ŽIVIMO ZAJEDNO ALI S RAZLIKAMA
Za internu upotrebu
1. Prepoznate li potrebu za pružanjem pomoći osobi s invaliditetom, pitajte ju kako joj najbolje možete pomoći. 2. Prigodom upoznavanja ne izbjegavajte rukovanje s osobom koja ima umjetnu ili amputiranu ruku. Rukujte se lijevom rukom ili dodirom kako to najbolje odgovara osobi s invaliditetom. 3. Obraćajte se neposredno osobi s invaliditetom, a ne roditelju, partneru, pratitelju ili prevoditelju. 4. Razgovarajte normalno, služeći se svakodnevnim izrazima poput: "Vidimo se", "Pozdravljam, trčim dalje", "Čujemo se" - bez obzira o kakvom invaliditetu se radi kod osobe s kojom razgovarate. Nemojte se bojati krivih riječi. 5. Ako s osobom u invalidskim kolicima dulje razgovarate, nastojte sjesti kako biste se gledali u oči. 6. Usredotočite se na osobu koja ima neki poremećaj govora. Ako niste razumjeli što je rekla, zamolite je da ponovi. Nemojte glumiti da razumijete. 7. Govorite polako i direktno prema osobi oštecena sluha. Ne vičite, ne govorite joj u uho. Vaši izrazi lica i pokreti usana pomažu joj da vas razumije. Ako, ipak, niste sigurni da vas je razumjela - napišite poruku. 8. Pozdravljajući slijepu ili slabovidnu osobu kažite joj i svoje ime. Ako nudite pomoć u hodanju, ponudite joj da se osloni na vašu ruku. 9. Gluhoslijepe osobe vas mogu razumijeti jedino dodirom. Ako se nañete u situaciji da komunicirate s takvom osobom, uspostavite kontakt ispisivanjem velikih pisanih slova na njenom dlanu. 10. Osobna pitanja o invaliditetu ili njegovim uzrocima nemojte postavljati osobi s invaliditetom ako s njom niste bliski. 11. Budite obazrivi i strpljivi, osobama s invaliditetom može trebati više vremena da nešto ucine. 12. Ne hvalite pretjerano osobu s invaliditetom zbog obavljanja normalnih životnih zadaća. 13. Čekajuci u redu ustupite svoje mjesto ili se zauzmite da teško pokretna osoba odmah doñe na red. 14. Prigodom vožnje u javnim prijevoznim sredstvima ponudite svoje sjedalo osobama s invaliditetom. Pomozite im pri ulasku i izlasku iz autobusa, tramvaja, aviona... 15. Pomagala (štake, štap, kolica) osobe s invaliditetom dirajte samo ako ste to bili zamoljeni. Ne naslanjajte se na invalidska kolica, ona su dio osobnog prostora osobe koja ih koristi. 16. Nemojte milovati psa vodiča dok "radi". Pitajte vlasnika za dozvolu. 17. Poštujte vozače s invaliditetom. Kada u prometu susretnete vozilo označeno ovim znakom, povećajte razmak, smanjite brzinu vožnje i povećajte oprez. Uvažite njihovu sporost u obavljanju radnji. 18. Od vas se ne očekuje da pokazujete sažaljenje prema osobama s invaliditetom. Prema njima se ponašajte kao prema jednakima, jer one to i jesu.
CEREBRALNA PARALIZA •
sveobuhvatan je naziv za različite poremećaje koji utječu na djetetovu sposobnost kretanja te držanja tijela i ravnoteže.
Uzrok ovih poremećaja ozljeda je mozga prije poroda, tijekom poroda ili tijekom prvih godina djetetova života. Ozljeda ne oštećuje djetetove mišiće ili živce koji ih povezuju s leñnom moždinom, nego sposobnost mozga da kontrolira te mišiće. Ovisno od položaja i ozbiljnosti ozljede mozga koja uzrokuje djetetove teškoće pri kretanju, ona može uzrokovati i druge probleme - poteškoće u razvoju, epileptične napade, poteškoće u govoru, poteškoće u učenju, probleme sluha ili vida. Dijeli se na krute oblike (spastične) i one u kojima se napetost mišića trajno mijenja (distone). U djece sa spastičnim oblicima cerebralne paralize pokreti su kruti, usporeni, smanjenog opsega, dok su u djece s distonim oblicima nekoordinirani, velikog opsega i gotovo bez voljne kontrole. Spastični oblik može zahvatiti cijelo tijelo, što zovemo tetraparezom ili samo dio (hemipareza, dipareza, tripareza). Hemipareza zahvaća jednu stranu tijela, dok dipareza zahvaća jednu polovicu, najčešće donje udove, tako da se dijete dobro služi rukama, a otežano hoda. Distoni oblici uvijek zahvaćaju cijelo tijelo. Osim oštećenja pokreta i položaja, dijete s cerebralnom paralizom ima i smetnje koje mu ometaju ukupni razvoj i učenje. To su perceptivna i kognitivna oštećenja, socijalni i funkcionalni problemi, emocionalni problemi i druga pridružena oštećenja: oštećenje vida, oštećenje sluha, govorni poremećaji, poremećaj pozornosti, hiperaktivnost, poremećaj ponašanja, epilepsija, mentalna retardacija.
