Evropu juče, sad su za „Otvoreni Balkan“
Planetarna kriza je
razvojna šansa
Crne Gore
Mi smo mnogo
više od nacija kojima pripadamo
INTERVJU
Profesorica Vesna Pusić, nekadašnja ministarka vanjskih poslova Hrvatske
Mislim da nastupaju teški dani za Crnu Goru. Ovo je rezultat koji je po volji i Rusije i Vučićevog režima u Srbiji; rezultat koji ozbiljno dovodi u pitanje i samostalnost i suverenost Crne Gore, svakako i njen evropski put. Posljednje dvije i po godine, nestanak suverenosti države Crne Gore odvija se praktično pred očima javnosti. Oni koji su nedvojbeno zagovornici suverenosti i nezavisnosti države Crne Gore i njene evropske i demokratske orijentacije nijesu samo u jednoj stranci, već u njih nekoliko. Kao i u civilnom sektoru. Iako su u opoziciji i u parlamentu i u političkom ambijentu Crne Gore - tako se ne ponašaju, kaže dr Pusić za Pobjedu STR. 2. i 3.
Za 15 mjeseci plate u državnoj upravi porasle 43,7 odsto
Vrijednost iskustva moćnija je od
vrijednosti novca
Prof. dr František Šistek, eški istoričar i balkanolog Nema zemlje uZlatko Vujović, politički analitičar Džavid Kahari, nansijski analitičar Dr Dragan Hajduković, profesor zike Branka Katić, glumica
Dan nakon proglašenja konačnih rezultata predsjedničkih izbora u Crnoj Gori, nekadašnja ministarka vanjskih poslova Hrvatske i profesorica Filozofskog fakulteta u Zagrebu Vesna Pusić upozorila je da pobjeda Jakova Milatovića može imati dramatične posljedice po crnogorsku državnost.
- Mislim da nastupaju teški dani za Crnu Goru. Ovo je rezultat koji je po volji i Rusije i Vučićevog režima u Srbiji; rezultat koji ozbiljno dovodi u pitanje i samostalnost i suverenost Crne Gore, svakako i njen evropski put - kazala je Vesna Pusić, dodajući da će, kao ,,zemlja potpuno vezana za Srbiju“, a u kontekstu geopolitičkih interesa Rusije, Crna Gora biti ,,jedina točka na Jadranskom moru koja nije stabilna“.
Nešto manje od mjesec kasnije, Vesna Pusić za Pobjedu objašnjava zašto bi budućnost Crne Gore mogla biti tako mračna.
- Političke stranke i osoba koja je pobijedila na predsjedničkim izborima u Crnoj Gori nisu odlučne da brane neovisnost i suverenost države. Također, pitanje je jesu li zainteresirane nastaviti evropsku orijentaciju zemlje i njenu pripadnost zapadnom savezništvu - kaže Vesna Pusić za Pobjedu.
Konstatuje da je, nažalost, ova politička orijentacija bila vidljiva već po prvim izjavama i potezima novoizabranog predsjednika.
- Crna Gora je prošla kroz komplicirane procedure i situacije da bi se danas dovela u poziciju obrane svog suvereniteta i svoje neovisnosti. Ne zaboravite, pritom, da je odnos vlasti i opozicije uvijek bio problematičan – ističe Pusić.
POBJEDA: U kojem smislu problematičan?
PUSIĆ: Mislim da između bivše vlasti i nekadašnje opozicije nikada nije bilo sučeljavanja političkih stavova spram, na primjer, različitih aspekata socijalne politike, poreskog modela ili tema uobičajnih u politici, već je to uvijek bio sukob između onih koji zagovaraju i brane neovisnost i samostalnost Crne Gore i onih koji su u konkretnom slučaju u funkciji politike Srbije i predsjednika Aleksandra Vučića. Dodatno je još opasnije to što nekadašnja opozicija a sadašnja vlast slijedi politiku i interese ruskog predsjednika Vladimira Putina
POBJEDA: Što je sve uznemirujuće u potezima i porukama novoizabranog predsjednika?
PUSIĆ: Prvo, ne razumijem izjavu da je Srbija za Crnu Goru ,,mnogo više od susjeda“. Što to točno znači? Nitko od nas za onoga drugoga nije ,,mnogo više od susjeda“. Naprosto, mi smo susjedi, izuzev ako nemate drugu ideju. Drugo, novoizabrani predsjednik zagovara ,,Otvoreni Balkan“, što direktno podriva crnogorsku suverenost i njen deklarirani put u EU.
Mislim da nastupaju teški dani za Crnu Goru. Ovo je rezultat koji je po volji i Rusije i Vučićevog režima u Srbiji; rezultat koji ozbiljno dovodi u pitanje i samostalnost i suverenost Crne Gore, svakako i njen evropski put. Posljednje dvije i po godine, nestanak suverenosti države Crne Gore odvija se praktično pred očima javnosti. Oni koji su nedvojbeno zagovornici suverenosti i nezavisnosti države Crne Gore i njene evropske i demokratske orijentacije nijesu samo u jednoj stranci, već u njih nekoliko. Kao i u civilnom sektoru. Iako su u opoziciji i u parlamentu i u političkom ambijentu Crne Gore - tako se ne ponašaju, kaže dr Pusić za Pobjedu
POBJEDA: Koji su sve faktori, po Vašem sudu, uticali na to da danas ponovo budu poljuljani opstanak i državna samostalnost Crne Gore?
PUSIĆ: Tri su faktora na to utjecala: Rusija, Srbija i podijeljenost javnosti i političkih elita u Crnoj Gori. O toj podijeljenosti postoji dugačka povijest, što je općepoznata stvar. Međutim, nisam očekivala da će antidržavna opozicija, a trenutačna vlast, biti tako snažna; istodobno, još manje sam očekivala da će u političkom miljeu Crne Gore biti tako malo otpora destrukciji države. Mene, dakle, nije šokirala ruska politika prema Crnoj Gori; ona mi je jasna. Rusija nema mnogo saveznika, a Crnu Goru s pravom vidi kao najslabiju točku u NATO sigurnosnom okruženju Jadranskog mora. Kada je riječ o Crnoj Gori, jasna mi je i politika Srbije.
POBJEDA: Što Vam je jasno u politici Srbije?
PUSIĆ: Zar iz SPC nisu poručivali da je odnos Srbije prema Crnoj Gori na mikroplanu sličan odnosu Rusije prema Ukrajini? Jesu, naravno. Sa druge strane, koliko god službeni Beograd to demantirao, Kosovo je suštinski samostalno; sa više ili manje muke uskoro će se postaviti na noge i opstati kao samostalna država. Što će biti sa Bosnom i Hercegovinom i koliko snažno će EU i SAD pritisnuti i onemogućiti secesionističke ideje i planove Milorada Dodika - a sva je prilika da hoće - to ćemo još vidjeti. Ostaje Crna Gora. Što Srbija planira sa Crnom Gorom?
POBJEDA: Zašto kažete da su Vas šokirale crnogorske opozicione stranke, što ste očekivali?
PUSIĆ: Predsjednički izbori bili su posljednji u nizu nesrećnih događaja: posljednje dvije i pol godine, nestanak države Crne Gore odvija se praktično
pred očima javnosti. Oni koji su nedvojbeno zagovornici suverenosti i neovisnosti države Crne Gore i njezine evropske i demokratske orijentacije nisu samo u jednoj stranci, već u njih nekoliko. Kao i u civilnom sektoru. Iako su u opoziciji i u parlamentu i u političkom ambijentu Crne Gore, tako se ne ponašaju.
POBJEDA: Kako se ponašaju?
PUSIĆ: Cilj opozicije uvijek je doći na vlast. Međutim, svi koji su godinama i decenijama bili na vlasti ili pri vlasti, tijekom posljednje dvije i pol godine nisu radili gotovo ništa čime bi pokazali da su ozbiljna opozicija i da ponovo žele preuzeti državno kormilo: nisu u dovoljnoj mjeri kritizirali vlast, nisu je napadali,
nisu dovodili u pitanje njihove veoma sporne odluke, nisu stvarali saveze i koalicije između sebe kako bi se borili za svoju zemlju. Umjesto toga su se, ili to bar tako izgleda iz vana, ponašali kao da su još vlast, pa moraju pokazivati veliko razumijevanje za opoziciju. Njihovo nesnalaženje u novoj ulozi dosta je pridonijelo situaciji u kojoj se Crna Gora nalazi. Ako DPS, SD, SDP, hrvatska stranka, stranke ostalih manje brojnih naroda, ali i oni kojima je jasno da se ovdje suštinski problematizira postojanje države i njene orijentacije prema EU i zapadnim savezima, ako, dakle, svi oni ne shvate da se moraju ujediniti, te da je riječ o političkoj borbi za opstanak države a ne vrsti demonstriranja učtivosti i pristojnosti,
onda - ode zemlja!
POBJEDA: Shvataju li, što mislite?
PUSIĆ: Nadam se da shvaćaju. Bila bi to veoma važna prekretnica u načinu razmišljanja i političkoj svijesti onih koji se bore za suverenu i evropsku Crnu Goru. Govorim o zastupnicima u parlamentu, ali i o profesorima univerziteta, novinarima, NVO i sl. Ovo zahtijeva prilično veliku mobilizaciju i zajedništvo.
Da li će nastaviti sjedjeti i zgražavati se, što je, čini mi se, do sada bio dominantan oblik aktivnosti, ili će se netko konačno probuditi, vidjećemo. Pa, njima Vlada u tehničkom mandatu opstaje gotovo godinu, što je nečuveno! I pritom donosi dramatično važne odluke za budućnost Crne Gore, iako
znamo da tehnička vlada ne može odlučivati o bilo čemu. Njen je zadatak čuvati kuću do izbora. A dozvolilo se da Vlada pregovara, dogovara, donosi odluke… Pa, u kojoj to zemlji imate?! Te pogreške, nažalost, pokazuju nespretnost nositelja ideje samostalne i suverene Crne Gore za pravo političko pozicioniranje.
POBJEDA: Imate li utisak da je, umjesto akcije o kojoj govorite, opozicija čekala da dođe neko sa strane i umjesto njih riješi probleme?
PUSIĆ: Kad je Hrvatska ušla u svoj dugi proces približavanja EU, svojim sam prijateljima ponavljala: međunarodna zajednica ne postoji!
POBJEDA: Što to tačno znači?
PUSIĆ: Znači da je uzalud -
no očekivati od nekoga da će pomoći u situaciji kad ste sami politički pasivni. Tek kad se pokažete kadri sebi makar donekle pomoći, imate pravo da računate na pomoć prijatelja. Kada je bez nas samih, bez našeg vođstva, iko ikada za nas nešto napravio? Nikada! Ako pokažemo da postoji temelj koji se može nadograditi, tek tada imamo pravo računati na pomoć.
POBJEDA: Pobjeda je tokom protekle dvije i po godine objavila seriju tekstova o skandaloznim potezima dvije vlade, pisala o brojnim aferama u koje su umiješani najviši organi vlasti… Ipak, opozicija nikada nije reagovala tim povodom, nije tražila odgovornost vlasti, niti insistirala na odgovorima.
PUSIĆ: E, to je ono što ne razumijem i što me je šokiralo. Ljudi se vjerojatno plaše, ne snalaze se. U našim zemljama je za voditi normalnu politiku potrebna prilična doza hrabrosti. Naravno, to ne bi trebalo tako biti. Trebalo bi imati slobodu da kažete i da djelujete u skladu sa vlastitim stavovima. Međutim, mi nismo normalne države, kod nas ne važe uobičajni kriteriji. Baš zato je izuzetno važno insistirati na tri pitanja: očuvanje samostalnosti i suverenosti zemlje, ostanak u NATO i nastavak puta u EU. Ostalo je za kasnije.
POBJEDA: Rekli ste da su Rusija, Srbija i politički akteri na unutrašnjoj sceni doveli Crnu Goru u postojeće stanje. Što je sa zapadnim partnerima? Kakva je njihova uloga?
PUSIĆ: I oni su, posebno u posljednoj fazi, odigrali negativnu ulogu. Ne uvijek - sjetimo se ulaska u NATO... Što rade danas? Bojim se projektirati i neke veoma loše scenarije, u smislu da se Crna Gora vidi kao vrsta nadoknade Srbiji
za Kosovo. Naravno, postoji i druga manje apokaliptična interpretacija, a to je da Zapad ne razumije bazični crnogorski problem. U tim se krugovima kroz godine uspio javiti resentiman prema predsjedniku Milu Đukanoviću zbog činjenice da je predugo na vlasti. Što uopće nije sporno i svima ga je najjednostavnije prihvatiti kao argument. Međutim, u ovoj situaciji još jedan predsjednički mandat uopće nije bilo pitanje Mila Đukanovića, već u političkom smislu dovoljno snažne osobe kadre obraniti neovisnost Crne Gore, i to sve dok sljedeća generacija ne bude u stanju preuzeti vođenje zemlje kroz parlament. Dakle, više je bilo riječ o vrsti završnog osiguranja i završne garancije opstanka države kao suverene. Tim prije što, kažem, aktuelna vlast nije politička opozicija državi Crnoj Gori; ona je njena egzistencijalna opozicija; opozicija postojanju Crne Gore kao neovisne i samostalne države. Ukoliko ne postoji snažna politička volja unutar zemlje koja to jasno artikulira i promovira, za vanjske posrednike taj je problem prekompliciran. Pored svega, imate i staro pravilo britanske diplomacije, koje se ne primjenjuje uvijek, ali često zna isplivati na površinu.
POBJEDA: Koje?
PUSIĆ: Kada gledate neku turbulentnu regiju, onda birate da ste saveznik sa najvećim. Jer najveći može učiniti najviše štete. Ako u savezu sa najvećim i najjačim uspijete stabilizirati odnos, onda će se ostalo posložiti i postati manje važno. Za nas iz regije ta logika ne drži vodu. I nikad je nije držala. Tim prije što je ovakav način razmišljanja u korijenu mnogo naših ratova, sukoba i problema kroz cijelu povijest. Međutim, u međunarodnim odnosima ta logika ima veoma dugu tradiciju. U konkretnom je slučaju izašla na vidjelo ili se pokazuje čitavo vrijeme. Jer iako Srbija ima svega tridesetak procenata podrške za članstvo u EU, iako je njen predsjednik nebrojeno puta prekršio dogovore koje je prethodno sklopio sa zapadnim saveznicima, službeni Beograd se kod tih saveznika još tretira kao glavni sugovornik u stabiliziranju regije. Što je progrešno i kontraproduktivno.
POBJEDA: Ključni promoter i reprezent takve politike je ambasador SAD u Beogradu Kristofer Hil?
PUSIĆ: Najgore je kad vam ambasadori kroje politiku.
POBJEDA: Ambasadori to ne čine samostalno?
POBJEDA: Zašto kažete da upravo ,,Otvoreni Balkan“ znači realizaciju ideje o podjeli Balkana na tri sfere uticaja?
PUSIĆ: ,,Otvoreni Balkan“ je projekat nastao u razdoblju tranzicije same EU, ali u prvom redu u razdoblju tranzicije Njemačke iz vremena Angele Merkel u ovu neku novu, različitu politiku. Tijekom trajanja tranzicije, Berlinski proces je praktički zamro, pa se javila ideja ,,Otvorenog Balkana“, ne nužno sa posebno zlim namjerama. Ipak, ,,Otvoreni Balkan“ je inicijativa kontra ideji pridruživanja zemalja regije EU; stranputica koja u velikoj mjeri odgađa proces pridruživanja EU.
U međuvremenu je oživio Berlinski proces, pa je to ponovo podstaklo nade država regiona da bi se mogle pridružiti EU. Ovo se posebno odnosilo na Crnu Goru, koja je prije dvije i pol godine bila praktički pred vratima članstva. I ja, ali i kolege iz drugih zemalja članica EU, kao i u Briselu, dosta smo izraženo očekivali da će Crna Gora biti prva naredna članica EU. Međutim, dogodila se 2020. godi-
na, i Crna Gora se, umjesto EU, sada pridružuje asocijacijama koje su neodređena čekaonica za članstvo u EU.
POBJEDA: ,,Otvoreni Balkan“ je izvorno američka ideja?
PUSIĆ: Ne mogu točno reći, ali znam da se pojavila u trenutku kad je zastao Berlinski proces. Da li je OB osmišljen još u razdoblju administracije predsjednika Trampa ili je kreiran od strane srednjeg ranga administracije predsjednika Bajdena to doista ne znam. U svakom slučaju, ne vjerujem da je riječ o naročito visokoj razini u Stejt departmentu. Međutim, uvijek imate one koji uspjeh ili neuspjeh određenog projekta doživljavaju lično. A onda ga guraju. OB je bio praktički pokopan. Sjećate se da se govorilo ,,ima smisla samo pod uvjetom da svi prihvate”? Budući da svi nisu pristajali, od toga se odustalo. U međuvremenu se sa jedne strane razulario Milorad Dodik, sa druge strane ste imali predsjedničke izbore u Crnoj Gori, nakon čega je nestala jasna orijentacija države prema EU. Drugim riječima, stvari su se ponovo promijenile.
POBJEDA: Što se još promijenilo?
PUSIĆ: Ako analizirate poruke novoizabranog predsjednika Crne Gore, vidjećete da, bez obzira na retoriku, problem postaje usaglašavanje vanjske politike sa politikom EU. Političke snage koje su podržale novoizabranog predsjednika kažu da općina u kojoj je jak Demokratski front hoće povući priznanje Kosova. Zeta, dakle, neće priznati Kosovo!? Što to znači? Što su prerogativi države?
Obrana, vanjska politika, monopol nad sistemom sile - policija, vojska, sigurnosne službe, pravosuđe…
Kada općina proglašava svoj stav o vanjskopolitičkoj temi i donosi odluku koja ni na koji način ne spada u njenu nadležnost, već u nadležnost države, onda to znači da te države - nema.
Država polako odumire, njene institucije ne poštuju prerogative države. Kakva je to poruka međunarodnim partnerima? Zašto bismo se uopće bavili državom i njenom suverenošću kad tu državu ne priznaju njene administrativne jedinice?! Eto, zato je ,,Otvoreni Balkan“ logičan korak u smjeru obesmišljavanja crnogorske državnosti.
Ne razumijem izjavu novoizabranog predsjednika Milatovića da je Srbija za Crnu Goru ,,mnogo više od susjeda“. Što to tačno znači? Niko od nas za onoga drugoga nije ,,mnogo više od susjeda“. Naprosto, mi smo susjedi - izuzev ako nemate drugu ideju
PUSIĆ: Ne, ne. Oni se konsultiraju, referiraju svom ministarstvu prilike u državi gdje službuju…
Ipak, u našim malim zemljama ambasadori imaju mnogo veći utjecaj nego u, recimo, odnosima SAD i Francuske. Kada je riječ o velikim zemljama, politike se kreiraju u Vašingtonu, a onda se prenose na teren. Kod nas se, dočim, veoma često ambasadori smatraju nekakvim stručnjacima za Zapadni Balkan, pa odavde šalju ideje i poticaje u Stejt department, koji se onda u kreiranju vlastite politike mnogo više oslanja na izvještaje i procjene tih ambasadora. Sve te Kvinte i ostali samo potvrđuju ovo što sam rekla: na području Zapadnog Balkana utjecaji ambasadora akreditiranih u zemljama regije mnogo su veći nego u velikim državama.
POBJEDA: Rekli ste da bi, po najgorem scenariju, Crna Gora mogla biti tretirana kao kompenzacija Srbiji za izgubljeno Kosovo. Koliko je taj scenario realan, odnosno da li je moguća realizacija plana o kojoj je pisao Januš Bugajski, a odnosi se na podjelu Balkana na sfere uticaja između tri najveće države - Srbije, Hrvatske i Albanije?
PUSIĆ: U taj su scenarij upa-
U našim malim zemljama ambasadori imaju mnogo veći uticaj nego u, recimo, odnosima SAD i Francuske. Kada je riječ o velikim zemljama, politike se kreiraju u Vašingtonu, a onda se prenose na teren. Kod nas se, dočim, veoma često ambasadori smatraju nekakvim stručnjacima za Zapadni Balkan, pa odavde šalju ideje i poticaje u Stejt department, koji se onda u kreiranju vlastite politike mnogo više oslanja na izvještaje i procjene tih ambasadora. Sve te Kvinte i ostali samo potvrđuju ovo što sam rekla: na području Zapadnog Balkana uticaji ambasadora akreditiranih u zemljama regije mnogo su veći nego u velikim državama
kirane države različitih kategorija, koje ne funkcioniraju u istom prostoru i sa istim tipom problema. Što tu ima Hrvatska za profitirati?! Hrvatska se premalo bavi temom regije, izuzev konstantnog ineresa koji pokazuje za stabilnost Balkana. Ideja da bi se sada tu nešto dijelilo… Ne vidim što bi se točno dijelilo. Ipak, ako je već otvorena tema tripartitne podjele Balkana na sfere utjecaja, onda se to bez sumnje najbrže i najefikasnije realizira kroz inicijativu ,,Otvoreni Balkan“.
POBJEDA: Nijeste saglasni sa ocjenom nekih političkih krugova u BiH koji tvrde da je posljednja intervencija visokog predstavnika dovela do toga da se dio BiH preda na upravljanje Hrvatskoj?
PUSIĆ: Ne, nisam suglasna sa tim ocjenama. Hrvatskoj, naime, ne pada na pamet da upravlja bilo kojim dijelom BiH. Drugo, hrvatski premijer Andrej Plenković se dosta dugo suočavao sa opasnošću da će se naći u situaciji u kojoj se Aleksandar Vučić nalazi sa Miloradom Dodikom. Drugim riječima, postojala je bojazan da ga Dragan Čović ucjenjuje u Hrvatskoj, tj. da mu diktira što znači biti ,,pravi Hrvat“ iz Bosne i Hercegovine, u kojoj imate veliki broj glasača iz HDZ-a s pravom glasa i u Hrvatskoj. Plenković je u tom smislu imao priličnih poteškoća i iz tih razloga je ono što je napravio visoki predstavnik u BiH proglasio završenim poslom. Taj čin je, dakle, u Hrvatskoj predstavljen kao završetak stalnih ucjena Dragana Čovića.
POBJEDA: Zašto Zapad po-
država rusku agenturu u Crnoj Gori?
PUSIĆ: Zapad to tako ne vidi. Sa njihove pozicije, nije riječ o podršci strankama koje šuruju sa ruskom stranom, nego o podmlađivanju političke scene Crne Gore, o smirivanju duhova u odnosima Crne Gore i Srbije, koji su, uzgred, percipirani kao veoma destabilizirajući i opasni. Zapad, dakle, ne vidi da su u regiji de facto stali na stranu onih političkih faktora koji su dokazano proruski orijentirani. Naprotiv, vjeruju da mogu prevladati u tim odnosima i tako dobiti ono do čega im je trenutačno najviše stalo: Srbiju na svojoj strani.
POBJEDA: U Crnoj Gori su ambasadori Kvinte tražili od DPS-a da podrži manjinsku vladu, garantujući da će Dritan Abazović ovu zemlju po ubrzanoj proceduri uvesti u EU. Ako su zaista povjerovali u to da Abazović odluke donosi autonomno i bez uticaja Beograda i Moskve, sa kakvim to diplomatama i ambasadorima region ima posla?
PUSIĆ: To je Zapad koji slabije poznaje našu regiju od nas samih i koji želi relativno brzo postići rezultat. Predsjednik Bajden ima još godinu mandata u Bijeloj kući i u tom vremenu želi izaći na čistac u povodu više problema. Dritan Abazović se očito dobro prezentirao zapadnim diplomatama, koji su mu dugo vjerovali. ,,Mlada snaga“, ,,demokracija“, ,,novi vjetrovi u crnogorskoj politici“ i slično. Kada vam to neko stalno ponavlja, a vi ste se do skoro bavili drugim dijelom svijeta, onda to zna zvučati dosta uvjerljivo.
Posebno ako na jednoj strani imate stranku i jednog čovjeka koji su dugo na vlasti, a na drugoj neke mlade ljude pune entuzijazma i želje da mijenjaju stvari. Ako se to prihvati i ako ne znate dubinski o čemu je riječ, ko je ko i sa čijim bratom, sestrom, partnerkom netko radi - ako, dakle, ne znate sve što mi znamo iznutra - onda se te teze lako mogu prodati u svim glavnim gradovima Zapada.
POBJEDA: Jesu li sada stvari jasnije? Da li je zaista potrebno da država Crna Gora nestane da bi se Zapad konačno probudio?
PUSIĆ: Nadam se da nije. Međutim, to u ovom momentu, više od bilo koga, ovisi o crnogorskoj opoziciji. Nema drugoga ko bi iz ovog kaosa mogao izvući Crnu Goru. Za početak, mora se stvoriti svijest da se za vlastitu zemlju mora izboriti. Ako se istinske proevropske i procrnogorske snage uspiju barem na kratko ujediniti, stati zajedno, ponuditi rješenje i neku novu društvenu mobilizaciju, onda će na svoju stranu uspjeti dobiti i međunarodnu zajednicu. Ima se malo vremena. Već sam rekla da američki izbori igraju veliku ulogu, ne znamo što će se tamo dogoditi... Dakle, neophodno je jedinstvo. Mora se pokazati da opozicionim strukturama ne nedostaje politička samosvijest, niti sigurnost, uvjerenost da su u pravu. Kao ni hrabrost da to pokažu. Ima mladih ljudi, ne treba više maltretirati Mila Đukanovića, koji je već dovoljno napravio. Mora se ponuditi istinska procrnogorska, proevropska alternativa i sa tom listom ići prema međunarodnim saveznicima. Zauzimanje javnog prostora obaveza je opozicije. To nije tako teško, bez obzira na stanje u medijima. Tamara NIKČEVIĆ
,,Otvoreni Balkan“ je inicijativa kontra ideji pridruživanja zemalja regiona EU
PODGORICA - Odlazeći premijer Dritan Abazović imao je tokom nedavne posjete Kembridžu zanimljiv susret i ćaskanje sa Duškom Kneževićem, odbjeglim biznismenom kojeg Specijalno državno tužilaštvo goni zbog sumnje da je načinio milionsku prevaru.
U kratkom video-zapisu, koji je napravio neko iz ekipe koja je pratila Kneževića, vidi se kako se Abazović srdačno ljubi i razgovara sa Kneževićem. Specijalno državno tužilaštvo, za vrijeme dok je na njegovom čelu bio Milivoje Katnić, podiglo je osam optužnica protiv predsjednika Atlas grupe Duška Kneževića koji se tereti da je preko nekoliko kriminalnih organizacija i više krivičnih djela oštetio državni budžet za više stotina miliona eura.
Za Kneževićem je 2019. godine bila raspisana međuna-
Premijer Dritan
Abazović rekao je u februaru ove godine ,,kako bi Duško Knežević bio zanimljiv svjedok saradnik u Crnoj Gori“. Nije poznato da li su tokom srdačnog susreta Abazović i Knežević razgovarali o tome da se Knežević, ukoliko mu se ukine odluka o pritvoru, konačno pojavi u Crnoj Gori
rodna potjernica, koju je, nakon predstavke Kneževićevih advokata, Interpol ukinuo avgusta 2020. godine. Međutim, na snazi je odluka o pritvoru,
pa se Knežević već četiri godine nalazi u Velikoj Britaniji. Knežević je iz Londona pokrenuo međunarodnu arbitražu pred sudom u Hagu i tra-
ži 500 miliona eura odštete od Crne Gore. Zanimljivo, premijer Crne Gore Dritan Abazović rekao je u februaru ove godine ,,kako bi
Nikolić: U svakoj državi ovo bi bio skandal
– Premijer jedne države i njegov savjetnik za pravna pitanja „ćaskaju“ sa osobom koju je tužilaštvo te iste države optužilo da je vođa kriminalne
grupe – napisao je na Tviteru Miloš Nikolić, portparol DPSa, komentarišući video susreta Dritana Abazovića i Duška Kneževića.
Nikolić je naveo da je „uz to, ta osoba nedostupna nadležnim organima, skriva se i bježi od pravde“.
– U svakoj državi ovo bi bio
skandal neviđenih razmjera. Očekujemo reakciju tužilaštva na ovaj skandalozni postupak premijera i njegovog savjetnika – poručio je Nikolić.
Novi ispad predsjednika Opštine Nikšić tokom posjete Banjaluci
Duško Knežević bio zanimljiv svjedok saradnik u Crnoj Gori“. Komentarišući nepravosnažnu presudu Vesminsterskog suda u Londonu o izručenju Duška Kneževića Crnoj Gori, Abazović je poručio da ne može da se miješa u odluke pravosudnih organa drugih država, ali i naglasio kako bi svjedočenje Kneževića bilo od značaja. - Lično, iako su to nadležnosti drugih institucija, mislim da bi Knežević bio zanimljiv svjedok saradnik, za sve što je i ra-
nije iznio u javnosti, a što je dosta uzburkalo i političke vode i dao doprinos nekoj vrsti istine. Mislim da, ako bi imao taj status, ne pretendujem, to bi bilo jako zanimljivo, jer se to desilo u periodu kad su se desile brojne privatizacije u Crnoj Gori i da je on sigurno imao značajne informacije - rekao je Abazović. Nije poznato da li su tokom srdačnog susreta u Velikoj Britaniji Abazović i Knežević razgovarali o tome da se Knežević, ukoliko mu se ukine odluka o pritvoru, konačno pojavi u Crnoj Gori.
U januaru ove godine branilac Duška Kneževića, advokat Zdravko Đukanović podnio je prijedlog Višem sudu u Podgorici da se stavi van snage rješenje o određivanju pritvora Dušku Kneževiću, kao potpuno neosnovano.
Kneževićev advokat se obratio i Specijalnom državnom tužilaštvu, odnosno glavnom specijalnom državnom tužiocu Vladimiru Novoviću sa prijedlogom da SDT izda saglasnost Višem sudu za ukidanje pritvora.
Za sada nema odgovora iz Specijalnog državnog tužilaštva na čijem je čelu Vladimir Novović. - Očekujemo da će pritvor protiv Duška Kneževića, nakon 30 mjeseci od odluke Interpola, biti ukinut i da će Dušku Kneževiću biti omogućeno da pred Višim sudom u Podgorici, nakon gotovo pet godina od početka otvorenog političkog progona, iznese svoju odbranu i svoja saznanja o nezakonitim postupcima prethodne izvršne vlasti u Crnoj Gori - zaključuje se u saopštenju Atlas grupe. D. Đ.
PODGORICA – Predsjednik
Opštine Nikšić Marko Kovačević ,,zaboravio“ je da obavijesti javnost da je tokom svoje posjete Banjaluci tražio bratimljenje tog grada sa Nikšićem. Po Statutu te opštine odluku o bratimljenju donosi Skupština Opštine apsolutnom većinom.
Kovačević je početkom ove sedmice boravio u trodnevnoj posjeti Banjaluci na poziv kontroverznog gradonačelnika Draška Stanivukovića, povodom Dana grada.
- U okviru posjete obilježili smo Dan grada sa najmlađim Banjalučanima u gradskom parku, prisustvovali polufinalu i finalu teniskog turnira Srpska open iz ATP 250 serije, ostvarili kontakte sa gradonačelnicom Skoplja gospođom Danelom Arsevskom i gradonačelnikom izraelskog grada Modina gospo-
dinom Haimom Bibasom. Banjaluka je pokazala da se predanim radom za vrlo kratak period mogu postići ogromni rezultati i ona je danas jedan moderan evropski grad. Veze Nikšića i Banjaluke biće u periodu pred nama dodatno unaprijeđene na privrednom i kulturnom nivou, a sve na korist naših gradova i građana, navedeno je u saopštenju iz Kovačevićevog kabineta. Međutim, Kovačević je zaboravio da kaže da je tokom posjete Banjajaluci zatražio bratimljenje dva grada što je otkrio kontroverzni gradonačelnik Draško Stanivuković, inače negator crnogorske nacije.
- Hvala gradonačelnici Skoplja
Daneli Arsovskoj i predsjedniku Opštine Nikšić Marku Kovačeviću na posjeti i želji za saradnjom i bratimljenjem naših gradova. Ova posjeta nije samo protokolarna. Naprotiv, dogovorili smo saradnju u brojnim
oblastima među našim gradovima, a razgovarali smo i o idejama koje bismo u periodu koji je pred nama mogli realizovati, navodi se u objavi Stanivukovića koju objavljuje Pobjeda.
Stanivuković je javnosti u Crnoj Gori postao ,,poznat“ nakon što je u avgustu 2021. godine negirao postojanje crnogorske nacije i crkve.
– U Crnoj Gori je jedan proces da se riješi treći stub identiteta jednog naroda. Oni su dodali dva slova, pa su napravili svoj jezik i azbuku i napravili nepostojeći crnogorski jezik. Druga stvar je vjera, pa su napravili Crnogorsku crkvu koja ne postoji – rekao je Stanivuković, na šta je uslijedio komentar voditelja da ima stavove kao Vučić koji je negirao čitave nacije.
– Pa zar vi mislite da Crnogorci postoje kao narod oduvijek ili je to proces montiranja jedne nove nacije – upitao je mla-
đani Stanivuković.
Mladi, 27-godišnji, političar pripada Partiji demokratskog progresa i na izborima za gradonačelnika Banjaluke je pobijedio Igora Radojičića, bivšeg predsjednika parlamenta RS iz Saveza nezavisnih socijaldemokrata, koji se nacionalno izjašnjavao kao Crnogorac, što je nekoliko puta potvrdio u izjavi za bosanske medije.
Najmlađi poslanik u Republici Srpskoj postao je regionalno „poznat“ kada se u februaru prošle godine u Foči, na jednom opozicionom skupu, fotografisao sa četničkim barjakom sa lobanjom, koji su koristile četničke trojke u Drugom svjetskom ratu i izazvao žestoke reakcije na društvenim mrežama i u javnosti.
Ministarstvo unutrašnjih poslova Crne Gore je za vrijeme vlade Duška Markovića zabranilo ulazak Stanivukoviću u Crnu Goru ali je za vrijeme
vlade Zdravka Krivokapića to rješenje ukinuto.
Stanivukoviću je Ministarstvo unutrašnjih poslova Crne Gore 29. avgusta 2020. uručilo rješenje u Nikšiću kojim mu se otkazuje boravak i zabranjuje ulazak u Crnu Goru do 29. avgusta
2021. godine. U obrazloženju
MUP-a navodi se da je Stanivuković lažno naveo razloge boravka u Crnoj Gori.
Stanivuković je tvrdio da je u Crnu Goru došao da ljetuje, ali su snimci na društvenim mre-
žama pokazali da mu je osnovna namjera bila učešće na protestnim skupovima i litijama u organizaciji tadašnje opozicije i Srpske pravoslavne crkve koji su mjerama NKT-a bili zabranjeni.
Stanivuković je na svojim zvaničnim stranicama objavio video sa učešća u protestima opozicije gdje mu društvo pravi Vladislav Dajković, član tima nosilaca liste koalicije „Za budućnost Crne Gore Zdravka Krivokapića“. N. ZEČEVIĆ
Kovačević ,,zaboravio“ da obavijesti javnost da je tražio bratimljenje sa StanivukovićemDraško Stanivuković i Marko Kovačević
PODGORICA – Vjerujem da bi za opoziciju, ne računajući manjinske partije, najbolje bilo da na vanredne parlamentarne izbore ide u dvije kolone – jednu u kojoj bi bile DPS, SDP i SD, a druga lista da bude sastavljena od subjekata i pojedinaca koji nikad nijesu bili dio ove tri nekada vladajuće partije. Obje liste treba da budu jasno građanske, proevropske i prozapadne predvođene od novih, uglednih pojedinaca koji nijesu bili na funkcijama u ovim partijama – ocijenio je za Pobjedu Zlatko Vujović, politički analitičar i predsjednik Upravnog odbora Centra za monitoring, dodajući da ukoliko se, ipak, ne budu mogle napraviti dvije dobre liste, onda je bolje napraviti jednu kvalitetnu. Vujović je, komentarišući to što suverenističke partije mjesec i po prije izbora još ne znaju da li će zajedno ili samostalno nastupiti na izborima, kazao da je „procrnogorski blok spor u reakcijama“, da DPS mora da „smogne snage“ da kaže „spornim kadrovima“ da treba da odu i da od toga zavisi uspjeh partije na izborima, a da SDP i SD treba da „porade na stvaranju koalicionih aranžmana“ kako bi smanjile rizik da im se raspu glasovi i da ostanu ispod cenzusa.
