Pleasure Magazine No4

®

BROJ 4 GODINA I PROLJEĆE 2011. CIJENA 33 KN

barbara kolar

propast luksuza intervju

tomislav Špiček elio bašan

Zaplešimo ostalo

Vrtzadovoljstva Poznativinari Seksiigrice Švoji

!

photo pleasure

Darioilić automobili

MazdaCX-7 OpelMeriva NissanJuke putovanja

Prašuma Chitwan Motorom poAfrici Maui Malta

www.pleasure.hr

IVO JUČ NE L K IS AL E GIN ORI GRAFIJ O FOT

stvorena za naslovnicu

ANAPERDUV

pleasure stvaraju

robert blašković

vesna džuverović

donald debeljak

barbara kolar

impressum GLAVNI UREDNIK Robert Blašković IZVRŠNA UREDNICA Vesna Džuverović UREDNICA KULTURE Miranda Legović POMOĆNIK UREDNIKA Donald Debeljak MARKETING Vesna Džuverović LEKTURA Morana Zibar GRAFIČKA PRIPREMA DiabloPhotoArt.com DISTRIBUCIJA Tisak, Distri Press, iKiosk TISAK AKD IZDAVAČ RO&RO d.o.o.

Prilaz Cerella 21, 52100 Pula tel +385 52 535 503 fax +385 52 381 299 mail info@pleasure.hr PRETPLATA pretplata@pleasure.hr MARKETING marketing@pleasure.hr +385 52 535 503 ČASOPIS IZLAZI DVOMJESEČNO

miranda legović

iva tominović

andreja horvatić

dr. silvano prenc

lora Šuljić

KARMELa VUKOV cOLIĆ

www.pleasure.hr

morana zibar

elio bašan

Reprodukcija u cijelini ili bilo kojeg dijela teksta, fotografije ili ilustracije ovog magazina, bez pismene suglasnosti izdavača je zabranjena. Rukopisi, fotografije, ilustracije kao i sav pristigli materijal se ne vraćaju. Uredništvo pridržava pravo uređivanja tekstova i drugih sadržaja zaprimljenih od strane čitatelja, zbog omeđenosti prostora kao i jasnoće sadržaja. Urednici i nakladnik ovog magazina ne mogu odgovarati za bilo kakve štete nastale zbog objavljenih tekstova, te ne daju nikakve garancije i osiguranja vezana za proizvode i usluge oglašivača u magazinu. Posebna pažnja pridaje se tome da sadržaj magazina „Pleasure“ bude potpuno točan. Uredništvo ne odgovara za nenamjerne ili tiskarske pogreške. Ime „Pleasure“ je zaštićeno. Sva prava zadržana.

nikolina tkalčec

lovro barbalić

andrea grabunđa

voljen grbac naslovna stranica

model ana perduv

AMIKA TOMČIĆ

foto robert blašković

maja tanasovski

sadržaj 8 16 26 30 38 46 54 62 72 80 84 88 96 104 106 110 112

MAZDA CX-7 MAUI MISTERIJ FOTOGRAFIJE OPEL MERIVA

16

MALTA NISSAN JUKE DOMAGOJ TOPIĆ ART PLEASURE

30

TA AFRIKA! DARIO AKT PLEASURE UGODAN ŽIVOT

VRT ZADOVOLJSTVA

38

CHITWAN

ANA PERDUV PHOTO PLEASURE HTC DESIRE HD TEHNO PLEASURE

62

MIRJANA BENJAK INTERVJU LEĆE U BOJI

ZAPLEŠIMO ZAJEDNO

96 132

114 116 118 120 123 126 128 132 134 136 138 139 140 144 145 146

PROMJENA KARIJERE ZNANJE JE MOĆ ROLE PLAYING GAME

DAVOR ZDJELAREVIĆ VINA ŠVOJ NA SVOME

VAŽNO NIJE UVIJEK OČIMA VIDLJIVO ŠPIČEK ALL-ROUND KUHAR ČUPAVI, MALI, ZELENI KIVI ALERGIJA

BEZ ODJEĆE

SOAK-OFF

FILM - CRNI BALET ASTROLOGIJA U PRAKSI

ČINJENICE

MUDROSTI

KOLUMNA BARBAROLOGIJA

&

ostavlja otisak

Pretplatite se na Pleasure magazin i na poklon vam stiže originalna ručno oslikana Pleasure majica! požurite, količine su ograničene!

n!

lo pok

DIGITALNI-OFFSET-SITO-TAMPON TISAK DIGITALNI UMNOŽIVAČ IZRADA PEČATA WWW.KIKOTISAK.COM INFO@KIKOTISAK.COM 052 217 907 FLANATIČKA 11/1, 52100 PULA 098 592 123

Majice je oslikao hrvatski umjetnik tehnike airbrusha (zračnog kista) i svaki primjerak je unikat.

Cijena pretplate za 6 brojeva iznosi 198,00 kn, a besplatno dobivate majicu u vrijednosti 200,00 kn

riječ urednika

P

rošlo je vrijeme maškara kad smo mogli biti nešto što nismo, kad smo se mogli zabavljati i nadati se da nas nitko neće prepoznati u tom “ludilu”.

Stiglo je proljeće. A to znači da dolaze ljepša vremena.

Vjerujemo i da to nije samo meteorološki, već da ćemo uz PLEASURE i još neke druge životno važne “sitnice” svi živnuti i prionuti na posao, ali se u slobodnim trenucima znati i opuštati. Mi ćemo tome pridonijeti temama iz ovog broja, ali i onima koje ćete u buduće moći naći na stranicama ovog Vašeg magazina. Možemo najaviti zanimljive posjete tvornici vrhunskih motocikala Ducati i tvornici svima poznatih Police naočala. Uz to imamo podosta drugih planova, kao što su i posjeti raznim događanjima u Hrvatskoj, ali i inozemstvu. Krenuti će u bliskoj budućnosti i foto-natječaji za čitatelje, u sljedećem broju moći ćete vidjeti i djevojku koja je pobijedila na natječaju “Pleasure Girl”, pokrenuti ćemo i izbor za “Pleasure Man” i još “puno lipih stvari”.

Na Vama je samo da nas “pratite u stopu” i da nam dopustite da živimo uz Vas. Jer, dati ćemo sve od sebe da ispunimo sva, u redu, gotovo sva očekivanja.

Ima li što ljepše od proljetne šetnje i odmora na nekom travnjaku prepunom cvijeća?

Ima! Uživati uz PLEASURE, okruženi proljećem...

UREDNIK Robert Blašković

pleasure 7

automobili

8 

pleasure

automobili

mazdacx-7 tekst i foto robert blašković

Zoom-zoom...

pleasure 9

automobili

Z

oom-zoom! Koliko smo već puta čuli taj reklamni slogan Mazde koji se zum brzinom ureže u pamćenje. A ovu Mazdu tim dvjema riječima (ili ako baš hoćete – jednom riječi) zaista možemo najlakše definirati. Tu prvenstveno mislimo na vanjski izgled, koji je zaista sportski i skladan, možemo slobodno reći lijep. Posebno ako osluhnemo komentare prolaznika, koji se ne ustručavaju glasno komentirati „sedmicu“ i usput se fotografirati uz nju. I zaista, to treba pohvaliti, jer nije lako automobil (a posebno SUV) dužine 4,70 i širine 1,87 metara napraviti tako dopadljivim. Toj atraktivnosti dodatno pridonose i bijela (perla) boja testnog vozila, tamna stakla i 19“ naplatci. Imali smo sreće što smo dobili na test model koji je imao maksimalnu opremu, pa je to dodatno pojačalo užitak vožnje i svakodnevnog „kotrljanja“ do redakcije. I čekanje na semaforima je zanimljivije kad imate dovoljno prekidača po kojima možete prčkati da vam vrijeme brže prođe. A ovdje ih zaista imate, njih čak 18 na upravljaču (ne računajući sirenu, žmigavce i brisače), čime ugrožavate i vozače Formule 1, a ako pribrojite one 10

pleasure

na centralnoj konzoli, vozačevim vratima i sjedalu, onda definitivno postajete konkurencija i pilotima u manjim zrakoplovima. Iako bismo napomenuli da su prekidači ovdje ipak malo preveliki, posebno na srednjoj konzoli, pa iako to vizualno dobro izgleda, pri noćnom osvjetljenju pomalo stvaraju košmar. Što se tiče unutrašnjosti, ona izgleda prilično profinjeno i moderno, iako smo dojma da su se dizajneri ipak malo zaigrali u svemu tome, pa su dodali koju liniju previše. Međutim, ukusi su različiti. Isto tako, poznavajući Mazdu, znamo da su materijali u unutrašnjosti kvalitetni i da ne rade probleme ni nakon više godina korištenja, ali bi ipak bilo ugodnije kad se ne bi toliko osjećala „plastičnost“. Testni primjerak imao je crna kožnata sjedala s grijanjem i to svakako daje dojam sportskog luksuza.

Unutrašnjost bi svakako uz dostupnu opciju sa svjetlijim bojama izgledala još prostranija. Naime, mjesta na prednjim sjedalima ima dovoljno i vrlo su udobna i na većim udaljenostima, dok se za stražnja sjedala to baš i ne može u potpunosti reći, budući da je pod malo previsok, pa su vam koljena malo povišena. Ali ako

automobili

vam to predstavlja problem, nemojte škrtariti, nego uzmite Mazdu CX-9. U njoj ima mjesta i za susjede. Na ovoj testiranoj Mazdi treba pohvaliti to što ima dovoljno mjesta za lijevu vozačevu nogu, pa vam daleka putovanja neće predstavljati problem. Mjesta ima dovoljno i u središnjem naslonu za ruke i u pretincu ispred suvozača, dok u pretince u vratima bez problema stane manja plastična boca, ali praktično ne i više od toga. Pohvalno je i to što se u vožnji ne osjeća ono poskakivanje tipično za SUV-ove, pa je ona vrlo lagodna i udobna.

Osim danas u ovakvim vozilima uobičajene opreme, kao što su putno računalo, automatska klima (nažalost, ovdje ne i dvozonska), tempomat, automatsko uključivanje svjetala, senzor za kišu, CD s izmjenjivačem (ovdje i s ozvučenjem Bose surround), ova sedmica opremljena je otključavanjem vrata i pokretanjem vozila bez ključa, električno pokretanim prednjim sjedalima s memorijom, komandama za bluetooth povezivanje telefona, električnim krovnim otvorom i oborenim svjetlima Xenon. Dodatno je opremljena navigacijom i dobro smještenim, ali nažalost previše malim LCD zaslonom, koji

istovremeno služi i kao zaslon kamere za vožnju unazad. Ta opcija je zabavna, posebno kad vam se automatski aktivira kamera ako ubacite u stupanj za vožnju unatrag, pa možete gledati tko vam se, recimo, sakrio iza vozila. Međutim, nakon kratkog vremena shvatite da to i nije tako korisno kao što ste mislili, jer je teško precizno pri parkiranju odrediti udaljenost od predmeta koje vidite na LCD ekranu i vozila. Svakako bi bilo korisnije kad bi kamera bila u kombinaciji s parkirnim senzorima. Ali ako ništa drugo, možete se tom opremom pohvaliti u društvu. A nekim je ljudima i to važan trenutak. Testni primjerak bio je opremljen i radarom koji, pojednostavljeno rečeno, snima situaciju iza vozila i ukoliko vam je netko opasno preblizu (ili u mrtvom kutu), posebno kad krećete u pretjecanje, to vam signalizira zvukom i svjetlosno u vanjskom retrovizoru. Još jedna sigurnosna funkcija može biti vrlo korisna, a to je da se pri naglom kočenju automatski uključuju sva četiri pokazivača smjera, kao i treptajuća stop-svjetla. Srećom, nismo imali potrebe isprobati te funkcije u prometu. Što se tiče same vožnje, možemo reći da je Mazda vrlo

pleasure 11

automobili

MAZDA CX-7 2.2 CD173 ugodna, dovoljno stabilna, a tome svakako pridonosi i stalni 4x4 pogon s automatskom regulacijom obrtnog momenta između prednje i stražnje osovine. Motor je zapremine 2,2 litre i razvija pristojnih 173 KS. Automobil solidno ubrzava, iako bi s tom snagom mogao biti i živahniji. Svakako najbolje ubrzava u trećem stupnju prijenosa, dok je šesti stupanj praktično upotrebljiv samo pri većim brzinama, odnosno na autocesti. Potrošnja goriva umjerena je za ovu veličinu i težinu vozila, i na testu je iznosila oko 9 litara, od čega je pola bila gradska vožnja.

Sve u svemu, ova je Mazda vrlo privlačan automobil, u kojem ćete definitivno biti zapaženi, ali i s kojim nećete imati snježnih briga ako se odlučite otići na zoom-zoom skijanje u najpoznatije hrvatsko skijalište, koje se nalazi u Italiji, a zvuči njemački – Kronplatz. više na www.pleasure.hr

kontakt robert@pleasure.hr

motor: dizelski,

4 cilindra, 16 ventila 2184 snaga: 127 kw (173 ks) pri 3500 o/min max zakretni moment: 400 Nm pri 2000 o/min mjenjač: ručni, 6-stupanjski ubrzanje (0-100 km/h): 11,3 s maksimalna brzina: 200 km/h potrošnja (grad/otvoreno): 9,1/6,6 l/100 km zapremina spremnika: 69 lit. volumen prtljažnika: 455 lit. ukupna masa vozila: 1800 kg duljina (mm): 4700 širina (mm): 1870 visina (mm): 1645 cijena testnog modela: cca 308.000 kn obujam (ccm):

www.autobenussi.hr

12

pleasure

automobili

pleasure 13

automobili

ženski pogled by

Vesna Džuverović

„Nosi mi se bijela boja“

S

vima poznat stih pjevača Joleta, mogli bismo primijeniti i na automobilsku industriju jer sve je više automobila koje krasi bijela boja. Očito da je bijela, bilo bazna ili perlasta, „must have“ (nešto obavezno) kako bi se pridonijelo luksuznosti i atraktivnosti vozila, u što smo se i sami uvjerili testirajući niz vozila upravo u toj boji. Tako su, osim bijele boje, elegancija, sportske i senzualne linije te kromirani detalji aduti ovog testnog modela Mazde CX-7, kojima izmamljuje uzdahe kod oba spola. No, s obzirom na prednju agresivnu i dominantnu masku, reklo bi se da će ovog „ljubimca“ prije svega kupovati muškarci. Testni model bio je opremljen velikom količinom opreme, pa je unutrašnjost odisala finoćom, čemu je najviše pridonijela koža na sjedalima, mjenjaču i upravljaču. Bez obzira na brojne prekidače i tipke, na konzoli i za upravljačem prevladava urednost. Zbog brojnih mogućnosti prilagođavanja sjedala, položaj za upravljačem je ugodan, pa i kod dužih vožnji. Ali to se nikako ne može reći za sjedala na stražnjoj klupi, gdje je pod u odnosu na sjedalo nešto povišen pa ako nosite potpetice, koljena će vam stajati visoko u zraku, što će izazvati bolove čak i kod ne toliko dugih vožnji. Što se tiče ponude pretinaca, mogli bismo reći da je solidna, ali mogla bi biti i bolja s obzirom na to da je ovo veliko (SUV) vozilo i dizajneri imaju više prostora u koji mogu ukomponirati pretince. O performansama koje vozilo nudi za olakšanu i sigurniju vožnju nećemo previše govoriti jer ih zaista ima mnogo, a mnogim ženama vjerojatno i nisu toliko zanimljive. Ono što bismo izdovojili je ekran za navigaciju, koji prilikom vožnje unatrag uz pomoć kamere služi i za pregled kretanja iza stražnjeg dijela vozila.

Nedostatak ovog ekrana njegova je malena dimenzija, pa možda neće biti od neke koristi onima slabijeg vida. Ali također, za vožnju unatrag ne biste se trebali u potpunosti oslanjati samo na kameru, jer objekti prikazani pomoću nje zapravo su bliži nego što se to čini. Zanimljivost kod ovog modela je i ta što ulazak i izlazak iz vozila ne zahtijeva upotrebu ključa, jer u Mazdi je ugrađen sustav koji radi na principu Smart Carda.

Potrebno je samo pritisnuti gumbić smješten ispod kvake vrata i vrata se otključavaju. Ali to što ne koristite ključ ne znači da ćete ga moći pustiti kod kuće, nego se treba nalaziti pored vas u torbi ili džepu kako bi sustav mogao registrirati njegovu prisutnost u blizini. Po istom principu radi i paljenje motora, preko prekidača smještenog iza upravljača. Također je dobro što sjenila za sunce imaju proširenja na izvlačenje koja služe za zaklanjanje ono malo prostora što ostaje između sjenila i retrovizora, a inače je to rijetkost kod ostalih vozila.

Mazda CX-7 atraktivan je sportski SUV kojim nećete proći nezapaženo gdje god se pojavili. Osjećat ćete se gotovo kao zvijezda, pa se nemojte začuditi ako netko od vas zatraži i autogram.

14

pleasure

automobili

pleasure 15

putovanja

16 

pleasure

putovanja

maui tekst i foto lovro barbalić

Zašto su Havaji pojam širom svijeta? Što ustvari čini to mjesto tako posebnim da bi gotovo svatko poželio tamo otputovati barem na nekoliko tjedana?

V

jerojatno je mnogima Maui nedovoljno poznata destinacija, ali ako vam kažemo aloha ili Honolulu, proradit će asocijacije i sjetiti ćete se Havaja, odnosno Havajskog otočja. No, kad se spominju Havaji, najčešće se to odnosi na otok Oahu, gdje je smješten glavni grad savezne države Havaji – Honolulu. Havajski arhipelag sačinjava osam najvećih (i najpoznatijih) otoka, od kojih je Maui drugi po veličini, te oko 130 praktički nenastanjenih otočića ili hridi.

Svi su otoci vulkanskog porijekla, a iz vulkana Mauna Kea i Mauna Loa, smještenih na najvećem otoku „The Big Island“, vruća lava konstantno istječe u Tihi ocean, čime se znatno umanjuje rizik od snažnih erupcija na ovom području. Maui je s 1883 km² nešto manji od našeg poluotoka Istre. U prošlosti je formiran lavom koja je eruptirala iz dva vulkana, a koji su danas neaktivni i posve bezopasni za stanovnike otoka.

Zašto su Havaji pojam širom svijeta? Što ustvari čini to mjesto tako posebnim da bi gotovo svatko poželio tamo otputovati barem na nekoliko tjedana? Nije slučajnost što su Havaji među najatraktivnijim destinacijama na svijetu, ali to ne znači (kako mnogi misle) da su takva putovanja prilično skupa kao što su nekad bila. Naime, cijena života na Mauiju slična je našoj. Sa 150-200 kuna na dan

možete si priuštiti doručak u jednom od mnogih predivnih lokala, kupiti sendvič ili nešto slično za ručak dok ste na plaži i na kraju večeru u restoranu. Za boravke duže od tri tjedna svakako bismo vam preporučili rezervaciju nekakvog smještaja s malom kuhinjom, gdje ćete, bez obzira na nešto višu cijenu, ipak ponešto uštedjeti ukoliko hranu pripremate sami. Naime, najskuplja stavka je smještaj.

Teško je pronaći neki jeftiniji smještaj jer ljudi koji često dolaze u ova mjesta rezerviraju apartmane/sobe i po godinu dana unaprijed.

Upustite li se u samostalno istraživanje putem interneta, teško ćete pronaći pravu adresu takvih iznajmljivača, osim ako vam je netko, kome je već poznata, ne preporuči. Javni prijevoz na otoku nije baš efikasan, ali barem je od koristi za kraće relacije. Željni istraživačke avanture, već smo prvog dana unajmili vozilo. Mazda karavan stara desetak godina, koju nam je unajmio lokalac Frank, poslužila je svrsi.

S takvim automobilom stopili smo se među domaće stanovništvo i time smanjili mogućnost krađe našeg surfa s krova ili provale u samo vozilo. A budući da je već ionako pomalo izudaran i izgreben, ako pridodate poneku novu "crticu", neće se dogoditi ništa strašno.

Nama je najvažnije bilo da je u voznom stanju te da ima klimu i radio.

