Dug put kući
Brza vožnja sjevernom Italijom, susret s Valentinom Balbonijem i put kući od 1900 km preko Napoleonove ceste u Countachu QV. Zvuči savršeno - ali nije sve klizilo kao po loju...
Slike Tom Salt
L A M B O R G H I N I C O U N TA C H DUGI PUT KUĆI
O
vo nije dobar početak. Petak je, navečer na kišici stojim ispred Lamborghinijeve tvornice u Sant`Agati. Svi su otišli kući, ali ja i dalje čekam da napokon stigne moj Countach. Već satima kasni, ali upravo kad sam pomislio da će propasti svi planovi, nezamjenjivi obrisi grubog Countacha napokon se pojavljuju pred rampom. Kolega je vozio moj QV dovde, usput posjetivši nekoliko alpskih cesta. Pun je isprika. Usput spominje kako su se iz područja alternatora čuli nekakvi čudni zvukovi. A usto je lampica za punjenje akumulatora na instrumentnoj ploči sada stalno upaljena. Nije trenutak za Countachevu promjenu naravi - sutra je vjerojatno najveći dan u njegovu 23-godišnjem životnom vijeku. Najprije ćemo se susresti s legendarnim testnim vozačem
074
evo-magazin.com
Valentinom Balbonijem koji će usporediti četiri inačice Countacha. Zatim ćemo zajedno u mom automobilu otkriti istinu o cestovnom testu, tada novog Countacha QV, objavljenom u časopisu Fast Lane 1986., kad je urednik Peter Dron zabilježio brzinski rekord Countacha, postigavši na cestama oko Sant`Agate 160 km/h za 10 sekundi uz maksimalnu brzinu od 314 km/h. Nakon toga vraćam se kući. Trebalo bi to biti nekoliko nezaboravnih dana, ali trenutačno sve izgleda pomalo klimavo... Nasreću, Valentino je upravo stigao i već zaviruje ispod poklopca motora. Nekoliko sekundi potom na licu mu se pojavljuje zadovoljan osmijeh - već je otkrio problem i radosno mi kaže da će ga biti jednostavno otkloniti. Čini se da je poteškoća u lošem remenu alternatora. Valentino ubrzo mobitelom dogovara da QV bude tijekom noći popravljen u prijateljevoj radionici. Sve se ponovno čini u redu...
Prvi dan
Idućeg jutra Valentino čeka vani, spreman odvesti nas po popravljeni QV. Ako vam treba savršen prikaz zašto je Italija odlična, samo obratite pozornost na automobil u kojem će nas Valentino povesti: crni LM002. Već vidim da će današnji dan biti dobar. Račun za popravak iznosi 100 eura. Nekoliko minuta poslije punom brzinom lovim Valentina u njegovu LM002. Pošteno iskorištava veliki terenac s pogonom na svim kotačima dok jurimo prema mjestu za fotografiranje, prilično udaljenom privatnom uzletištu. Prije nego što smo stigli na odredište, naišli smo na vjerojatno najgrublji asfalt koji sam ikad vidio. Začudo, LM002 postaje još brži, a vidim da Valentinovi suputnici skaču do krova dok LM002 prelazi preko većih izbočina. Mogu samo otpustiti gas i gledati kako se udaljavaju. Pomalo me hvata panika jer ne znam gdje sam, pa mi je laknulo kad sam na kraju ovog groznog asfalta ugledao
"Alternator proizvodi nekakve čudne zvukove, a žaruljica za punjenje akumulatora na instrumentnoj ploči sad stalno svijetli.“ ulaz na aerodrom. Čim sam stigao, Valentino je došao do mene i rekao da je u posljednjem dijelu ceste vozio što brže, kako bi mi pokazao da je asfalt loš i da zbog toga usporim. Valentinova neobična logika katkad zahtijeva posebno razumijevanje... Sad kad se nalazimo na mjestu za fotografiranje, prilika je da ga pitam što se zapravo dogodilo na testu za Fast Lane. Navodno je Countach koji su vozili 314 km/h bio u vlasništvu F1 vozača Pierluigija Martinija te je bio standardno opremljen. Gotovo. Valentino mi kaže kako je tražio da se pod
poklopac otvora za zrak postave dodatne brtve, povećavajući prostor iznad usisa za rasplinjač, što bi na dobrom motoru moglo malo povećati snagu na najvećoj brzini. Martinijev QV bio je brži od većine QV-ova iz tog doba jer nije imao ugrađeno zloglasno stražnje krilo. Valentino kaže da je stražnji spojler posljednje što Countach treba jer aerodinamički na velikim brzinama ostvaruje dobar kontakt stražnjeg kraja s podlogom, a dodatni je potisak potreban prednjem kraju. Zato bi stražnje krilo koje stvara potisak stvorilo još veći nedostatak potiska na prednjem kraju.
