije.

Takođe, kako objašnjavaju, Risto Vujović je lišen slobode radi izdržavanja kazne zatvora. - Ove aktivnosti policije na Cetinju još jednom potvrđuju

posvećenost i odlučnost službenika Regionalnog centra bezbjednosti „Centar“ i Odjeljenja bezbjednosti Cetinje u borbi protiv organizovanog

kriminala i očuvanju bezbjednosti građana – navodi se u saopštenju policije. Dodaju da službenici predano i kontinuirano sprovode intenzivne aktivnosti s ciljem unapređenja bezbjednosnog ambijenta i efikasne borbe protiv organizovanog kriminala.

– Njihovo djelovanje obuhvata suočavanje sa svim bezbjednosnim rizicima i izazovima ne samo na teritoriji Cetinja već i u drugim gradovima, pri čemu se posebna pažnja posvećuje jačanju odnosa sa društvenom zajednicom i stvaranju sigurnijeg okruženja za sve građane – zaključili su u saopštenju.

Nastavljeno suđenje vlasniku Atlas grupe za nezakonitost u predmetu „Karbon“

Svjedokinja: Knežević

nije tražio od zaposlenih da postupaju nezakonito

PODGORICA – Nekadašnja službenica Atlas banke Jelena Laban juče je u podgoričkom Višem sudu kazala da nekadašnji vlasnik ove banke Duško Knežević nikada od nje i drugih zaposlenih nije tražio nezakonito postupanje prilikom podizanja kredita za koje je garantovano depozitom firme Global Karbon – jedne od kompanija koja je poslovala u okviru Atlas grupe.

Ona je navela da poslovanje sa pravno povezanim licima, po regulativi, nije moglo da se ostvari bez pokrivensti, odnosno, keš kolaterala, kada su u pitanju krediti za navedeno poslovanje.

- Sva lica iz ,,Atlas grupe“ morala su da imaju pokriće - dodala je ona.

Laban je sudu pojasnila da sa strane ekonomske struke takvo poslovanje je za banku bilo ,,najljepši posao“, jer je nula rizik od neplaćanja kredita jer postoji pokrivenost.

Istrage stvarale pritisak na zaposlene u firmama

Jelena Laban je pred Višim sudom kazala da je pokretanje postupaka protiv vlasnika Atlas grupe Duška Kneževića za nju, ali i ostale zaposlene predstavljalo veliki pritisak.

Kao primjer za to navela je medijske napise i izvještavanja o hapšenju njenih kolega.

- Po svakom zahtjevu nadležnih morali smo odmah da postupamo. Nadležnima je predata sva dokumenatcija koju su tražili. Bio je to izuzetno obiman posao jer smo svaki dokument koji datira od osnivanja IBM morali kopirati i predati – pojasnila je Laban.

predlagao Đurđeviću da se upozna Podgorica, jer oni ne mogu obaviti hapšenje Balijagića. -Znamo da je na prijedlog Lazara Šćepanovoća, Haris Đurđević postavljen za načelnika Regionalnog centra „Sjever“. Sada mu daje velika ovlašćenja. Građani Vraneša nemaju povjerenje u Harisa Đurđevića. On ne može da štiti živote građana Vraneša i njihovu imovinu. Ne pominje se ni Milovan Zejak, kojeg smo takođe prijavili da je sučesnik sa Balijagićem u provaljivanju kuće V. B. i otuđivanja oružja, što je OB Bijelo Polje odbijalo, a sad su naše navode potvrdili – istakli su u dopisu J. R.

Optužnicom Specijalnog tužilaštva, Knežević se tereti da je uz pomoć Predraga Dašića, Zorana Nikolića, Brankice Bašović i Biljane Bašović pričinio štetu pravnom licu Global Karbon d. o. o. Podgorica, a pravnim licima Fin Invest, Atlas grupa, RTV Atlas, RT „Mimoza“, Atlas sistem i Mega Gulf Investments Holdings Limited pribavio protivpravnu korist u iznosu od 1.942.000 eura.

Sve po zakonu

- Sve je rađeno u skladu sa regulativom o bankarskom poslovanju i u skladu sa zakonom – kazala je Laban. Predočila je sudu da je preduzeće ,,Global Karbon“ osnovala ,,Invest banka“.

- Global Karbon čija je direktorka bila Biljana Bašović, imao je dio depozita u Atlas banci – precizirala je svjedokinja.

depozit

Ona se nije mogla sjetiti da li je depozit od milon eura Global Karbona, deponovanog u IBM banci, bio osnivački ili ulog tog pravnog lica.

- Ali, koliko se sjećam, čitav taj novac je iskorišćen kao garancija prilikom odobravanja kredita povezanim pravnim licima od same IBM banke, jer je obaveza bila da banka za takve kredite obezbijedi keš kolateral. A kasnije sredstva budu iskorišćena za naplatu dospjelih kreditnih obaveza koja nisu plaćena - pojasnila je svjedokinja.

Knežević je pojasnio da osnivački kapital nekog pravnog lica u momentu kada bude uplaćen na račun neke banke postaje depozit tog pravnog lica i on više nema svojstvo osnivačkog uloga.

Na pitanje tužioca Miloša Šoškića, svjedokinja je navela

Sav taj pritisak je, kako je kazala, uticao i na njeno zdravlje.

da odluku o odobravanju kredita, bio on od pet eura ili pet miliona, donosi upravni odbor direktora.

Laban je kazala da da i nakon što se odobri kredit, banka je pratila i analizirala poslovanje preduzeća kojem je kredit odobren.

Da je sve rađeno po zakonu, potvrđuju i izvještaji kontrokla koje je sprovodila Centralna banka.

- Centralna banka Crne Gore svake godine dolazila je u kontrolu, inspekciju i nikad povodom predmetnih kredita nije imala primjedbe – kazala je Laban.

Prema navodima optužnice, Knežević je osnovao kriminalnu organizaciju koja je u periodu od 2008 do 2017. godine nezakonito sticala do -

biti i moć pri čemu su korišćene privredne i poslovne strukture.

Prema kriminalniom planu Kneževića, povezane kompanije i poslovne banke formiraju preduzeća u koja ulažu novac koji kasnije transferišu na nezakonit način. Grupa, koju je predvodio odbjegli biznismen, za 1,9 miliona eura oštetila je firmu Global karbon čiji je osnivač IBM. IBM i Atlas banka posredstvom Global karbona omogućavali su kreditno zaduženje većem broju povezanih osoba i firmi za kupovinu karbona.

Karbon nikad nije kupljen, a krediti su završili kao depoziti povezanih pravnih lica u Francuskoj. B. R.

B. R.
Cetinje

Kolašin: Opštinski čelnici istrajni u namjeri da zaustave izgradnju hotela u centru grada

KOLAŠIN – Odbor za planiranje i uređenje prostora Skupštine opštine Kolašin podnijeće krivičnu prijavu protiv NN lica zbog izgradnje stepenica na objektu čiji je investitor „Bjelasica invest“ u Ulici Mirka Vešovića 1.

To opštinsko tijelo je sa dvije sjednice održane u decembru uputilo zahtjeve građevinskim inspekcijama i Ministarstvu prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine kojim rukovodi Slaven Radunović, da zabrane gradnju na katastarskoj parceli 317/3. Takav zahtjev su uputili i predsjednici opštine i Skupštine Kolašin Petko Bakić i Vasilije Bulatović. Kako je reakcija izostala, najavili su da će podnijeti krivičnu prijavu. Izgradnja hotela je u poodmakloj fazi, a poslovaće po kondo modelu. Sastavni dio parcele koju je investitor kupio i na kojoj gradi hotel je i trotoar, na kojem su u novembru prošle godine ,,nikle“ stepenice. Tako su pješaci ostali bez trotoara u ulici u centru grada koja je inače sužena parkingom, ali i jedinom punionicom za električne automobile u gradu.

Opština je krivične prijave najavila u decembru, ali ih nijesu podnijeli jer su, kaže Vasilije Bulatović, čekali izvještaj urbanističko-građevinske inspekcije koja je na njihov zahtjev obišla objekat.

– Pošto izvještaj još nije stigao, podnijećemo krivične prijave protiv NN lica, a ne protiv investitora jer smatramo da je riječ o lancu odgovornosti, koji počinje prije nego što su krenuli radovi. Tražimo da se tokom postupka utvrdi i da li su sve radnje oko izgradnje ovog objekta urađene u skladu sa zakonom.

Krivična prijava zbog stepenica na trotoaru

Urbanističko-građevinska inspekcija je obavila nadzor, ali još nijesmo dobili izvještaj, pa ćemo podnijeti krivičnu prijavu protiv NN lica. Zahtijevamo obustavljanje radova dok se ne provjeri zakonitost svake faze ovog objekta čiji je investitor „Bjelasica invest“ – kaže predsjednik Skupštine opštine Kolašin Vasilije Bulatović

Radunoviću ništa nije

sporno, struka kaže da investitor ne poštuje DUP

Predsjednik Skupštine opštine Kolašin Vasilije Bulatović podsjeća da je ministar prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine Slaven Radunović, gostujući na jednoj televiziji, kazao da inspekcija nije našla ništa nezakonito što je vezano za izgradnju hotela u Kolašinu. S druge strane, organizacija KANA (Ko ako ne arhitekt) zajedno sa NVO Zeleni Kolašina, konstatuju da hotel „Bjelasica investa“ ne poštuje odredbe Detaljnog urbanističkog plana

Na primjer, izdavanje Na primjer, izdavanje urbanističko tehničkih uslova – kazao je Bulatović. Glavni državni arhitekta je u februaru 2019. godine odbio da izda saglasnost na idejno rješenje hotela koje je izradio „Oliver ing“ iz Budve. U obrazloženju je istaknuto da nije-

Kolašina. Sačinili su izvještaj u kojem ukazuju na te nedosljednosti. – Nedosljednosti se odnose i kada su u pitanju infrastrukturni priključci, ali i kada je u pitanju spratnost objekta čime je ugrožena planska koncepcija na tom području. Plan dozvoljava samo šest etaža dok projekat kondo hotela predviđa osam i to dva podruma, suteren, visoko prizemlje, tri sprata i potkrovlje. Time se za dvije etaže „ide“ preko dozvoljenog planskog

su ispoštovani uslovi iz DUP-a ,,Kolašin Centar“ – izmjene i dopune.

– Tim planom utvrđeni su uslovi za arhitektonsko oblikovanje objekata, a između ostalog - u grafičkim prilozima i tabelarnim prikazom je definisana visina objekata kroz datu maksimalnu sprat-

maksimuma. Takođe, kod investitora je suteren standardna nadzemna etaža, a prizemlje je zapravo prvi sprat. Na taj način objekat ima šest nadzemnih etaža u odnosu na dozvoljenih pet i dvije podzemne etaže u odnosu na jednu dozvoljenu. Urbanističko-tehnički uslovi parcelu tretiraju kao isključivo poslovnu što takođe nije ispoštovano jer su u etažama formirani jednosobni stanovi od 24 kvadrata – ukazali su KANA i Zelenih Kolašin.

nost objekta od Su+P+3+PK. Idejnim rješenjem projektovana spratnost objekta iznosi 2P0+Su+Pv+3+M (suteren, prizemlje, tri sprata i mansarda), spratna visina prizemlja je šest metara i projektovani objekat je veće visine od susjednog u nizu za dva metra, čime je narušena oblikovnost

TiVaT: Planovi Javnog preduzeća za upravljanje morskim dobrom za ovu godinu

i proporcija mikrourbanističkih elemenata lokalnog graditeljskog nasljeđa. Takođe, idejnim rješenjem nije prikazan dovoljan broj presjeka kroz objekat za utvrđivanje činjenica u vezi sa krovom – navedeno je u obrazloženju. Dva mjeseca kasnije, investitor je dostavio korigovano idejno

rješenje na koje je glavni državni arhitekta dao saglasnost. – Idejno rješenje u skladu je sa smjernicima za arhitektonsko oblikovanje i materijalizaciju objekata u okviru DUP-a ,,Kolašin Centar“ izmjene i dopune – navedeno je, pored ostalog, u rješenju.

D. Drašković

Za izvlačenje ,,Poseidona“ 30.000 eura

TIVAT – Javno preduzeće za upravljanje morskim dobrom ove godine investiraće više od deset miliona eura. Od tog iznosa u Tivtu će realizovati aktivnosti vrijedne 810.462 eura, nešto više od polovine iznosa koje je prihodovalo po osnovu ustupanja morskog dobra - 1,72 miliona eura.

To je navedeno u Planu korišćenja morskog dobra za 2025. godinu koji je usvojila Vlada. Pored ostalog planirana je izrada projektne dokumentacije i radovi na sportskom terenu i teretani na otvoreno na Ostrvu cvijeća (80.000 eura), sanacija platoa od hotela Mimoza do Luke Kaliman u dužini od 150 metara (200.000 eura), sanacija platoa ispred hotela kamelija u Donjoj Lastvi od 1.500 m3 (200.000) te uređenje Parka prirode Solila. Za izvlačenje podrtine (osta-

ci) broda „Poseidon“ dizalicom i odvoženje na deponiju na Obalu Đuraševića namijenjeno je 30.000 eura. To plovilo dužine oko 30 metara, teško oko 40 tona, bivša je drvena motorna barka nekadašnje Jugoslovenske ratne mornarice. U međuvremenu je postao privatno vlasništvo. Potopljen je tokom nevremena u februaru 2023. godine. Krajem mjeseca došlo je do ekološkog akcidenta jer je iz broda u more istekla nafta i zauljene tečnosti. U ovoj godini biće ukupno investirano 5,61 milion eura – za aktivnosti prenesene iz prethodne godine. U Tivtu je predviđeno uređenje i sanacija Solila i godišnje praćenje stanja i promjena u tom rezervatu prirode (32.940).

Od aktivnosti koje su planirane u svim opštinama predviđena je izrada projektne dokumentacije i konkursnih rješenja, elaborata, studija, naučnih planova, nadzora i revizije (75.000 eura), zatim izrada tehničkih rješenja i radovi za dječja igrališta (33.333 eura) i projektnih rješenja i radovi za hortikulturna uređenja (16.667 eura), zatim izrada orto-foto snimka

zone morskog dobra (16.667 eura), pružanje geodetskih usluga (13.333 eura). Po 333.333 eura je namijenjeno za sanaciju stijena od odronjavanja, po 66.667 eura za vanredne i hitne sanacije i održavanje obalne infra-

strukture, po 50.000 eura za uklanjanje objekata i vanredno čišćenje. Troškovi komunalnog održavanja i hortikulturnog uređenja iznose po 275.333 eura, dok je za sanaciju javne rasvjete namijenjeno ukupno 300.000 eura. Javno preduzeće za upravljanje morskim dobrom u Planu investicija za ovu godinu navodi kako nastoji da se obezbijedi proporcionalno ulaganje, odnosno da visina ulaganja po opštinama bude srazmjerna prihodu od naknade za korišćenje morskog dobra, prihoda od Luke Budva i usluga na trajektnoj liniji Kamenari – Lepetane. – Međutim, zbog nedostatka planske dokumentacije (DSL i sl.) u pojedinim opštinama nije moguće ostvariti koncept proporcionalnog ulaganja, te se ostvareni prihodi iz jedne opštine koriste za investicione aktivnosti u drugim. Određene troškove nije moguće ni podijeliti po

opštinama s obzirom na to da se pojedine aktivnosti sprovode integralno za čitavu zonu morskog dobra – program praćenja sanitarnog kvaliteta morske vode, uklanjanje objekata, nabavka kupališne opreme, radovi i sisten intervencije – navedeno je u dokumentu. Prema planu, Morsko dobro će od sredstava prihodovanih po osnovu ustupanja morskog dobra 2024. godini (ukupno 15,79 miliona) ove godine investirati u Herceg Novom 578.090 eura (zarađeno 1,22 miliona), Kotoru 461.637 eura (979.922), Baru 939.292 eura (1,99 miliona), Budvi 2,23 miliona (47,3 miliona) i Ulcinju 2,41 milion (5,13 miliona).

Od trajektne linije Kamenari –Lepetane Morsko dobro prihodovalo je lani 9.000.000 eura, a ove će investirati 6,76 miliona, a od Luke Budva od prihodovanih 1,05 miliona reinvestiraće 789.329 eura. D. š.

PJEšaCi oSTali BEZ TRoToaRa: Sporne stepenice na objektu budućeg hotela

GUSINJE – Građani Gusinja za potrebe vezane za Upravu policije (lična karta, pasoš, saobraćajna dozvola) i Fond PIO moraju ići u druge opštine. Nadam se da ćemo taj problem riješiti ove godine, jer će rekonstrukcija zgrade policije biti okončana do ljetnje sezone – saopštio je Pobjedi predsjednik Opštine Sanel Balić.

Gusinje status opštine ima od 2014. godine. Balić dodaje da je izgradnja objekta stanice policije i filijale Uprave unutrašnjih poslova, projekat na kojem se radi osam godina.

– Zbog zastarjele dokumentacije za završetak radova na rekonstrukciji morala se izraditi nova projektna dokumentacija, a onda ponovna tenderska procedura. Sve to je završeno i odabran izvođač radova, čekaju se bolji vremenski uslovi za realizaciju ovog projekta –kazao je on.

PRIORITETNI PROJEKTI

Balić navodi da su najveći problemi opštine infrastruktura i slaba razvijenost privrede, a rješenje vide u realizaciji glavnih infrastrukturnih projekata i stvaranje uslova za strana ulaganja.

– Najvažniji projekti su put Gusinje - Kruševo - Plav, put Gusinje – Grebaje i put Gusinje – Vusanje, druga faza. Predviđeni su i obaloutvrda rijeke Grnčar druga faza, sportska sala, teniski tereni. Takođe, obuhvaćeni su i višenamjenski objekat za potrebe Zavoda za zapošljavanje, Fonda PIO, Centra za socijalni rad i Dnevni boravak za stare. Projekat puta Gusinje - Vusanje započet je ranije, a za ostale projekte realizacija treba da počne ove godine – objasnio je on.

23. januar 2025.

Predsjednik opštine Sanel Balić o najvažnijim projektima ove godine

Gusinje će do ljeta dobiti stanicu policije

Najveći problemi su infrastruktura i slaba razvijenost privrede. Ove godine radićemo na projektima vrijednim 20 miliona eura. Interesovanja investitora ima, uglavnom u turizam i poljoprivredu – kazao je za

Pobjedu predsjednik opštine Sanel Balić

Vrijednost izrade svih projekata je blizu 20 miliona eura, a izvodiće se fazno. – Većinu će finansirati Vlada, preko Uprave za kapitalne

projekte. Zadovoljni smo podrškom države kada je u pitanju broj projekata koji su ušli u kapitalni budžet. Iako smo ih kandidovali više, svakako smo

zadovoljni brojem onih koji su prošli – kazao je Balić. Ističe da ima interesovanja za ulaganje u Gusinje. – Uglavnom u oblasti turizma

i poljoprivrede. Imamo dobru saradnju sa dijasporom, jer Gusinje ima brojnu dijasporu koja nije zaboravila rodni kraj. Takođe, trudimo se da obezbijedimo uslove za investitore i time stimulišemo otvaranje radnih mjesta kako bi mladi ostajali na svojim ognjištima. U skladu s mogućnostima lokalna uprava obezbjeđuje subvencije za mlade preduzetnike i poljoprivrednike – naveo je Balić.

BUDUĆNOST OPŠTINE

Gusinje dijeli sudbinu sjevera države kada su migracije u pitanju. Prema popisu iz 2023. godine, ta opština ima 4.662 stanovnika, što je 527 manje nego prema onom iz 2011. godine.

Gusinje dijeli sudbinu sjevera države kada su migracije u pitanju. Prema popisu iz 2023. godine, ta opština ima 4.662 stanovnika, što je 527 manje nego prema onom iz 2011. godine

– Mladima ćemo u budućnosti na raspolaganje staviti nova radna mjesta. U opštini i opštinskim preduzećima nema još puno slobodnih mjesta, ali očekujemo da se otvore nova, kako u državnim institucijama, tako i u privatnom sektoru – kazao je Balić. Budućnost Gusinja Balić vidi u turizmu i poljoprivredi. – Opštinu vidimo kao glavno turističko mjesto na sjeveru, jer ima puno prirodnih ljepota i Nacionalni park Prokletije u kojem se nalazi najveći vrh Crne Gore. Takođe, na teritoriji opštine Gusinje ima puno obradivih površina, tako da ima uslova za ozbiljne poljoprivredne proizvođače. Urađeno je dosta, ali je uvijek može bolje. Nadamo se da će realizacijom svih pomenutih projekata i valorizacijom NP Prokletije opština zasjati punim sjajem – poručio je Balić. I. RADONJIĆ

CETINJE - Skupština prijestonice usvojila je na posljednjem zasijedanju odluku o izgubljenim kućnim ljubimcima, načinu zbrinjavanja i kontrole razmnožavanja kućnih ljubimaca. Odlukom je, između ostalog, predviđeno postojanje skloništa za napuštene ljubimce, ali i šinterske službe. Ni jedno ni drugo sada u prijestonici na postoji.

Kako nam je saopšteno iz lokalne uprave, radovi na izgradnji prihvatilišta za napuštene životinje su u završnoj fazi. – Završena je izgradnja administrativno-tehničkog objekta i slijedi njegovo priključenje na elektro, vodovodnu i kanalizacionu mrežu, kao i opremanje, uključujući opremanje boksova (namještaj, kuhinja, kancelarijski namještaj, veterinarska oprema). Trenutno je najveći izazov neusvajanje državnog

budžeta, zbog čega je onemogućeno sprovođenje tenderskog postupka za opremanje azila. Ipak, vjerujemo da će budžet uskoro biti usvojen i da će prihvatilište biti završeno do proljeća – kazali su Pobjedi iz Prijestonice. Kako navode, prijestonica Cetinje redovno izdvaja sredstva za vakcinaciju i sterilizaciju napuštenih životinja (ne navode koliko) u saradnji sa veterinarskim službama i nevladinim organizaci-

jama, uključujući Društvo za zaštitu životinja Feniks. – Formiranje šinterske službe je u planu i predviđeno je da bude dio Komunalnog preduzeća koje će upravljati azilom. Služba će biti zadužena za kontrolu i hvatanje napuštenih životinja na human način, uz poštovanje svih zakonskih normi i standarda zaštite životinja – navodi se u odgovorima na Pobjedina pitanja. O prihvatilištu za napuštene životinje decenijama se govo-

ri. Izgradnja je započela u decembru 2023. godine, u industrijskoj zoni Zagrablje i tada je saopšteno da će radovi koštati 300.000 eura. Prethodno je u junu završena izgradnja pristupnog puta. Predviđeno je da objekat imati 25 kućica, i da primi oko 70 životinja, te da će to biti mjesto na kojem će se životinje adekvatno zbrinjavati i dobiti odgovarajuću njegu, nakon čega će ih biti moguće i udomiti. Do tada dom bezdomnim životinjama je „sklonište“ na K ruševom ždrijelu koje su osnovale Julija Milanović i još nekoliko njenih vremešnih sugrađanki. One su okupljene u Društvu za zaštitu životinja Feniks, i već tri decenije brinu o napuštenim životinjama u improvizovanom azilu, blizu ulaza u Cetinje. Prema njenim riječima, broj životinja o kojima brinu varira. Nekad ih bude i više od 100. Najviše je napuštenih mješanaca, ali nerijetko tu su i rasni

Sanel Balić
PROjeKAt POČeO PRije OSAM GODinA: Buduća stanica policije

U Galeriji MSUCG pripremni radovi za izložbu ,,Radnički klub“

Danas akcija rušenja zida

PODGORICA - U Galeriji MSUCG danas u 12 sati biće održani pripremni radovi za otvaranje izložbe ,,Radnički klub“ - akcijom rušenja zida galerije, dok će izložba zvanično biti otvorena u utorak, 28. januara u 19 sati. ,,Radnički klub“ je autorski projekat Adrijane Gvozdenović i Nele Gligorović, a kustoskinja izložbe je Teodora Nikčević.

- Da li izložba počinje svečanim otvaranjem? Izložba Radnički klub ,,Između nas“ počinje u samom činu postavljanja. Ovaj događaj je dio rada na izložbi, naglašavajući da vrijeme, prostor i uslovi izlaganja formiraju i sam umjetnički rad

– navodi se u najavi MSUCG. Arhitektura galerijskog prostora je polazišna tačka. - Stakleni prozori, koji su u originalnom planu Kane Radević omogućavali pogled i na ulicu i na baštu, nijesu samo fizički elementi prostora, već konceptualni alati koji podstiču preispitivanje načina na koji umjetničke institucije mogu funkcionisati. Zidovi reprezentuju ideologiju bijele kocke, a umjetnost kao autonomnu društvenu djelatnost. Predstavljaju granice institucije umjetnosti koje je potrebno demontirati kako bi se konstruisao dijaloški prostor sa društvom. Uklanjanjem zida, otkrivamo pogled na zaboravljenu baštu - ističe se u najavi događaja. A. Đ.

„Lažljivci“ u KIC-u

PODGORICA - Predstava ,,Lažljivci“, koju je po tekstu Entonija Nilsona režirao Marko Manojlović, biće izvedena večeras u 20 sati, u sali Dodest KIC-a „Budo Tomović“.

U predstavi igraju: Pavle Ilić, Branko Ilić, Dubravka Drakić/Branka Femić, Maja Šarenac, Dejan Đonović, Goran Slavić i Una Lučić Crnohumorna komedija ,,Lažljivci“ govori o dva policaj-

ca koji imaju zadatak da jednom starijem bračnom paru saopšte tužnu vijest da im je u saobraćajnoj nesreći preminula 34-godišnja ćerka. Prema ocjeni kritičara Sandej tajmsa, „Lažljivci“ su jedna od najsmješnijih, najcrnjih i najšokantnijih komedija koje je publika ikad vidjela. Karte su dostupne onlajn, putem sajta Gradskog pozorišta i na biletarnici KIC-a ,,Budo Tomović“. R. K.

Britanski vajar Ričard Dikon za Pobjedu o izložbi

Svi smo u potrazi za a pitanje je da li ćemo

Kao dijete sam se uvijek igrao raznim stvarima. Nijesam nikada vješto mogao da napravim nešto što je mehaničko, ali sam se igrao materijalima. Kada sam krenuo u srednju školu, shvatio sam da kroz umjetnost mogu da nastavim svoju kreativnu igrukazao je Dikon

PODGORICA - Samostalna izložba radova ,,U potrazi za nečim“ jednog od najistaknutijih savremenih vajara Ričarda Dikona otvorena je u podgoričkoj Modernoj galeriji. Dikon, vodeći britanski skulptor i dobitnik brojnih prestižnih nagrada, nakon velikih izložbi širom svijeta, predstavio je publici u Podgorici djela iz pet ciklusa nastalih tokom proteklih godina.

Publika je u prilici da se susretne sa medijski raznovrsnim radovima. Izložbom su obuhvaćena djela od otisaka na poliesteru (Second Motif), monumentalne skulpture u drvetu (UV84DC br. 18, 19, 20), keramički radovi (Made of This), zatim kompozicije

proistekle iz eksperimenata tokom sječenja drveta (In the Woods), do ciklusa skulptura valovitih površina koje reflektuju umjetnikovo razmišljanje u izolaciji na temu otisaka ljudskog stopala.

STIL

Tokom višedecenijske karijere Dikon se istakao prepoznatljivim pristupom skulpturi, neprestano eksperimentišući različitim materijalima kao što su laminirano drvo, polikarbonat, tkanine i glina.

Jednom stilskom oznakom ili temom nemoguće je obuhvatiti Dikonov stvaralački opus koji karakteriše fluidnost u pristupu, oblikovana odabirom samog materijala na početku stvaralačkog procesa. Smjelost u umjetničkom

eksperimentu i osoben crtež prepoznaju se kao jedina konstanta u umjetnikovom radu. Prije Podgorice, publika je izložbu mogla da pogleda u Galeriji DOTS u Beogradu. - Riječ je o novim djelima i o kombinaciji različitih materijala. Drveni radovi su povezani sa djelima koja sam radio ranije, dok su printovi na poliesteru novija serija radova. Djela izložena na samom ulazu u galerijski prostor su skulpture-crteži u prostoru, gdje sječenjem drveta dolazim do određene slike u drvetu i tu se zaustavljam. Ti radovi su fiksirani za specifičnu metalnu podlogu i predstavljaju sliku šume u prostoru – kazao je Dikon za Pobjedu.

Publika će, kako je rekao, vidjeti nešto zanimljivo na ovoj izložbi, nešto što je i njega kao

Umjetnost stvarate pridržavanjem i kršenjem pravila

Podijelio je Ričard Dikon sa Pobjedom i zanimljivo viđenje pravila u umjetnosti. - Recimo, možete da odlučite da uvijek nacrtate pravu liniju pored krive, a možete

to i da promijenite. Pravila mogu biti jednostavna i složena. Stvaranje umjetnosti je aktivnost zasnovana na pravilima, ali pridržavanjem i kršenjem pravila vi zapravo stvarate umjetnost.

Možete da kažete - crvena je dobra, dobra je crvena, da se zapitate da li je crvena dobra ili uzviknete crvena je dobra! To su pravila koja možete da mijenjate - kazao je Dikon.

autora iznenadilo, a to je kombinacija baš tih istraživačkih radova sa slikom Petra Lubarde, koja je okačena na zidu Muzeja.

- Mislim da to dobro funkcioniše, to je jako dobra kombinacija imaginacije i situacije i nešto što je dobro uklopljeno, integrisano i povezano sa nazivom izložbe - kazao je Dikon.

S obzirom na naslov izložbe, Dikona smo pitali za čim on traga.

- Svi mi smo u potrazi za nečim, drugo je pitanje da li ćemo to naći ili ne. Naziv je u s tvari citat iz najvećeg hita grupe Juritmiks - ,,Sweet D reams“. U toj pjesmi je onaj dobro poznati stih,,Everybody’s lookin’ for something“. Za mene su naslovi bitni jer koliko mogu da otkriju, toliko se toga može i sakriti iza njih - kazao je Dikon. Zanimljiva priča o počecima bavljenja umjetnošću Ričarda Dikona vezana je za njegovo djetinjstvo. Sjeća se da je u osnovnoj školi napravio repliku kolibe iz bronzanog doba, a s obzirom na to da ga je majka naučila da plete, ispleo je i šal za svoju igračku medvjedića. - Kao dijete sam se uvijek igrao raznim stvarima. Nijesam nikada vješto mogao da

PODGORICA - Izložba radova „Recentne pojave od modernog do savremenog“ biće otvorena večeras u 18 sati u Zavičajnom muzeju u Pljevljima.

Ova izložba predstavlja pažljivo odabranu selekciju od 40 radova iz bogate kolekcije Muzeja savremene umjetnosti Crne Gore, koja broji više od 1.100 predmeta. Postavku su koncipirale kustoskinje Ma-

ja Dedić i Nikolina Zuber, sa ciljem da istaknu raznovrsnost stilova, tehnika i individualnih izraza, ali i da prikažu kako lokalni umjetnički izrazi odražavaju globalne tendencije. Radovi eminentnih crnogorskih umjetnika donose hronološki pregled likovnih tokova u Crnoj Gori tokom XX i XXI vijeka, nudeći jedinstvenu priliku za istraživanje ključnih pravaca moderne i savremene umjetnosti. A. Đ.

Vlatko Stefanovski Trio objavio dupli CD ,,London Sessions“, koji su snimali u čuvenom studiju

Ludo

PODGORICA – Novi album grupe Vlatko Stefanovski Trio – dupli CD ,,London Sessions“, koji je snimljen u kultnom studiju ,,Abbey Road“ u Londonu, objavljen je u organizaciji „Jugoton Croatia Recordsa“. Na albumu uz proslavljenog gi-

taristu Vlatka Stefanovskog nastupaju Jan Stefanovski na bubnjevima te Tihomir Hojsak na električnom kontrabasu. Snimanje i produkciju u ,,Abbey Roadu“ vodio je Goran Martinac, uz asistenciju Eda Farela i Lija Morisa, dok su dodatne klavijature odsvi-

rali Damir Imeri i Martinac ,,London Sessions“ snimljen je u jednom od tri originalna studija unutar ,,Abbey Roada“ –Studio 3 – u kojem su snimali legendarni bendovi poput Bitlsa, Pink flojda i mnogih drugih grupa i izvođača. Prema riječima Stefanovskog, dupli CD

Izložba djela domaćih umjetnika u Pljevljima
Scena iz predstave
Brojna publika na izložbi djela Ričarda Dikona
Naslovnica novog albuma
Vlatka Stefanovskog

za nečim,

to naći

napravim nešto što je mehaničko, ali sam se igrao materijalima. Kada sam krenuo u srednju školu, shvatio sam da kroz umjetnost mogu da nastavim svoju kreativnu igruistakao je on.

Dikon jedno vrijeme nije bio potpuno siguran da će biti umjetnik, ali je dobro znao da će to biti suštinska aktivnost u njegovom životu. Njegovi roditelji su mislili da će postati biolog. Na pitanje kako je odabrao umjetnost, jednostavno odgovara da je ipak ,,umjetnost odabrala njega“.

- Stalno sam odlagao da donesem konačnu odluku koji ću fakultet da upišem. Lutao sam i umjetnost je odabrala mene. U porodici nemam nijednog umjetnika da sam mogao da kažem želim da budem kao on - rekao je Dikon.

MATERIJALI

Prva koprodukcija KIC-a i cetinjskog Centra za

Predstava „Top prijatelji“ premijerno 10. februara

PODGORICA – U KIC-u „Budo Tomović“ počele su probe za predstavu „Top prijatelji“, po tekstu i u režiji Jelene Lele Milošević, a u koprodukciji Centra za kulturu prijestonice Cetinje i Kulturno-informativnog centra „Budo Tomović“. Premijerno izvođenje planirano je za 10. februar, u KIC-u.

Dikon u radu koristi različite materijale. Nekada materijal bira po navici, nekada voli da eksperimentiše, a ponekad je izbor sasvim slučajan. - Promišljam o materijalu. Ponekad se dešava da izaberem pogrešan. E, onda tu nastaje zanimljiva stvar jer se često dešava i da pogrešan materijal proizvede nešto što je veoma zanimljivo. Slično je i sa alatom kojim radim - ponekad izbor pogrešnog alata nije tako loša stvar. Poenta je u tome da u umjetnosti ne postoje pravi i pogrešni odgovori - istakao je Dikon. Vajar često govori o jakoj vezi između jezika i materijala. Smatra da je jezik poput materijala.

producirano

,,London Sessions“ nastao je od materijala koji su snimili 17. i 18. oktobra prošle godine u Londonu.