Političke partije se suočavaju sa dva veoma snažna problema. Jedan od njih je potrošenost političkih elita. I to se ne odnosi samo na one koji su decenijama na visokim pozicijama u vladajućim ili i u opozicionim partijama, već i na one koji su to značajno kraće. Intenzitet političkih dešavanja je drama-
tično veći u Crnoj Gori nego u drugim stabilnim parlamentarnim demokratijama. Mogli bismo reći da Crna Gora iskusi kritičnih događaja u politici u jednoj godini koliko neke stabilne demokratije u pet ili deset godina. Dubina podjela u društvu, spoljno miješanje u izborni i politički proces, intenzivne kampanje diskreditacije protivnika, neobjektivno izvještavanje medija, brojne afere kriminalnog karaktera, revanšizam, zloupotrebe ovlašćenja, otvoreno nepoštovanje zakona, veliki broj kompromitovanih političara koji i dalje dominiraju političkom scenom, čine da se birači brzo zasite političke ponude – kaže Vujović.
Ocijenio je da se suočavamo sa trendom gdje će i jedan četvorogodišnji mandat biti dovoljan da birači vide političara kao potrošenog.
– Stoga ne čudi kako je vladajuća koalicija za svega dvije i po godine izgubila skoro polovinu birača. Kao što ne čudi ni da su
opozicione partije suočene sa sličnim velikim osipanjem podrške. Birači jednostavno žele responzivniji odnos partija, inoviranje političke ponude, brže zamjene potrošenih kadrova –istakao je Vujović.
Prema njegovim riječima, na političkom polu prosrpskih partija to su ranije shvatili i stoga je, kako je kazao, stalno u toku proces inoviranja političke ponude.
– Novi politički subjekti, sa ogromnim brojem novih lica privlače podršku razočaranih birača, te se uspijeva zadržati kritična podrška birača toj politici, iako to i nije motivacija onih koji glasaju – istakao je Vujović.
Poručio je da je procrnogorski blok spor u reakcijama, te i kad ih ima, kako je rekao, te reakcije su uvijek zakašnjele, neubjedljive.
– Najbolji primjer je odnos prema evropskim integracijama. U situaciji kada je vladajuća koalicija potpuno blokirala proces
Zlatko Vujović kaže da su veliki problem svim partijama velika očekivanja građana, prije svega kad je riječ o njihovom standardu, kao i njihov nerealni optimizam da će takvo nešto biti moguće.
– Svako ko bude vodio narednu vladu suočiće se sa ogromnim pritiskom birača da ispune njihova očekivanja kad je riječ o standardu. Kontinuirano zaduživanje da bi se pumpale plate će uskoro biti nemoguće, a suočavanje sa realnošću će biti veoma bolno, posebno za one koji su vodili ovakvu politiku, tako da „Evropa sad“, lako može da se pretvori sa ovakvim politikama u Evropa nikad –istakao je Vujović.
Prema njegovim riječima, ovakva očekivanja birača su problem kako vlastima, tako i opoziciji.
– Što je bolje - ući u trku sa nerealnim obećanjima ili investirati u odgovoran odnos prema biračima? Ovo drugo je bolje, ali i kratkoročno skuplje. Potrebno je da opozicija da garancije biračima da će zaštititi njihova stečena prava kada govorimo o platama i penzijama, ali i realan plan kako izaći iz ovog problema – ekonomske krize. Posebno
evropskih integracija, te izgubila povjerenje evropskih partnera, opozicija i dalje drži na poziciji predsjednika Odbora za evropske integracije Branimira Gvozdenovića. I onda se postavlja legitimno pitanje da li je Gvozdenović najbolje što DPS može ponuditi kada je riječ o evropskim integracijama. Govorimo o pitanju gdje skoro 80 odsto građana Crne Gore podržava njeno članstvo u EU – istakao je Vujović.
Ocijenio je da je puno propuštenih šansi opozicije u situaciji kada nasuprot sebe ima vlast koja je sistem dovela do raspada, koja ne uspijeva makar u jednoj oblasti ponuditi uspješne politike. – Strategija „zamijenićemo sporne kadrove kroz kandidatsku listu“ je prespora, zbunjujuća. Izostala je politička poruka da ti ljudi treba da odu. Postavlja se legitimno pitanje ako je predsjednik DPS-a osjetio odgovornost nakon poraza na predsjedničkim izborima
kada vlasti i „Evropa sad“ nemaju nikakav plan, već plasiraju gomilu praznih obećanja. Ipak, tako nešto je nemoguće jer iz opozicije nema kredibilnih glasova koji će se baviti ekonomskim politikama, te niko ne napada efektivno vlasti i „Evropu sad“, pa čak ih i ne poziva na prazna neispunjena obećanja kojih je pregršt – istakao je Vujović.
hoće uspjeh mora da ubijedi birače da su oni rješenje, da su oni – ti koji će zaštititi njihova stečena prava kada je riječ o platama i penzijama te spriječiti državni bankrot kojim će doći do brojnih otpuštanja i smanjenja plata.
i podnio ostavku, što oni, koji su svojim ostankom u partiji i u poslaničkom klubu više doprinijeli padu podrške DPS-u nego doskorašnji predsjednik, rade i dalje na tim pozicijama. Samo usporavaju i sprečavaju da se stvarne promjene dese i ponovo narušavaju šanse da se na parlamentarnim izborima obezbijedi dobar rezultat. DPS treba da smogne snage i da kaže ovim ljudima da je vrijeme da odu. Od toga zavisi i uspjeh na izborima. Da li će birači povjerovati da su oni otišli. A da bi povjerovali, poruka treba da bude dovoljno jasna i glasna –istakao je Vujović. Na pitanje koja je najbolja opcija za suverenističke partije za vanredne parlamentarne izbore, Vujović je kazao da je to izlazak u dvije kolone. – Vjerujem da bi za opoziciju, ne računajući manjinske partije, najbolje bilo da ide u dvije kolone. Jednu u kojoj bi bile DPS, SDP i SD, a druga lista sastavljena od subjekata i pojedinaca koji nikad nijesu bili dio ove tri nekada vladajuće partije. Obje liste treba da budu jasno građanske, proevropske i
ma u ovim partijama. Ponuda biračima mora biti atraktivna, inovirana,
či da to treba da budu
Timonije: Crna Gora treba da se vrati na evropski put koji je blokiran posljednjih mjeseci
PODGORICA – Crna Gora bi trebalo da se vrati na evropski put koji je blokiran posljednjih mjeseci što je i francuski predsjednik Emanuel Makron istakao
novoizabranom predsjedniku Crne Gore Jakovu Milatoviću – kazao je u intervjuu za Novu M Kristijan Timonije, ambasador Francuske u Crnoj Gori.
Kazao je i da su, da bi se to dogodilo, neophodni funkcionalni parlament i Vlada. - Da li će se izbori 11. juna održati ili odgoditi unutrašnje je pitanje Crne Gore, ali
svi žele da se stvari razjasne što je prije moguće u interesu Crne Gore i zarad stabilnosti regiona. Želimo da se Crna Gora vrati na evropski put koji je blokiran posljednjih
mjeseci. To je i predsjednik Makron istakao predsjedniku Milatoviću sa želljom da tokom njegovog mandata dođe do značajajnog napretka u oblasti evropskih
pojedinci za koje svi znamo da će podnijeti ostavke odmah nakon izbora, jer njihove karijere, recimo u inostranstvu, isključuju mogućnost poslaničkog rada. Građanima je potrebno da glasaju za one koji će se u parlamentu boriti za njihove vrijednosti – istakao je Vujović. On, međutim, kaže da je veliko pitanje da li se može napraviti druga građanska lista koja bi mogla da ostvari dobar rezultat u kratkom periodu.
– Ja nijesam optimista ako izbori ipak budu održani 11. juna. Ako ne mogu napraviti dvije dobre liste, onda je bolje da naprave jednu dobru nego dvije prosječne ili loše liste – istakao je Vujović.
Prema njegovim riječima, ono što opterećuje ovaj koncept je pitanje što će se dešavati poslije izbora sa građanima na listi. – Da li su oni nosioci „partijskih“ mandata ili su nukleus nekog građanskog kluba. To je rizik i za partije. Posebno kada je riječ o finansiranju iz budžeta. Građanski koncept lista je bolji za privlačenje birača, ali nosi rizike za partijske interese. S druge strane, ako građanski kandidati treba samo da „pozajme“ ugled partijama, to ih destimuliše da se uključe. Upravo je i ovo najveći problem ovog modela i razlog zašto ugledni pojedinci oklijevaju da se uključe u ovakve inicijative – istakao je Vujović. Komentarišući mogućnost samostalnog nastupa suverenističkih partija, od kojih je SDP ranije donijela odluku da će sama na izbore, Vujović je poručio da eventualni samostalni nastupi nose puno rizika za SDP i SD. – U ovom trenutku im ne bih savjetovao samostalni nastup. Moraju poraditi na stvaranju koalicionih aranžmana, te smanjiti rizik da im se raspu glasovi, a oni ostanu ispod cenzusa – istakao je Vujović.
integracija. Da bi se to dogodilo neophodan je funkcionalan parlament, funkcionalna vlada. Ne radi se ovdje samo o našim dobrim namjerama. Neophodno je da Crna Gora može da donosi odluke i što se to prije dogodi, to će Crna Gora brže moći da se vrati na evropski put. Brzi napredak je na dohvat ruke, na vama je da vidite – rekao je Timonije. R. P.
PODGORICA - U prošloj i ovoj godini došlo je do značajnog rasta zarada u javnom sektoru. Prema podacima Monstata objavljenim u petak prosječna martovska zarada bez poreza i doprinosa (neto) u sektoru ,,državna uprava i odbrana, obavezno socijalno osiguranje“ iznosila je 878 eura i 43,7 odsto je veća u odnosu na prosječnu zaradu u tom sektoru sa kraja 2021. godine.
Monstat ne radi posebnu statistiku za plate u privatnom i cjelokupnom javnom sektoru, pa se ne može napraviti precizno poređenje odnosa zarada između ova dva sektora. Iz poslovnih udruženja upozoravaju da je bez rasta produktivnosti svako povećanje zarada neodrživo, te da povećanje zarada u javnom sektoru očekivano pritiska privatni sektor i ima negativne implikacije poput stimulisanja mladih da posao traže u državnoj upravi. Time, kako kažu, javni sektor, kao poslodavac, postaje nefer konkurencija privatnom sektoru, jer rast plata u privatnom sektoru moguće je obezbijediti samo na osnovu rasta produktivnosti. Sa druge strane iz Ministarstva finansija poručuju da je usklađivanje zarada zaposlenih u javnom sektoru sa inflacijom uobičajena pojava u razvijenim ekonomijama. U tom resoru, na čijem čelu se nalazi Aleksandar Damjanović, smatraju da će povećanje plata u javnom sektoru motivisati i privatni sektor da poveća plate ,,kako bi zadržali konkurentnu i stimulativnu kadrovsku politiku“.
Neodrživost
U Američkoj privrednoj komori (AmCham) smatraju da rast zarada u javnom sektoru mora imati osnov u racionaliziji i povećanju efikasnosti javne uprave, odnosno povećanju kvaliteta javnih usluga.
- Bez rasta produktivnosti, stvaranja novih kompetencija i novih vrijednosti svako povećanje zarada je neodrživo – poručeno je iz AmCham.
Iz te poslovne asocijacije navode da povećanje zarada u javnom sektoru očekivano pritiska privatni sektor i ima negativne implikacije poput stimulisanja mladih da posao traže u državnoj upravi ,,umjesto da ih motiviše da se bave preduzetništvom i kreiranjem nove vrijednosti“.
- Budući da prihode ne generišemo kroz značajan obim novih investicija, te da nemamo povećanje ekonomske aktivnosti kao direktnu posljedicu toga, ali i nedostatak preduzetničkog duha generalno, opravdano se postavlja pitanje održivosti javnih finansija – rekli su Pobjedi iz AmCham.
Oni dodaju da rast zarada u državnom sektoru sam po sebi nije sporan, ali ističu da
Plate u javnom sektoru ne bi trebalo da rastu brže od rasta privrede. Uobičajeno je u razvijenim ekonomijama da su plate u administraciji niže jer se finansiraju od novca privrede, a zapošljeni nemaju rizik gubljenja radnog mjesta, kao što je to slučaj u privredi koja posluje u tržišnim uslovima, istakli su iz Privredne komore. Iz Crnogorskog udruženja poslodavaca navode da privatni sektor u potpunosti finansira preglomazni javni sektor, te da sprovođenje populističkih politika koje povećavaju rashodovnu stranu vodi ka produbljivanju deficita i ugrožavanju javnih finansija
ni preduslov finansijske stabilnosti javnih finansija, te jačanja ekonomije jedne zemlje.
- Stoga poslovna zajednica očekuje da se javne politike moraju fokusirati na kreiranje stabilne i predvidive poreske politike koja podrazumijeva smanjenje poreskog opterećenja kroz veći obuhvat poreskih obveznika, kao i smanjenje neformalne ekonomije. To u dugom roku garantuje veće prihode za državu, a manje fiskalne i parafiskalne namete za privredu – poručili su iz PKCG.
PoPulističke
Politike
Iz Crnogorskog udruženja poslodavaca (CUP) navode da povećanje plata u javnom sektoru dodatno potvrđuje da je budžet potrošački, a ne razvojni.
je neophodno istovremeno sprovesti reformu javne uprave u domenu njene optimizacije i profesionalizacije.
U Privrednoj komori (PKCG) smatraju da je povećanje zarada pozitivna vijest, ukoliko je do povećanja došlo zahvaljujući većoj produktivnosti neke ekonomije, primjene inovacija ili novih tehnoloških rješanja. To bi, kako kažu, značilo ekonomski napredak, odnosno rast i razvoj ekonomije jedne zemlje.
- U slučaju rasta zarada u javnom sektoru ništa od navedenog nije bilo razlog značajnog povećanja zarada. Zbog toga, drastičan rast budžetske potrošnje, koji obuhvata i zarade, te značajno manji kapitalni budžet, razlog su za brigu o održivosti sistema javnih finansija. Gledano iz ugla privredne zajednice to izvjesno vodi u nove namete privredi, koja treba sve to da finansira – saopštili su iz PKCG.
Novi Nameti
Navode da su dokaz tome i česte izmjene zakonskih propisa iz oblasti privrednog prava, te najave novih nameta uspješnim kompanijama.
- Takođe, povećanje zarada državne administracije opravdano je, iz ugla privrede, ukoliko ga prati reprocitet u smislu smanjenja troškova poslovne zajednice po osnovu efikasnijeg rada administracije – kazali su iz PKCG.
Iz PKCG naglašavaju da plate u javnom sektoru ne bi trebalo da rastu brže od rasta privrede.
- Uobičajeno je u razvijenim ekonomijama da su plate u administraciji niže jer se finansiraju od novca privrede, a zaposleni nemaju rizik gubljenja radnog mjesta, kao što je to slučaj u privredi koja posluje u tržišnim uslovima – pojasnili su predstavnici PKCG.
Oni dodaju da ne bi trebalo da se zanemari činjenica da je javni sektor i prije povećanja zarada bio primamljiviji za posao.
- Dijelom je za to zaslužan način razmišljanja u našem društvu, nasljedstvo jednog bivšeg sistema, (ne)sklonost preduzetništvu, kao i često zlonamjerno i pogrešno plasirane teze koje prave negativnu percepciju javnosti o tome što znači baviti se biznisom – rekli su iz PKCG.
Iz tog poslovnog udruženja ističu da je privreda zabrinuta da će rast javnih rashoda uticati na povećanje poreza i drugih nameta, te uvođenje novih poput solidarnog doprinosa, kako bi se obezbijedila nedostajuća sredstva.
- Na taj način privredna aktivnost, u srednjem, čak i kratkom, roku počeće da se guši, a time i smanjuje baza za buduće fiskalne prihode države – kazali su iz PKCG.
U PKCG smatraju da je adekvatan poreski sistem osnov-
- Provođenje populističkih politika koje povećavaju rashodovnu stranu, ne vodeći računa o realnom rastu ekonomije, vodi ka produbljivanju deficita i ugrožavanju javnih finansija – rekli su iz CUP-a.
Iz tog poslovnog udruženja navode da kreatori ekonomskih politika moraju da prilikom definisanja mjera u fokus stave privatni sektor kao
zamajac rasta, zaposlenosti i dohotka ,,što kod nas nije slučaj“.
- Privatni sektor je zapravo jedini u državi koji stvara vrijednost i on u potpunosti finansira preglomazni javni sektor. Samim tim, privatni sektor traži da mjere ekonomske politike obezbjeđuju stvaranje ambijenta za održivi razvoj preduzeća. Obezbjeđenje dugoročnog održivog razvoja nije moguće bez adekvatnog regulatornog okvira koji će stimulisati konkurentnost i poslovnu stabilnost, što bi za posljedicu imalo rast investicija, zaposlenosti i plata.
- Rast plata u privatnom i u javnom sektoru mora biti održiv. Trenutno imamo situaciju da se povećavaju javni rashodi, budžetski deficit, javni dug, a mjere koje se donose po ovom pitanju ne idu u pravcu da se problemi ublažavaju, već dodatno destimulativno djeluju na nosioce privrednog rasta - preduzeća, prebacujući teret na njih kroz povećanje postojećih i uvođenje novih poreskih nameta – upozoravaju iz CUP-a.
Predstavnici CUP-a su ocijenili da je nesporna činjenica da mjere koje se donose stimulišu zapošljavanje u javnom sektoru, umjesto obrnuto.
- U situaciji kada imamo nereformisan sistem javne uprave, preglomazan državni aparat, nastavlja se dodatna birokratizacija procesa, sistem postaje još tromiji i okoštaliji.
Sa druge strane, javni sektor, kao poslodavac, postaje nefer konkurencija privatnom sektoru, jer rast plata u privat-
nom sektoru moguće je obezbijediti samo na osnovu rasta produktivnosti, koji privatni sektor ne može obezbijediti na način kako to radi država, novim i novim nametima i zaduženjem, jer to u slučaju preduzeća vodi ka nelikvidnosti i najgorem scenariju –gašenju – kazali su iz CUP-a.
Potrebna komunikacija
U CUP-u smatraju da država prije svega treba da kreira siguran i stimulativan poslovni ambijent koji podstiče ne samo ekonomski rast, već taj rast mora biti u službi razvoja. - Rast i razvoj nijesu mogući ako ne postoji blagovremena i kontinuirana komunikacija na relaciji Vlada - privatni sektor. O rastu plata u privatnom sektoru koji je okosnica razvoja (a ni javnom) ne možemo govoriti ukoliko nemamo rast produktivnosti, što znači da moramo imati strateški vođenu politiku koja je u službi ekonomskog i društvenog razvoja, a ne obrnuto. Obezbijediti stvaranje zdravog makroekonomskog, političkog i pravnog okruženja, odnosno institucija koje će realizovati svoju ulogu je ključ za napredak – zaključeno je iz CUP-a.
Iz Ministarstva finansija navode da je povećanje neto zarada i poboljšanje drugih radnih uslova, naročito za kategorije zaposlenih, poput onih u javnom sektoru, uobičajena mjera u brojnim razvijenim zemljama, kada tokom određenog perioda stagnira životni standard zaposlenih, a naročito u vremenima snaž-
nih kriza i neizvjesnih kretanja, poput onih koje karakterišu 2022. i početak ove godine.
- U cilju vođenja odgovornih javnih politika i očuvanja životnog standarda građana, Vlada je u ovogodišnjem budžetu predvidjela prilagođavanje zarada za veći dio zaposlenih u javnom sektoru, koji su dugo imali neto zarade ispod državnog prosjeka, a koje nijesu značajnije povećane u višegodišnjem periodu do 2022. godine. Naprotiv, zbog inflacije i rasta cijena standard ovih zaposlenih je vremenom slabio – rekli su iz Ministarstva finansija našoj redakciji.
Iz tog resora navode da su brojne zemlje članice EU tokom prošle godine u raznim sektorima primijenile model kolektivnog pregovaranja i povećanja zarada, kako bi se amortizovao ogromni rast cijena u ekonomiji i očuvao socijalni mir.
- I sve države Zapadnog Balkana su povećale svoje minimalne i prosječne zarade, uz najave daljih uvećanja – kazali su iz Ministarstva i dodali da je, primjera radi, Bosna i Hercegovina od 1. januara ove godine povećala visinu minimalne zarade, Srbija je uvećala minimalnu zaradu za 2023. godinu za 14,3 odsto, Sjeverna Makedonija u još većem iznosu povećala minimalnu platu početkom 2022. i ponovo od 1. marta 2023, Kosovo je, kako kažu, takođe povećalo minimalnu zaradu sredinom 2022, dok je Albanija učinila slično u drugoj polovini 2022. godine. Hrvatska, koja je članica EU, takođe je povećala minimalnu zaradu za 12,5 odsto, počev od 1. januara ove godine.
PercePcija
Iz Ministarstva navode da tradicionalno, crnogorsko tržište rada karakteriše visoka potražnja za radnim mjesti-
Iz Ministarstva finansija poručuju da je usklađivanje zarada zaposlenih u javnom sektoru sa inflacijom uobičajena pojava u razvijenim ekonomijama. U tom resoru, na čijem čelu se nalazi Aleksandar Damjanović, smatraju da će povećanje plata u javnom sektoru motivisati i privatni sektor da poveća plate ,,kako bi zadržali konkurentnu i stimulativnu kadrovsku politiku“
zaposlenih u javnom sektoru sa inflacijom, što je uobičajena pojava u razvijenim ekonomijama, motivisati i kompanije u privatnom sektoru da poboljšaju sopstvene radne uslove, uključujući i politiku zarada, kako bi zadržali konkurentnu i stimulativnu kadrovsku politiku – poručuju iz Ministarstva finansija.
Oni dodaju da se cjelokupni sistem javne uprave i danas suočava sa nižom produktivnošću u odnosu na privatni sektor, pa je, kako tvrde, jedan od ciljeva povećanja zarada, pored ključnog održanja nivoa životnog standarda velike kategorije zaposlenih u društvu, istovremeno i povećanje konkurentnosti i motivacije zaposlenih u javnoj upravi. - Mjerom povećanja zarada ne samo zaposlenih u javnoj administraciji, već i u prosvjeti, zdravstvu, socijalnoj zaštiti, policiji, želi se podstaći bolje i efikasnije pružanje kvalitetnih javnih usluga građanima i privredi, jer je u konačnom javni sektor u funkciji preduslova razvoja konkurentnosti privatnog sektora, povoljnije investicione klime i poslovnog ambijenta, kao i razvoja ekonomije u cjelini – rekli su iz Ministarstva finansija.
Iz tog resora navode da je povećanje zarada za javnu upravu i druge kategorije zaposlenih, opredijeljeno budžetom za ovu godinu, samo prvi korak ka unapređenju životnog standarda ,,što je ključni cilj ekonomske politike koju vodi Vlada“.
ma u javnom sektoru, zbog, kako navode, percepcije sigurnosti posla i ostvarivanja radnih prava i beneficija koje iz njih proizilaze.
Ipak, kako dodaju, u posljednjih nekoliko godina primjetan je mnogo veći porast novostvorenih radnih mjesta u privatnom sektoru u odnosu na javni.
- Primjera radi, prema zvaničnim podacima Monstata, broj zaposlenih u sektoru ,,državna uprava i odbrana, obavezno socijalno osiguranje“ je od 2018. do 2022. godine porastao za 5,4 odsto, dok je ukupna zaposlenost, izuzimajući javnu administraciju, porasla čak 19,3 odsto. Dakle, možemo doći do zaključka da je tokom posljednjih godina, u ambijentu nešto bržeg ekonomskog rasta, izuzev pada u kriznoj 2020.
godini usljed korona virusa, dominantni broj novostvorenih radnih mjesta kreirao upravo privatni sektor – rekli su iz Ministarstva.
Iz tog resora saopštavaju da, zavisno od djelatnosti, zaposleni u privatnom sektoru u brojnim oblastima industrije, profesionalnim uslugama i finansijskim djelatnostima imaju daleko veći prosjek od zaposlenih u javnom sektoru, dok je kod nekih kategorija zaposlenih iz trgovine, ugostiteljstva i drugih djelatnosti, taj prosjek sličan ili manji u odnosu na javnu upravu. Prema njihovim riječima poslodavci u privatnom sektoru su znatno fleksibilniji na tekuća kretanja i brže se prilagođavaju novim trendovima u ekonomiji. - Stoga vjerujemo da će i u ovoj situaciji usklađivanja zarada
Uobičajeno je u razvijenim ekonomijama da su plate u administraciji niže jer se finansiraju od novca privrede, a zaposleni nemaju rizik gubljenja radnog mjesta, kao što je to slučaj u privredi koja posluje u tržišnim uslovima – pojasnili su predstavnici PKCG. Oni dodaju da ne bi trebalo da se zanemari činjenica da je javni sektor i prije povećanja zarada bio primamljiviji za posao - rekli su iz PKCG
- Saglasni smo u ocjeni da je privatni sektor ključni nosilac privrednog razvoja, generisanja kvalitetnih radnih mjesta i vodeći činilac konkurentnosti ekonomskog sistema jedne zemlje. Stoga bi sve javne politike trebalo biti usmjerene upravo ka povećanju konkurentnosti domaće privrede i njenoj većoj produktivnosti, jer je ključ održivog uvećanja standarda građana i porasta plata, upravo kreiranje visokokvalitetne novostvorene vrijednosti u ekonomiji – kazali su iz Ministarstva. Iz Ministarstva dodaju da bi do toga došlo Vlada ulaže napor da pospješi biznis ambijent i investiciono okruženje i umanji regulatorne barijere koje su prepoznate kao faktor usporavanja rasta mikro, malih i srednjih preduzeća, koja čine okosnicu crnogorske ekonomije.
- Dodatno, kao mali i otvoreni privredni sistem, Crna Gora nažalost nema uticaja na neizvjesna globalna ekonomska kretanja, te stoga treba graditi mnogo širu bazu sopstvene proizvodnje, dodatno diversifikovati one djelatnosti i aktivnosti u kojima ima komparativne prednosti i stimulisati nove potencijale rasta. To se primarno odnosi na sektore turizma, energetike, poljoprivrede, ali i IT sektor i inovativne djelatnosti, koje Crnu Goru, uz adekvatne podsticaje i kadrovski potencijal, mogu dovesti do ubrzane digitalne tranzicije i konkurentnije ekonomije – rekli su iz Ministarstva. S. PoPović
Osnovni cilj svakog preduzetnika je da, uz privrednu aktivnost, nudeći robu i usluge ostvari određenu dobit na kraju tog procesa. U postizanju tog cilja preduzetnici realizuju svoje ideje, uz materijalnu podršku – gdje se obezbjeđuje prostor za privrednu aktivnost, potrebna mašinerija ili sredstva za proizvodnju i pružanje usluga, adekvatna radna snaga ili rad i tako stvaraju nove vrijednosti, koje se valorizuju na tržištu. Mnogi preduzetnici uspijevaju da nakon uračunatih troškova robe i amortizacije, podmirenih troškova rada, administrativnih obaveza, ostvare dobit i na taj način omoguće sebi i svojima potrebna finansijska sredstva za život.
Naravno, svi preduzetnici u postizanju svojih ciljeva nijesu uvijek uspješni i pored uloženih sredstava i napora.
Određene okolnosti privrednog okruženja nijesu uvijek sklone u ostvarivanju dobiti.
Tako da govorimo o uspješnim i neuspješnim preduzetničkim poduhvatima. Razlozi neuspjeha mogu biti subjektivni, ali može biti i usljed objektivnih okolnosti. Kada govorimo o subjektivnim okolnostima, onda prije svega mislimo na planiranje, izbor sredstava, izbor proizvoda ili usluga, nesagledavanje postojećeg tržišta ili potražnje, kao i konkurencije.
LEKCIJA O NEUSPJEHU
Ovom prilikom ćemo više pažnje pokloniti okolnostima koje umnogome utiču na uspješnost poslovanja, a preduzetnici imaju malu ili nikakvu kontrolu nad njima. Za lakše pojašnjavanje uzećemo zamišljeni primjer preduzetnika koji se odlučio na otvaranje restorana.
Kao bivši kuvar i dugogodišnji radnik u ugostiteljstvu, Niko je odlučio da usteđevinu i malo pozajmice uloži u otvaranje restorana ,,Pod kršom“. Prostor je iznajmljen, kupljena je oprema, obezbijeđena radna snaga, pribavljena su sva odobrenja, a ideja o ponuđenoj hrani je do detalja razrađena. Pribavljeni su hrana i piće, jelovnik je odštampan, pored ponuđenih jela i pića su cijene koje su za početak bile veoma primamljive i u skladu sa troškovima. Uz sve-
PISMO IZ NJUJORKA: Preduzetništvo i in acija
Kada jedna vlada preuzme ulogu centralne banke i svojim mjerama, bez usaglašenosti sa centralnom bankom, pristupa populističkom načinu vođenja ekonomije u jeku in acije, onda imamo perfektnu formulu za nepoželjna in atorna kretanja. Takve administracije uglavnom više brinu o percepciji kod svojih građana nego što rade na suzbijanju in acije. I u toj percepciji, administrativno se donose mjere zamrzavanja cijena osnovnih životnih namirnica da bi se zamaglila prava in aciona slika
Ukoliko jedno društvo dodatnom produktivnošću, efikasnim privređivanjem i smanjenjem administrativnih troškova ne uvećava domaću proizvodnju i veću ponudu, efekat inflacije će se odraziti rastom cijena proizvoda i usluga i padom kupovne moći društva.
Naravno, država treba da pristupi mjerama za suzbijanje inflacije, koja je kao ekonomska pojava nepoželjna za svaku ekonomiju i smatra se jednim od parazita privređivanja. Imamo primjere gdje pojedine države, u suzbijanju inflacije, pristupaju nepopularnim ekonomskim mjerama, koje su praćene političkim negodovanjem i nezadovoljstvom građana. Nažalost, one su neminovne i takve mjere koje su paket antiinflatornih mjera, od rasta kamata na kreditne odnose, smanjivanje primarne emisije novca i smanjivanje troškova države da bi se smanjili troškovi oporezivanja za privrednike, ostavljajući im prostor za dodatnu proizvodnju, a samim time i veću ponudu. Veća ponuda na tržištu smanjuje cijene, a pad cijena utiče na zaustavljanje inflacije i tako se obaraju pokazatelji inflatornih kretanja.
čano otvaranje i prijateljske želje za uspjeh, krenulo se sa radom. Na kraju večeri trljaju se dlanovi, osoblje je zadovoljno, primaju se plate, gazda i familija počinju planiranje gdje će se utrošiti zarađeno... Dani su prolazili, radilo se, gosti bili zadovoljni i pri odlasku grlili gazdu, ali se on, kako su mjeseci prolazili, sve manje osmjehivao. Prestalo je trljanje dlanova, članovi familije počeli su da zamjenjuju pojedine radnike u restoranu, a jelovnik se ponovo preštampavao uz uvećane cijene i sve manje ponude svježe ribe. Polako su i gosti prestali da grle gazdu, jer su se i porcije smanjile i uzaludna je napomena da su cijene hrane i pića nevjerovatno mnogo skuplje svakim danom. Gazda se zahvalio i svom kuvaru uz riječi da od 1. on preuzima kuhinju. Ali, ni to nije pomoglo pa se na kraju mjeseca moralo uzeti od ušteđe-
vine za pokrivanje troškova poslovanja. Mjesec za mjesecom i usteđevina je nestajala, kasnilo se sa kirijom i na kraju je Niko odlučio da zatvori restoran ili da obori ,,Krš“. Niko je sve preduzeo da bude uspješan preduzetnik, predvidio sve što je mogao, ali nije mogao znati da će cijene namirnica u odnosu na prošlu godinu porasti 16 odsto, a svježe jadranske ribe i do 25 odsto. Uz to, cijene struje, vode, kirija i administrativno uvećanje plata za radnike su dodatno opteretile operativne troškove.
UZROCI INFLACIJE
Jedan od nepredviđenih uslova privređivanja jeste i inflacija, koja kada je nekontrolisana od strane jedne države utiče na privređivanje, dobit privrednika i umanjuje rast ekonomije jednog društva. Inflacija je pojava koja se ispoljava rastom cijena robe i usluga u
Na in atorna kretanja u društvu neodgovorne vlade mogu dodatnim zaduživanjem takođe uticati na ponudu novca, gdje se zaduživanjem nansiraju uvećani lični dohoci javne uprave, dodatno investiranje u neprivredne svrhe, gdje se nesrazmjerno uvećava javna uprava i gdje se budžetski rashodi zadovoljavaju pozajmicom
jednoj državi ili kada usljed nekontrolisane državne politike raste ponuda novca. Na sreću, crnogorski narod je, uvođenjem marke, odnosno eura kao državne valute u platni promet, pošteđen hiperinflacije koja se uglavnom ogleda u populističkim potezima jedne vlade i nekontrolisanim emitovanjima novca. Međutim, na inflatorna kretanja u društvu neodgovorne vlade mogu dodatnim zaduživanjem takođe uticati na ponudu novca, gdje se zaduživanjem finansiraju uvećani lični dohoci javne uprave, dodatno investiranje u neprivredne svrhe, gdje se nesrazmjerno uvećava javna uprava i gdje se budžetski rashodi zadovoljavaju pozajmicom. Javna uprava ne proizvodi dobra i usluge koje se valorizuju na tržištu, već kroz oporezivanje i dodatno opterećenje građana i privrednika država ubira sredstva za budžetsku potrošnju. Ukoliko sredstva koja se prikupljaju oporezivanjem nijesu dovoljna, vlade pribjegavaju zaduživanju uglavnom kod inostranih finansijskih institucija ili banaka i u manjim
Kalkulacijama se prave kombinacije kako će svaki novouposleni donijeti više glasova, tako da se nastavlja zapošljavanje u državnoj upravi i po društvenim rmama
razmjerama kod svojih građana izdavanjem različitih hartija od vrijednosti. Budimo realni i navedimo da pojedina društva nijesu uvijek sami uzročnici infacije. Inflatorna kretanja mogu biti prouzrokovana rastom cijena energenata i osnovnih poljoprivrednih proizvoda, gdje pojedine države umnogome zavise od uvoza.
Ponekad prirodne nepogode i nepogode prouzrokovane ljudskim faktorom, međunarodni konflikti i ratovi mogu imati uticaj smanjenom ponudom određenih proizvoda na svjetskom tržištu, čime se ponuda smanjuje, a potražnja uvećava na domaćem tržištu.
SVE
Svaka država ima obavezu i od veoma velikog značaja u vođenju ekonomske politike jedne zemlje jeste praćenje inflatornih kretanja, kontrolisanje inflacije i ukoliko je neophodno pristupiti drastičnim – nepopularnim mjerama kontrole. Uglavnom, ta odgovornost ili, bolje reći, taj posao pripada centralnim bankama jedne zemlje i one su te koje nezavisno od trenutne politike treba da prate kretanje, donose mjere za sprečavanje i kada je neophodno povlače drastične postupke u zaustavljanju inflacije. To se radi uz potpunu koordinaciju vladinih ministarstava, odgovarajućih agencija, zajedničkim potezima i uz punu podršku vlade.
Kada jedna vlada preuzme ulogu centralne banke i svojim mjerama, bez usaglašenosti sa centralnom bankom, pristupa populističkom načinu vođenja ekonomije u jeku inflacije, onda imamo perfektnu formulu za nepoželjna inflatorna kretanja. Takve administracije uglavnom više brinu o percepciji kod svojih građana nego što rade u suzbijanju inflacije. I u toj percepciji, administrativno se donose mjere zamrzavanja
cijena osnovnih životnih namirnica, kako bi se zamaglila prava inflaciona slika. Marketinške ili poslovne akcije pojedinih privrednika se predstavljaju kao antiinflacione mjere kao, recimo, sniženje cijena jednog ili dva farmaceutska proizvoda sa ograničenim rokom trajanja i velikim zalihama, zanemarujući cijene svakodnevne medicine ili one akutnih bolesti za koje su građani zavisno vezani… Zadovoljavaju se glasačke grupe građana, a preduzetnici ili privrednici se zapostavljaju, uslovi privređivanja se pogoršavaju usljed inflacije, a samim time i atraktivnost za inostrane investitore, koje su od velikog značaja za dodatne prihode jedne države, kvantitativno i kvalitetno zapošljavanje, a time i rast dohotka zaposlenih u tim firmama zasnovan na bazi ekonomskih vrijednosti. Predizborne aktivnosti dodatno zapostavljaju antiinflatorne mjere jer je popularnost u pitanju. Nepopularne vlade gube i zato je percepcija važnija od stabilnih ekonomskih mjera i ukupne ekonomske stabilnosti jedne zemlje. Usljed nekontrolisane inflacije, građani su svakim danom u sve gorem položaju, cijena potrošačke korpe ili osnovnih životnih namirnica i usluga je svakog mjeseca u porastu, pa se sve manje raspolaže sredstvima za ostale potrebe kao, na primjer, da se ponekad izađe na večeru sa porodicom u restoran (E, Niko vam je olakšao taj posao, pošto je zatvorio restoran).