POKUŠAJ! 1. IMOBILIZIRAJ RUKU POMOĆU DVA ŠTAPA I MARAME / ZAVOJA TAKO DA NE MOŽEŠ SAVINUTI RUKU U ZGLOBU. POKUŠAJ DOSEGNUTI ČAŠU I POPITI VODE. 2. SJEDNI U INVALIDSKA KOLICA I POKUŠAJ DOĆI OD TOČKE A DO TOČKE B. 3. DOHVATI PREDMET SA STOLA DOK TVOJ PAR UPRAVLJA TVOJIM RUKAMA (OPONAŠA NEVOLJNE POKRETE I SPAZME). 4. SJEDI U INVALIDSKIM KOLICIMA DOK DRUGI U GRUPI STOJE OKO TEBE. KAKO SE OSJEĆAŠ? 5. PROČITAJ REČENICE PRAVILNO, ALI ŠTO BRŽE: AKČAM AN MEĆURV MONEMIL UVORK. SANAD EJ OKAJ EĆURV. MILOV ITIDAR S AMINJOK. AVDEJ MAS OAKEČOD DNEKIV. 6. ZAVEŽI TENISICU JEDNOM RUKOM.
EPILEPSIJA Prema definiciji, epilepsija je povremeni poremećaj živčanog sustava koji se dogaña zbog prekomjernog i nepravilnog izbijanja živčanih impulsa u mozgu. Postoji više oblika epilepsije, a svaki od tih oblika ima drugačiju simptomatologiju. Grand mal – Nekoliko sati prije napada pacijent navodi simptome, kao što su glavobolja i smetnje senzibiliteta. Neposredno pred napad javljaju se aure i osjećaj daška vjetra duž tijela. Pacijent škripi zubima, navodi osjećaj mravinjanja, zujanje u ušima, glasove, dolazi do jakih kontrakcija mišića, nekontroliranih pokreta kapcima, žali se na vizije svjetlećih točaka i vidne halucinacije, postaje anksiozan i razdražljiv. Nakon faze aura, slijedi epileptički napad. Pacijent pada na tlo gubeći svjest, udovi su ukočeni, vilice stisnute, javljaju se simptomi gušenja, pacijent postaje cijanotičan. To je faza koja traje tridesetak sekundi (faza konvulzije), a potom slijedi klonička faza. Nagle tijela, jezik se naglo izbacuje iz usta i zatim se opet vraća, dok ga čeljusti izlažu povredama. Lučenje pljuvačke je intenzivno, te iz usta izlazi obilna pjena, a često dolazi i do oslobañanja urina i stolice. Napad traje nekoliko minuta ili malo duže. Duboki uzdah i naglo opuštanje označavaju kraj napada. Tijekom narednih par sati pacijent leži bez svijesti i bez senzibiliteta. Oporavak je spor i težak. Pacijent se osjeća jako iscrpljeno i ne sjeća se ničega vezanog za napad. Najčešće se napadi javljaju noću ili ujutro, a često ih uzrukoju jake emocije ili konzumiranje alkohola. Petit mal - Pacijent gubi svjest iznenada, tjekom nekoliko sekundi, ali zadržava sposobnost automatskih pokreta. Nakon toga, pacijent se ne sjeća što se desilo. Potom slijede mišićne kontrakcije, te popuštanje mišićnog tonusa. Psihomotorički ekvivalenti - Ne javljaju se grčevi, pacijent je u mračnom stanju, te se kreće i gestikulira bez cilja, a kasnije se uopće ne sjeća što se desilo. Jackson (Džeksonova) ili lokalizirana epilepsija – Kontrakcije se lokaliziraju na mišiće lica, stopala i šaka, često ograničene na jednu polovicu tijela.
POKUŠAJ! Kako pružiti pomoć: • • • • • • •
• • • •
Ostanite uz osobu – zadržite hladnokrvnost. Obratite pažnju na vrijeme trajanja/dužinu konvulzije. Zaštitite osobu od ozlijeñivanja – uklonite sve tvrde predmete sa okolnog područja.Stavite joj nešto mekano pod glavu. Otkopčajte svu tijesnu odjeću. Pažljivo je okrenite na stranu – što je prije moguće, kako bi joj olakšali disanje. Uspostavite komunikaciju kako biste znali da li se osoba osvijestila. Ohrabrite osobu. Udaljite znatiželjnike.