- Bilo je izuzetno velika čast i zadovoljstvo biti u čuvenom studiju ,,Abbey Road“. Imali smo dva zaista čarobna dana puna inspiracije, motivacije i

- Riječi koje koristimo su povezane sa svijetom u kojem živimo. Putem jezika oblikujemo svijet koji nas okružuje. Jezik je sam po sebi neutralan i on se usmjerava prema tome kako mi doživljavamo realnost. Zanimljiva je, recimo, stvar kod boja. Vi vidite crvenu boju i ja vidim crvenu boju. Oboje je nazivamo crvena, ali ona ne postoji u realnosti, ona postoji u našim glavama jer mi tako percipiramo tu boju. Jezik je taj link koji povezuje da Vaš i moj doživljaj mogu da se podijele - kazao je Dikon. Njega, takođe, karakteriše radoznalost. Kao vajar spreman je da isproba rad u bilo kojem materijalu. Publika tako na ovoj izložbi može da vidi neobičan rad u kojem je drvo spetljano u spirale. Dikon pojašnjava da u samom procesu stvaranja leži uzbuđenje. - To je kao magija. Uzbuđen sam jer je zanimljiv proces savijati tako nešto tvrdo, poput drveta, i dovesti ga do tačke da ne pukne - kazao je Dikon. Umjetnik smatra da je publika dio rada. Rad ne postoji ako ga publika ne vidi. Uvijek je intencija autora da rad bude vidljiv - istakao je Dikon. Na otvaranju izložbe govorili su ministarka kulture i medija Crne Gore Tamara Vujović, britanska ambasadorka u Crnoj Gori Don Meken, Ričard Dikon i direktorica Muzeja i galerija Podgorice Ivana Ćupić. A. ĐOROJEVIĆ

ostvarenja dječačkih snova, barem za mene – kazao je Stefanovski u kraćoj video-poruci koju je objavio „Jugoton Croatia Records“. On je u video-poruci najavio da se uskoro očekuje i da se ovaj materijal nađe na troduplom vinilu. - To će biti zaista veoma ekskluzivno izdanje. Nećete pogriješiti ako preslušate ovaj materijal, zato što je ovo ludo odsvirano, a bogami i ludo producirano –istakao je Stefanovski. An. R.

U najavi predstave navedeno je da je u pitanju drama koja kroz tri lika istražuje međuljudske odnose, društvena očekivanja i svakodnevne nesporazume među prijateljima. Na duhovit i emotivan način, predstava razotkriva skrivene slabosti i nesigurnosti koje izlaze na površinu dok se likovi pripremaju za svečanu večeru, otkrivajući dublje slojeve prijateljstva. Uloge u predstavi tumače Vanja Jovićević, Emir Ćatović i Marija Maša Labudović Milošević je kazala da za nju početak rada na predstavi „Top prijatelji“ predstavlja uzbudljivo istraživanje prijateljskih odnosa, očekivanja i unutrašnjih dilema koje su svima bliske.

- Kroz dinamične probe i razmjenu ideja sa glumcima, ot-

krivamo kako prijateljstvo opstaje pred izazovima iskrenosti, ambicija i ličnih slabosti. Ovaj proces je prilika da se dublje povežemo sa temom i unesemo emocije koje će publika prepoznati. Radujem se kreativnom putovanju koje je pred nama i vjerujem da nas očekuje inspirativan rad, a nakon toga i dobra predstava – rekla je Milošević. Jovićević je istakla da je Mi-

lošević napisala odličan tekst i okupila sjajnu ekipu sa kojom je lako i lijepo raditi.

- Uloga koja je meni pripala potpuno je drugačija od mene, dinamičan je zadatak i drago mi je kada dobijem priliku da proširim svoj glumački dijapazon. Predstave manjeg formata nedostaju crnogorskoj pozorišnoj sceni i vjerujem da ćemo ovom temom o prijateljstvu osvojiti srca publike –

Glumci predstave „Pokojnik“ CNP-a podržali studentske proteste

Traže da institucije počnu da rade svoj posao

PODGORICA – Ovaj minut, kada ostanemo sami sa sobom, traje kao vječnost – a vječnost je tamo gdje su naši anđeli otišli. Prije dvije i po godine –djeca i sada ova djeca i svi ostali nedužni građani. Pitam vas šta mislite šta treba da radimo – upitao je glumac Crnogorskog narodnog pozorišta Aleksandar Radulović nakon minuta ćutanja povodom stravične tragedije na Cetinju, koji je uslijedio poslije

izvođenja predstave ,,Pokojnik“ u CNP-u. Neko je iz publike, kako prenosi portal Analitika, nakon toga uzviknuo: ,,Da podržimo studente!“, na što je Radulović kazao: ,,Podržimo studente u Srbiji, podržimo i naše studente“.

- Podržimo našu mladost, možemo više – kazao je Radulović.

Publici se obratio i srpski glumac Bojan Dimitrijević, koji je istakao da su mladi ,,sve što imamo“.

- Moramo uz njih stati i maksimalno ih podržati. Oni se ne bore da sruše bilo koju vlast, nego da institucije rade svoj posao. I to je nešto što treba u svakoj našoj balkanskoj državi da se dogodi – naglasio je on. Sljedeći studentski protest u Podgorici, u organizaciji studentske neformalne grupe ,,Kamo śutra“, biće održan u subotu u 19.30 časova ispred zgrade MUP-a. Podsjetimo, iz ,,Kamo śutra“ zahtijevaju ostavke čelnika bezbjednosnog sektora - vicepremijera za bezbjednost, unutrašnju politiku, spoljne i evropske poslove Alekse Bečića i ministra policije Danila Šaranovića, oduzimanje i uništavanje ilegalnog i skrivenog oružja, revidiranje svih dozvola za posjedovanje oružja, reformu policijskih struktura, povratak građanskog obrazovanja, kao i poboljšanje institucionalnog pristupa brizi o mentalnom zdravlju kroz formiranje specijalne komisije koja će se sastojati od renomiranih psihologa i psihijatara, čiji će zadatak biti sastavljanje psihološkog priručnika za krizne situacije. An. R.

kazala je Jovićević. Predstava je ujedno početak saradnje između Centra za kulturu prijestonice Cetinje i KIC-a „Budo Tomović“. Ove dvije institucije, kako je saopšteno, nastaviće da proširuju saradnju i rade zajedno na budućim projektima kako bi zajedno doprinijeli bogaćenju kulturne scene i stvaranju novih umjetničkih doživljaja, na radost publike. An. R.

Saradnja Centra za kulturu iz Danilovgrada sa Kruševcem

„Next“ gost Pozorišta „Čkalja“

PODGORICA – Predstava „Next“ Centra za kulturu Danilovgrad biće izvedena sjutra veče, u 19 sati, u Velikoj sali Narodne biblioteke u Ćićevcu, dok je za 25. januar zakazano izvođenje u Domu kulture „Milosav Buca Marković“ u Aleksandrovcu.

Ovo je plod saradnje Centra za kulturu iz Danilovgrada i Pozorišta ,,Čkalja“ iz Kruševca. ,,Next“ je prva predstava u produkciji Centra za kulturu iz Danilovgrada, u saradnji sa Dramskim studiom ,,Prazan prostor“. Rađena je po motivima teksta „Sljedeći“, autora Terensa Meknila, libretiste i scenariste, jednog od najvećih savremenih dramatičara. U predstavi igraju Danica Rajković i Slaviša Grubiša. Stručni saradnik na režiji je pozorišni reditelj Mirko Radonjić, a producent Milivoje Lakić. R. K.

Prva proba predstave „Top prijatelji“
Centar za kulturu
Cetinje
Glumac Aleksandar Radulović govori pred publikom
Ričard Dikon

Studenti u blokadi pozvali građane Srbije na generalni štrajk 24. januara

„Sve mora da stane“

BEOGRAD - Studenti u blokadi pozvali su građane Srbije da 24. januara obustave sve aktivnosti, a predsjednik Srbije Aleksandar Vučić je za taj dan zakazao miting u Jagodini, prvi u nizu gdje će pričati sa narodom.

UpUtstva U preciznom uputstvu kako ostvariti generalni štajk studenti su na Instagram stranici Studenti Tehnološko – metalurškog fakulteta napisali da

Predsjednik Srbije Aleksandar

Vučić je za isti dan, 24. januar, zakazao miting u Jagodini

se ne ide na posao, razgovara sa kolegama kako organizovati obustavu rada, uzeti slobodan dan ili bolovanje, ako se radnici plaše poslodavca. Poslodavcima su preporučili da zaposlenima daju slobodan dan, otkažu sve sastanke i obavijeste klijente o razlozima takvog postupka. - Nemoj da piješ espreso u ka-

fiću – popij tursku kod kuće. Ne idi u restoran, ne poručuj hranu - skuvaj sebi ručak. Nemoj da ideš u teretanu – uradi kućni trening. Nemoj da ideš u prodavnice, markete, tržne centre, bioskope i pozorišta. Petak je, ali ne idi na žurke, svirke. Sve mora da stane - naveli su studenti i ponovili svoja četiri zahtjeva.

Prvi je obja vljivanje cjelokupne dokumentacije o rekonstrukciji Željezničke stanice u Novom Sadu, drugi odbacivanje krivičnih prijava protiv studenata koji su uhapšeni i privedeni na protestima i obustava pokrenutih krivičnih postupaka, treći procesuiranje lica odgovornih za napad na studente i profesore i njihovo razrješenje ako su na javnim funkcijama i četvrti, povećanje budžeta za visoko obrazovanje za 20 odsto. Za generalni štrajk su rekli da znači opštu građansku neposlušnost i završili parolama: „Uzmimo slobodu u svoje ruke“ i „Vaše učešće čini razliku“.

p oziv iz aviona

Putem Instagrama poziv za miting u Jagodini uputio je i predsjednik Srbije Aleksandar Vučić. On na snimku sjedi u avionu, ispred njega je činija kokica. Kaže da putuje u Davos, da se raduje što se „od petka kreće sa jednim velikim skupom“ – na kojem će govoriti „neukaljani mladi ljudi“i profesori koje javnost nije imala prilike često da čuje. - Jedva čekam da vidim što vi meni imate da poručiterekao je Vučić i obećao da će spremiti nove programe koji će „Srbiju da guraju snažno i jako u budućnost“. v. Cvejić

Nastavljena tradicija ostavljanja poruka nasljedniku na funkciji predsjednika SAD

Tramp: Bajden mi je napisao inspirativno pismo

VAŠINGTON - Američki predsjednik Donald Tramp otkrio je za Foks njuz sadržaj pisma koje mu je Džo Bajden ostavio u fioci stola u Ovalnom kabinetu. Pismo počinje sa „Dragi predsjedniče Tramp“.

- Dok se opraštam od ove svete službe, želim Vama i Vašoj porodici sve najbolje u sljedeće četiri godine. Američki narod - i ljudi šir om svijeta - očekuju od ove kuće postojanost u neizbježnim olujama istorije, a moja molitva je da će naredne godine biti vrijeme prosperiteta, mira i milosti za našu naciju. Neka vas Bog blagoslovi i vodi kao što je blagoslovio i vodio našu voljenu zemlju od njenog osnivanja - stoji u Bajdenovom pismu.

Pismo je potpisano sa „Džo Bajden“ i nosi datum 20. januar 2025. Tramp je pronašao pismo - bijelu omotnicu s brojem 47 - kad ga je u ponedjeljak novinar Peter Doocy pitao je li mu Bajden ostavio pismo

- Možda jeste. Zar ga ne ostavljaju na stolu? Ne znam - odgovorio je Tramp prije nego što je pronašao pismo.

- Hvala ti, Peter. Mogle su proći godine prije nego što bih ga pronašao, dodao je Tramp. Novi predsjednik je juče od-

Netanjahuov kabinet demantovao izvještaj o kontrolisanju Rafe

Izrael zadržava nadgledanje prelaza između

Gaze i Egipta

GAZA - Izrael je saopštio da će zadržati kontrolu nad graničnim prelazom Rafa između Egipta i Pojasa Gaze tokom prve faze prekida vatre sa Hamasom.

Tim saopštenjem kabineta premijera Izraela Benjamina Netanjahua demantovani su izvještaji da će palestinska uprava kontrolisati prelaz, prenijele su agencije.

U saopštenju se dodaje da će lokalni Palestinci koji nijesu povezani sa Hamasom, a provjerila ih je izraelska bezbjednost, samo pečatiti pasoše na granici.

Uz to je navedeno da je na osnovu međunarodnih sporazuma taj pečat jedini način da stanovnici Gaze napuste Pojas kako bi ušli ili bili primljeni u druge zemlje, prenijele su agencije.

Izraelske snage držaće prelaz pod stražom i za kretanje svih ljudi i roba biće potrebna izraelska dozvola. Evropska unija će ga nadgledati, piše u saopštenju. Prekid vatre koji je stupio na snagu u ponedjeljak trebalo bi da obezbijedi zatišje u ratom razorenoj Gazi tokom najmanje šest nedjelja i da se 33 taoca, koje drže palestinski ekstremisti, oslobode u zamjenu za stotine palestinskih zatvorenika u izraelskim zatvorima. Izrael je osvojio palestinsku stranu prelaza Rafa u maju prošle godine zbog čega je zatvoren.

Egipat, ključni posrednik tokom više od godinu pregovora koji su doveli do prekida vatre, zahtijevao je da Palestinci kontrolišu svoju stranu prelaza.

EU komisija osudila prezentovanje ličnih dokumenata Hrvata u srpskim tabloidima

govarao na pitanja o sadržaju pisma te je kazao da je vrlo lijepo.

- To je pismo inspirativnog tipa. Uživajte, dobro obavite posao. Važno, vrlo važno. Koliko je posao važan. Bilo je pozitivno za njega to što je to napisao. Cijenim pismo - istakao je. Predsjednička tradicija ostavljanja pisma svom nasljedniku započela je 1989. godine kada je predsjednik Ronald Regan napustio Bijelu kuću nakon dva mandata na dužnosti, a bivši predsjednik Džordž H. W. Buš preuzeo je mjesto. Tradicija se nastavila do danas preko predsjednika Bila Klintona, Džordža W. Buša, Baraka Obame, Trampa i Bajdena.

Bajden je, međutim, bio prvi predsjednik koji se našao u jedinstvenoj poziciji da napiše pismo nekome ko je i njegov nasljednik i prethodnik koji mu je ostavio poruku četiri godine ranije. Tramp je postao prvi predsjednik koji je služio neuzastopne mandate od Grovera Klivlenda u kasnim 1800. Bajden je ranije izjavio da mu je Tramp ostavio „vrlo velikodušno pismo“, ali je do sada odbijao podijeliti sadržaj onoga što je Tramp napisao, smatrajući ga privatnim.

BRISEL - Evropska komisija osudila je objavljivanje dokumenata hrvatskih državljana u medijima u Srbiji, ističući da je to neprihvatljivo i da to treba da ispitaju nadležne državne institucije.

- Bilo kakav nezakonit pristup ličnim podacima građana, uključujući i novinare, te objavljivanje takvih podataka nijesu prihvatljivi i to treba da prate nadležna državna tijela. EU će pažljivo pratiti taj slučaj - rekli su iz kancelarije Komisije za odnose s javnošću. Pravosnažno osuđeni ratni zločinac Vojislav Šešelj objavio je u TV emisiji srpskog tabloida Informer ličnu kartu

hrvatskog novinara portala Telegram Mateja Devčića, kazavši i u kojem je hotelu odsjeo. U istoj emisiji prikazani su dokumenti i hrvatskih državljanki Dorotee Strelec i Elene Pavić te Lea Mršića, uz dokumente nekoliko stranih državljana iz SAD-a, Velike Britanije i Grčke. Srpski tabloidi još su krajem prošle godine špijunima proglasili dvadesetak studenata zagrebačkog FER-a koji su stigli u Beograd u posjetu svojim kolegama, objavljujući njihove fotografije u medijima i isprativši ih iz države porukom obavještajnih službi na granici.

Donald Tramp
Sa ranijeg protesta u Beogradu
Priredila: R. U.-i
Ratni zločinac Šešelj objavio ličnu kartu hrvatskog novinara

Sveobuhvatna adaptacija i uređenje dvorišta Kliničkog centra Crne Gore nijesu mnogo odmakli od početne faze

Daleko je do uređenog kruga bolnice

Već duže u dvorištu Kliničkog centra nema radnika Zaštite prostora Crne Gore koji su zaduženi za uređenje zelenih površina, dok su radnici gradskog preduzeća Putevi radove obustavili još početkom novembra, nakon što su samo ostrugali asfalt na saobraćajnicama

Radovi koji su u okviru projekta sveobuhvatne adaptacije i uređenja dvorišta

Kliničkog centra Crne Gore (KCCG) počeli 21. oktobra prošle godine i trebalo da budu završeni polovinom decembra, još nijesu odmakli daleko od početne faze. Već duže vrijeme u dvorištu

Kliničkog centra nema radnika Zaštite prostora Crne Gore koji su zaduženi za uređenje zelenih površina, dok su radnici gradskog preduzeća

Putevi početkom novembra samo ostrugali asfalt na saobraćajnicama i obustavili radove. Tako se u krugu najveće zdravstvene ustanove u zemlji ovih dana umjesto novim vozi razrovanim saobraćajnicama, a prostor koji je trebalo da budu uređene zelene površine sada više podsjeća ne nekakvu blatnjavu oranicu. Po čitavom krugu KCCG, kao i na samom ulazu, ima gomila zelenog i drugog komunalnog otpada, na sve strane vire elektroinstalacije koje su izvedene za nove stubove rasvjete... Ukratko – slika koja ne priliči neposrednoj okolini najznačajnije zdravstvene ustanove u državi.

OBUSTAVLJENI

RADOVI

Odgovarajući na pitanja Pobjede iz Kliničkog centra Crne Gore su saopštili da je uprava ove

javne ustanove tokom prethodne godine konstatovala rješavanje problema uređenosti saobraćajne infrastrukture kao jedan od prioriteta sa aspekta dostupnosti pacijentima, ali i obezbijeđenosti uslova za nesmetan rad zaposlenih u KCCG. - U veoma dugom vremenskom periodu, režim saobraćaja je neorganizovan, izaziva haotično kretanje bez jasnih saobraćajnih pravila. Kolovozne površine su dotrajale i neadekvatne za upotrebu. Uzurpirane su nemarno parkiranim vozilima. Parkirališta za zaposlene i pacijente najvećim dijelom nijesu organizovana. Zelene površine su neobezbijeđene i koriste se za parkiranje vozila, sa aspekta hortikulture nijesu održavane. Prostor je neosvijetljen i ugrožava bez-

bjednost kako pacijenata, tako i zaposlenih. Shodno tome, izrađena je Studija izvodljivosti kako bi se utvrdile mjere za otklanjanje navedenih identifikovanih problema, a na osnovu studije i Elaborat saobraćaja na osnovu kojeg su stvoreni preduslovi za izvođenje radova adaptacije saobraćajnih površina, odnosno, uređenja zahvata KCCG. U tom kontekstu, u saradnji sa Vladom Crne Gore, Eko-fondom, Glavnim gradom, privatnim donatorima i nevladinim sektorom, obezbijeđena su sredstva za adaptaciju saobraćajnih površina, postavljanje ograda za zaštitu zelenih površina, postavljanje novog sistema rasvjete, uspostavljanje irigacionog sistema i sadnju biljnog materijala – navedeno je u odgovoru KCCG.

Nepropisna parkiranja

U krugu Kliničkog centra Crne Gore i oko njega primjetan je veliki broj nepropisno parkiranih vozila

kako na saobraćajnicama, tako i zemljanim površinama. To još više doprinosi ružnoj slici i na momente

Dalje se ukazuje kako su sprovedene mjere za postizanje integralnog uređenja prostora i uspostavljanje racionalnog i efikasnog režima saobraćaja. - Shodno tome, izvršena je priprema saobraćajnih površina za asfaltiranje, izvedeni su podzemni prekopi za neophodne instalacije, izrađena je ograda u dužini od 1.500 metara, obezbijeđeno je planiranje sradstava za nabavku sistema rasvjete i sistema za navodnjavanje, izvršeno je sađenje jednog broja stabala i orezivanje postojećih, pokrenut je postupak formiranja službe za održavanje prostora – navode iz KCCG. Kako dodaju, ove aktivnost su u fazi realizacije, pa očekuju da se odvijaju u kontinuitetu ,,tokom narednog perioda“ sa ciljem da početkom proljeća

Klinički centar počne da dobija nove obrise za dostojanstven boravak pacijenata i zaposlenih.

VREMENSKE NEPOGODE

- Nažalost, vremenske nepogode u prethodna dva mjeseca nijesu omogućavale kontinuitet u izvođenju radova, naročito asfaltiranja, pa shodno tome, imajući u vidu novi budžetski period, u toku je sprovođenje odgovarajućeg administrativnog postupka od strane Glavnog grada za nastavak radova gradskog preduzeća Putevi d. o. o, koji je angažovano na osnovu Memoranduma o saradnji koji je Klinički centar potpisao sa Glavnim gradom – zaključuju iz KCCG. S druge strane, direktor Pute-

haotičnom stanju u krugu te zdravstvene institucije. Još gora situacija je sa spoljne strane ograde KCCG, na trotoarima i okolnim saobraćajnicama, što u veli-

koj mjeri ometa normalno kretanje pješaka i odvijanje saobraćaja. To je, nažalost, posljedica saobraćajne (i ne samo saobraćajne) nekulture, manjka prostora

za parkiranje, ali i neažurnosti gradskih komunalnih službi, što su problemi na koji je i Pobjeda više puta ukazivala – očigledno, bez rezultata.

Aktivnosti gradskog preduzeća Komunalne usluge

Ekipe gradskog preduzeća Komunalne usluge počele su juče demontažu novogodišnjih ukrasa na teritoriji glavnog

grada i njihovo isključivanje sa mreže javne rasvjete. - Dinamika pomenutih radova će biti usklađena sa redov-

nim radnim aktivnostima na održavanju objekata javne rasvjete i svjetlosne signalizacije, a u skladu sa vremenskim prilikama i uslovima

va Radoš Zečević kazao je za Pobjedu da su njihove ekipe u novembru obustavile radove u krugu Kliničkog centra Crne Gore zato što im nije uplaćen novac za taj posao, odnosno zato što nije bilo definisano ko će finansirati te radove. - Mi smo odradili grebanje asfalta i tu smo zaustavili radove jer niko nije htio da plati posao koji treba da uradimo, a na pitanje ko će da plati, niko nije imao odgovor. Znači, naša faktura da se sve to asfaltira i završi bila je 280.000 eura. S obzirom na to da nijesu imali odgovor nego Memorandum o saradnji, mi kao firma smo na kraju prošle godine već probili budžet i nijesmo imali sredstava da to radimo, pa da se naknadno naplati. Sada se dogovara način na koji će to biti plaćeno. Nadam se da će se taj posao brzo nastaviti, vidim da ima dobre volje, nadam se i da će brzo biti usvojeni budžet pa će se raditi – kazao je Zečević. Iz KCCG su u novembru prošle godine najavili za Pobjedu da je vrijednost sveobuhvatne adaptacije i uređenju dvorišta Kliničkog centra Crne Gore ,,nekoliko stotina hiljada eura“, te da se finansira iz sopstvenih sredstava, donacija i na osnovu Sporazuma o poslovno-tehničkoj saradnji. Prema planu, u fazama izvođenja radova do sada su učestvovali Zaštita prostora Crne Gore d. o. o., gradsko preduzeće Putevi, Agencija za stanovanje i donatori (NVO, privatna i fizička lica). Pripremni radovi su počeli 21. oktobra a, kako je objavljeno i na sajtu KCCG, završetak ovih radova bio je planiran do polovine decembra prošle godine.

I.MITROVIĆ

koji nas očekuju u narednom periodu – saopšteno je iz Komunalnih usluga, uz podsjećanje da građani sve nedostatke na objektima javne rasvjete i svjetlosne signalizacije mogu prijaviti putem t elefona, pozivom na broj 020/623-927 ili lično u prostorijama Komunalnih usluga u Ulici zetskih vladara na Zabjelu. H. P.

Prilaz glavnom ulazu u KCCG
Gomile šuta nijesu uklonjene
Saobraćajnice razrovane i blokirane parkiranim automobilima
Ekipa Komunalnih usluga na Trgu nezavisnosti
I. MITROVIĆ

Podgorica poražena od Zlatibora

Podgorica Bemaks 70

Zlatibor 72

PODGORICA – „Bemaks arena“. Gledalaca: 200. Sudije: Stapić, Milićević, Karović (sva trojica iz Bosne i Hercegovine). Rezultat po četvrtinama: 24:24, 12:19, 18:15, 16:14. PODGORICA BEMAKS: Radonjić, Blatančić 5 (2-1), Živanović 10 (4-2), Radunović 6 (2-0), Lacmanović 10 (4-4), Đurišić 3, Džejkobs 2, Brnović 2, Žižić 8, Smit 11

(1-1), Rodes 13 (4-4), Bulajić. ZLATIBOR: Paunović 3, Vujačić 12 (4-4), Glišić 10 (2-0), Bernard 18 (10-6), Terzić, Đukanović 15 (5-4), Smiljanić, Kovačević, Joksimović 4 (1-0), Kljajević 8 (2-1), Čorbić 2. Košarkaši Podgorice Bemaks sa porazom su startovali u Top8 fazi ABA 2 lige – jedini preostali crnogorski predstavnik u ovom rangu regionalnog takmičenja (koji je dobio šansu nakon odustajanja Džokera iz Sombora) poražen je na svom terenu od Zlatibora 72:70, u prvom kolu grupe E. Zlatibor je opravdao ulogu favorita, ali je malo falilo da domaćin slavi. Srpski tim se početkom treće četvrtine odlijepio na 48:38 i do kraja je sačuvao prednost. Podgorica je u nekoliko navrata stizala do izjednačenja, ali ne i do pobjede. Poene za pobjedu Zlatibora dao je Malkolm Bernard sa linije penala, na 23 sekunde prije kraja. U posljednjem napadu Podgorice, Havijer Rodes nije pogodio šut za produžetak.

Podgorica u narednom kolu, 4 februara, dočekuje Domžale. S. J.

Sedmostruki šampion Formule 1 u poneđeljak imao prvi radni dan kao vozač italijanskog tima

Hamilton

debitovao u bolidu

Ferarija

PODGORICA – Sedmostruki svjetski šampion Formule 1 Luis Hamilton debitovao je u bolidu Ferarija, na stazi za testiranje italijanskog tima.

Ovaj 40-godišnji vozač bio je za volanom Ferarija SF-23, specifikacije iz 2023. godine, sa njegovim brojem 44. Svoj prvi krug u Ferariju počeo je u 9.16 časova na stazi Fiorano, u maglovitim vremenskim uslovima, a tokom vožnje dva puta je mahnuo u pravcu oko 1.000 navijača koji su se okupili na obližnjem mostu, uprkos hladnom i vlažnom vremenu. Hamilton je u poneđeljak imao prvi radni dan kao vozač Fera-

rija, nakon što je na kraju prošle godine napustio Mercedes poslije 12 sezona. Tom prilikom britanski vozač je istakao da mu je prelazak u Ferari ostvarenje dječačkog sna. On će italijanskoj ekipi pokušati da donese prvu titulu u konkurenciji vozača, nakon 2007. godine i slavlja Kimija Raikonena Zajedno sa timskim kolegom Šarlom Leklerom pokušaće da Ferariju donese i prvu konstruktor -

sku titulu poslije 17 godina. Hamilton drži rekord po broju pobjeda u Formuli 1 (105) i po broju pol-pozicija (104). Prvu titulu prvaka svijeta osvojio je 2008. godine sa Meklarenom, a narednih šest uknjižio je sa Mercedesom, zaključno sa posljednjom iz 2020. godine. Zvanično predsezonsko testiranje biće održano od 26. do 28. februara u Bahreinu, a prva trka u novoj sezoni vozi se 16. marta u Australiji. R. A.

Budućnost

Nova drama sa jednim hepiendom

Nakon nove evropske drame, posebno one protiv Hapoela, košarkaši Budućnost Volija su upisali još jednu važnu pobjedu u borbi za plej-of Evrokupa, i to u gostima protiv Ulma sa 85:82.

Podgoričani su drugi put u sezoni pobijedili Ulm, nakon domaće pobjede od 105:100 (nakon produžetka), a peti put u devetom međusobnom duelu. Poslije prvog poluvremena, u kojem su Podgoričani vodili i 17 razlike, nije izgledalo da će pobjednika odlučivati neizvjesna završnica. A u njoj je tim Andreja Žakelja, ipak, uspio da preživi povratak domaćina u meč, pošto je Ulm poveo 82:79, na 63 sekunde do kraja. Sjajnim finišom i serijom od 6:0, crnogorski šampion je stigao do osme pobjede u grupi B, kojom je odgovorio na, pomalo, iznenađujuću domaću pobjedu Vulvsa protiv Gran Kanarije (88:76). Oba tima su izjednačena na šestom mjestu (skor 8-8), a po pobjedu više imaju Ulm i Bešiktaš. Budućnosti će za prolaz, vjerovatno, trebati obje pobjede u preostala dva meča, protiv Huventuda u „Mtel dvorani Morača“ naredne sedmice, ali i direktnog rivala za 6. mjesto, Vulvsa, 5. februara u Vilnjusu. ŽELJENI POČETAK Zahvaljujući, prije svega, odličnoj odbrani u posljednjih skoro šest minuta, tokom kojih su primili samo četiri poena, i to svega jedan koš iz igre (uz dva poena sa linije bacanja), Podgoričani su već nakon prve četvrtine imali lijepu prednost od 11 poena (27:16), kojom su najavili uspješno veče. Početak meča je, međutim, pripao domaćinu, koji je u tri navrata vodio pet poena razlike (5:0, 7:2, 9:4), a posljednju prednost je imao na rezultatu 12:9, na šest minuta i šest sekundi prije kraja četvrtine.

Tada je startna postava (Mekinli Rajt, Rašid Sulejmon, Andrija Slavković, Džuvan Morgan, Kenan Kamenjaš) zaigrala bolje, u oba pravca, pa je serijom 11:0, za dva minuta i 28 sekundi, koju je zaključio Slavković košem i dodatnim bacanjem, preokrenula i povela 20:12. Trojkom Flečera Megija, jedinom timskom iz pet pokušaja u ovoj dionici, „plavi“ su do prve dvocifrene prednosti (23:13) došli na tri minuta i 12 sekundi prije kraja četvrtine, nakon čega su rutinski sačuvali dvocifrenu prednost do posljednjeg sekunda kvartala. Poeni u podgoričkom timu su bili raspoređeni na čak devet igrača, a kod Ulma su se sa-

mo petorica upisala u strijelce. Drugi najefikasniji tim Evrokupa je napadački odgovorio gostima u drugoj četvrtini, ali su i Podgoričani imali više nego dovoljno napadačkog arsenala, zahvaljujući kojem su i dobili šuterski okršaj u ovom kvartalu, u kojem su ubacili pet trojki iz šest pokušaja - Sulejmon tri, Jogi Ferel i Rajt, svi bez promašaja! Ulm je prijetio u prvoj polovini ove dionice, ali Budućnost nije dozvolila njemačkom timu da priđe ispod šest razlike, koliko je bilo u tri navrata, a posljednji put pa pet minuta i 41 sekundu do kraja (36:30). Nakon toga su se samo „plavi“ pitali, prednost je rasla iz mi-

Sa sinoćnje utakmice u Ulmu EVROCUP

nastavak borbe za plej-of Evrokupa

sa još hepiendom

nuta u minut do maksimalnih 17 razlike (53:36), na minut i po prije odmora, kada je pogodio Rajt (15 poena), koji je bio bez promašaja (6-6 za dva, 1-1 za tri), i uz Sulejmona (14 poena) je predvodio Podgoričane u prvih 20 minuta, na kraju kojih su gosti imali 15 poena prednosti (56:41).

PAD, PA DOBAR FINIŠ

Sve dobro što su uradili u prve dvije, Podgoričani su prokockali u trećoj dionici, u kojoj su potpuno napadački stali, jer su ubacili samo pet koševa iz igre, odnosno ukupno 15 poena. Sa druge strane, Ulm je bio raspucan (četiri trojke), a povratak u meč su Njemci naja-

Sudije:

Rezultati i tabela

16. kolo: Huventud – Trento 86:100, Vulvs – Gran Kanarija 88:76, Hapoel – Tel Aviv 84:77, Bešiktaš – Trefl Sopot 87:72, Ulm – Budućnost Voli 82:85.

1. Bahčešehir 16 13 3 1322:1184 29

2. Hapoel 16 10 6 1395:1262 26

3. Gran Kanarija 16 10 6 1243:1197 26

4. Bešiktaš 16 9 7 1366:1339 25

5. Ulm 16 9 7 1372:1381 25

6. Budućnost Voli 16 8 8 1331:1332 24

7. Vulvs 16 8 8 1314:1371 24

8. Trento 16 6 10 1268:1335 22

9. Huventud 16 6 10 1278:1342 22

10. Trefl Sopot 16 1 15 1209:1355 17

17. kolo (28/19. januar): Bahčešehir –Ulm, Trento – Vulvs, Hapoel Tel Aviv –Trefl Sopot, Budućnost Voli – Huventud, Gran Kanarija – Bešiktaš.

vili odmah na startu drugog poluvremena sa serijom 7:0 (56:48). Kamenjaš je prekinuo poenterski post „plavih“, nakon skoro tri minuta igre u ovoj dionici, ali je bilo jasno da je Ulm spreman da se bori za povratak u život. Podgoričani su nakon poena svog startnog centra još dva puta imali dvocifrenu prednost, posljedni put kada je Alen Omić pogodio jedno od dva bacanja za 70:60, minut i 49 sekundi do kraja. Omić je do kraja kvartala još jednom bio polovičan sa penala, i to su bili jedini poeni gostiju, pa je Ulm pred posljednju četvrtinu imao samo posjed minusa (71:68). Posljednja četvrtina je pokazala da su se oba tima ispucala u prvih 40 minuta, Ulm je ubacio četiri, a Budućnost svega tri koša iz igre, pa je bilo jasno da će odbrana odlučivati pobjednika, odnosno bolji nervi sa linije penala. Budućnost je čuvala prednost do 77:72, ali je Ulm trojkama Plamera i Džezupa preokrenuo (78:77). Na pogođena bacanja Sarafa Ferel je odgovorio košem, ali je Esenž sa penala vratio tri poena prednosti (82:79). To su, međutim, bili posljednji poeni domaćih,

Jokićev 19.

PODGORICA – Nikola Jokić je upisao 19. tripl-dabl u sezoni i najviše zahvaljujući njemu je Dnever na svom terenu savladao Filadelfiju sa 144:109, za treći uzastopni trijumf. Filadelfija je, sa druge strane, upisala sedmi poraz u nizu. Jokić je meč završio sa 27 poena, 13 skokova i 10 asistencija, uz četiri ukradene lopte. Ovaj učinak srpski centar je ostva-

rio za tri četvrtine, dok je u posljednjoj odmarao. Džulijan Strouter je dodao 23 poena za ekipu Denvera, Kristijan Braun je upisao 20 poena, a Aron Gordon je postigao poen manje. Za Filadelfiju zbog povrede koljena nije igrao MVP NBA lige iz 2023. godine Džoel Embid. Najefikasniji u poraženom timu bio je Tajriz Maksi sa 28 poena, uz 10 asistencija, Geršon Jabusele je postigao

ŽAKELJ:

Trener Budućnosti Andrej Žakelj bio je zadovoljan novom pobjedom svog tima. - Znali smo da će utakmica da bude teška, jer je bila važna za oba tima. Počeli smo utakmicu kako smo planirali, kako smo se dogovarali prije početka. Kontrolisali smo napad, sa dobrim protokom lopte, i sve je išlo kako treba. Međutim, u trećoj četvrtini smo stali u napadu, a imali smo problema i u odbrani, u nekim situacijama koje smo pripremali, ali planirano ne uspijeva uvijek. Na kraju, mislim da smo zaslužili pobjedu, koja je veoma važna za nas u borbi za plej-of. Čestitam mojim igračima, a Ulmu želim sve najbolje u narednim mečevima –rekao je Žakelj.