Selektivna
StatiStika
Članovi vlade utrkuju se da bi javnim nastupima i inostranim putovanjima pokazali da u kontaktima sa zvaničnicima pojedinih država i privrednih subjekata imaju sve pod kontrolom. U takvoj kontroli pribjegava se zaduživanju kod privatnih banaka, uz mnogo veće kamatne stope, a izbjegava se MMF, jer oni ne obećavaju tako lako, bez vidnog prestrukturiranja društva i privrede, gdje se državni troškovi moraju smanjiti, a uslovi za uspješno privređivanje moraju poboljšati. Uslovi koje MMF postavlja su umnogome nepopularni, naročito pred izbore pa se zato mnogo jeftinije zaduživanje zamjenjuje skupljim.
Pristupa se selektivnim prikazivanjem statističkih podataka, biraju se oni pozitivni pokazatelji i bez upoređivanja iznose građanima, zanemaru-
Sve se više potenciraju marginalne društvene pojave, ističući uspjehe u hapšenju članova koalicionih partnera, zatim naglasci na istorijske događaje, opterećivanje prošlošću, da bi se ono glavno, a to je ekonomija zaboravila prije sljedećih izbora
jući ono najbitnije da građani vladine rezultate osjećaju svakim danom u sastavljanju kraja sa krajem. Sve se, takođe, više potenciraju marginalne društvene pojave, ističući uspjehe u hapšenju članova koalicionih partnera, zatim naglasci na istorijske događaje, opterećivanje prošlošću, da bi se ono glavno, a to je ekonomija, zaboravila prije sljedećih izbora.
Kalkulacijama se prave kombinacije kako će svaki novouposleni donijeti više glasova, tako da se nastavlja zapošljavanje u državnoj upravi i po društvenim firmama. Neka se za sada zapošljavaju, iako tim ,,uspješnim društvenim firmama“ prijeti da pođu ,,Ispod krša“. Ali, to sada nije važno - važna je pobjeda. Oni koji su bili za Evropu juče, sad su za ,,Otvoreni Balkan“, predstavljaju sebe kao spasioce i kritikuju one iste sa kojima imaju ista viđenja u vođenju zemlje, odnosno usljed nedostatka rješenja – prodaje se magla. Uz maglu ide i kiša obećanja, ukoliko se za njih glasa dodatno će se uvećati lična primanja zaposlenih u javnoj upravi, svugdje redom samo ne za zdravstvo i penziono osiguranje.
P.S. Naš Niko je nakon zatvaranja restorana otišao u Njemačku da radi kod jednog bivšeg gosta koji je bio na odmoru u Crnoj Gori... Izvinjava se jer neće biti u mogućnosti da glasa na sljedećim izborima zbog ukinute avionske linije iz Minhena, a dolazak autom je nemoguć pošto treba da bude na poslu u ponedjeljak. Zauzvrat nudi izbornim pobjednicima piće koje je ostalo ,,Ispod krša“, bez obaveze plaćanja računa, ali moli da ne obavezujete njegovu djecu da plaćaju buduće rate vladinog zaduživanja za isplatu državne uprave.
Pripadnici Službe i zaštite su cijelu zimu proveli sa divljači u prašumi. Vrše prihranu ali i na drugi način brinu o njima. Tokom zime, kada nema čovjeka a ima snijega, divljač se često približava Biogradskom jezeru i rijeci Tari. Direktorica NP Biogradska gora Marija Jovanović-Dulović kaže da je divljač u prašumi u porastu.
- Postavljene su kamere na određenim lokalitetima koje prate kretanje divljači. Zabilježen je porast jelenske i smeđe divljači. Registrovano je prisustvo vuka, divljih svinja, medvjeda. Posebno je značajno da smo na vodama Biogradskog jezera i dijela rijeke Tare, kojom gazduje NP, registrovali rijetku vrstu vidre - kaže Jovanović–Dulović
KOLAŠIN - Nacionalni park Biogradska gora je zabilježio prvih pola mjeseca rada. Počelo se polovinom aprila, nakon što su otklonjene posljedice zime i završeni ostali pripremni poslovi. Ipak, april u prašumi ne može da donese ono što nude naredni mjeseci. I zbog meteo uslova i zbog ribolovne sezone koja po tradiciji počinje 1. maja...
Ribolovna sezona po tradiciji počinje 1. maja a cijena dnevne dozvole je ostala
20 eura. Do sada prašumu je posjetilo
1.893 gosta što je dobar uvod da će ova sezona biti bolja od prošlogodišnje
Direktorica NP Biogradska gora Marija Jovanović-Dulović ističe zadovoljstvo dosadašnjom posjetom kao dobrim uvodom za sezonu velikih očekivanja. Park je u
Uoči prvomajskih dešavanja u NP Biogradska gora potvrđeno je da neće biti najavljene blokade od strane građana Mojkovca. Oni su peticijom rukovodstvu JP Nacionalni parkovi Crne Gore tražili besplatan ulaz u prašumu za Mojkovčane kao i vraćanje „vozića“ za prevoz od Kraljevog Kola do Biogradskog jezera. Nakon razgovora sa rukovodstvom preduzeća, odustali su od blokade jer će se njihov zahtjev razmatrati u predstojećem periodu.
dosadašnjem periodu posjetilo 1.893 gosta gdje je pored domaćih gostiju bilo najviše onih iz Francuske i Izraela.
- Sa sportskim ribolovom tradicionalno startujemo 1. maja a cijena dnevne dozvole ostaje 20 eura. Cijena dnevne ulaznice je četiri eura a ulaznice neće plaćati djeca do 15 godina kao ni osobe sa invaliditetom. Cijena godišnje ulaznice, kojom se omogućava boravak u parku svaki dan, iznosi 13,5 eura. Radnici naše ambijentalne higijene su imali dosta posla i uspješno ga uradili. Dobar početak sezone daje nam pravo da oče-
kujemo da ćemo nadmašiti prethodnu. Tokom zime nijesmo radili i zbog ograničenja koja donosi zima u prašumi ali i zbog toga što se divljač spušta do Biogradskog jezera i Biogradske rijeke. Nama je primarni cilj zaštita prirode i njenih ekosistema tako da smo u prvi plan stavili aktivnosti da sačuvamo jednu od posljednje tri prašume u Evropi - kazala je Marija Jovanović-Dulović.
Inače NP Biogradska gora „živi“ i ima svoje raznovrsne aktivnosti i dok nije turistička sezona u toku. Jovanović-Dulović kaže da se na adekvatan način obilježavaju svi ekološki datumi. Posebno se insistira na edukativnim programima za djecu predškolskog uzrasta i osnovce koji se dešavaju u prirodnom ambijentu ili u edukativnom kutku upravne zgrade. D. Drašković
U SUSRET SEZONI: NP Biogradska gora je otvoren već pola mjeseca, ali pravi ambijent stiže sa „prvomajskim dešavanjima“Čekajući zelenilo i hladovinu Jelenska divljač iz zimskih dana Aprilski pogled na jezersku pontu
Predsjedništvo Saveza udruženja boraca NOR-a i antifašista Crne Gore
PODGORICA - Proslava
13. jula, Dana ustanka crnogorskog naroda, će, u saradnji sa Prijestonicom, biti održana na Cetinju –saopštio je Savez udruženja boraca Narodnooslobodilačkog rata i antifašista
Crne Gore nakon sjednice Predsjedništva.
U saopštenju je navedeno da su obilježavanje Dana državnosti, Dana Evrope, 80 godina bitaka na Neretvi i Sutjesci, te Drugog zasijedanja AVNOJ-a i ZAVNO-a za Crnu Goru, Boku i Sandžak, centralne aktivnosti SUBNOR-a i antifašista Crne Gore u ovoj godini.
Za učenike osnovnih i srednjih škola biće, kao su najavi-
li, organizovan nagradni literarni konkurs i kviz na temu crnogorske slobodarske tradicije.
- Maj, mjesec antifašizma, biće obilježen Šetnjom za mir i
ABAZOVIĆEVE ZAKULISNE IGRE: ODT odbacilo prijavu odlazeći premijer tvrdio da ugrožava život njegovom
prigodnim manifestacijama i programima kao podsjećanje na ratne žrtve, ali i opomena onima koji odlučuju o miru - navodi se u saopštenju sa sjednice Predsjedništva. R. P.
Predsjednik Ustavnog suda optužio premijera da vrši pritisak na taj sud
PODGORICA - Premijer
Dritan Abazović Ustavni sud ne vidi kao samostalan i nezavisan organ od sve tri grane vlasti, već kao neku Vladinu službu, ocijenio je predsjednik tog suda Budimir Šćepanović.
On je to kazao reagujući na izjavu koju je dan ranije dao Abazović i u kojoj je Šćepanovića pozvao da građanima objasni zašto Ustavni sud ne zasijeda, ocjenjujući pritom i da je nedonošenje odluka neodgovorno prema državi. Šćepanović je u reagovanju naveo da predsjednik Vlade, kojoj je već odavno izglasano nepovjerenje, kontinuirano, u svom stilu, opanjkava Ustavni sud i na njega vrši pritisak.
- Očigledno on Ustavni sud ne vidi kao samostalan i nezavisan organ od sve tri grane vlasti, već kao neku Vladinu službu
- naveo je Šćepanović i naglasio da je Ustavni sud samostalan i nezavisan državni organ od sve tri grane vlasti, a ne Vladina služba.
- Niko ne smije uticati na Ustavni sud prilikom odlučivanja o pitanjima iz njegove nadležnosti, odredba je definisana članom 3 Zakona o Ustavnom sudu, pa je dužnost svakog, a posebno predsjednika Vlade, da poštuje ustavne i zakonske odredbe države čiji je premijer - poručuje Šćepanović.
Ocijenio je i kako Abazović u najnovijem pritisku na Ustavni sud, plasira neistine da taj sud ne zasijeda i ne donosi odluke, uz konstataciju da je nedonošenje odluka neodgovorno prema državi.
- Abazović poziva predsjednika Ustavnog suda da „kaže je li Zakon ustavan ili ne“, ne navodeći naziv zakona, kao i da „objasni građanima zašto sud ne zasijeda“. Abazović nije mogao da odoli ni cinizmu, pa u tom stilu poručuje „Svaka čast, sretno trošili plate“ i „Šta
čeka, da se predaju liste, pa da se onda izjasni, čekaju li naredbu iz Dubaija“. Ovako obraćanje Ustavnom sudu jednog od čelnika izvršne vlasti je neviđena i nečuvena drskost u istoriji ustavnog sudstva - poručio je Šćepanović.
On je kazao i kako vjeruje da takve neprimjerene izjave zabrinjavaju cjelokupnu crnogorsku stručnu i laičku javnost i doprinose stvaranju negativne percepcije javnosti o radu Ustavnog suda Crne Gore.
- Umjesto da se uzdrži od bilo kakvog komentarisanja rada Ustavnog suda i na taj način da svoj doprinos nezavisnosti tog suda, on kroz navodnu odbranu nacionalnih interesa, iznosi neistine motivisane njegovom političkom nemoći - naveo je Šćepanović.
Dodaje kako nije tačno da Ustavni sud ne zasijeda i ne donosi odluke i ističe da je od početka godine održano šest sjednica Ustavnog suda i 11 sjednica vijeća tog suda na kojima je donijeto 514 odluka i rješenja.
- Međutim, te odluke i rješenja ne zanimaju Abazovića. Njega zanimaju samo odluke Ustavnog suda u pojedinim predmetima koji su za njega značajni. Još kad bi mogao da naruči odluku koja njemu odgovara,
PODGORICA - Pritvorenik Mario Milošević nije prijetio bivšem direktoru Uprave prihoda i carina Radu Miloševiću u Istražnom zatvoru kako je to, sredinom februara, tvrdio premijer u tehničkom mandatu Dritan Abazović.
Ustavni sud Crne Gore bi tada bio najbolji sud na svijetu - kazao je Šćepanović. Naveo je i kako ne zna „ko mu je u Dubaiju i o kakvoj naredbi Abazović govori“.
- Ali sa sigurnošću mogu da obavijestim gospodina premijera, kao i domaću i međunarodnu javnost da ne primamo nikakve naredbe ni sa jedne destinacije na kugli zemljskojporučio je Šćepanović.
Dodao je i da je Ustavni sud čekao odgovor Ustavnog odbora i poslije 40-ak dana ga dočekao.
- Dostavljen je Ustavnom sudu u četvrtak 27. aprila što je premijeru, vjerujem, poznato. Međutim, ne mogu da ne primijetim da nije našao za shodno da požuruje dostavljanje odgovora Ustavnom sudu, već požuruje Ustavni sud da što prije odluči. Štaviše, on traži da predsjednik Ustavnog suda kaže je li zakon ustavan ili ne. Abazoviću je očigledno hitno potrebna ocjena ustavnosti zakona kojeg ima u vidu, pa makar i usmeno iskazana i to od jednog člana Ustavnog suda, što ne bi bilo saglasno sa Ustavom i Zakonom o Ustavnom sudu. Na ovaj način, premijer pokazuje elementarno nepoznavanje i nepoštovanje pravnog sistema države koju vodinaglasio je Šćepanović. Podsjetio je i da je Ustavni sud kolektivni organ, koji svoje odluke donosi većinom glasova svih sudija, pa bi, kako je naveo, bilo kakvo izjašnjavanje predsjednika ili sudije u toku trajanja postupka pred Ustavnim sudom vodilo u kršenje ustavnih i zakonskih odredbi.
- Na kraju, ističem da je Ustavni sud, i prije reakcije premijera, planirao održavanje sjednice na kojoj će se razmatrati predmet, koji ga očigledno zanima, a kojem je Ustavni sud na sjednici svih sudija, još ranije, dao prioritet - zaključuje sudija Šćepanović u reagovanju. Đ. Ć.
To je za Pobjedu potvrdio portparol ODT-a Duško Milanović - Osnovno državno tužilaštvo u Podgorici odbacilo je krivičnu prijavu protiv pritvorenika Marija Miloševića, koji se sumnjičio da je u Istražnom zatvoru prijetio bivšem direktoru Uprave prihoda i carina i visokom funkcioneru Ure, Radu Miloševiću - saopštio je Milanović.
PREMIJEROVE TVRDNJE
Izviđajnim radnjama je utvrđeno da tvrdnje Abazovića nijesu osnovane. Odlazeći premijer je u februaru ove godine tvrdio da sve što se desilo od trenutka afere šverca cigareta, upereno je samo protiv njega i Vlade.
On se osvrnuo na slučaj pronalaska manje količina marihuane u ćeliji u kojoj se nalazi bivši direktor Uprave prihoda i carina Rade Milošević, u Istražnom zatvoru u Spužu.
- To nije pitanje za mene. Jeste moj partijski kolega i bio je državni funkcioner, ali niko nikad nije dobio mandat da radi nešto protivzakonito. Vijdećemo šta će biti u tom slučaju. Meni je od početka sve to sumnjivo. On nije sam, tamo je više osoba - kazao je on. Obraćajući se novinarki TV Nova M, Abazović je kazao da u toj medijskoj kući neće čuti, prema njegovim riječima, da je
Obraćajući se novinarki TV Nova M, Abazović je kazao da u toj medijskoj kući neće čuti, prema njegovim riječima, da je Radu Miloševiću prijetio ,,ubica Mario Milošević“. Nakon izviđaja Osnovnog državnog tužilaštva u Podgorici jasno je da je odlazeći premijer iznio neosnovane tvrdnje. Samo je pitanje koji su bili motivi Abazovića – da li da na taj način izdejstvuje puštanje Miloševića iz pritvora ili je nasio na neku neprovjerenu obavještajnu informaciju
Radu Miloševiću prijetio ,,ubica Mario Milošević“.
- Na vašoj televiziji, neće se čuti da mu je prijetio ubica Mario Milošević. Ti natpisi nemaju veze sa gospodinom Miloševićem. Sve što se desilo od trenutka afere šverca cigareta, upereno je samo protiv mene i Vlade. Očekujem da naši organi zajedno sa Europolom otvore ,,Pandorinu kutiju“. I to će zauvijek ućutkati sve kritičare. Što se dešava u zatvoru mene
ne interesuje, zanima me samo ono što se dešava u Vladi - podvukao je premijer u tehničkom mandatu.
ISTRAGA UIKS-A Istakao je da je Vlada ušla u obračun sa ljudima koji imaju više novca nego državni trezor. - Očekujem da naši organi zajedno sa Europolom otvore ,,Pandorinu kutiju“. Što se dešava u zatvoru mene ne interesuje, zanima me samo ono što
U MUP-u poručuju da se ne smije dozvoliti da stranci zloupotrebljavaju
radilo se o državljanima Indije, Kine, Egipta, Bangladeša i Nepala.
SAGLASNOST
- Saglasnost za izdavanje vize tipa D radi rada daje se za strance koji dolaze iz država koje nijesu visoko na listi država čiji su državljani registrovani kao neregularni migranti. Takođe, saglasnost za
vize tipa D radi rada daje se za strance koji već posjeduju međunarodno radno iskustvo i koji dolaze radi rada kod poslodavaca koji imaju kontinuitet poslovanja i posjeduju finansijska sredstva koja garantuju povratak stranaca u matične države u slučaju zloupotreba - kazali su u MUP-u. Poručili su da ovakvim postupanjem nastoje da ogra-
prijavu protiv pritvorenika za kojeg je pritvorenom partijskom kolegi iz Ure
PODGORICA - Porodica polumaturanta koji je prekjuče pretučen u blizini Osnovne škole ,,Štampar Makarije“, kada ga je napao otac djevojčice koju je navodno ucjenjivao da će objaviti njene fotografije ukoliko mu ne da novac, demantovala je informaciju da je dječak odbio da vrati novac.
Ta informacija je potekla od direktora škole Novice Gačevića, a saopštio ju je portalu Roditelji.me
- Tražio joj je za to novac, a kako smo saznali ona mu je određenu sumu i dala da bi izbjegla da on objavi te fotografije ili da ih nekom pošalje. Čuli smo da je otac djevojčice, kada je saznao za to, tražio od njega da obriše fotografije i vrati novac, ali on to nije učinio - prenio je portal Roditelji.me riječi direktora Gačevića.
se dešava u Vladi - rekao je tada Abazović.
Na izjavu Abazovića reagovali su iz Uprave za izvršenje krivičnih sankcija.
Iz UIKS-a su kazali da je 9. februara ove godine prilikom šetnje pritvorenih lica, jedan službenik obezbjeđenja čuo ,,kratkotrajnu glasnu komunikaciju između pritvorenika“.
- Tokom trajanja šetnje službenik obezbjeđenja koji vrši poslove spoljašnjeg obezbjeđenja i nadzire prostor u kojem se obavlja šetnja pritvorenih lica, čuo je povišene glasove, odnosno kratkotrajnu glasnu komunikaciju između nekog od pritvorenih lica koja su bila na šetnji sa nekim od pritvorenih lica koja su se nalazila u sobi. Zbog udaljenosti na kojoj se nalazio, službenik obezbjeđenja nije mogao jasno čuti riječi koje su pritvorenici međusobno razmijenili, što je inače u službenoj zabilješci sačinjenoj povodom ovog događajanaveli su u saopštenju.
Povodom ovog događaja su, kako su tada rekli, preduzete dodatne radnje radi potpunog utvrđivanja svih okolnosti.
MOTIVI - U tom cilju, uzeta su izjašnjenja od pritvorenih lica koja su se nalazila na šetnji, kao i od pritvorenih lica iz sobe, u kojima su sva ova lica negirala da su tokom međusobne komunikacije izrečene bilo kakve prijetnje ili uvrede - kazali su i dodali da je o događaju obaviještena policija. Rade Milošević je uhapšen 21. decembra prošle godine zbog sumnje da je počinio krivično djelo stvaranje kriminalne organizacije i švercovao cigarete. On je bio dio lanca šverca cigareta koje su oduzete tokom ljeta, a trebalo je da budu uništene, o čemu je Pobjeda pisala.
Nakon izviđaja Osnovnog državnog tužilaštva u Podgorici jasno je da je odlazeći premijer iznio neosnovane tvrdnje. Samo je pitanje koji su bili motivi Abazovića – da li da na taj način izdejstvuje puštanje Miloševića iz pritvora ili je nasio na neku neprovjerenu obavještajnu informaciju Mariju Miloševiću se sudi za ubistvo Radomira Đuričkovića sa Cetinja 10. oktobra 2016. godine. A. R.
Roditelji pretučenog dječaka u reagovanju su demantovali ovu informaciju, ali istakli da je inicijalni problem između djece riješen prije tri dana. - Uz svu odgovornost, koju, kao roditelji, preuzimamo zbog nesmotrenog i pogrešnog poteza našeg djeteta zbog kojeg iskreno žalimo, koje je u medijima označeno kao uzrok incidenta u kojem su ga brutalno prebila
trojica, 20 i više godina stariji od njega, a u kojem je povrijeđeno i naše drugo dijete, želimo da ukažemo da je problem sa porodicom njegove školske drugarice, a čiji članovi su uhapšeni, riješen prije tri dana - naveli su u reagovanju.
Kazali su da je tada i došlo
do izmirenja porodica i regulisanja svega što je u tom trenutku predstavljalo problem.
- Tada smo i mi i oni, prvenstveno kao roditelji, priznali da smo svjesni problema naše djece. Tada smo se rastali uz pruženu ruku jedni drugima. Od tog dana nijesmo
Član Predsjedništva Savjeta mladih DPS-a nadležne pozvao da posvećenije i efikasnije rade na suzbijanju vršnjačkog nasilja
PODGORICA – Član Predsjedništva
Savjeta mladih DPS-a Mustafa Pepić pozvao je juče nadležne državne institucije da posvećenije i efikasnije rade na suzbijanju vršnjačkog nasilja, a odgovorne pojedince i grupe da podignu glas kako bi država pravovremeno i adekvatno odgovorila na tu pojavu i kako bismo zajedničkim snagama zaštitili djecu i mlade kao najvažnije činioce društva. Pepić je ocijenio kako je sve češća pojava nasilja u školama rezultat sveukupne atmosfere u društvu koju su tokom posljednje gotovo tri godine kreirale politike, kroz koje se ne pokazuje odgo-
zloupotrebljavaju Crnu Goru i neregularno ulaze u EU izdavanje vize tipa D
niče potencijalne negativne posljedice u odnosu na migracije i bezbjednost, ali i da izađu u susret poslodavcima.
POSLJEDICE - Nekontrolisano dovođenje stranaca iz ovih država može imati brojne negative posljedice, a prije svega po bezbjednost, demografiju, ekonomiju i evropski put Cr-
ne Gore. Povećanje broja lica koja nezakonito borave na teritoriji Crne Gore za koja ne postoji mogućnost da budu vraćena u države porijekla imajući u vidu da se radi o licima koja dolaze iz zemalja sa kojima Crna Gora nema potpisan sporazum o readmisiji niti te države imaju diplomatsko-konzularna predstavništva u Crnoj Gori
- naveli su u saopštenju. Smatraju da bi postojala povećana mogućnost za pojavu oblika trgovine liudima,
vornost prema mladim ljudima već, kako je rekao, podižu tenzije i sije netrpeljivost. Upozorio je i kako je to crveni alarm za cijelu društvenu zajednicu. - Nedopustivo je da gotovo svakodnevno svjedočimo nemilim scenama u školskim ustanovama, koje bi trebalo da predstavljaju centar učenja i igre, smijeha i druženja. Umjesto da predstavljaju prostor u kojem će se svako dijete osjećati sigurno i bezbjedno, škole nerijetko dolaze u fokus javnosti zbog nasilja, koji predstavlja ozbiljan problem protiv kojeg se svi zajedno moramo boriti - zaključio je Pepić. Đ. Ć.
imali nikakav kontakt. Sve do prekjuče, kada smo dobili poziv za još jedno izmirenje, na koje su našu djecu dočekali motkama/pendrecima - ističe se u reagovanju porodice.
Poručili su da ,,nadležnim organima prepuštaju da utvrde čija je odgovornost za divljaštvo“, u kojem je, kako tvrde, napadnuto ukupno petoro djece.
- Nadležni organi su upoznati i sa prijetnjama koje je naše dijete dobijalo godinama unazad, a zbog kojih nikada nije reagovalo podnošenjem prijava. Nažalost. Znači, nije istina da je naše dijete odbilo da vrati novac i da je nastavilo sa provokacijama. Sve je to detaljno iznijeto i na saslušanju u policiji - izričita je porodica pretučenog dječaka. Dodaju da ih je uprava škole takođe obavijestila da nije istina da su polumaturanta označili problematičnim, a što je direktor Gačević juče takođe rekao portalu Roditelji.me.
Incident se dogodio u blizini dvorišta škole i nije pokriven video-nadzorom. R.P.
CETINJE - Nakon jednodnevnog pritvora Cetinjani N.Đ i S.P. iskazali su žaljenje zbog učinjenog i pušteni su da se brane sa slobode.
s obzirom na činjenicu da se stranci dovode kako bi radili uglavnom za minimalnu mjesečnu zaradu. R. P.
Oni su juče ujutro saslušani u Osnovnom državnom tužilaštvu na Cetinju, a u daljoj proceduri biće sproveden postupak izviđaja, saslušanja oštećenih, vještačenje tjelesnih povreda i nakon toga sud će donijeti odluku o kri-
vici i visini kazne, saznaje Radio Cetinje.
U tuči koja se u petak dogodila na platou između Gimnazije i Tehničke škole na Cetinju povrijeđena su dva učenika Srednje likovne škole „Petar Lubarda“, M.B. kome je konstatovan prelom nosa, dok L.P. ima lake tjelesne povrede.
N.Đ. se tereti za nasilničko ponašanje, a S.P. za nanošenje teških tjelesnih povreda.R.P.
Nakon incidenta blizu OŠ ,,Štampar Makarije“ oglasila se porodica pretučenog dječakaOsnovna škola ,,Štampar Makarije“
PODGORICA - Neosporna je činjenica da čovječanstvo ide (bolje reći trči) putem samouništenja; to znači da je naša „civilizacija“ na planeti Zemlji organizovana na način koji nije održiv. Najvažniji i najhitniji zadatak čovječanstva je prelaz sa sadašnjeg neodrživog na održivo organizovano ljudsko društvo na Zemlji – ocijenio je u razgovoru za Pobjedu prof. dr Dragan Hajduković
Hajduković je crnogorski naučnik u oblasti fizike i kosmologije, poznat po teoriji gravitacionih efekata kvantnog vakuuma koji su moguće objašnjenje najvećih naučnih misterija poput tamne materije i tamne energije. Začetnik je, kako navodi, u Crnoj Gori nikad shvaćene i prihvaćene vizije ekološke države.
– Takav najvažniji i najhitniji zadatak čovječanstva je istovremeno i najbolja razvojna šansa Crne Gore i mogućnost da Crna Gora da ogroman doprinos čovječanstvu. Crna Gora treba i može da postane planetarni pilot projekat i primjer prvog održivo organizovanog ljudskog društva na Zemlji; ova vizija (koju su shvatili samo malobrojni u Crnoj Gori) je stara već 33 godine i poznata pod popularnim imenom ekološka država – kaže dr Hajduković.
HVALA, FITOPLANKTON
Naš sagovornik nema dileme da je čovječanstvo u ratu sa prirodom i kaže da to možda zvuči pretjerano, ali nije. Daje primjer iz ogromne ri-
znice naučnog znanja; jedan, ali dovoljan ako čitate sporo i ako ste sposobni da razmišljate (razmišljanje je sve rjeđa sposobnost u našoj „civilizaciji“ koju karakteriše površnost u svemu). – Okean je pun fitoplanktona, jednoćelijskih organizama koje možete vidjeti jedino mikroskopom i koji su kao i biljke na kopnu sposobni za fotosintezu, to jest transformaciju vode i ugljendioksida u kiseonik potreban za disanje i glukozu koja je početak mreže ishrane na planeti. Fitoplankton je proizvođač više od pola kiseonika u atmosferi (mnogo više od džungli Amazona); svaki drugi put kad udahnete možete reći ,,hvala, fitoplankton“. Fitoplankton je i osnova ishrane u okeanu, kada bi nestali fitoplanktoni ubrzo bi nestale i sve ribe, baš sve – poručuje dr Hajduković. Objašnjava da je zagađenjem i poremećajem klime fitoplankton ugrožen na više različitih načina.
– Najlakša za razumijevanje je zastrašujuća činjenica da jednoćelijski organizam, vidljiv jedino pod mikroskopom, sadrži čestice plastike koje, pored ostalog, u interakciji sa jezgrom ćelije, mogu oštetiti genetski „program“ koji omogućava razmnožavanje i fotosintezu fitoplanktona. Zagađenjem vode, zemlje, hrane i vazduha (koje je potpuno neopravdano u sjenci poremećaja klime) smo nepopravljivo udarili na temelje života na planeti.
POREMEĆAJI KLIME
Naš sagovornik objašnjava da nam uporedo sa zagađenjem
Crna Gora treba i može da postane planetarni pilot projekat i primjer prvog održivo organizovanog ljudskog društva na Zemlji; ova vizija (koju su shvatili samo malobrojni u Crnoj Gori) je stara već 33 godine i poznata je pod popularnim imenom ekološka država – kaže dr Hajduković za Pobjedu
– Moja želja je da kada za dvadesetak godina posljednji put prošetam Cetinjem, posljednji put osjetim miris lipa i posljednji put vidim Lovćen, Crna Gora bude najbolja država Evrope, a preporođeno Cetinje njen simbol i ponos. Šansa je, naravno, mala, ali držim se principa da je ljudska obaveza uvijek se boriti i pokušati – poručuje dr Hajduković Da bi se stvorila bar mala šansa u borbi za „ekološku državu“ potrebno je, kaže, da nakon izbora 11. juna postane poslanik u Skupštini Crne Gore.
– Ništa nije različitije od prirode naučnika i političara.
I, vjerovali ili ne, za mene bi bila kazna da postanem poslanik, ali za Crnu Goru bi to bio blagoslov.
prijeti i katastrofalni poremećaj klime izazvan ljudskim djelovanjem; poremećaj koji će dramatično promijeniti mnoge djelove planete, a može ih (ukoliko hitno ne pre-
Naš sagovornik kaže da mukotrpno skuplja potpise (potrebno je 4.500 potpisa) za izlazak na izbore. – Pojedinci i grupe građana su diskriminisani u odnosu na profesionalne političare kojima su na raspolaganju brojne privilegije kao infrastruktura i pare poreskih obveznika. Mogli su bar omogućiti da građani kao ja izađu na izbore sa 1.000 potpisa kao što mogu partije manjinskih naroda – podsjetio je da je, da bi ukazao na apsurd, nedavno pozvao parlamentarne partije da isprave diskriminaciju koja postoji njihovom krivicom i da mu skupe po 40 potpisa po svakom poslaniku kojeg imaju u Skupštini.
Kaže da je potpuno siguran da će, ukoliko skupi potpise,
kinemo naš rat sa prirodom) učiniti i nemogućim za život postojećih biljaka i životinja. – Već smo prešli neke tačke bez povratka, do kraja vijeka će, bez obzira na naše dalje ponašanje, trajno nestati led u sjevernom polarnom krugu, a džungla Amazona (koja je po površini veća od čitavog Sredozemnog mora zajedno sa
proći cenzus od tri odsto, čime bi nova Skupština dobila nekoliko poslanika koji nijesu profesionalni političari nego obični građani koji se bore za preporod Crne Gore.
– Ukoliko do 10. maja ne skupim potpise, ostaje malo vjerovatna mogućnost da me neka od političkih partija, misleći bar jednom šire od partijskog interesa, stavi na svoju listu kao potpuno nezavisnu ličnost koja u Skupštini misli i odlučuje svojom glavom, a ne po diktatu partije. Time bih postao prvi poslanik u skladu sa članom 85 Ustava Crne Gore koji kaže: „Poslanik se opredjeljuje i glasa po sopstvenom uvjerenju“. Ukoliko ne skupim potpise, prihvatiću poziv bilo koje od
svim evropskim državama koje na njega izlaze) će biti pretvorena u stepu. Za one koji ne znaju posljedice otapanja leda i odmrzavanja stalno zamrznutog tla u polarnom krugu reći ću samo to da su u zamrznutom tlu zarobljene velike količine ugljendioksida i metana koje će odmrzavanjem biti ispuštene u atmosferu, a
Profesor Hajduković smatra da su parlamentarni izbori 11. juna po mnogo čemu sudbonosni za Crnu Goru.
– Pored ostalog, ti izbori su posljednja šansa u mome životu da se pokrene ekološka država - vizija prvog
održivo organizovanog ljudskog društva na Zemlji i naš najbolji razvojni put. Ponavlja, kaže, neospornu istinu koje mnogi nijesu svjesni.
– Uz viziju „ekološke države“ i uz mudro i humano vođstvo sa znanjem i
tri najjače političke partije u Crnoj Gori koje budu htjele da me pod ovim uslovom stave na svoju listu – kaže dr Hajduković.
Tu aktivnost karakteriše ,,mučnom“.
– Kada bi bilo pravde na kugli zemaljskoj, profesionalni političari bi morali da mi plate veliku odštetu što na sve ovo gubim vrijeme i energiju, jer da su oni dobro radili svoj posao ja se nikada ne bih kandidovao. Da je Crna Gora kvalitetna država, ne bi mi bilo ni na kraj pameti da se kandidujem; kandidujem se jedino zbog toga što je Crna Gora dovedena na samrtničku postelju i u tom smislu moje kandidovanje nije politika nego samoodbrana – zaključuje dr Dragan Hajduković.
oživjeće i mnoge vrste praistorijskih bakterija i virusa zamrznutih u tlu.
Naše Jadransko more i čitavo Sredozemno more, objašnjava dr Hajduković, postaće veoma slični tropskom moru, a do kraja 21. vijeka nivo mora na našoj obali će (zavisno od ponašanja čovječanstva u ovoj i sljedećoj deceniji) po-
patriotizmom, Crna Gora po kvalitetu života građana brzo može postati najbolja država Evrope. Sa ovako malim brojem stanovnika na ovakvoj teritoriji, čak i drugo mjesto u Evropi je neuspjeh i nesposobnost – tvrdi Hajduković.
Do kraja vijeka će, bez obzira na naše dalje ponašanje, trajno nestati led u sjevernom polarnom krugu, a džungla Amazona (koja je po površini veća od čitavog Sredozemnog mora zajedno sa svim evropskim državama koje na njega izlaze) će biti pretvorena u stepu. Za one koji ne znaju posljedice otapanja leda i odmrzavanja stalno zamrznutog tla u polarnom krugu, reći ću samo to da su u zamrznutom tlu zarobljene velike količine ugljendioksida i metana koje će odmrzavanjem biti ispuštene u atmosferu, a oživjeće i mnoge vrste praistorijskih bakterija i virusa zamrznutih u tlu
rasti između pola metra i dva i po metra.
– Zamislite našu obalu sa dva metra većim nivoom mora!
Postoji veliko naučno znanje
– nedavno objavljeni precizni naučni prikaz stanja na planeti i očekivanog razvoja do kraja 21. vijeka (sa tačke gledišta klimatskih promjena) ima 8000 strana, a za političare je pripremljen krajnje uprošćen prikaz od samo 120 strana.
– Suočen sa naučnim činjenicama, generalni sekretar
Ujedinjenih nacija, gospodin
Gutereš je izjavio da je čovječanstvo pred „kolektivnim samoubistvom“ (ove se riječi mogu naći i u mojoj knjižici o ekološkoj državi, objavljenoj prije više od tri decenije). Nažalost, generalni sekretar UN je bespomoćan koliko i bilo koji čitalac Pobjede, razlikuje se od nas samo po tome što svjetski mediji prenose njegove riječi, ali moć donošenja odluka nije u njegovim rukama – kaže dr Hajduković.