Inače, cijene najma takvog automobila (ekonomske klase) kreću se od 18 dolara do 70 dolara na dan za one u top stanju (više cijene su na aerodromima i kod brendiranih iznajmljivača).

pleasure 17

putovanja

Smjestili smo se na sjevernom dijelu otoka, koji je najpopularniji kad je u pitanju surfing i windsurfing. Malo naselje Paia privlačno je mjesto za odmor, koje zapravo nije prvenstveno turističko, nego malo stambeno naselje koje se prilagodilo zahtjevima brojnih turista koji ovamo dolaze. Iz tog razloga nema hotela ili velikih turističkih resorta, nego samo privatni smještaj i restorani, barovi, surf-trgovine, umjetničke galerije i slično. Objekti su uglavnom prizemnice drvene građe i vrlo šarolike. Rijetko ćete naići na višekatnice. Nakon što proputujete cijeli otok, ovo mjestašce zavolite još više, jer se u njemu osjećate gotovo kao kod kuće. Kako je naše putovanje na Maui bilo u prosincu, Božić i Nova godina prošli su a da ih gotovo nismo ni osjetili, jer iako se i na Havajima slave, nije u tolikoj mjeri raskošno kao kod nas. Domaćini za praznike ukrašavaju svoje domove vrlo šaroliko s tisuću svjetala, ali život teče normalno bez predbožićne

euforije popraćene kupnjom poklona, a umjesto obilnog božićnog ručka, roštilja se na plaži i surfa. Iako su običaji ponešto drukčiji, domaće stanovništvo ljubazno će vam čestitati Božić bez obzira na to što vas i ne poznaju. Doček Nove godine također je ležeran, s ponešto vatrometa i petardi. Zapadno od Paije, na desetak minuta vožnje smješten je glavni grad Kahului, koji broji preko 20.000 stanovnika. Tu ćete naći svega, od igle pa do najprestižnijih automobilskih brendova iz cijeloga svijeta. Desetak šoping-centara nudi vrlo velik izbor za sve koji uživaju u šopingu. Na sjevernoj se obali uglavnom sve odvija u ova dva grada, dok su ostalo manja stambena naselja. Prvi red uz obalu najčešće zauzimaju vile bogataša ili skupi smještaji za turiste, dok su skromnija stambena naselja malo povučena prema unutarnjem dijelu otoka. Plaže su raznolike, od predivnih pješčanih s palmama (koje najčešće viđamo u reklamama ili na razglednicama)

stranica desno GORE lijevo vulkan haleakala - izlazak sunca

18

pleasure

prethodna stranica duge su gotovo

gore desno veličanstven prizor ZALASKA

svakodnevni prizor u zimskim mjesecima

sredina lijevo oblaci nadvijeni nad vulkanom

GORE pljuskovi su kratkotrajne pojave

sredina desno južna obala otoka - naselje makena dolje lijevo pješčana plaža na sjevernom dijelu otoka dolje desno makena - nacionalni park

putovanja

pleasure 19

putovanja

do vulkanskih stjenovitih na kojima je zbog oštrog i neravnog terena gotovo nemoguće prići vodi. Pješčane su plaže, naravno, turistima puno atraktivnije jer po njima mogu šetati, trčati, skakati preko valova ili se jednostavno odmarati. No vulkanske plaže, onako crne i na prvi pogled neprivlačne, skrivaju u svom podvodnom dijelu vrlo bogatu vegetaciju. Voda je kristalno čista, a dno u kontrastu s crnim stijenama izvan vode intenzivira boju mora u tirkiznu.

Dva vulkana koji se tu nalaze dosežu 3000 m nadmorske visine i to je glavni razlog zašto ovaj otok ima šest različitih klimatskih zona.

Naime, topli se zrak s oceana u ranim jutarnjim satima pod utjecajem laganog vjetra uspinje uz stijene planina i naglo hladi, pa temperatura od 20 °C pada na 0 °C. U 8 sati ujutro možete vidjeti vrh vulkana koji će već u 10 sati biti obavijen oblacima, što je posljedica miješanja toplog i hladnog zraka. Tako će na sjevernoj obali zapuhati topao sjeveroistočnjak, na oko 1000-1500 metara visine padat će vjerojatno kiša, a iznad te visine sijati će sunce, dok će na južnoj obali biti mirno

20

pleasure

s laganom sumaglicom. No, to obično tako izgleda kada je vrijeme stabilno, ali prognoze vremena za to područje redovito zakažu, pa ako planirate putovanje na Maui, nemojte se oslanjati na statističke podatke o klimi koje nalazite na internetu. Jer stvarna je situacija sasvim drukčija.

Temperatura zraka u prosincu varira od 18 °C ujutro do 30 °C tijekom dana, a ocean mjeri ugodnih 21 °C. Godišnja doba su ista kao i kod nas, ali su razlike veoma blage pa se sve realno svodi na dva godišnja doba, kišovite zime i suha ljeta. Zbog raznolike klime na otoku je isto tako raznolika i vegetacija, a struktura obale drastično se mijenja s istoka prema središtu otoka i potom prema zapadnom dijelu. Budući da se naše polazište Paia nalazi negdje na sredini sjeverne obale otoka, podijelili smo izlete u četiri etape: vulkan Haleakala, istočni dio Hana Road, zapadni dio otoka i južna obala.

Za svaki dio potreban vam je jedan dan, a mi smo svaki izlet ponovili i po tri puta. Jer zaista se ima što vidjeti.

Vulkan Haleakala svojom visinom od 3000 m popularan je zbog

putovanja

gore uspon prema vulkanu - pogled s južnog dijela otoka dolje s lijeva na desno paia - bivša pržionica kave suvenirnica i galerija ekskluzivnih umjetničkih radova veseli putokaz za štand s voćem nedjeljna obiteljska roštiljada hibiskus - simbol havaja plantaže šećerne trske - jedna od glavnih privrednih grana otoka

predivnih izlazaka sunca. Da biste uživali u izlasku, potrebno je probuditi se u 4 sata ujutro, jer put do vrha traje oko sat i pol.

Temperatura pri vrhu je 0 °C tako da je poželjno odjenuti topliju odjeću kako biste se zaštitili od hladnoće. Već nakon desetak minuta, kad sunce proviri iznad oblaka, temperatura zraka se podiže i oko podne dosegne relativno visokih 20 °C. Budući da je sunce prilično jako, nije preporučljivo zadržavati se dulje od sat vremena, a posebice bez sredstva sa zaštitnim faktorom 20. Svakako preporučujemo posjet i razgledavanje barem jednog od sedam kratera koji se ovdje nalaze.

Road to Hana ili službeno Hana Highway počinje u Kahuluiju i završava u mjestu Hana na istočnom dijelu otoka. To je definitivno najpoznatija cesta na otoku, koja prolazi iznad visokih litica koje karakteriziraju ovaj dio obale. Od 109 km, koliko je cesta duga, gotovo 70% su oštri zavoji koji se protežu kroz pluvijalnu prašumu preko malih mostića i sve do naselja Hana. Zbog obilnih kiša vegetacija je izuzetno bogata, a putem do Hane naići ćete na mnoštvo vodopada i malih jezeraca

u kojima je moguće okupati se. Nakon četiri sata vožnje stižemo u Hanu, naselje od 800 stanovnika koje smo zamišljali kao prekrasno naselje, ali ona to definitivno nije. Prošli smo kroz centar naselja, vidjeli plažu od crnog vulkanskog pijeska te nastavili prema drugom kraju otoka. Sljedeća etapa bili su tzv. Seven Pools. To je sedam malih jezeraca s vodopadima koji se slijevaju u ocean. Nažalost, zbog previše vode i prejake struje tu se nismo uspjeli okupati. Nadolazeći dio puta bio je prava drama. Kod potpisivanja ugovora za najam automobila primijetili smo da osiguranje ne pokriva kvarove na tom dijelu. Tek kad smo onamo stigli, bilo nam je jasno i zašto. Jedan dio ceste bio je neasfaltiran. Upravo kad smo taj dio prošli, pomislili smo to je to, sad nas napokon čeka asfalt, ali nismo računali da asfalt zapravo može biti gori od makadama. Uslijed učestalih kiša stvorile su se rupe na cesti, koje radnici popunjavaju novim asfaltom, međutim od zakrpa gotovo da više nema glatkog dijela asfalta. Na pojedinim dijelovima cesta ide uz rub litice, a toliko je uska da može proći samo jedno vozilo, pa se samo nadate da nitko neće naići iz

pleasure 21

putovanja

suprotnog smjera. Napokon, nakon 25 km vožnje vratili smo se na pristojno asfaltiranu cestu, a na putu prema "kući" dočekao nas je predivan zalazak sunca koji se, za razliku od sjeverne obale, ovdje može vidjeti u cijelosti.

Zapadni dio otoka karakteriziraju visoke litice i prostrani pašnjaci. Planina Kahalawai, koja se uzdiže od same obale, zapravo je stari ugašeni vulkan koji je erozija izbrazdala pa nalikuje na običnu planinu obraslu bujnom vegetacijom.

Kahakuloa je jedino naselje na ovom dijelu otoka. Samo dvadesetak kuća nalik na vikendice i jedna crkvica čine to predivno naselje. U prolazu smo sasvim slučajno naletjeli na Lorain, stariju gospođu koja u svojem dvorištu prodaje kolače vlastite proizvodnje. Dok smo u vrtu jeli njezinu pitu od banana, u pola sata ispričala je toliko stvari o otoku koje vjerojatno inače ne bismo ni doznali. Ona nas je ujedno i uputila da nedaleko od tog naselja pogledamo The Olivine pools i The Blow hole. The Olivine pool prirodan je bazen u vulkanskoj stijeni širok oko 7 m i dubok oko 5 m. Poseban je doživljaj da na nekoliko koraka od vas, dok se kupate u bazenu modro plave boje, udaraju ogromni oceanski valovi koji ne mogu prodrijeti do bazena zbog strukture obale.

Nekoliko kilometara dalje nalazi se Blow hole, odnosno rupa u stijeni kroz koju voda pod velikim pritiskom valova izlijeće iz stjenovitog tla, nalik na gejzir, vertikalno prema nebu do visine od 8 m. Vozeći dalje stižemo do Kapalue, golemog turističkog naselja koje čine hoteli i apartmani.

Tu je sve sređeno do najsitnijeg detalja. Predivni golf-tereni s pogledom na obližnji otok Lanai čine od toga naselja jednu od najelitnijih destinacija cijelog otočja Havaji. Nedaleko od Kapalue nailazimo na Lahainu. Iako su ta dva naselja odvojena tek 15 km, razlika je odmah uočljiva.

Lahaina je stvorena za masovni turizam, gdje jeftiniji smještaj privlači veliku količinu turista koji si ne mogu priuštiti preskup smještaj u naseljima poput Kapalue. Lahaina nipošto nije lošije mjesto za odmor, nego je samo manje atraktivna u odnosu na dotad viđeno na Mauiju. Plaže su pješčane, ali ne i posebno privlačne. U glavnoj

gore vijugave ceste na jugoistočnom dijelu otoka sredina ceste oštećene obilnim kišama

22

pleasure

dolje ZApadna obala otoka

putovanja

ulici, na nešto manje od kilometar, smještene su trgovine, galerije i restorani – pravi raj za šopingholičare. Južna obala otoka počinje od Lahaine i nije naročito atraktivna po pitanju plaža, ali je prikladna za one koje žele učiti surfati, jer su tu valovi pogodniji nego oni na sjevernoj obali.

Zbog stalnih valova i nepristupačne obale otoka, mjesto Kahului na sjevernom dijelu jedina je luka na otoku u koju pristaju veliki putnički i teretni brodovi, dok ribari i manje brodice koriste lučicu Maalaea smještenu na ovom južnom dijelu otoka.

Iz nje ujedno kreću i svi organizirani izleti na otoku.

Nedaleko od Maalaea, podno vulkana Haleakala, nailazimo na Kihei, grad sa 17.000 stanovnika.

Zanimljiv podatak je da Kihei ima samo 250 mm padalina godišnje, što je vrlo malo, ako uzmemo u obzir da na samo 40 km udaljenoj drugoj strani vulkana padaline dosegnu čak 7600 mm. Iako je otok bogat izvorima slatke vode, to ne sprečava velike ljetne suše na tom južnom dijelu otoka.

Kihei je relativno veliko naselje, a glavni je izvor prihoda turizam. Jedino na tom dijelu otoka ima hotela s tri ili više katova. Budući da je ponuda velika, cijene apartmana i hotela variraju, tako da svatko može naći cijenu i kvalitetu smještaja koja mu odgovara. Posljednje naselje na južnoj obali je Wailea-Makena. Tu su izgrađeni luksuzni hoteli i vile. Dakle, to je pravo mjesto za one koji žele provesti odmor u prirodi, miru, ali i luksuznom smještaju. Produžite li dalje za još nekih 15 km, završit ćete u parku prirode Ahihi Kinau. Prava riječ kojom bi se mogao opisati pejzaž je „posterupcijski vulkanski scenarij“.

Vegetacije gotovo da i nema, odnosno svedena je na minimum. Oštre stijene otežavaju kretanje pa nije preporučljivo hodati u laganim ljetnim sandalama. Jedinstven ugođaj kakav tu vlada definitivno je vrijedan pozornosti. Ako se dovde i dođe, poželjno je sa sobom imati masku i peraje, jer koliko god kopneni dio obale izgleda kao mrtva priroda, pod vodom vlada „eksplozija života“, jedan sasvim drukčiji svijet.

Suprotno mišljenju, Maui ne živi samo od turizma. Proizvodnja šećera od šećerne trske imala je veliku ulogu u razvoju otoka. Kava,

gore ribiči pecaju sa koraljnog grebena u vodi do koljena sredina put koji vodi do ugašenog kratera vulkana dolje baby beach - najprikladnija plaža za kupanje s djecom jer je zaštićena od valova koraljnim grebenom

pleasure 23

putovanja

24 

pleasure

putovanja

ananas, papaja i makadamija oraščići samo su neki od najvažnijih izvoznih proizvoda otoka. Naravno, plantaže šećerne trske i sva ostala poljoprivreda koncentrirana je na sjeveroistočnom dijelu otoka, podno vulkana, gdje ima najviše vode.

Iako Maui nije pretjerano velik otok, zanimljivostima i priči tu nije kraj. U sljedećem broju magazina Pleasure, upoznat ćemo vas sa sportovima i atrakcijama s kojima se u ovom raju možete susresti. više na www.pleasure.hr kontakt lovro@pleasure.hr

troškovi putovanja Let Zagreb - Maui traje oko 24 sata (3 presjedanja), cijena karte se za ekonomsku klasu, ovisno o sezoni, kreće od 850 - 1300 eura po osobi. Cijena smještaja na Mauiju može znatno varirati.

Primjerice, najam studija površine oko 30 kvadrata, opremljenog hladnjakom i mikrovalnom, te kupatilom iznosi oko 55-65 $ na dan. Smještaj u hostelu iznosi oko 30 $ na dan, ali u višekrevetnoj sobi.

Cijene izleta brodom kreću se od 30 - 100 $, let helikopterom (15ak minuta) iznosi oko 400 $ po osobi, najam windusurf opreme 40 - 55 $ na dan (daska + 2 jedra), najam surf daske 25 - 35 $ na dan, ulaznice za nacionalne parkove iznose 8 $ za 3 dana.

prethodna stranica gore zanimljiva kombinacija vulkanskih stijena i pijeska dolje hookipa beach - raj za surfere desno sprekswill - privatna plaža za stanovnike i turiste ovog malog mjesta

pleasure 25

tekst donald debeljak

foto rÉka valkai

misterijfotografije4

fotografija

26

pleasure

fotografija

S

lušajući, a i čitajući razgovore fotografa po raznim forumima, često možete naići na već uvriježenu frazu: želim ti dobro svjetlo. I mora se priznati, bez svjetla ne bi bilo ni fotografije. No u kolikoj je mjeri ono bitno i kako njime upravljati, jedan je od glavnih zadataka koje mora svladati svaki fotograf. Sada nećemo glumiti udžbenike i iz tog razloga samo ćemo se dotaknuti osnova nastanka fotografije. A ona nastaje kada svjetlost dospije na površinu filma ili digitalnog senzora te ostavi svoj trag. Kod fotografskog filma radi se o kemijskoj reakciji koja mijenja izgled, točnije boju emulzije nanesene na celuloidnu vrpcu. Kod digitalne fotografije taj je put malo drugačiji, svjetlost pada na fotodiode (spomenute u prošlom broju), koje pak informacije o količini i boji svjetla prebacuju u digitalni zapis. No, pustimo tehnikalije i dotaknimo se važnijih detalja koji su svakako osnove dobre fotografije.

To dobro svjetlo koje svi spominju iznimno je bitno za fotografiju, no uz niz drugih, nimalo manje bitnih detalja postoji još jedna stvar, direktno vezana uz svjetlost i nastanak dobre fotografije, a to je sjena. Vjerujemo da ste se svi već nekoliko puta susreli s tipom fotografije koji mi volimo zvati "podnevni".

Ne, pod tim nazivom nećete pronaći opis ni u jednom priručniku, a vjerujemo ni na webu.

Prozvali smo ga tako jer najčešće nastaje oko podneva i to kada se dokumentiraju neka događanja ili proslave na otvorenom, gdje rođaci i prijatelji fotografa izgledaju nekako drugačije i "monotonije" no inače. Zasluga za tu promjenu imidža leži upravo u nedostatku sjene. Oko podneva svjetlo je jako i grubo te su rezultati daleko od onoga što bi se očekivalo. Tu pojavu možete i sami isprobati tako što ćete naći nekoga tko ima volje pozirati i osvijetljenu lokaciju. Za taj pokus potrebno vam je dodatno jako svjetlo, a to je najjednostavnije izvesti bljeskalicom. Snimite portret modela s relativno male udaljenosti koristeći bljeskalicu na fotoaparatu. I što je rezultat? Svijetla mrlja na kojoj se jedva ocrtava lice s očima, ustima i eventualnim natruhama lokacije nosa. Sliči li to vašem modelu? Samo donekle. Pokus drugi, svi osnovni detalji ostaju isti, no isključite bljeskalicu i zahvaljujući sjenama dobit ćete fotografiju koja će daleko više nalikovati modelu, zar ne?

Kao i u većini ostalih životnih situacija, ovdje pleasure 27

fotografija

dolazimo do dvojnosti koja je svakodnevno prisutna. Da, znamo da zvuči malo čudno, no tu u priču ulaze narodne mudrosti tipa suprotnosti se privlače, poslije kiše dolazi sunce i slično. U tim izrekama uvijek se spominju totalne suprotnosti, što je prisutno i u ovom slučaju, jer sjena je upravo to, nedostatak svjetlosti na određenom području. U fotografiji, kao i u svakodnevnom životu, stvari funkcioniraju dok su obje suprotnosti prisutne u nekom omjeru. Ako imamo samo svjetlo, fotografija će ispasti bijela mrlja, dok će u slučaju da imamo samo sjenu mrlja biti crne boje. Ako pak govorimo o kombinacijama, govorimo i o specifičnim vidovima fotografije. Korištenje jako male količine sjene nazvano je high key fotografija. Nju obilježava izrazita svjetlina, no ne i nedostatak sjene, koja u tom slučaju daje dubinu. Suprotnost tome imena low key počiva na korištenju male količine svjetla koje naglašava detalj ili daje laganu konturu objekta snimanja. Tajna dobre fotografije za obje tehnike počiva na principu pokušaja i pogrešaka, a sami morate otkriti koliko koje suprotnosti koristiti za dobivanje fotografije koju želite. Slobodno isprobajte, samo imajte na umu da je mnogo lakše isprobavati low key tehniku, jedan izvor svjetla u mračnom prostoru može biti dovoljan, dok za high key treba mnogo svjetla. A i mogućnost sanacije pogreške veća je pri low keyu; pretamnu, podeksponiranu fotografiju možete posvijetliti upotrebom nekog od softvera za obradu, dok presvijetlu, preeksponiranu nakon određene točke više ne možete spasiti – nastaju dijelovi potpuno bez detalja, u fotografskom žargonu zvani spaljeni dijelovi.

Razlika između prva dva pokusa leži samo u promjeni količine svjetla, koja pak vodi pojavi sjene. Onaj dio fotografija koji nastaje u manje ekstremnim kombinacijama svjetla i sjene spada u sferu „normalne“ fotografije.

No ni tu stvari ne postaju jednostavne…

Konstantno o svjetlu pričamo u jednini, što s fotografske točke gledišta možda i nije najsretniji odabir, jer postoji više tipova prirodnog svjetla (umjetna svjetla bljeskalica i sličnih izvora ovdje nećemo spominjati). O samim tipovima svjetla i njegovoj upotrebi mogle bi se napisati knjige tako da se ovdje nećemo upuštati u detalje.

A sjena je, dragi ljubitelji fotografije, najvažniji alat svakog fotografa. Da, svjetlost je bitna, 28

pleasure

fotografija

ali sjena stvara fotografiju, daje joj ugođaj i trodimenzionalnost. Fotografije na kojima nedostaje sjena djeluju pomalo stripovski, plošno, "isprano", dok sjenoviti predjeli na modelu i ostalim motivima daju dubinu i prostor, treću dimenziju. Vjerujemo da ste tu razliku uspjeli i sami primijetiti na rezultatima pokusa jedan i dva.