Rajt (dva bacanja) i Sulejmon su u napadu krunisali dobru odbranu, pa je nakon polaganja i dodatnog pogođenog bacanja sjajnog beka bilo 84:82 za Budućnosti, na 28,5 sekundi do kraja. Džezup je promašio za izjednačenje, a Sulajmon pogodio samo jedan penal za konačnih 85:82, na 15,9 sekundi do kraja, pošto Plamer u posljednjem napadu Ulma nije ni stigao da šutne na vrijeme da izbori produžetak. S. JONČIĆ

Novljani

u seriji od osam pobjeda, važni bodovi za Kotorane

Jadran M:tel savladao je Šabac 18:8 i stigao do osmog uzastopnog trijumfa u 13. kolu Premijer vaterpolo lige.

Novljani su u ozbiljnoj priči oko završnog turnira jer imaju pet bodova više od petoplasirane Mladosti, a bod manje od trećeplasiranog Radničkog, odnosno dva od drugoplasiranog imenjaka iz Splita. I Primorac je stigao do važne pobjede u Hrvatskoj. Kotorani su bili bolji od Primorja (14:11) i sa ukupno pet pobjeda trenutno su van opasne zone koja vodi u baraž.

HERCEG NOVI - Bazen ,,Jadran“. Gledalaca: 100. Rezultat po četvrtinama: 4:2, 5:2, 4:3, 5:1. JADRAN M:TEL: Đurović (četiri odbrane), I. Radović (jedna odbrana), Kholod 3, Vučurović 1, Obradović, Vujović 1, D. Radović 2, Lazić 3, Gojković 2, Ivović 1, Sladović 1, Milojević 1, V. Radović 1, Stupar 2.

ŠABAC: Gavrilović (devet

odbrana), Tomić, Novaković 2, Kovačević, Repanović, Lazić, Mićanović, Barač, Pjevančić 1, Mačić, Dragović 2, Moračanin 1, Korać 2, Toholj. Novljani su opravdali ulogu favorita i revanširali se gostima iz Šapca za poraz od 6:5 u prvom dijelu sezone. Crnogorski vicešampion završio je posao do odmora (9:4), a ovakav epilog najavio je i potvrdio serijom 4:0, na 2.12 do odmor, za ubjedljivih 8:2.

Domaćin je identičnim rezultatom 9:4 bio bolji u posljednje dvije četvrtine. Jadran je trijumfom najavio dobre stvari uoči novog okršaja - u subotu, sa ekipom iz Srbije i to u prvom meču četvrtfinala Eurokupa. Ako na sličan način odgovore obavezama u Šapcu, revanš će biti samo formalnost.

Primorje 11

Primorac 14

PULA – Gradski bazen - Gledalaca: 50. Rezultat po četvrtinama: 5:3, 2:3, 2:2, 2:6.

PRIMORJE: Čubranić (četiri odbrane), Kren, Dragošević 1, Dujmić, Šurbek, Brub-

njak 4, Dašić, Snel 1, Babić, Burburan, Babić 1, Cripa 3, Rakovac, Dujmić 1.

PRIMORAC: Masaro (osam odbrana), Pejović, Brguljan 2, S. Ćetković, Šušiašvili 2, Mršić 2, Murišić, Matković 5, Nikaljević, Vico, Brkić 1, P. Ćetković, Stanojević 1, Vučković 1. Primorac je sredinom druge četvrtine u gostima kod Primorja gubio 9:6, na 6.18 do kraja meča bilo je 10:10, a onda je šampion Crne Gore odigrao najbolje minute u Premijer vaterpolo ligi. Izabranici Vjekoslava Paskovića za četiri minuta postigli su četiri gola i stigli do kapitalnih ,,plus četiri“, a domaćin je na 50 sekundi do kraja postigao posljednji gol za konačnih - 14:11. Kotorani su ovim trijumfom pobjegli iz zone baraža, trenutno su na osmoj poziciji (pet pobjeda i osam poraza, 14 bodova), ispred Šapca, Primorja, Solarisa i Valisa. Pobjeda u gostima mnogo će značiti šampionu Crne Gore pred prvi meč četvrtfinala Eurokupa u mađarskoj sa BVSC. A. M.

22 poena, dok su po 11 poena dodali Pol Džordž (devet asistencija) i Džastin Edvards Denver se nalazi na četvrtom mjestu Zapadne konferencije sa 27 pobjeda i 16 poraza, a Filadelfija je na 11. mjestu Istočne konferencije sa 15 pobjeda iz 42 utakmice. Gradski derbi pripao je Njujorku, koji je u finišu izborio pobjedu protiv Bruklina 99:95. Gosti su tokom treće četvrti-

ne vodili sa dvocifrenom razlikom, da bi na pet minuta i 18 sekundi prije kraja meča Bruklin poveo trojkom Keona Džonsona (88:87). U završnici meča Niksi su uspjeli da dođu do pobjede zahvaljujući preciznosti Džejlena Bransona Karl-Entoni Tauns je vodio goste do pobjede sa 25 poena, 16 skokova i šest asistencija, O-Dži Anunobi je postigao 20 poena, a Branson je upisao 17 po-

ena. Dianđelo Rasel je u ekipi Bruklina zabilježio dabl-dabl sa 23 poena i 10 asistencija, Kameron Džonson je dodao 16 poena, a Tajriz Martin je upisao 13 poena i sedam uhvaćenih lopti. Niksi su na trećem mjestu Istoka sa 29 pobjeda i 16 poraza, dok je Bruklin na 12. poziciji sa skorom 14-30. Los Anđeles Lejkersi su na svom terenu savladali Vašington sa 111:88, čime su gostima nanijeli 11. uzastopni poraz. Momci u žutim dresovima nijesu imali nikakvih problema da stignu do pobjede, dobivši svaku od četiri četvrtine.

„Jezeraše“ je do trijumfa pred-

vodio standardni dvojac Lebron Džejms – Entoni Dejvis. „Obrva“ je meč završio sa 29 poena, 16 skokova i pet asistencija, dok je „Kralj Džejms“ imao 21 poen, 13 asistencija i 10 skokova. U redovima Vašingtona najefikasniji je bio Bilal Kulibali sa 17 poena, uz šest skokova i četiri asistencije. Lejkersi su sada na učinku 2318, dok je Vašington „zakucan“ za dno Istoka sa skorom 6-46. Rezultati : Bruklin – Njujork 95:99, Majami – Portland 107:116, Toronto – Orlando 109:93, Denver – Filadelfija 144:109, Los Anđeles Lejkers – Vašington 111:88. S. J.

Premijer vaterpolo liga (13. kolo)
Jadran m:tel 18 Šabac 8
Detalj sa meča u Herceg Novom

Završeni svi mečevi četvrt nala na Australijan openu

Siner lako do polufinala, Šelton drugi put među četiri na grend slemu

PODGORICA – Italijan

Janik Siner i Amerikanac Ben Šelton kompletirali su parove polufinala u muškoj konkurenciji na Australijan openu, prvom grend slem turniru u godini. Ranije su plasman u polufinale izborili Novak Đoković i Aleksander Zverev

Siner, prvi reket svijeta, polufinale je izborio pobjedom protiv domaćeg tenisera Aleksa de Minora sa 6:3, 6:2, 6:1, za sat i 48 minuta igre. Italijanski teniser je tokom cijelog meča kontrolisao rezultat protiv osmog tenisera svijeta, jer rivalu nije dozvolio nijedan brejk. Sa druge strane, Italijan je napravio ukupno šest brejkova, jedan u prvom setu, dva u drugom i tri u trećem.

DOBAR OSJEĆAJ

NA TERENU

– Danas sam sve osjećao na terenu. U ovakvim mečevima kada rano napravite brejk, kasnije sve bude lakše. U suprotnom, sve se može okrenuti začas. Zato sam zadovoljan mojom igrom – rekao je Siner. Branilac titule u Melburnu će u polufinalu da igra protiv 20. tenisera svijeta Amerikanca Bena Šeltona, koji je u četvrtfinalu pobijedio Italijana Lorenca Sonega, 55. igrača ATP liste, sa 6:4, 7:5, 4:6, 7:6 (7-4), nakon tri sata i 50 minuta igre. Šelton je drugi put u polufinalu grend slema, pošto je pretprošle godine bio među četiri na US openu, kada ga je u polufinalu pobijedio Đoković. Šelton je do ključne prednosti u prvom setu došao u devetom gemu, a u narednom gemu na svoj serivs iskoristio je prvu set loptu. Američki teniser je u drugom setu do brejka došao u sedmom gemu i zatim poveo sa 5:3 . Sonego je uzvratio brejk u 10. gemu, ali je već u narednom Šelton stekao novu prednost, koju je do kraja seta zadržao. Treći set odlučen je u 10. gemu, kada je Sonego iskoristio drugu set priliku na servis rivala. U četvrtom setu teniseri su čuvali svoje servise, pa je pitanje pobjednika riješeno u taj-brejku. Šelton

Svjontek i Kiz kompletirali žensko polufinale

Đoković – Alkaras, najveće rivalstvo

Janik Siner je prokomentarisao i četvrtfinalni duel između Novaka Đokovića i Karlosa Alkarasa, koji je srpski teniser dobio sa 3:1 u setovima.

– Sjajan meč, šteta što je bio u četvrtfinalu. U ovom trenutku to je najveće rivalstvo u tenisu. Ima još tenisera koji nadolaze, nadamo se da će biti još takvih rivaliteta – priznao je italijanski teniser.

uzastopna pobjednica

Druga teniserka svijeta, Poljakinja Iga Svjontek Amerikanka Medison Kiz izborile su plasman u polufinale ženskog turnira na Australijan openu. Svjontek je u četvrtfinalu pobijedila američku teniserku Emu Navaro, osmu na WTA listi, sa 6:1, 6:2, za sat i 29 minuta igre. Svjontek je već na startu meča napravila brejk, a zatim je u petom i sedmom gemu još dva puta oduzela servis protivnici. U drugom setu teniserke su čuvale servise sve do šestog gema, kada je brejk napravila Švjontek. Poljska igračica je pobjedu potvrdila novim brejkom u osmom gemu. Ova 23-godišnja teniserka je na putu do polufinala

i je na putu do polufinala

Australijan opena izgubila samo 14 gemova, najmanje od Ruskinje Marije Šarapove, koja je 2013. godine prepustila devet gemova protivnicama. Samo su Šarapova, Monika Seleš 1991. (12) i Štefi Graf 1989. godine (13) izgubile manje gemova na putu do polufinala prvog grend slema u sezoni. Medison Kiz je u četvrtfinalu eliminisala Ukrajinku Elinu Svitolinu sa 3:6, 6:3, 6:4 u meču koji je trajao sat i 53 minuta. Polufinala su na programu danas, prvo od 9.30 časova po našem vremenu igraju prva teniserka svijeta i dvostruka

Australijan opena, Bjeloruskinja Arina Sabalenka i 12. igračica na WTA Paula Badosa iz Španije. Za 11 sati je zakazan duel između

ljevoruka tenisera Rafael Nadal i Ben Šelton su od 1988. godine igrala u polu nalu grend slem turnira na tvrdoj podlozi, UO openu i Australijan openu

je dodatni gem završio sa tri uzastopna poena i slavio sa 7:4. – Vaša igra treba da bude takva da možete da pobjeđujete kada pružate 70-80 odsto mogućnosti. Ne morate uvijek sve da pokažete, niti uvijek da igrate perfektno da biste pobjeđivali. Danas sam očajno servirao, jedan od mojih najslabijih dana na turniru kada je ovaj udarac u pitanju. Ali, vjetar je užasno duvao i bolje nije moglo. U tome sam najviše napredovao. Sada pobjeđujem i kada loše serviram što ranije nijesam mogao – rekao je Šelton.

SJEĆANJE NA RANIJE MEČEVE

Pred meč polufinala, Siner se prisjeća ranijih mečeva sa Šeltonom.

– Igrali smo teške mečeve prošle godine. On je jedan od boljih servera, ljevak je, dru-

gačija je rotacija loptice sa osnovne linije. Nadam se da ću uspjeti da na to odgovorim što je bolje moguće, da ostanem koncentrisan kao što sam bio u četvrtfinalu – rekao je Siner. Italijanski teniser vodi 4-1 u pobjedama protiv Šeltona, koji je dobio samo prvi duel, prije dvije godine u Šangaju. Od tada nije uzeo ni set, mada je u svakom meču dolazio u jednom setu do taj-brejka.

– Janik je branilac titule, svi znamo šta je sve postigao. Zaista težak protivnik, ali jedva čekam. Svaki kada igram protiv najboljih, to je šansa da popravim svoju igru – rekao je Šelton.

ĐOKOVIĆEVO

12. POLUFINALE

Još uvijek nema zvaničnih potvrda o terminima polufinala, ali je Džim Kurijer, četvorostruki grend slem šampion koji

već dugo radi kao komentator, otkrio da će Novak Đoković i Njemac Aleksandar Zverev polufinale igrati u dnevnom terminu po lokalnom vremenu, što znači da bi njihov meč počeo u petak u 4 časa ujutru po našem vremenu. Biće to njihov 13. međusobni susret, a Đoković vodi 8-4. Posljednji put su igrali u polufinalu Sinsinatija 2023. godine, kada je Novak slavio 7:6 (7-5), 7:5. Rekorder po broju grend slem titula (24) igra 12. put u polufinalu Melburna, a ukupno 50. na grend slemovima, za koje je već zaradio 660 hiljada eura i 800 ATP bodova. Zverev je, sa druge strane, treći put u polufinalu, i nikada nije stigao do finala. Ako pobijedi Zvereva, Đoković je upisati i jubilarnu 100. pobjedu u Melburnu. – Nadam se da ću se spremiti dovoljno dobro. Zverev igra svoj najbolji tenis ikada – kazao je srpski teniser. Drugo polufinale između Sinera i Šeltona će se vjerovatno igrati u večernjem terminu po vremenu u Melburnu, odnosno, u petak od 9.30 časova po našem vremenu. S. J.

Trener Barselone Hansi Flik poslije ludog preokreta protiv Ben ke u Lisabonu

PODGORICA – Barselona je u jednom nevjerovatnom duelu protiv Benfike uspjela da pobijedi sa 5:4. Katalonci su imali u dva narvata dva gola zaostatka, ali su na kraju uspjeli da se vrate i slave i tako odnesu tri boda koja im garantuju plasman u osminu finala Lige šampiona. – Bila je to luda utakmica. Najbolja stvar je bio mentalitet. Ovo je fudbal. Nikad nijesam

doživio ovakav povratak – izjavio je Hansi Flik poslije utakmice u Lisabonu. Barselona je nakon ove pobjede dospjela na drugo mjesto tabele Lige šampiona. – Važno nam je da se fokusiramo na Valensiju (u La Ligi), a onda na Atalantu. Nijesmo smireni zbog prolaska, želimo da pobijedimo i Atalantu – naglasio je njemački stručnjak. R. A.

ova po našem vremenu
skinja listi
duel između Svjontek i Kiz.

Četvrtak, 23. januar 2025.

PRVA ZVIJEZDA PRESTONA: Crnogorski fudbaler Milutin Osmajić odličnom formom baca u zaborav suspenziju koju je dobio kada je u septembru ujeo igrača

Nijesam divljak, grešku ispravljam golovima

PODGORICA - Milutin

Osmajić trenutno je prva zvijezda jednog od najstarijih engleskih klubova – crnogorski napadač je 14. januara sa dva pogotka protiv Čarltona odveo Preston u četvrto kolo FA kupa, da bi prije dvije noći istim golgeterskim učinkom izrastao u junaka pobjede na gostovanju Votfordu (2:1) u 28. kolu Čempionšipa.

Ako je imao dilema, trener Pol Hekingbotom ih je valjda otklonio – Nikšićanin je trenutno najproduktivniji igrač kultnog kluba sa ,,Dipdejla“.

- Zadovoljan sam svojim igrama. Znam da sam zaslužio da igram u startnih 11, ali trebalo je vremena da nas trener izrotira i shvati da sam ja ,,taj“ – uz osmijeh govori Osmajić za Pobjedu.

- Da ne malerišem sebi, ali mislim da treba da budem prvi špic. Naravno, u Čempionšipu i uz ostala takmičenja mnogo je utakmica, stigne umor jer se igra svaka tri dana, pa ne može ni baš u svakom meču da se počne. Zadovoljan sam kako je počela 2025, ali već zaboravljam ove golove i razmišljam samo kako da dobro odigram i dajem golove u narednim mečevima. Kad se završi sezona, podvući ćemo crtu da vidimo da li je sve proteklo kako treba i da li sam ispunio očekiva-

Crni flor zbog Cetinja: To je bila moja obaveza

Milutin Osmajić napravio je sjajan gest početkom januara kada su na njegovu inicijativu igrači Prestona na utakmici s Oksfordom nosili crni flor zbog tragedije na Cetinju.

- Razmišljao sam, ako već nijesam bio u prilici da dođem i zapalim svijeću na Cetinju, kako bih mogao da

nja – kaže Osmajić, koji je i 2. oktobra dao dva gola Votfordu.

- Ili mi ,,leže“ ili sam ušao u formu – dodaje 25-godišnji fudbaler.

ZA UJED NEMA OPRAVDANJA, ALI... Taj prvi meč sa Votfordom bio je posljednji koji je Osmajić odigrao prije suspenzije od osam utakmica koju je dobio jer je na utakmici sa Blekburnom 22. septembra ujeo protivničkog igrača OvenaBeka za vrat.

- Ne može sve da bude bajno. Sve se to dogodilo u trenutku, da me sad pitate ,,što si to uradio“ – ne bih znao da odgovorim. Nije to moje pravo lice, nijesam divljak. Zadesio sam se bio baš tu, a ne volim kad neko na moje saigrače startuje tako bezobrazno. Bek je udario našeg igrača poslije dosuđenog

odam počast. Pričao sam sa sekretarom kluba, rekao je da možemo da pitamo ljude u klubu i oni su odobrili. Osjećao sam da to treba da uradim, Crna Gora je mala, svi se znamo i nova tragedija me mnogo pogodila. Zbog svih nastradalih, a naročito zbog djece – kaže Osmajić.

faula i zato sam tako reagovao, ali to što sam uradio ne može da se opravda bilo čime – priznaje Osmajić.

- Nakon toga bilo je raznih komentara o meni, možda bih i ja za nekog drugog isto rekao da ujede protivnika, ali ne treba o ljudima suditi samo po tome. Pogriješi čovjek, ali trudi se da to ispravi, a ja to radim golovima. Sve to ostaje iza mene, zaboravlja se i idemo u nove pobjede. Postoji i druga strana moje ličnosti, uvijek sam na raspolaganju da pomognem ljudima, ali ne volim javno da pričam o tome i da ispadne da pravim sebi reklamu – govori snažni napadač kojeg u Engleskoj zovu Mili (eng. Milly).

NAVIJAČI ME OBOŽAVAJU

Osmajić je postigao 11 golova ove sezone – šest u Čempion-

- Ovog mjeseca mi je prvi put neko od bliže familije došao u Englesku, sestra je bila sa đecom i uživao sam. Emotivac sam, obožavam đecu i sve to me potreslo. Tužan sam zbog svega što se dešava, ako ljudi imaju problem treba da probaju da ga riješe, a ne da drugi ispaštaju. Početkom febru-

šipu, tri u Liga kupu, dva u FA kupu. Koji učinak bi ga zadovoljio na kraju sezone?

- Ne razmišljam o tome. Kad god sam postavljao takve ciljeve, nije išlo kako sam zamislio. Najbitnije je da igram dobro, da su zadovoljni mojim igrama, da me trener ne stavlja u drugi plan. Želim da igram svaki meč od starta, kad se uđe u ritam dobije se osjećaj – govori Osmajić.

- Sve što mi treba je da dobijem šansu, ne postoji igrač koji može da se nametne ako mu se kaže: evo ti 20 minuta i pokaži što znaš. Treba malo vremena, nekada dvije-tri utakmice ili pet, ali kad uđeš u ritam, teško je izaći iz toga. U mom slučaju, i ako ne postignem gol, dobro odigram, najbitnije je da doprinosim ekipi. Tu su asistencije i golovi, za napadača je to najvaž-

ara biću u Crnoj Gori i otići ću do Cetinja da zapalim svijeću – navodi Osmajić, koji je posvećenost svom narodu pokazao više puta kada je sredstva od nagrade za igrača utakmice donirao Dnevnom centru za djecu sa smetnjama u razvoju i osobe sa invaliditetom u Nikšiću.

nije – navodi Osmajić. Crnogorski reprezentativac u drugom rangu engleskog fudbala je od septembra 2023. Navikao se na ostrvski fudbal i život u Prestonu.

- Bilo mi je neobično u početku zbog velikih hladnoća, ali navikao sam se i osjećam se kao kod kuće. Prihvatili su me dobro, navijači me obožavaju, stalno me zaustavljaju na ulici tražeći da se slikamo. Desi se da zbog toga zakasnim da završim neke obaveze, ali to je lijepa strana fudbala. Samo neka se nastavi – priželjkuje Osmajić.

DOĆI ĆE PONUDA

KOJA SE NE ODBIJA

Prestonu se nudi lijepa prilika da nastavi misiju u FA kupu jer će 8. februara ugostiti Vikomb, člana Lige 1, trećeg ranga engleskog fudbala.

Sve što mi treba je da dobijem šansu, ne postoji igrač koji može da se nametne ako mu se kaže: evo ti 20 minuta i pokaži što znaš - kaže Milutin Osmajić, koji je ovog mjeseca dao po dva pogotka protiv Čarltona u FA kupu i Votforda u Čempionšipu

- Imali smo sreće jer smo za rivala mogli da dobijemo i tim iz Premijer lige. Vikomb je u tom smislu dosta lakši protivnik, ali ne smijemo da ga potcijenimo, drugi su u Ligi 1 i bore se za ulazak u Čempionšip – oprezan je Nikšićanin. Ukoliko nastavi da trese mreže i bilježi asistencije, nije isključeno da Osmajić do ljeta dobije primamljivu ponudu za promjenu sredine . - Uvijek ima ponuda, a menadžer IgorGlušević je uz mene od 15. godine i dok je tako uopšte se ne sjekiram oko toga. Poslije ovakvih igara mislim da će doći prava ponuda koju ćemo teško moći da odbijemo. Srećan sam u Prestonu, ali kad već igram dobro i ako dođe ponuda većih klubova – zašto ne razmisliti o tome – poručio je Milutin Osmajić. Neđeljko KOSTIĆ

Taman kada se činilo da se Mančester siti budi i pronalazi pravu formu – pomračenje za tim Pepa Gvardiole u Gradu svjetlosti i pakleno teška situacija kolo pred kraj grupne runde Lige šampiona.

Siti je na gostovanju Pari Sen Žermenu vodio 2:0, na kraju izgubio 4:2 i nalazi se na tek 25. poziciji, prvoj ispod crte za mjesto u plej-ofu i borbu za ulazak u osminu finala.

Posrnuli šampion Engleske poveo je u 50. minutu kada je Džek Griliš zakucao loptu nakon spleta srećnih okolnosti po ,,građane“. Samo tri minuta kasnije vođstvo je udvostručeno – ponovo je Siti imao sreće,

lopta se odbila do Erliga Halanda kojem je ostao rutinski dio posla. Kakav se potom potop Sitija dogodio, a kakvo uzdizanje PSŽ-a iz pepela... Barkola je u 56. prohujao po lijevoj strani i asistirao Usmanu Dembeleu, da bi pet minuta kasnije i sam zatresao mrežu – odbila mu se lopta nakon što je Due pogodio prečku.

PSŽ je bio u naletu, Siti ,,nestao“ sa terena, pa je preokret bio izvjestan. Potpisao ga je Žoao Neveš pogotkom glavom u 78. poslije centaršuta Vitinje. Lopta je preletjela nekoliko igrača Sitija... Gonsalo Ramoš je u 96. uljepšao trijumf ,,svetaca“ koji imaju 10 bodova, dva više od Sitija. U posljednjem kolu Siti će dočekati Klub Briž, a PSŽ go-

stovati Štutgartu Trebaće mnogo stvari da se poklopi, ali Real Madrid je zadržao šansu da se nađe u Top8. Tim Karla Anćelotija je zaboravio debakl od Barselone u finalu Superkupa Španije, minulog vikenda osamio se na čelu La Lige sa ,,plus 7“ u odnosu na Katalonce, a juče deklasirao Salcburg kod kuće – 5:1. Sjajne golove dao je Rodri-

go u prvom poluvremenu za vođstvo od 2:0, efektni su bili i pogoci Vinisijusa Žuniora, a između toga je Kilijan Mbape kaznio kardinalnu grešku golmana i zatresao praznu mrežu.

Mads Bistrup ublažio je poraz Salcburga koji je ostao na tri boda, koliko imaju i Šturm, Crvena zvezda, Đirona i RB Lajpcig.

Real Madrid je sakupio 12, koliko i Seltik, Juventus, Borusija iz Dortmunda i Bajern, koji je na gostovanju Fajenordu doživio težak poraz – čak 3:0. Santjago Himenes dao je dva gola u prvom poluvremenu (drugi iz jedanaesterca), a veliki trijumf holandskog velikana ovjerio je Ajase Ueda Fajenord ima bod više od Bajerna i izjednačen je sa Bajerom koji drži osmu poziciju, posljednju za direktan plasman u osminu finala, te Aston Vilom, Monakom, Lilom i Brestom. Inter je lijepim golom Lautara Martinesa u 12. minutu pobijedio Spartu u Pragu i

šesti je na tabeli, sa istim brojem bodova kao Arsenal (16), dva manje od drugoplasirane Barselone.

I Milanu je jedan gol bio dovoljan za trijumf – protiv Đirone na ,,San Siru“ dao ga je Rafael Leao u 37. minutu. ,,Rosoneri“ su izjednačeni s Atletikom, na ,,minus 1“ u odnosu na ,,tobdžije“ i ,,nerazure“.

Arsenal je lako riješio meč sa zagrebačkim Dinamom (3:0). Deklan Rajs bio je strijelac već u drugom minutu, a upisali su se i Kai Haverc u 66. i Martin Edegor u 91. Dinamo nije više u zoni plejofa, od koje je udaljen dva boda. Naredne sedmice dočekaće Milan. Seltik je blizu nokaut runde nakon što je autogolom Benita savladao Jang bojs (1:0), šansu ima Šahjor nakon trijumfa nad Brestom (2:0), dok je RB Lajpcig protiv Sportinga upisao prve bodove (2:1). ,,Lavovi“ su prokockali šansu da skoro ovjere plej-of. Ne. K.

Liga šampiona (7. kolo): Real efektan u Madridu
Haland očajava nakon preokreta u Parizu

Vuk Miletić nadmašio pretendente na titulu ŠAH

Minule subote u Danilovgradu održan 18. Memorijal ,,Ljubodrag Ljubo Đurović“

Pod pokroviteljstvom

lokalne uprave, ŠK Danilovgrad –Talj je u saradnji sa ŠSCG organizovao tradicionalni 18. po redu Memorijal ,,Ljubodrag Ljubo Đurović“ u znak sjećanja na divnog čovjeka koji je za života pružio nemjerljiv doprinos razvoju i afirmaciji drevne igre ne samo u rodnom mjestu nego i našoj zemlji uopšte.

Turnir je održan u Gimnaziji ,,Petar I Petrović Njegoš“ uz srdačno gostoprimstvo direktora ove ugledne vaspitno-obrazovne ustanove Miloja Aranitovića i čitavog nastavničkog kolektiva sa pomoćnim osobljem. Na spisku učesnika našlo se čak 107 matadora i amazonki iz Švajcarske, Albanije, Srbije i Crne Gore čime je ovo prestižno takmičenje međunarodnog karaktera dobilo još više na značaju kada je riječ o kvalitetu i masovnosti. Odigrano je devet kola po švajcarskom sistemu, a prvi kroz cilj prošao je majstorski kandidat iz Nikšića Vuk Miletić sa 7,5 poena. Našem mladom reprezentativcu koji je branio boje ,,C“ selekcije na Evropskom prvenstvu u Budvi ovo je prvi trijumf u

gradu na Zeti. Drugo mjesto sa istim učinkom, ali slabijim buholc koeficijentom pripalo je intermajstoru Blažu Kaleziću, a treće ruskom FIDE majstoru Olegu Jaksinu sa sedam poena. Zadovoljstvo nakon trijumfa nije krio odlični student master studija na Biotehničkom fakultetu u Podgorici Vuk Miletić. – Želio bih prvo da posebno zahvalim domaćinima na toploj dobrodošlici i veoma dobroj organizaciji takmičenja. Danilovgrad i ovaj turnir su veoma značajni za mene i moju dosadašnju karijeru

Srebro za Iliju Milovića u Paraćinu

tim prije jer sam upravo na ovom turniru 2014. godine, sa svojih 10 godina, prvi put stupio na šahovsku scenu, pun dječačke energije, uzbuđenja i želje za dokazivanjem. Ni ovoga puta, poslije 11 godina, kao da se nije mnogo toga promijenilo, jer sam sa istim žarom nastojao da se predstavim u najboljem izdanju i u tome uspio – istakao je Miletić. On napominje da je turnir počeo kao 22. nosilac, a jedan od pokazatelja zavidne konkurencije bio je i sastav potencijalnih pretendenata na titulu, s obzirom na to da

Uvećao rejting za čak 98 ELO

Jedan od najtalentovanijih i najperspektivnijih mladih crnogorskih igrača, petnaestogodišnji Ilija Milović dostojno je reprezentovao Crnu Goru na međunarodnom „B“ openu u Paraćinu, osvojivši srebrnu medalju među 52 učesnika iz više evropskih šahovskih federacija.

On je bio i na pragu šampionske titule, međutim, u posljednjem kolu izgubio je u direktnom okršaju za prvo mjesto od Peruanca De La Kruza Džonatana kome je na kraju pripalo laskavo priznanje. Ilija je na ovom turniru upisao 6,5 poena, tačnije pet partija je riješio u svoju

Popov 0 Milovic 1

1.d4 d5 2.Lf4 Sf6 3.e3 c5

4.Sf3 Sc6 5.c3 Db6 6.Dc2

Lf5 7.Db3 c4 8.Dxb6 axb6

9.Sa3 (dijagram) Txa3

10.bxa3 e6 11.Sd2 Lxa3

12.e4 Lxe4 13.Sxe4 Sxe4

14.Ld2 Lb2 15.Tb1 Lxc3

16.Lxc3 Sxc3 17.Txb6

0–0 18.Kd2 Sxa2 19.Ke3 c3 20.Ld3 Scb4 21.Ta1 c2

korist i tri remizirao. Svakako treba čestitati odličnom učeniku prvog razreda podgoričke gimnazije na velikom uspjehu koji je pored ostvarenog rezultata uvećao i sopstveni rejting za

22.Txb7 Sxd3 23.Kxd3 c1D

24.Txc1 Sxc1+ 25.Kd2 Tc8 26.Tb2 g5

čak 98 ELO. Njemu je ovo bila najbolja provjera forme uoči državnog pojedinačnog seniorskog prvenstva u Podgorici i svjetskog omladinskog šampionata koji će se održati u Petrovcu.

su nastupila četiri velemajstora, isto toliko intermajstora i deset FIDE majstora. – Veoma sam zadovoljan nivoom igre koji sam prikazao. Smatram da je ključna partija za osvajanje pobjedničkog pehara bila u osmom kolu, protiv internacionalnog majstora, i na moje zadovoljstvo, saigrača sa prethodnog Evropskog ekipnog šampionata Blaža Kalezića. Do tog okršaja Blažo je bio na čelu tabele i imao pola poena više od mene. Zbog toga smatram da je ova partija bila prelomna, koju sam poslije

Drugi naš predstavnik u Paraćinu Mihailo Pušara iz Herceg Novog nastupio je u ,,A“ grupi, ostvarivši solidan učinak od četiri poena.

velike i neizvjesne borbe sa obostranim šansama na pobjedu, u žestokom cajtnotu riješio u svoju korist. Kasnije će se ispostaviti da je njen ishod odlučio pitanje konačnog pobjednika, a Kaisa je bila na mojoj strani kada su upoređeni dodatni kriterijumi. Nadam se da ću zadržati dobru formu i nastaviti sa ovakvom igrom i rezultatima i na pojedinačnom seniorskom prvenstvu Crne Gore, čiji početak je zakazan za 31. januar –zaključio je prvotimac nikšićke Elektroprivrede koji će upravo na ovom šampionatu

pokušati da sakupi dovoljan broj poena za normu FIDE majstora. Takođe, nagrade su osvojili i GM Dragiša Blagojević i IM Bogdan Podlesnik sa po 7 poena, te GM Nikola Đukić, GM Milan Draško i MK Miroljub Ćirović sa po 6,5. Posebna priznanja za ostvarene rezultate i dobar plasman dobili su najbolja dama Margarita Soročenkova, veteran Slavko Radulović, omladinac Peko Đurović i najuspješniji predstavnik grada domaćina Nikola Sekulić. Pomenutim slavljenicima nagrade su uručili direktor Aranitović, zatim članovi organizacionog odbora Miodrag Ćupić i Predrag Vujović, te Branimir Đurović u ime porodice, dok je predsjednik Opštine Aleksandar Grgurović čestitao svima na fer i korektnim nastupima i ostvarenom uspjehu. Turnir je bez ijedne primjedbe uspješno priveo kraju međunarodni sudija Luka Lješković. Na svečanom otvaranju prisutnima su se obratili predsjednik Opštine Aleksandar Grgurović i direktor Gimnazije Aranitović i sa posebnim pijetetom govorili o liku i djelu pokojnog Đurovića, ističući njegov trud i učinak na prosperitetu šaha u ovoj sredini. Zatim je predsjednik ŠSCG Jovan Milović uručio dvije šahovske garniture direktorici lokalne TO Ivani Vujović, koje će koristiti sugrađani za odmjeravanje snaga na nedavno postavljenim betonskim stolovima u gradskom parku Deveti decembar.

Počeo 87. super turnir u Vajk An Zeu Abdusatorov i

Pragna na vrhu

Velemajstorski super turnir ,,Tata Steel Chess-Masters“ u holandskom Vajk An Zeu ove godine okupio je 14 matadora sa vrha Svjetske rejting liste.