NAUČNA VLAST KAO
ČETVRTA GRANA
Navodi da treba dobro razumjeti što je uzrok našeg rata sa prirodom.
– Tehnološki napredno ljudsko društvo može biti održivo jedino ako je naučno znanje temelj vlasti, dakle temelj sistema odlučivanja. Nažalost, u svim državama svijeta, u procesu odlučivanja o pitanjima važnim za opstanak čovječanstva, vlast potpuno ignoriše naučno znanje i naučnike. Utopijsko, ali potrebno rješenje je da se sadašnji demokratski sistem donošenja odluka (koji karakteriše podjela vlasti na zakonodavnu, izvršnu i sudsku) poboljša uvođenjem „naučne vlasti“ kao četvrte vlasti. Osnovni zadatak naučne vlasti bi bio da, uz puno poštovanje principa podjele vlasti, zaustavi sadašnji rat sa prirodom i obezbijedi trajnu ravnotežu između čovječanstva i prirode – tvrdi Hajduković.
Naš sagovornik navodi da samo jednocifreni procenat građana svijeta shvata veličinu opasnosti sa kojima se čovječanstvo suočava, ti građani su prirodni saveznici vizije ,,ekološka država“ (uz uslov da vide naš ozbiljan rad).
– Među borcima za opstanak života na Zemlji (dakle, među našim potencijalnim saveznicima) su mnogi vodeći
svjetski naučnici i vrhunski stručnjaci iz raznih oblasti tehnologije i proizvodnje. Početak 21. vijeka donio je i veliki porast društveno-odgovornog kapitala koji ne treba idealizovati, ali je realno najpitomiji i najhumaniji dio postojećeg svjetskog kapitala. Pored naučnika i društveno-odgovornog kapitala, može se računati i na brojne slavne ličnosti koje mogu pomoći svojom planetarnom popularnošću… Tu su i male države kao bolji saveznici od velikih država – kaže dr Hajduković.
Smatra da, kada bi vidjele našu ozbiljnu namjeru, postoje snage koje nam u značajnoj mjeri mogu obezbijediti potrebno znanje, donacije, društveno-odgovorni kapital i svjetski publicitet…
– Mnogi među njima bi nas doživljavali i kao svoju drugu domovinu – ističe naš sagovornik.
TRAJNA VRIJEDNOST
Dr Hajduković podsjeća da se bavio različitim oblastima fizike i neki od tih radova su već trajna vrijednost i neosporan doprinos nauci.
– Moj potencijalno najznačajniji rad (koji čeka eksperimentalnu i astronomsku provjeru) je teorija gravitacionih svojstava kvantnog vakuuma. To je jedna od teorija koja pokušava da objasni niz najvećih misterija savremene fizike, astrofizike i kosmologije kao što je priroda onoga što zovemo tamna materija i tamna energija i zašto kosmosom dominira materija (sa zanemarljivim količinama antimaterije).
Naš sagovornik kaže da se očekuje da će James Web teleskop, koji daleko od Zemlje radi već godinu, prikupiti dovoljno precizne podatke iz kojih će se vidjeti koja je teorija (njegova ili neka druga) najbliža istini. – Neki od prvih rezultata su iznenadili naučnike jer se pokazalo da su masivne galaksije nastale mnogo ranije nego što predviđaju postojeće teorije. Za moju teoriju brže stvaranje struktura u kosmosu nije iznenađenje, u okviru moje teorije predviđa se baš to što je opaženo, ali daleko od toga da se taj početni rezultat može smatrati potvrdom moje teorije – kaže dr Hajduković i dodaje da će sve biti jasnije krajem ove decenije.
R.USKOKOVIĆ-IVANOVIĆ
Ne ludujte, ne rušite kuću, ne zatirite kućište, za račun tamo neke ,,Kvinte“, za čiju „kintu“ inače radite, kao i za njihovog beogradskog piona, popova srbijanskih, tajkuna ruskih za čiju ,,kintu“ inače radite. I, naravno, albanskog mentora iz Tirane. No, lagano, ustavnosti i zakonitosti upodobite svoje činjenje. Ajte na izbore 11. juna, osvojite mandate, srećni vam bili!
Nijesam htio, a da sam smio, smio sam, oglasit se ovih dana iz mnoštva razloga. Toliko ih je bilo da bi svaka blaga riječ, svaka molba, bila uludo trošenje; jer oni kojima bih pisao i koje bih molio su i gluvi i slijepi na bilo kakvu lijepu beśedu, molbu ili obraćanje kao prijatelju, rođaku ili komšiji.
I ne bih da nabrajam svu žuč što se ovih dana izli po raznoraznim belosvjetskim društvenim mrežama, đe nam se neki naši sugrađani, što se istom ili sličnom bogu mole, istom zemljom hode i pod istim se ovim crnogorskim nebom rodiše, obraćahu ,,biranim riječima“ - ka iz najmračnijih srednjovjekovnih vremena ili olakšavajući se po raskrsnicama i trgovima crnogorskim.
Nije to bilo samo puko iskazivanje jada, već bijeda i čemer iskazani kroz moć da opoganiš, nekih osoba naizgled tijelom mladih, al’ nažalost duhom oronulih, da oronuliji ne mogahu bit. I neka ih, jer oni zbore i čine shodno svom liku i svom poimanju časti, a takvim ne treba davat značaja spominjući ih pojedinačno, znaće oni, a znamo i mi i ko su i što su.
Ja bih ove rede da rečem koju o jednoj drugoj, grdnoj da ne može biti grđoj i opasnijoj pojavi, što ovije dana, u vidu insana, šenluk čini po zemlji crnogorskoj i to ne što mu može bit, već što mu je dopalo. Tamo neki Dritan, ko onaj, ni da jaki bog Itan, iz kultnog
američkog serijala „Nemoguća misija“, ovije dana namjerio i oće da uruši i posljednje gradivne elemente crnogorskog zakonodavnog sistema, Ustav zemlje crnogorske. Veli taj ulcinjski insan da će on sa svojim četrdeset jednim razbojnikom, da „razbuca“ Ukaz o raspuštanju Skupštine i raspisivanju izbora za parlament crnogorski, tamo nekog crnogorskog predśednika, jer mu nešto nije po volji, sami ukaz, isto kao i predśednik. Da će da raščereči Ustav i opogani raspuštenu crnogorsku Skupštinu jer mu može bit, što bi rekli narodnjaci „ne može nam niko ništa jači smo od sudbine“. I veli: izglasaćemo da Ukaz, puj-piki, ne važi, jer je sa mnom 41 raspojasani, a s`njima 40 raspuštenih narodnih predstavnika, a bogami, što jes jes, kao u onom drugom
američkom kultnom serijalu „Zvjezdani ratovi“, kako reče Obi-Wan-Kenobi da prostiš i „kvinta (sila) je s nama“.
No, oće li smjet rad boga? Nu, baš sam naredan da vidim oće li Dritan da postane bitan ili će ,,ulcinjska Dritanga“ da postane politička bitanga? Mislim da ovaj ulcinjski insan, skupa sa još nekoliko njemu bliskih lica, što su poodavno smijenjeni, ali im to izgleda niko nije reka i ova 30-avgustovska Skupština što je skoro raspuštena, svi skupa jednodušno i jednoglasno srljaju u nešto što nikom ne može dobra donijeti. Kad u uređenom pravnom sistemu kreneš da urušavaš i pokušaš da djelimično ili u cjelosti staviš van snage najviši pravni akt, što ga Ustavom nazivaju, bez obzira ko ti bio i koju funkciju pokrivao, tad očekuj da će se u toj
zemlji naći ljudi i poluge prinude da te privedu poznavanju prava i zakona. Možeš ti biti i predśednik Vlade crnogorske ili njen ministar, možeš biti i član parlamenta, da ne kažem poslanik, ali iznad Ustava i zakona biti ne možeš. Vidim da ova zemlja đao popio da ima političara takvog kova, koji bi se u odsudnim trenucima, kad se lomi njena budućnost i opstanka države - isto kao prije 100 i kusur godina – stavili u ovom smutnom vremenu Crna Gora na čelo naroda crnogorskog da ga pozovu, da ga predvode i vode u odbrani ono malo tragova državnosti i ustavnosti što preostade.
Razmislite ulcinjski insanu i vi 30-avgustovski parlamentarci što vi je činjet zarad svog i dobra naroda crnogorskog. Ovaj narod kanda danas nema insana koji bi ga u ovim grdnim vrmenima znao i smio predvodit i vi to znate. Ali zaboravljate da ovaj narod može puno da istrpi; puno je puta narod crnogorski u prošlim vremenima znao stisnut zube i zarad bratskog mira i sloge svašta preko svojih pleća preturit... Al’ dođe tako jedan tenutak kad kap prelije čašu, kad đavo odnese šalu, kad se zulum neda više snosit, pa nemojte to da dozvolite, nemojte da vam tad bude usko u ovoj teritorijom maloj, a dušom velikoj zemlji crnogorskoj.
Ne ludujte, ne rušite kuću, ne zatirite kućište, za račun tamo neke ,,Kvinte“, za čiju „kintu“ inače radite, kao i za njihovog beogradskog piona, popova srbijanskih, tajkuna ruskih i naravno albanskog mentora iz Tirane. No, lagano ustavnosti i zakonitosti upodobite svoje činjenje. Ajte na izbore 11. juna, osvojite mandate, srećni vam bili. Vladajte shodno crnogorskom ustavu i zakonima i koliko gođ da se sa vama ne slagao, ja ću vas poštovati i dužno poštovanje kao poslanicima ili nekim vladinim velikodostojnicima ukazivati, bez obzira što o vama mislio. U protivnom zlo činjenje, grdno rađanje, uzmite se upamet ako vam je đe-što ostalo, da vam je narod, sa ulica, u glavu ne ućeruje.
Iskreno, Predrag Zakov BOLJEVIĆ
PODGORICA – Ako krštenica Srpske pravoslavne crkve postaje preporuka ili uslov za opstanak ili napredovanje u službi to je siguran znak da Crna Gora tone sve dublje i udaljava se od istinske evropske i građanske priče, ocjenjuje u intervjuu za Pobjedu češki istoričar František Šistek koji više od dvije decenije prati ovdašnje i balkanske prilike, a kroz svoj istraživački rad pojašnjava „prošlost koju živimo“ i smješta je u naučni i geopolitički kontekst.
Iz te vizure primjećuje da naši visoki intelektualni krugovi, uz izuzetak malobrojnih pojedinaca i ustanova, glasno tihuju – iz straha od gubitka privilegija – ostavljajući prostor da se u tkivo institucija, kako kaže, infiltrira uticaj onih snaga koje politički legitimitet crpe iz bliskosti sa radikalnim oblikom pravoslavlja, kakav danas egzistira još i u Srbiji i Republici Srpskoj, a koji baštini istorijski revizionizam i abolira saradnike fašista u Drugom svjetskom ratu.
Ocjenjuje da su takvom ishodu doprinijeli pobrkani prioriteti i uljuljkanost prethodne vlasti nakon referenduma 2006. godine, koja je zapostavljala pitanja kulture i nasljeđa. Zbog toga su, smatra on, uslijedile promjene koje su, naročito tokom minule tri godine, i pored drugačijeg očekivanja dijela javnosti, zapravo, preoblikovale crnogorsku političku i društvenu zbilju do te mjere da njome već dominira duboki klerikalni uticaj, odsustvo neophodnog dijaloga među političkim protivnicima, isključivost i zaoštravanje diskursa koji skreće udesno.
Kritiku nastalih anomalija prigušuju pozivi na „evropsku priču“ pogodnu za maskiranje trendova koji već rađaju gorke plodove – mijenjanje imena ulica i kovanje kolaboracionista u zvijezde, sve pod krinkom demokratije.
POBJEDA: Otkud taj pozni val revizionizma kojem je Crna Gora nekako odolijevala, kako ga objašnjavate i kuda on vodi?
ŠISTEK: I prije ovih promjena koje su se desile u Crnoj Gori razmišljao sam o tome da li je Crna Gora stvarno zemlja koja ima, da tako kažem, zdravije osnove od drugih jugoslovenskih zemalja, pa zato nije imala talas revizionizma – koji je pratilo kvarenje međunacionalnih odnosa i oružani kon-
Prema ocjeni Šisteka, crnogorsku zbilju najbolje odražava politički uticaj Srpske pravoslavne crkve koja ide putem istorijskog revizionizma. To su, smatra on, posljedice paradoksa koji se dogodio 1990. godine jer je SPC nakon raspada SFRJ izabrala da ultranacionalistička, nesnošljiva ideologija, poražena 1945. godine, postane njena mejnstrim i dominantna vodilja
flikt – ili ga je izbjegla nekim čudom, ili će, padalo mi je na um, on tek možda da nastupi. Rekao bih, od svega navedenog po malo.
Revizionizam kao osnov za izazivanje sukoba nekome mora da bude u interesu. To ne pada s neba, već se podstiče, nameću ga intelektualne elite, mediji.
Postavlja se pitanje kome je on u Crnoj Gori bio potreban. Posebno u kontekstu činjenice da ste ovdje imali kontinuitet vlasti, ne ideologije, ali vlasti da, jer je dominirao DPS koji je tada bio nasljednik Saveza komunista. Takva struktura, posebno na početku, nije imala motiv da podstiče revizionizam. Pritom se održavao i kontinuitet zbog poslijeratne generacije koja je pamtila Drugi svjetski rat, period Jugoslavije. Tako da taj konflikt nije nikome unutra odgovarao. Sa druge strane događala se smjena generacija, to bi neki demograf možda bolje mogao da analizira. Pogledajte samo rezultate izbora i uvidjećete to. Ljudi koji su rođeni 1999. godine, koja nije tako davno bila, već su odrasli, imaju čvrste političke stavove i određeno političko iskustvo. Dolazimo do one polazne osnove – revizionizam nekom odgovara, jer ako promijenite prošlost, onda možete da radite nešto na drugim osnovama. Zapravo prelomna godina bila je 2006, kada je ostvarena nezavisnost, i crnogorska opcija je pobijedila. Ali Crna Gora nije bila nacionalizirajuća država i bizarno zvuče ocjene sa ultranacionalističke srpske strane da su za vrijeme Đukanovića Srbi bili ugroženi kao u vrijeme Pavelićeve NDH ili Osmanskog carstva. Uvijek
kažem, samo pogledajte koliko je novih crkava i manastira podignuto, što svakako ne bi bilo moguće da je Đukanović bio diktator i tlačitelj. Činjenica je, zapravo, da nakon sticanja samostalnosti vlast nije radila dovoljno, ne mislim pritom na homogenizaciju, već da nije podizala kulturne institucije. Mislili su da je nakon referenduma gotova stvar. Vladala je isto kao i sada mantra: okrenimo se budućnosti, pustimo prošlost i istoriju, neka svako priča, piše i radi što hoće, važni su ekonomija i turizam, kapital i investicije... To je ta ideja bliska komunistima i neoliberalima – kultura je neki privjesak, nešto nebitno, jer se polazi od pretpostavke da će sve biti riješeno kada ljudi budu imali dosta para. Vidi se da su pogriješili i to će vam danas priznati svi koji su bili na poziciji od referenduma do 2020. godine.
POBJEDA : Uporedo neko drugi je gradio svoju infrastrukturu za oporavak snaga kojima je zajednička država bila deminutiv za proširenu Srbiju?
ŠISTEK: Nikada ne tvrdim, niti ću reći da su svi koji su glasali za zajedničku državu, ili su bili protiv nezavisnosti, loši, jer mnoge od njih poznajem.
Prosto, dio tih ljudi i političkih snaga su živjeli u nekom vremenu jugoslovenskom, imali su živa sjećanja na taj period, pa su rezonovali, hajde sa Srbijom makar da budemo dio neke integracije. Dakle, nije to bila čisto nacionalistička prizma, odnosno previše je crno-bijeli pogled ako kažete da su samo „četnici“ ti koji su bili za zajedničku državu.
Kada su političari prosrpske i opcije za zajedničku državu
doživjeli veliki poraz na referendumu, a godinama kasnije bili razjedinjeni i u njihovim redovima vladala je pometnja, kao novi stožer se nametnula crkva koja je već imala iskustvo te tranzicije, uključujući i petooktobarsko iskustvo u Srbiji iz kojeg je izvukla velike benefite. Upravo je to paradoksalna situacija da je u Srbiji, kada se oslobodila diktature Miloševića, krenuo talas desničarenja i klerikalizacije društva. Ovdje se ponavlja nešto slično. Crkva je strpljivo gradila svoju infrastrukturu. A država je pokušavala da smiri crkvu principom – neka ona ima nešto svoje, hajde da ih ne diramo, neka grade hramove i otvaraju knjižare i pomiriće se oni prije ili kasnije sa nezavisnom Crnom Gorom. A to nije bila baš istina.
Kao što znate iza SPC stoji Srbija, a tu je i manji entitet u BiH – Republika Srpska, koja baštini isti pristup prema crkvi.
Na šta sa druge strane može crnogorska opcija da se osloni, jer ne stoji iza vas neka rezervna država, sem na svoju dijasporu koja nije prevelika, ali je vrlo važna jer sam među njom upoznao neke od najpametnijih i najobrazovanijih ljudi koje imate.
Crkva je radila planski, i postepeno mijenjala ono što je mogla preko bliskih političara. A mijenjala je počev od opštinskog nivoa. Jer nije prethodna vlast imala apsolutni uticaj. Znate onu priču – Milo je najbogatiji i kontroliše sve... E, to možete da pričate nekome sa strane ko Crnu Goru ne poznaje. Otkud onda ovi finansijeri crkve: to su ljudi koji duguju karijeru i bogatstvo činjenici što
POBJEDA: Današnja SPC je nastala za vrijeme Kraljevine SHS, integracijom više pravoslavnih crkava, uključuju i Crnogorsku nakon što je prethodno izbrisana crnogorska država. Tim slijedom događaja, zar nije bilo logično da disoluciju bivše Jugoslavije prati i izmjena u crkvenom tkivu po principu
koje promoviše pravoslavlje – jedna država, jedna crkva? Vidimo da SPC zapravo dodatno centralizuje svoje redove i opstaje kao platforma i duh prošlih vremena.
ŠISTEK: Jedan dio ljudi koji je bio za crnogorsku autokefalnu crkvu, posebno ljudi iz dijaspore, nikada se nijesu odrekli samostalne ckrve, odnosno Mitropolije. Ali u
onim okolnostima, nastankom Jugoslavije, ne kažem o načinu kako je nastala, nego o konačnom produktu, bilo je prirodno da postoji jedna crkva, posebno ako ljudi govore manje-više jednim jezikom... Bilo je to previše fragmentirano na prostoru podijeljenom između više imperija. Kako se to radilo, to je druga stvar... Kad se raspala SFRJ, sve
države imaju svoje zakone i trebalo je da se to pitanje prilagodi i nema veze to sa nacionalnim osjećajem, jednostavno tu ide princip autokefalije. Ako bi se svi složili, ne bi bilo ništa strašno i te crkve su mogle da održavaju fine, bratske odnose. To se ovdje kod vas nije desilo, već opstaje narativ sličan kao i u Rusiji, koji onda služi i za neke druge projekte.
se ova zemlja nakon 2006. godine nije razvijala kao recimo Hrvatska poslije 1991. ili 1995. godine, dakle nije bila nacionalizirajuća država. Tome duguju karijere i poslovne uspjehe, jer Milo nije bio diktator. Za ove tendencije koje pominjem, nikako iz vida ne smijete da ispustite geopolitiku i prelomnu 2014. godinu koja je jako uticala i na Crnu Goru, što su dobro uočili mnogi analitičari. Krim i rat u Istočnoj Ukrajini, koji je Zapad pokušao da zaboravi kao da se ništa ne događa, i onda je Rusija krenula dalje da širi svoj uticaj i na Balkan. Srbija je takva kakva jeste, možda neko na Zapadu ima privid ili se zavarava, ali ona je derivat Rusije, radi ono što Rusija želi, ali prikriveno. Preko zvanične Srbije i njenog režima je došao i taj pojačan uticaj na Crnu Goru, eskaliranje situacije što vidimo i po javnom diskursu koji je desničarski i sve više crkveni.
POBJEDA: Kako to da su političari u tolikoj mjeri postali zavisni od crkve koja je po prirodi konzervativna tvorevina, a pritom baštini svetosavlje koje je promovisao još Nikolaj Velimirović?
ŠISTEK: Crkva je s jedne strane nosilac te ideje o srpskoj Crnoj Gori kao privremenoj kategoriji. Političari ove tzv. prosrpske opcije ili oni koji se zalažu za taj srpski identitet Crne Gore su zbog toga dobijali onoliko legitimiteta koliko su bili bliski sa crkvom. Kao da je „izvor energije“ bilo to da se slikate sa Amfilohijem, da se družite više s njim i budete bliskiji od konkurenta iz druge partije, pa ćete bolje proći i na izborima. Svi se pozivaju na crkvu a ona preko politačara – koji crpe snagu iz njene naklonosti a time ostaju u poziciji neke vrste obligacije –gura svoju platformu.
Što se tiče Nikolaja Velimirovića – ne govorim pritom o religiji, da se neko ne osjeti povrijeđen, ili da tumači da ulazim u vjerske osjećaje – kontekst i period nastanka njegove ideologije sagledavao sam kao istoričar iz sopstvenog ugla i potrebe istraživanja Drugog svjetskog rata i međuratne Jugoslavije.
Tu opet imate kopču sa Rusijom, koja se često previđa, jer se taj period poklapa sa dola-
skom belogardejaca u Kraljevinu Jugoslaviju. Nakon promjena u Rusiji i Oktobarske revolucije u Kraljevinu SHS su dolazili ili emigrirali ruski desničari, jer im je međuratna Jugoslavija kao diktatura bila bliskija, dok smo u Čehoslovačkoj imali takođe veliku rusku emigraciju ali su dolazili liberalni intelektualci, uključujući Ruse, Ukrajince, Bjeloruse i Jevreje iz Rusije. A ovdje kod vas su stizali oficiri, generali i crkvenjaci. To je radikalizovalo dio crkvene pravoslavne misli. Velimirović i njegov slučaj dovoljno je poznat, ali je veoma važno naglasiti da je to bila tek jedna od struja i opcija, ali ne i preovladavajuća u tom periodu. Istraživajući Drugi svjetski rat, posebno položaj Jevreja u Crnoj Gori, pažljivo sam sagledavao i tadašnju poziciju Mitropolije crnogorske koju je vodio Joanikije Lipovac, prvorazredni kolaboracionista koji u kolaboraciji prednjači kad god je ona moguća i sa italijanskom stranom, kad to treba i sa pročetničkom, i upravo je on odgovoran za širenje antisemitizma i propagiranje te ideje. Ali pazite, crkva je bila jedan veći organizam. Iako sada SPC zataškava i svodi na incidentne situacije i kategoriše ih kao „prodate duše“, ne tako mali broj sveštenika Mitropolije bili su na strani narodnooslobodilačkog pokreta u Crnoj Gori. Pored njih bilo je i sveštenika koji se nijesu borili na strani partizana, jer su zazirali od komunizma i ideologije, ali ujedno nijesu bili ni kolaboracionisti, niti su dijelili poglede vrha Mitropolije, već su imali stavove koje čovjek očekuje od duhovnika u zemlji koja je okupirana. Manastir Đurđevi stupovi je primjer gdje je sveštenstvo tokom Drugog svjetskog rata pomagalo Jevreje, to sve možete naći dokumentovano. Dakle, imate vrh crkve koji totalno sarađuje sa okupatorima i podstiče razne loše stvari, i ostatak sveštenstva kojeg nije zanimalo što radi tamo neki fašist Joanikije, nego pomažu ljudima koliko mogu. Da rezimiram i vratim se na Velimirovića kao izdanka te ultranacionalističke nesnošljive ideologije koja je poražena 1945. godine – paradoks je da je ona postala mejnstrim i dominat-
POBJEDA: Kako tumačite veličanje ruske agresije među ovdašnjim prosrpskim nacionalistima koji zbog svog doživljaja Moskve, prenebregavaju činjenicu da je to zemlja u kojoj se gaze ljudska prava a opozicija gotovo da ne postoji?
ŠISTEK: Mene u tom kontekstu šokiraju neke manifestacije i prateći paradoksi. Kad gledate klerikalne i ultrasrpske medije koji sve više dominiraju i vašom državom, a da ne govorim o medijima iz Srbije, kako takvi veliki pravoslavci podržavaju recimo Kadirova i njegove Čečene pod geslom: neka ih, neka sprže Ukrajinu. I kako mogu Srbi
na ideja u Srpskoj pravoslavnoj crkvi nakon 1990. godine.
POBJEDA: Joanikije je sada svetac, za svece su proglašeni i sveštenici koji su okrvavili ruke i činili zločine u Drugom svjetskom ratu, kolaboracionisti se blagosiljaju, a oni koji upru prstom u te anomalije proglašavaju se „ustašama“. Da li je takva zbilja „revizionizam na kvadrat“?
ŠISTEK: Meni bi, da sam građanin Crne Gore i vjernik, bilo jako tužno i poražavajuće, odnosno bio bih revoltiran, što je crkva izabrala najmračniju poraženu ideologiju kao glavnu i jedinu, iako je, kako sam to već naveo, crkva u cjelini posmatrano bila sasvim drugačija.
One koje interesuje širi kontekst o kojem sam govorio preporučujem da pročitaju knjigu vašeg istoričara i istraživača Bobana Batrićevića „U kandžama jevrejske aždaje – antisemitska propaganda u Crnoj Gori u Drugome svjetskom ratu“.
da se vesele što islamski fanatik i njegovi islamisti ubijaju pravoslavni narod u Ukrajini koji, pritom, priča (i) ruski.
Mi u Češkoj imamo pola miliona izbjeglica iz Ukrajine, uglavnom pravoslavaca koji pričaju dominatno ruskim jezikom. Neko se od njih izjašnjava kao Rus koji podržava nezavisnost Ukrajine, ali dosta njih su Ukrajinci koji pričaju ruski... Kako je onda moguće da u Crnoj Gori, Srbiji i Republici Srpskoj, kao entitetu BiH, srpski nacionalisti podržavaju Kadirova i navijaju za njega da „ubija u ime majke Rusije“.
Iako će vam ovdje veliki dio Rusa koji su izbjegli zbog
Stvari će biti jasnije, ko želi da ih vidi onakve kakve zaista jesu.
POBJEDA: Mnogi iz današnje perspektive krive kralja Nikolu za „srbovanje“ a pokojnog mitropolita Amfilohija vide kao nastavljača te tradicije doživljaja Crne Gore kao „pijemonta srpstva“ u kojem je ona tek element šire priče...
korupmiranog ruskog režima i Putinove genocidne diktature objasniti kakav je to milje, ovdašnji ljudi koji tamo nikad nijesu bili, ili ne poznaju karakter tog režima, podržavaju navodnu denacifikaciju Ukrajine. To je neoprostiv grijeh i totalno ludilo. Sveta Rusija sa Kadirovim.
Sa druge strane imate Čečene koji se bore na ukrajinskoj strani. Moj kolega Matijaš Zrno, ratni dopisnik iz Ukrajine, svjedočio je kako su Čečeni koji drže neki bife u Kijevu zaštitnici Jevreja u tom kraju. To je istina ukrajinska i o tome treba da se priča, a ne da se navija za Kadirova, Vagner grupu i Putina.
ŠISTEK: Kralja Nikolu treba sagledati u kontekstu. Kažu neki da je srbovao, nametnuo lažnu pogubnu svijest i da je on kriv. To je pojednostavljivanje stvari. Njegovo srpstvo je dakle postojalo i prije unuka mu – Kralja Aleksandra, i prije četnika, i mnogo prije Ratka Mladića i Radovana Karadžića koji su neke te ideje doveli do genocidne krajnosti. To je bilo liberalno srpstvo i možete da ga uporedite sa nekim sličnim pokretima u Evropi tog doba. Znam da ga Crnogorci često ne cijene i više veličaju druge vladare, ali bih istakao da, iako je vodio nekoliko ratova sa Osmanlijama, kod njega nećete naći ružnu riječ za protivnika niti drugu vjeru. Na neki način bio je uzor političke korektnosti. I ja ga cijenim iz tog ugla i često ljudi ovdje nijesu svjesni koliko je u tom po-
POBJEDA: Što vidite kao najveću slabost građanske Crne Gore i razlog mlake reakcije na tendencije o kojima govorite?
ŠISTEK: Crnogorci o sebi imaju pozitivno mišljenje kao o slobodoumnom i buntovnom narodu. Svaka čast svim crnogorskim junacima u istoriji, i hrabrim intelektualcima koje bih mogao gotovo da i nabrojim. Ovđe živite u nekim mitovima, narod je prilično pasivan i vlada velika konfuzija.
POBJEDA: Zašto je to tako?
gledu bio napredan državnik. Njemu je srpstvo, ujedno, izgledalo kao racionalna opcija. Ako je htio da proširi državu, nije mogao pored austrougarskog i osmanskog carstva da gradi državu samo na uskoj teritoriji, pa je da bi privukao ostale, koristio i taj srpski narativ, ma koliko god za razvoj države bila važna Stara Crna Gora kao kolijevka države. On je imao razne ciljeve, ne kažem da je imao neki bog zna kako osmišljen plan, jer ga je mijenjao prema situaciji, kako to mora državnik tako malo zemlje. I na kraju je uvidio da su mnoge njegove ideje bile megalomanske i pregažene. Što se tiče Amfilohija, upoznao sam ga i nekoliko puta imao priliku da pričam s njim. Ne kažem da sam ga dobro poznavao. Ali se ipak razlikuje od onog Joanikija i danas njegovih nasljednika, jer je Amfilohije držao do neke svoje vizije crnogorstva. Iako je to bilo „ultrasrpsko crnogorstvo“, još donekle je bio nasljednik toga da ga tako nazovem, srpstva crnogorskog koje je bilo tradicionalno – po principu: da, mi smo Srbi, oni najbolji, mi čuvamo ono svoje, a nećemo da saginjemo glavu pred nekim drugim. Mislim da je to imao u sebi, pritom ne želim da ga hvalim. Ali je za raziku od svog nasljednika, komunicirao sa ideološkim protivnicima, što je ublažavalo strasti u državi, do jednog momenta. Sa druge strane, za mnoge je bio nesnošljiv velikosrbin, podržavao je haške optuženike koji su počinili genocid, što je grozno. Uz to bio je žestoki protivnik crnogorske nacije i sprdao se sa njom na način koji je meni neprihvatljiv. Ali isti takav Amfilohije slobodno je hodao po Cetinju i održavao još neki nivo komunikacije. To mora da se istakne kod njega.
POBJEDA: Gdje je u cijeloj priči novi mitropolit Joanikije Mićović?
ŠISTEK: Novi mitropolit Joanikije nosi ime svog fašističkog prethodnika, što bi bio skandal u nekoj drugoj državi. Mislim
ŠISTEK: Vi možda nijeste svjesni koliko su fini uslovi u kojima živi dio intelektualne elite. Trenutno na Univerzitetu Crne Gore imate duplo veće plate nego na Karlovom univerziteu u Pragu. Tamo nema mogućnosti da dobijete stan. To ne postoji kod nas, nijedna državna institucija ne dijeli stanove. Ljudi ovdje, dakle, imaju što da izgube, fine plate, privilegije, stanove... Zato je inteligencija tiha.
U Srbiji je isto, jer se vremenom sužavao prostor za nepodobne, a ljudi su kupljeni privilegijama. To je i vaša glavna opasnost.
da to nije slučajno. O njemu ne znam ništa, sem što smatram da nema ni približnu širinu i kapacitete da prevaziđe malo sebe i sjedne sa svojim oponentima. Ne znam da je ikada zvao neistomišljenike da s njim popiju kafu kao što je to radio Risto Radović. To je velika razlika u jednom baš lošem pravcu. Dok se čini da je Amfilohije bio posljednji izdanak tog autentičnog crnogorskog srpstva, ovo sadašnje srpstvo koje sad nameće SPC je derivat onoga što rade u Rusiji, po sistemu srpski svet – ruski svet, u čijoj osnovi je nepodnošljivost, binarno gledanje – nećete s neistomišljenikom, zatvarate se u svoj vlastiti krug. U tom smislu je Crna Gora mnogo nazadovala. To se ne odnosi samo na crkvene velikodostojnike, nego se prenijelo i na dio političara koji ne pričaju normalno jedni s drugima već šalju poruke samo preko medija. Stasala je tehnokratska, ekskluzivistička i nesnošljiva generacija političara koja bi da svoje protivnike sprži i totalno ponizi što, kako sam naveo, nije bilo u vrijeme Amfilohijevo uz sve njegove kontradiktornosti. Ovi novi političari, u novom crkvenom ambijentu, ogradili se iza nekog zida i sad bi da dekontaminiraju Cetinje ili da ga, kao 5. septembra 2021. godine, sprže plinom, a Crnogorce svedu na 100 ili 10 hiljada ljudi kao neko pleme u rezervatu.
POBJEDA: Kako vidite rasplet situacije u Crnoj Gori i kojim smjerom zemlja može da ide nakon političkih promjena koje su se dogodile?
ŠISTEK: Nažalost, mislim da Crna Gora tone dublje i dublje. Shvatam potrebu za promjenom, ima dio ljudi koji su glasali za Jakova Milatovića iz razloga što su željeli da se ne-
Nikada ne tvrdim, niti ću reći da su svi koji su glasali za zajedničku državu, ili su bili protiv nezavisnosti, loši, jer mnoge od njih poznajem. Prosto, dio tih ljudi i političkih snaga su živjeli u nekom vremenu jugoslovenskom, imali su živa sjećanja na taj period, pa su rezonovali, hajde sa Srbijom makar da budemo dio neke integracije. Dakle, nije to bila čisto nacionalistička prizma, odnosno previše je crno-bijeli pogled ako kažete da su samo „četnici“ ti koji su bili za zajedničku državu
što promijeni. Mislim da će se mnogi iznenaditi kada on stupi na vlast, jer njegov manevarski prostor nije onakav kakvim su ga zamišljali i jedna i druga strana.
Mene ovo ovdje podsjeća na 1969. godinu u Čehoslovačkoj. Poznato je da je nakon što je 1968. godine zemlja krenula sa promjenama, napadnuta je od strane Sovjeta koji su je okupirali. Ne upoređujem situacije, već procese. Ni tamo se nije odmah dogodilo: došli Rusi i došao je kraj. Promjene su išle postepeno, u negativnom smislu a u finalu su završile totalnim osvajanjem institucija i ograničavanjem sloboda, što se vidjelo već krajem 1969. godine. Postepeno je režim bio čvršći i čvršći. Ljudi su gubili posao, gasila se pozorišta koja su držali liberalni i prozapadni ljudi. Onda se, simbolički rečeno, desila zadnja promocija neke knjige slobodnomislećih autora. Kao što smo nedavno imali promociju knjige u biblioteci u Podgorici koja se još zove „Radosav Ljumović“, za sada, ali ni to nije sigurno, posebno ako pogledate talas revizionizma koji je kod vas zahvatio Nikšić. Dolazimo do istjerivanja neistomišljenika i ljudi bez obzira da li su stručni i sposobni. U mnoge crnogorske institucije već je infiltrirana mnogo esktremnija ideologija nego što je to bila Miloševićeva. O njemu svašta možete da kažete, jeste bilo grozno i katastrofalno vrijeme, ali ne i da je to bilo klerikalno vrijeme. A sada, na osnovu uvida i svjedočenja ljudi s kojima razgovaram, shvatam da dolazi vrijeme da prostora za mjesto u nekoj upravi ili poslu nećete imati ako ne pokažete krštenicu Srpske pravoslavne crkve.
Zamislite situaciju u kojoj bi, recimo, neku državu u Evropi preuzeo radikalni islam. To bi bilo šokantno jer je opasnost od tog pokreta poznata, čak se nekada i pretjeruje. A vi imate situaciju da na Balkanu živi radikalno pravoslavlje koje relativizuje zlo iz Drugog svjetskog rata. I u Bugarskoj i Rumuniji je pravoslavlje dominatno, crkva ima svoj uticaj, ali nije tako ekstremno kao ovdje. Ne znam kako tu opasnost da spriječite. Igor PERIĆ
Ako je ijedna ženska organizacija u Crnoj Gori izdala žene, onda je to Kolo srpskih sestara. Nijednu reč nisu rekle o vaskršnjoj ženomrzačkoj poslanici patrijarha Porfirija od 16. aprila, ove godine.