Suprotna stranica: ako vaš Countach ima problem s alternatorom, tko bi mogao bolje otkriti kvar od legendarna Lamborghinijeva testnog vozača Valentina Balbonija? Gore desno: razgovor s legendom, a (gore) uspijeva dobiti i njegov potpis u unutrašnjosti QV-a
evo-magazin.com 075
“Polako se spušta mrak, a imam još 440 km do No, kako su kupci voljeli izgled stražnjeg spojlera, pomicali su ga sve dok više uopće nije utjecao na potisak, pa mu je jedina funkcija bila usporavanje automobila. Čini se da stražnji spojler nikad nije bio na službenom popisu dodatne opreme jer Lamborghini nije imao novac potreban za proces homologacije. Bez homologacije Lamborghini ga je mogao ugraditi samo nakon prodaje ovlaštenom trgovcu. Zato su u maloj radionici s druge strane ceste proizvodili i bojili spojlere u svim dostupnim bojama, pa kad bi kupac naručio Countach sa stražnjim spojlerom, inženjer bi ga osobno donio na parkiralište ispred tvornice i montirao ga. Valentino smatra da su spojler mogli postaviti za otprilike 8 do 10 minuta, rabeći električnu bušilicu za bušenje rupa u karoseriji. Kako se vremena mijenjaju. Često sam se pitao jesu li Lamborghinijevi službeni podaci o performansama postignuti
076
evo-magazin.com
sa standardnim Countachom. "Koristili smo se svim mogućim trikovima!“ priznaje Valentino. "Testirali smo performanse na stazi Nardo i uklonili smo zrcala, brisače, povećali tlak u gumama i zabrtvili svaki otvor na automobilu! Tada su to svi radili. Naš je cilj uvijek bio nadmašiti Ferrari, a s Countachom QV smo ih i nadmašili!“ Fotografiranje je gotovo, Valentino je odabrao omiljeni Countach - to je QV! - a polako se spušta mrak. Trebam krenuti prema večerašnjem odredištu, Capu Ferratu na francuskoj rivijeri, udaljenom oko 440 km. Znam da to neće biti jedno od putovanja nakon kojeg sam odmoran kao na početku, ali prilika voziti Countach od tvornice do Velike Britanije preko Napoleonove ceste nikako se ne propušta. Već sam prije u ovom automobilu daleko putovao, ali kad sutra navečer stignem kući, proći ću 1900 km - toliko je prethodni vlasnik ovog Countacha
L A M B O R G H I N I C O U N TA C H DUGI PUT KUĆI
Cap Ferrata na francuskoj rivijeri gdje ću prenoćiti.“
Lijevo: Otkad znaju za sebe, neki sanjaju ovakvo putovanje u vlastitu Countachu. Gore: prekrasan krajolik, prekrasan automobil
prošao u godinu dana. Pozdravljam se sa svima, pokrećem Lamborghinijev 5,2-litreni V12, krećem prema autocesti A1 i usmjeravam Countachov uglati prednji kraj prema Milanu. Dio autoceste A1 između Milana i Bologne nedavno je opremljen kamerama za brzu vožnju i brzina vožnje smanjena je u odnosu na prethodne godine, ali uskoro ću skrenuti prema Alessandriji na cestu A21, a ta je cesta i dalje bez kamera. Ako ću ikad iskusiti kakav je Countach QV bio nov, onda je ovo pravo mjesto za to... Prije dvadeset i pet godina biti vlasnik Lamborghinija u Italiji bilo je jednako posjedovanju dozvole za brzu vožnju. Nažalost, brzinomjer na mom automobilu se pokvario, pa na povratku imam samo brojač okretaja. Znam da 4000 o/min znači 160 km/h, a uskoro brojač okretaja na ovoj polupraznoj autocesti stalno pokazuje 5000 o/min. Svjetla uz cestu prolaze