Poslije pet odigranih kola na čelu tabele izdvojili su se Uzbekistanac Nodirbek Abdusatorov i Indijac Ramešbabu Pragnanadha sa po četiri poena.

Zatim slijede: Vladimir Fedosejev i Domaraju Gukeš po 3,5, Pentala Harikrišna 3, Fabijano Karuana, Vinsent Kejmer Ji Vej i Aleksej Sarana po 2,5, Aniš Giri 2, Jorden Van Foreest i Maks Varmerdam po 1,5 te Leon Mendonca i Ajrun Erigaši po 1 poen.

Priredio: B. KADIĆ
Nagrađeni na turniru u Danilovgradu

Najpreči zadatak izdajnika borba za održanje okupacije

Priredio: Slobodan ČUKIĆ

OBRAZLOŽENJE

PRESUDE

Pošto je pročitao dispozitiv presude, predsjednik Đorđević dao je usmeno obrazloženje. On je rekao: Šestog aprila 1941. godine, mučki i iznenada, napali su Jugoslaviju njemački i italijanski osvajači i njihovi sateliti Bugarska i Mađarska. Zbog izdajstva i kukavičluka ondašnjih vojnih i civilnih vlasti, fašistički osvajači uspjeli su da za nepunih deset dana, okoro bez ikakvog otpora, okupiraju Jugoslaviju. Goloruki narodi Jugoslavije našli su se pred alternativom: ili se pomiriti sa ropstvom i postepenim uništenjem, ili u oružanoj borbi tražiti spas i slobodu. Povedeni od svojih najboljih sinova, narodi Jugoslavije su se odlučili i pošli u oružanu borbu za svoj spas i oslobođenje ispod jarma fašističkih okupatora. Na poziv Komunističke partije Jugoslavije, koja je u oružanu borbu protiv okupatora pozvala sve rodoljube bez obzira na političke, nacionalne i vjerske razlike, digao se narod u svima krajevima u borbu za slobodu, najprije u Srbiji i Crnoj Gori, zatim u Bosni i Hercegovini, pa onda u Dalmaciji i ostalim krajevima Hrvatske, u Sloveniji i Makedoniji. U neprekidnim borbama protiv nesravnjeno nadmoćnijeg neprijatelja stvarala se, rasla i jačala Narodnooslobodilačka vojska i Partizanski odredi Jugoslavije i oni su zadavali sve teže i teže udarce okupatoru. Umjesto poslušnog roblja, koje su mislili da upotrijebe za radove po fabrikama i rudnicima svojih i okupiranih zemalja i kao topovsku hranu na frontovima, oku-

Ukoliko se sve više širila i jačala oslobodilačka borba protiv okupatora, utoliko je sve otvorenija postajala saradnja sa okupatorima svih domaćih izdajnika i stvarala se najtješnja međusobna saradnja i jedinstvo svih domaćih slugu i pomagača okupatora

patori su u narodima Jugoslavije našli ljute neprijatelje protiv kojih su bili prinuđeni da bace desetine svojih i satelitskih divizija koje bi inače upotrijebili na frontovima protiv Sovjetskog Saveza, Engleske i Sjedinjenih Američkih Država. Oslobodilačka borba naroda Jugoslavije služila je za primjer svima narodima koji su bili porobljeni od fašističkih osvajača i pronijela je slavu naših naroda širom cijelog svijeta. U borbi protiv oslobodilačkog ustanka naroda Jugoslavije, rukovodeći se svojim uskim, sebičnim interesima, okupatorima se pridružila i stavila u službu šaka domaćih reakcionara i neprijatelja naroda svih boja i svih nacionalnosti, kako bi pomoću okupatora ugušili opštenarodni ustanak i uspostavili režim otvorene diktature i nacionalnog ugnjetavanja i u pojedinim krajevima vršili čak i istrebljenje pojedinih nacionalnosti.

Dok je glavni i najpreči zadatak opštenarodnog oslobodilačkog pokreta bio borba protiv okupatora, borba za nacionalno oslobođenje, za domaće sluge i pomagače okupatora najpreči je zadatak bio borba za ugušenje i uništenje narodnooslobodilačkog ustanka pomoću okupatora i uništenje svakog onoga ko je ustao protiv okupatora. Njihov je najpreči zadatak bio borba za održanje okupacije. Takva je bila opšta linija rada u vrijeme okupacije svih izdajnika i svih slugu i po -

magača okupatora. Takva je bila opšta linija rada i svih osuđenih slugu i pomagača okupatora.

Ukoliko se sve više širila i jačala oslobodilačka borba protiv okupatora, ukoliko su narodnooslobodilačkom pokretu pristupali sve novi i novi rodoljubi, koji su dolazili do saznanja da je jedino ispravan i jedino mogućan onaj put kojim ide oslobodilački pokret naroda Jugo-

slavije, utoliko je sve otvorenija postajala saradnja sa okupatorima svih domaćih izdajnika i stvarala se najtješnja međusobna saradnja i jedinstvo svih domaćih slugu i pomagača okupatora. U jedinstvenom frontu na strani okupatora u borbi protiv oslobodilačkog ustanka naroda Jugoslavije našli su se zajedno nedićevci, ljotićevci, Pavelićeve ustaše, slovenačka „bela garda”, Miha-

ilovićevi četnici, i najveći dio jugoslovenske emigracije sa emigrantskom vladom i kraljem na čelu, velika većina reakcionarnih političara iz voćstava bivših političkih stranaka, kao iz demokratske, radikalne, zemljoradničke, socijalističke, JNS, Mačekove stranke i bivših slovenačkih stranaka udruženih u „Slovensku zvezu”, i druge sluge i pomagači okupatora. Svi oni, svaki na svoj način, vodili su borbu protiv svih onih koji su ustali u oslobodilačku borbu protiv okupatora, raspirujući na taj način bratoubilački rat za račun Njemaca, Italijana, Bugara i Mađara. Tako su domaći izdajnici svojim radom u velikoj mjeri otežavali oslobodilačku borbu naroda Jugoslavije protiv okupatora, jer su narodi Jugoslavije, boreći se protiv okupatora, morali u isto vrijeme da se bore i protiv svih domaćih okupatorskih slugu i pomagača. U borbi protiv oslobodilačkog pokreta, izdajnici su zamjenjivali znatne okupatorske snage, koje bi okupatori bili prinuđeni da dovedu sa savezničkih frontova i bace u borbu protiv oslobodilačkog ustanka, pored onih snaga koje su već držali u Jugoslaviji. Tako su sluge i pomagači okupatora, boreći se protiv narodnooslobodilačkog pokreta, slabili ratne napore Jugoslavije nanoseći ogromnu štetu i opštesavezničkoj borbi protiv fašističkih zavojevača. Da nije bilo domaćih izdajnika, još veći bi bio doprinos Jugoslavije u opštesavezničkoj pobjedi nad fašističkim zavojevačima. Takav je bio izdajnički rad svih slugu i pomagača okupatora. Takav je bio rad i svih osuđenih. Da bi prikrili i opravdali svoju saradnju sa okupatorom i da bi zaveli je-

Umjesto poslušnog roblja, okupatori su u narodima Jugoslavije našli ljute neprijatelje. Oslobodilačka borba naroda Jugoslavije služila je za primjer svima narodima koji su bili porobljeni od fašističkih osvajača i pronijela je slavu naših naroda širom cijelog svijeta

dan dio naroda na put bratoubilačke borbe, svi optuženi su u toku borbe naroda Jugoslavije protiv okupatora svoje izdajstvo opravdavali lažnim izgovorima da oni vode borbu protiv komunista i da borbom protiv oslobodilačkog pokreta spasavaju srpske glave, spasavaju srpski narod od istrebljenja. Lažne parole o borbi protiv komunista i o spasavanju srpskih glava najbolje su razgolitili ratni zločini koje su izvršili sluge i pomagači okupatora zajedno sa okupatorom i izdajnicima. Ratni zločini pokazuju da izdajnici nisu uništavali samo komuniste nego svakog onoga koji je ustao u borbu protiv okupatora ili je ma čime pomogao oslobodilačku borbu naroda Jugoslavije, pa su u pojedinim krajevima Jugoslavije istrebljivali i čitavo stanovništvo. Čak i pred sudom, svi osuđeni su isticali u svojoj odbrani da su se u svom izdajničkom radu rukovodili patriotskim pobudama, da su tobože željeli da spasu Srbe od okupatorskih represalija i istrebljenja.

Domaći izdajnici su svojim radom u velikoj mjeri otežavali oslobodilačku borbu naroda Jugoslavije protiv okupatora, jer su narodi Jugoslavije, boreći se protiv okupatora, morali u isto vrijeme da se bore i protiv svih domaćih okupatorskih slugu i pomagača

Međutim, kako se srpski narod prvi digao u borbu protiv okupatora, to su se okupatorske sluge i pomagači bili najviše okomili baš protiv srpskog naroda. Od samog početka opštenarodnog oslobodilačkog ustanka u Srbiji protiv ustanka su se digli i stavili na stranu okupatora, kako Nedić i Ljotić, tako i Mihailović sa svojim četnicima, jugoslovenska emigrantska vlada i svi drugi reakcionari i neprijatelji srpskog naroda, iako su svi oni znali da u ustanku ne učestvuju samo komunisti, nego široke mase srpskog naroda, koji se listom bio digao u borbi za slobodu. (Nastavlja se)

Njemački oficir Vrede sa četničkim komandantima Nikolom Kalabićem, Dragoslavom Račićem i Neškom Nedićem - Topola 11. avgust 1944.
Pukovnik Mihailo Đorđević, predsjedavajući Vijeća i članovi potpukovnici Milija Laković i Mihailo Janković
Ratni zločinac Draža Mihailović pred sudom 1946. godine

Četvrtak, 23. januar 2025.

CRNA GORA

VLADA CRNE GORE

AGENCIJA ZA ZAŠTITU ŽIVOTNE SREDINE

Na osnovu člana 13 Zakona o procjeni uticaja na životnu sredinu („Službeni list CG”, broj 75/18) Agencija za zaštitu životne sredine

OBAVJEŠTAVA zainteresovanu javnost

da je nosioc projekta „SD Real Estate“ d.o.o. iz Bara podnio zahtjev za odlučivanje o potrebi izrade Elaborata procjene uticaja na životnu sredinu za izgradnju stambeno – poslovnog objekta, na urbanističkoj parceli UP27, dijelu UP 21, UP 26, UP27, zona “A”, DUP “Ilino”, odnosno na katastarskim parcelama 4797, 4798, 4799/1, 4799/2, 4799/4, 4799/6, 4800/1, 4800/3, 4802, 4803/1, 4803/7 i 4803/8 KO Novi Bar, opština Bar.

U vezi sa navedenim pozivamo vas da izvršite uvid u dostavljenu dokumentaciju u prostorijama Agencije za zaštitu životne sredine ulica IV Proleterske 19, II sprat, kancelarija broj 217, radnim danima od 9 do 12 časova, kao i u Sekretarijatu za komunalne poslove i saobraćaj Opštine Bar. Dokumentaciju je moguće preuzeti sa sajta Agencije zaštitu životne sredine www.epa.org.me.

Rok za javni uvid i dostavljanje primjedbi i mišljenja u pisanoj formi, na adresu Agencije za zaštitu životne sredine, je do 30.01.2025. godine.

CRNA GORA

VLADA CRNE GORE AGENCIJA ZA ZAŠTITU ŽIVOTNE SREDINE

Na osnovu člana 24 Zakona o procjeni uticaja na životnu sredinu („Službeni list CG”, broj 75/18) Agencija za zaštitu životne sredine OBAVJEŠTAVA

zainteresovanu javnost da je preduzeću „VITO WINE HOUSE“ d.o.o. iz Danilovgrada donijeto rješenje broj: 03-UPI-1593/21 od 15.01.2025. godine, kojim je data saglasnost na Elaborat procjene uticaja na životnu sredinu za izgradnju agroindustrijskog objekta – vinarije, na poljoprivredom gazdinstvu, na katastarskoj parceli broj 737/1 KO Jelenak, u zahvatu Prostorno - urbanističkog plana opštine Danilovgrad. U sprovedenom postupku procjene uticaja na životnu sredinu utvrđeno je da je Elaborat procjene uticaja na životnu sredinu za izgradnju agroindustrijskog objekta – vinarije, na poljoprivredom gazdinstvu, na katastarskoj parceli broj 737/1 KO Jelenak, u zahvatu Prostorno - urbanističkog plana opštine Danilovgrad, urađen u skladu sa Zakonom o procjeni uticaja na životnu sredinu i da sadrži definisane mjere za sprečavanje, smanjenje ili otklanjanje štetnih uticaja na životnu sredinu.

Rješenjem o davanju saglasnosti utvrđena je obaveza Nosiocu projekta da poslove vezane za izgradnju agroindustrijskog objekta – vinarije, na poljoprivredom gazdinstvu, na katastarskoj parceli broj 737/1 KO Jelenak, u zahvatu Prostorno - urbanističkog plana opštine Danilovgrad, realizuje u svemu prema mjerama zaštite životne sredine utvrđenim u Elaboratu procjene uticaja na životnu sredinu iz tačke 1 ovog Rješenja, a koje se prevashodno odnose na: •Mjere za sprečavanje, smanjenje ili otklanjanje štetnih uticaja u toku izvođenja projekta, eksploatacije i u slučaju akcidenta i •Program praćenja uticaja projekta na životnu sredinu (monitoring). •Uputstvo o pravnoj zaštiti: Protiv ovog Rješenja može se izjaviti žalba Ministarstvu ekologije, održivog razvoja i razvoja sjevera u roku od 15 dana od dana objavljivanja u štampanom mediju i/ili na sajtu Agencije, a preko ovog organa.

Iv.br.1736/24

Javni izvršitelj Dušan Nišavić, sa službenim sjedištem u Beranama, ul. M. Zečevića br 30, u pravnoj stvari izvršnog povjerioca MFI “MonteCredit” DOO Podgorica, sa sjedištem na adresi Ul. Svetozara Markovića br. 28, protiv izvršnog dužnika Vukmira Ivanovića, Sjenožeta bb, Andrijevica,radi naplate novčanog potraživanja, shodno čl. 45 ZIO-a, dana 22.01.2025 godine, J A V N O O B J A V LJ U J E

Da je kod ovog javnog izvršitelja u toku izvršni postupak po predlogu izvršnog povjerioca, protiv izvršnog dužnika Vukmira Ivanovića, sa zadnje poznatom adresom Sjenožeta bb, Andrijevica. Javni izvršitelj nije mogao da izvrši uredno dostavljanje rješenja o izvršenju Iv.br.1736/24 od 27.12.2024. godine, neposredno izvršnom dužniku, kao i rješenje o troškovima od 21.01.2025. godine.

S tim u vezi potrebno je da se izvršni dužnik u roku od tri dana obrati ovom javnom izvršitelju radi preuzimanja pismena, u suprotnom dostavljanje se vrši javnim objavljivanjem, a smatra se izvršenim nakon isteka roka od osam dana od dana isticanja pismena na ogasnoj tabli suda, s obzirom da je prethodno izvršeno objavljivanje u dnevnom štampanom mediju. Ovakav način dostavljanja smatra se urednom dostavom i negativne posledice koje mogu nastati snosiće izvršni dužnik.

JAVNI IZVRŠITELJ DUŠAN NIŠAVIĆ

Poslovni broj: Iv. 38/25 Javni izvršitelj Ana Nikić Petričević iz Bara, ul. Rista Lekića I-26, VD javnog izvršitelja Mitra Mirovića iz Ulcinja, u pravnoj stvari izvršnog povjerioca ‘’LA CASA DE PAPEL’’ DOO PODGORICA, PIB 03456706, ul. Husinskih rudara, protiv izvršnog dužnika ‘’THE ROYAL BEACH’’ DOO, PIB 02982803, UL BR. 23, Pinješ, Ulcinj, sa adresom službene pošiljke ul. Petra Dedića 39, Podgorica, radi naplate novčanog potraživanja, vr.sp. 21.473,85 eura, dana 22.01.2025. godine, JAVNO OBJAVLJUJE

Da se izvršni dužnik ‘’THE ROYAL BEACH’’ DOO, PIB 02982803, UL BR. 23, Pinješ, Ulcinj, sa adresom službene pošiljke ul. Petra Dedića 39, Podgorica, u roku od 3 dana obrati ovom javnom izvršitelju, na adresi u Ulcinju, Mujo Ulcinjaku 71, kako bi se istom uručilo rješenje o izvršenju Iv.38/25 od 15.01.2025 .godine i rješenje o troškovima od 22.01.2025.godine. Ukoliko se izvršni dužnik ne javi ovom izvršitelju u ostavljenom roku, smatraće se da je ovim objavljivanjem izvršeno uredno dostavljanje gore navedenog pismena, te će isti snositi negativne posljedice koje mogu nastati. Dostavljanje se smatra izvršenim nakon isteka roka od osam dana od dana isticanja pismena na oglasnoj tabli suda, ukoliko je prethodno izvršeno objavljivanje u dnevnom štampanom mediju, shodno čl. 5 Zakona o izmjenama i dopunama ZIO-a, a u vezi sa čl. 45 ZIO.

JAVNI IZVRŠITELJ Ana Nikić Petričević, s.r

Na osnovu člana 40 Zakona o upravljanju otpadom (»Službeni list CG« broj 34/24) Agencija za zaštitu životne sredine OBAVJEŠTAVA zainteresovanu javnost

da je Društvo sa ograničenom odgovornošću »WEG-KOLEKTOR« D.O.O. BERANE, Novo naselje bb, podnijelo zahtjev za dobijanje dozvole za preradu i/ili odstranjivanje otpada: 17 01 01 beton; 17 01 02 cigle; 17 01 03 pločice i keramik; 17 02 01 drvo; 17 02 02 staklo; 17 02 03 plastika; 17 04 01 bakar, bronza, mesing; 17 04 02 aluminijum; 17 04 03 olovo; 17 04 04 cink; 17 04 05 gvožđe i čelik; 17 04 06 kalaj; 17 04 07 miješani metal; 19 10 01 otpad od gvožđa i čelika; 19 12 02 metali koji sadrže gvožđe, na lokaciji: Opština Berane, kat. parcela br. 988/1 i 988/4, KO Budimlja. Podnosilac zahtjeva će na pomenutoj lokaciji vršiti obradu predmetnih otpada.

Postupak prerade i/ili odstranjivanja otpada je: R12- Razmjenom otpada nemjenjenog za neki od postupaka od R1 do R11 (Obuhvata pripremne aktivnosti poput rezanja, miješanja, homogenizacije otpada i sličnih postupaka u cilju pripreme otpada za transport i/ili naknadni postupak upotrebe, kao što su: rezanje drvenog otpada prije spaljivanja, miješanje otpada različitih proizvođača prije upućivanja u postrojenja za preradu, pretovar otpada (npr. u transfer stanicama).

U vezi sa navedenim pozivamo zainteresovanu javnost da izvrši uvid u dostavljenu dokumentaciju u prostorijama Agencije za zaštitu životne sredine, ulica IV Proleterske broj 19, kancelarija broj 1, radnim danima od 10.00 do 12.00 časova (pauza od 11.00 do 11.30).

Rok za dostavljanje mišljenja i predloga u pisanoj formi, na adresu Agencije za zaštitu životne sredine, je 17.februara 2025.godine.

Poslovni broj Iv.br.1737/2024 Javni izvršitelj Snežana Begović iz Pljevalja, ul. Boška Buhe bb, odlučujući u izvršnoj stvari izvršnog povjerioca CRNOGORSKI TELEKOM AD PODGORICA, MOSKOVSKA 29, Podgorica, PIB: 02289377, koga zastupa ADV. FILIP ĆUPIĆ, BULEVAR DŽORDŽA VAŠINGTONA br.79, Podgorica, protiv izvršnog dužnika SNEŽANA DRINČIĆ, RAZVRŠJE, Žabljak, rođena: 09.05.1963. godine, sa poslednje poznatom adresom kako je ovde naznačeno, radi naplate novčanog potraživanja izvršnog povjerioca u iznosu od 115,28 eura, dana 22.01.2025 godine,u skladu sa odredbama čl. 45 Zakona o izvršenju i obezbjeđenju („Sl.list CG“ br.22/17) donio je Z A K LJ U Č A K

Za izvršnog dužnika SNEŽANA DRINČIĆ, vrši se dostavljanje Rješenja o izvršenju Iv.br.1737/2024 od 10.01.2025. godine, sa predlogom za izvršenje prilozima i Rješenja o izvršenju o naknadnim troškovima Iv.br.1737/2024 od 22.01.2025 godine. Izvršni dužnik može preuzeti navedena pismena u kancelariji javnog izvršitelja, na adresi ul. Boška Buhe bb u Pljevljima, u roku od 3 dana od dana objavljivanja oglasa, u suprotnom, dostavljanje se vrši javnim objavljivanjem, a smatra se izvršenim nakon isteka roka od 8 dana od dana isticanja svih pismena na oglasnoj tabli nadležnog Osnovnog suda, s obzirom da je prethodno izvršeno objavljivanje u dnevnom štampanom mediju. Upozorava se izvršni dužnik da se dostavljanje javnim objavljivanjem smatra urednom dostavom i da negativne posljedice koje mogu nastati snosi sama stranka, odnosno, izvršni dužnik. Pljevlja, 22.01.2025. godine, JAVNI IZVRŠITELJ Snežana Begović

Spisak dobitnika petog kola EKO Vozi i Osvoji

Na svim EKO benzinskim stanicama u Crnoj Gori, aktuelna je nagradna igra koja traje od 18.12.2024. do 12.02.2025. godine. Ukupno ima 92 nagrade, od kojih je glavna nagrada automobil MINI COOPER C. Izvlačenje petog kola nagradne igre “EKO Vozi i Osvoji” održano je 22.01.2025. u prostorijama Jugopetrola AD. Dobitnici sedmičnih nagrada petog kola su:

•Putovanje za dvoje

9001000000199615 Ljubomir Dragaš

•Vaučeri za kupovinu na EKO benzinskim stanicama, vrijednost 50 EUR

9001000000203525 Bojana Perović 9001000000222051 Zdravko Obradović

9001000000188946 Nikola Zadrima 9001000000225542 Nebojša Nedović 9001000000192875 Dragan Đurović 9001000000190549 Lazar Kordić 9001000000207612 Benjamin Divanović 9001000000208067 Rade Popović 9001000000203027 Dino Jašarović 9001000000241815 Rama Ljajić

9001000000208259 Adnan Šutković 9001000000203324 Radoman Radović

Četvrtak, 23. januar 2025.

Obavještavamo rodbinu, kumove, prijatelje i komšije da je dana 21. januara 2025 u 75. godini preminuo naš dragi i voljeni

BOŠKO Stankov KORDIĆ 1950 – 2025

Saučešće primamo u gradskoj kapeli u Tivtu 22. januara od 11 do 15 sati i 23. januara od 10 do 14 sati, kada pogrebna povorka kreće prema gradskom groblju Brdišta, gdje će se obaviti sahrana.

OŽALOŠĆENI:

supruga ERMINIJA, sin STANISLAV, snaha MARINA, unučad ANJA, KJARA i BOŠKO, sestre MARINA SRŠEN sa porodicom i ZAGORKA GREGOVIĆ sa porodicom, sestrići, sestrične, bratanične i ostala mnogobrojna rodbina

снахе ЈОВАНА, ЦАЛА, АНГЕЛИНА и СЛАВИЦА, ђевер ЖАРО, заова РАДОЈКА, јетрва МИКА, унучад ЈАКОВ, ЈУЛИЈА, КРИСТИНА и УНА, сестричина ДУШКА, братанићи, братаничине, сестрићи, ђеверичићи,

VAHIDA - VANJA Nijazima-Naska

HODŽIĆ

rođena ORUČEVIĆ

Hajtar se prima na mezarju u Tuzima 24. januara od 9 do 15 časova, kada će se klanjati dženaza.

OŽALOŠĆENI:

sin EMIL, kćerka EMINA, sestre FARIDA i NAFIJA, snaha MAJDA, zet MIRKO, unuke MIA, ENA i HANA, kao i porodice HODŽIĆ, ORUČEVIĆ, ŠABANADŽOVIĆ, KNEŽEVIĆ, JAKUPOVIĆ, ČENGIĆ, TUZOVIĆ, LJUMANOVIĆ, ORAHOVAC, ABDOVIĆ i ostala mnogobrojna rodbina

OGLASNO ODJELJENJE

„NOVA POBJEDA“ TELEFON ZA INFORMACIJE

020/202-455

020/202-456

e-mail: oglasno@pobjeda.me

Dana 22. januara 2025. u 72. godini upokojila se u Gospodu naša plemenita

ANKA ŠUNDIĆ rođena ĐURIŠIĆ

Saučešće primamo u gradskoj kapeli u Nikšiću 22. januara od 11 do 16 časova i 23. januara od 11 do 13 30 časova. Sahrana će se obaviti u 14 časova na Novom groblju pod Trebjesom. Cvijeće se ne prilaže.

OŽALOŠĆENA PORODICA:

sinovi SAŠA i PETAR, kćerka SUZANA, brat VESELINĐURO, sestre DESANKA, JOVANKA i MILICA, snahe BRANKA i VANJA, unučad FILIP, MILICA i PETRIJAMIA, bratanić IVAN, bratanična IVANA, sestrići ŽELJKO, ALEKSANDAR i ZORAN, zet RAJKO i ostala porodica ŠUNDIĆ i ĐURIŠIĆ

MILISAV MOTO LAKETIĆ

Moto moj, hvala ti na svemu, za života neću zaboraviti što si uradio za mene, kako tebi, tako i tvojoj cijeloj porodici.

Tvoji: NIKOLA BOJAT sa ćerkom UNOM, majkom LJEPOSAVOM, bratom NEMANJOM, sinovcem VASILIJOM i snahom IVANOM

ANKA ŠUNDIĆ

Draga sestro, počivaj u miru.

Brat VESELIN ĐURIŠIĆ sa porodicom

Posljednji pozdrav voljenoj sestri, tetki i babi

ANKI ŠUNDIĆ

Posljednji pozdrav prijatelju i humanisti

MILISAVU – MOTU LAKETIĆU

Tvoja dobrota, humanost i stvaralaštvo ostaju vječno u nama VASKO i BRANKA

Dobra naša Anka, život te nije mazio, ali si ga živjela časno, dostojanstveno, hrabro i sa puno ljubavi i topline. Hvala za sve. Mila naša, odmori dušu i pazi na nas sa nekog ljepšeg i boljeg mjesta. Vole te i čuvaće od zaborava

tvoji: DESA, ACO, DANILO, KSENIJA i ZORICA SARIĆ

ANKA ŠUNDIĆ

Plemenita naša majko, veliki čovječe i naš najveći oslonče, putuj nam spokojno u miru sa anđelima. Hvala ti za beskrajnu ljubav koju si nam pružala tokom čitavog života, jer si nam bila i otac i majka.

Zauvijek zahvalna tvoja djeca SAŠA, PETAR i SUZANA

1527

Dana 22. januara 2025. u 93. godini preminula je naša draga

DRAGICA Dragutinova JOVANOVIĆ rođ. ZVICER

Saučešće primamo u gradskoj kapeli na Cetinju 23. januara od 11 do 15 časova, kada će se obaviti sahrana na Starom groblju-Cetinje. Cvijeće se ne prilaže.

OŽALOŠĆENI: sin SLAVKO, ćerka SLAVICA, snahe LJILJANA i VOJISLAVKA, brat od strica BOGIĆ, unučad: JASNA, MAJA, IVANA, MARKO, DRAGUTIN i IGOR, praunučad i ostala rodbina

Sa tugom i poštovanjem opraštam se od prijatelja

MOTA LAKETIĆA

Tvoj rad, humanost i crnogorski izvorni melos ovjekovječio je Crnu Goru. Počivaj u miru moračke zemlje, pored tvojih čestitih predaka. SLAVENKO JOVANOVIĆ sa porodicom 1529

Posljednji pozdrav voljenoj sestri

ANKI ŠUNDIĆ

Draga Anka, danas mi se srce slama, ali sam zahvalna za svaki trenutak koji smo proživjele zajedno. Tvoja ljubav, osmijeh, tvoje riječi sve je ostalo u meni kao vječna svjetlost. Iako se više nećemo sresti u ovom životu, tvoje prisustvo će uvijek biti dio mene, kroz svaki korak, svaki dah. Volim te i zauvijek ću te nositi u srcu.

Tvoja sestra DESA

Dana 22. januara 2025. u 75 godini preselila se na Ahiret naša draga

Posljednji pozdrav

23. januar 2025.

VOJISLAVU Batrića VUKOVIĆU

Neka tvoja dobra i plemenita duša počiva u miru

Porodica BUŠKOVIĆ

GOJKA RADULOVIĆA

S ponosom se sjećam, tugujem i volim te JELICA

DRAGAN Dukov MARTINOVIĆ

Prošla je godina od kada nijesmo čuli tvoj glas. Živiš duboko u nama, u našim srcima. Tvoji majka BEBA i brat JOVAN sa porodicom

1519

SJEĆANJE

DAMIR TUZOVIĆ

20. 9. 2001 – 23. 1. 2006.

U nebo pogledaš…

Oči suzama natopiš…

Niz lice suzu pustiš…

Odgovore tražiš…

A odgovora nema…

I sa tim se pomiriš…

I živiš…

Jer… Moraš…

Tata MUJO, mama SAMRA, sestre JASNA, NEJLA i SELMA, baba AZERA, tetka ĐENANA, zetovi VEKI, ARMIN i MARINKO, sestrići JAKŠA, VUK, DILARA i DARJA

GORAN ĐIKANOVIĆ

Volimo te i mislimo na Tebe Ožalošćeni LJILJA, NIKOLA, MARKO, IVANA, KAĆA. PETAR i SARA

DRAGAN Dukov MARTINOVIĆ

Godina dana je, tata, kako tebe nema, a naše radosti su obojene uspomenama i sjećanjima na tebe. Godina dana kako ništa nije isto. Uspomene ćemo čuvati i u mislima te zagrliti i poljubiti. Počivaj u miru i neka ti naše suze, sjećanje i želje ne remete vječni san. NINA i IRENA

1525

Dana 23. januara 2025 navršavaju se tri godine od kada nas je prerano napustila moja voljena i nikad prežaljena majka

SEKA

Majkice, prošle su već tri godine od kada sam te zauvijek izgubila. Godine se nižu, a bol za tobom ne prestaje. Majku kao što si ti niko nikad neće imati, tvoju plemenitost, požrtvovanje i beskrajnu brigu treba dostići. Moj jedini pravi i iskreni prijatelju, život sa tobom je bio najljepša pjesma, lakoća i ljepota življenja sa tobom nastaviće da me vodi kroz život sa mojom djecom, onako kao što si me ti naučila, ljudski, časno i iskreno. Hvala za svu bezrezervnu ljubav prema svima nama, volimo te zauvijek! Znam da bi bila ponosna na tvoje princeze i bakinog plećonju, ali mi ostaje velika žal za tvojim rano ugašenim životom, onamo đe su trebali da ti ga čuvaju. Najuža porodica će posjetiti Sekinu vječnu kuću, okititi cvijećem i zaliti suzama.

Tvoja jedina kćerka IVA, zet NIKOLA, unuk LUKA, unuke UNA i EMA VUJOVIĆ

Pola godine je otkad nijesi sa nama. Bio si simbol TV struke i veliki drug. Nedostaješ. Vole Te i pamte Tvoji drugovi i kolege MIKI, BRANO i JOVAN

Dana 23. januara 2025. navršavaju se dvije godine od kada nije sa nama naša voljena

MIRJANA Branislava KRSTIĆEVIĆ rođena DELJA

S ljubavlju ćemo te spominjati, po dobru pamtiti i u srcu nositi. U mislima si uvijek sa nama. Tvoji suprug ŠUŠA, kćerke SANJA i LENA, unuk VASILIJE i zet ZORAN

Navršava se četrdeset dana otkako nas je napustio naš voljeni

OBRAD MANDIĆ kapetan duge plovidbe

Liturgija će se održati dana 25. januara 2025. godine (subota) u 10 časova u pravoslavnoj crkvi Pokrova Presvete Bogorodice na gradskom groblju u Škaljarima, nakon čega ćemo posjetiti njegovu vječnu kuću na katoličkom gradskom groblju u Škaljarima.

OŽALOŠĆENA PORODICA MANDIĆ

1517

10 godina od smrti mog supruga
1538
Veliki majstore naš
MILENKO ŽIŽIĆ

Dnevni list

Elektronska pošta: desk@pobjeda.me

Direktor i glavni i odgovorni urednik:

NENAD ZEČEVIĆ

Zamjenica izvršnog

direktora:

MILENA GOLUBOVIĆ

Direktorica marketinga: ŽELJKA RADULOVIĆ

REDAKCIJSKI

KOLEGI JUM

Zamjenice glavnog i odgovornog urednika

RADMILA USKOKOVIĆ-IVANOVIĆ

MARI JA JOVIĆEVIĆ

Pomoćnici glavnog i odgovornog urednika

đURđICA ĆORIĆ politika

SRđAN POPOVIĆ ekonomija

JELENA MARtINOVIĆ

društvo

JOVAN NIKItOVIĆ kultura

DRAGICA šAKOVIĆ

crnom gorom

Urednici

ANA RAIČKOVIĆ crna hronika

NIKOLA SEKULIĆ

hronika podgorice

JOVAN tERZIĆ arena

SLOBODAN ČUKIĆ

feljton i arhiv

MARKO MILOšEVIĆ dizajn

DRAGAN MIJAtOVIĆ fotografija

LOGOtIP POBJEDE

Miloš Milošević i Nikola Latković (2019), inspiracija

Anton Lukateli (1944)

PORtAL POBJEDE

Urednik

BOJAN đURIšIĆ

Zamjenica urednika

ANA POPOVIĆ

OBJEKtIV

Urednica

MARIJA IVANOVIĆ-NIKIČEVIĆ

tELEFON

020/409-520 redAkcijA

020/409-536 MArketiNg

020/202-455 ogLAsN o

Naziv osnivača: Društvo sa ograničenom odgovornošću za proizvodnju, promet i usluge, export-import

„Nova Pobjeda“ - Podgorica

Adresa sjedišta medija: 19. decembar br. 5 PIB: 03022480

Vlasnička struktura

„Nove Pobjede“ - 100% udjela

„Media-Nea“ D.O.O. Podgorica

Vlasnička struktura

„Media-Nea“ - 99,99% udjela

First Financial Holdings

sjedište „Media Nea“: Ul. 19. decembra br. 5, PiB „Media Nea“: 02842777

Vlasnička struktura „First Financial Holdings“ - 100%

udjela Petros Stathis

sjedište „First Financial Holdings“: Ul. Ulcinjska br. 3

PiB „First Financial Holdings“: 02628295

Više o vlasničkoj strukturi: pobjeda.me/p/impressum

Broj žiro računa „Universal capital Bank“: 560-822-77

Tiraž: 3.500

Na osnovu člana 20 Zakona o procjeni uticaja na životnu sredinu („Sl. list CG“, br. 75/18)

Sekretarijat za planiranje uređenje prostora Opštine Rožaje OBAVJEŠTAVA zainteresovanu javnost

da je Nosilac projekta Direkcija za investicije razvojne projekte –Služba za izradu razvojnih projekata Opštine Rožaje, podnio zahtjev za davanje saglasnosti na Elaborat o procjeni uticaja na životnu sredinu za projekat Izgradnja kanalizacione mreže pumpne stanice kao dijelova sistema postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda u opštini Rožaje a koja obuhvata urbano područje opštine Rožaje.