Uzaludno je od ovih sestara i očekivati da dignu glas protiv otvorene diskriminacije žena koju zastupa Srpska pravoslavna crkva kako u njoj samoj - kao seksističkoj ustanovi neravnopravnih ženskih vernika sa muškim - tako i u društvu.
Ko god je pomislio da je Kolo srpskih sestara, ne samo u Crnoj Gori, na bilo koji način feminističko udruženje, ili čak udruženje za generalni prosperitet ravnopravnih žena u savremenom društvu – gorko se prevario. Kolo to nije. Posle 1990. godine obnovljano ,,kolo“ je napustilo ideale originalnog Kola srpskih sestara iz 1903. godine, i palo je ispod njih.
Kolo srpskih sestara je danas bočna popovska organizacija zadužena da žensku decu i devojke uči da peku posne kiflice, šiju, štrikaju, vezu, krpe gaće, peru čarape i pripremaju se za udaju, dok udate žene zadužuje da humanitarnim naporom leče bolesne i ranjene, i dele supu siromasima i beskućnicima. Protiv ovog poslednjeg, samilosja, mi nemamo ništa, i dopada nam se. A ne smeta nam ni to što sestre iz Kola smeju da se upuštaju u širenje srpske kulture. To i jeste obaveza nacionalne organizacije.
No, glavni zadatak im je opisao iguman hercegnovskog
Manastira Savina, Makarije, na prošlogodišnjem saboru svih sestara iz Crne Gore, Srbije, makedonskog Kumanova i Republike Srpske, koji se i završio u Herceg Novom u oktobru mesecu. On je tada kazao da je ,,misija Kola srpskih sestara da izvršava misiju Crkve, a misija Crkve je, da, prije svega, pokaže ljubav bo-
Ko god je pomislio da je Kolo srpskih sestara, ne samo u Crnoj Gori, na bilo koji način feminističko udruženje ili čak udruženje za generalni prosperitet ravnopravnih žena u savremenom društvu – gorko se prevario. Kolo to nije. Poslije 1990. godine obnovljeno ,,Kolo“ je napustilo ideale originalnog Kola srpskih sestara iz 1903. godine, i palo je ispod njih
žiju“. A ljubav božija se, kaže on, ,,ne može opisati“. Čudno i dosadno.
To što je kazao o ljubavi jeste u skladu sa obrazovanjem koje studenti steknu na Bogosloviji, ponavljajući stav starih kapadokijskih hrišćana i solunskog sveca Grigorija Palamasa iz 13. veka. Božija ljubav nije njegova emocionalna strast za ljudima, već je ona, kaže iguman Makarije, radna, ,,djelatna“ obaveza.
Tu je, izgleda, ne primećujući, sebe odmah i porekao, jer je božiju ljubav ipak definisao – makar i sakato, jer božija ljubav kod njega nema veze sa međuljudskom strašću sreće i suza. Makarijeva definicija božije ljubavi nije renesansna humanistička emocionalna sloboda ljudi, već je spisak pravila ponašanja koja vernicima određuje Crkva. On ne priznaje da naša, humanistička ljubav, nema pravila, i da joj Crkva nije potrebna. I nijedna partija, nijedna država.
Kod Makarija, disciplinska privrženost naredbama Crkve je dokaz ljubavi srpskih sestara prema Bogu. I ona je put navodnog ženskog obogotvorenja – koje je, s obzirom na Evu, nemoguće. Tako pop vara žene. I tek tada, kada one kleknu pred crkvenom disciplinom i navodnim božijim kaznama, sestre iz srpskog kola postaju uistinu i Srpkinje. To popa najviše i zanima, a ne čista ženska zaljubljenost u čoveka. I tako je Srpska pravoslavna crkva zamenila Boga na zemlji, a zbog toga sestre iz Kola ne igraju kolo po svojim pravilima već po psalmama Crkve. Po njenoj politici. Da vidimo kojoj.
ZADATAK SESTARA
Kada Crkva odredi sestrama u srpskom kolu kako da se vrte u krug, onda one u svom Statutu ,,Svete Angeline Srpske“ iz Crnjelova kod Bijeljine u Republici Srpskoj, iz 2012. godine, ni u jednom njegovom članu nisu smele napi-
sati reč ,,žena“, sem kod uslova za članstvo, u paragrafu 9. Nisu smele reći niti reći da se njihovo udruženje diže u korist prosperiteta žena makar i samo u tom bjeljinskom naselju.
Ne verujete da sestre iz Kola nisu smele u svom statutu da kažu da će se zalagati za prava žena? Nismo ni mi, zato smo njihov statut pročitali više puta. I nismo mogli da poverujemo da se one nijednom rečju nisu obavezale da će dići glas za ravnopravnost i novo mesto žene u savremenom društvu. Bjeljinsko
Kolo srpskih sestara izbacuje žene iz javne politike i vraća ih u dom, kuhinju, na dojenje beba, na metlu i pranje muževljevih nogu.
Kolo sestara u Bjeljini nijekao i u svim drugim sestrinskim mestima - nezavisna borbena ženska organizacija, već je pasivna organizacija koja čeka na stav epi-
Srpske sestre iz Kola ne drže mnogo za crnogorske svetinje: biblioteke, muzeje, arhive, pozorišta, univerzitete, galerije, istraživačke institute, akademije nauka, nacionalna kulturno-umjetnička društva, ministarstva pravde i narodne prosvjete, PEN klub Crne Gore, Privrednu komoru, turističke plaže i planine Crne Gore... Ili za Stanu Tomašević – revolucionarku, prvu ambasadorku u istoriji Crne Gore i Jugoslavije. I ne mare za sve zakone koji su ženama dali pravo na ravnopravno zapošljavanje, na školovanje i na plate; razvod, nasljedno pravo, zaštitu od porodičnog nasilja, na planiranje porodice; na abortus, na kontracepciju, na pravo da se profesije nazovu i u ženskom rodu...
skopa i sprovodi ga, sve u ime Hrista.
KOME SE SESTRE NE MOLE
Crnogorske sestre iz Kola srpskih sestara su tokom svog sabora prošle godine obišle sve glavne ,,svetinje“: Manastir Ostrog, cetinjski vladičanski dvor-manastir i podgoričku crkvu Hrista Vaskrsloga. Svuda su popovima ljubile ruke, svojim bezgrešnim voditeljima. One misle da bi zalutale u državi i na ulici bez kaluđera?
Zato su čak videle i igumana
Makarija, da se ne izgube u mraku Crne Gore. Po sebi se razume da se pri tome nisu pomolile za dušu komuniste Milovana Đilasa koji je Crnogorkama, prvim ženama u Jugoslaviji, dekretom na oslobođenoj teritoriji 1942. godine, dao pravo glasa i izjednačio ih sa muškarcima.
I nisu pomenule njegovu suprugu Mitru Mitrović Đilas, koja je postala 1945. godine prva ministarka u istoriji Srbije, i to baš prosvete, u vladi Blagoja Neškovića
A ta reč - ,,ministarka“ - svakako nije dozvoljena u Kolu srpskih sestara Eparhije Bačke, koju vodi vladika dr Irinej Bulović Po sebi se i razume da srpske sestre iz Kola ne drže mnogo za crnogorske svetinje: biblioteke, muzeje, arhive, pozorišta, univerzitete, galerije, istraživačke institute, akademije nauka, nacionalna kulturno-umetnička društva, Fudbalski savez Crne Gore, ministarstva pravde i narodne prosvete, PEN Klub Crne
Gore, Privrednu komoru , turističke plaže i planine Crne Gore, narodne heroje i Stanu Tomašević - prvu ambasadorku u istoriji Crne Gore i Jugoslavije (Norveška, Island, Danska).
I ne mare za sve zakone koji su ženama dali pravo na ravnopravno zapošljavanje, na školovanje, na plate, razvod, nasledno pravo, zaštitu od porodičnog nasilja, na planiranje porodice, na sutkinje u Ustavnom sudu, i činove u vojsci i policiji, da budu civilni i ratni piloti, da pišu na ćirilici i latinici; na abortus, na kontracepciju, na pravo da se profesije nazovu i u ženskom rodu, i ostala čuda savremenih Crnogoraca.
ZABRANE
Popovi su obavezali sva kola srpskih sestara da budu pod blagoslovom mesnih eparhija. Vladike njih vode. Pri tome, oni - vladike - samo prividno, ne biraju i njihove predsednice, što čine sa igumanijama po manastirima.
Tako Srpska pravoslavna crkva ima dve ženske organizacije: jednu formalnu sa monahinjama koje su za društvo od malog uticaja; i drugu, civilnu, navodno neformalnu - to je Kolo srpskih sestara, koja je konzervativna i reakcionarna udruga zadužena za odbranu ekstremne patrijarhalne episkopske politike prema ženama. I njoj, kao i monahinjama, šef je patrijarh.
Pomenuti statut iz bjeljinskog Crnjelova kaže da je predsednik osnivačke skupštine Kola srpskih sestara bio lokalni jerej (pop, znamo ga, nevažan je), a verski i nacionalni ekskluzivitet sestrinstva se naređuje u članu 9, koji je izričit:
,,Članicom Kola srpskih sestara može postati svako žensko lice preko 15 godina starosti, hrišćanske vjere,
pravoslavne vjeroispovijesti i srpske nacionalnosti…“ Tako, nereligiozna i nepravoslavna Srpkinja ne može biti humanitarka u Kolu srpskih sestara, niti ijedna drugačija žena. To je jasan clausus census verske, crkvene i nacionalističke političke organizacije, koju osniva pop, a žene ga slušaju.
A to, u Crnoj Gori, počinje u kripti podgoričkog Hrama Hristovog vaskrsenja gde crnogorsko Kolo srpskih sestara započinje sa svojim saborovanjem prilikom čega iz generalnog hrišćanskog ,,humanizma“ naglo deevoluira u samo jednonacionalnu, izolovanu, srpsku saosećajnost. Ne verujemo da je tako?
Podsetićemo se toga da Srpska pravoslavna crkva nije podigla nijedan protivan glas 1940. godine kada je Vlada Kraljevine Jugoslavije donela protivustavne antisemitske uredbe zakonske sna-
Kada Crkva odredi sestrama u srpskom kolu kako da se vrte u krug, onda one u svom Statutu ,,Svete Angeline srpske“ iz Crnjelova kod Bijeljine u Republici Srpskoj, iz 2012. godine, ni u jednom njegovom članu nijesu smjele napisati riječ ,,žena“, sem kod uslova za članstvo, u paragrafu 9... Nijesmo mogli da povjerujemo da se one nijednom riječju nijesu obavezale da će dići glas za ravnopravnost i novo mjesto žene u savremenom društvu. Bijeljinsko Kolo srpskih sestara izbacuje žene iz javne politike i vraća ih u dom, kuhinju, na dojenje beba, na metlu i pranje muževljevih nogu...
ge - Numerus Clausus, koje je napisao ministar bez portfelja, profesor Pravnog fakulteta u Beogradu, dr Mihailo Konstantinović. Njima je Jevrejima zavedena nacionalna kvota za upis u srednje škole i univerzitete (sem u osnovnoj školi) i zabranjena im je trgovina životnim namirnicama i sva ekonomska aktivnost.
mum unutrašnje ,,zakonodavne“ i ,,sudske“ vlasti u Crkvi ne dozvoljavajući bilo kakav izborni uticaj vernika, žena, laičkih popova, civilnih krugova i državnih tela.
I stradavale su. Sekretarica Kola srpskih sestara Nadežda Petrović umrla je 1915. godine od tifusa, vidajući rane srbijanskim vojnicima. Slava joj! A jeste, bila je i srpska nacionalistkinja – a ko tada to nije mogao biti?
I družila se sa Dragutinom Dimitrijevićem Apisom i ,,Crnom rukom“- sa oficirskim ubicama kralja Mihaila Obrenovića 1903. godine, koje će 14 godina kasnije streljati regent Aleksandar Karađorđević.
Ali bila je i žena internacionalne kulture i evropske svesti. Apis nije imao antijugoslovenski program, želeo je i ujedinjenje Srba, ali i sveslovensku Jugoslaviju. Na streljanju 1917. godine kod Soluna je nad iskopanim grobom uskliknuo: ,,Živela Velika Srbija; Živela Jugoslavija“!
Prvi član njegovog tajnog udruženja ,,Ujedinjenje ili smrt“ – to je naknadno postala ,,Crna ruka“, je glasio: ,,U cilju ostvarenja narodnog ideala, ujedinjenja Srpstva, stvara se organizacija, čiji član može biti svaki Srbin, bez obzira na pol, veru, mesto rođenja, kao i svaki onaj, koji iskreno bude služio ovoj ideji“. Nema kod njega tu vere, nema tu pola, ima tu Srbina, ali ima tu i svakog drugog Jugoslovena. Takav nacionalizam, ali bez mržnje prema našim narodima, je davao rezultata i između dva svetska rata kada je Kolo srpskih sestara ojačalo i otišlo na gotovo 146 odbora i pokrivalo veliku teritoriju u Kraljevini Jugoslaviji.
Kada je slavna valjevska slikarka i fotografkinja Nadežda Petrović predložila, zajedno sa Delfom Ivanić i drugim ženama, da se osnuje
Kolo srpskih sestara
1903. godine, cilj ovog društva, kome je ime dao diplomata Branislav Nušić (još se tada nije odmetnuo u komediografe), bio je ovo: da ,,pomažu ljude u nevolji, bez obzira na pleme i vjeru“
I spremala se uredba da se Jevrejima zabrani da se se bave novinarstvom, izdavaštvom i štamparstvom. Beogradska štampa, posebno list Vreme, je razvila nacističku anti-judejsku kampanju, zbog koje su Jevreji krenuli da u bescenje prodaju svoju imovinu da bi zaradili za hleb – posebno nemačkoj nacionalnoj manjini u Vojvodini i Slavoniji. A nisu puštani ni iz kraljevskih kaznenih ,,radnih bataljona“ u kojima su bili zajedno sa drugim političkim zatvorenicima. I sačekali su nemoćno nacistički holokaust od 1941. do 1945. godine.
NADMOĆ EPISKOPA
NAD ŽENAMA
Da bi osigurao nadmoć nad ženama, episkopski klan se maksimalno zaštitio još Statutom SPC iz 1967.godine.
Njime se ne dozvoljava da u komandno telo Crkve uđe ijedna žena, ali ni laički pop, jer on mora biti oženjen i može biti pod uticajem supruge.
Tim statutom Sveti arhijerejski sabor SPC čuva maksi-
Ali ta episkopska autonomija nije stečena na osnovu prethodne borbe kaluđera sa popovima i pastvom: oni za sticanje svog monopola na vlast u Crkvi uopšte nisu zaslužni. Tu slobodu duguju komunistima! Da, baš tako. Savez komunista Jugoslavije se odrekao i poslednjih odredbi o civilnom učešću u kadrovskoj politici SPC koje je ustanovio Aleksandar Prvi Karađorđević svojim Ustavom o SPC iz 1931. godine, gde je on birao patrijarha!
Komunisti su imali apsolutnu vlast u zemlji i nije ih zanimala unutrašnja organizacija Crkve i pustili su kaluđerima na volju. Na položaj žene u Jugoslaviji uticala je jedino snaga komunista, a oni su ženi dali sve što Crkva nije htela. Nikada u istoriji pravoslavnih crkava nisu isključivo episkopi vodili svoju organizaciju, već su uvek bili kako pod izbornom, tako i pod političkom kontrolom laičkog klera, uticajnih vernika, i naravno - kraljeva i savremenih civilnih vlada.
U 19. i 20. veku mitropolita su birali Obrenovići i Karađorđevići, habzburški car je birao patrijarha i mitropolite u Vojvodini i Dalmaciji, u turskoj Srbiji je to činio sultan,
pre njega su to činili bosanski kraljevi i nemanjićka dinastija. A u Crnoj Gori - plemenski sabor na Cetinju. Sloboda koju u kadrovskoj i opštoj politici danas uživa Srpska pravoslavna crkva je fenomen stečen pod voljom komunista i nije stariji od 56 godina.
I SESTRE
Kada je slavna valjevska slikarka i fotografkinja Nadežda Petrović predložila, zajedno sa Delfom Ivanić i drugim ženama, da se osnuje Kolo srpskih sestara 1903. godine, cilj ovog društva, kome je ime dao diplomata Branislav Nušić (još se tada nije odmetnuo u komediografe), bio je ovo: da ,,pomažu ljude u nevolji, bez obzira na pleme i veru“.
To je podržalo tri hiljade žena na mitingu ispred Pozorišnog trga kod Narodnog pozorišta i Narodnog muzeja u Beogradu, kod Spomenika knezu Mihailu Obrenoviću, vajara Enrija Pacije iz Firence. U Kolu sestara su bile i katolkinje, muslimanke, Jevrejke i protestantkinje. Sve su se upregle da humanitarnim, bolničkim i obrazovnim radom pomažu ne jedino Srbe, već i druge naše narode u Turskoj i Austrougarskoj. Dizale su im obrazovanje i oslobodilačku svest podržavajući težnju ka svejugoslovenskom ujedinjenju.
Danas, mi ne vidimo političku nuždu koju su navodno sledili jugoslovenski komunisti koji su ovu organizaciju uništili 1946. godine i zabranili joj rad kao pretnji nacionalnoj slozi. Strahote međunacionalnih sukoba tokom rata su tome svakako doprinele. Uostalom, i kralj Aleksandar Prvi Karađorđević je posle svog udara 1929. godine zabranio Žensku stranku, osnovanu1927. godine, podignutu na praksi različitih feminističkih organizacija u Kraljevini SHS, daleko naprednijih i jačih od Kola srpskih sestara.
Ali kako osuditi bojazan komunista od razornog nacionalizma ako ga danas opravdava novo Kolo srpskih sestara? Ovo Kolo, suprotno starom, ne nastupa kao civilna organizacija, već nastupa kao religiozna srpska ženska falanga pod eparhijama Srpske pravoslavne crkve.
Ovo Kolo uslovljava svoje članice pravoslavnim fanatizmom. Ova organizacija odbacuje sve žene druge nacionalnosti od srpske –suprotno Nadeždi Petrović. Ono slabi i cepa ženski otpor episkopskom modelu primitivne i dezangažovane žene, i sramoti Nadeždu Petrović. A u Crnoj Gori pridonosi srpsko-crnogorskim i građanskim sukobima. Te sestre su avetinjsko kolo.
PODGORICA – Dok su prolazili kroz foaje hotela „Ramada“, dva mlada glumca Beogradskog dramskog pozorišta povikali su: „Volimo te, Branka“, vidjevši svoju koleginicu Branku Katić koja je tog jutra razgovarala sa novinarem Pobjede. Nije im ova jedinstvena umjetnica ostala dužna, prekinula je intervju, pohvalila ih i rekla da bez njih predstava „Tiho teče Misisipi“ ne bi bila tako zanimljiva i ubjedljiva.
I zaista, mladi glumci BDP-a ostavili su fantastičan utisak na podgoričku publiku, a Branka Katić je još jednom potvrdila svoju glumačku harizmu, koju je nagovještavala još od prvog filma „Nije lako sa muškarcima“, a samo nekoliko godina kasnije bljesnula sa ulogom Bulike u „Mi nismo anđeli“ Srđana Dragojevića, a potom prvom većom ulogom ostavila snažan utisak u „Ubistvu sa predumišljajem“ Gorčina Stojanovića, gdje je igrala glavnu ulgu sa Nebojšom Glogovcem Sarađivala je i sa Kusturicom na filmu „Crna mačka, beli mačor“, a onda je uoči bombardovanja krenula da radi po Evropi, ne sluteći da će je novi rat u SR Jugoslaviji odvojiti gotovo dvije decenije od domovine i odvesti u Veliku Britaniju, gdje je formirala porodicu i dosta radila. Njen veliki povratak srpskoj i regionalnoj kinematografiji dogodio se kroz ulogu u seriji „Novine“ Dalibora Matanića, a uporedo se vratila i pozorištu, postala članica BDP-a i posljednjih mjeseci igra u predstavama svoje matične kuće, od kojih je jedna od najboljih – „Tiho teče Misisipi“ – gostovala na festivalu Ruta u Podgorici.
U intervjuu za Pobjedu Branka Katić govori o svom višedecenijskom glumačkom iskustvu, ratu i bombardovanju, izbjeglištvu, balkanskom i evropskom društvu...
POBJEDA: U Crnu Goru dolazite sa predstavom „Tiho teče Misisipi“, koja se u izvjesnom smislu osvrće na dobar dio naših sunovrata, od devedesetih godina do danas. Koliko ličnog iščitavate igrajući ovu ulogu i na koji način se danas suočavate sa tim bolnim nasljeđem koje smo svi prošli od raspada Jugoslavije?
KATIĆ: Uvijek sam bila protiv tog rata, kao i svi koje volim i poštujem. Niko od nas nikada nije imao ni trun nacionalne i vjerske netrpeljivosti. Vjerujem da je svaki rat samo jedna velika nesreća i tragedija i žao mi je svih koji su stradali u tom ratu. Ako nešto dobro može da izađe iz svega, to je što shvatamo zapravo koliko nijedan rat nije mogao da nas potpuno zavadi, te na koliko nivoa smo fundamentalno poveza-
Jako je važno za sve nas da se okanemo mržnje i netrpeljivosti i toga da gradimo narativ da su naše nacije pod prijetnjom najbližih susjeda i da se zaista okrenemo svemu tome što imamo zajedničko, što nas veže nekim novim, važnijim temama – kazala je Branka Katić
ni, a najviše na tom kulturološkom nivou. Upravo je ova predstava dokaz o ovome što govorim, jer je režira reditelj Ivica Buljan iz Hrvatske, po motivima romana fantastičnog pisca Vladimira Tabaševića koji je rođen u Mostaru, a tokom rata je prebjegao u Beograd. Muziku je radio Mitja Vrhovnik Smrekar iz Slovenije, a kostim Nebojša Lipanović iz Sarajeva.
S druge strane, Beograd zvanično nije bio u ratu, a ja se sjećam da je meni tada krenula karijera i razmišljala sam kako mogu u tome da uživam kada se tako stravične stvari dešavaju nedaleko od Srbije. Jako je važno za sve nas da se okanemo mržnje i netrpeljivosti i toga da gradimo narativ da su naše nacije pod prijetnjom najbližih susjeda i da se zaista okrenemo svemu tome što imamo zajedničko, što nas veže nekim novim, važnijim temama, poput ekologije, ravnopravnosti žena ili ravnopravnosti manjina. Prosto da se okrenemo ka budućnosti, da se ne zatvaramo i idemo unazad sa narativom koji nikakvog dobra nije donio i koji stalno plasiraju političa-
ri. Mi smo mnogo više od nacija kojima pripadamo, mnogo više od situacija u kojima smo, te treba da se okrenemo ljudskom iskustvu koje ne mora biti obojeno strahom od drugih ili razmišljanjem da su svi protiv nas.
POBJEDA: U predstavi se pominju određeni toponomi, pa i Crnogorsko primorje, odnosno Sutomore kao mjesto ljetovanja roditelja glavnog junaka romana „Tiho teče Misisipi“. Sa kakvim Vi emocijama dolazite u Crnu Goru i šta Vas sve veže za ovaj prostor?
KATIĆ: Vežu me samo neka zaista najljepša sjećanja, od toga da sam prvi film u kojem sam igrala „Nije lako sa muškarcima“ snimala u Petrovcu na moru, da sam kao student glume bila gost festivala Budva Grad teatar. Sjećam se divnih dana u na Filmskom festivalu u Herceg Novom, ljetovanja u Bečićima sa mamom i tatom, kada sam bila mala. Volim vašu lozu, vaša divna vina, vaše planine, čojstvo i junaštvo... Dakle, imam samo lijepa sjećanja.
POBJEDA: U posljednjih nekoliko godina sve više ra-
Mi bi, kao ljudi, trebalo da shvatimo da smo sigurno bolji kada pomaženo jedni drugima, kada učimo jedni od drugih, kada slušamo jedni druge, kada možemo da zaista udružimo sva naša znanja i talente i da se borimo da nam je svima bolje, a ne da svako bude sebičan, da misli da je bolji od onog drugog, da se stalno takmičimo
dite u Srbiji, pa i u regionu, postali ste i članica BDP-a... Koliko je ovaj povratak iz Velike Britanije bio uslovljen nostalgijom za svojim jezikom i ljudima sa kojima se dobro razumijete?
KATIĆ: Stekli su se uslovi i došlo je pravo vrijeme za to. Bila sam otvorena za saradnju u cijelom našem regionu svih ovih godina, ali kada nijesi tu, onda nijesi ljudima ni na pameti. Mislim da je serija „Novine“, koju sam radila u Hrvatskoj, pokazala neku moju novu glumačku zrelost, neke nove nijanse, jer me ljudi uglavnom pamte iz filmova koje sam radila devedesetih godina. Ti filmovi se stalno repriziraju i svima sam ostala u tom sjećanju, a ja, kao i svi ljudi, rastem nekako, ili se bar trudim da napredujem. Mislim da je zbog toga serija „Novine“ bila vrlo važna, u smislu da podsjeti ljude na mene i da me pokaže u nekom novom svjetlu.
POBJEDA: Publika i kritika su Vaš povratak jako dobro dočekali, pa kao da ste prirodno uhvatili priključak sa svim vašim ranijim ulogama ostvarenim u Srbiji i jednim dijelom u bivšoj Jugoslaviji. Koliko Vam to govori o ulozi i moći pozorišta i filma, posebno o pamćenju publike koja na neki način „s generacije na generaciju“ prenosi sve ono što je bilo dobro u našoj kulturi?
KATIĆ: Ja sam vrlo dirnuta svom ljubavlju koju sam osjetila kada sam ponovo došla da radim u regionu i svom rodnom gradu. Glumca bez publike nema. Kada vidiš da to što radiš komunicira sa publikom, da umiješ da ih dirneš, zamisliš, nasmiješ, nema ljepše reakcije na to čime se ja bavim. Sa druge strane, napravila sam malu grešku koja se lako dešava na našim prostorima, a to je da sam radila na više projekata paralelno, što je dovelo do toga da sam se jako umorila, pogotovo u mojim godinama, tako da sam sad na jednom velikom zasluženom odmoru i samo igram predstave u BDP-u. Zaista osjećam da mi je neophodno neko vrijeme da se posvetim sebi.
POBJEDA: Koliko Vam je bio bolan taj, na neki način, prinudni odlazak iz Srbije 1999. godine i kada ste shvatili da bi Velika Britanija mogla da bude i Vaš drugi dom?
KATIĆ: Otišla sam nekoliko dana prije bombardovanja jer sam snimala jednu jako dobru englesku dramu „Ratnici“, reditelja Pitera Kuzminskog. Sjećam se audicije, kada sam reditelja upitala šta on zna o našem ratu. On je odgovorio: „Ovo nije priča o vašem ratu. Ovo je priča o našim momcima u vašem ratu“. U drami sam igrala muslimanku čijeg muža mobilizuju, on gine, a potom i ona gine sa dje-
tetom. Sjećam se da sam stigla u Češku i shvatila da će se desiti bombardovanje. Zvala sam oca, koji nije vjerovao u to da će nas neko bombardovati na pragu 21. vijeka. Zvala sam i prijatelje, koji su već koristili internet i znali su šta nam se sprema. Meni sigurno nije bilo gore nego ljudima koji su bili u direktnoj životnoj opasnosti, ali svakako mi nije bilo dobro, jer sam se brinula i osjećala krivom što sam ja na bezbjednom, a sve što volim i svi koje volim su u drugoj situaciji. Moja draga mama, koje više nema, umjela je da me rasplače pitanjima šta jedem, da li jedem supu, voće, a kroz telefonsku slušalicu sam u pozadini čula sirene. Radila sam sve da protestujem protiv tog rata, u Londonu, ali i u Beogradu na demonstracijama. Sve je prošlo, vratila sam se, svi su bili živi i zdravi, Bogu hvala. Onda sam shvatila da mogu da živim negdje drugo i da mi je taj novi početak bio uzbudljiv.
POBJEDA: Šta je najvrednije što ste naučili živjeći i radeći u Velikoj Britaniji i Americi?
KATIĆ: Kod nas ne nedostaje ni talenta, ni zanata, ali mi se malo opuštenije odnosimo prema vremenu. Tamo svačije vrijeme mnogo više košta. Rekla bih da je u Velikoj Britaniji i Americi ključna karakteristika – disciplina. Nema toliko šale kad se nešto snima, prosto nije tako opušteno i zabavno kao što je kod nas kada se okupi dobra ekipa. Imaju prosto drugačiji pristup poslu. Međutim, ta sloboda koju reditelj kod nas ima, malo
ko to ima na Zapadu. Tamo je pisac najvažniji, dosta producenata ima glavnu riječ, puno ljudi ima mogućnost da nešto promijeni, sugeriše reditelju... Dakle, naši reditelji trebaju da shvate koliko su sretni što mogu da rade ovdje, jer je mnogo lakše na našim prostorima napraviti nešto što je pravi autorski projekat.
POBJEDA: Zanimljivo je da ste bili jedan od vatrenih protivnika Bregzita. Je li se šta bitno promijenilo u britanskom društvu od izlaska te države iz Evropske unije?
KATIĆ: Jeste. Nije im bolje.
POBJEDA: Pa, je li im gore?
KATIĆ: Gore im je i to u raznim sferama, od toga da, recimo, nema namirnica iz Evropske unije, koliko ih je bilo ranije. Drugo, djeca iz Velike Britanije ne mogu više da studiraju po fakultetima u Evropi, ne mogu da idu da žive bilo gdje drugo jer im treba radna dozvola, koju će sada teže dobiti. To mi je najbolnije, jer djeca ne treba da budu žrtve političke nepromišljenosti.
Dešavaju se i neke ružne stvari prema izbjeglicima, jer u Velikoj Britaniji trenutno flertuju i sa izlaskom iz Evropske konvencije za ljudska prava, što nije dobro. Jedino dobro je što mislim da su svi shvatili da su napravili grešku, te da im je sve bilo predstavljeno na pogrešan način. Mi bi, kao ljudi, trebalo da shvatimo da smo sigurno bolji kada pomaženo jedni drugima, kada učimo jedni od drugih, kada slušamo jedni druge, kada možemo da zaista udružimo sva naša znanja i talente i da se borimo da nam je svima bolje, a ne da svako bude sebičan, da misli da je bolji od onog dru-
gog, da se stalno takmičimo... Zaista želim da vjerujem u jednakost, prave vrijednosti, da živimo u društvu gdje je građanin najvažniji, a ne bilo koja ideologija ili pripadanje nekoj partiji. Još uvijek sanjam.
POBJEDA: Da li je Bregzit i neka vrsta posljedice uspona desnice u Evropi i svijetu?
KATIĆ: Sigurno jeste. Sa druge strane, ne mislim da bilo gdje cvetaju ruže. Mi stalno mislimo da je svugdje bolje nego kod nas, ali svuda je desnica sve jača i svuda su nerazumne podjele. Kao da ništa nijesmo naučili iz istorije.
POBJEDA: Jednom prilikom ste podsjetili da u Velikoj Britaniji zakoni važe jednako za sve, a oni koji su na vlasti još uvijek su odgovorni ljudima koji su ih izabrali. Jeste li uspjeli da dokučite kako je britansko društvo došlo do tog nivoa odgovornosti?
KATIĆ: Možda je samo pitanje odgovornosti malo bolje riješeno, pa će, recimo, Boris Džonson zbog pravljenja žurke u toku pandemije odgovarati sigurno pred britanskim parlamentom, a možda i pred sudom. Ono što mi se sviđa je da ti možeš da podržavaš bilo koju partiju, ali ako ti se trenutno njihov smjer ne dopada, imaš pravo da glasaš za bilo koga. A kod nas imamo pritiske, što sa posla, što u vašim privatnim domovima kada vam kucaju na vrata i pokušavaju da vas usmjeravaju za koga da glasate. Međutim, moramo znati da i u Velikoj Britaniji postoji korupcija, ljudi na vlasti rade stvari koje nijesu dozvoljene, ali samo snose ozbiljnije posljedice nego na Balkanu.
POBJEDA: Jako upečatljivu ulogu novinarke ostvarili ste u odličnoj hrvatskoj seriji „Novine“ Dalibora Matanića, koja izuzetno realno i nemilosrdno skicira spregu vlasti, medija, crkve, korupcije i kriminala. Jeste li, učestvujući u ovom projektu, imali utisak da se bavite jednom vrstom hrabrog i otvorenog umjetničkog angažmana, koji bi svaki umjetnik, pa i novinar, trebalo da njeguje?
POBJEDA: Glumica
Mira Banjac rekla mi je u jednom ranijem intervjuu: „Kada ne budem glumila, neću više imati ni zdravlje, ni život. Neću umreti, već uginuti kao biljka koja se ne zaliva“. Šta biste Vi bez glume?
KATIĆ: Ljepota našeg posla jeste u tome što godinama možete da se bavite tom profesijom, a Mira je jedan od najdivnijih primjera. Imala sam periode bez glume, kada sam bila samo majka. To
KATIĆ: Bila sam prvo toliko ushićena mogućnošću da igram tako jednu dobru i slojevitu ulogu. Znala sam da naš scenario dolazi iz pera Ivice Đikića, koji je fantastičan novinar i pisac. Mislim da danas jeste teško doći do pravih informacija, jer toliko postoji lažnih vijesti, senzacionalističkog pristupa zbog broja klikova i sve je to nekako nakaradno. Ne volim naslove tih tabloida, jer čovjeku može fizički da pozli ako samo pročita taj jezik i kada shvati koliko nas sve to truje, koliko je na jednom zaista primitivnom niovu. Ja to ni ne čitam, povremeno mi neko kaže da je izašla neka neistina ili budalaština o meni. Daleko im lijepa kuća, neka svako radi ono što zna najbolje, ali to meni nije ni novinarstvo.
POBJEDA: Pretpostavljam da jako mnogo vjerujete u moć pozorišta i filma, jer ne biste se, u suprotnom, tim poslom ni bavili. Sa druge strane, da li vjerujete danas u moć novinarstva, u novinare?
KATIĆ: Vjerujem, kada pričamo o pravim novinarima, jer oni još uvijek postoje. Serija „Novine“ govori o tome da li je kraj, tj. da li pravo istraži-
me ispunjavalo, moram priznati, ali mi je gluma i nedostajala. Sa druge strane, ne želim da razmišljam šta bih ja bez glume. Svi mi imamo više od jednog talenta u životu, pa dok god si otvoren da nešto novo probaš i dok znaš da cijelog života učiš, onda nijesi na gubitku. Upravo sam krenula na časove pravljenja keramičkih posuda, u Londonu, i to mi jako prija, čarobno je. Kad sam bila mlada, htjela sam da budem stolar, pa mi je moj ujak, koji je bio stolar, rekao da to nije posao za žene. A što ne bi bio? Tako da sam jako spretna sa rukama, praktična sam. Voljela bih da se bavim glumom cio život, a te periode kada se ne bavim, da ispunim stvarima koje će da mi hrane maštu i dušu.
vačko novinarstvo može da preživi u ovoj eri isprepletenih interesa. Novinarstvo bi trebalo da pomogne u protoku pravih, istinitih informacija, a ne da pokušava da stalno formira vaše mišljenje. Danas je jako teško znati odakle dolaze informacije, prosto smo bombardovani sa puno informacija od kojih najveći dio nije istina i plasira se u nečijem interesu, a ne zbog toga da bi mi na pravi način razumjeli šta se dešava.
POBJEDA: Dosta je glumaca, umjetnika, pa i novinara, koji govore glasno protiv svih nakaradnosti naših političkih sistema i društvenih nepravdi. Neki zbog svojih stavova bivaju i šikanirani, progonjeni, prijeti im se, tabloidi ih napadaju i razapinju... Uprkos svemu, smiju li umjetnici i intelektualci ćutati i ko su njihovi prirodni partneri u toj borbi za bolje društvo i boljeg čovjeka?
KATIĆ: Ne bi smjeli ćutati, a prirodni partner za tu borbu je svako misleno biće koje želi da živi u društvu gdje je njegovo mišljenje, rad, doprinos tom društvu, poštovan na pravi način, svako ko vjeruje u jednakost svih nas, pravičnost. Sve su to ljudi koji ne dijele nikoga ni po rasi, vjerskoj pripadnosti, seksualnom opredjeljenju, koji razumiju da je naše ljudsko iskustvo mnogo veće od tih naših malih zaraćenih prćija. Naša građanska dužnost je da se borimo za bolje društvo.