A sad, za kraj, treći pokus. Pokušajte isti model smjestiti kraj prozora ranije ujutro ili kasnije popodne i snimiti ga tako (naravno, i dalje bez bljeskalice). Rezultat će biti nježan portret na kojem će se lako prepoznati identitet modela, što je moglo biti upitno u prva dva slučaja. Zašto je to tako? Zbog "mekog" svjetla i sjene koju ono proizvodi.

Za razliku od već spomenutog grubog podnevnog svjetla, sumrak je doba dana kada čak i oni koji nemaju ružičaste naočale zaljubljenosti zamjećuju da je svijet oko njih nekako ljepši i romantičniji. To je ponajprije zasluga upravo svjetla, i zbog toga je to najdraži dio dana svakog fotografa, kada se sjene produžuju, a crte lica omekšavaju.

Sličnoj pojavi mogu svjedočiti i ranoranioci, no zora je u većini slučajeva popraćena izmaglicom koja može, ali i ne mora dobro izgledati na fotografiji. Ukoliko snimate modele, nemojte zanemariti činjenicu da i boja odjeće pridonosi uspješnosti fotografije.

Ako namjeravate koristiti više sjene no svjetla, zahvalniji će biti tamni tonovi odjeće, i suprotno.

Na kraju krajeva, i nastanak same fotografije tehnički ovisi o dvije osnovne postavke – otvoru objektiva i brzini okidača. Zaključak je, dakle, da kao i u životu, i u fotografiji vrijedi pravilo dvojnosti, dobro i zlo, svjetlo i sjena…

Omjere u kojima ćete koristiti te suprotnosti odredite sami, kao i činjenicu hoćete li koristiti ranojutarnje svjetlo ili vam je pak sumrak bliži i draži.

Do sljedećeg broja Pleasurea uživajte u igri fotoaparatom, u pronalaženju dobrog svjetla i sjene, zanimljivog motiva i pravog trenutka.

I ne kažu uzalud ponajbolji fotografi – kad "ulovite" pravo svjetlo, i naizgled običan motiv postaje jedinstven.

više na www.pleasure.hr kontakt donald@pleasure.hr

pleasure 29

tekst i foto robert blašković

opelmeriva

automobili

30

pleasure

automobili

pleasure 31

automobili

D

a Opel zna napraviti lijepe i originalne automobile, znamo već odavno, od nekadašnjeg sportskog Opela GT preko Omege, koja je bila najaerodinamičniji serijski automobil toga vremena, zatim Calibre, koja je svojom pojavom bila daleko ispred svog vremena, pa do današnjih dana i elegantno-sportske Insignije. Međutim, iako je nova Meriva skladna i oku ugodna, nismo vjerovali da će nas toliko ljudi opsjedati ovih dana dok smo je testirali i fotografirali. Očito ima „ono nešto“ što privlači poglede. I zaista je relativno jednostavno, ali efikasno dizajnirana, pomalo sportski, a istovremeno vrlo upotrebljivo u svakodnevnom životu. Od prvog predstavljanja nove Merive zanimalo nas je koliko su zaista korisna ova poprilično originalna stražnja vrata, obrnuto postavljena od uobičajnih na današnjim serijskim automobilima. Prije više desetljeća automobili su imali takva prednja vrata, ali od tada je ta koncepcija praktički, osim u nekoliko izvanserijskih skupih iznimaka, potpuno zaboravljena. I nakon što smo je isprobali, pitamo se zašto je tome tako. Jer ovakva vrata zaista su vrlo praktična. Neusporedivo je lakši pristup stražnjim 32

pleasure

sjedalima, kao i izlaz iz automobila. Pa i za punije osobe. Vrata se otvaraju gotovo pod pravim kutom, tako da to još više pridonosi navedenom. Zabavno je i kad trebate nakon zaustavljanja uzeti, recimo, jaknu sa stražnjeg sjedala, a pritom nemate potrebe izvoditi ekshibicije i obilaziti stražnja vrata, posebno na prometnim ulicama.

Sve vam izgleda nekako blizu i praktično. Pa i ako na stražnjem sjedalu imate djecu koja trebaju izaći iz vozila, zahvaljujući ovim vratima neće vam pobjeći na prometnicu. Istu razinu praktičnosti pružaju i stražnja sjedala predviđena za tri osobe, koja možete pomaknuti prema naprijed, ali i unatrag. Ukoliko spustite sredinu, sjedala možete pomaknuti i prema sredini vozila, čime na stražnjem sjedalu zaista dobivate količinu prostora kojom se mogu pohvaliti samo limuzine najviše klase. Zahvaljujući tim modularnim Flex Space sjedalima, moguće je ionako prostran prtljažni prostor dodatno povećati na nekoliko načina. Prtljažni prostor ima i dvostruku podnicu, pa je i to dodatna praktičnost u svakodnevnom korištenju. Jedna od rijetkih sitnijih mana ove Merive stražnja je hauba, koja je malo preniska

automobili

u otvorenom položaju, pa nešto više osobe trebaju pripaziti da ne bi morale prijateljima objašnjavati odakle im modrica na oku. Testni model bio je gotovo potpuno opremljen, pa je tako imao i stakleni krov, koji vam može priuštiti potpuno nov užitak vožnje, posebno na stražnjim sjedalima. Doživljaj prostranosti i slobode. A ako je kišni dan, možete uživati i u romantičnom gledanju kapljica na prozirnom krovu. Cijela unutrašnjost vrlo je kvalitetno napravljena, posebno za klasu kojoj pripada Meriva. U određenim opcijama vanjskih boja možete izabrati i unutrašnjost sa svježijim bojama komandne ploče i sjedala (svjetloplavkastom ili tamnije crvenom), što unutrašnjosti daje još dodatne svježine. I opremljenost testnog primjerka je odlična, pa je uz sportska sjedala s mnoštvom podešavanja sadržavao i navigaciju na odlično smještenom i velikom LCD displeju, koji služi i za rukovanje radio/CD-om i za ostala podešavanja funkcija u automobilu.

Uz ostalo, bili su tu automatska dvozonska klima, grijanje prednjih sjedala, senzor za kišu, automatska okretna svjetla koja „slijede“ zavoje uz corner-funkciju (svjetlo koje se uključuje pri skretanju), putno

računalo, koža i audiokomande na volanu, automatski zatamnjujući unutrašnji retrovizor, bluetooth za povezivanje telefona, daljinsko centralno zaključavanje s alarmom, tempomat, dodatno zatamnjena stražnja bočna stakla, parking senzori, sva sila zračnih jastuka, automatsko zaključavanje vrata u vožnji pri brzini većoj od 4 km/h, električno upravljani vanjski retrovizori s grijanjem, 18“ alu naplatke s gumama 225/40 i mnoštvo pretinaca u unutrašnjosti. Svakako treba spomenuti i modularnu Flex Rail opciju središnjeg naslona za ruke, kao i pretinaca ispod njega. Sve u svemu, zaista odličan sadržaj koji dobivate za razumnu cijenu. Što se tiče motora, solidno je živahan sa svojih 140 KS, međutim s njime nećete biti najbrži na cesti, niti preskakati automobile koji su ispred vas. Ali za umjereniju vožnju svakako služi svrsi. I prosječna potrošnja od oko 8 litara na cijelom testu je umjerena, posebno zahvaljujući 6-stupanjskom mjenjaču, iako može dosta ovisiti o načinu vožnje. Mi bismo svakako izabrali onu dizelsku opciju sa 130 KS, ali znatno većim obrtnim momentom (300 Nm), boljim ubrzanjima i potrošnjom od oko 6 litara. Što se tiče voznih

pleasure 33

automobili

svojstava, sasvim su solidna, iako Meriva nije automobil namijenjen za Street Race ili rally, već za obavljanje dnevnih zadataka, večernje izlaske s društvom ili obiteljima za vožnju djece na predstave, u školu i na izlete. Mjesta u unutrašnjosti svakako ima sasvim dovoljno, pa i više nego li vam se to čini gledajući izvana. Automobil je, unatoč niskom profilu guma, ugodan i po ovim našim „ementaler“ cestama te solidno tih.

Na kraju možemo zaključiti da je Opel nakon stare Merive, koja nije bila automobil koji privlači poglede, napravio novu Merivu koja to čini, posebno u izdanju kao što je bila ova na testu. Sama stražnja vrata dovoljan su odmak od klasike, pa je i to dodatni razlog za radoznale poglede prolaznika. Sve u svemu, voljeli bismo jednu Merivicu pospremiti i u svoju privatnu garažu. I ne bismo se osjećali posramljeno kad bi se pored nas na semaforu zaustavila kakva velika i skupa limuzina. Jer bismo količinom prostora u unutrašnjosti, njegovom praktičnošću, a nadasve svježim vanjskim izgledom privukli barem polovinu pogleda prolaznika na sebe. više na www.pleasure.hr

34

pleasure

kontakt robert@pleasure.hr

OPEL MERIVA 1.4 COSMO motor: benzinski,

4 cilindra, 16 ventila 1364 snaga: 103 kw (140 ks) pri 4900-6000 o/min max zakretni moment: 200 Nm pri 1850-4900 o/min mjenjač: ručni, 6-stupanjski ubrzanje (0-100 km/h): 10,3 s maksimalna brzina: 196 km/h potrošnja (grad/otvoreno): 8,8/5,4 l/100 km zapremina spremnika: 54 lit. volumen prtljažnika: 400 lit. (sa oborenim sjedalima 1500) ukupna masa vozila (kg): 1360 kg duljina (mm): 4288 širina (mm): 1812 visina (mm): 1615 cijena testnog modela: cca 169.000 kn obujam (ccm):

www.opel.hr

automobili

pleasure 35

automobili

ženski pogled by

U

Vesna Džuverović

sporedimo li staru Opel Merivu s novom, jednostavno dolazite do zaključka kako je Opel napravio velik korak naprijed, jer gotovo ništa nije ostalo isto. Nova Opel Meriva kombinacija je sportskog i obiteljskog stila, što je zapravo čini idealnom. Svi bi željeli nekakav autić za svakodnevne potrebe, a s druge strane ipak uživati u sportskoj vožnji. Na prvi pogled rekli biste da se radi o malom monovolumenu, no ovaj model nudi bezbrojne mogućnosti koje ćete shvatiti tek kad sjednete u njega i krenete u istraživanje. A tada slijedi ugodno iznenađenje...

U Merivi je sve fleksibilno i prilagođavajuće, što će se posebno svidjeti ženama, jer sada osim kuće imaju i mogućnost uređenja vozila prema vlastitim željama. Pa krenimo redom. Između prednjih sjedala smješteni su pretinci s naslonom za ruku koji jednostavnim klizanjem nude bezbroj mogućnosti. Iako žene uz sebe nose razne sitnice, mogle bi se prvi put zateći i s viškom pretinaca. Zatim, fleksibilna su i stražnja sjedala, čijim pomicanjem prilagođavate potreban prostor u zadnjem dijelu vozila, čak i ne previše na uštrb prostora između prednjih i stražnjih sjedala. U tren oka dobivate veći prtljažni prostor, npr. za dječja kolica, namirnice iz trgovine, i to sve bez prevelikog naguravanja. Fleksibilnosti tu nije kraj, jer tu su i vrata koja će one malo manje pokretne ljude i majke s dječicom posebno oduševiti. Osim što se stražnja vrata otvaraju u suprotnu stranu od prednjih, sva vrata otvaraju se gotovo pod pravim kutom, što znatno olakšava ulazak u vozilo, kao i smještaj dječice u dječje sjedalice. Nakon toliko fleksibilnosti pomišljamo da je u dizajn vozila prste umiješao netko tko je obiteljski čovjek, a možda čak i sama žena. Za ženu pretpostavljamo iz još jednog razloga, jer Meriva umjesto klasičnog ima stakleni krov koji joj daje dašak romantičnosti.

Iako ste možda strastvena vozačica, zbog uživanja u pogledu kroz stakleni krov mogli biste sve češće vozačevo mjesto mijenjati za ono na stražnjim sjedalima. Kvaliteta unutrašnjosti je neupitna, a i prilikom zatvaranja vrata nećete čuti „šuplje“ odzvanjanje lima karoserije. Iako je vozilo samo po sebi atraktivno, posebnu svježinu daju mu standardna bijela i orijental metalik plava boja. Ovisno o vanjskoj boji, postoje kombinacije svježih boja i u unutrašnjosti.

Sve u svemu, odlučite li se na kupnju „nove“ Merive, vjerujemo da ćete biti zadovoljni odabirom te uživati u dugim i udobnim vožnjama sa svojim najdražima.

36

pleasure

putovanja

38 

pleasure

putovanja

malta tekst i foto voljen grbac

Pupak Mediterana

P

okušajte se sjetiti svih osvajačkih naroda koji su tijekom posljednjih nekoliko tisućljeća harali Mediteranom: Turci, Englezi, Grci, Tatari (ne, oni tu ne spadaju), Rusi (a oni još manje)... Hm... Amnezija? Imali ste tek klimavu dvojku iz povijesti?

Onda nazovite razrednog odlikaša koji je iz povijesti imao čvrstu peticu, a poslije je u vašem gradu postao najtraženiji „joker zovi“ za pomoć u kvizu Milijunaš. Štreberko će vam kao iz rukava (navikao je da odgovor mora izverglati u otprilike 25 sekundi) nabrojiti Francuze, Bizantince, Kartažane, Normane, Gote, Vandale, Anžuvince, Aragonce, Aglabide, Fatimide, Hohenstaufene, musolinijevce (to nije dinastija nego karikatura od diktature), i još poneke! E, pa svi su oni bili na Malti! Osvajili su ju i potom vladali njome. Neki tek nekoliko desetljeća, a neki i po nekoliko stoljeća. I premda se po tisućljetnom principu „pobjednika koji pišu povjest“ svaka nova vlast zdušno trudila da satre i pretvori u prah i pepeo i najmanje tragove svega što su njezini prethodnici ostavili za sobom, Malta na svakom koraku naprosto odiše prošlošću.

Pogledajte samo živopisne autobuse. Za razliku od unificiranih gradskih autobusa u drugim gradovima, koji se samo po reklamama

multinacionalnih kompanija razlikuju jedan od drugoga, na Malti je svaki autobus unikatan. Autobusi su u privatnom vlasništvu pa se vlasnici nadmeću tko će svom desetmetarskom oldtajmerskom mezimcu napraviti bogatije prednje kromirane rešetke ili ljepše dekorirati unutrašnjost. Pa se i putnik u takvom vozilu osjeća kao unikat. Provezite se dakle žutim autobusom kao što smo i mi učinili, upijajući dah prošlosti, obalama dvaju zaljeva koji okružuju poluotok na kome je stara gradska jezgra. I pritom primijenite mudru maksimu koju danas često znamo smetnuti s uma - PUT JE CILJ! Nekoliko gradića spojeno je u pravi minijaturni megapolis. La Valletta, Sliema, St. Julians... danas izgledaju kao kvartovi jednog grada, premda se međusobno itekako razlikuju. Sliema, nekadašnje mirno ribarsko selo, prepuna je modernih hotela, restorana i trgovina. To je ujedno i rezidencijalna četvrt. Četvrt zvana Paceville, naprotiv, tijekom čitavog dana drijema, da bi se navečer pretvorila u ludnicu zvanu malteški nightlife. Tu je, naime, centar noćnog života. Sve vrvi od kafića, barova i disko klubova. Gotovo sav noćni život Malte lociran je u tih nekoliko ulica. Takva vrsta getoizacije ne mora nužno biti loše rješenje, i to iz nekoliko praktičnih razloga: policiji je lakše držati situaciju pod kontrolom, nesnosna buka do ranih jutarnjih sati ne

pleasure 39

putovanja

razliježe se po cijelom otoku, a javni je prijevoz tijekom čitave noći tako savršeno organiziran da se i domaći i turisti mogu bez straha uništavati alkoholom, ili čime već sve ne. Autobus ili eventualno taksi dovest će ih pred njihova kućna vrata ili pred hotel bez ikakve usputne štete. To je civilizacija, zar ne?

Preživjeli smo, dakle, pacevillsku (koje li ironije, najluđi dio grada u imenu sadrži talijansku riječ pace: mir) noć, te nakon improvizirane terapije protiv mamurluka i intenzivne rehidracije krećemo ponovno u prošlost, koju je na Malti ionako nemoguće izbjeći. Izabrali smo Mdinu, nekadašnju prijestolnicu. U srednji vijek ulazimo preko

kamenog mosta, pa kroz monumentalna kamena vrata (automobili osim interventnih i svatovskih onamo nemaju pristup). Zar već i ime aktualnog gradonačelnika Mdine ne miriše na neka davna vremena?

Gospodin se zove Peter Dei Conti Sant Manduca! U vrijeme Rimskog Carstva, dok je Malta bila rimski „municipium“, rimski guverner dao je na ovoj strateški važnoj točki otoka sagraditi svoj „palac“. Ipak, većina zgrada unutar zidina potječe iz perioda vladavine Fatimida i Normana, iz 8. i 9. stoljeća. Barokna katedrala Sv. Pavla na glavnom gradskom trgu izgleda tako impresivno da gotovo nevjerovatno zvuči podatak o broju stanovnika Mdine. Mdinjana danas ima ukupno oko 230. Malteški Hum, reklo bi se. Samo je naš ipak deset puta manji!

gore Čak i oni koji nemaju veliku biciklističku kondiciju

40

pleasure

na Malti će uživati. Čitavu državu možete ležerno PROĆI doslovno za nekoliko sati

putovanja

Kad smo već kod Svetog Pavla, legenda kaže da je upravo on, kad se njegov brod 70. godine nasukao na obale malteškog arhipelaga, ovamo donio kršćanstvo. Održalo se i traje do danas usprkos svim muslimanskim osvajanjima i vladavinama.

Napuštamo „Silent City“, kako ovdje zovu ovaj dragulj srednjevjekovne arhitekture, koji je ujedno bio naša jedina kontinentalna destinacija na Malti, i krećemo prema jugu otoka. Ponovno smo na obali, ovoga puta južnoj. Bizarna (bar za naše uši) imena kakva nose neka naselja na Malti – Mtarfa, Mgarr, Mqabba ili Ghaxaq, naprimjer – još su jedan dokaz o tome koliko se različitih kultura tu vjekovima ispreplitalo.

Tako se ova pitoreskna ribarska luka prepuna plovila nevjerovatno

živopisnih boja zove Marsaxlokk. Prizor koji nas je dočekao eldorado je za svakog fotografa početnika, a velik izazov za nas koji o fotografiji nešto malo znamo otprije. Statistička vjerojatnost da će vas dočekati plavo nebo je velika, broj sunčanih sati na Malti je 2961 godišnje.

Usput, najniža ikada službeno registrirana temperatura na Malti je, zamislite, +1,2 stupnja Celzijusa.

Ako niste, poput autora ovih redaka, lokalpatriotski toliko vezani uz okus jadranske ribe (bez konkurencije najslađe na svijetu!) da vam se sva ostala riba ovoga svijeta čini bezukusnom, onda se u ovom portu kompliciranog imena, u nekoj od pitoreskno uređenih gostionica na obali, možete najesti raznovrsnih morskih plodova za malo novaca.

gore lijevo Ribarska luka Marsaxlokk pred nevrijeme gore desno Teško je na Sredozemlju naći brodice živopisnijih boja od onih na Malti

pleasure 41

putovanja

Lutajući Maltom upoznali smo i pravog malteškog viteza. Nikad ga, vjerujte, ne biste razlikovali od nekog uspješnog biznismena u najboljim godinama. To gospodin Tonio Portughese, ugledni malteški, kako se to kod nas lijepo kaže, gospodarstvenik i dužnosnik, uostalom i jest. Vitez je danas počasna titula za razliku od onih davnih vremena kad su malteški vitezovi postali heroji jedne od najpoznatijih opsada u povijesti. Protjerani s Rodosa 40-ak godina prije, uspjeli su, ruku pod ruku s Maltežanima, izdržati veliku osmanlijsku opsadu 1565. godine. Za njihove vladavine, priča nam vitez Portughese, Malta doživljava procvat u svakom smislu, Valletta postaje glavni grad, a vlast im je tek nakon dva stoljeća oduzeo Napoleon, i to na sebi

42

pleasure

svojstven, perfidan način. Naime, na svom pohodu prema Egiptu zatražio je od Maltežana da prime njegovu mornaricu u svoju sigurnu luku i opskrbe je potrebnim namirnicama, da bi, čim je flota uplovila, okrenuo oružje prema svojim gostoljubivim domaćinima te napao i osvojio otok. U svega par dana njegovi su ga vojnici devastirali.