Zahtjev sa potrebnom dokumentacijom o planiranom projektu biće dostupan javnosti u trajanju od trideset (30) dana od dana obavještavanja, u prostorijama Sekretarijata za planiranje uređenje prostora Opštine Rožaje, ulica „M.tita“ br 1, kancelarija broj 11, svakog radnog dana u terminu od 09 do 12 časova. Elaborat je moguće preuzeti sa sajta Opštine Rožaje www.rozaje.me . Rok trajanja javne rasprave dostavljanja primjedbi mišljenja u pisanoj formi, na adresu Sekretarijata za planiranje i uređenje prostora Opštine Rožaje, kao na e-mail urbanizamrozaje@t-com.me , je do 22.02.2025.godine.

Javna tribina o predmetnom Elaboratu održaće se u sali JU ,,Narodna biblioteka” Rožaje dana 17.02.2025.godine, sa početkom u 11 časova.

SEKRETARIJAT ZA PLANIRANJE I UREĐENJE PROSTORA OPŠTINE ROŽAJE

Na osnovu člana 20 Zakona o procjeni uticaja na životnu sredinu („Sl. list CG“, br. 75/18)

Sekretarijat za planiranje i uređenje prostora Opštine Rožaje

OBAVJEŠTAVA zainteresovanu javnost da je Nosilac projekta Direkcija za investicije razvojne projekte –Služba za izradu razvojnih projekata

Opštine Rožaje, podnio zahtjev za davanje saglasnosti na Elaborat o procjeni uticaja na životnu sredinu za projekat Izgradnja postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda u opštini Rožaje.

Lokacija PPOV je na dijelu građevinskog zemljišta u industrijskoj zoni “Zeleni” u površini od 19657 m2, definisana Prostorno urbanističkim planom opštine Rožaje do 2020. godine (“Sl. List CG – opštinski propisi”, broj 31/12 broj 2/17), a koja obuhvata sledeće katastarske parcele: br. 1374/1, 1374/2 1374/3 KO Rožaje, 1374/29, 1374/34 KO Rožaje, 1374/4 KO Rožaje, 1374/5, 1374/6 1374/7 KO Rožaje, 1374/10 KO Rožaje, 1374/19 KO Rožaje, dio katastarske parcele br. 1373 (po Elaboratu cijepana kat. parcela 1373/2), djelovi katastarske parcele br. 2514/3 KO Rožaje (po Elaboratu cijepana kat. parcela 2514/12 2514/15), dio katastarske parcele br. 2514/2 KO Rožaje (po Elaboratu cijepana kat. parcela 2514/16), dio katastarske parcele br. 2514/4 KO Rožaje (po Elaboratu cijepana kat. parcela 2514/8). Zahtjev sa potrebnom dokumentacijom o planiranom projektu biće dostupan javnosti u trajanju od trideset (30) dana od dana obavještavanja, u prostorijama Sekretarijata za planiranje uređenje prostora Opštine Rožaje, ulica „M.tita“ br 1- kancelarija broj 11, svakog radnog dana u terminu od 09 do 12 časova. Elaborat je moguće preuzeti sa sajta Opštine Rožaje www.rozaje.me Rok trajanja javne rasprave dostavljanja primjedbi i mišljenja u pisanoj formi, na adresu Sekretarijata za planiranje i uređenje prostora Opštine Rožaje, kao na e-mail urbanizamrozaje@t-com.me , je do 22.02.2025.godine. Javna tribina o predmetnom Elaboratu održaće se u sali JU ,,Narodna biblioteka” Rožaje dana 18.02.2025.godine, sa početkom u 11 časova.

SEKRETARIJAT ZA PLANIRANJE UREĐENJE PROSTORA OPŠTINE ROŽAJE

Poslovni broj: Iv. br. 1829/24.

Javni izvršitelj Veselin Šćepanović iz Bara, odlučujući u pravnoj stvari izvršnog povjerioca Elektroprivreda Crne Gore AD Nikšić, Vuka Karadžića 2, protiv izvršnog dužnika Marković Budimir iz Bara, Brijege, Virpazar, na osnovu vjerodostojne isprave – ovjeren izvod iz poslovnih knjiga povjerioca za naplatni broj 07226076, radi naplate novčanog potraživanja, dana 22.01.2025. godine, J A V N O O B J A V LJ U J E da je kod ovog Javnog izvršitelja u toku izvršni postupak po predlogu izvršnog povjerioca, protiv izvršnog dužnika Marković Budimir iz Bara, Brijege, Virpazar, na osnovu vjerodostojne isprave – ovjeren izvod iz poslovnih knjiga povjerioca za naplatni broj 07226076. Javni izvršitelj nije mogao da izvrši uredno dostavljanje pismena u vidu rješenja o izvršenju sa predlogom prilozima od 20.11.2024. godine, kod izvršnog dužnika.

S tim u vezi potrebno je da se izvršni dužnik u roku od 8 dana obrati ovom Javnom izvršitelju radi preuzimanja pismena, u suprotnom, dostavljanje se vrši javnim objavljivanjem, a smatra se izvršenim danom posljednjeg objavljivanja.

Ovakav način objavljivanja smatra se urednom dostavom negativne posljedice koje mogu nastati snosiće izvršni dužnik.

Javni izvršitelj Veselin Šćepanović Bar, 22.01.2025. godine.

Poslovni broj: Iv. br. 1812/24. Javni izvršitelj Veselin Šćepanović iz Bara, odlučujući u pravnoj stvari izvršnog povjerioca

Elektroprivreda Crne Gore AD Nikšić, Vuka Karadžića 2, protiv izvršnog dužnika Rotarov Dušan iz Bara, Rutke bb, na osnovu vjerodostojne isprave – ovjeren izvod iz poslovnih knjiga povjerioca za naplatni broj 075203562, radi naplate novčanog potraživanja, dana 22.01.2025. godine,

J A V N O O B J A V LJ U J E

da je kod ovog Javnog izvršitelja u toku izvršni postupak po predlogu izvršnog povjerioca, protiv izvršnog dužnika Rotarov Dušan iz Bara, Rutke bb, na osnovu vjerodostojne isprave – ovjeren izvod iz poslovnih knjiga povjerioca za naplatni broj 075203562. Javni izvršitelj nije mogao da izvrši uredno dostavljanje pismena u vidu rješenja o izvršenju sa predlogom prilozima od 20.11.2024. godine, kod izvršnog dužnika.

S tim u vezi potrebno je da se izvršni dužnik u roku od 8 dana obrati ovom Javnom izvršitelju radi preuzimanja pismena, u suprotnom, dostavljanje se vrši javnim objavljivanjem, a smatra se izvršenim danom posljednjeg objavljivanja. Ovakav način objavljivanja smatra se urednom dostavom negativne posljedice koje mogu nastati snosiće izvršni dužnik.

Javni izvršitelj Veselin Šćepanović Bar, 22.01.2025. godine.

Poslovni broj: Iv. br. 1836/24. Javni izvršitelj Veselin Šćepanović iz Bara, odlučujući u pravnoj stvari izvršnog povjerioca Elektroprivreda Crne Gore AD Nikšić, Vuka Karadžića 2, protiv izvršnog dužnika Mehović Zlatko iz Bara, Kunje bb, na osnovu vjerodostojne isprave – ovjeren izvod iz poslovnih knjiga povjerioca za naplatni broj 075198488, radi naplate novčanog potraživanja, dana 22.01.2025. godine, J A V N O O B J A V LJ U J E da je kod ovog Javnog izvršitelja u toku izvršni postupak po predlogu izvršnog povjerioca, protiv izvršnog dužnika Mehović Zlatko iz Bara, Kunje bb, na osnovu vjerodostojne isprave – ovjeren izvod iz poslovnih knjiga povjerioca za naplatni broj 075198488. Javni izvršitelj nije mogao da izvrši uredno dostavljanje pismena u vidu rješenja o izvršenju sa predlogom prilozima od 20.11.2024. godine, kod izvršnog dužnika.

S tim u vezi potrebno je da se izvršni dužnik u roku od 8 dana obrati ovom Javnom izvršitelju radi preuzimanja pismena, u suprotnom, dostavljanje se vrši javnim objavljivanjem, a smatra se izvršenim danom posljednjeg objavljivanja.

Ovakav način objavljivanja smatra se urednom dostavom negativne posljedice koje mogu nastati snosiće izvršni dužnik. Javni izvršitelj Veselin Šćepanović Bar, 22.01.2025. godine.

Broj: 05-614/25-69 Žabljak, 22.01.2025. godine

Na osnovu člana 5 stav 1 Odluke o finansiranju sporta („Službeni list CG“ – Opštinski propisi“, broj 17/20) i člana 5 Pravilnika o bližim uslovima, načinu, postupku i kriterijumima za dodjelu sredstava za finansiranje sporta u opštini Žabljak, br.01018/24-5590, od 25.12.2024. godine, Sekretarijat za upravu i društvene djelatnosti Opštine Žabljak, raspisuje

JAVNI KONKURS

ZA SUFINANSIRANJE PROGRAMA RADA SPORTSKIH ORGANIZACIJA ZA 2025. GODINU

I – USLOVI ZA SUFINANSIRANJE PROGRAMA RADA

Predmet Konkursa je raspodjela sredstava iz Budžeta Opštine Žabljak za 2025. godinu za sufinansiranje programa rada sportskih organizacija, a na osnovu Pravilnika o bližim uslovima, načinu, postupku i kriterijumima za dodjelu sredstava za finansiranje sporta u opštini Žabljak br.01-018/24-5590 od 25.12.2024. godine. Pravo na sufinansiranje programa rada sportska organizacija može ostvariti ukoliko ispunjava sledeće uslove i priloži traženu dokumentaciju:

1.Rješenje o upisu u Registar sportskih organizacija;

2.Statut sportske organizacije;

3.Dokaz da ima sjedište na teritoriji opštine Žabljak;

4.Izvještaj o radu sportske organizacije za prethodnu takmičarsku sezonu, kao i izvještaj o finansijskom poslovanju za prethodnu godinu (bilans stanja i bilans uspjeha);

5.Program rada za period od godinu sa procjenom iznosa sredstava koji je potreban za sprovođenje programa i detaljnim planom trošenja sredstava – opisno i troškovno po svakoj stavci;

6.Da sportska organizacija učestvuje u redovnom sistemu takmičenja koja organizuje nacionalni sportski savez Crne Gore u određenoj sportskoj disciplini; 7.Da nema blokadu poslovog računa i poreske dugove; 8.Da ima angažovanog stručnjaka koji ima zakonom predviđene kvalifikacije za rad u sportu;

9.Da ima obezbijeđen prostor za obavljanje svoje djelatnosti.

II – KRITERIJUMI ZAVREDNOVANJE PROGRAMA RADA

Shodno članu 9 Pravilnika o bližim uslovima, načinu, postupku i kriterijumima za dodjelu sredstava za finansiranje sporta u opštini Žabljak, vrednovanje programa rada sportskih organizacija vrši se na osnovu sledećih kriterijuma: 1.Olimpijski sport, paraolimpijski sport i sportovi koje priznaje MOK.

2.Karakter i rang takmičenja:

2.1.Karakter i rang takmičenja po kalendaru nacionalnog i međunarodnog sportskog saveza;

2.2.Broj turnirskih /kup takmičenja po kalendaru nacionalnog i međunarodnog sportskog saveza;

3.Uspjesi takmičarskih selekcija u predhodnom takmičarskom periodu:

3.1.Ligaška takmičenja:

3.1.1.Seniori/ke na nacionalnom ligaškom takmičenju;

3.1.2.Mlađe kategorije na nacionalnom ligaškom takmičenju;

3.1.3. Sve kategorije takmičara sportske organizacije na međunarodnom ligaškom takmičenju.

3.2. Turnirska/kup takmičenja:

3.2.1.Seniori/ke na nacionalnom turnirskom takmičenju;

3.2.2.Mlađe selekcije na nacionalnom turnirskom takmičenju;

3.2.3.Sve kategorije takmičara sportske organizacije na međunarodnom turnirskom takmičenju.

3.3. Reprezentativna takmičenja:

3.3.1.Postignuti rezultat članova sportske organizacije u reprezentativnim selekcijama Crne Gore;

3.3.2.Broj takmičara sportske organizacije u reprezentativnim selekcijama Crne Gore.

4.Organizovanje sportskih događaja

4.1. Organizacija takmičenja/sportskog događaja lokalnog, državnog ili međunarodnog karaktera i masovnost istog; 5.Društveni značaj vrste sporta - sportske discipline:

5.1. Masovnost registrovanih takmičara sportske organizacije; 5.2. Starosna struktura većine članova sportske organizacije;

5.3.Kriterijumi tradicije postojanja sportske organizacije;

5.4.Trofejnost sportske organizacije; 6.Jednake šanse za sve -ravnopravno učešće muškaraca i žena i osobe za invaliditetom

III – PRIJAVLJIVANJE NA KONKURS Prijava na Konkurs se podnosi na propisanom obrascu organa lokalne uprave nadležnog za sport – Sekretarijata za upravu i društvene djelatnosti, na kojem je navedena dokumentacija (originali ili ovjerene kopije) potrebna za konkurisanje na adresu, u zatvorenoj koverti: Opština Žabljak – Sekretarijat za upravu i društvene djelatnosti, Trg Durmitorskih ratnika br.1 sa naznakom: za KONKURS za sufinansiranje programa rada sportskih organizacija za 2025. godinu ili lično na pisarnicu opštine – stara zgrada opštine, kancelarija broj:10 Prijavni obrazac se može preuzeti na web sajtu Opštine (www.zabljak.me) IV – ROK ZA PODNOŠENJE DOKUMENATA

Rok za podnošenje prijava na Konkurs je 15 dana, od dana objavljivanja, odnosno od 23.01. 2025 godine zaključno sa 07.02.2025. godine. Neblagovremene i nepotpune prijave neće se razmatrati. Konkurs je objavljen u sredstvima javnog informisanja, na oglasnoj tabli Opštine i na web sajtu Opštine Žabljak.

Dodatna obavještenja mogu se dobiti u Sekretarijatu za upravu i društvene djelatnosti, Trg Durmitorskih ratnika ili na br.telefona:067/400-514.

SEKRETARKA Milica Šljivančanin

U izdanju Pobjede,

jugoslovenski bestseler Tamare Nikčević ponovo u Crnoj Gori

Narodni heroj Jugoslavije, general JNA, antifašista, partizan, Titov ambasador, Cetinjanin i Crnogorac Jovo Kapičić svjedoči o:

- Trinaestojulskom antifašističkom ustanku: „Nepokorna, antifašistička Crna Gora, najveći datum u njenoj istoriji! Prva i jedina slobodna teritorija u porobljenoj Evropi!“

- „Lijevim skretanjima“ u Crnoj Gori: „Ubiti nevinog čovjeka bez suđenja, baciti ga u jamu... Da, to je bio zločin!“

- Komunističkom logoru Goli otok: „Ja sam najveća žrtva Golog otoka!“

- Milovanu Đilasu: „Teško Đilasu, ali teško i nama!“

„ “

- Kako je uhapsio kvislinga i ratnog zločinca Dražu Mihailovića: „Onako nizak i smežuran, djelovao je jadno, nikako. U ruci je stezao prljavu šajkaču, ćutao, riječ nije progovorio“.

- Predsjedniku Milu Đukanoviću: „Ne mogu da vjerujem! On je veći kurvin sin od mene!“

- Titovom pitanju na koje nije imao odgovor: „Jova, zašto ste vi Crnogorci tako nepouzdan narod?“

Moj Bog
Pitajte popa
Dragan Veselinov
Cijena 20 € drugo dopunjeno izdanje
U prodaji

Četvrtak, 23. januar 2025.

23. januar 2025.

pobune uma

Slon u sobi

Mučan početak godine. Tragedija na Cetinju, napadi i prebijanja djece u Podgorici... Da nešto (ili skoro ništa) u Crnoj Gori ne funkcioniše, ne prestajemo da svjedočimo od samog početka godine. Nasilje se odomaćilo; štoviše, postalo je normalno biti nasilan. Reklo bi se i da smo, kao društvo, postali knjiški primjer metafore „the elephant in the room“. Uz sve to, svijet je ostao i bez Dejvida Linča, velikog umjetnika čiji rad je, slobodno mogu reći, planeta za sebe. I koji mnogo govori o realnosti koja nas okružuje, i na domaćem i na planetarnom nivou. Zaista... mučan početak godine.

Crnogorsko društvo nekada djeluje kao da savršeno balansira između Linčovih „Plavog somota“ („Blue Velvet“, 1986) i „Divljih u srcu“ („Wild at Heart“, 1990). Na momente zlo biva zabašureno u idealnom prikazu sasvim mirnog života koji se odvija živopisno, po uzoru na uvodnu sekvencu „Plavog somota“. Sa druge strane, to zlo sve vrijeme bitiše na površini i ostaje konstanto prisutno. Oba ova Linčova filma su anatomija zla. Čini se da likove iz ovih i njegovih drugih ostvarenja možemo da pronađemo i u crnogorskom establišmentu. To se pogotovo odnosi na lepezu bezobrazno izopačenih „moćnika“ iz Holivuda prikazanih u filmu „Bulevar zvijezda“ („Mullholand Drive“, 2001).

Međutim, neko pametniji opazio je da je film u biti suspenzija nevjerice. Idealna simulacija života. Kako godine prolaze, iznova gledam Linčove filmove i sve više i više prepoznajem u svijetu koji me okružuje nešto što bi mogao biti ključ za razumijevanje njegove estetike. Poređenja radi, u posljednje vrijeme osjećam se poput Džefrija iz „Plavog somota“. U filmu postoji scena u kojoj je zatvoren u ormaru i kroz otvore na drvenim vratima posmatra vrlo bestijalan čin. U jednom trenutku uočava ga grupa opasnih ljudi i sve više ga uvlači u mračan svijet izopačenosti.

Ono što trenutno živimo u Crnoj Gori sadržano je u toj fiktivnoj i naizgled maloj, a, opet, vrlo važnoj filmskoj sceni.

Piše: Sead ŠABOTIĆ

Naše društvo nekada djeluje kao da savršeno balansira između Linčovih lmova „Plavi somot“ i „Divlji u srcu“. Pitanje je da li nas tragedije i nemili događaji ičemu uče. Bojim se da ne. Oni su kod nas samo sjeme za nove tragedije

Mi smo kao društvo Džefri koji se odveć dugo nalazi u tom prokletom ormaru i poput djeteta skriva od zla. Pitanje je da li nas tragedije i nemili događaji ičemu uče. Bojim se da ne. Oni su kod nas samo sjeme za nove tragedije. Jedna rađa drugu, usavršava je i njeguje... I, prema svemu sudeći, u svakom smislu svaka nova tragedija i izopačenost postaju bolnije i razornije od prethodnih.

Naš „slon u sobi“ je tu decenijama, a njegovo prisustvo osjećamo u gotovo precizno raspoređenim periodima koji se polako transformišu i narastaju. Nama je potrebna umjetnost; nama su važni

filmovi poput Linčovih, ali su nam potrebne i opsežne i temeljne javne rasprave u kojima će riječ struke uzeti vodeću ulogu.

Sjetimo se samo koliko dugo je u javnosti (i stručnoj i laičkoj) bila aktuelna tema tragedije koja se dogodila 11. septembra 2001. godine, a koliko su i na koji način tragedije prisutne u našem javnom životu. S jedne strane imamo niz stručnih knjiga, tematskih emisija, umjetničkih djela, a s ove naše – niz lešinarenja, besprizornosti i uglavnom muk struke.

Slučaj savremenog crnogorskog društva i te kako podsjeća na mračnu metaforu društva koju je Linč pažljivo gradio više od 50 godina. S tim da moramo napraviti ogromnu razliku – taj svijet je imaginacija jednog genijalnog umjetnika naspram naše surove realnosti. * * *

Živote i karijere ljudi poput Linča, Bouvija, Vorhola, Barouza, Poloka, Pinčona i sličnih autora – teško je objasniti. Takvi umjetnici su rijetkost i oni će, siguran sam, biti pečat jednog vremena. Na bazi njihovih djela možemo da rekonstruišemo epohu i sačinimo alternativne istorije jednog društva. Njihova umjetnost (ili bilo čija) neće i nije ni mogla da promijeni svijet – ali mu je dala notu bez koje umjetnost kao takva ne bi imala smisla. Takvih umjetnika ostalo je veoma malo. Zbog toga je i privilegija biti savremenik ljudi poput: Dejvida Kronenberga, Vernera Hercoga, Benksija, Jajoi Kusame, Hauarda Šora, Kazua Išigure...

Na kraju, opraštati se od Linča i umjetnika tog kalibra krajnje je čudno, a možda i besmisleno. Jer toliko su mnogo uradili i ostavili za sobom da nikada stvarno ne mogu poći. Sve će nas nadživjeti njihova zaostavština, veća i od samog života. Stoga, jedini način da im se „odužimo“ jeste da nastavimo da razmišljamo o njihovim djelima. I da se nadamo da ćemo iz njih barem nešto naučiti.

Ideje su kao male ribe. Bitno je pogledati bliže. Linč je govorio da ako želiš da uhvatiš veću ribu, moraš da odeš u mračniju dubinu. Dolje te čekaju ribe koje su moćne, groteskne i strašno apstraktne u svemu tome. Takve je opisivao prelijepima

u fokusu

Posljednja Dejvida

Bitno je samo pogledati bliže. U jednom proljeću trešnjinog cvijeta dijete je, prateći trag crne i žute smole na drvetu, prvi put vidjelo kako treperi, bruji, pulsira i umire cijeli metež crvenih mrava.

I tada je Dejvid Linč znao da će ga na svaki pogled izbliza, na bilo koju ljepotu ovog svijeta, dočekati, ispod površine, neki crveni mravi.

* * *

Pogled izbliza. Prvo je postojao grad, pa je nastala njegova priča i tek onda – „ona“. Nikako nije želio da snima seriju, ali ga je ta ideja zabavljala i nije joj mogao pobjeći. Ideja o malom gradu gore među šumama.

Onda su Linč i scenarista Mark Frost pravili plan, mapu, pa maketu. Eto, tu će biti policijska stanica, a ovdje krajputaški restoran gdje će svi oni ispijati kafu. A, evo, tu biće pilana; a ovdje neki treperavi semafori... I jezero. Kada je sve to leglo na papir, Dejvid Linč je jednostavno znao da toj obali pripada i tijelo jedne djevojke, nađeno u zoru. Prvo je bio Tvin Piks. Pa tek onda i ispod njegove površine i kože Lora Palmer. Znate ono kada ljudi ističu i navode Van Goga kao slikara koji je stvarao genijalštine iako je u životu mnogo patio – ili, možda, upravo zbog toga što je patio? Dejvid Linč se nikako nije slagao s njima. Ponavljao je – nije Van Goga nikako bol velikim učinio. Pa i da osjeća da je Vinsentu slikarstvo donosilo makar dobar dio one sreće koju je po -

Dejvid Linč (1946–2025)

Posljednja smrt Dejvida Linča

nekad osjećao. I da želi da vjeruje da bi Van Gog bio još veći i ostvareniji slikar da nije bilo stvari koje su mu okovanu jetru kljucale, a dušu razapinjale.

O samoći: iz svih onih pandemijskih javljanja za svoju malu vremensku prognozu, Dejvid Linč se javljao sam. I kraj tog prozora i iza tamnih naočara na kraju oglašavao: „Kakvo god vas vrijeme napolju čekalo, želim vam plavo nebo i zlatno sunce, u vama, na svim putevima“. U avgustu je Dejvid objavio da zbog bolesti pluća više neće moći da stvara van svog doma. Koji mjesec ranije, glumica Emili Stofl, njegova četvrta supruga, tražila je razvod. Sve papire potpisao je 20. decembra, tri i po sedmice prije smrti. I da li se Linč opraštao sam? Svako ko bi u silnoj plastici na obalama rijeka našeg vremena i naših gradova, koju bi jače oluje tu izbacile, prepoznavao neku usnulu Loru Palmer u seriji „Twin Peaks“; svako ko bi makar jednom od samotne stvarnosti bježao u san kao Naomi Vots u „Mulholland Drive“ (2001); svako ko je ispod kamena u dvorištu ili vrtu djetinjstva prvi put vidio neki svijet od crvenih mrava, stenica i propadanja kao na početku filma „Blue Velvet“ (1986)... Svako od njih je tog 15. januara pomislio –da li je Dejvid Linč sam i usamljen odlazio?

Bitno je samo pogledati bliže. Iz mraka i zbjega jednog sobnog ormar a, kroz malu rupu ka stvarnom i odraslom

svijetu, u svom stidu i krivici i nacikloj nevinosti, mladost

Kajla Maklahana gledala je neke grubijanske ruke Denisa Hopera kako na krevetu pogane bijeli vrat Izabele

R oselini . I tu, u „Blue Velvet“, s ivice kiseoničke boce, čula još poganije Denisove riječi: „Baby wants blue velvet. Baby wants to fuck...“ I ona je to tako željela! Odrastanje kao umiranje.

U avgustu je Dejvid Linč saopštio i to da mu i obično hodanje po kući sada zavisi od kiseoničke boce. Ironijo, kao onaj Hoper u „Blue Velvet“ prije 39 godina.

Ideje su kao male ribe. Samo je bitno pogledati bliže. Linč je govorio da ako želiš da uhvatiš veću ribu, moraš da odeš dalje od plićaka, u mračniju dubinu. Dolje te čekaju ribe koje su moćne, groteskne i strašno apstraktne u svemu tome. Takve je opisivao prelijepima. I tragao je baš za onim ribama k oje se mogu prevesti na jezik pokretnih slika. Ako ti je svijest jedan širi horizont, onda je i tvoja ribarska mreža takva, da može uhvatiti veću ribu, govorio je. Pa onda to povezivao i sa svoje 33 godine transcendentalne meditacije, i...

Ima taj momenat koji novinari i filmski kritičari ne vole i izbjegavaju, kad nešto moraju da opišu kao „čudno“. Pa pribjegavaju „čudnjikavom“ ili, možda, samo stilski ljepše – „očuđenom“. Jedan je od legata Dejvida Linča da se u svijetu filma sve to sad najljepše i najpreciznije opiše kao „linčovsko“. Ali nije i pravedno.

Nije on u mistiku i nadrealno i nadrealizam bježao, kao u neku ods tupnicu od ovog svijeta. Jer nije stvarni svijet, ili ta Amerika i stvarnost koje je Linč oslikavao, ništa manje nadrealan od onog u njegovim filmovima. Za njega je bilo s trašno ironično to što se nadrealnog i apsurdnog u stvarnosti toliko nakupilo –da ga više ni pred nosem ne primjećujemo. Pa nam onda njegovi filmovi i serije dođu kao čudni. Ali pitajte djecu i starce. Njih ne možete prevariti. Sjetite se svih preludih istinitih priča svog sela, koje bi vam tamo ispričali – i uvijek bi ih čuli pod nekim plaštom lakog i ludog humora. E, tu pripada i ona dama sa cjepanicom iz „Twin Peaks“, i patuljak Crvene sobe, i onaj glas iz radijatora u „Eraserhead“ (1977), i Čovjek-slon, Džon Merik iz „The Elephant Man“ (1980), kojem je na kraju moglo biti sve, samo ne da dobije i pravo na ljudske slabosti... I svi izgubljeni auto -putevi i bulevari srušenih kalifornijskih s nova i obale zaboravljenih gradova u planinama Dejvida Linča.

* * *

Dejvidova mama bila je Njujorčanka. U bruklinskoj luci, gdje okeansku pjenu boji nafta teških tovarnih brodova i otpad milionskog grada, bio je onaj svijet koji je ona u njega ugradila. I njegov „Eraserhead“, i „Blue Velvet“, i „Inland Empire“ (2006), i... A Dejvidov tata bio je iz malog grada. Iz iste one provincije, s istih onih planina i iz

istih šuma blizu drugog okeana kao u „Twin Peaks“. Na pola puta, na toj „Wild at Heart“ (1990) magistrali koja ih spaja i razdvaja, jeste Dejvid Linč. I njegova Amerika. O na iz pedesetih njegovog djetinjstva, gdje ispod površine od naivne dobrote jednog s avršenog komšiluka čeznu te stenice i slute propadanje i sanjaju raj. Toliko smo je puta sanjali i njom mjesečarili u njegovim filmovima. To dijete pedesetih svu svoju direktnost, iskrenost i vidike, na svim tim filmskim setovima, nikad nije izdalo. Toliko puta su ga i na snimanju opisivali da je poput radosnog djeteta. I znate kako je Dejvid Linč gledao na sve te filmske prilike? Kao na čudo, za koje nikad nije ni pomislio da mu se može desiti. I na kojem je bio iskreno zahvalan. Sve te filmove i to stvaranje opisivao je, jednostavno – kao životni put na kom mu se mnogo puta puta zeleno svjetlo u pravom momentu upalilo. Ono kad mu je nakon ludog debija „Eraserhead“ veliki producent i glumac, ikona komedije Mel Bruks pružio potpuno neočekivanu odskočnu dasku u mejnstrim svijetu – da od svih r ežisera mladi Dejvid snima „The Elephant M an“. Uhvaćeno zeleno svjetlo, i ništa više. E, to je zahvalnost.

Zeleno svjetlo: bitno je samo pogledati bliže. Na onom setu koji je samo mogao biti kuća Palmerovih, dom strašnog odrastanja Lore u „Twin Peaks“, u jednom kadru se nehotice, u čučnju ispod stola i neuspjelom bijegu od kamere, našao radnik na scenografiji Frenk Silva . Dugokos, razbarušen, ne pripadajući svemu tome. I Dejvid je samo rekao: „Frenk, znaš li da glumiš?“

Već u narednoj važnoj sceni kod Palmerovih, ponovo potpuno nehotice – Frenk se našao u odrazu ogledala! Linču dovoljno da za sekund potpuno zavrti scenario u novom smjeru. Da od Frenka napravi Boba, sve ono nadrealno i mis tično, neobjašnjivo zlo

iz šuma, koje vreba nad Tvin Piksom. Da od televizijskog krimića u malom gradu napravi fantaziju nadrealizma. Da televiziji pokaže šta može i šta će jednog dana zaista biti!

A „ Crvenu sobu“ u seriji „Twin Peaks“ je isto tako u sekundi osjetio. Došla mu je tokom snimanja ljetnjeg dana – kada se naslonio i malo opekao – o uzavrelu haubu automobila. Samo to i ništa više. Dovoljno za sav nadnaravni svijet crvenih zavjesa, u kom će agent Dejl Kuper (Kajl Maklahan u roli svog i Linčovog života) lutati 25 godina, tragajući za Lorom Palmer, za svim propuštenim prilikama, za sobom. E, tako se peca velika riba.

Kada je Izabelu Roselini upoznao, istog momenta je ispalio: „Pa ti bi mogla lagano proći kao kćerka Ingrid Bergman“. Da bi mu u tom trenutku neka druga mlada glumica odgovorila: ,,Budalo, pa ona i jeste kćerka Ingrid Bergman“... Za početak velike filmske romanse.

Još jedan Dejvidov talenat je da svoja djela i filmove dotakne vanvremenskom, arhetipskom ženskom ljepotom. P a, pored te Patriše Arket , koja u „Lost Highway“ (1997), s ivice orgazma, šapuće: „Nikad me nećeš imati“; pored svake savršene kafe iz ruke Madčen Amik u „Twin Peaks“; pored svih stihova pjesme o plavom somotu koju je mrzio dok nije čuo kako je pjeva Izabela za „Blue Velvet“; pored svakog glumačkog plesa divlje u srcu Lore Dern , od čije je oskarovske nominacije napravio vrhunski štos – ipak i iznad svega ostaje Šeril Li, njegova Lora Palmer.

A znate zašto? Jer Lori na početku snimanja nije pripadala niti jedna jedina izgovorena riječ. Anonimna Šeril mor ala se tu samo pojaviti da odglumi ubijenu djevojku, zavijenu u plastiku, na jezerskoj obali... Da bi je Linč tog dana na snimanju vidio i shvatio da se od nje ne može oprostiti. Da joj je dužan nešto važno.

I on da se dogodilo to da od jedne instrumentalizovane,

silovane, ućutkivane, svima nebitne žene – Dejvid učini zvijezdu u srcu same serije i umjetnosti. I da od objekta i žrtve nastane jedno polubožanstvo, što stanuje van prostora i vremena, u hodnicima Crvene sobe. Da prkosi i smije se i ruga svom tom nasilju. Jer sve je tu od dualizma: stvarnosti i nadnaravnog, pripadanja i samoće, života i umiranja, susreta i rastanka, dobrote i zla. I toliko je puta, u filmovima Dejvida Linča, sve to suprotstavljeno pripadalo u jednakoj mjeri njegovim bitnim likovima. Ali ako su oni sve to jednako u sebi nosili – Dejvid je, ipak, znao da u filmovima povuče jasnu granicu: gdje prestaje zlo, a gdje počinje dobro.

Jer nas je, na kraju i kao najveći od svih njegovih talenata – savršeno poznavao. I to je njegov najveći dar: da u svoj toj igri, prokletstvu i blagoslovu pokretnih slika, dotakne nešto lično i neizrecivo. Ono kad ne znaš zbog čega, ali znaš da ti je prokleto bitan taj lik ubijene djevojke zamotane u plastični najlon, nasukan na obalu, i tad i nakon 35 godina. Ono kad nakon svega, u toliko čekanom povratku

Tvin Piksu u genijalnih 18 sati „Twin Peaks: The Return“ (2014) – Dejvida Bouvija zamijeni nekakvim čudnim (čudnjikavim? linčovskim, he he!) radijatorom (!) – pa da pojma nemamo zašto, ali znamo i osjećamo da je tako jedino moralo biti.