POBJEDA: Vidite li kod mlađih generacija upravo tu hrabrost i spremnost da konačno naprave otklon od tih obrazaca mržnje i poništavanja svih koji nijesu njihova vjera, nacija, politička opcija itd?
KATIĆ: Daj bože da su pametni. Vjerujem u mlade ljude. Žao mi je što se mi nijesmo otrgli i što ne možemo da im plasiramo nešto bolje. Zbog naše djece, nadam se da ćemo odbaciti sve te narative.
Jovan NIKITOVIĆ„Mjesec poštovanja džeza“ večeras zatvara ansambl Nikolov-Ivanović Undectet
PODGORICA – Šesnaesto izdanje manifestacije „Mjesec poštovanja džeza u Crnoj Gori – JAM 2023“, koje se ove godine održava pod moto „Balkan France Jazz Connections“, zatvoriće ansambl Nikolov-Ivanović Undectet, večeras u 20 sati, u dvorištu Kuslevove kuće. Ovim koncertom biće proslavljen Međunarodni dan džeza. Dva muzičara sa Balkana Vladimir Nikolov, kompozitor i pijanista i Srđan Ivanović, kompozitor i bubnjar, ujedinili su svoje talente i prethodna iskustva da bi kreirali zajednički ansambl od 11 muzičara iz različitih sredina (Balkan/Francuska). Dok se Nikolov ističe u radu sa svjetskim orkestrima i ansamblima i na filmskim projektima, kao što je Oskarom nagrađeni „Umjetnik“, Ivanović je aktivan u manjim sastavima; publika ga pamti kao vođu kvarteta „Blazin“ koji predstavlja originalnu viziju spajanja modernog evropskog džeza sa balkanskim uticajima. Ansambl je objavio dva albuma „Artistry in Broken Rhythm“ i „Frame and Curiosity“, te
osvojio prvu nagradu na džez takmičenju Made in New York 2019. godine. Američki časopis Jazz Times je svrstao ovaj ansambl među najkreativnije aktuelne velike džez ansamble u Evropi.
Vladimir Nikolov (1979, Skoplje) studirao je džez kompoziciju i aranžiranje, i poslije studija već ostvario zapaženu karijeru u radu sa istaknutim evropskim orkestrima, među kojima su i Metropole Orkest i Briselska filharmonija, sa kojima je stigao do Oskara za film „The Artist“.
Srđan Ivanović (1983, Sarajevo) poslije studija osnovao je internacionalnu postavu Blazin’ Quartet, ponudivši svijetu novu formu balkanskog džeza sa elementima hip-hopa i elektronike. Kvartet je trijumfovao na Dutch Jazz Competition, najprestižnijem takmičenju mladih džez muzičara u Holandiji.
Ansambl čine ugledni muzičari mlađe i srednje generacije sa Balkana. Neki od njih borave i rade u Francuskoj i Njemačkoj, a njihova saradnja potiče od studentskih dana u Holandiji, gdje su studirali džez. D. E.
CNP program u maju započinje koncertom klasične muzike
PODGORICA – Majski repertoar Crnogorskog narodnog pozorišta započinje koncertom „Passione“ na kome će nastupiti tenor Bečke opere Karlos Osuna i pijanista Bečke opere Stiven Hopkins, 3. maja u 20 sati, na Velikoj sceni nacionalnog teatra. - Topli glas Karlosa Osune i posebna usklađenost sa pijanistom Stivenom Hopkinsom obećavaju nam zanimljivo putovanje kroz vrijeme i razne države svijeta kroz arije iz opere, operete, zarzuele, kao i napolitanske i meksičke pjesme kroz raznolik repertoar blizak svim generacijama – navodi se u najavi CNP-a. Ovaj repertoar uključuje Verdijevu ariju iz opere „La Traviata“, pjesme muzičkog poete Paola Tostija , ariju iz operete Franza Lehára „Das Land des Lächelns“, pjesmu
Pabla Sorozábala „No puede ser“ i mnoge druge. U okviru majskog repertoara Crnogorskog narodnog pozorišta biće izvedene i predstave: „Ujka Vanja“ A. P. Čehova u režiji Mirka Radonjića, „Proces“ Franca Kafke, u režiji i adaptaciji Dušanke Belade, „Jerma“ Sajmona Stouna, u režiji i adaptaciji Ane Tomović, „Djeca sunca“ Maksima Gorkog, u režiji Jovane Tomić, „Bladi Mun“ Ane Đorđević, „Očevi su grad(ili)“ Borisa Liješevića, „Pokojnik“ Branislava Nušića, u režiji Egona Savina i monodrama Jovane Todorović „Zlostavljanje“ na Sceni Studio. Makedonski narodni teatar gostovaće u CNP-u sa predstavom „Narodni neprijatelj“ Henrika Ibzena, u režiji Nine Nikolik, koja će biti izvedena 31. maja u 20 sati na Velikoj sceni. S. V.
PODGORICA – Navršilo se deset godina od smrti i sedamnaest godina od objavljivanja izabranih djela u tri toma jednog od najznačajnijih crnogorskih dramskih pisaca druge polovine XX vijeka, komediografa, noveliste, teatrologa i profesora Veljka Radovića.
Radović je novele, drame-groteske, filozofske i teatrološke eseje samostalno odabrao i po svom osjećaju složio u preglednoj i slojevitoj trotomnoj kompoziciji izabranih djela. Deset drama/komedija autor je svrstao u prvom tomu pod zajedničkim naslovom prve knjige drama „Jelovnik za kanibale“, objavljene 2000. godine. Sve drame iz ove knjige, odnosno iz izabranih djela su izvođene i objavljene osim groteskne tragikomedije „Gluva puška“ koja je pisana 2002-2005. godine i ovdje se objavljuje prvi put. U drugom tomu izabranih djela uz tri drame novijeg datuma („Trokrilni orman i uma kolos“, „Jelovnik za kanibale“, „Gluva puška“) uvrštena je Radovićeva zbirka teatroloških eseja „Drama kao notni sistem“, prvi put štampana u izdanju Sterijinog pozorja u Novom Sadu 1994. godine. Kao što je to slučaj sa drugim tomom i treći tom izabranih djela je stilski jedinstven i sadrži sve novele iz prve Radovićeve knjige „Birane muke“, objavljena prvi put 1989. godine, i zbirku anropoloških eseja „Melanhoilični sajam“.
SA MARGINE
Veljko Radović je stvarao uglavnom iz pozicije usamljenika, bez obzira što je njegovo djelo bilo poznato, drame izvođene i cijenjene, u više sredina i u respektabilnim pozorištima. Očito, to je bila pozicija u kojoj se osjećao kao stvaralac najbolje i najslobodnije. Nije podnosio društvene konvencije, pripadnost nekim grupama ili klanovima. Bio je po strani i od književnog mejnstrima, jednostavno veliki, briljantan pisac koji je stvarao sa margine. Pogotovo nije podnosio ono što je nazivao „dvorska elita“, smatrao je da upravo dvorske elite truju balkanska društva nacionalizmom, ksenofobijom protiv čega se borio antologijskim kolumnama i razarao sve tipove mržnje primitivizma i nacionalne isključivosti.
Njegov buntovnički duh nije podnosio, dakle, nikakva ograničenja, zato se od samih početaka sukoba u nekadašnjoj SFRJ oslanjao na duh Druge Srbije oličen u istorijskim modernističkim studijama Latinke Perović, „Filosofiji palanke“ Radomira Konstantinovića, te „Zaspisima iz mračnih vremena“ Filipa Davida. Bio je, do posljednjeg daha, borac protiv svih hegemonih modela koje je od kasnih osamdesetih godina nametala velikosrpska ideologija, a naročito protiv hegemonističkih težnji koje ta politika neprekidno ispoljavala prema Crnoj Gori. Govorio je još 2012. godine da je „Crna Gora zarobila samu
Radović je u dramama, novelama i esejistici briljantno spajao erudiciju, iskustvo i obrazovanje sa ironijom i sarkazmom, što ga čini potpuno posebnim u crnogorskoj modernoj književnosti
sebe“, te da je uprkos stečenoj državnoj nezavisnosti srpska politika ni za tren ne pušta da „uživa i razvija se u toj nezavisnosti“. Iako je Radović najpoznatiji po dramskom stvaralaštvu (Zbirku „Medalja i druge komedije“ objavio je daleke 1986. godine, a prva drama „Jakov grli trnje“ izvedena mu je u Crnogorskom narodnom pozorištu 1969. godine) njegove kratke priče otkrivaju ga kao stvaraoca koji se u ovom žanru iskazao kao veliki majstor kratke forme. Već prvom proznom knjigom naslovljenom „Birane muke“ predstavio se kao pisac prepoznatljive autorske poetike, prefinjenog osjećanja za jezik, odnose i psihologiju likova. Radović je uvijek vođen „strogom umjetnošću kratke priče“ i u tu formu sažima čak i najopširnije tradicijske kontekste opisujući događaje i sjećanja iz crnogorskog djetinjstva o kojima piše u većini priča. U gotovo svim pričama od prve „Grob u oblacima“, do posljednje „Mala laka mržnja“, Radović je tradicionalist u „najplemenitijem smislu te riječi“, kako je primijetila Vladislava Ribnikar. Njegove su priče i realistične i apsurdne, sve u njima moglo bi biti imaginarno, ambijenti i likovi i radnja, a opet sve je imenovano i povezano izvornim sirovim dijalozima i događajima. U njegovim pričama nema neke velike radnje, čitalac po pričama teško da bi mogao naslutiti da je Radović i vrstan dramski pisac. Radnja uglavnom obuhvata neka dešavanja iz svakodnevnog života, ali je ona semantički duboko skrivena i tek se naslućuje kao implicitna poruka, ali uvijek u funkciji značenje i teme koje je
sam Radović jednom nazvao „mukli život“. Po majstorstvu pripovijedanja, jeziku i formi, Radovićeve se priče doimaju kao klasika ovog žanra i svrstavaju ga uz neke velike pripovjedače poput Mopasana, Sretena Asanovića, Babelja, Poa, ili Čehova
SLOŽENI ODNOSI
U dramama i novelama česta njegova tema su kompleksni i složeni odnosi, bilo da se radi o ljubavi, muško-ženskim odnosima u ljutom patrijarhatu, ili dubokim i često apsudnim i „grotesknim“ odnosima i sukobima raznih aktera.
Teme su uglavnom vezane za crnogorsko podneblje, Veljkov zavičaj, sa crnohumornim koloritom i uglavnom kompleksnim zapletima i radnjom. Mnogo toga je u Radovićevim dramama i pričama obojeno nekom tamninom i crnilom.
Čak i eros je negdje tek naznačen kao u filmovima Živka Nikolića, stidan, mučan i skriven. Jednom je rekao da Crnogorci i „one stvari“ rade zgrčeno, u tišini, pazeći da se ne otme kakav zvuk ili krtik oslobađanja i užitka.
Iz tih tematskih i slojevitih odnosa nastale su i njegove najbolje komedije. Kao kratki podnaslov, neka vrsta generalne didaskalije rediteljima (i čitaocima) na početku gotovo svake drame nalazimo podnaslov „groteska“, „groteskna komedija“ itd. Crnohumorni tonovi, duboka ironija i cinizam obojili su gotovo sve njegove drame. Iako su o Radovićevim dramama i njihovom izvođenju pisali gotovo svi najznačajniji jugoslovenski pozorišni kritičari, Sreten Perović je najdublje osjetio suštinu njegovog dramskog stvaralaštva; povodom prvog prikazivanja njegove ko-
medije „Jakov grli trnje“ (1969, CNP ), rekao je da „pišući o zavičaju, rodnom selu, o ljudima iz svog nagriženog djetinjstva, Radović izliva i bol i bijes, grubi humor ispošćenih gorštaka i tragiku življenja u jednom zaustavljenom vremenu“. I zaista Radovićeve drame su balade ljudskoj usamljenosti, neshvaćenosti i nerazumijevanju pojedinca od strane sredine. U zapletima njegovih komedija često nalazimo tragove komedije intrige, nesporazume pojedinca sa društvom, bio je majstor za komedije običaja i naravi. Bio je briljantan govornik i erudita, sjećam se njegovih nadahnutih i vrlo kritičkih izlaganja na tribinama o dramskom stvaralaštvu Rista Ratkovića i o prozi Miodraga Bulatovića gdje je govorio zajedno sa Sretenom Perovićem i Dragicom Tomas. Posebno stvaralačko poglavlje Veljka Radovića je esejistika. Pisao je eseje sa istom strašću kao drame, ili kratke priče. U svakom eseju pronicao je do najveće dubine teme, kao ronilac koji i kad gubi dah ne odustaje nego ide dalje do najvećih dubina i otkrića. U esejima su do punog izražaja došli Radovićeva erudicija i ogromno obrazovanje. U izabranim djelima Radović je podijelio esejistiku na dva poglavlja „Melanholični sajam“ i „Teatrološki eseji“. Misao Albrehta Direra koju je Radović uzeo kao moto eseja o znamenitom slikaru i „vlastelinu duha“ Vlahu Bukovcu možda najbolje oslikava njegove ukupne esejističke opservacije. „Živi se duhom, sve ostalo pripašće smrti“.
Od malograđanštine, dvoličnog morala, nacionalizma, ksenofobije, i drugih društvenih anomalija, Radović se branio humorom, ironijom i sarkazmom. Bez humora nema života ni umjetnosti, humor nije sprdnja, govorio je, već osnova uzvišenog mišljenja. Bio je evropejac i kosmopolita, oštrog satiričnog pera, sjajan poznavalac evropske umjetnosti i kulture, uvijek sa Crnom Gorom u srcu i u fokusu svog stvaralaštva. Vatreno se zalagao da se balkanska društva što brže oslobađaju ideoloških opterećenja, viška istorije, klerikalizma i drugih dogma i sablasti prošlosti i da što brže usvajaju evropske vrijednosti.
VIĐENJA I UTICAJI
I zaista, Veljko je živio duhom i kao profesor i kao dramski pisac, i kao novelist, i u običnim životnim situacijama unosio je neki duh u razgovore, neku strast i neobičan ugao zapažanja kojim je zahvatao i uvijek otvarao nove nizove tema i razmišljanja. Takav je posebno bio u esejima. Ukrštao je intelektualna i saznajna iskustva sa temama o kojima piše, otvarao uvijek mrežu novih viđenja i uticaja, kroz bogata životna i čitalačka iskustva uvijek je otkrivao nešto novo. I kad piše o Pjeru Mabiju, koji mu je, uz Frensisa Bejkona bio jedan od uzora u esejistici, Radović kroz njegovo „ogledalo čudesnog“ pokreće nove inicijacije između postojećih stvari i bića na zemlji, u onom prostoru „gdje se događaju nova saznanja, dostignuća i preobražaji“. Slijedio je često onu Kišovu poruku da pisati znači otimati od praznine, ostaviti trag postojanja. Radović je ispunio tu prazninu stvaranjem, tim, kako je govorio „nesigurnim postojanjem“. Sa istim žarom pisao je eseje o Selinu, Kišovom „Peščaniku“, novoj kritici, Rolanu Bartu i zadovoljstvu u tekstu, masovnoj psihologiji fašizma, Konstantinoviću i Beketu, Makijaveliju, Malrou i De Golu i na koncu o zlim duhovima Balkana. Radovićevi eseji su njegov melanholični sajam duha, bogatstvo i hrestomatija izbora koju je ostavio čitaocima da otkrivaju nove mogućnosti kritičkog čitanja i promišljanja ključnih fenomena iz istorije filozofije, antropologije i književnosti na razmeđu XX i XXI vijeka. Osim filozofskih i književnih eseja na razne teme, bio je asketski posvećen krucijalnim istraživanjima dramskih tema, fenomenima teatra o čemu je napisao niz izuzetnih eseja „Drama kao notni sistem“. Ljubeta LABOVIĆ
Bez humora nema života ni umjetnostid. mijatović
Dominantan oktobarski trijumf u Sarajevu (36:25)
otvorio je crnogorskim rukometašima vrata
Evropskog prvenstva
2024. godine, na kraju kvalifikacija ostalo je da se protiv istog rivala ovjeri drugo mjesto u grupi 7.
Crna Gora i Bosna i Hercegovina danas (neđelja) od 18 sati u ,,Morači“ odlučuju koja će selekcija biti u jačem šeširu na žrijebu za šampionat u Njemačkoj. ,,Lavovima“ je za drugo mjesto dovoljan i remi jer su slavili u prvom međusobnom duelu, dok bi u slučaju poraza sigurno bili među četiri najbolje trećeplasirane ekipe iz osam grupa. Isto važi i za ,,zmajeve“ ukoliko kao poraženi napuste najveću crnogorsku dvoranu... - Veoma važan meč. Jesmo se kvalifikovali, ali pobjeda bi nam bila od velike važnosti, želimo da budemo drugoplasirani i obezbijedimo bolju poziciju na žrijebu. Nadam se da ćemo posao završiti onako kako smo zamislili – rekao je Miloš Vujović, koji je zbog crvenog kartona iz martovskog meča sa Slovenijom propustio duel s Kosovom u četvrtak, kada su ,,lavovi“ ovjerili odlazak na prvenstvo Starog kontinenta. Lijevo krilo Fukse Berlina upozorava da ,,lavovi“ moraju da zaborave na ubjedljiv trijumf u Sarajevu. - U prvoj utakmici smo slavili 11 razlike, što nam dosta olakšava posao. Ali moramo da ih shvatimo vrlo ozbiljno i ponovimo igru iz Sarajeva, ako ne da pružimo i još bolju. BiH je u tom momentu bila u padu, sada se pokazalo da je dobra ekipa, što je dokazala za nju velikim trijumfom nad Slovenijom. Igramo pred našim navijačima, nadam se da će doći u velikom broju, a sigurno očekuju da pružimo maksimum – istakao je Vujović.
ODBRANA ,,TVRĐAVE“ ,,Lavovi“ su u martu pretrpjeli prvi poraz u ,,Morači“
Oko 100 navijača Bosne i Hercegovine najavilo je dolazak u Podgoricu
Biće teško, ali ako budemo igrali kao što znamo na našem terenu mislim da ćemo pobijediti i završiti na drugom mjestu – kazao je desni bek iz Budve.
Bosanci i Hercegovci jači su nego u oktobarskom duelu, prije svega jer su se u tim vratili braća Benjamin i Senjamin Burić
- Totalno su drugačija ekipa sada, Benjamin ima ogroman značaj za njihov tim, glavni im je igrač i u dobroj je formi, protiv Slovenije je imao 11 odbrana. Ali ponavljam, ako budemo igrali kako znamo, a i Simić bude branio na prepoznatljivom nivou, mislim da ćemo završiti meč u našu korist –dodao je Čavor.
Za trijumf nad BiH potrebna je bolja igra nego u četvrtak protiv Kosova.
Akcija grupe Devet dobrih žena i Rukometnog saveza Crne Gore biće sprovedena u polu-
od obnove nezavisnosti. Po izjavama koje su davali tada, kao i tokom ove sedmice, jasno je koliko im je to teško palo.
- Slovenija je napravila veliku stvar time što je postala prva selekcija koja je pobijedila u ,,Morači“ i ne želimo to više da priuštimo bilo kojoj ekipi jer naši navijači to nijesu
vremenu utakmice Crna Gora – BiH. Organizatori akcije skupljali su plišane igračke
zaslužili. Izaći ćemo maksimalno motivisani na teren i uraditi sve da obradujemo naš narod – dodao je Vujović.
- BiH će doći mnogo rasterećenija nakon što je obezbijedila odlazak na Evropsko prvenstvo, motivisana da napravi još jednu senzaciju. Ali sve je na nama, vjerujem da ćemo biti staloženi
Rudar bez poraza završio sezonu i zakazao nale sa Budućnošću Bemaks
Odličan rad
Markovića
dao rezultat
PODGORICA – Rudar je završio nastup u SBbet Prvoj ligi bez poraza sa 20 pobjeda i remijem!
Impozantan učinak rukometašica trenera Igora Markovića koje će za titulu igrati 7. i 12. maja protiv svoje filijale Budućnost Bemaks.
Ekipa sastavljena od kadetkinja i junorki preletjela je konkurenciju i, takođe, bez problema obezbijedila finale domaćeg Kupa 21. maja protiv ,,plavih“.
- Plan je ispunjen, sezona je bila uspješna, ne mogu biti neskro-
man zbog jednog neosvojenog boda da kažem nešto suprotno. I ovako je prelijepo. Mislim da smo kao ekipa napredoval i da smo se pronašli u radu i utakmicama. Velika je čast što ćemo tri utakmice igrati protiv
Budućnosti. Svjesni smo svega, ali imaćemo svoje zadatke koje je bitno da ispunimo i polako se spremamo za juniorsko prvenstvo Evrope – kazao je nekadašnji rukometaš i kapiten Lovćena. A. M.
koje će između dva poluvremena biti bačene na teren i sve će biti donirane vrtićima.
u odlukama koje budemo donosili i na kraju slaviti. Neće biti lako, ali bolja smo ekipa, dobro znamo koliko vrijedimo i što nam je posao.
TRAŽI SE BOLJA IGRA NEGO U PRIŠTINI Ni Stefan Čavor ne ostavlja dilemu da će ,,lavovi“ ozbiljno shvatiti okršaj s komšijama.
PODGORICA – Kadetska reprezentacija nastup na Mediteranskom prvenstvu u Tunisu završila je na četvrtom mjestu.
U meču za bronzanu medalju, tim koji vodi trener Marko Martinović poražen je od Tunisa 23:19 (6:7, 8:8, 9:4). Domaćin prvenstva bio je bolji od naše reprezentacija i u grupnoj fazi. Strahinja Grujičić bio je najefikasniji u našem timu sa šest golova, dok je Mojaš Nikolić postigao pet. Miroslav Dragović i Filip Božović po tri puta su zatresli protivničku mrežu, a u strijelce su se još upisali Dario Maslovar i Petar Radočić Crna Gora na prvenstvu u Tunisu upisala je pet pobjeda i doživjela tri poraza, jer je osim domaćina koji je dobio oba međusobna duela, i Francuska u polufinalu slavila protiv naše selekcije. R. A.
Devet dobrih žena i RSCG zamolili su sve koji dođu na utakmicu da ponesu plišanu igračku, koja ne mora biti nužno nova, ali je potrebno da je očuvana.
- Mnogo bitna utakmica. S obzirom na to da je Slovenija u četvrtak bila u podmlađenom sastavu mogli smo da pretpostavimo da će biti teška utakmica, ali nijesmo baš očekivali pobjedu Bosne i Hercegovine. Sada dolaze u ,,Moraču“ da probaju da pobijede i nas, i završe na drugom mjestu.
- Bilo je dosta oscilacija u Prištini, nijesmo odigrali kako treba. Ali takvi mečevi su dosta teški, i na prvom gostovanju Kosovu smo se mučili. Na kraju, najbitnija je pobjeda i sad smo foksurani na BiH jer želimo da na pravi način završimo kvalifikacije – naveo je rukometaš Veclara koji očekuje pune tribine.
- Navijači su naš sedmi igrač i izuzetno bitan faktor. Svaka reprezentacija koja dolazi zna koliko je teško igrati protiv nas u punoj ,,Morači“ i očekujem da tako bude i ovog puta – poručio je Stefan Čavor. Ne. K.
Poraz naših rukometaša od Tunisa Kadeti
„Baci medvjediće, obraduj vrtiće“
Primorac sjutra (19 h) dočekuje Jadran u drugoj utakmici nala
PODGORICA – Primorac
želi pobjedom u sjutrašnjem meču (19 h) nad Jadranom da finalnu seriju produži i uvede u neizvjesnost.
Kotorani su izgubili prvi meč u Herceg Novom (11:5) i to nakon što su katastrofalno odigrali igrača više (9-1) i 19 minuta bili bez gola.
Novljani priželjkuju igru sa jakim tempom, jer su fizički bili spremniji u ovom segment igre.
Finalna serija igra se u tri dobijene utakmice, a naredna je u četvrtak na Škveru.
Budva je sinoć savladala Kataro 16:11 i osvojila treće mjesto. A. M.
VAŠAŠ OSVOJIO VATERPOLO EVROKUP
Draško Brguljan sinoć je sa Vašašom podigao trofej Evrokupa!
Nekedašnji kapiten ,,ajkula” je sa 38 godina odigrao fenomenalnu sezonu, a u pobjedi od 15:7 protiv Savone, u revanšu finala drugog po kvalitetu takmičenja, dao je dva gola.
Mađarska ekipa je u prvom meču u Italiji izborila
odličnih 8:8 (Brguljan postigao gol) i kod kuće bez problema došla do ubjedljivog trijumfa. Savona, za koju nastupa crnogorski reprezentativac Bogdan Đurđić (u prvom meču dao dva, a u drugom bez golgeterskog učinka), praktično je nakon prve četvrtine (5:1) potpisala poraz.
NEPRAVILNI KARATE „UDARAC“: Međunarodni sportski plakat sa greškom u bojama zastava
PODGORICA – Košarkaši
Crne Gore na Mundobasketu igraće u grupi D, sa Litvanijom, Meksikom i Egiptom, odlučeno na žrijebu u Manili.
Svjetsko prvenstvo je na programu od 25. avgusta do 10. septembra u Japanu, Indoneziji i na Filipinima, a ekipa Boška Radovića će utakmice grupne faze igrati u Manili, glavnom gradu Filipina.
Naši košarkaši su sa Litvanijom igrali u grupi u kvalifikacijama za ovaj Mundobasket, i oba puta su poraženi – u Kaunasu sa 90:73, a u ,,Morači“ 65:56. Litvanci će šesti put nastupiti na SP, a imaju bronzu za Mundobasketa 2010. godine u Turskoj.
Na društvenim mrežama se pojavio sportski plakat za međunarodno karate takmičenje. Radi se o tradicionalnom i internacionalnom karate turniru –„Pokal Gorenjske, Šenčur 2023“.
Prema našim informacijama plakat je postavljen tokom takođe međunarodnog karate
turnira koji se održava u Skoplju, u Makedoniji – da se najavi značajni događaj u istom sportu koji će se održati 3. juna. I sve bi bilo i sportski i profesionalno da na plakatu za „Pokal Gorenjske, Šenčur 2023“ Crnoj Gori kao učesnici tog internacionalnog turnira nije dodijeljena „trobojka“ kao zvanična zastava. U
središnjem dijelu plakata, ispod efektne fotografije karate borbe, poređane su zastave država koje učestvuju na turniru „Pokalu Gorenjske Šenčur 2023“.
Prema poređanim zastavama vidi se da će učestvovati, između ostalih, takmičari iz Slovenije, Austrije, Švajcarske, Italije, Mađarske,BiH, Njemačke, Makedonije, Slovačke... Između zvaničnih zastava Srbije i Hrvatske, postavljena je i trobojka koja bi trebala da predstavlja Crnu Goru...
Nažalost, da nije toliko unutrašnjih negiranja Crne Gore u Crnoj Gori, ovo bi bila samo tehnička i za autoritet organizatora, ipak, neočekivana –štamparska greška...
Ovako – sve čovjek može da pomisli. Tim prije što bi se nekim eventualnim anticrnogorskim skupštinskim većinama, prvi na udaru našli simboli države Crne Gore...
Đe na nas baš pogriješiše...
Ipak,treba očekivati da poslovično precizni Slovenci – jer je jedan od organizatora,kako se vidi na plakatu i Karate savez Slovenije – što prije isprave ove „boje barjaka“ koje su kod ponosnih Crnogoraca više od – štamparske greške...
Da se vrati „crveni barjak“ onaj koji će na svojim kimonima i trenerkama imati i karate takmičari Crne Gore,kada se pobjednički 3.juna pojave u „“Športnoj dvorani Šenčur“... Od 10 sati pa naprijed....
Dr. DRAŠKOVIĆ
Crna Gora se nije sastajala sa Egiptom i Meksikom. Meksiko je pet puta nastupao na šampionatima svijeta i najbolji plasman je ostvario 1967. godine u Urugvaju, kada je bio osmi. Egipat ima šest nastupa do sada, a najbolji plasman mu je peto mjesto u Argentini 1950. Crna Gora je žrijeb dočekala u četvrtom šeširu u kojem su bili još Kanada, Venecuela i Portoriko. Prije žrijeba se znalo da naša selekcija neće igrati u Indoneziji, s obzirom na to da je ta zemlja kao jedan od domaćina imala pravo da izabere jednu reprezentaciju koju želi da ugosti, a to je bila Kanada. Zbog ujednačenosti kvaliteta grupa, FIBA je podijelila šešire, pa je Crna Gora
GRUPA A (MANILA, FILIPINI)
Angola, Dominikanska Republika, Filipini, Italija
GRUPA B (MANILA, FILIPINI)
Južni Sudan, Srbija, Kina, Portoriko
GRUPA C (MANILA, FILIPINI)
Sjedinjene Američke Države, Jordan, Grčka, Novi Zeland
GRUPA D (MANILA, FILIPINI) Egipat, Meksiko, CRNA GORA, Litvanija
mogla da bude u grupi samo sa timovima iz drugog, šestog i osmog šešira. U prvoj fazi takmičenja su po četiri selekcije smještene u
Završen nalni turnir u košarci za juniorke
GRUPA E (OKINAVA, JAPAN) Njemačka, Finska, Australija, Japan
GRUPA F (OKINAVA, JAPAN) Slovenija, Zelenortska ostrva, Gruzija, Venecuela
GRUPA G (DŽAKARTA, INDONEZIJA) Iran, Španija, Obala Slonovače, Brazil
GRUPA H (DŽAKARTA, INDONEZIJA) Kanada, Letonija, Liban, Francuska
osam grupa, a po dvije najbolje će otići u narednu rundu. Nakon grupne faze (od 25. do 30. avgusta), u kojoj će sve ekipe odigrati po tri utakmi-
PODGORICA – Ženski košarkaški klub Podgorica, koji je osnovan prije tri godine, dočekao je prvi trofej. Podgorica je dvije sezone zaredom igrala finale u konkurenciji juniorki, tri puta sa seniorkama finale plej-ofa i dva puta sa prvim timom finale Kupa. Juniorke ovog kluba nove su prvakinje Crne Gore, nakon što su totalnu dominaciju zaokružile peharom na finalnom turniru, koji je održan u ,,Bemaks areni“. Podgorica je prvog dana dominirala u polufinalu protiv ekipe Tara Basket (82:37), a ni u finalu nije imala značajno težak posao protiv Dečića – 76:43. U finalnom meču sve je bilo u znaku Podgorice, dok je Dečić parirao samo tokom prve četvrtine, a onda je kvalitet došao do izražaja, tako da je razlika išla i do ,,plus 35“.
-Sjajna sezona je za nama, a ovaj trofej svakako da ima poseban značaj za sve nas. Dosta toga je iza ovih djevojaka, od seniorske lige do WABA lige u uzrastu do 17 godina. Dominirali smo i naravno da mi je drago da smo sezonu zaključili na
najbolji način. Pokazalo se da imamo tim sa dosta potencijala, zbog čega moram biti zadovoljan. Hvala igračicama na sjajnom odnosu i velikom požrtvovanju tokom cijele sezone – kazao je Petar Stojanović, mladi trener Podgorice. Tri igračice Podgorice bile su dvocifrene – Janja Dragišić postigla je 16, dok su Marija Baošić i Atina Radević dodale po 15. U strijelce su se upisale još Bulajić 9, Vukčević 6, Šćepanović 4, Zuber 3, Vujošević, Bojičić, Milošević i Bigović po 2. Kod Dečića Vrcan i Nišavić postigle su po 9, Stjepčević i Rakočević po 6, Radulović, Praščević po 4, Micaković i Kovačević po 2, Lašić 1. Treće mjesto osvojila je Trebje-
sa, koja se tako okitila bronzom u debitantskoj sezoni. Trebjesa je u utakmici za treće mjesto savladala Tara Basket 66:35. U ekipi iz Kolašina raspoložena je bila samo Nikolina Rakočević sa 25 poena, a u strijelce su se upisale još Šćepanović sa 4 poena, te Nedić, Šuković, Rakočević po 2. Pehar kapitenki Podgorice Mariji Baošić uručila je Mirjana Sekulić, komesar takmičenja, zlatne medalje podijelila je Maja Milutinović, nekadašnja reprezentativka, a sada komesar mini basketa i Južne regije. Srebrne medalje igračicama Dečića uručila je Ksenija Šćepanović, dok je njena drugarica iz Budućnost Bemaksa Marija Leković predala bronzana odličja… R. P.
Crnoj Gori „trobojka“
umjesto zvanične „crvene“Plakat za Pokal Gorenjske
Selektor ,,crvenih“ Boško Radović nije nezadovoljan žrijebom, ističući da će naša selekcija u duelima sa Meksikom i Egiptom odlučivati o prolazu u drugu rundu.
- Možemo reći da smo izvukli jednu pristojnu grupu. Nijesmo ni u nekoj grupi smrti, ali ni u baš lakoj grupi. Mislim da na Svjetskom prvenstvu, gledajući iskustvo iz 2019. ne možemo reći da ima lakih grupa. Od tih velikih favorita u grupi smo sa Litvanijom. Egipat je ozbiljna afrička reprezentacija, a iz Amerike nam je došao Meksiko. Na ,,prvu loptu“, ako budemo zdravi i ako prođemo dobro kroz pripreme, mislim da ćemo u utakmicama sa Meksikom i Egiptom odlučivati o prolazu dalje. Litvanija je favorit grupe i protiv njih ćemo takođe dati maksimum – rekao je Radović.
Košarkaši Budućnost Volija uspješno prošli prvi meč sa Megom, na startu četvrt nalne serije plej-ofa ABA lige
ce (ukupno 48 u ovoj fazi), po dvije najboljeplasirane selekcije iz svake grupe idu u drugu rundu, dok ostale razigravaju za plasman od 17. do 32. mjesta. U drugoj rundi (31. avgust –4. septembar) će se formirati četiri grupe po četiri tima, sve selekcije će odigrati još po dva meča, sa selekcijama iz grupa sa kojima se ukrštaju, a po dvije najbolje reprezentacije iz svake grupe će otići u četvrtfinale. Isti sistem je za razigravanje za plasman od 17. do 32. mjesta.
Naš nacionalni tim će svoje utakmice igrati na Filipinama u Manili, a šampionat će otvo-
PODGORICA – Čekajući da Budućnost Voli završi obaveze u ABA ligi, i zakaže mečeve sa Sutjeskom, polufinalnu seriju plej-ofa Prve A muške crnogorske košarkaške lige večeras u Kući košarke u Kokotima počinju abaligaši SC Derbi i Mornar Barsko zlato (20 časova).
Kao jedan od dva najbolje plasirana tima u ABA ligi, SC Derbi je odmarao u četvrtfinalu, a još uvijek nije počeo plej-ofa regionalnog takmičenja, jer čeka da Partizan završi posao u četvrtfinalu Evrolige protiv Reala (vodi 2-0 i seriji).
Sa druge strane, Mornar je morao da igra četvrtfinale i pošteno se namučio protiv tivatskog Teoda, pošto je prvi meč, u Baru, završen bez pobjednika (92:92), a isto je bilo i u regularnih 40 minuta revanša (86:86). Izabranici
Mihaila Pavićević su ulogu favorita opravdali tek nakon produžetka (99:91), i tako su zakazali duele sa timom sa kojim su ove sezone odigrali već pet mečeva.
Ekipa Andreja Žakelja je dobila oba abaligaška meča, takođe oba u domaćoj ligi (u
Selektor Crne Gore dodaje da je ,,rano govoriti o nekom cilju“. - Moramo da napravimo ozbiljan skauting rivala koje smo dobili na žrijebu, posebno Meksika i Egipta. To je posao nas u stručnom štabu u narednim mjesecima, a kasnije tokom priprema i sa igračima da se dobro spremimo za protivnike. Želimo da odemo maksimalno spremni, svjesni da smo plasmanom na Svjetsko prvenstvo naš cilj ispunili, da je ovo šlag na torti. Očekujem da održimo kontinuitet igara koje smo imali na Eurobasketu i u kvalifikacijama za SP. Vjerujem da smo ekipa koja može da igra jednu dobru košarku, na visokom nivou, pa ostaje da se nadamo da će svi igrači biti zdravi i da će se odazvati svi pozivu – zaključio je Boško Radović.
riti 25. avgusta protiv Meksika. Dva dana kasnije sastaće se sa Egiptom, dok će grupnu fazu zaključiti mečom sa Litvanijom, 29. avgusta. Ako prođe grupnu fazu, Crna Gora bi u drugoj fazi mogla da se sastane sa prvim favoritom.