preko vjetrobranskog stakla toliko brzo da stvaraju gotovo neprekinutu vrpcu. Unutrašnjost sad ispunjava nešto jači zvuk V12 motora jer idućih tridesetak kilometara vozim brže. Čini se da bih za upravljačem mogao biti cijeli dan, pa nakon nekog vremena ne mogu odoljeti još bržoj vožnji. Uskoro brojač okretaja pokazuje 6000 o/min i sad doista letimo (vama prepuštam matematiku). Povremeno me neki brzi Mercedes ili BMW pokušava pratiti nekoliko kilometara. Čini mi se da vozači jednostavno žele izbliza vidjeti glasni Countach kako juri autocestom. Ne ostaju dugo blizu, uskoro se stapaju s crnilom iza mene. Vjerojatno izgledam poput duha iz prošlosti - kad ste posljednji put vidjeli Countach na cesti, pogotovo da vozi ovako brzo? Automobil se dobro drži - stabilnost je izvrsna, a dostupno je još mnogo snage, s još 1500 o/ min do početka crvenog polja. Samo pokazivač evo-magazin.com 077
L A M B O R G H I N I C O U N TA C H DUGI PUT KUĆI temperature ulja pokazuje da dobro iskorištavam V12 motor - pokazivač je živnuo, ali nalazi se tek na polovici označenog polja, pa to nije problem. Više od sata vozio sam brzo, ali je zatim započeo dugačak spust prema Genovi i nisam dobio priliku za dostizanje maksimalnih performansi. No, nije važno - još me uvijek čekaju zavojite ceste s tunelima... Ti tuneli na drugom dijelu puta pokazuju se čudesnima, zvuk zavijajućeg ispušnog sustava odbija se od zidova, a pucketanje i vatra pri promjenama brzina ukrašavaju cjelokupni doživljaj. Idućih 130 kilometara meni su među najdražima u Europi. Ovakvu bi cestu trebalo dodatno naplaćivati - izvrsna je u svakom automobilu, a pogotovo u legendarnom superautomobilu poput Countacha. Uskoro dolazim do izlaza za Monako, smještenog na stjenovitom području iznad
“Ovaj zahtjevni dio praznog asfalta izaziva oduševljenje.“
078
evo-magazin.com
poznatog dijela francuske rivijere. Prošla je ponoć, a u posljednjem se dijelu ovog puta spuštam prema Cap Ferratu i pitam koliko je vremena prošlo otkad je posljednji Countach vozio ovom cestom. Posljednji primjerak napustio je tvornicu prije 20 godina, ali mislim da je između Monaka i Sant`Agate dobro utrt put, s obzirom na Lamborghinijevu povezanost s glamuroznim svijetom. Ceste su posve prazne, što vožnju do obale čini vrlo jednostavnom, a uskoro završavam današnji dio puta i parkiram automobil. Dok vadim torbe i posljednji put danas zatvaram vrata, nailazi skupina mještana; ne znaju što je Countach, ali izgled automobila dovoljan je da im privuče pozornost, čak i u ovo doba. Ne mogu ih kriviti; izgleda prilično uzbudljivo pod uličnom rasvjetom dok se četiri ispušne cijevi pucketajući na noćnom zraku počinju hladiti.
Drugi dan
Drugi dan započinje uz sunčev sjaj, ali danas nemamo vremena za uživanje u izlasku sunca do kuće trebam prijeći više od 1500 kilometara. Upadam u jutarnju gužvu na putu za Nicu i uskoro stajem na još jednu dozu Shellovog benzina V-Power. Račun me razbuđuje brže od kave jer mi govori da pun spremnik u Countachu stoji oko 150 eura! Iznos po mjeri superautomobila, ali kad sam počeo juriti QV-om preko legendarne Napoleonove ceste na putu do Grenoblea, shvatio sam da se visoka cijena tog užitka isplati. Iskreno, ova je cesta vrlo zahtjevna za vožnju u Countachu, pogotovo ako vozite brže, ali dramatičnost vožnje u ovom automobilu opravdava sav uloženi trud i novac, pogotovo ako uz spuštene prozore možete uživati u pjevu V12 motora koji odzvanja od stijena.