Zato, ne tuguje svijet i ne tugujemo od 15. januara za Dejvidom Linčom i ne pitamo se nad njegovom samoćom. Već tugujemo za sobom; jer nikada nas neki film, neka scena poput one s Hoperom i Izabelom, ili one u kojoj se Lora Palmer oprašta od svog Džejmsa u tako nepravedno potcijenjenom „Twin Peaks: Fire Walk With Me“ (1992), ili one u kojoj agent Dejl Kuper prvi put ulazi u gr ad svoje sudbine – neće više dotaći i tetovirati nam dušu kao s 18, 20 ili 25 godina. Kao što je to činio Dejvid Linč. E, za te istetovirane duše, Rebeka del Rio pjeva „Llorando“ u filmskom snu „Mulholland Drive“ (2001); jedna

ih vila s auto-puta Lore Dern i Nikolasa Kejdža iznova uči šta stvarno znači biti divalj u srcu. Jedan starac za njih iznova priznaje, onaj najveći strah da ljubav nije dovoljna. A Džuli Kruz za njih ostavlja „Falling“ uspavanku; samo zato jer ona „Questions In a World of Blue“ pripada samo Lori Palmer i Dejvidu Linču. Dejvid Linč je toliko puta u tim filmovima vježbao umiranje da bi se ponovo odatle rađao i postajao zreliji, iskreniji i bolji – da mu ono pitanje o umiranju u samoći, na kraju, izvjesno i nije bilo bitno. Nakon tih filmova, nakon svih tih života, velike riječi nije volio. Isto kao što nije volio ni novinske tekstove i filmske kritike; jer „od dobrih uvijek se može zamisliti bolja, a loše su već samo prokletstvo“. Pa bi i sada samo tražio i pustio da filmovi govore sami za sebe. A mi bismo, ipak, pokušali da ponovo nešto napišemo i kažemo, u nadi da smo od njega nešto naučili o onom lovu na veliku ribu...

Zato, kada pred nekim lijepim licem sljedeći put pomenete Linča, budite svjesni da tu ima nešto bitnije od smrti. Da „smo svi samo sanjari, koji nakon sna žive u nekom drugom snu“.

Pa, pitajte jedno drugog: gdje je onda tačka buđenja i ima li je uopšte u „Mulholland Drive“? Čije je ono otkinuto uho na travnjaku u ,,Blue Velvet“? I koga je tu Izabela voljela, ili Hopera, ili Maklahana, ili Linča? A Lora Palmer – mladog Džejmsa Harlija ili agenta Dejla Kupera? A Patriša Arket u „Lost Highway“...?

I kuda sad, nakon svega, grabi Linč? Da li Crvenom sobom u potrazi za nekim savršenim pantalonama, da li u jurnjavi na izgubljenom auto-putu; ili lagano mili niz onih 300 milja iskupljenja i oproštaja, kao jedan najdivniji starac u „The Straight Story“ (1999)? I ko je, stvarno, ubio Loru Palmer...?

I ko tu zaista sanja? Sve dok je takvih pitanja i dok nam ostaju bitnija od bilo kakvih odgovora, znaćemo i o ovom 15. januaru govoriti samo kao o onom danu, kada je smrt posljednji put doživio Dejvid Linč. Stojan STAMENIĆ

CELULOID

Small

Svako „zašto“ ima svoje „jebiga“. U slučaju Irske, pitanje bi glasilo: „Zbog čega je zločinačka praksa ’Magdalenskih perionica’ trajala toliko dugo?“, a odgovor na njega: „Jebiga, tako to biva kada je zemlja mala, siromašna i izolovana, zapravo jedino povezana s bivšim okupatorom i od njega ekonomski zavisna, pa jedna moćna globalna institucija može da preuzme sve sfere društva kao što su školstvo, zdravstvo, socijala i društveni život“.

O „Magdalenskim perionicama“ ispevane su pesme (uključujući i onu ikonsku Džoni Mičel), napisane knjige i snimljeni dokumentarni i igrani filmovi.

U teoriji, to su bile crkvene institucije locirane u samostanima zaduženim za brigu o „posrnulim“ devojkama. U praksi pak to su bili zatvori u kojima su devojke bile držane protiv svoje volje, izrabljivane i mučene. Tamo su većinom dolazile trudne s partnerima s kojima nisu bile u braku. Tu su i rađale decu koja bi često protiv njihove volje bila davana na usvajanje, od čega se Crkva i finansirala.

Najsvežiji roman o „Magdalenskim perionicama“ napisala je Kler Kigen , autorka kratke priče „A Quiet Girl“ po kojoj je snimljen istoimeni film iz 2022, nominovan za stranog Oskara. Njeno djelo „Small Things Like These“ dobilo je filmsku adaptaciju s Kilijanom Marfijem u prvoj glavnoj ulozi nakon osvajanja zlatnog kipa za ostvarenje „Oppenheimer“ (Kristofer Nolan, 2023).

Vreme je uoči Božića 1985, a mesto gradić Nju Ros na jugoistoku Irske. Naš junak Bil Furlong (Marfi) običan je, dobar, pošten i bolećiv čovek. Otac je pet kćeri, a novac zarađuje kao dostavljač uglja lokalnim domaćinstvima, radnjama i institucijama.

23. januar 2025.

Kilijan Marfi razbija u irskom filmu o „Magdalenskim perionicama“

Small Things Like These

Vrhunac je grejne sezone, radni dani su dugi, pa Bil na putu susreće razne pojave tipične za Irsku pre kapitalističkog „buma“ devedesetih. Nakon poduže ekspozicije sledi zaplet: dostavljajući ugalj u samostan, otkriva neke od tamošnjih praksi. Devojka Sara ( Zara Devlin ) moli ga da joj pomogne da pobegne, a opatice mu indirektno prete da mogu zameniti dostavljača uglja. Kada sledeći put zatekne promrzlu Saru zaključanu u ostavi za ugalj, postaje mu jasno da tu nešto nije u redu, pa dobija želju da devojci, negde na polovini trudnoće, pomogne.

Taktika glavne opatice Meri ( Emili Votson ) svodi se na božićnu „čestitku“ njegovoj supruzi s novcem unutra i podsećanje da njegove kćeri

Ova Marfijeva uloga silnija je od one u epu „Oppenheimer“, za koju je nagrađen Oskarom, upravo zbog toga što je njegov lik vrlo tih i „zaključan“

pohađaju finu, crkvenu školu. Supruga Bila voli, ali ga ne razume, pa mu savetuje da gleda svoja posla, što čine i drugi poznanici. On, međutim, ima svoje razloge: kroz flešbek sekvence saznaćemo da je sin samohrane majke koja bi, da nije bilo sluha gazdarice kod koje je radila kao kućna pomoćnica, završila u nekoj takvoj instituciji.

Vrag je, kako to obično biva, u detaljima, a „Small Things Like This“ ih je pun. Oni su diskretno ubačeni i u scenario Ende Volš i u znalačku režiju Tima Milantsa („De Patrick“, 2019).

Milants nije Irac – Belgijanac je, ali su neke stvari zajedničke za obe zemlje, od memljivih i sivih atlantskih zima koje se najefikasnije teraju loženjem uglja, do „šape“ pod kojom je Katolička crkva držala obe. Detalji siromaštva, škrtog električnog osvetljenja i „demodiranosti“ odeće i automobila, koji nikako nisu u skladu s našom vizijom osamdesetih, možda su nama s ove vremenske distance nepojmljivi, ali to ih ne čini netačnima, naprotiv. I Marfijeva gluma puna je tih detalja, značajnih gestova

mikroglume vidljivih u krupnim kadrovima. Njegov Bil nije čovek od suviše reči, a čini se ni od velikih dela, već tip koji se konstantno bori za opstanak i dobrobit nekih budućih generacija onako kako n ajbolje zna. Njegov umor možemo osetiti gotovo na svojoj koži i u svojim kostima, baš kao i zimu i vlagu kojom je okružen. Na kraju osećamo i njegov moralni imperativ da pomogne devojci koja je žrtva sistema. Reklo bi se da mu je ova uloga čak i moćnija od one za koju je u prošloj sezoni skupljao nagrade, i to upravo zbog toga što je lik tako tih i „zaključan“.

Izbor Ajlin Volš za ulogu njegove supruge vuče paralelu s njenom najpoznatijom ulogom, onom u „The Magdalene Sisters“ (Piter Malan, 2002), najpoznatijem filmu koji je direktno adresirao zločine Crkve u Irskoj. Uz zaokruženu simboliku crkvenih zvona s kojima film počinje i završava se, a koja u te dve prilike imaju sasvim drugačije konotacije, „Small Things Like This“ dobacuje do nivoa malog, ali moćnog, skoro savršenog filma.

Tu, pak, dolazimo do dva vezana paradoksa koja ga, ipak, sprečavaju da bude savršen. Naime, kao da se režiseru čini da je film suviše mali, pa mora da bude veći, zbog čega se insistira na flešbekovima koji objašnjavaju protagonistu i njegovu motivaciju. I oni su tehnički izvedeni fino i diskretno, u istim ispranim sivo-plavim tonovima kao i glavnina priče, a poreklo vode i iz izvornog romana. U ovakvom filmu oni svejedno deluju kao pomalo tup instrument, koji u ozbiljnu socijalnu dramu i moralnu dilemu ubacuju povišene emocionalne registre melodrame kojima tu nije mesto. Marko STOJILJKOVIĆ

Ocjena: 4.3/5

Kilijan Marfi u moćnoj drami o „Magdalenskim perionicama“

Kadse heteroseksualci uguraju na godišnju listu najboljih filmova po izboru jednog i jedinog Džona Votersa, e onda znate da se tu sigurno morala skuvati opasna čorba. Mali filmski bog čudaka, ludaka i onih koji se tako osjećaju ne pušta u svoj top 10 tako lako; njegova pažnja mora se zaslužiti nekim rušenjem tabua, izlaskom iz očekivanog, štosom, guranjem prsta u oko, pametnom i, naravno, zabavnom provokacijom.

Sada kada je erotski triler „Babygirl“ („Požuda“) konačno stigao na repertoar Sinepleksa, kristalno je jasno zbog čega je ovaj A24 film morao da završi pri vrhu Votersovih omiljenih iz 2024. godine.

Tacna mlijeka

Ne da je Halina Reijn („Bodies Bodies Bodies“, 2022) spakovala neočekivano mra-

„Babygirl“ – ubjedljiv erotski triler o

Fešta šokantno Nikol Kidman

čan, nepredvidljiv i fora-film nego je omogućila Nikol Kidman da osvoji Volpi kup za najbolju glumicu na Venecijanskom filmskom festivalu – i podsjeti cijeli svijet na to zbog čega ju je nekada smatrao jednim od najvećih talenata generacije. I to kako... Sipajući joj mlekce u tacnu, spustivši je na sve četiri... I pustivši je da, je li, to mlijeko poliže kao kučence. Ili cica-maca.

Da se odmah razumijemo: „Babygirl“ jeste film o seksu, ali najšokantniji i najuspjeliji njegovi djelovi nijesu oni koji se tiču kinky odnosa u kancelariji ili u postelji ili na podu hotelske sobe.

Film Haline Reijn provokativan je zbog toga što glavnoj

temi – jazu između muškog i ženskog orgazma, seksualnoj (ne)probuđenosti žena i njihovom odnosu prema sopstvenom tijelu – prilazi iskreno, ranjivo, potpuno otvoreno. Do te mjere da je gotovo nevjerovatno da je Kidman pristala da odigra glavnu ulogu bez obzira na to što je baš za nju pisana. Upravo zbog toga ju je lakše zamisliti kako od Haline Reijn bježi glavom bez obzira, ubijeđena da sve to što je za nju zamislila uopšte neće moći da iznese i izdrži.

Orgazmični poster venecijanskog hita u kojem je seks čak i najmanje provokativan element

Srećom, Kidman je na „Babygirl“ pristala, a rezultat je jedna od najmoćnijih i najhrabrijih uloga koje je odigrala u 40 i više godina dugoj karijeri. A pravo da vam kažemo, ni Haris Dikinson nije ništa manje iznenadio. Štoviše, uspio je da isprati svaki korak, pogled, grč, orgazam i izliv stida svoje kuguarske saputnice. Za utisak, da je ulogom u filmu opako interesantne Haline Reijn pokazao da je spreman za još slojevitije filmske zalogaje u nastavku karijere.

Inhibirana želja

Film počinje i završava s orgazmom, prvo lažnim, a onda pravim. Nakon onog lažiranog sa suprugom Džejkobom (Antonio Banderas), Romi Matis (Kidman) povlači se u susjednu sobu i masturbira, gledajući pornić. Do vrhunca – onog pravog – dolazi u trenutku kada djevojka s ekrana svog „partnera“ nazove „taticom“. Romi je, inače, izvršna direktorka njujorške tehnološke firme „Tensile“, koja se upravo sprema za veliki proboj na tržištu i treba da lansira „proizvod za automatizaciju repetitivnih zadataka, ne bi li vratila ljudima njihovo dragocjeno vrijeme“. U prevodu, Romi je u biznisu s robotima, a pošteno je reći i da, s onom metlom što joj viri iz dupeta, izgleda kao njihova kraljica.

Njeni pokreti, držanje, uzdržan način na koji komunicira čak i s najbližima totalno su robotski. Do te mjere da joj asistentkinja Esme (Sofi Vajld, sjajna u hororu „Talk to Me“ (2022) i seriji „Boy Swallows Universe“) samo zavrti glavom u nevjerici nakon što joj

jazu između ženskog i muškog orgazma

šokantno ranjive Kidman

kaže da je dobila ime po guruu. I da su je, zamislite, podizali u sektama i hipi komunama. Da li bi takvo odrastanje moglo da objasni potrebu moćne žene, koja cijelog vijeka ima strahovitu potrebu da kontroliše i poslovne i privatne aspekte svog života, da joj neko naređuje, da postane nečije pseto? Možda, a možda i ne. Romi će čak pomenuti da je posegnula za terapijom kako bi otkrila da li je sjeme njenog „problema“ proklijalo upravo u djetinjstvu. No, odgovor na to pitanje uopšte nije bitan, barem ako pitate Reijn.

Ono što „Babygirl“ čini provokativnim filmom o „zabranjenoj vezi“ jeste to što režiserka i scenaristkinja uopšte ne osjeća potrebu da objasni zbog čega njena junakinja uopšte mašta o tome da njome neko seksualno dominira. Romi je pokušavala da shvati, ali nije došla do objašnjenja zašto je drugačija... Zbog čega bismo onda mi morali to da znamo? Za Reijn, mnogo je bitnije da ta želja postoji i da je inhibirana, te da postaje nešto zbog čega bi žena koja naizgled ima sve – strastvenog muža, dvoje djece, uspješan biznis, poštovanje zajednice – mogla da rizikuje i da, na koncu, sve to i izgubi.

Neuredni odnos

Od trenutka kada novi stažista

Semjuel (Dikinson) počne da drma temelje svijeta koji je Romi izgradila, vrlo pažljivo i promišljeno njenu i motivaciju njenog ljubavnika – gradi Reijn.

Njen film možda jeste oblikovan pod uticajem klasika erotskog trilera poput „Indecent Proposal“ (Adrijan Lajn,

Ovo jeste film o seksu, ali njegovi najfascinantniji djelovi nijesu oni koji se tiču kinky odnosa ljubavnika

1993) ili „Basic Instinct“ (Pol Verhoven, 1992), ali polazište i stil su mu potpuno drugačiji. Jer Reijn ne želi „ukrase“, golu tenziju, seksi sjaj i erotiku, nego prikaz stvari baš onakvim kako bi se mogle dogoditi u stvarnom životu. I nikako ne želi da, kao Lajn ili Verhoven, „kazni“ glavnu junakinju. Reijn za nju navija, ona želi da je oslobodi. Ne osuđuje je i nikako ne želi da je mijenja i lišava „problematične“ seksualne želje. Reijn samo želi da njena Romi bude... I da se zbog toga što postoji ne osjeća pogrešnom i krivom.

Reijn voli i poštuje Romi i Semjuela uprkos ili baš zbog toga što oni očigledno ne vole i ne poštuju sami sebe. Njih dvoje su duboko komplikovane osobe koje ni same ne znaju što u ovom odnosu traže. Uvjerljivo to dočaravaju i Kidman i Dikinson, šetajući od nadmenosti i ljutnje do ranjive zbunjenosti i krhkosti u nekoliko kadrova.

Ko su, što su, zbog čega su tu, što im se događa, gdje bi da idu s tim neurednim odnosom –naznačeno je većinom u hintovima. No, ono što je bitno jeste da, kada su zajedno, vidite dvoje ljudi koji su jedno pred drugim potpuno oslobođeni. I jasno vam je da Romi nije pošla za ljubavnikom zbog toga što s suprugom za 20 godina nikada

nije doživjela orgazam... nego zato što je on za te dvije decenije nikada nije vidio onakvom kakva jeste.

Bolest duše

Mnogo je dobro tu postavljen lik Banderasovog Džejkoba. Romin suprug nije neko ko je gluv i slijep za njene želje, naprotiv. Pritom je i zgodan, strastven, kreativan, pun podrške... I opet, ona ne može da mu artikuliše svoju želju. Ili, preciznije, kada mu kaže da bi voljela da gledaju pornić dok imaju seks, neugodnost na njegovom licu dovoljna je da odustane. Jer Džejkob je, naprosto, drugačiji od nje, a bez pravog „inputa“ nije moglo ni da mu padne na pamet da dominacija nad ženom u krevetu – ne mora da bude isključivo muška fantazija. Tako postavljen lik supruga mnogo govori ne samo o Rominoj „ekstremnoj“ želji nego i o intimnim potrebama mnogih drugih žena koje ne mogu da dođu do satisfakcije zbog loše ili nedovoljne komunikacije s partnerima. Između ostalog, to i čini „Babygirl“ uvjerljivim argumentom u korist tvrdnje da jaz između ženskog i muškog orgazma postoji, te da se

REŽIJA: Halina Reijn

ULOGE: Nikol Kidman, Haris Dikinson, Sofi Vajld, Antonio Banderas

TRAJANJE: 114 min

o njemu dovoljno ne govori. I da se o njemu pričati mora, jer nijedna želja nije „bolesna“ –ako je artikulisana. I obrnuto, svaka želja koja nije artikulisana, postaje uzročište bolesti. Reijn se upravo pobrinula da Romina seksualna „preferenca“ ne djeluje kao bolesna devijacija, nego kao netretirani uzrok bolesnog stanja njene duše i uma. Učinila je to prikazujući kako se odnosi prema svom tijelu, koliko ga se stidi (niz detalja, od prekrivanja lica i škripavog, „neseksi“ svršavanja, do prekidanja seksa da bi otišla da piški), koliko pokušava da ga ukroti i promijeni, bilo uvlačeći se u preuske haljine ili ubrizgavajući botoks u lice. I opet ostajući „pogrešna“, nedovoljna, izopačena... I nezaštićena pod tuđim pogledima, kad joj jedna od kćerki poslije botoks-tretmana prsne u lice od smijeha, uz komentar: „Izgledaš kao mrtva riba.“ Nije da mnogo puta, naročito posljednjih godina, nijesmo pomislili isto gledajući Kidman, koja s botoksom ima komplikovanu istoriju, kako se muči da dočara mnoge kompleksne junakinje na malim i velikim ekranima. No, ako nam je i bio potreban odgovor na pitanje zbog čega je to sebi (u)radila, dobili smo ga u „Babygirl“. I zaista, kapa dolje za pristanak da o ovoj duboko ličnoj temi i odnosu prema sopstvenom tijelu konačno progovori. Tu vrstu otvorenosti i iskrenosti nije lako ni gledati, a kamoli odglumiti. „Babygirl“ jeste mračan i seksi, ali ne na način na koji biste to mogli da očekujete. I iznenađujuće je nepredvidljiv, optimističan i lišen cinizma dok navija za smanjenje onog jaza u orgazmu. Kao takav, ostaje u mislima mnogo duže nego što biste mogli da se nadate, čak i postajući sve bolji što duže razmišljate o njemu... Nadamo se da će o njemu misliti i Američka akademija, a trebalo bi da hoće, jer je glavna muzička tema već šortlistovana za Oskare. Ako nas osjećaj ne vara, Kidman bi morala da se nada nominaciji... a završi li u istoj kategoriji Demi Mur, čiji podvig u „The Substance“ i te kako ima veze s ovim koji je napravila u „Babygirl“ – čeka nas zanimljiva oskarovska godina.

Ocjena: 7.5/10

CELULOID

Tvrd je Dilan voćka čudnovata: nema tog majčinog sina među režiserima kojeg ne bi bila frka da će zube na njega polomiti kad bi krenuo u direktni biopik. Braća Koen su ga, recimo, dotakla tek ovlaš, kao da neće, pri kraju predivne i beskrajno potcijenjene folk pjesme u oblandi filma „Inside Llewyn Davis“ (2013), a vidjeli smo i da je Bob vrlo zanimljivo prošao i s „indirektnim“ biografskim tretmanom, u eksperimentalnom filmu „I’m Not There“ (2007) Toda Hejnza Tamo je šest nevjerovatnih lica ( Kristijan Bejl , Markus Karl Frenklin , Ričard Gir , Hit Ledžer, Ben Višo i čudesna Kejt Blančet ) tumačilo šest aspekata njegove ličnosti (pjesnik, prorok, odmetnik, prevarant, rokenrol mučenik i „zvijezda elektriciteta“), nijednom i ne pomenuvši Dilanovo ime, a jasno dočaravajući Hejnzov stav da je Robert Alen Cimerman zapravo – beskonačan. I samim tim, skoro pa neuhvatljiv – ili ulovljiv samo u fragmentima poput tih šest aspekata kroz koje je predstavio „njegove mnoge živote i muziku“.

Ogromna zebnja

Dobio je Dilan i nekoliko dokumentaraca; posebno mjesto zauzima „No Direction Home“ (2005) Martina Skorsezea, ali ta zebnja režisera, ma koliko veliki bili, da će se opeći ako pokušaju da ga ulove u „strejt“ biopiku – ostala je jaka. Stoga, kada je Džejms Mangold najavio pravi biografski film o Dilanu Bobu, i to s Timoti Šalameom , mnogima nije bilo dobro. Dobroj većini fanova i glumac i režiser djelovali su kao pogrešan izbor iz sličnog razloga. Obuzela ih je zebnja da su obojica previše „strejt“ da bi dočarali širinu Dilanove ličnosti. Mangoldov „A Complete Unknown“ stigao je u Sinepleks, a sa njim i totalno suprotne reakcije. Dok jedni režiseru viču da je Juda (kao i onomad Dilanu kad je akustaru zamijenio električnom gitarom) zato što je išao na sigurni, pravolinijski biopik, bez ikakve želje da uđe u glavu jednog od naj-

Džejms Mangold priređuje vrhunsko druženje

I Juda i Isus

Bez ikakve želje da razotkriva

enigmatičnu „konačnu istinu“ o trubaduru s 1.000 lica, režiser je skrojio priču koja budi osjećaj da ste bili na Bobovom kućnom koncertu i proveli više od dva sata u njegovom društvu

kompleksnijih umjetnika svih vremena, drugi ga nazivaju – božanstvom! I veličaju njegov film, baš kao što su hvalili i obožavali (takođe) pravolinijsku priču o Džoniju Kešu „Walk the Line“ (2005) s Hoakinom Finiksom

Kad se sve sabere, pak, krajnji utisak je negdje na sredini. Nije „A Complete Unknown“ čudo i božanstvo, ni ludilo od biopika; daleko od toga da u ovom filmu postoji išta iole rizično i otkačeno kao, recimo, u Hejnzovom. Opet, taj manjak „inovativnosti“ i „hrabrosti“, ta „svirka nasigurno“, uopšte nije rezultirala prosječnim, a kamoli lošim biografskim filmom. Naprotiv.

Lice promjene

„A Complete Unknown“ je super – i djelovaće tako svakome ko od ovog filmskog iskustva ne bude očekivao da mu pruži konačno razrješenje „misterije Bob Dilan“. U slučaju da pak tu vrstu pronicanja u Dilanov um očekuje, biće grdno razočaran. Jer Mangold uopšte nije želio da se bavi nečim što se slobodno može nazvati nemoguća misija, nego je skrojio priču koja

proveli te ne bila

treba da vam probudi osjećaj da ste bili na Bobovom kućnom koncertu i proveli nezaboravna dva sata i kusur u njegovom društvu.

Da li je u tome uspio? O, i te kako... Poslije „A Complete Unknown“ Bob Dilan ostaje sfinga, enigma, mutna voda, trubadur s 1.000 lica – ali zadovoljstvo ne izostaje zbog toga što dobijate priliku da sva ta čuda koja u sebi obuhvata dotaknete i čujete iz blizine. I to za ključni utisak da ta Mangoldova „igra nasigurno“, ipak, uopšte nije bila tako jednostavna i lišena rizika, pogotovo kad je u pitanju Šalame. A najsumnjiviji element filma ne da je pokidao Dilanove kontradikcije, harizmu, sviranje i pjevanje (gitara, usna harmonika i glas na 40 pjesama!) nego Timoti zaslužuje jedno kolektivno izvinjenje od svih koji su sumnjali u njega. No, da se vratimo na početak balade. Radnja filma, čiji su scenario Mangold i Džej Koks zasnovali na knjizi „Dylan Goes Electric!“ Elijadže Volda , počinje 1961, Dilanovim dolaskom u Njujork, gdje se uputio kako bi upoznao Vudija Ga-

Šalame i Faning, fenomenalan tandem zadužen za Dilana i njegovu najdragocjeniju muzu

23. januar 2025.

sa Bobom Dilanom u biopiku „A Complete Unknown“

Isus rokenrola

trija (Skot Mekneri). Njegov idol, obolio od Hantingtonove bolesti, u bolničkoj je postelji, kraj koje svaki minut slobodnog vremena provodi Pit Siger (Edvard Norton). Tu, na licu mjesta, prekaljeni filk muzičari traže mladom „Bobiju Dilanu“ da im nešto odsvira. I dobijaju „Song to Woody“, uz intuitivno spoznanje da je pred njima muzičar kojeg čeka nevjerovatna karijera.

Mladi Dilan dobiće prvo toplu hranu i krevet od Sigera, a onda i pomoć da zakaže prve svirke i pronađe svoje mjesto na nagužvanoj njujorškoj sceni. Na tim prvim svirkama, Bob će i upoznati dvije žene koje će odmah provaliti njegove priče o cirkusu i jasno ga vidjeti kroz sva te gegove kroz koje je, i prije lansiranja velike karijere, pokušavao da sakrije sopstvenu nutrinu od svijeta.

Prvo je to bila Silvi Ruso (El Faning), intelektualka i predana aktivistkinja za ljudska prava, koja će završiti u zagrljaju s Dilanom na kultnom albumu

„The Freewheelin’ Bob Dylan“ (1963). Njen lik zasnovan je na Suzi Rotolo; to na velikom platnu je, praktično, ona, samo je ime u filmu, po Dilanovom zahtjevu, promijenjeno. Iz poštovanja prema osobi koju je volio i koja ga je voljela, te koja je do smrti 2011. debelo čuvala svoju intimu... I, naravno, koja ga je uvukla u građanski aktivizam, te omogućila da postane jedno od zaštitnih lica promjene tih šezdesetih godina prošlog vijeka, na startu ogromastične karijere.

Električna izdaja

Druga žena, čiji će profesionalni i romantični odnos definisati jedno od ključnih mjesta Dilanove karijere, bila je Džoan Baez (Monika Barbaro). Oni koji su barem jednom čuli njenu pjesmu „Diamond and Rust“, napisanu poslije razlaza sa Bobom, najbolje znaju koliko je cvijeća i guja proklijalo

iz njihove električne romanse i muzike. I u filmu se to osjeća; do te mjere da Šalame i Barbaro učine da na momente zaboravite da bi planeta nastavila da se okreće i da pjesma stane, a pogledi se raziđu.

Iako obje žene stoje čvrsto na zemlji i, citiramo, „vide jasno kroz sranja“ koja Dilan plasira svijetu, i Džoan i Silvi/Suzi sklone su tome da polete kao da su od helijuma kada njihov trubadur progovori i uzme gitaru.

To je taj momenat na koji Mangold ide kroz cijeli film – Dilanove kontradikcije, muziku i personu oslikava kroz odnos s ljudima koji su mu najbliži, a za koje je, na neki način, i sam uvijek ostajao barem malo nedokučiv.

U tome režiser i pretjeruje; previše se ponavljaju momenti kada svi padaju na dupe čim Dilan prvi akord odapne; repetitivnost ubija poentu poslije izvjesnog vremena. Nešto slično važi i za napucano građenje odnosa s Džonijem Kešom: prvo zbog toga što ga Bojd Holbruk igra mnogo „drčnije“, nabrijanije, znatno pozerskije od Finiksa, pa na momente zaliči i na karikaturu.

Drugi problem je to što scene s Kešom nijesu odmjerene; ima ih previše, a pri kraju postaju usiljene, plastične... I uopšte nije bitno da li znate da Džoni zaista nije bio na onom kontroverznom koncertu 1965. na Njuport folk festivalu, kad je publika zviždala Dilanu zbog prelaska na „nerazumljivu“ i folk muzici neprirodnu električnu gitaru. Mangold jednostavno nije uspio da ubijedi da se taj momenat „predaje štafete“ stvarno dogodio, iako istorijski znamo da je Keš i te kako bio na Dilanovoj strani, a i Dilan na njegovoj. Nije ni povik „Judo“ stigao u Njuport nego u Mančester (taj snimak je dio onog Skorsezeovog dokumentarca); ima još istorijskih nepreciznosti u filmu, ali zaista nijesu toliko bit-

ne, zbog toga što glavni osjećaj u vezi s Dilanom uopšte ne čini pogrešnim ili izmaštanim. Bob je, inače, pročitao scenario prije snimanja, napisao bilješke, dao i savjete Šalameu... ako je njemu dobar i tačan, ko smo mi da se bunimo?

Uredna vožnja

Nema potrebe za pobunom ni protiv „strejt“ naracije, od tačke do tačke, od 1961. do 1965, od debija „Bob Dylan“ (1962) do „jeretičkog“ albuma „Highway 61 Revisited“ (1965)... Scenario, zapravo, uopšte nije toliko banalan koliko pojedini frustrirani dilanolozi žele da mislite da jeste. Štoviše, ako pogledamo „Walk the Line“, koji je iskrojio format koji su (nažalost, često neuspješno) ispratili mnogi biografski filmovi poslije 2005, vidjećemo da Mangold ovdje uopšte nije ispratio „svoju“ biopik matricu „uspon-pad-učenje iz greške-povratak“. Čak naprotiv, „A Complete Unknown“ jeste jednostavan (kao folk pjesma?), ali sve vrijeme lijepo i uredno vozi kroz neuredne odnose koje je Dilan tada imao... sa sobom, svojom muzikom, diskografskom kućom, kolegama, ljubavima, saradnicima, publikom. Sa čitavim svijetom. Zabavno skrojena vinjeta iz Dilanovog života i karijere; priča koja efektno podsjeća na period kada je Dilan bio i Juda i Isus folka i rokenrola – to je „A Complete Unknown“. Dva sata i 20 minuta sjajne svirke, druženja sa zanimljivim ljudima i uživanja u verbalnim i muzičkim doskočicima velikog autora koji je odlučio da izludi cijeli svijet zbog toga što je taj svijet prvo probao da sludi njega, namičući mu „strejt“ etikete. Malo li je? Pa kamo sreće da iole slično s biopikom „Deliver Me From Nowhere“ i Džeremijem Alenom Vajtom prođe Brus Springstin... M. IVANOVIĆ-NIKIČEVIĆ Ocjena: 3.5/5

SERIJE

Nema

te medicinske drame koja može da izbjegne poređenje sa kultnom serijom „ER“, ali kada je riječ o „The Pitt“, momenat komparacije nameće se i zbog drugih razloga. Jer ekipu koja stoji iza novog HBO projekta sa doktorskom tematikom dobrim dijelom sačinjavaju upravo „ER“ veterani. Ispred kamere (ali i kao koscenarista dvije epizode), tu je Noa Vajl, čuveni Džon Karter i jedan od rijetkih glumaca/likova koji su u seriji Majkla Kričtona ostali od „pilota“ (19. septembar 1994) do finala (2. april 2009), kroz gargantuanskih 15 sezona. Iza kamere, pak, našao se i dio „ER“ ekipe, pa su „The Pitt“ potpisali: R. Skot Gemil (kreator), Džon Vels (jedan od režisera) i Džo Saks (jedan od pisaca u vrlo „gusto“ nabijenoj spisateljskoj sobi).

Rad u košnici

E, svi oni popili su tužbu od Kričtonove udovice Šeri, koja tvrdi da je „The Pitt“ samo prerađena verzija planirane „ER“ spin-off serije, za koju nijesu dobili autorska prava. Dok čekamo epilog na sudu, u Max ponudu, nakon emitovanja na TV HBO, već su stigle tri od 15 snimljenih epizoda prve sezone... a s obzirom na to da smo, kada i drugi kritičari, dobili čak deset epizoda unaprijed, ipak možemo stati na stranu „The Pitt“ ekipe. Jer njihov šou bitno je drugačiji od „ER“, i to se osjeća od prve epizode.

Narativni okvir „The Pitt“ oblikovan je u real time fazonu serije „24“ sa Kiferom Sader-

The Pitt Prvi pogled na novu HBO

Bolnička rutina u realnom vremenu

Pošteno je reći da postoje slučajevi od kojih može da vas uhvati panika, ali i oni koji zaista ne djeluju kao produkt realnosti, nego pumpanja u scenarističkoj sobi. Srećom, prvih je momenata više

landom: 15 epizoda pokriva knap 15 sati standardne smjene (7–22 h) u fiktivnoj „Pitsburškoj hitnoj službi“. Ili u „Rupi“, kako je, kad mu dozlogrde pune čekaonice i menadžeri koji mu vise nad glavom da mora da smanji troškove i pojača efikasnost osoblja, naziva Majkl „Robi“ Rabinovič (Vajl).

Robi je glavni doktor i centripetalna sila bolnice; da njega nema, čini se da bi cijelo mjesto otišlo dođavola. No, koliko je svom osoblju i pacijentima često sigurna luka, toliko je i pomalo „divlja karta“ serijala... Jer već u početnim minutima nagovještava se da je tokom pandemije kovida izgubio mentora, da sebe zbog njegove smrti krivi i da se od te traume nikad nije oporavio.

Karakteri i detalji iz prošlosti doktora i drugih članova osoblja otkrivaju se nausput, kobajagi slučajno, između pregleda

i prijema pacijenata, kroz njihove komentare i reakcije na izlječenje ili gubitak onih koje su pokušali da sačuvaju od smrti.

Malo je reći da je likova mnogo, te da njihova hitna služba podsjeća na užurbanu košnicu. Samo što taj rutinski rad u košnici obično prati isključivo red, nikako haos... a rutinu u bolnici u Pitsburgu prate takav stres i haotičnost da gledanje serije nikako nije preporučljivo onima koji su doživjeli traumatičniju posjetu hitnoj ili bolnici, naročito u skorije vrijeme.

Nanogica na torti

Uz Robija, kojeg Vajl uvjerljivo dočarava kao dobrog doktora, lidera i čovjeka u nimalo jednostavnom okruženju, kao glavni igrači u pitsburškoj košnici nameću se prilično okej likovi, od kojih su neki, ipak, zanimljiviji od drugih i uspješnije izbjegavaju da potonu u opšta mjesta u scenariju.