Crna Gora je prije četiri godine u Kini, na debiju na Mundobasketu, upisala sva tri po-
PODGORICA – Košarkaši Budućnost Volija uspješno su otvorili plej-of ABA lige, ubjedljivom pobjedom protiv Mege (94:77) su poveli 1-0 u četvrtfinalnoj seriji, i napravili prvi od dva koraka, potrebnih da se domognu polufinala i izvjesnog susreta sa Crvenom zvezdom.
Između dva četvrtfinalna meča je, za plej-of, neuobičajena pauza od 10 dana. Teško da može da prija ekipama, posebno Budućnosti.
raza u grupi, od Grčke, Novog Zelanda i Brazila, dok je u razigravanju za plasman od 17. do 32. mjesta izgubila od Turske, a savladala je Japan.
Na ovogodišnjem SP titulu brani Španija, koja je prije četiri godine u finalu savladala Argentinu, koja nije izborila plasman na ovogodišnji Mundobasket. S. J.
Kreće prvo polu nale plej-ofa Prve A muške crnogorske košarkaške lige
Da li opterećeni imperativom pobjede, nedovoljno koncentrisani na startu meča, ili, pak, nečim drugim, tek izabranici Petra Mijovića su slabo počeli utakmicu u ,,Morači“. Mega je, maltene, bila bez promašaja u prvih sedam minuta, a nakon prve četvrtine vodila 22:14, a imala je i dvocifrenu prednost (19:7). Ipak, od druge četvrtine su stvari došle na svoje mjesto, Budućnost je na ,,turbo-pogon“ Erika Grina (24 poena u drugoj dionici) preokrenula i na poluvemenu stekla 12 poena prednosti. U drugom poluvremenu se pitanje pobjednika više nije postavljalo, Budućnost je sredinom posljednje četvrtine imala i 29 poena prednosti (94:65)… - Zadovoljni smo utakmicom i ostvarenom pobjedom. Lošije smo ušli u utakmicu, ali smo na kraju ubjedljivo slavili i ostvarili cilj koji smo imali prije meča
- Za ekipu koja je čitavu sezonu igrala u ritmu od dvije utakmice neđeljno, ne mogu da kažem da nam prija takva pauza. Međutim, tako je kako jeste, mi ćemo pokušati da se adaptiramo, da se prvo dobro odmorimo, a onda nakon toga da pokušamo da implementiramo stvari koje želimo, da nadogradimo sve ovo što imamo. Ali i da neke stvari koje se ponavljaju drugu utakmicu, govorim o situacijama u fazi odbrane, pokušamo da ispravimo. Da to bude na drugačijem i boljem nivou u Sremskoj Mitrovici, jer Mega, sigurno, nije ista ekipa vani i na svom terenu –rekao je trener ,,plavih“ Petar Mijović
– kaže za Pobjedu centar ,,plavih“ Kenan Kamenjaš Od tri meča u ovoj sezoni, Budućnost je u trećem najlakše izašla na kraj sa mladim i veoma talentovanim timom Mege.
- U plej-ofu su drugačije utakmice od regularnog dijela. Nijesmo očekivali lagan meč i nijedna utakmica nije lagana, bez obzira na konačni rezultat. Rezultat je plod našeg rada – dodaje Kamenjaš.
Protiv Mege, prvi put od 14. marta i meča u gostima protiv Trenta u Evrokupu, u dresu Budućnost Volija zaigrao je Aleksa Ilić, koji je mjesec i po pauzirao zbog povrede skočnog zgloba.
- Konačno sam odigrao prve minute, uvodim se polako u ritam i nadam se da ću moći da pomognem ekipi u preostalim utakmicama u završnici sezone – rekao je za Pobjedu Aleksa Ilić, čiji je povratak, zbog značaja za igru ,,plavih“, jedva čekao trener Petar Mijović. Ilić je protiv Mege odigrao posljednjih šest minuta i 18 sekundi.
kojem su timovi nastupali uglavnom sa mlađim igračima), dok je Mornar bio bolji
- Mega je otvorila bolje meč od nas, dozvolili smo im neke lake otvorene šuteve i brzo su stekli prednost u prvoj četvrtini. Vratili smo se u meč uz seriju poena Grina i poveli dvocifrenom razlikom. Kasnije smo to održavali do kraja i priveli meč kako treba, u našu korist. Dosta je vremena do drugog meča, da se još bolje spremimo, jer će u gostima biti dosta teže nego u prvom meču – dodao je Ilić.
I Kamenjaš je svjestan kakvog saigrača ima u Eriku Grinu, koji je meč završio sa 34 poena i sedam trojki.
- Grin nas je protiv Mege vodio do pobjede i takav nam definitivno treba kroz čitav plej-of.
Na njemu se vidi koliko je spreman za ovakve mečeve. Kamenjaš ističe da je duga pauza između dva meča sa Megom (drugi meč se igra 7. maja u Sremskoj Mitrovici).
- Iskreno, bolje bi bilo da je pauza malo kraća, ali što je-tu je. Imamo vremena da se dobro spremimo i za drugi meč i da dođemo do nove pobjede. Ako budemo pravi i kao i na nivou prvog meča, možemo seriju da riješimo u Sremskoj Mitrovici.
Kamenjaš je sa 20 poena (10-8 šut za dva poena) bio drugi strijelac tima protiv Mege, upisao je pet skokova. Sve to za samo 14 minuta igre, čime je potvrdio uzlaznu formu, što je važno za Podgoričane, posebno jer je Alfa Kaba daleko od forme iz prvog dijela sezone.
- Zadovoljan sam svojom partijom protiv Mege i drago mi je da sam doprinio ekipi u pobjedi sa 20 poena. Ovaj meč će puno značiti i meni i ekipi da vide da mogu računati na mene u ostatku plej-ofa – zaključio je Kamenjaš. S. JONČIĆ
Svjetsko seniorsko prvenstvo u boksu
LiješevićPODGORICA – Crnogorski bokser Petar Liješević učestvovaće na Svjetskom prvenstvu koje se od 28. aprila do 15. maja održava u glavnom gradu Uzbekistana – Taškentu.
Liješević će se boriti u kategoriji do 86 kilograma, a u Taškentu će ga pratiti i selektor bokserske reprezentacije Nikola Ružić.
Prvenstvo u Taškentu će biti najmasovnije planetarno boksersko takmičenje u istoriji.
Svjetska bokserska federacija je za ovaj turnir obezbijedila i rekordni nagradni fond u iznosu od 5,2 miliona dolara.
Osvajač zlatne medalje će dobiti 200.000, srebrne 100.000, a bronzane 50.000 dolara. R. P.
DRUGA LIGA, 31. KOLO
BSCG
Otrant želi novi podvig, lider na popravnom
Vodeći tandem (Berane i Mladost) pokušaće da napravi reakciju nakon poraza u prošlom kolu. Berane je poraženo u Lješkopolju od Podgorice, a danas će imati novi ispit protiv Otranta. Biće to težak posao za Mladost, jer je Otrant u drugom dijelu sezone pokazao da ima kvalitet mnogi ve-
ći nego što trenutno pokazuje tabela. Ulcinjani su bili ubjedljivi protiv Bokelja u Kotoru, a sada će nastojati da naprave još jedan podvig. Sa druge strane, Beranci igraju na svom terenu protiv Koma, koji juri baraž. Baš zbog toga biće ovo duel od posebnog značaja za oba tima. Igalo je slavilo u oba derbija začelja –protiv Grblja i Zete, a sada dočekuje Podgoricu. Zanimljivo je da Igalo, koje je nedavno bilo ,,fenjeraš“, pobjedom može
MOTO GP, VN ŠPANIJE Binderu prija sprint
šampionata koja je juče vožena za Veliku nagradu Španije.
Južnoafrikanac je stigao do podijuma drugi put u sezoni i to ispred Frančeska Banjaje na Dukatiju (zaostao četiri desetinke), a timskog kolege Džeka Milera.
Sprint u Heresu nije bio uspješan za osvajača pol pozicije za obje trke ovog vikenda Aleša Espargara. Vozač Aprilije je u petom krugu izgubio kontrolu nad motorom, a nije se proslavio Aleks Rins (13), kao ni Fabio Kvartararo (14). Ovakav rasplet Beceki je donio tri boda više od Banjaje (62) u generalnom plasmanu, a Vinjales je treći sa 48.
Glavna trka u Heresu vozi se danas u 15 sati.
zan Magomedkanov iz Rusije, koji je u četvrtfinalnoj borbi slavio protiv Samvela Kazariana iz Gruzije 4:1. U drugom polufinalu sastaće se Agvan Aleksijan iz Jermenije i David-Anđelo Teodesku iz Rumunije. Bokser Bijelog Polja u Jerevanu obezbijedio je svoju treću evropsku medalju. R. A.
da se uključi u borbu za baraž. U najtežoj situaciji su Zeta i Grbalj. Tim iz Radanovića danas dočekuje Bokelj. Grblju je svaki bod bitan za spas, dok Bokelj želi reakciju kako bi nastavio da se bori baraž. R. P.
1
Sreća prati hrabre - moto je Avanturističkog kluba K4 iz Donje Lastve kod Tivta, čiji je predsjednik i jedan od osnivača Dejan Milošević.
Hrabrost je njegovo drugo ime jer najbolje i najpreciznije opisuje čovjeka koji se usudio da u kajaku prevesla Jadransko more, bosonog istrči ultramaraton od Tivta do Manastira Ostrog, takođe bosonog osvoji najviši vrh Kilimandžara, a na listi poduhvata ima i osvajanje Mon Blana, Olimpa, Musale kao najvišeg vrha Balkana. Čovjeka koji je za 18 sati prešao 200 kilometara trčeći, pa vozeći bicikl i kajak...
- Čovjek se rađa s tim, to je ljubav otkad znam za sebe. Dok sam bio mali imao sam sklonosti ka avanturama, kasnije su se horizonti širili, dolazio sam do novih saznanja i vidika, i postigao to što sam postigaood Kilimandžara, veslanja preko Jadranskog mora, zimskog uspona na Mon Blan i tako dalje - uvodi nas Milošević u svoju avanturističku priču.
Impresivnu, inspirativnu, poučnu...
- Prvi veći poduhvat, medijski ispraćen, bio je trčanje od Tivta do Manastira Ostrog 2012. godine. Udaljenost od 106 kilometara, preko Dragalja i Nik-
Peres kao u filmu ,,Uhvati me ako možeš“
Vozaču Red Bula to je prva pobjeda u sprintu u karijeri, a stigao je dominantno, sa čak četiri sekunde prednosti u odnosu na Šarla Leklera u Ferariju. Na poziciji tri završio je Maks Ferstapen. Meksiknac je do ključne prednosti stigao u osmom krugu kada je pretekao Leklera. Rasel je stigao do tek četvrte pozicije i to ispred Karlosa Sainsa juniora Fernanda Alonsa i drugog vozača Mercedesa Luisa Hamiltona Deset najboljih kompletiralio su Lens Strol, Aleksander Albon i Oskar Pjastri R. A.
šića, pretrčao sam za tri dana - svakodnevno sam trčao između 32 i 38 kilometara. Pored toga što sam oduvijek volio nešto neobično i nesvakidašnje, cijeli život sam u sportu i želio sam da testiram svoje granice, ali ne samo zbog sebe, već da prenesem budućim generacijama da vide koliko ljudsko tijelo u stvari može - govori Milošević.
- Prije toga sam imao još poduhvata koji nijesu bili medijski ispraćeni, na primjer 2010. godine kada sam 12 sati bez prestanka veslao 75 kilometara oko Bokotorskog zaliva. Kasnije dok sam bosonog trčao do Manastira Ostrog sreli su me neki poznanici i prijatelji, tako se priča raširila i stiglo do medija.
SVAKO IMA 30 MINUTA
DNEVNO ZA SVOJE
ZDRAVLJE
Najbitnije mu je, kaže, bilo da njegovu priču čuju mlađe generacije.
- Kad se njima prenese takva poruka i iskustvo znam da mogu to da prihvate, možda i ponove i - iskreno se nadam - urade nešto mnogo veće nego što sam ja. To je i cilj sve ove priče - potencira Milošević pedagošku crtu svojih misija.
U vremenu poremećenog sistema vrijednosti i negativnih
pojava, takve misije su prijeko potrebne.
- Mladi su sve više udaljeni ne samo od prirode što važi za veliki broj ljudi, nego od sportskih aktivnosti. Ne mora neko da bude profesionalni sportista, ali ne znam što to sprečava čovjeka da nije u stanju da se posveti sebi i svom zdravlju makar pola sata dnevno. Svako od nas može toliko da izdvoji toliko vremena. Jedna od studija koja je rađena nedavno pokazala je da je dovoljno tri puta sedmično od 30 do 40 minuta aktivnosti da bi se održavalo fizičko zdravlje i da ne bismo dolazili u neka kritična stanja, a vidimo svakodnevno sa čim se susrijeću i djeca i odrasli - objašnjava naš sagovornik.
- Stvarno mi je nejasan nedostatak volje za svim tim, radim s velikim brojem djece i pokušavam da im objasnim da ako sada steknu volju da se dio dana posvete samo sebi i ne razmišljaju o poslu i društvenim mrežama, da će takvi biti cijeli život. Ja to praktikujem i siguran sam da svi imamo makar tih 30 minuta dnevno. Trudim se da to na što bolji način predstavim kroz lični rad i lična postignuća.
Jedno od tih postignuća zvuči čudesno - Dejan je prije nepunih sedam godina preveslao Jadransko more - kajakom od Donje Lastve do italijanskog grada Barija, ukupno 215 kilometara ili 120 nautičkih milja.
- Nije mi bilo svejedno. Po struci sam pomorac, plovio sam 15 godina i susrijetao sam se sa svakakvim morima - od Pacifika, Atlantika, Indijskog oke-
Naredna
Milošević u kajaku po dolasku u Bari iz Tivta
TWITTER FORMULA
ana... Znao sam da more zna da ,,poludi“ i bude baš opasno, međutim, Jadran mi je uvijek djelovao drugačije, mali u odnosu na okean. Ipak, stari kapetani kojima sam pričao što namjeravam su mi govorili - pazi se, Jadransko more je kao ključala voda kad dune vjetar, nema se đe. Sa tim saznanjem sam se ipak upustio u avanturu 21. septembra 2016. i već drugog dana sam se uvjerio u to što su mi pričali - prepričava Milošević.
- Zaduvao je jugo, zvali su nas iz Radio Dubrovnika da nas zamole da se sklonimo da ne bi bila aktivirana akcija traganja i spašavanja za nama, ali htio sam da nastavim. Uspio sam. Uspio i - ušao u istoriju.
- Nema pisanih podatka da je to neko nekada uradio, tako da sam zvanično prvi. Ima podataka da su ljudi ranije to radili bježeći od rata, u barkama, ali njih petoro, šestoro, malo koristeći motor, malo vesla. Ali kajakom nije nikad niko, tako da je to priča posebna interesantna i ljudi me često pitaju za nju.
IZBJEGAO AJKULE
Prisjećajući se te avanture, Milošević primjenjuje uzrečicu koja opisuje ljepotu i skrivene opasnosti mora.
- Kod nas kažu ,,hvali more, ali drži se kraja“, zbog njegove prirode. Najveći strah u svoj toj priči bile su mi morske nemani. Znam da ima ajkula po Jadranskom moru, a bio je septembar, i dalje toplo vrijeme, period kad su kruzeri još prisutni u ovom dijelu mora, i nemani često dođu za njima. Razmišljao sam - što ako dođe do susreta s njima, ali srećom nije ih bilo blizu. Makar ih ja nijesam vidio.
Dejan Milošević se na vrh najviše zapadnoevropske planine Mon Blan popeo 2017. sa Miroslavom Andrićem, godinu kasnije u osvajanju najpoznatije grčke planine Olimp pridružio im se Željko Manojlović, a s Andrićem je 2019. stigao do Musale na planini Rila, najvišeg vrha Balkana.
Prije desetak godina u svrhu triatlona istrčao je 55 kilometara od Velike plaže u Ulcinju do Reževića, pa prešao 105 km biciklom od Reževića do Herceg Novog oko Bokokotorskog zaliva, a potom preveslao kajakom tivatski, risanski i kotorski zaliv u ukupnoj dužini od 40 km. Za 18 sati triatlona - 200 kilometara.
Odrastao na obali, osvojio je Jadransko more, gospodar je i planina. Što ga više privlači? - Ljubav je podijeljena. Mnogo volim i jedno i drugo. Jesam se podigao na pjenu od mora, ali balkon mi je gledao na vrh Lovćena. Tako se vjerovatno rodila ljubav i prema moru i prema planini - odgovara Dejan.
Od Donje Lastve do Barija veslao je efektivno 35 sati, a cijela misija trajala je ukupno četiri i po dana.
- Krenuo sam iz Donje Lastve 21. septembra oko pet ujutro i u Bariju bio 25. popodne. Kad smo stigli došli su predstavnici njihove lučke kapetanije da provjere ko je sve stigao jer sam morao da imam plovilo pratnje, jednu malu jedrilicu. Malo u čudu pitali su me da li sam stvarno stigao kajakom i onda sam im pokazao dopis u kojem sam im to najavio, ali vjerovatno su sumnjali da ću uopšte pokušati. Bilo im je drago što sam od cijele Italije izabrao baš njihov grad, tražili su da se fotografišu sa mnom i dali nam popust na marinu - govori Milošević i kaže da je tokom vožnje bio u kontaktu s porodicom jer je sve vrijeme bilo signala iako se uglavnom gubi na oko 15 milja od obale.
,,ZNAŠ LI GDJE SI KRENUO?“
Ako priča o osvajanju Jadrana kajakom zvuči čudesno, kako opisati bosonogo osvajanje Uhure, najvišeg vrha Kilimandžara.
visine. Oko dvije sedmice se mora do tamo pješačiti i mnogo je interesantna priča.
Planiramo da ga odradimo u maju dogodine, a najveći problem je novac. Moramo da skupimo sredstva preko sponzora, ako im se dopadne naša
ideja. Ovaj put bih, iako bos, bio samo pratnja djevojčici od
10 godina iz našeg kluba koja
želi da na Everest bazni kamp stigne bosonoga. To će biti jedna od najvećih ekspedicija našeg kluba do sada - navodi Milošević.
Te 2020. postao je prvi Evropljanin koji se popeo bos na vrh najviše afričke planine a da nije koristio nikakve tehnike zagrijavanja stopala.
- Volim da sam u planini, a pročitao sam za Kilimandžaro da je jedna od najljepših planina na svijetu koju su planinari ikad penjali. Specifično jeprvo ulazite u tropsku šumu, kasnije imati stepski kraj, pa kameni dio, a na kraju vas dočekuje alpsko okruženje sa snijegom, ledom, i ne možete da vjerujete da ste u Africi. Uvijek mu je zvučalo fascinantno, istraživao sam, a postoji i vjerovanje da se lako popeti na vrh Kilimandžara. Ali svakom ko me pitao za to rekao sam - nemoj slučajno da ideš s takvim razmišljanjem jer je velika vjerovatnoća da nećeš uspjeti, ipak je to šest hiljada metara visine.
Otkud ideja da bosi osvojite 5.895 metara visine?
- Ekstreman sam, avanturista, a vidio sam podatak da je 2010. ili 2011. južnoafrička ekspedicija bila na Kilimandžaro i testirala sistem bosonogog hodanja, ali tako da su prvo hodali bosi, pa bi jedan period obuvali gojzerice da se ugriju, pa opet
hodali. Rekao sam sebi - probaću cijelo vrijeme da idem bos. Kad sam došao u podnožje Kilimandžara i upoznao se s tamošnjim vodičima, pitali su me: ,,Đe si ti krenuo, o čemu se radi, znaš li đe ideš?“. Rekao sam im da sam svjestan toga, da sam fizički i psihički spreman, a psihička priprema je najvažnija i prevagne u svoj toj pričigovori Dejan. - Prvi dan su bili sumnjičavi, ali kad sam došao do prvog kampa vidjeli su da sam ozbiljan i rekli - ovaj bi čak mogao da uspije. Trećeg dana su vidjeli da ću sigurno uspjeti, da sam odlučan da izguram bos, i prozvali su me ,,vojnik Kilimandžara“. Imao sam veliku podršku vodiča i nosača, ali i kolega s kojima sam bio Sveta Dekovića i Dejana Vukšića
GLEDAO SAM POLUŽIVE LJUDE, ALI NIJESAM HTIO DA ODUSTANEM
Posljednji dan bio je poseban izazov, ističe neustrašivi Tivćanin koji živi u savršenom skladu s prirodom.
- Kad pređete tri i po, četiri hiljade metara nadmorske visine ne rasuđujete baš kao ovdje na pjeni od mora, drugačije je.
Kad smo došli do posljednjeg kampa vidio sam da se neki ljudi vraćaju bukvalno poluživi, jednog momka vode u besvjesnom stanju, idu po neke starije ljude koji takođe nijesu uspjeli da se popnu... Onda se tu provuče misao - da li je ovo dobra ideja. Međutim, malo sam razgovarao s prijateljima, malo sam sa sobom i ujutro kad je svanulo krenuo na vrh - opisuje Milošević.
- Od posljednjeg kampa bilo je dosta hladno. Prvo ide kameniti predio, ali onda počinje snijeg, po kome sam bos hodao oko šest sati i to je bio izazov za sve nas. Ali uspio sam i postao prvi čovjek iz Evrope koji je došao bos na vrh Kilimandžara, gdje je u tom trenutku temperatura bila minus 15 stepeni. Na vrhu sam dobio sertifikat o majstorskom zvanju - crni pojas u kjokunšikaiju, što je bilo iznenađenje od mog trenera i prijatelja Sveta koji je bio sa mnom, i šlag na tortu cijele misije osvajanja Kilimandžara koja je trajala sedam dana. Pet dana sam hodao bos do vrha i dva dana se vraćao drugom, kraćom rutom.
Oduševljeni Dejanovim dostignućem bili su i predstavnici
tamošnjeg nacionalnog parka. - Pitali su me zašto sam odabrao tu planinu i odgovorio sam im da sam se popeo na Kilimandžaro iz poštovanja prema njemu. To su zapisali i rekli da će na ulazu u nacionalni park staviti tablu s tom porukom i mojim imenom. Njima je to mnogo značilo jer je u pitanju najviši vrh Afrike, u njihovoj zemljiTanzaniji, i zaista su me ispoštovali - kaže Milošević.
PRENOSE LJUBAV PREMA PRIRODI
Dejan Milošević vodio se mišlju da iskustvo nema potpunu vrijednost ako se ne prenosi na druge i 2017, nakon osvajanja Mon Blana, s prijateljima osnovao Avanturistički klub K4.
- Prenosimo ljubav prema prirodi i avanturama, klub je za svakog otvoren, ko god hoće dobrodošao je - govori Milošević.
Mlađim naraštajima prenosi i poruku da biti bogat ne znači samo imati novac.
Članovi Avanturističkog kluba K4
- Uvjerio sam se u to mnogo puta. Ima priča vezana za Mont Everest jer kažu da su svi koji su stigli tamo mnogo bogati. Zašto? Zato što sve one koji imaju novac helikopter ne može dovesti na vrh, već moraš da se potrudiš. Kroz to je objašnjena sva vrijednost novca i vrijednost iskustva. Uvijek sam za vrijednost iskustva i tih lijepih sjećanja jer smatram da sam bogatiji zato što iskustvo mogu da prenesem nebrojenom broju ljudi, a kad imate novac ne možete da ga podijelite tolikom broju osoba. Zbog toga prednost dajem moći iskustva i saznanja koja možemo da prenosimo baveći se ovakvim stvarima - zaključuje Dejan Milošević. N. KOSTIĆ
Stadion kraj Bistrice. Igrano bez prisustva gledalaca.
Nikola Dabanović (Podgorica)
1:0 Konrad u 11, 2:0 Konrad u 37,
Simić u 68, 2:2 Sekulić u 82.
kartoni: Eraković, Krstović, Živković (Sutjeska), Đuričković, Lucero, Grbić (Budućnost)
Jedinstvo
3 0
1 Mornar 1
Stadion Gradski. Gledalaca: 300.
Sudija: Predrag Radovanović.
Golovi: 0:1 Vukotić u 4, 1:1 Đorđević u 48, 2:1 Idrizović u 68, 3:1 Idrizović u 90. Žuti kartoni: Vlaović, Hajrović, Dulović, Dacić (Jedinstvo), Kaluđerović (Mornar). Crveni karton: Matija Božanović u 37. minutu (Mornar).
Jedinstvo Mornar
Joksimović
Krnić
Đorđević (od 81. Bojić)
Vlaović (od 87.
Kovačević)
Hajrović
Dulović
Korać (od 90+2. Mrđa)
Dacić (od 46. Idrizović)
Krulanović
Banda
Cvijović
Fudbaleri Budućnosti slave remi u najvećem crnogorskom derbiju – Sutjeska je prokockala 2:0 u Nikšiću i četiri kola prije kraja Meridianbet Prve lige ostala na tri boda zaostatka za liderom.
Budućnost je bolja u međusobnom skoru i bilo bi veliko iznenađenje da nakon 2:2 kraj Bistrice ostane bez titule. Derbi je opravdao očekivanja i šteta je što se igrao bez prisustva publike zbog procjene Uprave policije. Viđena su dva potpuno različita poluvremena – prvo u kome je dominirao aktuelni šampion i drugo u kojem su gosti stigli do izjednačenja koje vrijedi kao pobjeda. Sutjeska je bila agilnija od početka i stvorila mnogo dobrih prilika, a prvu ozbiljniju iskoristio je Tajron Konrad u 11. minutu, nakon što se Vuk Striković odlično oslobodio Marka Simića po lijevoj strani i pronašao holandskog majstora za golove u kaznenom prostoru gostiju. I Novica Eraković je imao lijepu šansu na početku meča, a gosti su tek nakon pola sata igre ozbiljnije priprijetili, preko Vasilija Adžića koji je iz slobodnog udarca zatresao stativu.
Konrad je potom u roku od minut dva puta bio u dobroj šansi, a oba puta odlično je reagovao Pavličić.
Eraković je šutirao preko gola u 35. minutu sa svega nekoliko metara, a i ovog puta se kao sjajan asistent dokazao Striković. No, ponovo je Konrad bio na pravom mjestu i to u 37. Bila je to akcija iz fudbalskih udžbenika, a Eraković je, čim je utrčao u kazneni prostor Budućnosti, odložio loptu ubjedljivo najuspješnijem strijelcu crnogorske lige, koji je zatresao
mrežu iskosa s desne strane.
U finišu prvog poluvremena
Filip Knežević je mogao da smanji prednost domaćih, ali Vladan Giljen je dobro intervenisao i Budućnost je dobila priliku da ubaci loptu iz ugla.
Nakon tog prekida Vladan
Adžić je šutirao, ali preko gola Nikšićana.
U drugom poluvremenu nijesu izabranici Nenada Brnovića bili raspoloženi kao prije odmora, a gosti su sve karte bacili na napad. To im je u 68. minutu donijelo rezultat. Marko Simić je smanjio na 2:1 šutirajući glavom iz peterca, nakon što je rezervista Arijel Lusero dobro loptu ubacio iz lijevog ugla.
Kako je vrijeme odmicalo gosti su igrali sve kreativnije, pa je Petar Grbić u dva navrata bio u prilici da pogotkom kruniše lijepe akcije svog tima.
Isplatila se upornost gostiju i u 82. minutu – Balša Sekulić je –na dodavanje Grbića – iz okreta s ivice kaznenog prostora matirao Giljena.
Sutjeska je sve što je prokockala mogla da popravi u 88. minutu. Eraković je prošao pored Dakića i našao se u sjajnoj prilici da donese domaćinu pobjedu, ali Budućnost je imala sreće – lopta je završila pored lijeve stative Pavličićevog gola. Nakon što je sudija Nikola Dabanović ozvaničio kraj meča, počeo je verbalni i fizički obračun među fudbalerima, koji je nastavljen ispred svlačionica. Srećom, intervencijom policije i redara sve se završilo bez većih incidenata.
Tri tima su bodovno izjednačena na trećem mjestu – Dečić, Arsenal i Jedinstvo, što garantuje uzbudljivu trku za Evro-
23 – Konrad (Sutjeska)
12 – Korać (Jedinstvo)
9 – Striković (Sutjeska)
8 – Montenegro (Arsenal), Faust, Mendi (Petrovac)...
Nakon što je sudija Nikola Dabanović ozvaničio kraj meča u Nikšiću počeo je verbalni i zički obračun među fudbalerima, koji je nastavljen ispred svlačionica
pu. Tuzani su prokockali priliku da nastave trijumfalni niz protiv Rudara, Arsenal je dozvolio kiks protiv ,,fenjeraša“, dok je Jedinstvo nakon preokreta golovima bivšeg igrača Mornara Mirze Idrizovića savladao Barane.
Tuzani su u Pljevljima protiv Rudara više od sat igrali s igračem više zbog isključenja Nemanje Kartala, koji je u 32. minutu morao u svlačionicu jer je napravio faul kao posljednji igrač odbrane. Meč sa vrlo malo šansi mogao je da ode na stranu Rudara, ali je Tumbas u kontri u 54. minutu bio neuspješan u duelu ,,1 na 1“ s golmanom Markovićem, koji je odbranio njegov šut.
Najveću priliku za Dečić imao je Oliver Šarkić, pet minuta kasnije – sa pet metara je promašio gol. Polušanse za goste do kraja su imali Cmiljanić i rezervista Pešukić
Jedinstvo je nakon preokreta savladalo Mornar (3:1), koji je upisao treći vezani poraz i prijeti mu mjesto u baražu. Mornar je u Bijelom Polju poveo već
kolu (7. maja) sastaće se: Rudar – Petrovac, Dečić – Sutjeska, Budućnost – Arsenal, Iskra – Jedinstvo, Mornar – Jezero.
u četvrtom minutu preko Balše Vukotića, a onda u finišu prvog poluvremena ostao sa igračem manje. Nakon velike gužve na sredini terena sudija Predrag
Radovanović podijelio je četiri kartona – tri žuta igračima Jedinstva, a crveni vezisti
Mornara Matiji Božanoviću
Već na startu nastavka Žarko Korać je asistirao Luki Đorđeviću, koji je ubacio loptu u mrežu. Pobjedu timu Vuka Bogavca donio je rezervista Mirza Idrizović, sa dva fenomenalna gola u drugom poluvremenu –prvi lijevom u 68, drugi desnom nogom u 90. minutu – oba iz daljine i pod prečku.
Iskra je nakon 10 kola napravila iznenađenje, iako je nakon uvodnog dijela meča gubila od Arsenala 2:0. Tivćani su vodili golovima Anđela Rudovića u četvrtom i Ćetka Manojlovića u 17. minutu iz penala, a onda se sve promijenilo.
Iskra je preko Ognjena Obradovića (penal) i Danila Rađe-
74. Nikolić)
86. Mark-
74. Pajović)
64. Perišić)
56. Terzić)
Arsenal 2 2
Petrovac 1 0
Stadion: Mitar Mićo Goliš.
Gledalaca: 200
Sudija: Miloš Bešović (Podgorica)
Gol: 1:0 Babić u 85.
Žuti kartoni: Malešević, Babić, Jelovac (Petrovac), Radenović, Dedić (Jezero)
Crveni karton: Radoš Dedić (Jezero) u 43.
Jelovac
Malešević
Vojvodić (od 56. Boričić)
Radinović
Boljević Vujović (od 56. Perović)
Adžović
Augusto (od 80. Dubljević)
Zvrko (od 80. Carević)
Mendi (od 66. Babić)
Faust
Asanović
Stijepović
Dedić
Pajović
Radunović (od 88. Kojašević)
Kato Kontić Pavlović
Naoaki (od 46. Šimun) Bošnjak Tošković
na glavom nakon prekida poravnala već do poluvremena, a do trijumfa došla pogotkom Vladimira Boljevića iz slobodnog udarca u 76. minutu.
Iza Dečića, Arsenala i Jedinstva je Petrovac, koji je kod kuće pobijedio Jezero (1:0) i zaostaje četiri boda za pomenutim konkurentima.
,,Nebo-plavi“ su od 43. minuta imali igrača više jer je drugi žuti karton dobio štoper Jezera Radoš Dedić, a brojčanu prednost krunisali su u 85. kada je rezervista Slobodan Babić zatresao mrežu gostiju.
Petrovac je ostao u trci za mjesto u Evropi, dok je Jezero u zoni baraža, prvi ,,ispod crte“, bod udaljen od mjesta koji garantuje opstanak bez doigravanja. Ra. P – R. P.
Popović Bećiraj (od 61. Vujačić)
Božanović
Rošić
Vukotić (od 44. Mičel)
Lambulić
Raičević (od 82. Habibović)
Ljutica Ćetković (od 61. Cvijović)
Kaluđerović (od 82. Kacić)
Seratlić
3 Iskra 2
Stadion: kamp FSCG. Gledalaca: 200.
Sudija: Dalibor Vujisić.
Golovi: 1:0 Rudović u 5, 2:0 Manojlović u 17. (pen), 2:1 O.Obradović u 24. (pen), 2:2
Rađen u 43, 2:3 Boljević u 76. Žuti kartoni: Rudović, Dragićević, Muhović (Arsenal), Muharemović, Kolundžić (Iskra).
Arsenal Iskra
Nikić
Jezdović (od 61. Mujkić)
Rudović (od 61. Mališić)
Ćetković (od 82. Brnović)
Čavor
Bakić
Dragićević (od 73.
Đorđević)
Bulatović (od 73. Živković)
Muhović
Todorović Manojlović
Kordić Rađen
Janković (od 90+1. Mitrović)
Pupović
Popović (od 90+1. B.Obradović)
Nikač
Muharemović (od 61. Sentoku)
Boljević Pavlićević (od 61. Kolundžić)
Vukotić O. Obradović
Stadion: pod Golubinjom.
Gledalaca: 200.
Sudija: Miloš Savović (Podgorica).
Žuti kartoni: Gašević (Rudar), Tući, Petraci (Dečić).
Crveni karton: Nemanja Kartal u 37. minutu (Rudar).
Muminović Tumbas (od 90+2. S. Golubović)
(od 34. Radojčić)
82. Jovanović)
Piše: Slobodan ČUKIĆ
BITKA NA KRUSIMA
1688. GODINE
Nova bitka na lješanskom području zbila se tri godine nakon pohoda Sulejman-paše Bušatlije na Cetinje. Skadarski paša je početkom marta 1688. stigao u Podgoricu s vojskom od 7000 ljudi s namjerom da pohara Kuče. Ovi, međutim, nijesu čekali da Turci napadnu, već su iznenada udarili na Medun i zauzeli ga, pobivši posadu. Sulejman-paša se prema Kučima zaputio 20. marta 1688. Kuči su tursku vojsku napali u zoru i strahovito je potukli, a Sulejman-paša je jedva izvukao živu glavu. Turska vojska je imala 1500 mrtvih. Zaplijenjeno je 1000 pušaka, 200 konja, mnogo zastava i drugih trofeja. Kuči su imali 30 poginulih i 24 ranjena. Nekoliko dana iza bitke šest kučkih glavara došlo je u Kotor i donijelo devet zaplijenjenih turskih barjaka. Mjesec dana nakon toga Crnogorci su na Krusima odbili turski napad. Sulejman paša je, prethodno, sredinom aprila 1688. nabio na kolac 12 Crnogoraca koje je držao kao taoce u Podgorici. Mletački generalni providur Đirolamo Kornaro pisao je Senatu da su Crnogorci zbog toga bili vrlo ogorčeni i da su otvoreno iskazali vjernost Veneciji. Izvijestio je: „Meni su došla dvadeset i četiri njihova glavara sa svojim Vladikom (riječ je o Visarionu Boriloviću) da mi potvrde svoju odanost, zatraže pomoć i podršku, obećavajući da će svuda djelovati protiv neprijatelja“.