No, nema prilike za odmaranje - upravljač ne postaje ništa lakši i traži od vas da ga u svakom trenutku držite s obje ruke. Nove Hankookove prednje gume RS-2 izvrsno prianjaju, ali čini se da povećavaju opterećenje na upravljaču. Barem prijenosni omjer mjenjača ovdje dolazi do izražaja, treća brzina proteže se do 180 km/h prije prebacivanja u četvrtu brzinu za dulje ravnice. Čudim se što ne mogu proklizati stražnjim krajem, ali vrlo široke stražnje gume izvrsno prianjaju. Pri ulasku u zavoj možete osjetiti kako se malo naginje, ali QV se nikad ne doima neuravnotežen ili izvan kontrole, čak i kad vozite vrlo brzo. Zapravo, vrlo se dobro zabavljam na ovom zahtjevnom dijelu praznog asfalta. Nekako prerano stižem do obilaznice Grenoblea i polazim prema Lyonu za završni dio ovog legendarnog putovanja. Preostaje još otprilike 1000 kilometara vožnje autocestom, ali
Gore: Countach se pokazao mnogo udobnijim nego što biste pomislili, ali svejedno nam je godilo često rastezanje na benzinskoj svakih 400-tinjak kilometara
L A M B O R G H I N I C O U N TA C H DUGI PUT KUĆI
“Prošao je jedan sat poslije ponoći i potpuno sam izmoren, ali i ponosan.“
080
evo-magazin.com
TEST U FAST LANE Peter Dron, urednik Fast Lanea, bio je 1986. zadužen za mjerenje performansi tada novog Lamborghinija Countacha QV-a. Ovo je njegov doživljaj tog dana.
A
utomobil u kojem su načinjena mjerenja maksimalne brzine pripadao je F1 vozaču Pierluigiju Martiniju. Koristili smo autocestu blizu tvornice i moram reći da se sa suvozačkog sjedala automobil činio dobro podešen. Countachovim je motorima potrebno nekoliko kilometara vožnje za isporuku najboljih performansi, a Martini se zasigurno pobrinuo da je njegov dobro “razrađen“! Poslije sam čuo da je bio vrlo razočaran jer me nije posve prestrašio! Testovi ubrzanja načinjeni su s drugim automobilom - s Peiselerovim petim kotačem i elektroničkom kutijom, a automobilom je upravljao Valentino Balboni. Testirali smo
“Mjerili smo ubrzanje od 0 do 225 km/h na javnim cestama u Italiji.“ barem ću uživati u glatkoći francuskog asfalta. Lamborghinijeva sjedala pokazuju se mnogo udobnijima nego što sam očekivao, ali još se uvijek moram protegnuti svaki put kad počne svijetliti lampica za gorivo poslije otprilike 450 kilometara. Nakon nekoliko dolijevanja goriva nailazim na znakove za Eurotunel. Dolaskom na terminal nemam vremena ni za brzu kupnju želim li stići na posljednji noćni vlak za povratak u Veliku Britaniju. Nekoliko sati poslije stižem kući. Jedan je sat iza ponoći i potpuno sam izmoren, ali i ponosan. Trideset sati i 1900 kilometara u Lamborghiniju Countachu samo je po sebi nezaboravno, a kad tomu dodam vožnju s Valentinom Balbonijem,
jurnjavu Italijom sa 225 km/h nakon koje je uslijedila nevjerojatna, zavojita cesta s tunelima i mostovima između Genove i Monaka, a zatim 12-satna jurnjava kroz Francusku, preko Napoleonove ceste, znam da ću o ovom putovanju govoriti godinama. Countach na povratku nije nimalo gubio dah. A to je ono za što svi mislimo da su superautomobil načinjeni: prave transkontinentalne pustolovine, svladavajući najbolje ceste na planetu. Dobro, na kraju putovanja bio sam izmoren, ali bilo je to posebno putovanje - ne bih ga propustio nizašto na svijetu. Bilo mi je potrebno 30 godina da ispunim san o posjedovanju Countacha, ali sada znam da se čekanje isplatilo.
ubrzanje od 0 do 225 km/h (20,5 sekundi) s ugrađenim Peiselerovim kotačem na uskim cestama udaljenim otprilike pola sata od Sant`Agate, što mi se, kad se toga sjetim, čini ludim. Valentino me pitao želim li pokušati nadmašiti njegova vremena. Rekao sam mu da nema smisla - u četiri vožnje razlike su bile manje od desetinke na ubrzanjima od 0 do 160 km/h (prosječno točno 10 sekundi) - a on je takve stvari radio svaki dan. No, poslije sam vozio automobil. Pokušate li postići maksimalnu brzinu svog automobila na talijanskoj autocesti, pošaljite mi adresu svoje zatvorske ćelije i osigurat ću vam dostavu najbolje pašte bolonjeze i vina Lambrusca. Slike: Chris Rutter 081