Posljednja dva stoljeća, točnije do osamostaljenja 1964. g., Malta je u sastavu britanskog imperija. Do 1980. ostala je članicom Commonwealtha, a otada je samostalna država. 2004. Malta postaje članica Europske Unije, a 2008. nacionalnu valutu zamjenjuje euro.

Drugi najpoznatiji malteški brend, malteški križ, simbol je plemenitosti, odanosti, viteštva, hrabrosti, zaštite slabih i milosrđa prema prijatelju

gore lijevo Kazalište-bonboniera u La Valletti

sredina lijevo Ne postoje dva istovjetna primjerka

gore desno Telefonske govornice, jedna od mnogih

autobusa na malti premda ih ima petstotinjak!

tradicionalnih poveznica sa Ujedinjenim Kraljevstvom

sredina desno Čarobna vizura sumraka u La Valletti

putovanja

i prema neprijatelju. Vitezovi malteškog križa nastali su u Jeruzalemu 1080. godine kao vitezovi bolničari koji štite i liječe hodočasnike.

Tijekom svojih selidbi kroz povijest postali su i prvi vatrogasci, u doba kad su Saraceni upotrebljavali strašno novo oružje – vatru. Na Maltu su stigli milošću španjolskog kralja Karla V., koji im je u 16. stoljeću, nakon što su prognani iz Svete zemlje te neko vrijeme djelovali na Rodosu, ustupio otok. Oni ga obogaćuju kulturom i umjetnošću. I danas je diljem svijeta malteški križ simbol vatrogasaca. Izgovorio nam je gospodin Portughese i nekoliko rečenica na egzotičnom malteškom jeziku koji je, uz engleski, službeni jezik na Malti. Dovoljno da i u tom jeziku prepoznamo utjecaj nedaleke Afrike odnosno

arapskog jezika. I priča nam o tome da i dan-danas na Malti postoji neslužbena podjela na anglofile i talijanofile (ovih potonjih je najviše na nedalekom živopisnom otoku Gozu), te da svaka od tih dviju zajednica itekako zdušno radi na očuvanju svog kulturnog identiteta.

Ipak, i jedni i drugi u jednom se bezrezervno slažu – na temperaturama iznad 30 stupnjeva talijanski sladoled je najbolji!

više na www.pleasure.hr

kontakt voljen@pleasure.hr

gore lijevo Arhitektura na Malti jedinstveni je spoj srednjovjekovnih, mediteranskih i britanskih stilova gradnje gore desno Odmor pod crkvenim zidinama

pleasure 43

putovanja

troškovi putovanja Malta, bar što se tiče turističkih paket-aranžmana spada u najekonomičnije mediteranske destinacije.

Sedmodnevni aranžmani tipa noćenje/doručak u tzv. “mrtvoj sezoni” mogu se naći već od 2.500-3.000 kuna po osobi!

U cijenu je naravno uračunat i čarter let, najčešće iz Ljubljane (redovni letovi iz Zagreba na Maltu ne postoje), te transferi aerodrom/hotel i obratno.

Raspon cijena hrane i pića zadovoljiti će potrebe svakoga, a jelovnik je toliko raznovrstan da vam ni mjesec dana ne bi bio dovoljan da isprobate sve delicije.

Ukoliko niste bili na Siciliji ili niste bili u prelijepoj sicilijanskoj luci Taormini, niti ste se popeli na Etnu, jednodnevni izlet velikim hidrogliserom-katamaranom (vožnja traje oko sat i pol, cijena stotinjak eura po osobi) omogućit će vam spajanje posjeta dva velika sredozemna otoka u jednom jedinom putovanju!

lijevo uličice mdine stranica desno gore lijevo jedan od brojnih vidikovaca gore sredina u mdinu jedino možete ući biciklom

44

ili ovim vozilom pleasure

gore desno malena prodavačica suvenira dolje Čarobne vizure Marsaxlokka

putovanja

pleasure 45

automobili

46 

pleasure

automobili

nissanjuke tekst i foto robert blašković

I mačke bi kupile Juke!

pleasure 47

automobili

I

ma nekih stvari koje vam se sviđaju ili ne sviđaju. Nema kompromisa.

Nema sredine. Nema onog nije loše ili može proći. A ako vam nešto ili netko nije ljubav na prvi pogled, onda taj netko ili to nešto mora biti zaista posebno da vas preobrati. Juke je uspio u tome! Iako smo bili pomalo skeptični prije testa i bili smo ona polovina ljudi kojima njegov izgled nije simpatičan. Točnije, nije nam se svidio njegov prednji kraj i ona nezgrapna okrugla svjetla, kako neki kažu, retro oblika. Ono što je pomalo retro njihova je tehnička izvedba (čitajte: zastarjela), pa je i svjetlost koju daju relativno slaba (prvenstveno duga svjetla), posebice ako pogledamo koji su novi tehnološki trendovi pri izradi svjetala u autoindustriji. Ostatak Jukea bio je pomalo neobičan, ali ipak ne možemo reći da je ružan. Čudan da! I neuobičajen, pomalo futuristički, razigran i svakako upadljiv. Međutim, nekoliko dana druženja s Jukeom poprilično je promijenilo naše prvobitno mišljenje. Naime, prva vožnja nam je pokazala da je vrlo udoban, ugodan za vožnju i dovoljno prostran na prednjim sjedalima. To se, nažalost, ne može reći za stražnja sjedala, a posebno ne za pristup 48

pleasure

njima. Vrata su poprilično mala, pa čak i za sitnije osobe, osim djece.

Ali moramo znati da je Juke namijenjen mladima, koji su svakako još dovoljno „savitljivi“. I majkama s djecom, gdje je naglasak na djeci i njihovoj veličini. U tim slučajevima, mjesta ima dovoljno. Ali vratimo se vozačevu okruženju. U sjedalima se osjećate dobro, reklo bi se, i sportski, iako sjedite u povišenom položaju u odnosu na ostale obične smrtnike u klasičnim automobilima. Tome pridonose relativno mala bočna stakla, pa i sjedala koja dobro obuhvaćaju tijelo.

Vozačevo je okruženje kao i vanjština, neuobičajeno. Instrumenti su još i uobičajeni, kao i radioprijamnik s CD-om, no središnja konzola s mjenjačem koja podsjeća na srednji dio s rezervoarom kakvog motorkotača, obojena u srebrnu ili crvenu boju s još ponekim detaljem u unutrašnjosti, svakako je originalniji dio ovog Nissana. Treba spomenuti i zanimljive prekidače za klima-uređaj, čije se oznake mijenjaju kod prebacivanja na Drive opciju, pa postaju prekidači kojima kontrolirate rad motora. Istovremeno se na LCD pokazivaču prikazuju trenutačni režimi rada motora i klimauređaja u Eco, Normal

automobili

ili Sport opciji. Između ostalog, prikazuje vam i G-silu u zavojima, kao i prosječnu potrošnju tog dana, cijelog tjedna ili od svakog zadnjeg pokretanja motora. Time vas može natjerati na nekakvu štedljivost. Što je dobro, s obzirom na to da je motor u testnom primjerku bio osnovni benzinac sa 117 KS i nije bio baš previše štedljiv, jer se prosječna potrošnja na testu kretala oko 8 litara. Ukoliko se želite voziti štedljivije, doplatite za dizelsku opciju. Tada potrošnja pada na nešto više od 6 litara, što je vrlo prihvatljivo. Naravno, i navedeni LCD dizajniran je u stilu Jukea, za zabavu i mladenački. Gotovo pa svaki detalj ovog „automobilčića“ drukčiji je od uobičajenih vozila, pa je tako i pogled s vozačkog mjesta prema naprijed neuobičajen kad vidite prednja (gornja) svjetla i pokazivače smjera koji vam „žmigaju“ pred očima. Sve vas to gledajući iznutra pomalo podsjeća na žabu i njezine izbočene oči. Ali cjelokupni oblik Jukea, pa i navedena svjetla, omogućuju vam dobru preglednost u vožnji i kod parkiranja jer prilično dobro vidite gdje vam je kraj vozila. Tome pridonose i veliki vanjski retrovizori. U unutrašnjosti testnog modela kromirane

ručice za otvaranje vrata, kao i poneki detalji u imitaciji aluminija, odaju dojam završenosti, za razliku od baznog modela koji izgleda siromašno. Moramo napomenuti i da su veliki kotači i viši presjek guma vrlo ugodni na našim uništenim cestama, pa i kod parkiranja na nogostupima. Čak i plastike u unutrašnjosti izgledaju ugodne iako su tvrde, međutim matirane su pa odaju dojam mekoće. Posebno su nam se svidjeli prekidači pokazivača smjera i brisača jer su vrlo „mekani“ pri korištenju, kao i ugodna prigušenost zvukova u kabini.

Tu tišinu kvari samo zvuk motora pri brzinama iznad 90 km/h, a razlog tome je što je testni Juke imao mjenjač s pet stupnjeva prijenosa.

Zato svakako savjetujemo kupnju modela sa šesterostupanjskim mjenjačem, jer ćete osim manje buke u unutrašnjosti smanjiti i potrošnju. Mjenjač je inače malo tvrđi, ali vrlo precizan, pomalo nalik na kakav joystick, tako da je vrlo zabavno i lako mijenjati stupnjeve u gradskoj vožnji. Jedino su prekidači na volanu pomalo nespretni, moguće ih je pri okretanju volana slučajno zakačiti rukom, a i prekidač za glasnoću radija pomalo je nepraktičan. U unutrašnjosti

pleasure 49

automobili

ima dovoljno pretinaca, a posebno je praktičan gumirani nekližući pretinac u središnjoj konzoli, namijenjen za odlaganje telefona, a pored njega su i USB utičnica i utičnica za iPod. Prtljažni prostor je praktičan zbog podnice koja je u ravnini s pragom prtljažnika, kao i zbog posebnog prostora za odlaganje stvari ispod podnice.

Međutim, i unatoč tom dodatnom prostoru, ne možemo reći da ćete unutra (bez obaranja stražnjih sjedala) smjestiti pola trgovine,

50

pleasure

već možda samo osrednju količinu potrošačke košarice. Ali nas u Hrvatskoj još uvijek pere kriza, pa nam je i to više nego dovoljno. A naravno, oni koji nemaju takvih financijskih problema ionako voze nešto drugo, recimo Nissan Murano. U svakom slučaju, opreme je u testnom primjerku bilo dovoljno, ali ako poželite više, možete doplatiti za kožnata i grijana sjedala, pogon 4x4, senzore za kišu, kameru za vožnju unazad, navigacijski uređaj, dodatno zatamnjena

automobili

stakla ili, recimo, za model sa 190 KS. Ali tada će i cijena biti malo manje primjerena hrvatskim (praznim) džepovima.

U svakom slučaju, na Nissan Juke trebate gledati kao na automobil koji je namijenjen prvenstveno za grad i gradsku vožnju, koji izgleda svježe i otkačeno. I koji je svakako praktičan. Kao što smo već rekli, nekome će biti lijep, a nekome ne. Ali kao što već i ptice na grani znaju, o ukusima se ipak ne raspravlja. više na www.pleasure.hr

kontakt robert@pleasure.hr

pleasure 51

automobili

NISSAN JUKE 1.6 ACENTA motor: benzinski,

4 cilindra, 16 ventila 1598 snaga: 86 kw (117 ks) pri 6000 o/min max zakretni moment: 158 Nm mjenjač: ručni, 5-stupanjski ubrzanje (0-100 km/h): 11,0 s maksimalna brzina: 178 km/h potrošnja (grad/otvoreno): 8,1/5,3 l/100 km zapremina spremnika: 46 lit. volumen prtljažnika: 251 lit. + 44 lit. podni pretinac ukupna masa vozila: 1225 kg duljina (mm): 4135 širina (mm): 1765 visina (mm): 1570 cijena testnog modela: cca 132.000 kn obujam (ccm):

www.etradex.hr

automobili

ženski pogled by

R

Vesna Džuverović

azmišljajući o automobilima koji na prometnicama ne mogu proći nezapaženo, iz „ovog“ ili „onog“ razloga, dolazimo do zaključka da mjesto na samom vrhu liste pripada Nissanovu modelu Jukeu. Juke se zahvaljujući svojoj osobnosti i dizajnu jednostavno izdvaja iz mase ostalih modela na tržištu. Pokušate li pronaći sličnosti u dizajnu s nekim drugim modelom, gotovo da ih nećete naći, što je velik plus budući da trenutačno, neovisno o marki vozila, modeli sve više nalikuju jedan drugome kao jaje jajetu.

Vanjštinom prevladavaju obli i okrugli detalji, visoke bočne linije, a u oči najviše upadaju prednja gornja svjetla, koja svojom pozicijom i oblikom podsjećaju na žabu ili nekakvog kukca. Taj dojam identičan je i za upravljačem automobila, jer osim klasičnog pogleda kroz staklo na prednju haubu, ugledat ćete i te stršeće „oči“. Ali upravo zbog tog neobičnog, pomalo zbunjujućeg izgleda privlači velik broj ljudi, čiji se komentari najčešće vrte oko njegove simpatičnosti. Dakle, dizajneri su postigli pravi pogodak. Ono što bismo im mogli zamjeriti marketinški je slogan kojim su usmjereni isključivo na mlade, urbane, energične dečke željne zabave. A gdje su tu cure? Zar one nisu urbane i isto tako željne zabave? Dizajn vozačke i konzole oko mjenjača

podsjeća na bajkerski, a središnje konzole u koju je smješten audio, komunikacijski i navigacijski sustav na igraču konzolu. Mjenjač brzina je poput joysticka – kratak, precizan, ali nešto tvrđi za ženske ruke.

No usprkos tzv. „mužjak“ stilu, za upravljačem ovog autića zamijetili smo i veći broj žena. Vožnja s visokim potpeticama zaista je udobna, a sam položaj tijela u sjedalu ugodan i povišen, što vam olakšava pregled situacije na cesti. Zadnja sjedala ne pružaju toliku ugodu koliko i prednja, ali zbog dobre visine poda u odnosu na sjedalo položaj nogu je zadovoljavajući. Ponuda pretinaca je sasvim solidna, a ima prostora za čaše, pa čak i litrenu bocu, što baš nije čest slučaj kod ostalih vozila, u kojima ćete većinom smjestiti samo onu od pola litre. Da u Nissanu nisu razmišljali samo o dizajnu potvrđuje i Jukeovo osvajanje pet zvjezdica na sigurnosnom testu Euro NCAP. Juke je zabavan za vožnju, kako u gradu, tako i na otvorenom.

Testni model imao je samo pet brzina te je u vožnji na otvorenom nedostajala šesta. Najatraktivnije mu stoje bijela, (tamno)crvena i plava boja, a prava je šteta što nije dostupno više življih boja. Ali bez obzira koju boju odabrali, u njemu ćete uvijek biti primijećeni.

pleasure 53

fotografija

artpleasure

domagojtopić Domagoj Topić rođen je 1979. godine u Osijeku, gdje je i završio opću gimnaziju.

Nakon gimnazije upisuje Akademiju dramskih umjetnosti u Zagrebu.

Fotografijom se bavi od malih nogu. Izlagao je na brojnim stranim i domaćim izložbama. Od novijih događanja izdvajamo ulazak fotografije u finale Photodaysa 2010.

Koautor je fotomonografije - “Osijek: grad za dugu ljubav”, te fotomonografije “Kopački rit”.

Bavi se svim vrstama fotografije, ponajviše fotografijom prirode. Mali dio tog bogatog opusa možete vidjeti na sljedećim stranicama.

Online galerija - www.fotoart.hr

54

pleasure

putovanja

62 

pleasure

putovanja

dnevnik jednog putovanja - prvi dio

ta afrika! tekst i foto maja tanasovski

Putovanje mislima, u susret Majci Madrid, utorak, 14. prosinca. Let je kasnio. Dok čekam pored pokretne trake za prtljagu, svoju, prisjećam se izreke: Navigare necesse est, vivat not – Putovati se mora, živjeti ne. Putovanja su bitna jer u tebi ožive mogućnosti. Torba je, naravno, došla zadnja. Nakon što je popustio osjećaj blage paranoje, nasmijem se sama sebi. Moj život je u neprekidnom tonu kašnjenja. Tražim izlaz, eno ga, salida. Zanimljiva riječ, pomišljam. Ima kompleksniji prizvuk od naše izlaz i od svjetske exit. Kao da skriva nijanse drugih riječi, drugih pojmova, poput nade ili spasa. Opet se nasmijem. Zaokupljam li se ja to mislima jer imam tremu? Davor me čekao na prvom izlazu, unutar aerodroma. Škljoc, škljoc, trenutak je zabilježen. Nismo se vidjeli više od mjesec dana.

Brzo smo se spremili i sjeli na motor. Poznati osjećaj me preplavio.

Osjećaj ceste, osjećaj kretanja, osjećaj koji mi čini dobro. Hotel, tuš, krevet. Nećemo sada razgovarati, ne trebamo si još ništa reći.

Vrijeme nam ostaje za sve, vrijeme koje tako brzo leti.

Večera, šetnja. Hladno je u Madridu. Hladno i suho. Grad je profinjen i čist. Arhitektura je iznimna, barem tako svi govore, pa i arhitekti.

Urbano provincijalan. Balkoni i prozori s visokim škurama. Ultimativna romantika, kažem. Hm, još da je 35 stupnjeva, da je težak, sparan dan, da je jedna škura otvorena i da povjetarac njiše zastor koji svojom bjelinom komplementira nebu pod suncem. Da ventilator bruji, s manjim brojem okretaja jer su ga povlačile mnoge ruke prije i jer je hladio mnoga uzavrela tijela, prije. Tješim se da nas to čeka ondje kamo idemo. Nasmijem se. Ne želim očekivati. Ne znam je li to iz straha da se ne razočaram ili sam jednostavno shvatila da je to pametnije, racionalnije.

Umorna sam, umorna i sjetna. Nisam se naspavala prije puta. Element u kojem sam bila u Zagrebu, razina opuštenosti, svjesnosti i jakosti kao da mora biti slomljena, slomljena pred najveće izazove. Možda.

Zar mene, nas, zaista čekaju najveći izazovi dosada? Njega, koji je

pleasure 63

putovanja

prošao Svijet, Džunglu? Što je za njega rizik? Jesam li to možda ja, mi?

Ovo je veliko putovanje. Moje najveće dosada. Najduže. Nadam se. Ako Bog da.

Krenuli smo prema Andaluziji. Nakon dana i sati obavljanja potrebnog u Madridu, reduciranja prtljage, od koje smo 12 kila poslali natrag u Zagreb, Pegaz je poletio. Pegaz je ime našeg, pardon Davorova nebeskoplavog metalnog ljubimca, Yamahe Tenere 660 XTZ. Prethodni dani vožnje po Madridu budili su veliku sumnju u izvedivost cijele priče, u ovo putovanje. Motor se osjetno mučio, što zbog gradske gužve, što zbog tereta, što zbog strmih madridskih ulica. Na što smo

mogli utjecati, jesmo. Olakšali smo "macana", a što se terena tiče, ostaje upitnik. No, novonastala lakoća kretanja ostavljala je osjećaj nade. Trudila sam se zadržati taj osjećaj koji me grijao dok su mi minus i vjetar ledili koljena i ruke. Opremljena sam kvalitetno i pametno, ali mi je vraški hladno. Tješim se da je to zbog neispavanosti. Podižem vizir i glas. “Daj gas prema toplijim krajevima!“ Valjda me čuo.

Put kroz južnu Španjolsku pokazuje se veoma pitom. Besprijekorno asfaltirane prazne ceste pravi su melem za motor i njegova dva kotača. Spokojna priroda listopadnih šuma, pak, melem je za dušu.

Spokojni i pusti su i gradovi kroz koje prolazimo. Gradovi duhova, pomišljam, ali činjenica da je nedjelja na vrijeme otklanja nagovještaj

PRETHODNA STRANICA RUŽIČASTA JE BOJA MARAKEŠA gore LIJEVO I DESNO CHEFCHOUEN - DETALJI IZ SVAKODNEVNOG ŽIVOTA

64

pleasure

putovanja

sablasnog. Svijet se samo lijeno odmara u miru svoga doma. Vrijeme je i za naš odmor. Postavljamo šator uz crkvicu pored ceste. Prva noć u kamping varijanti. Početni strahovi spavanja u nepoznatom.

Dobro dođe ova španjolska dionica kao afrički preludij. Bolje je početi s navikavanjem na relativno poznatom sigurnom nego nepoznatom nesigurnom. Žubor potočića pored nas nježno me uspavljuje.