Ne sputavajte pokrete osobe koja ima napad. Ne stavljajte joj ništa na silu u usta. Nemojte osobi davati vodu, tablete ili hranu, dok se potpuno ne pribere. Nakon konvulzivnog napada, osobu se treba staviti da leži na lijevoj strani. Ne zaboravite da postoji manja vjerojatnost da će nakon konvulzije doći do povraćanja, prije no što se osoba potpuno pribere. Zbog toga bi joj glava trebala biti okrenuta na stranu, tako da se povraćeni sadržaj može iscijediti iz usta, a da se pri tome ne udahne u pluća. Ostanite sa osobom dok se potpuno ne oporavi (5 do 20 minuta).
•
ADHD - Attention Deficit Hyperactivity Disorder (deficit pažnje/hiperaktivni poremećaj) Nepažnja • • • • • • • • •
ne posvećuju pažnju detaljima ili rade pogreške zbog nemara u školskom uratku, poslu ili drugim aktivnostima često imaju teškoće u održavanju pažnje pri obavljanju zadaća ili u igri često se čini da ne slušaju i kad im se direktno obraća često ne prate upute i ne dovršavaju školski uradak, kućne poslove ili dužnosti na radnom mjestu (ne zbog prkosa ili nerazumijevanja uputa) često imaju teškoće s organiziranjem zadataka i aktivnosti često izbjegavaju, ne vole ili odbijaju zadatke koji zahtijevaju trajniji mentalni napor (kao što je školski ili domaći uradak) često gube stvari potrebne za ispunjavanje zadaća ili aktivnosti (igračke, školski pribor i dr.) često ih ometaju vanjski podražaji često zaboravljaju dnevne aktivnosti
Hiperaktivnost • • • • • •
često tresu rukama i nogama ili se vrpolji na stolcu ili sjedalu ustaju sa stolca u razredu ili negdje drugdje gdje se očekuje da ostanu na mjestu često pretjerano trče ili se penju u situacijama u kojima je to neprikladno (kod adolescenata ili odraslih može biti ograničeno na subjektivni osjećaj nemira) često imaju teškoća ako se treba mirno i tiho igrati ili obavljati slobodne aktivnosti često su u „pogonu“ ili kao da ih „pokreće motor“ često pretjerano pričaju
Impulzivnost • • •
često „istrčavaju“ s odgovorima prije nego što je dovršeno pitanje često imaju poteškoća s čekanjem reda često prekidaju ili ometaju druge (npr. upadaju u razgovor ili igru)
Popratni simptomi Popratni simptomi nisu obilježje ADHD-a, već se samo pojavljuju zbog nedovoljnog razumijevanja ili nedovoljno pružene pomoći. • • • • • • • • •
Nisko samopouzdanje Depresija Društvena izolacija Dosada Frustracije Strah prema učenju nečeg novog Zlouporaba alkohola ili droge Osjećaj da ne daju svoj maksimum Devijantno ponašanje zbog nagomilanih frustracija
POKUŠAJ! Na odreñeni broj papira napiši različite riječi. Zgužvaj papire u loptice. Dodaj nekom iz svoje grupe onoliko loptica koliko može primiti u dvije ruke (npr.u svaku po tri). Zadatak je da osoba pročita sve riječi s papirića/loptica a u isto vrijeme treba pratiti što joj govoriš. Ne dozvoli osobi da ima dovoljno vremena pročitati riječi a u isto vrijeme ostale papiriće/loptice bacaj ostalima u grupi.I njihov zadatak je pročitati riječ na papiriću. Kako se snalaze? Uspijevaju li držati papiriće/loptice u rukama, u isto vrijeme slušati što im govoriš, otvarati loptice koje im dobacuješ..?