Takvi su, recimo, Heder Kolins (Trejsi Ifeačor), trudna doktorica koja sve radi po „pravilima službe“ i najčešće oponira Robijevoj improvizaciji, a sa njim očigledno dijeli romantičnu prošlost koja se, na početku, daje samo između redova. Odličan je i dr Frenk Langdon (Patrik Bol), Robijeva „desnica“, čiji hladnokrvni i hiperracionalni pristup poslu dodatno pojačava utisak da je njegov šef – empata kakvog bi svaki pacijent mogao da poželi za sopstvenog doktora.

Glavna sestra Dena Evans (Katerin Lanasa) oličenje je osobe koja instant gasi požare i uspijeva da zaveže pokidane krajeve konopca, ma gdje završili, bili u rukama doktora ili pacijenata. A sestra Kasi Mekej (Fiona Dourif) možda na početku djeluje kao malko klišeizirana samohrana majka koja dijete zapostavlja zbog posla, ali način na koji se nosi sa pacijentima koji stižu kao na „pokretnoj traci“ kandiduje je za jako sidro tematski vrlo uzburkanog serijala. Višnjica na torti je i ona „nanogica“, a pitanje odakle tu i kako li je, zaboga, mogla da završi oko članka tako smirene osobe – jedno je od onih koja vas vuku da seriju pogledate do kraja. E sad, malo su problematičniji mlađi članovi osoblja poput

Samire Mohan (Suprija Ganeš), koja isporučuje linije dijaloga kao da je robot. Izuzetak je samo Melisa „Mel“ King (Tejlor Dirdin, kćerka Brajana Krenstona), kojoj je ovo prvi radni dan sa Robijevom ekipom i koja na posao dolazi s osmijehom i entuzijazmom koji, makar naizgled, može imati samo osoba koja nikad u životu pacijenta nije vidjela, a kamoli izgubila. No, ispostaviće se da ta njena reakcija, prva u nizu sličnih i vrlo čudnjikavih, nije rezultat radnog neiskustva koliko socijalne neprilagođenosti. Long story short, Mel je vrlo sposobna doktorica, ali je i totalna čudakinja, pa njene „neprimjerene“ reak-

Medicinski slučajevi sežu od realnih do prepumpanih u scenarističkoj sobi HBO

23. januar 2025.

HBO medicinsku dramu koju potpisuju veterani kultne „ER“

rutina i stres vremenu

cije na dešavanja u sobi umiju da seriji dodaju i momente baš simpatičnog humora.

„Glovo“ za šamare Ništa slično se, nažalost, ne može reći za Triniti Santos (Isa Brionis), stažistkinju koja toliko puca od samopouzdanja i ambicije da biste joj „Glovom“ isporučivali šamare na svakih 15 minuta. Njoj je skriptom namijenjeno i najviše „fora“, ako tako možemo nazvati stalna čačkanja kolega, a ne možemo. Jer, osim što nijesu smiješni, kandiduju njenu junakinju za najveću karikaturu serijala.

Cijela radnja serije zapravo je prvi radni dan za četvoro medicinskih radnika. Uz Mel i Triniti, tu je i dvoje studenata: Denis Vitaker (Džeran Hauel), koji se preznojava od treme i manjka samopouzdanja, i Viktorija Javadi ( Sabana Aziz), koju niko ne shvata ozbiljno zato što ima samo 20 godina... I, naravno, zbog toga što kontaju da je tu došla nepotističkim putem s obzirom na to da joj je majka jedna od glavnih doktorica u bolnici.

Ni Denisova ni Viktorijina razvojna putanja nijesu pretjerano zanimljivi na početku, ali recimo da su važni za razumijevanje bolničkog ambijenta i to koliko psiho-fizičkog napora zahtijeva profesija koju su odabrali. Oboje su tek na početku a već razmišljaju o odustajanju, što mnogo govori o poslu u kojem nekad možete da uradite sve savršeno, a da pacijenta, ipak, izgubite. I, jednostavno, morate da naučite da živite sa tim.

Kroz Pitsburšku hitnu kreće se makar još 10+ sporednih članova osoblja, koji tu i tamo

uskoče u kadar, a pacijenata koliko je – suvišno je i govoriti. Ono što je, pak, odlično, jeste što nijesu svedeni na brojke upravo zahvaljujući odabranom narativnom konceptu. Jer, s epizodama koje prate realnih 60 minuta smjene u bolnici, dobijamo priliku da mnoge od njih vidimo nekoliko puta, za razliku od drugih serija u kojima njihovi slučajevi obično „prolete“ kroz jedan nastavak, ostavljajući ih skicirane i nedorečene.

Neki pacijenti pođu odmah, drugi čame u čekaonici satima. Pojedini drže voljene za ruku do kraja, a pojedini ne mogu da prihvate da je kraj tu. Nečiji roditelji dobiju olakšanje, a nečiji – broj terapeuta za suočavanje sa gubitkom. Zajedno sa doktorima i osobljem, svi oni grade bolnicu kao natrpano, haotično i bučno mjesto u kojem adreanalin pumpa na sve strane, ali koje ipak postane najstrašnije kada nastupi tišina. Pošteno je reći da postoje slučajevi od kojih može da vas uhvati panika, ali i oni koji zaista ne djeluju kao produkt realnosti, nego pumpanja u scenarističkoj sobi. Srećom, prvih je momenata više, pa čudnovate dijagnoze i insel-drame sa tinejdžerima, ipak, zasjene mnogo stvarnije i bliže drame.

Skok u melodramu

Ono što je bitno: dok nas vode kroz tipični radni dan jedne sasvim prosječne hitne službe, autori serije uspijevaju da podcrtaju koliko je sve što se tu događa – rutina, a koliko zapravo, ništa rutinsko nije. Bavili se ogrebotinom ili stomačnim virusom, ili nečim urgentnim kao što je ekser zakucan u srce radnika na gra-

đevini, predozirani tinejdžer ili todler koji je progutao gumene bombone od kanabisa –ovi doktori uspijevaju da vam pokažu koliko su visoki ulozi njihovog posla. I o koliko najrazličitijih stvari moraju da vode računa da bi nečiji život spasili, a koje najmanje imaju veze sa znanjem pokupljenim na fakultetu.

Stoga, iako nije bogzna kako inventivna – posebno kada uzmemo u obzir njen narativni format koji zvuči frenetičnije nego što na ekranu jeste, „The Pitt“ ipak jeste jedna od boljih medicinskih serija u trenutnoj ponudi. Štoviše, da je scenario iole pametnije napisan, da su likovi ujednačeniji i jednako

dopadljivi, te da je serija lišena momenata pretjerane melodrame (kovid dio i skokovi u prošlost potpuno odudaraju od ritma i koncepta) – bila bi i ponajbolja.

Ako vas, pak, u vezi sa medicinskim serijama najviše zanima melodrama, eto vam Marfijev „Doctor Odyssey“ ili stara dobra „Grey’s Anatomy“. No, ako od serije o medicini želite realno – „The Pitt“ je vrlo solidan izbor. Sa pet epizoda do kraja sezone, koje nijesmo imali priliku da vidimo, čini nam se da se taj utisak neće pretjerano promijeniti... Marija IVANOVIĆ-NIKIČEVIĆ

Ocjena: 3.5/5

Noa Vajl kao Robi – dobar lider, doktor i čovjek na čelu bolnice
HBO

American Primeval Krvoprolića i brutalnosti

Napucana saga o preživljavanju

theposterdb.com

bar tragičan datum u američkoj istoriji mnogo prije nego što se dogodio teroristički napad 2001. godine. Tog datuma 1857. mormonska policija u južnoj Juti zaplijenila je vagon iz Arkanzasa i brutalno ubila 120 ljudi, a u nastavku još toliko da bi prikrila tragove i zataškala zločin. Ubrzo, zapisi o tom događaju su uništeni i mormonske vođe dale su sve od sebe da masakr prikače američkim domorocima, te da se o njemu saču-

Kreator Mark L. Smit, koscenarista lma „The Revenant“, ušao je u još jedan brutalan ples s nasiljem, ali ovog puta nije rekao ništa novo

va što manje podataka, kako bi što prije iščeznuo iz sjećanja

Amerikanaca.

Stoga, vrlo se malo o masakru „The Mountain Meadows“ zna i dan-danas, naročito van Sjedinjenih Država.

Anksioznost u galopu

zales Injaritu, Smit bru-

Pomenuti masakr i dalje muči potomke napadača i žrtava, a u užim krugovima američkih istoričara smatra se nezvanično i prvim građanskim ratom na tom prostoru, što ga čini i odličnom inspiracijom za Netfliksov novi hit, mini-seriju „American Primeval“. Ako ste gledali film „The ReAlehandro Gon, 2015), čiji je koscenarista bio Mark L. , možete otprilike da zamislite kako je, kao kreator, mogao da se snađe sa surovim, brutalnim, hipernasilnim ambijen-

Akteri brutalne pripovijesti o ekspanziji na Divlji zapad

tom u „American Primeval“. Obje priče odvijaju se tokom 19. vijeka, u izolovanim, krševitim zemljama, neosporno obećavajućim kada je riječ o izgradnji i razvoju, ali i punim opasnosti koje doseljenike vrebaju na svakom ćošku. Takođe, obje govore o likovima koji se suočavaju s ogromnim preprekama, bore s ivice smrti ili direktno sa smrću, a nekad i sve navedeno.

Smit je napisao, Piter Berg režirao, Hugo Dijaz montirao, a Žak Žufre potpisao fotografiju svih šest epizoda mini-serije, a atmosfera cijele priče uokvirena je originalnom muzikom koju je obezbijedio bend „Explosions in the Sky“. Ovo drami daje ujednačen, kohezivan osjećaj i tok već od prve, ujedno i najbolje epizode. E, tu Dijaz toliko divlja s montažom, a Žufre okreće kameru tako da nikada ne znate odakle opasnost tačno dolazi, da je velika šansa da ćete osjetiti golemu anksioznost, a moguće i napad panike dok čekate da vidite što će se dogoditi i hoće li iko preživjeti svoju odiseju na Divljem zapadu.

Autorska ekipa serije ne čeka mnogo, pa nakon upoznavanja s nekoliko ključnih likova odmah kreće na rekreaciju

23. januar 2025.

brutalnosti u Netfliksovom hit vesternu sa Beti Gilpin brzo postanu repetitivni

saga preživljavanju

masakra. Ta sekvenca, montirana tako da djeluje kao da je snimljena iz jednog kadra, ubjedljivo je najmoćnija u cijeloj seriji. Ništa što će uslijediti do kraja neće moći ni da joj se primakne, pa čak ni kada u igru uđu i najborbeniji američki domoroci.

No, oko koga se tačno vrti radnja? Govorimo o 1857. godini i nekoliko prepletenih narativa. U jednoj priči, samohrana majka Sara Rouel (uvijek dobrodošla Beti Gilpin u prvoj seriji nakon jednogodišnje pauze i bravura u „Mrs. Davis“ i „Three Women“) pokušava da otputuje iz Bostona sa sinom Devinom (Preston Mota) kako bi se sastala sa suprugom. Sticajem okolnosti, s dječakom ostaje nasukana u južnom Vajomingu u Fort Bridžeru, koji nadgleda grubi, ali harizmatični Džim Bridžer (Šea Vigam).

Čudak kraj rijeke Problem? Nijedan vodič ne želi da vodi ženu i dijete (i to koje nosi i protezu za nogu) usred zime kroz surove predjele, gdje bi bilo ko ili bilo što moglo da ubije za treptaj oka čak i naoružane i muškarce orne za borbu. Bridžer pokušava da ih spoji s Ajzakom Ridom (Tejlor Kič), kojeg naziva čudnim tipom, ali za kojeg tvrdi da sigurno nije lopov, niti ubica. No, čudak koji živi izolovan, pored rijeke u blizini Fort Bridžera, odbija ponuđeni novac da ih odvede do tražene destinacije.

Dolaze poslije toga majka i sin do drugog vodiča, ali jasno je već tu da će Ajzak, ipak, pronaći put do njih i postati im ključni saputnik na proputovanju kroz Divlji zapad. Njima troje u jednom trenutku priključiće se i Dva Mjeseca (Šovni Purijer), pripadnica Šošona koja je pobjegla od plemena nakon što je očev pokušaj da je siluje okončala njegovim ubistvom. S druge strane, imamo i rukavac priče posvećen „dobrim mormonima“ Abiš (Saura Lajtfut-Leon) i Džejkobu Pratu (Dejn Dehan), svježem bračnom paru čija je veza kompleksnija nego što se čini na prvi pogled i znatno odudara od tipičnih stereotipa u vezi s mormonima i poligamijom koju praktikuju, odlazeći toliko daleko da neki od njih ožene i više od 20 žena.

Traper i propovjednik

U seriji je iskorišćeno nekoliko stvarnih događaja i likova, među kojima najjači utisak ostavljaju pomenuti Džim Bridžer i Brigam Jang (skoro neprepoznatljivi Kim Kouts, nezaboravan kao Tig u „Sons of Anarchy“).

Prvi vam je vjerovatno poznat iz „The Revenant“: čuvenog trapera, avanturistu, planinskog vodiča i znalca divljine, kod Injaritua, u mnogo mlađoj verziji, odigrao je Vil Polter. U „American Primeval“, Šea Vigam odličan je kao gospodar Fort Bridžera: od početka do kraja ostaje jedan od rijetkih likova u čije instinkte i moralni kompas vjerujete i navijate da svima ostalima – dođe glave. Brigam Jang je pak druga vrsta zvjerke... I da nije zasnovan na stvarnom liku, te da se kroz cijelu seriju ne koriste njegove propovijedi u mormonskoj crkvi, mogli biste da pomislite da je prekarikiran i lik možda čak i uvredljiv za ovu zajednicu. No, autori serije, vjerovatno očekujući burne reakcije, držali su se istorijskih činjenica dok su ga gradili, naglašavajući pritom da u Jangovom rukavcu priče postoje i mnogi izmišljeni elementi.

Ono što pak ostaje jeste da Brigam zaista jeste napravio malu teokratiju u Juti, pomagao ne-

zakonita djelovanja mormonske policije i davao sve od sebe da što više poboljša kvalitet života mormona, nažalost, nauštrb ostalih naseljenika u blizini. Kouts s lakoćom dočarava taj tip fanatičnog vođe, koji ne preza ni od čega da ostvari „više ciljeve“... „American Primeval“ ima odličnu glumačku ekipu i vrlo spretna imena iza kamere, ali oni, ipak, ne uspijevaju da predugo održe pozitivan utisak koji je sa sobom ponijela uvodna epizoda. Sve te eskalacije nasilja, drmusanje kamere, igre skrivalice na život i smrt – brzo postanu repetitivne. Likovi samo skaču od jedne do druge opasnosti, za dlaku se izvlače, pa opet tako, bez kraja i konca, dovijeka ispočetka.

Smit u „American Primeval“ želi da kaže mnogo toga, ali, nažalost, to ne radi pretjerano uspješno. Divlji zapad bio je mjesto izopačenosti i bezakonja? Davno smo to elaborirali... Ni moderna Amerika po instinktu za preživljavanje ne razlikuje se mnogo od svoje verzije iz 19. vijeka? I to smo gledali, ko zna koliko puta... To je i ključni razlog zbog kojih beskrajne eksplozije krvoprolića poslije izvjesnog vremena postanu iscrpljujuće.

„American Primeval“ ne govori ništa novo i ne unosi nikakve inovacije u žanr dok pokušava da ko zna koji put prezentuje dobro poznatu tezu.

Pucnjave, ubodi noževima, premlaćivanja, ubistava djece, skalpiranja, seksualno nasilje, biserne kosti nogu koje izranjaju iz razbijenih udova – zasipaju nas sa svih strana, zajedno s manje-više svim užasnim stvarima koje bismo mogli da zamislimo. Ali sve to više djeluje neopravdano i prenapucano nego što tjera na dublje promišljanje o nasilju. I to je šteta, jer sudeći prema imenu serije, Smit je želio da prikaže da se u Sjedinjenim Državama ni do dan-danas ništa nije promijenilo kada je riječ o onome što je potrebno za opstanak. Malo je reći da mu to nije pošlo za rukom...

Promašena žica

Stoga, iako sumorni i nihilistički portret američke ekspanzije na Zapad drži pažnju na početku, stvar se mijenja kada shvatite da u realističnim prikazima bijede i patnje serija traži i dubinu. Uprkos moćnom, krvavom, prenaduvanom bijesu, ništa u „American Primeval“ ne uspijeva da pogodi žicu –ni narativno, ni emocionalno, ni istorijski. Ukoliko ste ljubitelji ove ili sličnih tema, serija će vas sigurno zainteresovati, ali postoje poveće šanse da ćete brzo izgubiti interesovanje i poželjeti da odjašete dalje prije nego što i stignete do finala.

Izvanredne borbe i okršaji ostaju u sjenci iscrpljujućeg narativa
imdb.com

Završnica je pak priča za sebe: ne bi mogla da vam se svidi, pa čak ni da vam je sve ono što joj je prethodilo – apsolutno bilo po meraku. Jer u tolike se kliše-momente i melodramu zakucavaju Smit i ekipa da „American Primeval“ postaje fešta blama.

Ono što se može primijetiti jeste da ovaj projekat nije tip serije za bindžovanje i da nije trebalo da bude dostupna čitava sezona odjednom. Možda da smo imali priliku da svake sedmice gledamo samo jednu epizodu, stvari i ne bi djelovale toliko naduvane bez ikakve potrebe.

Na koncu, serija „American Primeval“ ispala je što i ogroman broj TV projekata danas. Na prvi pogled izgleda skupocjeno, povjerena je odličnim glumcima i nudi mnogo mračniji pogled na izabrani žanr od onoga što se obično nudi na televiziji i striming servisima. No, ispod superlativne površine – čeka niz problema. U međuodnosima likova, recimo, ima ih koliko hoćete: Kič i Gilpin su sjajni u ulogama, ali je jasno da bi s malo više vremena odnos Ajzaka i Sare mogao biti još zanimljiviji kontrapunkt divljaštvu oko njih. Da je ostavljeno barem još malo prostora za disanje i odmor od nasilja, moglo je biti zaista nešto čemu vrijedi posvetiti pažnju. Istorijski gledano, važno je demistifikovati američku fanta-

ziju o Divljem zapadu kako bi se Amerikanci mogli suočiti i, koliko je to moguće, iskupiti za zločine. Ali postoji i ružnija strana ovog „obnavljanja“ nasilne prošlosti zemlje kakva je Amerika, one koja gleda na novog istorijskog kauboja s krvlju pod noktima s jednakim poštovanjem kao i na verziju koju nam je prodao stari Holivud.

Politička poruka

Kaubojske priče su nas sve, ne samo Amerikance, naučile da težimo da budemo opaki. I u tome ne postoji ništa loše. Međutim, Smit u „American Primeval“ oslikava ekstremniji (i vjerovatno tačniji) portret te iste grubosti. Ovo ne komplikuje istorijsku priču o američkim pionirima, već samo prenosi poštovanje s galantnih heroja sa šeširima na nemilosrdne ubice koje su uradile ono što su morale da urade kako bi preživjeli. Smit se vraća u uvrnutu modernu ekstrapolaciju fantazije o Divljem zapadu, svodeći je na nešto poput zombi apokalipse u kojoj će preživjeti samo oni koji su spremni da ubijaju i pljačkaju komšije.

E sad, da li je ovo predviđena politička poruka Marka L. Smita? Naravno da ne. U scenariju, autor jasno osuđuje raseljavanje i genocid nad američkim domorodačkim kulturama i direktno osuđuje crkvu i otimanje zemlje u

19. vijeku. Religija se kritikuje kao oruđe političke moći i, dok je jedini predstavnik američke vlade na ekranu – častan čovjek, jasno je da njegove simpatije prema Šošonima ne dijele njegovi komandanti, čija naređenja, ipak, namjerava da prati.

Sam prikaz Šošona je vjerovatno dovoljan da desničari optuže Smita da pokušava da publici proda probuđenu savjest. Ipak, slika o američkim domorocima u ovoj seriji uglavnom funkcioniše po pravilima za koja desnica tvrdi da su prirodna. Jaki opstaju, slabi nestaju, a oni koji mole za pomoć su najvjerovatnije tu da vas prevare.

„Deadwood“ Dejvida Miča, jedan od najvećih TV vesterna, bio je, prije svega, priča o zajednici, okupljanju ljudi uprkos nasilju, sebičnosti i grubosti Zapada (i njih samih). Na neki način, „American Primeval“ djeluje kao „anti-Deadwood“ zato što čini da izgleda nevjerovatno – čak i nemoguće – da bi mirno, moderno društvo ikad moglo da izraste iz tako mračnog sjemena. Ali opet, Smit možda i sugeriše da se to nije dogodilo... Da je nasilje rodilo nasilje i da je sve, vjekovima, ostalo isto. Na vama je da vidite što da radite s tom informacijom.

B. MARTINIĆ

M. IVANOVIĆ-NIKIČEVIĆ

Ocjena: 3/5

Anime planet Hitmen

Plaćene ubice su savršen materijal za tate, a ako vam Žan Reno u „Profesionalcu“ („Leon: The Professional“, Lik Beson, 1994) nije dovoljan dokaz – potražite „Sakamoto Days“ na Netfliksu. Taro Sakamoto legenda je u svijetu lovaca na ucijenjene glave; lik koji kišu metaka razgrne muvaricom i cijelim katalogom egzekucija prijeti najopasnijim njuškama iz krimi-svijeta. U svom hitmen kosmosu, na samom je vrhu lanca ishrane. I šta tu za njega može poći po zlu? Eto, da se zaljubi na prvi pogled. Dva su Sakamota u Netfliksovoj anime seriji: onaj prije i onaj nakon što je u njegov život ušla Aoi, kasirka u samoposluzi njegovog grada. Onaj prvi je elegantni i nemilosrdni jahač apokalipse, tip kojeg biste mogli zamisliti na pisti neke „Balensijaga“ modne revije, onako u sajberpank ubilačkom fazonu... A onaj nakon toga –ćutljivi brko zapuštenog stomaka kojeg komšiluk obožava i koji je glavni majstor u njihovoj ulici.

Obojica su, naravno, u jednakoj mjeri Sakamoto. Drugi je, nećete vjerovati, oslikan tako da djeluje i opasnije i primamljivije.

Možete pretpostaviti na kojoj tački počinje radnja ovog anime hita: kada u svoj toj komociji i ušuškanosti mirnog života u predgrađu, našem Sakamotu prošlost pokuca na vrata. Njoj ni najbolji plaćeni ubica ne može pobjeći. Samo što su sada ulozi veći nego ikada – sada on ne brine samo za sebe već i za sigurnost njegove Aoi. I za cijeli mali svijet koji su zajedno izgradili. Sasvim dovoljno da već od prve epizode navijate za njih. „Sakamoto Days“ je adaptacija mange Jutoa Suzukija, koja je na japanskoj sceni odjeknula pandemijske jeseni 2020.

Kim Kouts, upečatljiv kao mormonski zlikovac Brigam Jang

Četvrtak, 23. januar 2025.

San i java neodoljivog bivšeg plaćenog ubice u „Sakamoto Days“

Hitmen iz našeg komšiluka

U krimi-kosmosu, ovaj čiča je na samom vrhu lanca ishrane. I šta tu za njega može poći po zlu? Eto, da se zaljubi na prvi pogled

Dijelom je inspirisana „John Wick“ filmovima, ali i više kultnom američkom serijom iz osamdesetih „The Equilizer“. Eto, takav karakter i auru glavnog lika možete da očekujete. Sakamoto je tih, čvrst, sposoban, nikad ne udara prvi, brižan i na gotovo stidljiv način –skroman i duhovit. Savršen izbor za takav materijal ispao je slavni „TMS Entertainment“ studio, iz kojeg su uzletjeli i serijali poput „Lupin The Third“ (odakle je krenula i autorska karijera velikog Mijazakija krajem sedamdesetih), ili „Detective

Conan“, ili sjajna futuristička fantazija „Dr. Stone“. Nezaboravna „Lupin The Third“ kinetika, radosna vedrina i lakoća sasvim sunčanog dizajnerskog pokreta otprilike je i odgovor kakav stil i vajb da očekujete od „Sakamoto Days“. Nećete biti iznevjereni. Sve predstavljeno u trima do sada prikazanim epizodama (ukupno 22) jeste karakterizacija ovog lika koji ne govori mnogo, a još manje o sebi. Naravno da je naš Sakamoto kao nekakav moderni stoik koji čuva noć od budnih tamo

u predgrađu, među rafovima njihove samoposluge... A mi imamo priliku da polako otključavamo taj svijet njegovih najtežih životnih odluka. Tu pomaže još jedan hitmen – mladić Šin Asakura, njegov nekadašnji učenik, koji uz svu ubilačku vještinu ima i sposobnost čitanja misli... I djevojka Lu Ćiaotang, kćerka krimi-bosa iz kineske četvrti, koja sasvim nenadano završi u njihovom društvu. Glavni lik je raskošna ličnost, jedan od autentičnijih novih u anime svijetu u mjesecima za nama... Vizuelno će vas, recimo, najprije podsjetiti na humanizovaniju i malo krupniju verziju Mijazakijevog „Porco Rosso“ junaka. Takav lik i vanvremenski slobodnjak ima samo jedan jedini realan autoritet – a to je, naravno, njegova

Aoi. A kakve sve uslove i pravila mu lagano nametne i kakvu neodoljivu strogoću trenira –to ćete već morati da otkrijete. U mane ovih uvodnih avantura hitmena iz komšiluka bi se, recimo, mogao svrstati generički dizajn silnih zloća koje su prijetnja našim junacima... I objektivna činjenica da vas niko od negativaca neće „cimnuti“, a nećete ih ni zapamtiti. Takođe, za sada se ne čini utemeljenom i opravdanom odluka da se u „jednačinu“ bitnih likova ubaci ta kineska djevojčica – osim činjenice da ju je naš Sakamoto prigrlio onda kada je saznao da je ostala bez roditelja.

Jer cijeli je „Sakamoto Days“ priča o roditeljstvu, sazrijevanju, odgovornosti i brizi. I o onome kada shvatite da u životu ne postoji ništa bitnije od toga. A nevolja je, naravno, što je gomila onih koji bi to da poremete... I, u odnosu na sve to, ta prokleta prošlost i njeni grijesu su mnogo veća prijetnja od bilo čijih metaka i oštrica. Serijal primarno pripada žanru shonen, dakle, namijenjen je tinejdžerskoj publici – ali je dovoljno slojevit, pitak i nepretenciozan da bude idealna porodična televizijska zabava. Zato, ako postoji barem jedan aktuelni anime koji biste mogli da preporučite roditeljima da konačno, na pravi način i bez ikakvih predrasuda upoznaju ovaj svijet, onda je to „Sakamoto Days“. Vjerujte da će svi oni prepoznati i mračne ćoškove i sunčane strane ulice svog komšiluka. Pa uopšte nije loše to što nad tim kvartom i tom ulicom bdije jedan stari plaćeni ubica... „Nju čuva neko mnogo jak“, jedna stijena od dobrote i rijetkih riječi u koje se uvijek možete pouzdati, Taro Sakamoto. S. S.

Ocjena: 3.8/5

Mladi pronalaze savršenog mentora u starom lovcu na ucijenjene glave

PREPORUKA

ZGRABI

FILM

Uvijek se vraćam filmu „The House of the Spirits“ (Bile August, 1993), zasnovanom na romanu Isabel Aljende, koji prati sudbinu nekoliko generacija jedne porodice. Kompleksni odnosi i unutrašnji sukobi njenih članova prikazani su kroz prizmu magijskog realizma. U filmu se istražuju teme ljubavi, gubitka, politike, patrijarhata i oproštaja, dok se prikazuje kako određeni događaji iz prošlosti mogu da imaju velike posljedice i uticaj na sadašnjost. Oduševljena sam podjelom i glumom, pogotovo Meril Strip i Džeremija Ajronsa

Obavezno gledajte filmove Džoa Rajta. Najveći utisak na mene ostavio je njegov „Atonement“ (2007). Radi se o britanskoj romantičnoj ratnoj drami u čijem su fokusu moralne dileme i koja pokazuje kako osjećaj krivice može uticati na život, čak i kada oproštaj nije moguć.

Andrea Drašković, producentkinja

Mudrosti hrabrog Kirikua

Moram istaći i starije sezone serije „Sex and the City“, koja je ponovo postala aktuelna. Serija je otvorila važne teme o rodnim ulogama, ljubavi, braku, a, takođe, ostavila i trag u modnom svijetu zahvaljujući Keri Bredšo i njenom strastvenom odnosu prema visokim potpeticama.

A sada nešto potpuno drugačije... „The Witcher“ je fantastična serija zasnovana na popularnom serijalu knjiga poljskog pisca Andžeja Sapkovskog, a takođe je poznata po video-igrama. Kombinuje epsku fantastiku, mračne tonove i moralno kompleksne priče. Kroz lik Geralta prikazuje duboka pitanja o sudbini i moći. Ono što je uzbudljivo jesu akcione sekvence i impresivne borbe s čudovištima.

MUZIKA

U fascinantnom filmu „Whiplash“ (Dejmijan Šazel, 2014) srž leži u borbi perfekcionizma i autodestrukcije. Glavni lik spreman je da pretrpi psihičko i fizičko nasilje u potrazi za onim što je genijalno. Dok se bavi pitanjima umjetničke ambicije, režiser na dubljem nivou istražuje koliko je tanka linija između strasti i opsesije i postavlja pitanje: „Da li cilj opravdava sredstvo?“ Film simbolizuje vrhunac glavnog lika ka umjetničkoj transcendenciji, ali i njegov potencijalni pad u svijet samodestrukcije. Moram da pomenem francuski animirani film koji sam pogledala toliko puta da njegov tekst i dan-danas znam napamet.

„Kiriku i vještica“ (Mišel Oselo, 1988) uticao je na veliki dio moje ličnosti. Prikazan je kroz predivnu stilizaciju, jarke boje i oblike koje odražavaju bogatstvo afričkog pejzaža.

„Kiriku i vještica“ je više od crtanog filma. To je priča o hrabrosti, mudrosti, saosjećanju, snazi pojedinca, važnosti razumijeva-

Slušam različite žanrove i pokušavam da pronađem ljepotu u njima. Prošla sam kroz različite faze, ali ono što je nekako ostalo urezano jeste bluz balada „Cry me a river“ Ele Ficdžerald. Ili pjesme Erike Badu s albuma „Mama’s Gun“. Oduševljena sam i obradom „The Phantom of the Opera“ grupe „Nightwish“, pjesmom „Roxanne“ iz filma „Moulin Rouge“, operom „Carmen“ Eline Garanče, izvođenjem pjesme „While My Guitar Gently Weeps“ grupe „The Beatles“ u saradnji s Prinsom. A što se rep muzike tiče, izdvajam stvaraoce kao što su DMX, Lil Vejn i Kendrik Lamar

nja i oproštaja... Pokazuje kako se čak i najdublje rane mogu izliječiti i kako zlo često proizlazi iz patnje.

TV

Serije gledam znatno manje, ali kada se odlučim za neku, brzo se „zarazim“. Skoro sam pogledala „BoJack Horseman“, popustila sam pod „hajpom“ koji se digao i traje već duže. Prvo mi je djelovala banalno.

Međutim, „BoJack Horseman“ je animirana serija koja balansira komediju i duboku dramu i istražuje teme mentalnog zdravlja, samodestruktivnog ponašanja, smisla života i ljudskih odnosa. Suština, zapravo, leži u dubokoj introspekciji, posebno Bodžeka, konja koji je u cijeloj seriji tragična figura –neko ko očajnički želi da bude voljen i srećan, ali konstantno sabotira samog sebe.

FILM

Uvijek iz filmova pokušavam da izvučem makar nešto što može imati smisao. Međutim, zbog filma „Blonde“ (2022) Endrua Dominika, osjetila sam samo gađenje i razočaranje.

TV Zadrugu.

MUZIKA

Sve ono što ti stvara osjećaj neprijatnosti.

Andrea Drašković: Obožava baladu „Cry me a river“ Ele Ficdžerald
Nikola Jovićević

23. januar 2025.

DZUBOKS v

Bisere svoje duhovitosti Laka servira rijetko i na kašičicu – a to i jeste dio šarma Elvira Lakovića, najpoznatijeg Goraždanina još od ekipe iz dinastije Kosača Široj publici poznat je najprije po „Pokušaju“, (samo tako uspješnom!) alt-pop izletu na Eurosong, a odranije i po singlu „Ja sam moro“... I to je samo takva nepravda spram toga koliko su dobri i autentični albumi „Zec“ (2007) i „Stvorenje“ (2010).

Sada Laku gledamo uglavnom kao glavnu facu mnogo

Laka Mama

dobrog podkasta. A to što posljednje decenije i po nije iskoristio objektivan potencijal da postane potpuno ostvarena zvijezda – nekako ide uz imidž i vajb tipa koji odbija da do kraja odraste i ostvari se u ovoj i ovakvoj realnosti.

Nego, muzički projekat za povratak, po principu kratko i čežnjivo slatko, jeste 25 minuta albuma „Mama“.

Otprilike, primarno da podsjeti one koji su ga davno zavoljeli da i dalje ima dobre i samo svoje trikove u rukavu. I da usput privuče malo nove publike.

Na tom putu mu, prije svega, pomaže „Usamljenost“ nošena nostalgičnim elektropopom osamdesetih. Pa emocionalno ogoljena i direktna „Duplo“ i svedenija završnica „Kraj“. Uz mnogo osmijeha i sasvim dovoljno materijala da opravda povratničku ploču. Tako da nema veze što dobar dio ovih osam pjesama služi samo kao vezivno tkivo i za „pokrivanje“ prostora. Ovakav

Hornsman Coyote ft. Del Arno Band

Iznova počinjem

Kojot

koji pjeva na maternjem i s „Del Arno“ ekipom s kojom je svirao prije lijepih 30 godina – sasvim je dovoljno za izoštren fokus na regionalni rege horizont ove zime. Od „Eyesburn“ žestokog prašenja, rada sa svjetskim zvijezdama poput Maksa Romea i gomile solo albuma – Nemanja Kojić je, jednostavno, stekao reputaciju šamanske figure na ovim našim muzič-

kim Karibima. Nego, ovaj iskorak s „Del Arno“ bendom, kolaž roots reggae pjesama na našem jeziku ipak je iskorak koji jedan od najboljih rege trombonista na dunjaluku do sada nije pravio.

Ključni adut albuma je to što izuzetno moderno i aktuelno zvuči. Ovaj podmlađeni Del Arno bend melodiku traži i gradi na temeljima savremenih afro-rege uticaja. I za

Pavel

FM/AM

Korak unazad za bend koji je odlučio da bude malo manje svoj, a malo više trendi. Što je ironično, budući da „FM/AM“ nije album koji će ekipi iz „Pavela“ donijeti novu publiku.

Saradnja s preostalim članovima „Novih fosila“ sama je po sebi interesantna; nažalost, ispalo je tako da „Pavel“ blago banalizuje svoj, autentičan zvuk i vajb. I uz sve

to, ne pretjerano uspješno, istražuje veliku „ABBA“ pop fascinaciju.