Rise and shine! Evo nas u Córdobi. Stabla naranči nas pozdravljaju na ulazu u grad. Córdoba ih je prepuna. Prvi nagovještaji sunca, topline, juga. Ova pokrajina leži na razmeđi Europe i Afrike, Mediterana i Atlantskog oceana. Córdoba sadrži španjolske, arapske i afričke okuse. Ovo je dobar intro za Afriku, za Saharu, pomišljam. Kušanje prije zalogaja. Nastavljamo. Brežuljci maslinika, zelenih i crnih maslina, vesele.

Nakon što su nas kiša i mrak još jednom natjerali da se sklonimo na putu prije puta, stižemo u veliku luku Algeciras. Žurimo se da ulovimo trajekt. Primjećujem neobičnu kombinaciju svjetla koje se jutros nadvilo nad lukom. Crni teški oblaci izgledaju kao da će se srušiti na nas. Srušiti od težine kiše koju stišću u sebi. Kao da je namjerno zadržavaju. A sunce se tako moćno probija kroz njih kao da ih namjerno draži da popuste. Čudna neka igra. Kao da žele da se ponizimo u poštovanju pred odlazak na drugi kontinent, u drugi svijet. Osjećam uzbuđenje. Na trajektu prvi susret s crnim pogledima, s drugačijim svijetom. Ništa neobično. Pušim cigaretu na palubi dok kroz smijeh pričam s domaćima. Welcome to Morocco! Welcome to Africa! Welcome to Tangier! Welcome, my friend! Zaželjeli su mi dobrodošlicu. Samo da nam je i Crna Majka sama poželi.

Prva zraka vrućega sunca nas dočekuje. Do sada nas je sunce samo obasjavalo, ali nas nije grijalo. Pogledamo se. Spremna? Spremna.

Idemo. Mama Afrika, evo nas, dolazimo! Odjednom, prolom. Kiša je mahnito počela padati. Vjetar još luđe puhati. Alo, Mama Afrika, što je bilo? Što se buniš? Požuruješ li nas ili plašiš? Testiraš nas?

Dobro, samo naprijed. Oluja počinje jačati. Majka provjerava od čega smo sazdani. Lijepa je, veličanstvena, brdovita, zelena, maglovita, sunčana, topla, agresivna, luda, moćna. Ima more, ima planine, ima rijeke, ima putove, ima ulaze. Ima ruke kroz čije prste propušta putnike, istraživače, prolaznike, lutalice i one koji se vraćaju doma.

Teška je. Visoka je. Treba se uspeti na nju, treba je prihvatiti, poštivati, prigrliti i predati joj se. Samo onda će ti Ona to dopustiti. Dopustiti da uđeš, da se vratiš. Ona je kao i sve majke. U mukama nas je rađala, voli nas, ali nam otežava povratak. Moramo se iskupiti za to što smo otišli. Povratak je uvijek teži od odlaska. Meni bar. Motoru je teško. Naš Pegaz se muči. Nisam stručnjak, ali zvuk otkriva da trpi.

Prebacujem to na sebe. Poraz njegov je i poraz moj. Važem zasluge.

Jesam li to zaslužila? Jesam li spremna za iskustvo? Kako se to mjeri?

Mjeri li se to po prethodno proživljenom ili po načinu proživljenog?

Na rubu sam. Ceste su solidne i zavojite. Vozači su neoprezni. Trake se ne poštuju, a prestizanje u zavoju je najnormalnija stvar. Vjetar i dalje šiba k'o lud. Gradovi ne iznenađuju, ali priroda osvaja. Osvaja svojom promjenljivošću. Livade, doline, pustoši, šume, kaktusi. Nitko nije očekivao da će Crna Majka biti toliko zelena! Jao! Jesam li i ja zelena? Zelena kao Majka Afrika? Koliko možemo podnijeti, toliko ćemo i dobiti. Pa onda je sve O. K.! Pegaz kao da se dobro iskašljao

gore afrička avantura motorom

pleasure 65

putovanja

66 

pleasure

putovanja

i pojurio dalje. Majka nam se otvorila. Pustila nas je u svoju utrobu.

Stigli smo predvečer u Chefchouen. Plavi grad. Nebeski grad ispod oblaka, skriven u planinama. Chefchouen je grad na visini, podno golih obronaka planina Rif. Grad blizu bogova, blizu stare mistike i zaboravljenih mitova. Volim buđenja uz minaret, prodoran imamov glas koji poziva na jutarnju molitvu. Zanimljiv je taj osjećaj koji u meni budi pjesma molitve. Osjećam se bliže svijetu. Taj sveti pjev podsjeća na snagu duhovnog. Na blizinu Boga i na moć ovoga svijeta.

Inshallah (neka bude volja božja), kažu. Raspravljam s Davorom o tom izrazu. Ako Bog da, reklo bi se po naški. Pitam se volimo li osjećaj da nešto jače, više utječe i odlučuje umjesto nas, i izaziva li to osjećaj poniznosti i sumnje kako bi se trudili biti boljima, ili je to prepuštanje „višemu“ znak „manjega“ u nama. Svrstati se negdje na pola puta te misli ili je to pak presigurna zona? Hm… We all carry the fire, but… Nekima je postala prevelik teret, neki su se umorili, a neki je ne žele staviti pred vjetar iz straha da se ne ugasi. S tim mislima tonem u san, ispod zvijezde na stropu naše sobe u rijadu (tradicionalna gradska kuća s unutrašnjim vrtom). Sutra se budim rano, moram fotkati. Chefchouen je odličan grad za fotkanje. Sve te uske ulice, uski prolazi nebesko plave boje i divne teksture koja se proteže od podova preko zidova do krovova. Ni kiša mi ne može ukrasti volju za istraživanjem ovog prekrasnog mjesta.

Putovanje osjetilima, u susret Zemlji Nakon kraćeg odmora Pegaz opet juri. Par sati puta dijeli nas od Fesa. Nekoć spiritualnog i sveučilišnog centra Maroka, sa svojom

najpoznatijom Medinom el-Bali, najvećim svjetskim islamskim srednjovjekovnim gradom. Okrećem glavu. Panoramski pogled na Chefchouen je izniman. Ne zaustavljamo se da ga zabilježimo fotoaparatom. Bilježim ga očima i spremam u sjećanje. Sjećat ću se da su na izlazu iz Chefchouena stajala plava vrata, plava vrata zaborava.

Predvečer stižemo u Fes. Ulazimo s posljednjim zrakama sunca, u zalazak. Žarko ružičasto obojen svod sa siluetama palmi u daljini, a sa strane divovske srednjovjekovne zidine medine. Prizor s razglednice.

Feeling like a road king! Smještamo se kod našeg domaćina Youssefa Lamnija. Povezali smo se preko Couchsurfinga (internetske putničke mreže). On ima stančić na krovu zgrade u jednom feskom kvartu.

Kvart me podsjeća na moj.

Zgurali smo se svi oko malog stola. On, njegova braća, prijatelji, susjedi, mi. Tajine! (Tradicionalni način pripreme marokanskih jela u glinenoj posudi poklopljenoj stožastim poklopcem; slično našim jelima ispod peke). Nas je desetak, a tajine je jedan. Po koji put sam već opekla prste! Vruće je, ukusno i nezgodno. Nezgodno je loviti grašak prstima, ali uživam u toj igri. Igri koja tjera da razmisliš malo o suigračima i ostaviš im koji grašak viška. „After tajine no cold!“ povikne Youssef. Istina. Nasmijem se. Poslije se u krug zavrtjela šiša. Ah, život je lijep.

Nedjeljno jutro u Fesu. Koračam kroz medinu. Najveće urbano središte na svijetu bez prometa. Toliko distrakcija sa svake strane.

Mirisi opijaju, prizori zapanjuju. Svaki kvadrat sadrži toliko tisuća raznih momenata. Možeš se gubiti u bojama, gužvama ljudi, pričama trgovaca, navlakušama, žicanjima i labirintima ulica. Prepustila bih se

PRETHODNA STRANICA FES - DVORIŠTE U MEDINI U KOJEM SE SKLADIŠTE KOŽE gore LIJEVO FES - NAJVEĆA BOJAONICA KOŽE U MEDINI GORE DESNO FES - KOŽE SE PERU U RIJECI NA RUBU MEDINE

pleasure 67

intermezzo - fez Nedjeljno jutro u Fezu. Jučer je bio Božić.

Proslavili smo ga sami, ispred papirnatog bora koji sam vlastoručno nacrtala. Bor je imao i kuglice. Našla se tu i imela. Lijep Božić.

Svađe su počele. Sjedim na malom trgu na međi ulaza u medinu. Klinci igraju kouru, nogomet, kao i bilo koji drugi klinci bilo gdje na svijetu.

Dva gola, dvije momčadi. Mi smo dvoje ljudi, ali momčad nismo. Ponekad nimalo ne sumnjam da jesmo i da možemo biti. Ali, u trenucima poput ovog današnjeg idem u krajnost nemogućega.

Omlet, palačinke i slaba kava. Povrijedio me. Krivi način i izbor riječi boli više nego istina. Zašto me u isti mah izluđuje i dovodi do blaženstva? Kao i prokleta medina, kao i ovo putovanje. Trebam malo samoće. Čovjek jednostavno ne čisti psihu dovoljno kada vrijeme dijeli s nekim. Do toga se može doći, ali treba osigurati siguran teren, treba se probiti. Pucati kroz živi zid. Napad je najbolja obrana, kažu. Ne znam vjerujem li u to, mislim da je to nizak potez. On je uvjeren da ga primjenjujem. Ostavljam ga s tom misli. Sunce je napokon granulo iznad Feza. Jedina razlika je što nekolicina djece igra nogomet u tenisicama, a nekolicina u gumenim trikicama.

foto davor rostuhar

putovanja

lutanju čija je cijena vrijeme. Za plaćeno dobiješ ultimativnu zabavu. Pronađi, izađi. Često razmišljam kroz igre. Ljudi bi češće trebali okretati stvari na igru. Ne mislim da je to neozbiljno, mislim da je zdravo. Ali, ja kasnim. Ne mogu si to dopustiti. Već sam trebala biti kod poznate bojaonice kože. Bojaonice u kojoj se načini obrade kože nisu mijenjali tisućama godina.

Navečer poželjesmo otići u hammam (inačica turske kupelji sa saunom i masažom). Putem nailazimo na lokalni hammam u medini, za 10 dirhama (marokanska valuta).

Nakon minute skepse ipak se odlučujem za reprezentativno iskustvo umjesto nekog finije upakiranog za zapadnog čovjeka. Svlačionice ne izgledaju ništa bolje od onih u kojima sam se svlačila davno prije, u osnovnoj školi, prije sata tjelesnog odgoja. Razmaženost moje malenkosti brzo nestaje. Prizori golih žena s djecom, golih djevojaka i djevojčica, kako uživajući obavljaju rituale pranja posramljuju moju prvotnu nelagodu. Brzo skidam sve sa sebe i nestrpljivo koračam prema oblacima pare. „Pralja“ mi, miješajući kantice hladne i vruće vode, namješta idealnu temperaturu. Sjedam na malu stolicu i započinjem ritual.

Sama sam počešljala i oprala kosu. Dolazi ona i sapuna mi tijelo crnim sapunom (prirodni sapun načinjen samo od arganova i maslinova ulja). Grabi kanticom vodu iz veće kante i stane polijevati. Joj, kako paše. Prirodnije funkcioniraju ti slapovi vode od one tušem razlomljene u tisuće kapljica. Praiskonski. Kako mi žene volimo da se po nama tracka, packa, macka. Meditativni su ti ženski rituali.

Napravila mi je zatim piling i sramežljivo šapnula kako sam joj lijepa. Uf, osjećam se kao nova. Pravi obred čistoće, purifikacija, pravo krštenje. Moje prvo hammam iskustvo!

Na Staru godinu krećemo za Marakeš. Putem nas prate uredni maslinici i beskrajna polja narančastog nevena.

Zelena i narančasta su in ove sezone. I plodovi kaktusa su zreli i lijepi u svojoj narančastoj. Mjesta uz cestu, u kojima stajemo radi kratke okrepe, jedini su podsjetnici da se nalazimo u zemlji Trećega svijeta. Crne automehaničarske radione i gradnja koja godinama zjapi za obnovom. Prosjaci i psi lutalice, uobičajen prizor. Sjedamo na ručak. Jelo je ukusno. Čovjek se na sve navikne.

Kako smo odlučili da na ovom putovanju nećemo voziti noću, sklonili smo se prije zalaska. Opet je kamping varijanta na redu. Dižemo šator na pola puta između Casablance i Marakeša. U šumici pravilnog drvoreda spremamo se za doček. Naložili smo vatru i kontempliramo uz nju. Volim u sebi sagledati prethodnu godinu i razmisliti o željama i ciljevima u sljedećoj. 10, 9, 8… 3, 2, 1. Sretna Nova godina!

GORE NA PUTU ZA FES - PRIRODA OSVAJA DOLJE FES - DJECA IGRAJU KOURU (NOGOMET) ISPRED ULAZA U MEDINU

68

pleasure

putovanja

Čestitamo si i nazdravljamo čajem uz zvuke pastirske pjesme u daljini.

Evo ga, famozni Marakeš. Grad ružičastih zidina.

Marokanski vrtovi i sultanati počinju u Marakešu, gradu u čijoj se pozadini ocrtavaju snježni obronci visokog Atlasa i ulaznih vrata u nepreglednu pustinju Saharu. Turisti izviruju odasvud. Dosada ih nismo puno viđali i to komentirali uz čuđenje. A evo, sad i ovo komentiramo uz čuđenje. To je tipičan problem putnika. Korelacija turist-putnik. Davor je to riješio, a ja nisam do sada imala prilika. Pojam turist izaziva parazitsku konotaciju, kolonizatorsku. Draži su mi pojmovi avanturist, putnik, istraživač. Joj, grozno. Ta želja da se bude poseban, drugačiji, jedinstven i da iskustvo bude samo tvoje, posebno. Moj ego je nemoguć. Ali čovjek se na sve navikne, pa tako i na invaziju turista. Trudim se propuštati te misli. Ne želim ih doživljavati. Svatko stvari vidi i doživljava na svoj način. Plavo nebo je jedno i nitko ga ne može vidjeti iz tvog vlastitog kuta osim tebe samog.

U Marakešu smo odsjeli desetak dana. Svaku večer dopuštali smo Djemaa el-Fni, najvećem trgu Magreba i remek-djelu svjetskog oralnog nasljeđa (Unesco, 2001.), da nas zavede, da nas usiše. Djemaa, kao gorući vatreni prsten. Kao predvrata pakla koja bi se odškrinula svakoga dana kada bi sunce počelo zalaziti. Ovo najčudnije ulično kazalište na svijetu u prošlosti je bilo mjesto gdje su se vršila javna pogubljenja. Djemaa el-Fna doslovno znači assembly of the dead (skup mrtvih). Kao da su duše mrtvih ostale zarobljene ovdje, čekajući u čistilištu. Svaku večer se reprizira prethodna, a svaki put je nekako drugačije.

Narandžije slažu kule od naranči i grejpova na svojim pokretnim štandovima. Miješaju se mirisi pržene hrane, kuhanih puževa, đumbirovih kolača. Zvukovi Gnaoua muzičara i njihovih bubnjeva, zveckanja limenih posuda vodonoša, nepromjenjivi ritam violine koju uvijek na istom mjestu, uvijek u istom tonu i ritmu svira slijepi violinist; sudaraju se. Ljudi se gužvaju kao sardine u konzervi. Guraju se u krugovima nastalim oko svake zanimljivosti koja je u tijeku. Oko plesnih, glazbenih i natjecateljskih atrakcija. Tko će upecati bocu Coca-cole? Tko će dopustiti proricanje sudbine? Ili odoljeti ukrašavanju tijela hennom (tradicionalno bojenje ruku kanom, kod udatih žena i nogu; jednolično ili šablonski)? Dirham ovdje, dirham ondje, traže te. Već znamo par trikova pa uspijevamo proći bez naplate. Samo ih ignoriraš i ne plašiš se njihove deračine i pozivanja policije. Od stresa u početku, ovaj igrokaz pretvorio se u zabavu. Sa svih strana te zovu. Madam, madam, come here, eat, 77 takes you to heaven. Smijem se.

GORE NA SAMOM ULAZU U CASABLANCU - MUSTAFA, MAROKANSKI MOTO VODIČ SREDINA ČISTAČI RIBE U ESSAOUIRI DOLJE DJEMAA el-FNA, MARAKEŠ - GNAWA MUZIČARI pleasure 69

putovanja

Putovanje srca, u susret Putovanju Essaouira. Bijeli grad. Grad na obali divljeg Atlantika. Grad koji ima sve. Svoju luku, medinu, utvrdu iz 18. stoljeća, otoke i kilometre pješčane plaže.

Pišemo uz ručak na terasi rijada iz 18. stoljeća. Posluga također ruča s nama. Malo im je neugodno. Meni je drago da su ovdje. Kombinacija galebovih krikova i hodžina zova sa minareta melodično umiruje dušu. Uživam. Bijela Essaouira.

Iz grada nebeskog plavog, grada Neba, preko obala, planina, do bijelog grada, grada Oblaka. Bijela Essaouira s plavim podsjetnicima, podsjetnicima na Chefchouen.

Pravo mitsko putovanje. Već sam mjesec dana na putu. Već.

Uopće nemam osjećaj da mjesec dana nisam vidjela svoj dom, svoju obitelj, svoje prijatelje, svoju svakodnevicu. Ne čini mi se tako davno. Osjećaj kao da i nisam otišla. Treba li još vremena proći? Trebam li još kilometara napraviti? Trebam li se udaljiti da bih povećala kut vidljivosti? Mislim da osjećaj blizine nema veze s perspektivom prostorno-vremenskom; ova perspektiva dolazi iz srca. Galeb je sletio na ogradu, nakrivio glavu prema meni, kao da bi bolje razumio te odletio prema pučini, prema horizontu. Kako je dobro letjeti, mislim.

Letjeti kad god ti se prohtije. To je privilegija veličanstvenih, veličanstvenih bijelih. Bijel je i list papira po kojem pišem, svojom plavom olovkom.

Otišli smo iz Essaouire, grada koji svaki dan prožima drugačiji miris. Putujemo prema Zapadnoj Sahari. Nakon proslavljenog Božića, Nove godine, Davorova rođendana i naše godišnjice, držimo se. Drže se i ceste, drži se i Pegaz. Dobro je opet biti u pokretu. Prolazimo pored šuma argana. Argan je „nova“ maslina. Arganovo ulje je vrlo skup i dragocjen proizvod bogat vitaminom E. Najviše ga je na području oko Essaouire.

Samo žene rade na njegovoj obradi. Ručno i bez ikakvih aditiva. Počinjem razmišljati o ženama koje sam upoznala na ovome putovanju. Amina Bounite, žena iz sela podno gorja Atlas, i Hasna Borja, djevojka iz Essaouire. Amina je u ranim tridesetima i rastavljena, a Hasna je diplomirana studentica ekonomije u potrazi za poslom. Amina se povukla na selo i ne misli se vraćati u grad. Pomaže starim roditeljima i voljela bi se ponovno zaljubiti, ali o braku ne razmišlja. Također voli skakati s jedne obale rijeke na drugu i tehnicirati glavicom salate kao pravi nogometaš. U mentalitetu nekih stanovnika Maroka, većinom Arapa, prevladava animozitet prema rastavljenim ženama. Neki ih smatraju običnim psima. Naglašavam, ne svi i nije pravilo, ali rastavljenim ženama doista je teško ponovno izgraditi život. Ipak je to dio kolektivne svijesti koja

GORE TRG DJEMAA eL-FNA, MARAKEŠ SREDINA POZNATE NARANDŽIJE NA DJEMAA eL-FNA, MARAKEŠ DOLJE DJEMAA eL-FNA, MARAKEŠ - ZABAVLJAČI IZVODE SVOJE

70

PREDSTAVE OD SUMRAKA DO PONOĆI pleasure

putovanja

utječe na njihovo postavljanje prema stvarima. Hasna pak, s druge strane, ne može naći posao jer je previše kvalificirana. Navodi da ima puno više žena nego muškaraca koje se visoko obrazuju. Manje ih je, naime, koje imaju posao, odnosno koje su zaposlene. Ispričala nam je jedno iskustvo. Prijavila se za posao na recepciji jednog hotela i par sati poslije vidjela kako prodavač ribe, pored istog hotela, zamata ribu u njezine aplikacijske papire. Kroz smijeh je rekla: „Uvijek ću se toga sjećati i uvijek će mi to biti motiv za daljnje ustrajanje u tome što želim.“ That’s the spirit! Jake su ove žene! I jako drže do svoje obitelji. Obitelj smatraju najvećim i jedinim osloncem u životu. Amina nije htjela poslati nepokretne roditelje u starački dom, a Hasna svaki dan ruča sa svojom obitelji. Hasna se još nije udala. Zabrinjava je to. Kaže da već postaje prestara za udaju. Ima 22 godine. Nije još imala dečka.