Crnogorske starješine su se po povratku okupile na zboru u Gradcu u Lješanskoj nahiji i usred vijećanja saznali da je iz Podgorice na njih krenulo 800 Turaka. Crnogorci su im odmah krenuli u susret. Sukobili su se s
jeg sve do Lješkopolja. O toj bici Mletke je obavijestio izvjesni Todor Rukšić iz Kosi-
„U prošlu nedjelju sakupila se
U prošlu neđelju sakupila se sva Crna Gora u mjestu Gradac. Istovremeno su poslate izvidnice ka Lješkopolju. Oni su izvijestili da je već preko rijeke Morače prevezeno oko 800 Turaka. Svi Crnogorci su se podigli i kad su stigli blizu Krusa, otkrili su pomenute Turke koji su išli ka kućama Komana i Gradca
sva Crna Gora u mjestu Gradac sa ciljem da utvrde datu vjeru i ustanu protiv Turaka. Istovremeno su poslate razne izvidnice ka mjestu Beri u Lješkopolju da saznaju kretanje neprijatelja. Oni su nas, baš tada, obavijestili da je već preko vode (rijeke Morače, prim. S.Č.) prevezeno oko 800 Turaka iz Podgorice, Grude, Hota i Zete. Ne oklijevajući, svi Crnogorci su se podigli i kad su stigli blizu Krusa, otkrili su pomenute Turke koji su išli ka kućama Komana i Gradca uz podršku jake čete konjanika. Pošto je mjesto Krusi u planini, Crnogorci su lako uspjeli da ih napadnu i uprkos jakom otporu natjeraju neprijatelja da odstupi i pobjegne glavom bez obzira, dok su ih Crnogorci gonili sve do Lješkopolja, gdje zbog konjice nijesu mogli dalje, jer je žestoko branila pješadiju. Uspjeli su da se ponovo prevezu preko rijeke Morače i vrate u Podgoricu. U ovoj akciji je poginulo 30 Turaka, pored ranjenih, među kojima i Hasan Grudić, vrlo ugledan Turčin u Podgorici, a ostali Crnogorci su se povukli bezbjedno u Gradac, da tu dočekaju one iz Crmnice i Zaljuti i druge, koji zbog udaljenosti nijesu mogli tako brzo da dođu”. Izvjestilac je saopštio i da „kada je došlo do sukoba Crnogoraca i 800 Turaka, sa medunske tvrđave su se začula dva topa za koje se vjeruje da su ispaljena da ohrabre Crnogorce” (Ferdinando Ongania, „Izvještaji mletačkih providura“, CID, Podgorica, 31-32).
MAHMUT-PAŠIN
FIJASKO 1796. NA
KRUSIMA
Mahmut-paša Bušaje godinama prkosio Portinim odlukama, zbog čega su regularne otomanske trupe,
Mahmut-paša je 1785. godine u povratku s Cetinja krenuo ka Primorju i zaputio se ka Paštrovićima. Ulogorio se u Lastvi i pozvao paštrovske glavare kod sebe, tražeći da mu se pokore. Kad su to odbili došlo je do sukoba, koji je prerastao u opštu pljačku, nasilje i razur. Poginulo je najmanje 160 Paštrovića Pogled na Medun
Pošto je mjesto Krusi u planini, Crnogorci su lako uspjeli da ih napadnu i naćeraju neprijatelja da odstupi i pobjegne glavom bez obzira, goneći ih sve do Lješkopolja. Turci su se ponovo prevezli preko rijeke Morače i vratili u Podgoricu. U ovoj akciji poginulo je 30 Turaka
dar, 1787. i 1792. godine. Mahmut-paša je oba puta srećno izmicao sultanovim vojskama i to u trenucima kada je izgledalo da mu nema spasa. Štaviše, iz svakog sukoba je izlazio jači.
To je oko ovog znamenitog čovjeka stvorilo oreol nepobjedivosti. Na koncu, usred te silne samouvjerenosti, na Krusima je 22. septembra 1796. godine kucnuo sudbinski trenutak za koji silni paša nije imao rješenje, niti podršku Fortune. Jedanaest godina prije odsudne bitke na Krusima, 1785., Mahmut-paša je uspio da pregazi Crnu Goru, kao i da u povratku s Cetinja načini razur u Paštrovićima, najteži koji su ikad doživjeli.
premljen, s vojskom od preko 25.000 ljudi, uglavnom pješadije, koju je pratilo hiljadu konja koji su transportovali komoru“ (D. Živković, Istorija crnogorskog naroda, 266). Mahmut-paša je imao plan da iz dva pravca napadne Crnu Goru, te je podijelio vojsku na dva dijela. Manji odred od 8.000 ljudi, kojim je komandovao Mahmutov brat Ahmet-paša, trebalo je da iz pravca Spuža prodre u Katunsku nahiju preko Zagarača, Velestova i Čeva. Drugi dio vojske, kojim je komandovao Mahmut-paša, trebalo je da prodre iz pravca Podgorice ka Cetinju (Istorija Crne Gore 3, 1975, 423).
ma Gligoru Stanojeviću
18.000 vojnika, većinom hri-
Ovaj pohod je imao dodira i sa Lješanskom nahijom. Pre, Mahmut-paša je sredinom juna 1785. stigao u Podgoricu sa šćana iz Albanije. Dragoje Živković pak kaže da je skadarski paša bio „veoma dobro pri-
„Glavninu turske vojske, jačine od 18.000 ljudi predvodio je sam Mahmut, a njen zadatak je bio da preko Lješanske nahije i Rijeke Crnojevića nastavi dalji pohod ka Cetinju kao krajnjem cilju“, kaže D. Živković (isto, 266). Borbe su započete 18. juna uveče, kada je jedna isturena crnogorska jedinica napala prijethodnicu turske vojske na Sinjcu u Lješanskoj nahiji (isto, 267). U lješanskom predanju ostalo je upamćeno da su se prilikom pohoda Mahmut-paše 1785. godine Lješnjani bili povukli pri brdu Dobroš kod sela Staniseljića. Na čelu Lješnjana nalazio se knez Petar Vučetin (Vukčević). „On je dao nalog da jedan odred koji su predvodili Đukan Dragov, Šuto Stankov i Vasilj Otašev (sva trojica Vukčevići) napadne tursku
komoru u sektoru Kaluđerova oka. Došlo je do sukoba na Vrtijeljci iznad Kaluđerova oka, na dnu sela Goljemada (Nikola Vukčević, „Jedan prilog tradiciji u Crnoj Gori“, Beograd, 1971, 10, 21). „Iznenađene komordžije nijesu bili u stanju da pruže efikasan otpor te su svi stradali na tom mjestu. Od tada je ostala izreka: Usmrdio se kao carev tajin na Vrtijeljci“ (isto). Bio je to samo manji udar koji nije mogao ništa izmijeniti jer su crnogorske snage na tom dijelu brojale 2000 ljudi, dok ih je prema Ahmet-paši stajalo četiri puta manje. Narednog dana, 19. juna, turska vojska potisla je Crnogorce iz Lješanske nahije. Mahmut-paša je prodro do Ulića, a zatim nastavio prema Rijeci. Posljednja borba vođena je 20. juna. Istovremeno, Ahmet-paša je savladao Ozriniće, zauzeo i popalio Čevo (19. juna). Nakon toga, zaputio se preko Kosijera prema Rijeci Crnojevića, đe se udružio sa Mahmut-pašom. Sa Rijeke su skupa krenuli ka Cetinju 23. juna i tamo stigli istog dana (Istorija Crne Gore 3, 1975, 423). Crnogorci su prethodno eva-
kuisali stanovništvo, stoku i sve dragocjene pokretne stvari, sklanjajući ih u tajna skrovišta. Posebna briga posvećena je izmiještanju spisa, utvari i najraznovrsnijih dragocjenosti iz manastirske riznice piše Dragoje Živković (nav. djelo, 267). Mahmut-paša je na Cetinju ostao šest dana. U Cetinjskom polju i okolnim selima zapaljeno je oko 100 kuća. Zapaljen je i Manastir i obješen jedan monah koji je zatečen u njemu. Većina crnogorskih glavara je na Cetinju izrazila pokornost skadarskom veziru. Oko 300 nepokornih Katunjana je gerilskim akcijama nanosilo gubitke turskoj vojsci (Istorija Crne Gore 3, 1975, 423).
Paša je u povratku s Cetinja krenuo ka primorju i zaputio se ka Paštrovićima. Ulogorio se u Lastvi i pozvao paštrovske glavare kod sebe, tražeći da mu se pokore. Kad su to odbili došlo je do sukoba, koji je prerastao u opštu pljačku, nasilje i razur. Turci su za sobom ostavili pustoš. Poginulo je najmanje 160 Paštrovića. Bio je to najteži pogrom koji su doživjeli u svojoj istoriji. (Nastavlja se)
Dnevni list
Elektronska pošta: desk@pobjeda.me
Direktor i glavni
i odgovorni urednik:
DRAŠKO ĐURANOVIĆ
Zamjenica izvršnog
direktora:
MILENA GOLUBOVIĆ
Direktorica marketinga:
ŽELJKA RADULOVIĆ
REDAKCIJSKI KOLEGI JUM
Zamjenica glavnog i odgovornog urednika
RADMILA USKOKOVIĆ-IVANOVIĆ
Pomoćnici glavnog i odgovornog urednika
NENAD ZEČEVIĆ
politika
JADRANKA RABRENOVIĆ
ekonomija
JELENA MARtINOVIĆ
društvo
MARIJA JOVIĆEVIĆ
nedjeljno izdanje
Urednici
JOVAN NIKItOVIĆ
kultura
MARIJA ŽIŽIĆ
crna hronika
DRAGICA ŠAKOVIĆ
crnom gorom
NIKOLA SEKULIĆ
hronika podgorice
JOVAN tERZIĆ
arena
SLOBODAN ČUKIĆ
feljton i arhiv
MARKO MILOŠEVIĆ
dizajn
DRAGAN MIJAtOVIĆ
fotografija
LOGOtIP POBJEDE
Miloš Milošević i Nikola
Latković (2019), inspiracija
Anton Lukateli (1944)
PORtAL POBJEDE
Urednica
JOVANA ĐURIŠIĆ
OBJEKtIV
Urednica
MARIJA IVANOVIĆ-NIKIČEVIĆ
KULt Urednica
tANJA PAVIĆEVIĆ
tELEFON
020/409-520 redAkcijA
020/409-536 MArketiNg
020/202-455 ogLAsN o
Naziv osnivača:
Društvo sa ograničenom
odgovornošću za proizvodnju, promet i usluge, export-import
„Nova Pobjeda“ - Podgorica
Adresa sjedišta medija:
19. decembar br. 5
PIB: 03022480
Vlasnička struktura
„Nove Pobjede“ - 100% udjela
„Media-Nea“ D.O.O. Podgorica
Vlasnička struktura
„Media-Nea“ - 99,99% udjela
First Financial Holdings
sjedište „Media Nea“:
Ul. 19. decembra br. 5,
PiB „Media Nea“: 02842777
Vlasnička struktura „First Financial Holdings“ - 100%
udjela Petros Stathis
sjedište „First Financial Holdings“: Ul. Ulcinjska br. 3
PiB „First Financial Holdings“:
02628295
Broj žiro računa „Universal capital Bank“: 560-822-77
Tiraž: 3.176
1. 5. 2001 – 1. 5. 2023.
Дана 29. априла 2023. у 89. години преминула
27. 1. 1995 – 1. 5. 2023
Саучешће примамо дана 30. априла од 10 до 15 часова у капели у Фармацима, гдје ће се и обавити сахрана.
Ожалошћени: супруг БРАНКО, ћерке ЛИДИЈА и ВЈЕРА, син ЖЕЉКО, сестра БРАНКА, снаха ЉУДМИЛА, унучад, праунучад и остала родбина РАДУНОВИЋ и ЋЕТКОВИЋ
Poštovani čitaoci i korisnici oglasnog prostora, materijal za objavljivanje čitulje možete poslati na
e-mail: oglasno@pobjeda.me
Potrebno je poslati tekst čitulje, fotografiju i kopiju uplatnice
Dana 29. aprila 2023 umrla je u 70. godini
Saučešće primamo u gradskoj kapeli Čepurci dana 30 aprila od 10 do 15 časova i dana 1. maja od 10 do 13 časova. Sahrana će se obaviti u 14 časova na groblju u Tološima.
Ožalošćeni: suprug MIOMIR, sin IGOR, ćerke SANJA, JELENA, SANDRA, braća IVAN, LJUBOMIR, sestre PERSA, VESNA, đeveri SLOBODAN, MOMIR, BUDIMIR, zaove VUKICA, MARIJA, snahe BRANA, DESA, jetrve LJEPOSAVA, SLAVICA, đeveričići, đeverične, unučad i mnogobrojna ostala porodica JANKOVIĆ
OGLASNO ODJELJENJE
tel/fax: 020/202-455, tel/viber: 068/034-555
USLUGE
OTČEPLJENJE kanalizacije i svih vodovodnih cijevi, popravka i zamjena instalacija. Non-stop. Begović Tel. 067/579-709, 069/269-550
OTČEPLJENJE svih vrsta kanalizacija el. sajlom. Dolazim odmah non-stop. Sitne vodoinstalaterske opravke. Pregled cijevi kamerom. Begović. Tel. 069/747-204, 069/424-150, 067/473-367
IZDAJEM dvosobne stanove nenamještene (dogovor o namještanju) u zgradi pod Ljubović gdje je bio City hotel. Tel. 067/510-202 3
TRAŽIM ženu za njegu starije osobe 24 sata u Podgorici. Tel. 067/837-229
4
KUĆEPAZITELJ/KA potrebni. Drušići (Cetinje). Redovno održavanje imanja od 3,5 hektara, uključujući vinograd (500 čokota loze), povrtnjak i travnjake. Uslovi po dogovoru. Viber/SMS: 069 123 074
Дана 29. априла 2023. у 69. години преминуо је наш драги
СВЕТОЗАР Јована ШЉУКИЋ
Саучешће примамо у капели на Новом гробљу под Требјесом дана 30. априла од 11 до 16 часова и дана
1. маја од 11 до 14 часова када се полази за Бршно гдје ће се обавити сахрана у 15 часова на мјесном гробљу.
Ожалошћени: мајка ЈОВАНКА, супруга ИВАНКА, кћерка ЈЕЛЕНА, синови БОРИС и ИГОР, брат РАДОВАН, сестре ЛУЦИЈА, МИЛУША, ДЕСАНКА, СТОЈКА и РАЈКА, синовиц ИВАН, ЛУКА, ТАДИЈА, СТЕФАН и ВУК, ујаци МИЛОЊА, РАДЕ и МИЛИНКО, тетке ЈЕЛЕНА и МАРТА, снахе ОЛГА, ЗОРКА, ИВАНА, САЊА и ЖЕЉКА, унучад и остала бројна родбина
i POPOVIĆ
је наша вољена
ЈЕЛИЦА Бранкова РАДУНОВИЋ
рођена ЋЕТКОВИЋ
Sa velikim bolom u srcu vas obavještavamo da je dana 26. aprila 2023. u 59. godini, na klinici u Berlinu, preminula naša draga
Saučešće primamo na gradskom groblju Čepurci dana 30. aprila od 9 do 14 časova. Sahrana će se obaviti u 15 časova na gradskom groblju Zagorič.
Ožalošćeni: suprug LUKA, sin SRĐAN, kćerka TAMARA, majka ANICA, unučad LUCIJA, VOJIN, NESTOR i SIMONA, snaha MARIJA, zet DAVOR, braća SLAVKO i DUŠKO sa porodicama, zaova RADA sa porodicom i ostala mnogobrojna rodbina NINKOVIĆ i VUJISIĆ
1404
Са великим болом у срцу вас обавјештавамо да је послије кратке и тешке болести дана 28. априла у 65. години преминула наша драга
РАЈКА – ЉИЉА Чеда БОЖОВИЋ рођена Томашевић
Саучешће примамо у капели у Милочанима дана 29. априла од 10 до 16 часова и дана 30. априла од 10 до 15 часова када ће се обавити сахрана на мјесном гробљу Милочани.
Ожалошћени: син ДАЛИБОР, кћерка ДАНИЈЕЛА, брат РАДОМИР, сестре ВЕРИЦА, БИЉАНА, СНЕЖАНА и САЊА, дјевер СЛАВКО и јетрва ЉУБИЦА, снахе ТАМАРА и ЉИЉАНА, унучад, братанићи и братаничне, сестрићи и сестричине и остала многобројна родбина БОЖОВИЋ и ТОМАШЕВИЋ
Dana 28. aprila 2023. preminuo je u 92. godini života naš dragi
Dana 2. maja navršavaju se dvije tužne godine od smrti našeg voljenog supruga i oca
Saučešće primamo u kapeli na Novom groblju na Cetinju dana 29. aprila od 12 do 16 časova i dana 30. aprila od 12 do 13 30h kada se kreće za Njeguše-Raičevići đe će se i obaviti sahrana u 15 časova.
Ožalošćeni: sinovi VOJO i BOŠKO, šćer NADA, snahe JELENA i MIRJANA, unuci: VASKO, STEVAN i STOJAN, unuke MARIJANA, MILENA i IVANA, praunučad i ostala rodbina
Zauvijek ćeš živjeti u našim srcima i mislima, voljen i nikad zaboravljen.
Ponosni smo što si bio naš, a mi tvoji.
1396
S ljubavlju i tugom Njegovi RADMILA, VUK i MILOŠ
1416
Posljednji pozdrav dragoj i voljenoj prijateljici ZORICI Miomira JANKOVIĆ Tvoju dobrotu i plemeniti lik nikad nećemo zaboraviti. Počivaj u miru.
BATRIĆ STIJEPOVIĆ sa porodicom
1460
Sa tugom se opraštam od voljene sestre
ZORKE Miomirove JANKOVIĆ rođene Popović
Zauvijek ćeš ostati u našim srcima i mislima. Brat LJUBO sa porodicom
Posljednji pozdrav mojoj voljenoj sestri
JELICI Brankovoj RADUNOVIĆ
Voljena Jelo, Nedostajaće mi puno tvoje riječi, ljubav i podrška.
Hvala ti za brigu, ljubav i pažnju kojom si darivala moju porodicu. Zauvijek u mom srcu,
sestra BRANKA RACKOVIĆ
1472
Posljednji pozdrav dragoj majci, tašti i babi
Hvala Ti za svu ljubav i pažnju koju si nam podarila. Čitav život proveden sa tobom sastoji se od lijepih uspomena, koje će trajati koliko i mi. Živjećeš u našim srcima vječno, jer voljeni nikad ne umiru. Tebe je bilo lako voljeti.
Kćerka SANJA, zet HAJDUK, unučad ACO i IVA STIJEPOVIĆ
1489
Opraštamo se od naše strine
JELICI RADUNOVIĆ
1456
JELICE Brankove RADUNOVIĆ
Čuvaćemo te u našim srcima.
od
1458
Posljednji pozdrav dragoj tetki
JELICI BanjovojRADUNOVIĆ rođ. Ćetković
Porodica pokojnog ZARIJE RADUNOVIĆA
Posljednji pozdrav mojoj tetki, mojoj dragoj majci JELICI Brankovoj RADUNOVIĆ
Ne postoje riječi da opišem ljubav, poštovanje, a sada i bol koju osjećam, posebna naša.
Zahvaljujem ti se na svemu što si učinila za mene i moju porodicu.
Neka tvoja plemenita duša počiva u vječnom miru.
Sestrić SRĐAN RACKOVIĆ sa porodicom
1457
Опраштамо се од наше вољене бабе ЈЕЛИЦЕ
Hvala ti za svu ljubav i pažnju kojom si nas obasipala.
Tvoji: DRAŠKO, NADA, PETAR i MARIJA
1445
Posljednji tužni pozdrav
JELICI Banjovoj RADUNOVIĆ
Opraštamo
Tvoji: STANKA, DARKO i BILJA sa porodicama
Posljednji pozdrav tetki
JELICI RADUNOVIĆ
Moja draga tetka Jelo, hvala ti za svu ljubav koju si nam pružila.
SVETLANA GOGIĆ sa porodicom
1455
Дјетињство проведено са тобом чуваћемо у најљепшим сјећањима, а твоје мудре савјете никад нећемо заборавити.
Почивај у миру, а живјећеш у нашим срцима!
Твоја поносна унучад: МАРИЈА, МИТАР, МАРКО, МИРКО, НИКОЛА и ЉУБИЦА
Posljednji pozdrav dragoj strini
JELICI RADUNOVIĆ
KAJO i MOMO sa porodicama
1473
Posljednji pozdrav majci
Draga naša
Zbogom, majko. Hvala ti na neizmjernoj ljubavi, pažnji i brizi... Blagoslovena si ti zanavijek.
LJILJO
Hvala ti na neizmjernoj ljubavi, pažnji, brizi i posvećenosti kojom si nas obasipala. Sa ljubavlju i poštovanjem čuvamo uspomene na tvoj lik.
Tvoji: sestra SNEŽANA, sestrična JELENA, sestrić MILUTIN i zet TOMISLAV TODOROVIĆ
1468
Draga
LJILJO
Neka tvoja duša počiva u miru. Hvala ti na nesebičnoj ljubavi.
Sestra SANJA i zet DEJAN ŠESTOVIĆ
Posljednji pozdrav dragoj
Pamtićemo te po osmijehu, plemenitosti i dobroti koju si nesebično pružala.
Tvoji: sestra BILJANA, zet RAJO, sestrična JOVANA, sestrić LUKA ĐURIĆ
Posljednji pozdrav dragom komšiji
RADOVANU RADŽI ĐURIČKOVIĆU
Porodica pok. MIŠKA ŠARANOVIĆA
Tvoja plemenita duša i veliko srce u kojem je bilo mjesta za sve nas zaslužuju vječno sjećanje i poštovanje.
Dragi oče, neka ti je laka zemlja.
Sin BOŠKO sa porodicom
1467
Posljednji pozdrav dragoj sestri i tetki
–
Postoji ljubav koju smrt ne prekida i tuga koju vrijeme ne liječi. Živjećeš vječno u našim srcima.
1447
Posljednji pozdrav dragoj tetki
1453
Zauvijek u našim srcima i mislima.
Ćerka DANIJELA sa porodicom 1454
1451
Tvoji: VERICA, JELENA i ANA LALOVIĆ
Posljednji pozdrav dragoj sestri i zaovi
Posljednji pozdrav dragoj tetki
Tvoje: ZORICA, NATAŠA, MARIJA i ANĐELA sa porodicama 1440
Draga naša, neka tvoja duša nađe mir koji si zaslužila. Otišla si tiho iz našeg života ali iz srca nećeš nikad.
Nedostajat će nam tvoj topli pogled i zagrljaj. Putuj sa anđelima, a mi ćemo te čuvati od zaborava.
1452
Tvoji RAJO i LJILJA
MILOŠ, MINA, MAŠA i MILA
1398
Navršava se 14 godina od kako nije sa nama naša draga i voljena
JELENA Zdravkova IVANOVIĆ
25. 11. 1937 – 1. 5. 2009
Godine prolaze, a tuga ostaje zauvijek.
Život je trenutak sjećanja, a bol nije u suzama već u našim srcima, gdje ćeš živjeti vječno.
PORODICA IVANOVIĆ
Dana 2. maja se navršava 40 dana od smrti naše drage
DESANKE PLAMENAC
OŽALOŠĆENI RAJKO, VERA i LANA
Posljednji pozdrav našem dragom ocu, svekru, đedu, prađedu
ANDRIJI ŠEVALJEVIĆU
Vječno ćemo te pamtiti po skromnosti, mirnoći, dobroj duši... Uvijek ćemo te pamtiti po dobru.
Tvoj sin VOJO sa porodicom
Posljednji pozdrav
ANDRIJI ŠEVALJEVIĆU
Vječna hvala mom dragom i voljenom ocu.
Ćerka NADA sa porodicom
Posljednji pozdrav
1439
Posljednji pozdrav poštovanoj
VESNI ŠOFRANAC
Hvala za čisto i toplo prijateljstvo.
VESNI ŠOFRANAC
1433
Posljednji pozdrav
ANDRIJI ŠEVALJEVIĆU
i vječno sjećanje na našeg dragog đeda.
Unuk STOJAN i unuka MILENA
1413
DRAGANA BEĆIROVIĆ
Draga Vesna, krasile su te najljepše ljudske osobine. Počivaj u miru.
1414
Дана 1. маја 2023. године навршава се 40 дана од смрти наше вољене
1426
Драга мајко, боли сваки дан без тебе, без твог гласа и загрљаја. Тешко се навићи на то да те више нема међу нама.
Први Васкрс смо дочекали без тебе, без твог топлог дочека и осмијеха. Тешко је мајко. Хвала ти за све што си нам пружила. Породица ће у понедјељак, 1. Маја, у 10 часова посјетити њен гроб.
ОЖАЛОШЋЕНА ПОРОДИЦА
1441
Četrdeset je dana od smrti našeg i nikada prežaljenog
S L I K A
1442
Sa ponosom ćemo te pominjati i čuvati od zaborava.
OŽALOŠĆENA PORODICA STOJANOVIĆ
MILAN MARKOVIĆ
1424
Četrdeset dana od kada nisi sa nama
Koliko god želimo biti jaki… teško je, jer smo imali jačeg od sebe.
Pored tebe smo imali pravo da budemo slabi. Zauvijek voljen.
Tvoji: MARINA, FILIPA, DANILO, LUKA, ANĐELINA i NIKOLINA
Dana 3. maja 2023. godina je dana otkako nas je napustila naša voljena snaha
BRANKA
Tužna je i duga ova godina bez Tebe. Uvijek ćeš biti u našim mislima i sjećanjima.
S ljubavlju tvoje zaove: RADA, SPASENIJA i JELISAVKA
POMEN
MILOSAV STANKA
1470
Dvije godine od smrti mog voljenog brata
1409
1438
MILOŠ NIKOLIĆ
Hvala na svakom toplom osmijehu i iskrenoj riječi. Počivajte u miru pored svojih roditelja.
SLAVKA KRIVOKAPIĆ sa porodicom
Burazeru... rano moja koja ne zarastaš.
Vrijeme prolazi ali bol ne umanjuje. Ista je kao i onog prvog dana.
Živiš u svakom mom razgovoru i živjećeš dok živim i ja.
Nedostaješ mnogo.
Počivaj u miru. Tvoj ŽUTI sa porodicom
1400
Dana 1. maja 2023. godine navršava se 40 dana od smrti našeg voljenog
U svojoj dubokoj starosti, njegov duh je ostao jak i neuništiv. Učio nas je mnogim mudrostima, te će njegovo nasljeđe zauvijek živjeti u našim srcima.
Porodica PAVLA JOKANOVIĆA
1399
Naši voljeni
MILORAD ĐUROVIĆ ZORKA ĐUROVIĆ rođ. Vujović 10. 5. 1929 – 1. 5. 2013 17. 4. 1933 – 11. 7. 2021
Zauvijek ćemo čuvati sjećanje na vašu ljubav, plemenitost i dobrotu.
S ljubavlju, VAŠI NAJMILIJI
Tužno sjećanje
Dragi roditelji, vrijeme ne donosi zaborav već ljubav, sjećanje i ponos što smo vas takve imali.
JANKO, DANICA i TINA
1407
Danas se navršava 2 godine od smrti našeg dragog i nikad prežaljenog
Živiš u svakom trenu naših života, kroz najljepše uspomene i najljepša sjećanja.
Nedostaje nam tvoja dobrota, pažnja i nesebična podrška koju si nam pružao cijelog svog života.
U tvom velikom srcu bilo je mjesta za sve, a posebno za tvoje unuke koje si neizmjerno volio.
Voli te i tuguje za tobom TVOJA PORODICA
1406
Dragi brate
RATKO
Ostaćeš uvijek voljen, nikad zaboravljen.
Sestra BRANKA sa porodicom
Dvije godine od kada nijesi sa nama
Dragi moj ćiko, godine prolaze ali tvoj lik ostaje sa nama vječno. Ponosni smo što si baš ti bio dio naših života. Čovjek od kojeg sam mnogo naučio. Hvala ti za sve. Nedostaješ nam.
Sinovac NIKOLA sa porodicom
1405
1422
Dvije godine od kada nas je napustio
RATKO ŽIVKOVIĆ
Godine prolaze, sjećanje ostaje!
U srcu te čuvam od zaborava.
SANJA KILIBARDA sa porodicom
Tvoje postojanje bilo je naša snaga a tvoje ime veliki ponos. Čuvamo te od zaborava.
VASO i NINA
1410
1408
1465
2023
Živiš i traješ u sjećanjima i uspomenama.
TVOJI NAJMILIJI
Navršava se godina dana od smrti naše
Uvijek ćeš biti u našim sjećanjima. PORODICA
Dana 29. aprila navršilo se 40 dana od kako nas je zauvijek napustila naša draga majka
Počivaj u miru i neka ti je laka crna zemlja.
Nedostaješ nam…
1435
Voljenoj
Prolaze dani, mjeseci i godine. Nezaboravnim osmijehom, harizmom i ljepotom prkosiš vremenu i zaboravu... Volim te beskrajno.
Kuma JELENA sa porodicom
1431
DRAGI
Tvoja sestrinska ljubav i dobrota zaslužuju vječno sjećanje. Četrdeset dana pokušavam da shvatim da više nijesi sa nama da si otišla tiho kako si živjela, bez trunke zlobe u tvojoj duši. U mom srcu postojiš i trajaćeš kroz najljepše uspomene.
Sestra GARA
1462
Tri godine bez tebe i prihvatanje da Te više nema – još uvijek djeluje nestvarno.
Svojom ljubavlju i dobrotom obilježio si naše živote i ostavio neizbrisiv trag.
Brinuo naše brige, sanjao naše snove... Uvijek će Te biti željni
Tvoji: LJILJANA, PETAR i MILENA
1425
Navršava se četrdeset dana od smrti naše
DRAGICE PAVLIĆEVIĆ
Nemamo riječi koje mogu da opišu bol i prazninu koju osjećamo. Neka te u tišini prati naša ljubav jača od svih zaborava.
Sestra SPASA, LUKA, ANĐELA i PAVLE
Navršava se četrdeset dana od smrti moje voljene tetke
DRAGICE PAVLIĆEVIĆ
Od rođenja praćena tvojom neizmjernom ljubavlju, a kroz život čuvana tvojim blagoslovom nikada te neću zaboraviti.
Dana 3. maja 2023. godine navršava se tužnih 40 dana od smrti našeg dragog
1463
Dana 30. aprila uža familija će obići njegovu vječnu kuću i položiti cvijeće.
1432
OŽALOŠĆENI: IVANA I MAŠAN SA PORODICAMA
Tvoje kćerke VESNA i SVETLANA sa porodicama
Dvadeset godina se navršava od smrti
RAJKO VUJOVIĆ
1. 5. 2003 – 1. 5. 2023.
Sestrična OLJA sa porodicom
1412
Bol i tuga ne mjere se vremenom koje je prošlo već prazninom koju si ostavio. Čuvamo te u našim srcima tamo đe zaborav nikada ne dolazi.
Tvoj brat MILOŠ sa porodicom
RAJKO VUJOVIĆ
1. 5. 2003 – 1. 5. 2023
Dvadeset je godina od kada si nas napustio, ali sjećanje na tvoj plemeniti lik i dobrotu ne blijedi. Ostaćeš uvijek u našim srcima voljen i nikada zaboravljen.
Tvoj brat BRANKO sa porodicom
1411
Tužno sjećanje
ILINKA MIRKOVIĆ
01. 5. 2008 – 1. 5. 2023.
Uspomena na Tebe budi najljepše sjećanje na bezbrižne dane, beskrajnu požrtvovanost, Pažnju, dobrotu i ljubav kojom si ispunila naše živote. Hvala Ti na svemu!
TVOJA PORODICA
SJEĆANJE 30. 4. 2009 – 30. 4. 2023.
MILENKO – MIĆINA MARINOVIĆ
Dugih 14 godina je prošlo, a tvoj vedar duh pun ljubavi, humora i saosjećanja je uvijek pronalazio način da oplemeni naše živote Bio si inspiracija za sve oko sebe. Nedostaješ nam, ali ćeš uvijek ostati u našim srcima kao uzor dobrote i plemenitosti
TVOJI NAJMILIJI
1423
1474
NEVENKA NENA KRŠIKAPA
Navršava se tužnih godinu dana od kada nas je prerano napuštila voljena sestra i tetka. Čuvamo te od zaborava.
Brat ZORAN, bratanići BORIS i DEJAN ĐUROVIĆ
Sjećanje na 19 i po godina godina
1421
Sedam godina je od kada nas je napustio naš otac
Dragi tata, s ljubavlju i poštovanjem čuvamo uspomene na Tebe i tvoj dostojanstven život.
Tvoji: DEJANA, ĐINA i SRĐAN sa porodicama
RAKO LJEPOSAVA
Hvala vam za svu ljubav i pažnju koju ste nam darivali. Draga sestro, samo mi koji te volimo znamo da je sa tobom otišlo veliko srce u kome je bilo mjesta za sve. Nemam riječi kojima bih opisala koliko mi nedostaješ
Sestra STANKA, sestrići DEJAN, IVAN i ŽELJKO
Tvoja plemenita duša i tvoj lik će biti pred našim očima, A tvoju neizmjernu ljubav čuvaćemo od zaborava.
RAJO s porodicom
Godina dana od smrti moje sestre
LJEPOSAVE VUJOVIĆ rođene Vučeraković
Otišla si iznenada ostavljajući prazninu i bol u našim srcima. Vrijeme koje prolazi ne može izbrisati sjećanje na tebe, tvoju dobrotu, plemenitost i ljubav koju si nam pružala. Vječno ćemo te voljeti i čuvati od zaborava.
Brat MARKO, snaha LJILJANA, bratanić STEFAN, bratanična MILENA
1418
Prolazi godina od smrti naše drage
VANJE
Tvoje nasmijano lice, plemenita duša i dobrota, veliko srce puno ljubavi vječno će živjeti u nama. Zaborav ne postoji.
STEVO, DRAGANA, FILIP i ANJA KNEŽEVIĆ
Godina dana od smrti naše
Našoj voljenoj
1434
Данас се навршава пет година од смрти наше вољене ЗДРАВКЕ
Сјећања и осјећај топлине, њежности и неизмјерне љубави, које си дијелила са нама, присутни у сваком нашем дану.
Неке емоције и везе никад не изблиједе и саставни су дио нас самих.
Брижно их чувамо и његујемо.
ДИЈАНА и МИЛОРАД са породицама
1437
Godina dana je od smrti naše voljene majke
1427
DARINKE ILJAZI
1. 5. 2022 – 1. 5. 2023.
1429
Plemenita kuma DAŚKA
Nedostaješ... Počivaj u miru.
LJUBINKA PERUNOVIĆNEDOVIĆ
1419
Draga Majko, Na današnji dan tačno prije pedeset godina bio je tvoj najsrećniji dan u životu, a danas je, majko, za nas najtužniji. Prođe godina.
Ne postoji ništa što može popuniti prazninu u našim srcima tvojim odlaskom.
Premalo je riječi, a previše tuge da ti kažemo koliko nam nedostaješ i koliko te volimo.
Svaki dan je sve tužniji i ništa više nije isto. Neizmjerno smo zahvalni na tvoj dostojanstveni život, tvoju ljubav i dobrotu kojom si nas obasjavala. Ponosni na tebe
TVOJA ĐECA
VANJI
Dostojanstvenim životom, velikim srcem i pažnjom koju si nam poklanjala Zaslužila si vječno sjećanje. MAŠE, MIRKO, JOVANA i NIKOLA MARKOVIĆ
1417
Tvoj dragi lik, osmijeh i vedri duh nikad se ne zaboravljaju. Svakog dana si u našim mislima. Zauvijek ćemo te se sjećati sa ljubavlju i poštovanjem.
Tvoji: brat VOJISLAV, snaha MIRJANA, bratanići STEVO i MARKO, bratanična MAŠE, snaha DRAGANA, i FILIP, ANJA, JOVANA i NIKOLA
Godina je od smrti naše voljene sestre DAŚKE
Postoji ljubav koju smrt ne prekida i tuga koju vrijeme ne liječi. Do kraja života u našim srcima ostala je velika praznina. Zauvijek tvoje sestre
ZORKA i SENKA
Dana 2. maja navršava se 7 godina od smrti našeg dragog
Ne prođe nijedan dan bez tebe u našim mislima i našim srcima. Tvoja porodica: supruga ZORKA, sin DANILO, ćerka DANIJELA i unuke VALENTINA i RAMONA
1428
1397