DOWN SINDROM Downov sindrom je jedan od najčešćih genetskih poremećaja. Jedno od 650 novoroñene djece u općoj populacije raña se s ovim poremećajem, dok se učestalost povisuje i više puta s porastom dobi majke. Downov sindrom uzrokuje pogrešan prijenos kromosoma tijekom stanične diobe spolnih stanica, tako da se u jednoj stanici nañe višak cijelog ili dijela jednog kromosoma, kromosoma koji je numeriran brojem 21. Najčešća karakteristična obilježja izgleda djeteta s Downovim sindromom su: • • • • • • • • • •
Mišićna hipotonija, smanjenje napetosti (tonusa) mišića Široki vrat. Dijete može imati kratak, široki vrat s previše kože i masnog tkiva Kosi položaj očnih otvora (obilježja lica osoba monogolske rase, od čega je bio uvriježen naziv "mongoloidizam") Okruglo lice izravnanog profila Abnormalni oblik uški Kratke šake, na dlanu postoji specifična poprečna brazda Malena usta i nos s neproporcionalno velikim jezikom Kratke i široke ruke i noge, često postoji i velik razmak izmeñu nožnog palca i susjednog prsta Kraći prsni koš neobičnog oblika Malena glava
POKUŠAJ! RECI KOJOM BOJOM JE OBOJANA POJEDINA RIJEČ :
MENTALNA RETARDACIJA "…Značajno ograničenje u ukupnom životu pojedinca, karakterizirano bitnim ispodprosječnim intelektualnim funkcioniranjem koje je istodobno popraćeno smanjenom razinom u dvije ili više adaptivnih vještina. Područja adaptivnih vještina su: - komunikacija, - briga o sebi, - stanovanje, - socijalne vještine, - samousmjeravanje, - zdravlje i sigurnost, - funkcionalna akademska znanja, - slobodno vrijeme, - rad. Mentalna retardacija kao stanje utvrñuje se prije 18. godine života..." Laka mentalna retardacija - približni kvocijent inteligencije proteže se izmeñu 50 i 69, što odgovara mentalnoj dobi od 9 do 12 godina. Obuhvaća neke teškoće pri učenju, dok su mnogi odrasli s tim stupnjem mentalne retardacije sposobni za rad i ostvarivanje socijalnih kontakata. Umjerena mentalna retardacija - približni kvocijent inteligencije proteže se izmeñu 35 i 49, što odgovara mentalnoj dobi od 6 do 9 godina. Moguć je odreñen stupanj nezavisnosti, uključujući komuniciranje, učenje i brigu o sebi, odrasle osobe s tim stupnjem mentalne retardacije trebaju razne oblike potpore za život i rad. Teška (teža) mentalna retardacija - približni kvocijent inteligencije proteže se izmeñu 20 i 34, što odgovara mentalnoj dobi od 3 do 6 godina. Potrebna kontinuirana pomoć okoline. Duboka (teška) mentalna retardacija - približni kvocijent inteligencije je ispod 20, što odgovara mentalnoj dobi ispod 3 godine. Potrebna stalna pomoć i njega, ozbiljna ograničenja u komunikaciji i pokretljivosti. Mentalna retardacija nije bolest i ne može se liječiti.
POKUĹ AJ! Podijelite se u parove i sjednite tako da ste jedno drugome okrenuti leĂąima. Jedna osoba dobiva apstraktni oblik i treba objasniti svom paru kako da ga nacrta. Druga osoba dobiva olovku i prazan list papira te mora slijediti upute svog para.
Pročitaj s razumijevanjem i odgovori na pitanja!
German Test Der Deutsche hat an und für sich eine starke Neigung zur Unzufriedenheit. Ich weiB nicht, wer von uns einen zufriedeen Landsmann kenn. Ich Kenne sehr viele Franzosen, die vollstäämit ihrem Geshcick, mit ihren Eriebuissen zufrieden sind. Wenn sie ein Handwerk ergreifen, so stellen sie sich die Aufgabe, durch dasselbe, wenn’s möglich ist, vielleicht bis zum 45., 50. Jahre eine gewise Vermögensquote zu erreichen; haben sie die, so ist ihr ganzer Ehrgeiz, sich als Rentier bis zu ihrem Lebensende zurückzuziehen. Vergleichen Sie damit den Deutschen; dessen Ehrgeiz ist von Hause aus nicht auf eine nach dem 50. Jahre zu genie ende Rente gerichtet, sein Ehrgeiz ist schrankenlos. Der Bäcker, der sich etabliert, will nicht atwa der wohlhabendste Bäcker in seinem Ort werden, nein, er will Hausbesitzer, Rentier, er will nach seinem gröBeren Berliner Ideal schliech Bankier, Millionär werden. Sein Ehrgeiz hat keine Gemzen. (Im Reichstag, 9.Oktober 1887)
1. Eine starke Neigung zur Unzufriedenheit hat der ___________________________. 2. Nit ihrem Geschick und ihren Eriebuissen sind viele _________________________. 3. Sie stellen sich die _______________________ eine gewisse Vermögensequote zu _____________________________. 4. Der Ehrgeiz der Deutschen ist _______________________________. 5. Der Bäcker will Hausbesitzer, ________________________________ werden. 6. Nach seinem gröBeren ___________________________ Ideal will er Bankier, Mil-lionär __________________________. 7. Keine ________________________ hat sein Ehrgeiz.
IZVORI INFORMACIJA: http://www.sy-down-21-split.hr/ http://www.adhdawareness.com http://classroom-activities.suite101.com http://www.educationworld.com www.epinet.org.au http://www.ucando.org/ http://www.plivazdravlje.hr http://www.hsuti.hr http://www.budenje.hr/ http://www.terapijsko-jahanje.com/
Informacije prikupila i u brošuru uobličila Ivana Jančić, prof.defektolog, predsjednica Udruge HIRON – Velika Gorica u Velikoj Gorici, 10.07.2010.