Prošli smo Agadir, Legziru, Sidi Ifni. Maroko, goodbye! Prošli smo

ga! Prešli smo zemlju koja nije samo pustinja s devama, šatorima i nomadima iz turističkih vodiča. Zemlju koja je toliko kontrastna, šarena, živa. Zemlju u kojoj su džamija, medresa, kafić u kojem možete popiti pivo, stakleni neboder i srednjovjekovna medina jedni do drugih. Što nas čeka u Zapadnoj Sahari, zemlji pustinji? A u Mauritaniji? A u…?

Daj gas! Idemo! Ovo je peta brzina na 6000 okretaja, ovo je raketni pogon. Želim da dođemo do cilja. Cilja našeg putovanja. Točke koja se nalazi u Nigeriji, gdje se ukrcavamo u avion za doma. Želim da dođemo do cilja. Cilja našeg odnosa. Cilja samih sebe. Svi mi trebamo putovanja. Život je put. Putovanje je život na speed dialu.

Ovo je izazov koji prihvaćam, koji želim. Očekujem sve i samim time lišavam se očekivanja. Dobar trik. Biti ću spremna. Znam. Predajem se. više na www.pleasure.hr

kontakt maja@pleasure.hr

GORE ESSAOUIRA - ULIČNI PRODAVAČI TEPIHA SREDINA LIJEVO ESSAOUIRA - ŠARENO OBOJANI PILIĆI, ZANIMLJIVOST SA TRŽNICE SREDINA DESNO PLAVE BARKE - POZNATI FOTOGRAFSKI MOTIV ESSAOUIRE pleasure 71

fotografija

aktpleasure

dario Dario Ilić ima 24 godine te živi i radi u Puli. Po zanimanju je ugostitelj i do sada je uglavnom radio u struci. Rekreativno se bavi sportom, a formu ujedno održava redovitim odlascima u teretanu. Svoje slobodno vrijeme provodi u druženju s prijateljima i djevojkom.

Spremno se odazvao našem pozivu za snimanje, a koliko je ono bilo uspješno možete vidjeti i sami. Uobičajeno je na fotografijama vidjeti žene uz motore i kao servisere. Mi smo odlučili to malo promijeniti, obzirom da je to najčešće ionako hobi muškaraca.

Priupitate li Daria što njemu znači pleasure (užitak), reći će vam da je zadovoljstvo mogućnost raditi sve ono u čemu uživamo.

Zahvaljujemo se HP motorima iz Pule na moto opremi i Apriliji RSV4, kao i autokući Auto Benussi d.o.o. na ustupljenom prostoru za snimanje. www.hpmotori.hr www.autobenussi.hr

man art foto miranda legović

72

pleasure

arhitektura i dizajn

ugodanživot tekst i foto lora šuljić

Više je nego jasno da je prostor vapio za jednom konkretnom preobrazbom, a početak je bio skidanje tapeta i dopuštanje zidovima da prodišu nakon tko zna koliko desetljeća!

PRIJE I POSLIJE

B

udući da nekada davno nije postojala uznapredovala industrijska tehnologija koja je omogućavala tako brzu i laku obradu drva i drvnih prerađevina kakvu imamo danas, nije čudo da je stari namještaj, ipak rađen od kvalitetnijeg drva, puno izdržljiviji te ga još uvijek nalazimo u mnogim stanovima starijih osoba u funkcionalnoj upotrebi. Ne misli se pri tome na antikni namještaj koji je i danas omiljen izazov svakom dizajneru interijera, nego na običan drveni namještaj kakav su kupovale još naše bake pri svojim kućenjima i koji im je po svoj prilici ostao i do dan-danas, lijepo uščuvan.

Jedan takav stan zatekao se i u garsonijeri od 32 m2 u centru Zagreba – problem kod takvog namještaja prvenstveno je njegova glomaznost i nezgrapnost, a tamne boje dodatno zagušuju ionako sasvim malen prostor. Masivni drveni ormar koji se proteže preko cijelog jednog zida tako zauzima čitavih 3 m² sobe! Stavimo tu dvije fotelje, dva kauča i stol i odjednom se nađemo u prostoru koji je čovjeka potpuno podredio sebi, umjesto da bude obrnuto!

Bijela stolarija ponešto spašava stvar, ali već požutjela od zuba vremena ustvari puno prije nadopunjuje oronulost žutih tapeta koje prekrivaju sve zidove od poda do stropa u sobi i predsoblju nego što rasterećuje prostor silne smeđine. Kuhinja također ne ulijeva povjerenje svojim smeđe-crvenkastim pločicama, smeđe pošpricanim linoleumom i elementima koji se nalaze s obje strane kuhinje, nepraktičnog tlocrta, sa zidovima koji se sužavaju prema prozoru. Stan nije imao ni centralno grijanje nego se koristila stara termoakumulacijska peć, tako da je bilo potrebno provući cijevi i ugraditi radijatore u sve prostorije.

Više je nego jasno da je ovaj prostor vapio za jednom konkretnom preobrazbom, a najbolje je početi skidanjem tapeta i dopuštanjem 80

pleasure

zidovima da prodišu nakon tko zna koliko desetljeća! Ideja najčešće kreće od zidova, iako viziju budućeg dizajna prostora može pokrenuti i malen, ali bojom ili oblikom specifičan komad namještaja ili zanimljiv predmet. No zidovi su ti koji omeđuju ili otvaraju prostor, zadaju dimenzije i slažu vaš namještaj, ali ono što će diktirati cjelokupnim namještajem svakako su boje kojima ćete oplemeniti zidove. Bijela boja je vrlo zahvalna boja jer vizualno povećava volumen prostora, ali goli bijeli zidovi mogu također izgledati vrlo monotono. Zbog toga je dobro pribjeći triku – dio zidova može se pokriti bojama ukoliko se bijela boja dopusti na drugim plohama.

Bijeli pod malom prostoru dodaje na eleganciji, a bijeli komadi namještaja neće dozvoliti vizualnu prenatrpanost prostora. Tako se i u ovom stanu krenulo od bijelih zidova, koji su u ovom slučaju upotrijebljeni kao prazno slikarsko platno. Neobični oblici na zidu te smjela kombinacija ljubičaste i zelene kao suprotstavljenih boja tako je odredila budući namještaj – on će morati biti lagan, lepršav i veseo te po mogućnosti neklasičnih oblika! Srećom, da se dobije stol ili stolac oblih i vijugavih linija danas više nije potrebno zalaziti u skupe dizajnerske dućane jer se takvi komadi ipak pronađu i u tzv. „konfekcijskoj” proizvodnji. Vrlo lako se mogla dogoditi pogreška i prostor urediti ili isključivo bijelim namještajem (u tom slučaju sredina bi ostala pusta i vladao bi osjećaj „nedostatka”) ili namještajem u bojama koje su korištene na zidu (tada bi se dobila uniformiranost prostora, koja bi bila oku ugodna, ali ne i intrigantna). S obzirom na to da je pod prekriven bijelim laminatom te da time uz dvije boje zidova ne postoji i smeđa boja (najčešće svojstvena podovima) kao treća, boje namještaja mogle su se birati na jedan opušten način kontrirajući zidovima. Upravo zbog bijelog poda (odnosno izostavljanja boje s podloge), prostor, iako pun šarenih predmeta, ne djeluje frenetično i neusklađeno.

arhitektura i dizajn

pleasure 81

arhitektura i dizajn

BITNA JE NAMJENA

Ovaj stan preuređivan je s posebnom namjenom – da se iznajmljuje turistima koji dolaze u posjet Zagrebu te je funkcionalno uređen s tom mišlju. Iako je pretpostavka da će se turist slabo zadržavati u stanu, glavna (i jedina) soba vizualno je podijeljena na dva dijela – veliki ljubičasti polukrug omeđuje dio sobe namijenjen relaksaciji, a drugi dio sobe zauzima spavaći dio s bračnim krevetom i zelenim policama od knaufa. Bijeli ormar ublažava najezdu zelenila sa zida, a dodatno je ukrašen zidnim naljepnicama kako bi se razbila strogoća njegovih ravnih linija. Crvena boja namjerno je korištena u sporednim komadima namještaja (fotelja, samostojeća lampa) kako bi istaknula ulogu boje u ovom stanu – ona je tu ponajviše da se suprotstavi tamnome ljubičastom zidu i predstavi prostor kao veseo i razigran.

Razigranost se prenosi i na predsoblje lišeno suvišnih stvari. Tu su tek polica za odlaganje cipela, neobična vješalica za kapute te ogledalo koje svojim linijama savršeno prati identitet sobe.

Kuhinja je ipak nešto drugačije tonirana. Za razliku od zaigranog boravišnog dijela, ona poštuje ozbiljnost domaćice koja se brine da ručak bude poslužen, ali ne izostavlja autoironiju te šahovski raspoređenim crno bijelim pločicama zbija šalu na svoj račun - zamišljena kao hommage kuhinjama iz 50-ih godina, kada se od žene očekivalo da bude savršena domaćica i kada je još uvijek sve bilo uglavnom crno-bijelo (na TVprijamnicima!). Merlinka je tu da se sa zida smije svemu tome i da najavi novo vrijeme koje dolazi, a koje se oslobađa kroz stolce oblih linija i detalje u žarkoj žutoj i zelenoj boji. Budući da je kuhinja neobičnog tlocrta i da se s obje strane sužava prema prozoru, rješenje je bilo postaviti sve elemente na jedan zid, a na kosom dijelu zida kod prozora samo je do kraja povučena radna ploča kako bi se dobilo na radnoj površini.

Budući da ova kuhinja mora funkcionirati i kao blagovaonica, postavljen je stakleni stol zbog svoje „nevidljivosti”, odnosno opet se vizualno pokušava uštediti na prostoru.

82

pleasure

arhitektura i dizajn

PALETA BOJA Danas, kada se kvadrati novokupljenog stana skoro pa na prste ruku nabrojiti mogu, dobro promišljeno planiranje uređenja je imperativ ukoliko u stančiću želite provesti ugodan i veseo život. Bitno je zapamtiti da su stvari još uvijek samo stvari i da je vrlo lako upasti u zamku bespotrebnog nagomilavanja. Pustite da vaš stan diše jer ćete onda i vi u njemu osjetiti veći spokoj i ugodu. Ne bojte se boja, upravo vam one mogu osvježiti težak dan nakon posla ili odagnati crne misli. Dakako, ne treba ni pretjerati, tako da je uvijek najbolje svaku prostoriju prilagoditi njezinoj namjeni, ali i vlasnikovu karakteru. I ne zaboravite – standardna smeđa boja namještaja vrlo će lako „pojesti” malen prostor. Stoga iskoristite svu šarolikost palete boja i osvježite prostor, a time unesite i radost u svoj život!

više na www.pleasure.hr

kontakt lora@pleasure.hr

pleasure 83

arhitektura i dizajn

od njega sve kreće

84 

pleasure

- projekt eksterijera

arhitektura i dizajn

vrtzadovoljstva tekst i foto iva tominović

Eksterijer nije ništa drugo nego mjesto tako blisko čovjekovoj prirodi, vaše utočište, mjesto gdje se godišnja doba susreću jednom u godini, mjesto gdje tražimo mir, čitamo, družimo se, veselimo.

este li ikad razmišljali što je eksterijer? Što jedan eksterijer definira? Određuje li ga njegov oblik, njegova forma, odražava li nečije materijalno stanje ili prestiž, ili je eksterijer zapravo stvar zadovoljstva iliti gušta?

J

ponovno shvatila koliko smo kao bića najbliži prirodi. I opet po tko zna koji put sama sa sobom zaključila da priroda tako dobro stvara formu, strukturu, spaja boje, nešto naglašava, a nešto smiruje. Sve ono što zapravo i definira principe dizajniranja eksterijera.

Tražeći inspiraciju da načnemo temu kojom ćemo vas provesti postupno i detaljno u sljedećim brojevima Pleasurea, ugledala sam predivan prizor. More je bilo mirno kao da je netko čarobnim štapićem zaustavio zemlju na tren, jedino sam se ja kretala u tom čarobnom momentu. Cijelo nebo zrcalilo se u odrazu mora, svi oni predivni oblaci, ono nebo sivo-plave boje. Obuzeo me onaj meni tako dobro poznat osjećaj, ono kad vam je duša nekako puna i kad vam od uzbuđenja disanje postaje ubrzano. S druge strane zrcalila se borova šuma i more više nije bilo plavo, bilo je zeleno. U tom sam trenutku

I eto definicije. Eksterijer nije ništa drugo nego mjesto tako blisko čovjekovoj prirodi, vaše utočište, mjesto gdje se godišnja doba susreću jednom u godini, mjesto gdje tražimo mir, čitamo, družimo se, veselimo, mjesto gdje znamo imamo li ili nemamo onu poznatu „zelenu ruku“. Vrt, okućnicu, dvorište, balkon, krovni vrt, park, krajolik i tome slično nazivamo eksterijerom. Urediti jedno takvo mjesto, rekli bi Englezi, nije „rocket science“ (visoka znanost), ali dio je procesa koji uključuje dobro poznavanje svih elemenata koje ćete uključiti u jedan takav eksterijer. Ono što vas motivira i svakako pokreće jest

pleasure 85

arhitektura i dizajn

ljubav prema tom istom eksterijeru ili slici koju ste iskreirali u svojoj glavi. Od te se slike iz glave kreće, ta vas slika vodi u izboru svih elemenata koje ćete uključiti u njega. Svi ti elementi moraju stvoriti sklad, ravnotežu, harmoniju, jednostavnost, proporciju i, naravno, balans. Sve su to principi dizajna.

Hoće li eksterijer biti formalan ili neformalan, biti ultramoderan ili klasičan, hoće li biti u skladu s posljednjim trendovima, hoće li prevladavati zimzeleno ili ćete se poigrati kombinacijom listopadnih i tako znati koje godišnje doba stiže, hoće li prevladavati jedna boja ili ćete razliti čitavu paletu boja u vrt, hoćete li se u popločavanju voditi prirodnim materijalima poput kamena i drva ili ćete kupiti već gotove proizvode namijenjene toj svrsi, hoće li u njemu biti sjenica, bazena, vodoskoka, koji tip vrtnog namještaja će prevladavati i tome slično, ovisi o vašim osobnim preferencijama, potrebama i, dakako, vremenu koje morate odvojiti da biste ga održavali.

Prije nego što krenete puni entuzijazma, razmislite o osnovnim

86

pleasure

stvarima. Gleda li vrt npr. na sjevernu stranu ili južnu, je li izrazito u hladu ili je izložen suncu, hoće li zimi biti na udaru vjetra. Protrljajte mali grumen zemlje pod rukama. Onako „odokativnom“ metodom možete razaznati je li riječ o pjeskovitom, ilovastom ili vapnenom tlu, a oni malo bolji znaju prevladava li u vrtu alkalna ili lužnata struktura tla. O svemu tome ovisi hoće li vaše biljke biti sretne ili neće, i hoće li vas uveseljavati onako kako to biljke najbolje znaju u punom smislu te riječi. Kad ste oboružani ovim znanjem i slikom u glavi, vrt će postati dio vašeg zadovoljstva.

O tome kako odabrati temu vrta, kako se uzimaju mjere i radi početna skica, kako da vaš eksterijer komplementira vaš interijer, koji stil odabrati, što su to hard i soft elementi te kako ih uklopiti pročitajte u sljedećim brojevima Pleasurea. više na www.pleasure.hr

kontakt iva@pleasure.hr

putovanja

“Srce džungle”

chitwan tekst i foto andrea grabunđa

Šetajući šumom u jednom trenutku ugledali smo svježi otisak bengalskog tigra u jutarnjem blatu.

Znali smo da je negdje u blizini...

88

pleasure

putovanja

pleasure 89

putovanja

V

laga, sparina, zelena divljina i tigar – kombinacija je riječi koja vas dovodi do zaključka kako slijedi priča o čarobnoj džungli i netaknutoj prirodi. Na samoj granici s drugom najmnogoljudnijom državom svijeta, Indijom, nalazi se nacionalni park Chitwan, što u prijevodu znači „srce džungle“. Smješten je na samo 150 m nadmorske visine, a u njegovoj divljini slobodno žive jednorogi azijski nosorozi, slonovi, kraljevske kobre, riječni dupini, krokodili, medvjedi i vjerojatno najpoznatiji i najugroženiji stanovnici parka, bengalski tigrovi. Upravo to smo i tražili u tom dijelu Azije – iskonsko srce džungle.

Nakon dugih deset sati vožnje iz glavnog nepalskog grada Katmandua, stižemo u Chitwan. Odmah po izlasku iz malog autobusa ostali smo zatečeni čarolijom te netaknute prirode. Ljubazni rendžeri parka došli su kanuom po nas i naše suputnike sa suprotne strane rijeke koja odvaja nacionalni park Chitwan od ostatka nepalskog kopna.

Naime, nacionalni park smješten je na velikom otoku, okružen rijekom koja vrvi životom, a njezini najčešći stanovnici su zmije, krokodili i najmanje opasni stanovnici, žabe.

Pustolovina je počela već prvog dana, nakon što su nam rendžeri pokazali mjesto koje će biti naš dom tijekom boravka u Chitwanu.

gore lijevo Maglovita i vlažna jutra u srcu prašume gore desno Jednorogi azijski nosorog uživa u blatnoj kupki sredina lijevo rijeka koja teče kroz gustu šumu, središnjim dijelom parka

90

pleasure

sredina desno vojni kamp smješten u srcu džungle

putovanja

Presvukli smo se u odjeću stila Indiane Jonesa i krenuli u potragu za divljim životinjama, i to ni manje ni više nego na ogromnim azijskim slonovima. Prvi dojam teško je opisiv riječima. Kroz veliku, gustu i vlažnu šumu vodili su nas slonovi koji su si surlom čistili put ispred sebe. Tako jašući na njihovim leđima počeli smo si postavljati pitanja – leži li baš u džungli ključ ljudske egzistencije? Je li tu sve počelo?

Postoji li mogućnost da su divlje životinje, između ostalog, za neke stvari pametnije od ljudi? Jer divljina u vama zaista počne buditi takva pitanja i gledajući uokolo nadate se i očekujete da će vam šuma dati potrebne odgovore. Prvi dio puta protekao je prilično mirno.

Šuma je tako spokojna u jutarnjim satima, ali naši tek probuđeni praiskonski instinkti govorili su nam da ćemo ipak naići na neku, za naše pojmove, nesvakidašnju divlju životinju. Ali nažalost, osjetila su nas, barem za prvi dio dana, pomalo razočarala. Popodnevni dio dana proveli smo u kupanju sa slonovima, koje je svakako jedno lijepo i neobično iskustvo. Iskoristili smo slonove kako bi se i sami mogli okupati u riječnoj čaroliji. Naime, bez velikog slona „anđela čuvara“ to bi bilo neizvedivo budući da u rijeci ima krokodila. U tim trenucima zahvalnosti željeli smo slona proglasiti „neokrunjenim kraljem džungle“.

gore čarobno i mistično isprepletena gusta šuma

pleasure 91

putovanja

Sutradan smo krenuli u potragu za tigrovima i azijskim jednorogim nosorozima, koji znaju težiti i nevjerojatne tri i pol tone. Šetajući šumom u jednom trenutku ugledali smo svježi otisak bengalskog tigra u jutarnjem blatu. Znali smo da je negdje u blizini, ali jako je teško doprijeti do njega i vidjeti ga, ipak je on lovac koji se mudro skriva. Pri samoj pomisli na tigra adrenalin nam je dosegao do tada neslućene razine. Nakon višesatnog hodanja ugledali smo mjesto gdje je tigar označio svoj teritorij. Ispred nas stajalo je izrezbareno drvo, na kojem se svojim velikim i (treba li naglašavati?) oštrim

kandžama potpisao bengalski tigar, jedan od najjačih i najopasnijih grabežljivaca Chitwana. U smiraj dana, iscrpljene od cjelodnevnog traganja za divljim životinjama i nezadovoljne što nije naišlo ništa zanimljivo, zaokupile su nas turobne misli da u Cithwanu ipak nema toliko dnevnog života koliko smo očekivali. Ipak su većina stanovnika noćni lovci. Zbog toga po noći nije dopušteno izlaziti iz bungalova smještenih na samoj obali rijeke. Iz dubokih misli iznenada nas je trgnuo dotrčali rendžer, vičući da se popnemo na stablo jer stiže veliki nosorog. Ta nas je nemila obavijest pomalo uplašila, pa smo

gore rendžer parka vodi velikog azijskog slona na kupanje u rijeku

92

pleasure

putovanja

odlučili junački osvojiti najveće stablo koje se našlo u blizini. Budući da nismo vidjeli neke opasnije životinje u posljednjih nekoliko dana, unatoč općoj panici naših suputnika, na trenutak smo pomislili da je riječ o predstavi za turiste i da će nam samo reći kako je prošao neki nosorog ili slično, a mi ga nećemo ni opaziti. Odjedanput djevojka iz grupe vikne da dolazi nešto veliko i da ruši sve ispred sebe, a već sljedeći trenutak s vrha stabla promatrali smo nosoroga koji je bio okrenut prema nama i ne baš prijateljski raspoložen. Dok smo sjedili na stablu čekajući da „neman“ ode, u nama se budio vrag koji

nam nije dao mira. Željeli smo se spustiti, promotriti ga te pokušati snimiti barem jednu fotografiju, što smo na kraju i napravili. Unatoč opominjanju rendžera i pozivima da se vratimo, ostali smo vjerni svom lovačkom (fotografskom) instinktu i oprezno prišli nosorogu što smo bliže mogli.