Naslovni intro je pretjerano razvučen, taman kao i kompletan album od 63 minuta. U dobre momente na tom putovanju spadaju, otprilike, „Do mjeseca“ i „Praznici u maju“... I to je, otprilike, to. Gomila „ABBA“ referenci i prilično očuđen disko u pjesmi „Nek ide k vragu sve“

Lakin impuls da dijeli i propovijeda dijeljenje ipak je neodoljiv – i ne treba mu tražiti ni manje ni više od toga. S. S.

Ocjena: 75/100

domaću publiku ovaj materijal može biti i sjajna polazna osnova za istraživanje nekih sjajnih projekata poput Alfe

Blondija. Čisto da shvati da rege nije „zaglavio“ tamo negdje u sedamdesetim, već je živ organizam koji raste, te i dalje traži put.

Sveukupno, s albuma će prije svega odjeknuti uvodna pjesma „Deja Vu“. Angažovana fora „Dekriminalizacija“ je sasvim štosna i elegantno laka. Šteta što odluka da „Investitorski bageri“ bude najavni

jesu dokazi da eksperimentisanje nije uspjelo. Intimnija završnica je, ipak, sasvim u redu: „Dirižabl Julesa Vernesa“ je sasvim pitom, suptilan i neodoljiv baladni finiš, kojoj prethodi „Ava spava“, posveta jednom divnom djetetu. Utisak, ipak, nije pretjerano povoljan s obzirom na to da je ploča predugačka i materijalom pretrpana, s jedne strane... A sa druge – imajući u vidu to da Antonia Matković, Aljoša Šerić i ostatak zagrebačke ekipe od prvog albuma „Pavel“ i naredna četiri nijesu imali niti jedan kiks. Nakon „FM/AM“, „Pavel“ djeluje kao bend koji ne zna na

singl nije bila najbolje rješenje – jer, objektivno, ima tu boljih pjesama.

Konkretno – koncertnoj publici ući će brzo u uho „Deja Vu“ i „Ponovo rođen“, pa album lagano ispunjava svrhu: Kojot je relevantniji nego ikada i ne planira da stane. S. S. Ocjena: 77/100

kom kursu kormilari – a sve što je potrebno jeste da se vrati svojim starim mapama, s uspješnih muzičkih ekspedicija. S. S. Ocjena: 54/100

33 OBRTAJA Emilija Gašić, scenaristkinja, rediteljka

Ne usuđujem se se vratim Artaksu

Film koji Vas čini srećnom?

– Ima ih više i stalno im se vraćam. Ako ih uhvatim na televiziji, sigurno ih završavam. U tu kategoriju spadaju: „The Lord of the Rings“ (Piter Džekson, 2001–2003), „The Mummy“ (Stiven Somers, 1999), „Gladiator“ ( Ridli Skot , 2000), „Tri palme za dve bitange i ribicu“ (Radivoje Raša Andrić, 1998) i ,,Pride and Prejudice“ (Džo Rajt, 2005).

Film zbog koga biste ubili režisera?

– Prejake reči za mene, ali postoje filmovi koji mi se ne dopadaju. Uglavnom su to filmovi koji nisu iskreni ili koji su pretenciozni. To obično znači da ne veruju gledaocu ili se stavljaju iznad gledaoca. ,,Annihilation“ (2018) Aleksa Garlanda mi se nije dopao baš iz tih razloga.

Film koji uopšte nijeste skapirali?

– ,,Mullholand Drive“ (Dejvid Linč, 2001). I dalje ne razumem mnogo i nekad me nervira kada se replike ponavljaju. Ali i dalje volim scenu u američkom dajneru „Winkie’s“ kada jedan od likova priča o svom strašnom snu, pa izađe napolje – da se suoči sa strahom. Omiljeni filmski rivali?

– Konor Meklaud i Kurgan iz filma ,,Highlander“ ( Rasel Malkahi, 1986).

Kipar, Austrija, Poljska, Španija, Peru, Srbija –odmah su film „78 dana“ ovjenčali nagradama. Debitantsko igrano ostvarenje Emilije Gašić, koje je domaća publika mogla da ulovi na Montenegro film festivalu u Herceg Novom i u Crnogorskoj kinoteci, vraća nas u 1999. u malo mjesto u Srbiji, u kojem se život uprkos strahu od bombardovanja pretvara u oazu mašte, ljubavi i jedinstva.

Gašić, koja živi na relaciji Njujork – Beograd, godinama je željela da snimi film

Koju biste važnu, još nesnimljenu crnogorsku ili regionalnu temu/priču voljeli da vidite na velikom platnu?

– Kod nas ima mnogo potencijala, pogotovo kad su u pitanju mitologija, predanja i slično. Volela bih da vidim animirane filmove s tim temama, ali u 2D varijanti.

Upečatljiva filmska scena s nekom životinjom?

Traumu iz detinjstva doživela sam s filmom ,,The NeverEnding Story“ (Volfgang Petersen, 1984), u sceni kada Atrejev beli konj Artaks tone u živo blato. Ta scena njegove smrti mi se toliko urezala u sećanje da se ni dan-danas ne usuđujem da je pogledam. Posebno drag citat iz domaćeg filma?

– „Lustere kače o plafone. Da, to je vrlo interesantno“, iz filma „Tesna koža 4“ ( Milan Živković, 1991).

o NATO agresiji i sudbini nedužnih, naročito djece. Scenario je napisala za nekoliko mjeseci, u sklopu programa na Venecijanskom bijenalu 2020. godine, a njenu neobičnu viziju snimanja „hi-8“ kamerom, formu video-dnevnika iz dječje perspektive, odmah su prepoznali Jelena Đokić i Goran Bogdan Ipak, ono što je oduševilo gledaoce širom svijeta su iskrene emocije mladih glumica Viktorije Vasiljević, Tamare Gajović, Milice Gicić i Maše Ćirović.

Najneodoljivija „štetočina“ iz animacije?

– Mušu iz animiranog „Diznijevog“ crtaća „Mulan“ (1998). Izdvojite tri filmska autora koja biste voljeli da izvedete u provod. U koju kafanu i na koje piće?

– Dejvid Linč, Džon Kasavetes, Hajao Mijazaki. Otišli bismo na sladoled u „Crnu ovcu“.

Prvi film koji ste gledali u bioskopu?

– „The Mask of Zorro“ (Martin Kembel, 1998) u bioskopu u Vrnjačkoj Banji. Imala sam oko šest-sedam godina i, s obzirom na to da sam bila visoka, pravila sam se da imam više. Tada nisu puštali decu mlađu od deset, ako se ne varam. Znam da nisam smela da pričam i bilo je jako zabavno, pogotovo delovi gde Zoro (Antonio Banderas) ,,skida“ jednog po jednog jahača koji ga jure.

Gorko-slatka priča o maloj zajednici, porodici, mjestu, državi, koja se nikada neće oporaviti od aviona čija krila nijesu slomljena tokom tih 78 dana – još dugo će odjekivati filmskim nebom. Uvjereni smo da i će Emilijini naredni projekti ukrasti srca gledalaca širom svijeta.

Dok ih iščekujemo, iz hladnog Njujorka Emilija nam govori o naslovima koji je uvijek obraduju, serijama koje je vraćaju u djetinjstvo – i vodi nas na sladoled s vrhunskom filmskom ekipom.

Sada kada pogledam taj film, shvatam da ima jako mnogo agresivnih scena i nisam sigurna da je to nešto što bih pustila sestrićima/sestričinama! Saundtrek kog filma bi mogao ili biste voljeli da prati Vaš život?

– Mnogo volim muziku koju je komponovao Boj Džordž za film ,,Electric Dreams“ (Stiv Baron, 1984). Takođe, opisuje me svaka saradnja Hajaoa Mijazakija i Džoa Hisaišija Muzika Eleni Karaindru iz filmova Tea Angelopulosa. Kako zamišljate proces snimanja filma koji bi Kventin Tarantino režirao na Balkanu?

– Ne znam koliko bi njemu ovaj prostor bio interesantan jer je toliko duboko ukorenjen u američku kulturu. Ako bi nešto snimao ovde, nadam se samo da ne bi koristio stereotipe.

rediteljka i direktorka fotografije

se da Artaksu

Poslije kog filma ste poželjeli da pođete u zemlju u kojoj se odvija radnja?

– U Srednju zemlju nakon „The Lord of the Rings“, tj. na Novi Zeland, gde je trilogija snimana.

muzi k a

Pjesma koja Vas podsjeća na prijatelja, partnera ili člana porodice?

– „Dwa Serduszka Cztery Oczy“ iz filma „Cold War“ (Pavel Pavlikovski, 2018).

Pjesma koju biste pustili da uz nju dočekate smak svijeta?

– „Fade to Grey“, Visage. Pjesma koja je himna slobode/hedonizma?

– „Voyage Voyage“, Desireless. Jedna od najljepših pjesama s imenom u nazivu?

– „Hey, Jude“, The Beatles. Vaša pjesma za karaoke?

– „You’re My Heart, You’re My Soul“, Modern Talking. Da morate da slušate samo jednog autora do kraja života, koga biste odabrali?

– Džoa Hisaišija definitivno. Pjesma koja je toliko loša da je nemoguće ne voljeti je?

– „Idemo na Mars“, Đogani. Domaći autor kog svi obožavaju, a Vi ne možete da ga smislite i/ili mislite da je precijenjen?

– Izdvojila bih pre pravac nego autora. Ne razumem turbofolk.

S mrt kog muzičara Vas je naročito pogodila?

– Dejvida Bouvija

Poster koje muzičke zvijezde ste držali na zidu u srednjoj školi?

– Nisam imala postere muzičara, već samo filmske. Jedino nešto vezano za muziku na zidu mi je bila karta za koncert grupe Smak 2012. godine. Hoće li nas Kit Ričards sve nadživjeti?

– Ostaje da vidimo.

TV

Serija idealna za kišni vikend?

– „L’amica geniale“ Saverija Kostanca. Serija koja Vas podsjeća na djetinjstvo?

– „Ally McBeal“ i „Charmed“, ali i ,,Otvorena vrata“ i „Srećni ljudi“.

Serija koja je zaslužila mnogo veću publiku?

– „The StoryTeller“ Džima Hensona iz osamdesetih. Osam epizoda, a svaka je adapatacija jedne od bajki iz Evrope. Serija je puna vizuelnih efekata koji su jako kreativni i drugačiji od svega što sam videla. Hensona svi znamo po „The Muppet Show“, ali mislim da je ova serija mnogo zanimljivija.

Serija koju nikada nijeste završili i zbog čega?

– „The Big Bang Theory“. Ima previše sezona i epizoda. Bila mi je simpatična u početku, a u nekom trenutku sam se isključila.

S erija koja je fantastična, ali ima užasan kraj/razradu?

– „Game of Thrones“ imala je vrlo dobrih stvari, a onda odjednom i gomilu loših. Kvalitet serije je nekako šetao sa svakom sezonom. Negde su razvlačili vreme, a nije bilo potrebno, dok su na samom kraju zbrzali s odlukama nelogičnim za likove koje su gradili do tada.

23. januar 2025.

Predmet koji ste poželjeli da imate poslije gledanja neke serije?

– Uvek se vezujem za osećanja koje mi film/serija donose, a slabo za predmete. Radno okruženje/tim/posao iz serije koje ste poželjeli za sebe?

– Verovatno „Ally McBeal“ zbog toga što su imali okupljanja nakon posla u baru, gde su se svi družili i pevali zajedno iako se nisu uvek slagali. Takođe

mi pada na pamet serija „Call My Agent“ kao komedija o agentima koji rade s glumcima. Najdraži par iz serije?

– Fren Fajn i Maksvel Šefild iz serije „The Nanny“. Zbog toga što su zabavni i što njihova međusobna zadirkivanja mogu da gledam unedogled. Za koga ste navijali – za Toma ili Džerija?

– Najviše sam volela epizode kad se Tom i Džeri udruže, pa zajedno imaju neku misiju. R.O.

Emilija Gašić: Savršeno je opisuju kompozicije Džoa Hisaišija
Aleks Vajski

kalendar Altmanova vanvremenska Granata od gorkog

Ovaj film je komedija satkana od stvari koje vam ni u snu ne bi mogle biti smiješne. I koje su najžešći ratni košmar. No, uprkos tome, „M*A*S*H*“ funkcioniše kao komedija. Ili je upravo zbog toga đavolski smiješan film

Znate one ljekare, recimo, u „hitnoj“ ili u punoj čekaonici kod oralnog hirurga, koji nekako uspiju da vas dočekaju s osmijehom ili, na primjer, sa

masnim vicem? Jeste li ikad pomislili koliko rana, krvi, gnoja i golih kostiju svakog dana vide? E sad zamislite život vojnog hirurga na liniji fronta.

Bila je noć „Apola 11“, a Robert Altman se, umjesto prvog slijetanja čovjeka na Mjesec, bavio time kako praviti komediju od stvari koje su sve samo ne smiješne. Cijeli je „M*A*S*H“ satkan od teško uvezivih ratnih epizoda; ono što ih veže i čini filmom jesu objave s armijskog razglasa u garnizonu. Snimali su ih te noći i Altmanu se taj korak činio velik kao onaj Armstrongov na Mjesecu; od teksta koji

mu se nikako nije sviđao, koji je smatrao i rasističkim, sklapao je film u koji je vjerovao. Tamo iza linije kontakta s Korejskim ratom, jedna hirurška ambulanta je sedmicama, mjesecima bila natopljena krvlju. I kako raditi hirurški posao na tom mjestu? Svi ti ljekari već su vidjeli toliko amputiranih nogu američke mladosti i uvezali toliko liptećih arterija, i još će... I jedini, apsolutno jedini način da to rade kako treba, da spašavaju živote – jeste da ih sve to potpuno ne dotiče. Da im ne bude važno ili makar da se prave da im nije stalo. Recimo, da pokušaju da od svega toga naprave vic.

Podmetnute noge

Koliko ste puta vidjeli komediju koja se trudi da bude smješnija nego što jeste? Altmanov „M*A*S*H“ je zato totalna krajnost – komedija od stvari koje vam ni u snu ne bi mogle biti smiješne, koje su najžešći ratni košmar. Uprkos tome – funkcioniše kao komedija. Ili upravo zbog toga je i đavolski smiješan film.

Rodžer Ibert, najveći među filmskim kritičarima, pisao je da je „M*A*S*H“ tako zabavan upravo zbog toga što je tako pun očajanja; pa, ipak, ima tu nešto više od plesa smijeha i užasa. Ono što se tiče Altmanove vještine, vizije i metoda.

Ono što „M*A*S*H“ čini velikim filmom je tajming. Oni dugi momenti pauza i tišine, koja vam se uvuče u kosti i nikako ne donese olakšanje, tamo na korejskom frontu.

Naravno, ništa od toga ne bi funkcionisalo da Altman nije izabrao iskreno i neusiljeno duhovite ljude. Donald Saderland i Eliot Guld su, jednostavno, iskonski zabavni, u njihovom humoru, u glavnim rolama, nema ništa forsirano. Ne moraju da se prave da su urnebesni da bi nekog zasmijali; naprosto, u njima postoji nešto

Kultna komedija premijerno prikazana 25. januara 1970.

gorkog humora

iskonski duhovito. I što su njihove sprdnje žešće i nečuvenije – to bolje funkcionišu. Obojici je film lansirao karijeru – kao i Robertu Duvalu i Sali Kelerman. I kako to sad trijumfalno i blistavo zvuči spram gole činjenice da su Guld i Saderland, praktično, na svakom Altmanovom autorskom koraku gledali kako da mu podmetnu nogu! U filmskim hronikama s kraja šezdesetih i početka sedamdesetih, „M*A*S*H“ se često pominje kao film u kom su glavne zvijezde uporno i dugo insistirale da skrajnu režisera. Da im se dovede novi! Altman nije imao pojma o tome da mu Guld i Saderland u studiju rade o glavi. I, navodno, nije im zamjerio kada je konačno saznao. Eliot mu je potom glumio u gomili filmova – od neonoara „The Long Goodbye“ (1973), preko „Nashville“ (1975), do „The Player“ (1992)... Ali tek nakon što je Altmanu napismeno dostavio izvinjenje. A Donald Saderland se nikad više nije pojavio u nekom filmu Roberta Altmana. Konačno, „M*A*S*H“ je i nakon 55 godina veliki film; i dalje „ra-

di“ – jer je Altman bio beskompromisan. Tada je bio u uzletu karijere na velikoj sceni, a do filma „M*A*S*H“ odbio je gomilu ponuda velikih studija, jer je osjećao i znao da to ne može biti temeljno i kvalitetno u onoj mjeri u kojoj je svoje autorstvo zamišljao.

Dogodio se „M*A*S*H“ u jednoj specifičnoj situaciji kada je studio „20th Century Fox“ ogroman novac trošio na produkciju Šafnerovog ratnog klasika

„Patton“ (1970), pa je znao da mu se producenti neće mnogo miješati u posao... Bilo je bitno samo da ne zahtijeva novac, da se kreće strogo u okviru izuzetno suženog budžeta – i bio je miran. Naravno da je „M*A*S*H“, premijerno prikazan 25. januara 1970. u Njujorku, bio izuzetno aktuelan; naravno da se sve što se navodno tiče Korejskog rata ticalo onog tada posebno aktuelnog – rata u Vijetnamu. I film je tako i snimljen da se može odnositi na bilo koji američki front... Pa su producenti, na kraju, insistirali da se u uvodnim scenama jasno naznači da se radi o Koreji. Da se slučajno ne desi da vojnici i gospodari Vijetnamskog rata zamjere zbog šala.

Ljubavnička postelja Altman je pristao; znao je da ima film toliko dobar i efektan da svako ko vidi prst pred nosem automatski mora da zna da to zaista jeste film o Vijetnamu. Ali i o svim američkim ratovima. To mnogo govori i o nama i našem vremenu pošto „M*A*S*H“, naravno, ne bi mogao biti snimljen sada. Toliko puta je u godinama za nama žigosan kao „mizogin“; previše grub i nečuven za nježne uši naše modernosti. Jer, zamislite, ti hirurzi i ljekari, ti Saderland i Guld, glavnu foru

filma rade na račun jedne žene. Najpedantnije među ženama oficirima. Da bi, na kraju, na onom istom garnizonskom razglasu pustili zvuke iz njene ljubavničke postelje. Nije li to pregrubo i ženomrzački?

Nema to veze s tim nego s junakinjom koja je, za razliku od njih, neko ko je potpuno i do kraja imun na ratni užas. Ta žena major Margaret „Hot Lips“ Hulihan (Sali Kelerman) prosto je onaj tip koji u ratu i vojsci uživa u redu, ritualima i rutinama. Neko ko cijeli rat vidi kao prostor da uživa disciplinu. Kao takva je i nepodnošljiva. I idealna meta za zezanciju hirurga, koji su iz dana u dan bili do lakata u krvi i amputiranim dječjim udovima.

Linija fronta

Zbog tih i takvih velikih trenja, strašnih šala na račun onog najpogrešnijeg u bilo kojoj vojsci, Altman je prihvatio da režira film po knjizi koju je smatrao užasnom i prilično rasističkom – ali i iskreno vjerovao da u podtekstu postoji još nešto. Nešto važno što treba ispričati i s čim se treba našaliti.

Tako ti ratni hirurzi iz filma „M*A*S*H“, nagrađenog Oskarom upravo za najbolji adaptirani scenario Ringa Lardnera, i njihov strašni humor postaju i savršene alegorija i metafora Altmanovog autorstva. I najboljih režisera njegove ere. Onih koji za svaku trulu i poroznu uštogljenost svih onih koji u ratu i svuda robuju formi i ne vide suštinu – imaju gorku i moćnu žaoku duhovitosti. Onu koju ne možete ignorisati. I zbog koje ćete se smijati da ne biste plakali ili potpuno poludjeli.

Robert Altman je prije 55 godina s filmom „M*A*S*H“ doveo rovove korejskog i svih frontova u bioskope i domove širom svijeta. A film nas i nakon pet i po decenija podsjeća da – linija fronta ni santimetar nije odmakla. S. STAMENIĆ

Ključna trojka ljekara i šaljivdžija u Altmanovoj ratnoj viziji
Sali Kelerman – glavna meta humora kao Margaret

Vijek od rođenja legendarnog kalendar Holivudski

Žudio je za teatrom od ranog djetinjstva; šetao daskama Brodveja pedesetih godina prošlog vijeka; potom uronio u svijet filmske umjetnosti – i ispisao istoriju. Više od 60 uloga odigrao je Pol Njuman na velikom platnu, stižući usput i da postane jedan od neprijatelja na famoznoj listi tadašnjeg predsjednika Sjedinjenih Država Ričarda Niksona („To je bilo jedno od mojih najvećih dostignuća“, tvrdio je glumac) i da dobije deset nominacija za Oskara, te da jedan zlatni kip osvoji i pridoda mu i počasnu statuetu.

Osim što važi za jednu od najharizmatičnijih svjetskih zvijezda 20. vijeka, plavooki Njuman, kojeg su često zvali „holivudski Apolon“, i dobrotvornim radom uspio je da ispiše druge stranice istorije.

Sve je počelo s debijem u filmu „The Silver Chalice“ (Viktor Savil, 1954), koji je Njumanu donio specijalni Zlatni globus iako mu je ovo bio jedan od slabijih poduhvata. Srećom, „posljedice“ se nijesu osjetile, pa se vrlo brzo snašao kao akter u ključnim ostvarenjima za holivudsku dramaturgiju tog perioda.

Njumana i dan-danas lako prepoznajemo po ulogama u filmovima „Cat on a Hot Tin Roof“ (1959), „Hustler“ (1962), „Cool Hand Luke“ (1968), „The Sting“ (1973), „Butch Cassidy and the Sundance Kid“ (1969) i „The Color of Money“ (1987), za koji ga je Američka akademija filmskih nauka i umjetnosti napokon nagradila. Ipak, fakat je da je bio ključni začin i mnogih nepravedno zaboravljenih filmskih kolača. Uoči ovog 26. januara, kada bi Pol Njuman proslavio 100. rođendan, prisjetićemo se nekoliko njegovih manje poznatih rola koje, pak, imaju poseban značaj za njegovu karijeru, ali i za filmsku umjetnost.

Somebody Up There Likes Me

Prva ozbiljna uloga koja je Njumana postavila u centar filmske mape stigla je kao rezultat miksa slučajnosti, ali i

tuge. Nakon iznenadne smrti Džejmsa Dina , koji je bio odabran da tumači glavnu ulogu u drami „Somebody Up There Likes Me“ ( Robert Vajs, 1956), Njuman se nametnuo kao odlično rješenje za ulogu bokserske legende Rokija Gracijana. Tako je Vajsova drama, Oskarom na-

građena za fotografiju i scenografiju, postala Njumanova odskočna daska.

Hud

Martin Rit, američki režiser posebnog dramskog šmeka holivudskih šezdesetih, volio je da sarađuje s Njumanom, što je rezultiralo s čak šest filmskih

ostvarenja. Nakon drame „The Long, Hot Summer“ (1958), koja je Njumanu donijela prvu ozbiljnu nagradu u Kanu za najboljeg glumca, Rit je uspio da ga uvuče u vestern mrežu u ostvarenju „Hud“ (1964). Kvaziantiherojska priča nominovana je za Oskara u sedam kategorija, uključujući i najbolju mušku

Pol Njuman: Zvijezda više od 60 holivudskih filmova

Apolon

Uoči 26. januara, kada bi proslavio 100. rođendan, prisjetićemo se nekoliko njegovih manje poznatih rola koje, pak, imaju poseban značaj za filmsku umjetnost

ulogu. I dok je „Hud“ nagrađen u tri sekcije, Njuman je izgubio zlatnu statuetu – ali opravdano. Sidni Poatije tada je ispisao stranice istorije kao prvi Afroamerikanac nagrađen u ovoj kategoriji za ulogu u filmu „Lilies of the Field“ Ralfa Nelsona.

Harper

Adaptacija zanimljivog krimi-romana „The Moving Target“ sačekala je američkog režisera Džeka Smita, koji je u Hemfri Bogart stilu vratio noarski šmek u ostvarenje „Harper“ (1966), spojivši Njumana s Loren Bekol. Zanimljiva i krajnje tipična priča ovog stila tiče se privatnog detektiva koji zavodljivoj bogatoj plavuši traži izgubljenog muža. Duhoviti dijalozi, šarmerski Njuman, uvijek zanimljiva Bekol i intrigantna radnja samo su neki od razloga zbog kojih se „Harper“ često može pronaći na listama uzbudljivih filmskih krimića s noarskim pečatom.

Absence of Malice

Jedan od najsočnijih filmskih primjera „lošeg novinarstva“, koji se često koristi u akademske svrhe, stiže upravo iz kuhinje koja uključuje Njumana: neonoarska puzla „Absence of Malice“ (1981) fenomenalnog Sidnija Polaka jedan je od najboljih vizuelnih primjera „klevete“. No, uprkos Njumanovom maestralnom portretu

čovjeka koji se našao na naslovnoj strani, Akademija je morala da „ispegla“ stari problem, pa je te godine Oskara za najbolju mušku ulogu uručila Henriju Fondi (njegov jedini!) za sada zaboravljeni film „On Golden Pond“ Marka Rajdela

The Verdict

Kada se maestralni Sidni Lumet uhvatio romana „The Verdict“, sudske drame o iskusnom advokatu kojem je najbolji prijatelj čaša alkohola, dug niz velikih glumačkih faca bio je na listi producenta Ričarda Zanuka. Na koncu, uloga je stigla kod Njumana koji ju je, nakon velikog iskustva, preoblikovao tako da, iako inicijalno gruba, rola prelazi u nijanse ranjivosti na kvazirevolucionaran način. Uprkos tome što je Lumet imao niz problema sa završenim projektom, Njumanova uloga i snažan skript bili su dovoljni da „The Verdict“ (1982) dobije pet nominacija za Oskara, uključujući kategoriju glavne muške uloge. Zlatni kip je, pak, izgubio; otišao je Benu Kingzliju za film „Gandhi“ Ričarda Atenboroua

Nobody’s Fool

Dramedija s potpisom Roberta Bentona za Njumana je bila lak zadatak: „Nobody’s Fool“ (1994) priča je o zadrtom radniku koji mora da „odraste“ i poveže se s otuđenim sinom, a da se pritom i suprotstavi lošim odlukama. Iako nije imao što tražiti na dodjeli Oskara te godine pored Toma Henksa i Zemekisovog hita „Forrest Gump“, nominacija je stigla sasvim zasluženo. Tema porodičnih odnosa, prijateljstva i iskupljenja dodatno je potvrdila Njumanove glumačke sposobnosti i duboku karakterizaciju rola, pa mu je sudar emocionalnih i humorističnih elemenata adekvatno legao. Leila MURSELJEVIĆ

Prva ozbiljna uloga ostvarena u „Somebody Up There Likes Me“
Za obračun s vesternom u ostvarenju „Hud“ nagrađen u Kanu
Maestralan u Polakovoj noarskoj poslastici „Absence of Malice“
Kao advokat kojem je alkohol najbolji prijatelj u „The Verdict“

Smjelost Miloša Vuškovića v PODGORICARENJE

Bila je ta predratna Skadarlija, u kojoj je s velikim pjesnicima Tinom Ujevićem i Radom Draincem drugovao cetinjski slikar Miloš Vušković. I bio je taj njegov strip „Krcun i Moca“, još tridesetih – prvi politički u Jugoslaviji.

Smjeliji od Milunovića i Lubarde. Tako je „vedrom smelosti“ Miloša i ono što je stvarao opisivao književnik

Rastko Petrović. „Njegove će slike zbog toga biti manje uzbudljive i patetične od njinih, ali će raspevanije donositi samu materiju i imati više zamaha u vezivanju jedne vrednosti za drugu. Najviši akcenti na njegovim slikama su akcenti radosti“. Mjera te radosti, u koju su stali i karakter, i smjelost, i sve ono u što je Vušković vjerovao – više je od 6.000 karikatura! Jedan od osnivača „Ošišanog ježa“ i onaj koji je, godinama prije naj-

većeg od svih svjetskih ratova, smio da govori nešto važno o fašizmu i crta na tu temu... Zato, iskoristićemo neki drugi povod za priču o Vuškovićevom slikarstvu i nekim veoma bitnim slikama poput „Tužbalice Ćetne“ (1952), slike koju više od svih crnogorskih možete čuti. Ili „Žene s šeširom“, za koju je 1933. dobio prvu ikad dodijeljenu „Politikinu“ nagradu. Biće prilike – jer krajem ljeta, u avgustu i septembru, obilježiće se pola vijeka od njegove smrti i 125 godina od rođenja.

Sada su nam bitniji Miloševa karikatura i strip; sve ono što je, prije i tokom rata, iscrtavao o Hitleru, Franku i Musoliniju

Na karikaturi „Vučica mijenja dlaku“ italijanska mladost hrani se mlijekom mitske majke

Romula i Rema, dok joj na olinjalom tijelu stoje jedna ispod druge prekrižene riječi „impe-

Zaglavi se

„Vuk dlaku mijenja, ali ćud nikako“

rija“ i „fašizam“, da bi ispod njih stajalo „demokratija“... Pa, na primjer, na karikaturi „Vuk dlaku mijenja, a ćud nikako“ elegantno salonsko odijelo za nacistu u uniformi sprema stari vojnik njemačkog carstva, takođe u uniformi.

Koliko je tu samo lakoće – ali i jasnog, oštrog i blistavo čistog pokreta! Koliko riješenost i vjere u ono što jedna mladost želi i spremna je životom i s integritetom da brani... E, taj Miloš je kao tinejdžer, tokom Prvog svjetskog rata, bio interniran u Beč. Već s 26 godina, drugom polovinom dvadesetih godina prošlog vijeka, bio je profesor crtanja u gimnazijama u Pančevu, Zemunu, Prvoj muškoj u Beogradu. Dakle, jasno vam je, jedini racionalan izbor za Miloša tada je bio da prihvati mir, obezbijeđenu egzistenciju i privilegije profesora u jednoj od elitnih škola predratne Jugoslavije. I šta je umjesto toga birao? Da se bavi angažovanom karikaturom. Da bude otvoreni ljevičar onda kada je komunizam bio strogo i zvanično zabranjen u Jugoslaviji. Da bude utemeljivač karikature među Crnogorcima! Radovi našeg teoretičara stripa Luke Rakojevića mogu

vam biti sjajna početna tačka za istraživanje fantastične i bogate riznice angažovanih, političkih karikatura i stripova Miloša Vuškovića. Ili, recimo, onlajn dostupan rad u izdanju CANU „Umjetnost i angažovanost – Miloš Vušković kao karikaturista“ (2017), u veb-arhivi sajta canupub.me, uz tekst istoričarke umjetnosti Ljiljane Zeković. Kakve tu kritike kapitalizma ima, sasvim primjerene i našoj modernosti, recimo, rad „Od Marka Kraljevića do danas“. Pa „Demokratija“, gdje se glasovi iz svih biračkih kutija slivaju pod jednu krunu. „Čovjek od ambicije“ koji slika ratne tenkove; „Jedini spas“ koji na našu planetu priziva vanzemaljce; „Nacistički tamjan“ kao kritika religije; „Klizišta Balkana“ na kojima se svakakvo plemstvo lako da poklizati... I zato, za sve one mlade koji se još pitaju da li se sada i u ovoj Crnoj Gori vrijedi boriti za ono u šta iskreno vjeruju – neka samo pogledaju neku od karikatura Miloša Vuškovića. Svaka od njih, još od prije skoro devet decenija, posvjedočiće – da on to pitanje sebi nikad nije postavio. Stojan STAMENIĆ

Crta: Srđan Ivanović

23. januar 2025.

LONDON

CALLING

Kapi prljave vode i zarđale mašine, u kombinaciji s komadima stare rascijepane tkanine, koje vise s izrazito visokog plafona, dočekale su posjetioce i ljubitelje umjetnosti protekle sedmice u Tejt Modernu. Za ovaj umjetnički šok zaslužna je kompanija „Hjundai“, koja svakih pola godine sponzoriše izlaganje nekog umjetnika u prostorijama jedne od najpoznatijih galerija na svijetu. Ipak, uprkos tome što je cilj saradnje

Tejta i „Hjundaija“ takva da udruženim naporima predstave umjetnost kojom se može iskonstruisati bezgranična budućnost, početak ove godine vratio nas je u prošlost. Zarđale mašine i rascijepane tkanine u Tejt donijela je južnokorejska vajarka Mire Li, čije skulpture, na krajnje groteskni način, direktno stimulišu čula.

– Moje ideje često dolaze iz materijala – kazala je Li za svoj opus, koji su posjetioci u Tejtu imali priliku da vide kroz izložbu „Open Wound“. Krajnje adekvatno, njene instalacije postavljene su u hali turbina u Galeriji, koja je nekad služila kao elektrana. Tako je Li izložbu postavila da služi kao „živa fabrika“, u kojoj posjetioci pronalaze „snove i želje kroz mehaničke sisteme“.

No, kad pogledate što je južnokorejska umjetnica izložila, na prvi pogled se čini kao podsjećanje na vrlo tešku industrijsku prošlost. Dok u centru hale stoji motorizovana turbina iz koje kaplje prljava voda, sa zidova, tj. metalnih lanaca vise skulpture od tkanine.

Tkanina, koja simbolizuje kožu, dio je procesa proizvodnje, ali i propadanja, koji se

Direktor i glavni i odgovorni

urednik Nenad Zečević

Urednica

Ivanović-Nikičević

Zamjenik urednice

Stojan Stamenić

Ukleta industrijska prošlost

Zarđale mašine i rascijepane tkanine u Tejt Modern donijela je južnokorejska vajarka Mire Li, čije skulpture, na krajnje groteskni način, direktno stimulišu čula

međusobno odigravaju. Za Li kompleksna istorija industrije, oivičena nasiljem, istražuje fizički i emotivni rad ljudi koji žive u vremenima nesigurnosti, pa izložba „Open Wound“ poziva posjetioce da iskuse industriju prošlosti i sadašnjosti, a time i kontradiktorne emocije koje izaziva. Ova fabrika, predstavljena kao kolaž momenata iz industrijske prošlosti, tako ima ulogu da podsjeti na destruktivni period kada su ljudi radili u opasnim okolnostima, ali i da upozori na to kakav uticaj je imala pojava mašina, kroz vizuelno istraživanje ove tenzije između mekih organskih formi i rigidnih mehaničkih sistema. Tekst i foto: Leila MURSELJEVIĆ

Tijana

Anja

Marija
Saradnici Leila Murseljević, Srđan Ivanović, Biljana Martinić, Sead Šabotić,
Todorović, Svetlana Višnjić, Dragana Erjavšek, Miloš Milačić,
Drobnjak-Vukašinović, Marko Stojiljković, Davor Pavlović i Marina D. Richter
Detalj s izložbe „Open Wound“ u Tejt Modernu
Sudar mekih organskih formi i rigidnih mehaničkih sistema

Turn static files into dynamic content formats.

Create a flipbook
Issuu converts static files into: digital portfolios, online yearbooks, online catalogs, digital photo albums and more. Sign up and create your flipbook.