Pitate se kakav je bio prvi dojam? Gledali smo velikog viteza koji se priprema za borbu života, ljutito uperena pogleda prema svojim protivnicima, preciznije rečeno prema nama. Srećom, nakon nekoliko minuta borbu života odlučio je potražiti na drugom mjestu i vratio

gore lijevo jutarnji obilazak parka gore desno rendžeri parka dočekuju goste s kanuima sredina lijevo dugačak nokat na palcu rendžera obilježava pripadnost cijenjenijoj kasti koja ne obavlja fizičke poslove sredina desno bungalovi u kojima odsjedaju gosti parka

pleasure 93

putovanja

se u svoje netaknuto divlje carstvo. Večer smo dočekali preplavljeni zadovoljstvom jer smo taj dan proživjeli taj bliski susret, iako nas je pomalo kopkalo zašto umjesto nosoroga to nije bio bengalski tigar, koji nas je prvotno i privukao u Chitwan. Naredni dani u džungli bili su nezaboravni. Čovjek, naviknut na grad, ne može zamisliti osjećaj buđenja u pet sati ujutro u nedirnutoj divljini, zvuk tišine uz povremeno ugodno glasanje kukaca koje se svakodnevno širi oko vas, a čarobna maglovita jutra stvaraju posebnu mistiku koju ćete vjerojatno pamtiti cijeli život. Noći u džungli posebno su ugodne za spavanje, jer nakon vrućeg i iznimno sparnog dana zrak postane ugodan i umjereno hladan, te upravo tada Chitwan doista oživi. Svaku su nam večer rendžeri držali predavanja kako se moramo ponašati ako se susretnemo s nekom opasnom životinjom. Vjerujte da vas i od samog slušanja i zamišljanja takvih situacija prolazi jeza. No to nas nije sprečavalo da istražimo ljepotu prirode. Iako nismo imali prilike uživo vidjeti svu silinu života koji je dopirao iz šume oko nas, u njemu smo barem uživali slušajući ga.

Večer prije odlaska, rendžeri iz parka pripremili su nam iznenađenje.

Okupili su djecu iz lokalnog plemena koje još i danas živi u džungli te nam pokazali tradicionalne plesove i nošnje. Bilo je nezaboravno,

a najviše iz razloga što smo im se i sami pridružili u plesanju njihova plesa. Ljubazno su nas primili i s veseljem nam pokazali korake. Iako nismo baš neki plesni talenti, dali smo sve od sebe pa kroz ugodno druženje ponešto i naučili o njihovu plesu i kulturi.

Nakon svih dana i noći provedenih u mističnoj džungli, uz mnogo zanimljivih susreta s nama manje poznatim životinjama, došli smo do puno pozitivnih spoznaja. Iako možda nismo otkrili je li ondje skriven ključ ljudske egzistencije, došli smo do zaključka da u toj divljini ljudi i životinje žive u punom skladu, koji je moguć uz uvjet da poštuju pravila koja je odredila majka priroda. A pravila su vrlo jednostavna – ljudima pripada dan, a divljim životinjama noć. Dok se svi drže nepisanog sporazuma, problema nema. Divlja životinja nikada neće napasti bez razloga, jer se između ostalog i ona boji čovjeka i odaje mu poštovanje, koje očekuje i od njega. Život u džungli zaista nas je fascinirao i zaintrigirao, ujedno i naučio poštovati životne i vremenske prostore. Neizmjerna tuga preplavila nas je u trenutku kad nam je do svijesti doprlo da moramo napustiti tigrovu džunglu i vratiti se onoj našoj, možda i okrutnijoj, betonskoj. više na www.pleasure.hr

gore lijevo kanui kojima rendžeri svako jutro patroliraju obalama otoka gore desno tipično označavanje teritorija jedne od

94

najopasnijih divljih životinja,- bengalskog tigra pleasure

kontakt andrea@pleasure.hr

intervju

pleasure 95

fotografija

PHOTOpleasure

angie Ana Perduv dolazi iz Zadra, ima 22 godine i studira turistički menadžment u Iki. Ako vam se čini odnekud poznata, vjerojatno ste je i vidjeli već u nekom časopisu, jer se već duže vrijeme bavi modelingom.

Ova je djevojka nepopravljivi romantičar, trenutno zaljubljena, a voli i rock glazbu, mačke, crni humor...

Kaže da obožava čitanje knjiga i tetovaže, pa se i iz priloženog vidi da te različite zanimacije uspješno spaja u jedno.

Za razliku od njenih dosadašnjih fotosessiona, mi smo je ovom prilikom “smjestili” u kuhinju i tu se sjajno snašla.

Sigurni smo i da bi je mnogi željeli vidjeti u svojoj kuhinji, kad se ujutro probude i krenu na doručak. Mislimo da bi jutarnja pospanost nestala trenutno.

I dodajmo još samo slobodan prijevod Shakespeareovih stihova s jedne njezine tetovaže: “Kukavice umiru puno puta prije svoje smrti!”

Ona to zasigurno nije!

Zahvaljujemo se i salonu atraktivnog namještaja “Status interijeri” iz Pule na ustupanju prostora za snimanje. www.statusin.net

foto robert blašković

96

pleasure

passion

tehnopleasure

tekst matko pecotić

foto htc press

htcdesirehd

Z

104

pleasure

a one koji možda ne znaju, HTC je relativno mlada tvrtka. Osnovana 1997. godine na Tajvanu s ciljem proizvodnje prijenosnika, ubrzo se okrenula proizvodnji mobilnih uređaja s dodirnim zaslonima.

Do pred koju godinu, bili su poznati kao proizvođači Microsoftovih Windows Mobile (danas Windows Phone) uređaja. Godine 2008. krenuli su s proizvodnjom Android OS pametnih mobitela i pokazali su da pored izvrsnog hardvera znaju proizvoditi i odličan softver. Tako je HTC Sense dorada sučelja Windows Phone 7 i Android po nama jedna od najboljih zbog kombinacije estetike sučelja i iznimne intuitivnosti korištenja.

Donedavno, HTC-ove su mobitele kupovali većinom tehnološki znalci, no HTC sve više želi pridobiti i lifestyle kupce.

Top model prošle godine zvao se Desire, i upravo je to – požudu – izazvao kod kupaca, ponajprije činjenicom da se radi o zaista kvalitetnom proizvodu. Dok danas u rukama držimo nasljednika iz obitelji Desire, valja napomenuti da nije samo jedan, tu je i HTC Desire Z – uređaj s kliznom tipkovnicom.

HTC Desire HD ipak nije punokrvni nasljednik prvog Desire modela jer nam puno više sliči modelu HTC HD2 (Windows Mobile), a i osjetno je teži. Izrađen je u kombinaciji gume i čini nam se pretežak - 167 grama na 12 milimetara debljine.

Vidljivost ekrana je solidna i pri jakom suncu, dok je dodirna tehnologija vrhunski precizna.

Ispod zaslona nalazimo tipke rasporeda identičnog prethodniku, no za razliku od fizičkih kod Desirea, HD model opremljen je dodirnima. Dodatna otežavajuća okolnost je manjak bočnih tipki, HTC nije odlučio olakšati upravljanje kamerom, a ni tipke za glasnoću i zaključavanje uređaja nisu briljirale, nedovoljno su izbočene i samim time prilično nejasne za pritisak. Ukupno, izdržljivost baterije je najveći i najozbiljniji nedostatak HTC-a Desire HD, iako nam je jasno da bi veći kapacitet dodatno povećao težinu samog uređaja.

Za pohranu podataka je zaduženo 1,5 GB interne memorije, a nju možete proširiti microSD memorijskom karticom do 32 GB. Valja napomenuti i nedostatak izbornika na hrvatskom jeziku. Unatoč tome iznimno je lako pronaći željeni kontakt, upisivanje nekoliko početnih slova ili brojeva rezultira

brzim pronalaskom. Mali problem je što lista poziva (kao i imenik) prikazuje vrlo tanke linije kontakata koje je teško pogoditi, pa je vjerojatnost nazivanja pogrešnih brojeva izgledna, barem dok se ne naviknete. U imeniku se uz brojeve mogu prikazivati i sinkronizirani kontakti s Facebooka i različitih e-mail računa, što često vodi pojavi nekoliko kontakta za jednu osobu. Nepreglednost i nepraktičnost te pojave nije potrebno objašnjavati.

Sitnica koja, nadamo se, postaje standard, prikazivanje je SMS poruka u vidu liste poredane prema datumima. Pisanje nove poruke je pravi užitak jer je virtualna tipkovnica u okomitom i horizontalnom položaju vrlo precizna, a sve tipke imaju dvostruku funkciju. Kalendar se može pregledavati u mjesečnoj, tjednoj i dnevnoj listi, a dostupna je i lista aktualnih upisa.

Nažalost, na mjesečnoj listi se ispod datuma ne prikazuju događaji za označeni datum. Tu je i hvalevrijedan QuickOffice, koji uz pregled nudi i uređivanje Word ili Excel datoteka.

Na ovako velikom zaslonu veličine 4,3" to je pravi užitak. Za one fotografski nastrojene tu je i mogućnost obrade fotografije putem predinstalirane aplikacije Adobe Photoshop Express. Kamera rezolucije 8.0 megapiksela nudi autofokus, poprilično snažnu LED bljeskalicu te mogućnost HD video snimanja.

Internetski preglednik ostavlja dojam da je čak i brži nego na uredskom računalu! S obzirom na veličinu zaslona znatno manju od monitora nekog računala, lako je upravljiv, dok su sve opcije upravljanja logično poredane. Uz to, bez problema se učitava Flash, što iPhone prema izjavi Stevea Jobsa nikada neće podržavati.

Pri upoznavanju s ovim HTC-om teško je oduprijeti se trncima i "wow efektu" koji može pružiti običan komad metala, plastike i još ponekog materijala, pokretan softverom koji proizvodi Google, a pomno dorađuje HTC. I taj veliki ekran, koji još dodatno potiče već spomenutu požudu.

I ne, HTC Desire HD nije savršen smartphone, ali veoma je blizu. Jer savršeni ionako ne postoji... više na www.usporedi.hr kontakt usporedi@pleasure.hr

SAJAM AUTOMOBILA, MOTOCIKALA I OPREME POSVEĆEN SPORTU I SIGURNOSTI U PROMETU

pleasure partner

08.-10. TRAVNJA 2011.

GRADSKO PARKIRALIŠTE “ŽATIKA” POREČ

intervju

mirjanabenjak razgovarala i foto miranda legović

Jeste li znali da je osnovni cilj nastave književnosti u gimnaziji, odnosno srednjoj školi – odgojiti budućeg čitatelja?

D

r. sc. Mirjana Benjak izvanredna je profesorica na Odjelu humanističkih znanosti Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli.

Odrastavši i živeći u obitelji prosvjetnih radnika, u dvojezičnoj sredini, svoj je stručni i znanstveni interes usmjerila k problematici jezičnog i književnog odgoja i obrazovanja te primjeni filozofije interkulturalizma u nastavnoj teoriji i praksi.

Ono što vas u radu obilježava jest vaš angažman u provođenju suvremenih teorija u jezični i književni odgoj i obrazovanje. Kako ocjenjujete nastavu hrvatskog jezika u našim školama?

Nisam zadovoljna. Naime, nastavi hrvatskog jezika u našim se školama još uvijek pristupa na zastarjeli način koji pridonosi otuđenju učenika od materinskog jezika i čini ga nesigurnim u njegovoj upotrebi. Da skratim – previše je gramatiziranja. Učenici u osnovnoj školi još uvijek „bubaju“ definicije i pravila. U srednjoj školi situacija nije ništa bolja – već godinama nije na razini očekivanja, što zbog objektivnih, što zbog subjektivnih razloga. Smatram da bi naše učenike trebalo prije svega osposobiti za stjecanje komunikacijske kompetencije, odnosno za upotrebu hrvatskog jezika u svim komunikacijskim situacijama, tekstnim vrstama, funkcionalnim stilovima i sredstvima priopćavanja.

Jer, nastava hrvatskog jezika ne pretpostavlja samo znanje o jeziku već i znanje o svijetu. Kad bi se takvom pristupu nastavi jezika posvetila veća pozornost, bilo bi manje mucanja i nesnalažljivosti, ne samo u svakodnevnoj komunikaciji. Ne zaboravimo – sloboda u upotrebi jezika otvara vrata mnogim drugim slobodama. Naime, stjecanje jezične kompetencije omogućava i socijalnu i kulturnu komunikaciju govornika, odnosno stjecanje jezičnih sposobnosti i znanja otvara mogućnosti stjecanja kulturnih, civilizacijskih znanja.

A bez tih znanja nema demokracije, zar ne?

Kako objašnjavate činjenicu, o kojoj se često govori, da naši učenici (pre)malo čitaju?

Jeste li znali da je osnovni cilj nastave književnosti u gimnaziji, odnosno srednjoj školi – odgojiti budućeg čitatelja? A kako to 106

pleasure

učiniti? Prije svega, sastavljači bi nastavnih programa, tj. kurikula, trebali voditi računa o kriteriju primjerenosti i aktualnosti pri izboru književnih sadržaja. To znači da bi trebalo voditi računa i o učeničkim književnim interesima. Ne kažem da bi se tebalo odreći nacionalnog ili književnopovijesnog i estetskog kriterija, već bi trebalo imati na umu i primjerenost recepcijskim mogućnostima učenika određene dobi te njihove interese. Tada se ne bi događalo da petnaestogodišnjake stavljamo pred nemoguć zadatak: razumjeti i vrednovati npr. Gundulića ili Brezovačkog. Zašto ne krenemo od stripa, suvremenih autora pa i trivijalne književnosti, koju djeca skrivečki čitaju (kao što je moja generacija čitala „Ljubavnika Lady Chatterly“ misleći da se radi samo o seks-prozi, jer u školi o tom romanu nismo ništa mogli čuti).

Bez motivacije nema interpretacije! Zato bi u nastavu književnosti valjalo uvoditi nove metodičke sustave, metode i oblike kojima bi se angažiralo učenika da bude ravnopravni sudionik nastave. Bez obzira na mnoge prepreke, mislim da bi se to moglo izvesti – ima inventivnih, stvaralačkih nastavnika, ali je njihov položaj u današnjem društvu zaista zanemaren i njihovo djelovanje nedovoljno vrednovano – ne mislim samo u materijalnom smislu.

Odrasli ste i živite u dvojezičnoj sredini. Kako se dvojezičnost odrazila na vaše poimanje života, koliko je utjecala na izbor vaših znanstvenih interesa?

Ne mogu nego nazvati srećom odrastati i živjeti u multikulturalnoj, bolje rečeno, interkulturalnoj sredini. Zamislite: govoriti i živjeti dva jezika, dvije kulture, usudila bih se reći, dvije stvarnosti, dva života!

Odmalena sam shvatila da postoje Drugi i Drukčiji, ali me to nije sputavalo da s njima komuniciram, razmjenjujem iskustva, da se međusobno razumijemo i uvažavamo. Živeći u Istri, koja se od samih početaka kao jedinica regionalne samouprave zalagala za zaštitu autohtonih, etničkih i kulturnih osobitosti, primijetila sam visoku svijest istarske političke vlasti o nužnosti odgoja mladih u smislu promicanja onih vrijednosti koje su kompatibilne interkulturalnom odgoju: mira, demokratskog suživota i ljudskih prava. Znači, politička je volja na strani provođenja interkulturalizma. Kao znanstvenicu u sklopu toga zanimalo me kako na položaj svog materinskog jezika, odnosno

intervju

pleasure 107

intervju

talijanskog jezika i istarskovenetskog dijalekta u Istri, gledaju pripadnici talijanske nacionalne manjine, kako studenti Pulskog sveučilišta razmišljaju i žive interkulturalizam i je li njegovo sustavno provođenje prisutno u nastavnom procesu. Što se tiče prvog i drugog problema, rezultati istraživanja takvi su da sam njima više nego zadovoljna – istarski su Talijani zadovoljni položajem svog materinskog jezika, a pulski studenti interkulturalizam doživljavaju kao svoju svakodnevicu. Treći je problem otvoren, a to su potvrdila sva moja istraživanja: iako je promanjinska jezična politika koja se provodi u Istri na zavidnoj razini, ona nije dovoljna - samo će sustavno učenje za razumijevanje i poštivanje razlika omogućiti razvoj interkulturalne kompetencije. Zato se u svom radu zalažem za suvremeni metodički odnosno didaktički pristup te aktivne metode učenja i poučavanja jezika i književnosti kojima će se uspješnije uspostaviti dijalog među različitim kulturama u višejezičnoj sredini. Ne zaboravimo, interkulturalni bi odgoj trebao osposobljavati mlade za život u kojem će prihvatiti i poštovati razlike među ljudima različitih kultura, odnosno u kojem će prevladati predrasude i stereotipe koji su vezani uz Drugog i Drukčijeg.

Oni koji vas poznaju znaju da volite putovati. Kako doživljavate različite kulture?

Prije nego što krenem na put, dobro proučim literaturu koja se tiče naših destinacija. Unaprijed naučim reći barem „hvala“ na jeziku zemlje kamo krećemo. Na putovanja idem potpuno oslobođena straha. Ne mislim, naravno, na strah od letenja. Veselim

108

pleasure

intervju

se otkrivanju ljudi, njihovih sklonosti, govora. Kulture prije svega.

Putovanja me obogaćuju – ne znam kako bih bez njih. Na njima se u potpunosti ostvaruje međukulturna komunikacija i međukulturno razumijevanje. Do komunikacije, koja ne mora nužno biti verbalna, dolazi u različitim situacijama. Ispričat ću vam nekoliko crtica. Moja me prijateljica ostavila samu u dućanu u južnom Pekingu, gdje sam htjela kupiti one obične crne papučice koje su tada nosili svi Kinezi.

Nije to bio dućan za strance – u njemu sami Kinezi. I strašna gužva.

Ja sam htjela biti pristojna pa sam propuštala sve ispred i iza mene.

Oni su me samo gledali, bolje reći zagledavali se u moja, po njihovu poimanju, prevelika stopala. Nakon nekih pola sata shvatih da ću i ja morati, kao i oni, upotrijebiti laktove da stignem do pulta. Moje promijenjeno ponašanje izazvalo je veliko veselje među njima jer sam, iz njihove perspektive, postala dio njih. Ili događaj iz New Delhija.

Iako to nastojim izbjeći kad god se može, ipak sam se morala ukrcati u rikšu, koju voze izrazito mršavi vozači. Naime, nikako se ne mogu priviknuti na svoj položaj u rikši – ja sjedim, a mršavi mišićavi čovjek „pedalira“. Znam da tako zarađuje za život, ali si ne mogu pomoći.

No da se vratim na svoju priču – dogodio nam se sudar. Ne moram vam reći da je moj vozač premro od straha – evo Bjelkinje koja će mu sad zakomplicirati život! Kako smo sve riješili osmijehom, moj me vozač svaki dan čekao za novu vožnju. Jedino mu nije bilo jasno zašto sam s njegove rikše, koju sam unaprijed platila, silazila nakon stotinjak metara. Takvih malih velikih susreta bilo je mnogo. U sjećanju mi je i boravak u lisabonskom dijelu grada Alfami, gdje smo moja prijateljica i ja stanovale. Toliko smo postale dijelom naše strme i uske ulice da smo obje znale koriti djevojčicu Catarinu koja je voljela izbjegavati školu. Nakon nekoliko dana, bježala je od nas kao i od svoje tete i susjeda. Ili iznenađenje koje smo doživjele prodavačica u suvenirnici Muzeja suvremene umjetnosti u Portu i ja kad smo otkrile da obje za olovku kažemo – lapiš. Moram reći da su mi posebno ostali urezani u sjećanja susreti s nastavnicima i učenicima škola koje posjećujemo na svim putovanjima – od Uzbekistana do Balija.

novogodišnje blagdane lisabonske „kumice“ pitali što se kod njih servira na stol tih dana. Bile su iznenađene što smo pažljivo slušali recepte i kupili odgovarajuće namirnice. Ne moram ni reći da je bila prava gozba u našem malom stanu u Calsadi de sant'Ana. No nije hrana jedini problem. Problem može biti i odjeća. Naime, nije nužno putovati sa skupim kovčezima i još skupljim krpicama u njima i na sebi. Najbitnije su udobne cipele ili sandale, japanke i ruksak.

Do ostalog – pamučne majice, bermude, traperice. Mnogo smo se puta začudili kako Europljani imaju sasvim pogrešnu sliku o Kini, Indiji ili Baliju pa sa sobom vuku posve nepotrebne stvari. Znajte da svugdje na svijetu gdje žive ljudi možete i vi. I oni se peru, oblače, hrane, spavaju.

Znamo da obično putovanja, osobito ona u daleke zemlje, mnogo koštaju. Kako u tome uspijevate?

Iako ste u ovom razgovoru otkrili neka od svojih zadovoljstava, što još vama predstavlja PLEASURE (zadovoljstvo)?

Moram reći da za put, na koji uvijek krećem s prijateljima, ne treba baš mnogo novaca. Avionske karte kupuju se mnogo prije, nikad ne putujemo preko neke agencije koja bi nas vodila „na uzici“. Najčešće smo smješteni privatno, jedemo na onim mjestima i onu hranu koju jedu „domaći“. Najveću pogrešku čine oni turisti koji npr. u Kerali naručuju jaja na oko ili pizzu. Oni, nažalost, i u drugim sredinama žive samo svoju kulturu. Nije ni čudo da ih snađu mnogi problemi.

Mi uvijek posjetimo lokalne tržnice pa si i sami pripravljamo hranu.

A na tržnicama je uvijek veselo. Tako smo nedavno za božićne i

Dobra knjiga. Dobar film. Muzika. Vrijeme provedeno u igri s mojim razmaženim macama. Beskrajno izležavanje pod suncem na novigradskoj digi. Druženje s prijateljima. I, nikako na posljednjem mjestu – pripremanje jela dragim ljudima ili uživanje u nekom dobrom kolaču, po mogućnosti domaćem.

Koje su vam zemlje i gradovi posebno prirasli srcu, kamo biste se opet rado vratili?

Iako sam zavoljela mnoge europske i izvaneuropske gradove i zemlje koje sam imala sreću posjetiti, na prvom je mjestu u mom srcu Indija. To je svijet za sebe. Još uvijek postoje predrasude o Indiji – prljavština, sirotinja, nesnosna vrućina, jela koja su „nejediva“...

Da biste te predrasude razbili, treba krenuti otvorena srca – takva će vas ondje i dočekati. Ako tome dodate boje sarija nevjerojatno elegantnih žena i dječjih vlažnih očiju, mirise njihovih tržnica i vrtova, okuse voća i začinjenih umaka, zvukove s ulica i oceanskih obala ili pustinjsku tišinu, tada osjetite svijet u koji ćete se sigurno opet vratiti. Uzbekistan mi je također ostao u lijepoj uspomeni – još su mi pred očima azurno nebo i tirkizna Hiva. Od europskih zemalja – Portugal. Ljudi Porta i Lisabona posebno – nenametljivi, tihi, i nevjerojatno ljubazni.

Kad već razgovaramo o putovanjima, evo vam i jedno moje otkriće: jeste li primijetili da su ljudi koji su proputovali nešto svijeta nekako ljubazniji, otvoreniji, tolerantniji i susretljiviji? Jednom rječju – interkulturalniji.

više na www.pleasure.hr

kontakt miranda@pleasure.hr

pleasure 109

110

pleasure

Sigurno je svatko od nas barem jednom u životu poželio promijeniti boju očiju, bez obzira na to je li riječ o smeđoj, zelenoj ili plavoj. Netko iz znatiželje, a drugi iz zavisti jer mu baš one druge boje izgledaju ljepše.

U

današnje moderno doba napraviti promjenu više nije problem. Na tržištu je moguće naći mnogo vrsta i modela kontaktnih leća u boji.

Od izbora zavrtjet će vam se u glavi i neizostavno nametnuti pitanje koje bi bile najbolji odabir. Prije prve kupnje, kako biste olakšali teret odluke (ujedno donijeli i najispravniju odluku), posjetite očnog specijalista jer svako je oko individualno, pa tako i njegova boja, a efekt iste leće kod različitih pojedinaca može biti potpuno drugačiji. Osim boje, presudnu ulogu ima i zakrivljenost leće, odnosno polumjer zakrivljenosti zadnje plohe, koji bi trebao odgovarati zakrivljenosti rožnice.

Neispravna zakrivljenost može utjecati na ugođaj, izazivajući komplikacije, kao što je iritacija oka zbog nepravilnog klizanja ili neklizanja leća, a dugotrajno izlaganje iritaciji može uzrokovati infekciju i oštećenje oka.

Kod većine kontaktnih leća u boji materijal je sličan (ne isti!) materijalu klasičnih dioptrijskih leća – u današnje vrijeme to je uglavnom hidrogel koji sadrži boju tako da leća postiže nijanse. Dakako, prije nego li nastavimo dalje, moramo napomenuti kako nema mjesta strahu da će boja doći u kontakt s okom.

Kontaktne leće u boji (koje se još nazivaju kozmetske leće) često imaju veći promjer kako bi pokrile cijelu šarenicu oka, što

model tanja bulešić

tekst optika d&a

foto robert blašković

leće u boji

pleasure plus

pleasure plus

nekim korisnicima može stvarati probleme prilikom stavljanja ili može utjecati na kvalitetu vida jer boja djelomično prekriva vidno polje, pa korisnik može vidjeti „dugu“. Središnji prostor leće mora biti transparentan i nešto veći od širine zjenice pri dnevnom svjetlu kako bi omogućio dobar vid i u uvjetima smanjene svjetlosti kada nam se zjenice rašire. Iz tog razloga na tom mjestu moguće je vidjeti prirodnu boju oka.

Osnovna je podjela leća na prekrivajuće i tonirane, a razlikuje ih to je li boja nanesena u nekoliko slojeva ili je leća samo malo prebojena. Prekrivajuće će zahvaljujući debljem sloju boje prirodnu boju oka u potpunosti promijeniti. Zbog više nanesenih slojeva boje leće smanjuju propusnost kisika do rožnice, pa se preporučuje nositi ih kraće vrijeme bez skidanja i nikako ih ne koristiti kao zamjenu za dioptrijske leće. Tonirane leće prirodnoj boji dodaju sjaj i intenzitet, pa je u tom slučaju najbolje odabrati boju blisku boji očiju. Mogu se nositi tijekom dana jednako dugo kao klasične prozirne kontaktne leće.

Kako većina ljudi ipak žudi upravo za radikalnom promjenom boje, velik je izbor prekrivajućih leća, od jednobojnih pa do onih s nekoliko nijansi boja. Kod jednobojnih u materijal je ugrađena samo jedna boja u obliku šarenice, koja nema tonalitete, a ni takozvani limbalni krug – tamniji rub leće koji ima funkciju stvaranja dojma dubljeg pogleda. Zbog jednostavne boje ponekad se mogu učiniti neprirodnima, naročito prilikom kombinacija boja kao što su npr. tamnosmeđe oči i plave leće. No, kod ispravnog izbora pod nadzorom stručnjaka rezultat je ipak zadovoljavajući. Kod leća u koje je ugrađeno više od jedne boje jedna je dominantna dok su druge tek djelomično vidljive. One djelomično vidljive daju leći tamnije nijanse, a time i prirodniji izgled.

Obojenost tj. jačina obojenosti može značajnije ovisiti i o intenzitetu svjetlosti, pa tako vani na dnevnom svjetlu leća može izgledati drukčije nego u prostoriji s umjetnim osvjetljenjem. Želite li biti posebno zamijećeni, a naročito u dane karnevala ili sličnih događanja, svakako si nabavite „Crazy lens“, odnosno leće s uzorcima spirala, nogometnih lopti, vatre, mačjih očiju i drugim zanimljivim detaljima.

Bez obzira na to je li vaš izbor leća avangardan ili konvencionalan, nemojte zaboraviti da je higijena vrlo važna, kako ruku tako i leća, koje obavezno moraju biti čiste i sterilne. Tekućinu za dezinficiranje leća možete nabaviti u svakoj optici ili ljekarni.

Navikavanje na nošenje leća vrlo je brzo, traje svega dan ili dva. Stoga, odvažite se i potražite novi imidž jer svaka promjena donosi novo zadovoljstvo. više na www.pleasure.hr kontakt

info@pleasure.hr

pleasure 111

pleasure plus

ZAPLEŠIMOZAJEDNO tekst elio bašan

B

ez dvojbe, želja za gibanjem u ritmu „muzike za ples“ povezana je s običnim instinktom, rekli bismo, prirođena je svakom ljudskom biću. Kažu da je ples jedna od najstarijih čovjekovih aktivnosti. Ritam kao univerzalni fenomen pojava je sveopćeg kretanja, ritam je baza plesa. Kretanje zvijezda, izmjena dana i noći, harmonija i red svakodnevnog života, tjelesni ritmovi, sve se to događa u određenom ritmu. Dakle, ritam je povezan sa životom, a kad se ritam i gibanje spoje u jedno, ples je rođen. Glazba je plesačima izvor inspiracije, a svim tzv. običnim ljudima poziv na ples.

Još u srednjem vijeku, poznatom u povijesti kao „mračno doba“, plesa je bilo gotovo u svakoj zemlji, uglavnom u formi tradicionalnih (folk) plesova. Plesovi su bili dio crkvenih svečanosti, posebno u zemljama kao što su Italija, Francuska i Engleska. Tek negdje u 15. stoljeću pronalaze se pouzdani podaci o plesanju i plesovima. No, negdje u drugoj polovini 17. stoljeća Luj XIV. osnovao je Kraljevsku akademiju glazbe i plesa. Tada su ubrzano postavljena i prva pravila, kao recimo pet pozicija u baletu. To je bilo vrijeme menueta i gavota.

Zatim, već oko 1840., pojavili su se plesovi polka, mazurka i drugi.

Davne 1914. godine glumac Harry Fox jedan je od prvih koji je predstavio foxtrot. Tempo s vremenom postaje sve brži te se javljaju novi plesovi kao što su charleston i brzi foxtrot, a zatim kako se mijenjala glazba, mijenjao se i ples.

Latinska Amerika bila je plodno tlo za razvoj različitih plesova, budući da je tu dolazilo do miješanja kultura s različitih kontinenata. Tu su nastali mnogi plesovi popularni diljem svijeta kao što su samba, conga, cumbia, lambada, mambo, merengue, salsa, cha-cha-cha, bachata...

Međutim, samo tri plesa, samba, rumba i cha-cha-cha te španjolski paso doble i sjevernoamerički jive, bili su izdvojeni i uvršteni u sustav plesnog sporta i natjecanja, kao i, naravno, varijanta društvenog plesanja istih plesova. Figure u tim plesovima standardizirane su i kategorizirane s obzirom na različite razine učenja.

Na Kubi je bio utjecaj Portugalaca i Španjolaca, plesalo se po

112

pleasure

foto ozren trupeljak

karnevalima i procesijama. Vrlo senzualan i erotičan ples tango dolazi nam iz Argentine krajem 19. i početkom 20. stoljeća. Nastao je pod utjecajem španjolske contradanze, paso doblea i flamenca.

Razvijen je u Buenos Airesu s mnogo različitih stilova, ali uglavnom su dva osnovna: stile milonguero i de salon. Ples ima slobodu improvizacije te je vrlo senzualan, a držanje u paru varira od vrlo intimnog do otvorenog stila, ovisno o glazbi i trenutku.

Sredinom 60-ih godina pojavljuju se rock i pop glazba te mnogi stilovi disko plesanja. Neki od poznatijih su break dance, funky, hip-hop, street dance i drugi.

A o plesu možemo reći sve najbolje, jer dobrobiti plesa su višestruke, kako fizičke, tako i psihičke. Poboljšava tonus mišića, bolji rad kardiovaskularnog sustava, razvija fleksibilnost, bolju posturu (držanje tijela), prikladan je za muškarce i žene bez obzira na dob. Uglavnom je ljubav prema plesu najčešći razlog odlaska u plesnu školu, ali moramo reći da je ponekad razlog za to samo želja za onim najosnovnijim plesnim vještinama radi potreba vjenčanja, maturalke ili slično.

Mnogi se zaljube (mislimo, u ples), ali neki i u plesnog partnera, pa veza dulje traje. Ima svega, a ples je uz sve navedeno fantastičan za komunikaciju među mladim ljudima, koji su danas sve više otuđeni u velikim gradovima. Mnogi koji rade na odgovornim mjestima u tvrtkama kao menadžeri, nalaze da na njih ples djeluje antistresno.

Dakle više plesa, manje stresa. Muškarci, također, razviju nužno samopouzdanje prema suprotnom spolu i otvoreniji su nakon izvjesnog vremena provedenog u plesnoj školi. Mogli bismo reći tko pleše, zlo ne misli. Ples je velika radost, harmonija pokreta koja ispunjava duh i tijelo. Plesanje je uvijek zabavno i ugodno, poboljšava pamćenje, sposobnost učenja i kreativnost.

S plesom smo definitivno sretniji jer nam donosi zadovoljstvo... Ples je PLEASURE! više na www.dansel.org

kontakt elio@pleasure.hr

detalj sa idsf natjecanja u plesu

“10th croatia open varaždin 2010”

pleasure plus

pleasure 113

pleasure plus

promjena karijere tekst iva tominović

foto robert blašković

Bilo da vam je karijera život, bilo da vam je hobi karijera, bilo da vam je miran obiteljski život karijera... ovo je tekst za vas.

S

vatko u svome životu prolazi kroz faze želja i one zapravo nikad ne nestaju. Prirođeno nam je da sanjamo pa što ne bismo sanjali i otvorenih očiju. Najprije želimo postati poštari, vatrogasci, učiteljice, balerine, nogometaši, fizičari, tete u vrtiću. A onda s učenjem prvih slova i brojki na neki način bivamo usmjeravani.

I tako se sve više oslanjamo na razum, na ono za što nam drugi kažu da je za nas dobro ili jednostavno prihvatimo „laž“ za istinu.

No što je s onim vječnim nemirom u nama, onim osjećajem kada nešto želimo? Što s onim vakuumom u nama, što kad spoznamo istinu?

Neki ljudi svoje želje ostvaruju, neki samo čitav život maštaju, neki ih nikad ne ostvare tražeći razloge odustajanja, ali ima i onih kojima su noge dovoljno hrabre da učine taj korak. Kad bismo ogolili ovu istinu, ostvariti želju uopće nije teško. Ali naravno, uvijek postoji ono vječno „ali“ koje na drugu stranu vage samo stavlja razloge „protiv“, baca ih poput utega čineći nam odlukom još težom. Što će reći ovaj, što će reći onaj, jesam li neozbiljan ili neozbiljna, je li to pametno ili nije, pustiti ili ne pustiti tako dobar i siguran posao, dobru plaću i svu sigurnost koja ide uz nju, i tome slična pitanja koja se prva nametnu u tom procesu razmišljanja, premišljanja, vaganja i odluke.

Ako se pitate zašto to čitate, pa to već sve ionako znate. Nije vam autorica ovog teksta otkrila toplu vodu, ali autorica iz vlastitog iskustva poznaje taj grč u želucu i sve one faze iz navedenog procesa. Svatko će se u ovome prepoznati, netko će dobiti novi polet, a zatim splasnuti, netko će nešto i učiniti pa na kraju odustati, netko će samo duboko udahnuti, ali autorica zna da će jedna osoba ovo pročitati, ona jedna kojoj treba samo malo ohrabrenje tanko poput vlasi kose dovoljno da zagrije sve mišiće u nogama za taj važan i odlučujući korak.

Opisat ću vam sve faze prije nego li su se moje noge zagrijale i krenule naprijed. Hrabro i odlučno ne okrečući se unatrag već samo naprijed.

Najprije počne s već svima dobro poznatom fazom preispitivanja vlastitog života i ispunjenja onoga što smo kao mali sanjali da ćemo biti i kako ćemo živjeti. Ta se faza zove „ni vamo, ni tamo“. Nažalost, mnogi iz ove faze nikad ne izađu. Ako s nestrpljenjem čitate sljedeće retke nadajući se da ću vam reći kako ova faza kratko traje, onda 114

pleasure

se varate. Ovo je jedna od najdužih faza. U ovoj ste fazi samo VI i VI i nitko drugi. Vi ste sanjali, vi ste željeli, a to što ste ostvarili ili niste, to je samo vaša zasluga. I ako u drugima tražite uzroke vašeg neostvarenja želja i snova postoji velika šansa da zauvijek zaglavite u ovoj fazi. Druga faza nazvana „vjetar u leđa“ zapravo je faza u kojoj točno znate što želite, gdje to želite, kamo idete, kako tamo stići i kada. To je faza fokusiranosti, usmjerenosti na korake, traženje i izvršavanje malih koračića i zadačića. I zapravo dobro da je tako jer sljedeća zahtijeva svu vašu unutarnju i mentalnu energiju.

Iscrpit će vas do daske. Duljina ovisi isključivo o vašoj spremnosti na odricanja, kako fizička, tako i ona psihička. Ovo je ključna faza, ali ako to što želite želite jako i ako je to ono što će vas ispuniti i učiniti sretnim čovjekom i ako u tome vidite svrhu svog života, onda vam sa sigurnošću mogu reći da će se cijeli svijet udružiti da vam u tome pomogne.

Možete sada tražiti milijun razloga da biste se opravdali kako je „on“ ili „ona“ to mogla učiniti jer nema djece, jer ima novaca ili nema obaveza ili nema ne znam što, a baš vi to imate, ali da nemate, vi biste isto to učinili, onda vam isto tako sa sigurnošću mogu reći da će vam narasti nos kao i Pinokiju. Iza svake odluke i želje stoji proces koji obuhvaća pripremu i rad na tome, odricanja i suze, pitanja i pitanja, i rad na tome, svakodnevno, ako ne fizički, barem u glavi. Jer vrijeme teče.

U zadnjoj fazi, nakon što ste se iscrpili, ne slijedi faza odmora nego naprotiv, tako ste blizu, a groznica vas opet trese 100 na sat. Samo što ste krenuli, ali noge vam žele pobjeći u onu tako dobru staru i tako dobro poznatu sigurnost. U ovoj fazi nazvanoj „dan po dan“ doslovno živite dan po dan i u prvu jutarnju bijelu kavu umjesto šećera dodajte žličicu ohrabrenja. Onaj dobro poznati red suza, znoja i vrlo vjerojatno i neprospavanih noći na tom putu prema gore brzo zaboravljate, baš kao i trudnice svoj porod, ali pogled koji se pruža s visine u daljinu opisat će vam autoričina pjesnička strana: „Oči moje upijaše taj divan pogled novog horizonta ispred mene, te divne boje uđoše kroz moje oči i napuniše srce mirom i spokojem,

na fotografiji: atomic dance factory za soundset

pleasure plus

a dušu ponosom.“ I to tako dugo očekivano ispunjenje želje posijat će vam tisuće i tisuće novih, drugih želja, poput sjemena neke će izniknuti i izrasti u nove i divne biljke.

I kako je sada u novoj fazi koju nazvah „kreativno ludilo“? Ne znam, upravo prolazim kroz nju. Kao što rekoh, ništa se ne događa preko noći. I sve je, kako se kaže, stvar prošlosti, i ja sam poput trudnica zaboravila te prve trudove, neprospavane noći i lupanje srca. Sad stojim poput kakvog generala ponosno mašući zastavom pobjednika, gotovo pa zaboravljajući kako sam mjesec dana zajedno s prvim redovima tehničkog crtanja razlivala tintu po nacrtu zajedno sa suzama. Gotovo sam zaboravila koliko su mi se noge tresle prilikom prezentacije prvog dizajniranog vrta pred klijentima, da sam mogla upogoniti jedno tri žarulje. No usprkos tome niti jednog trenutka nisam pomislila „što mi je ovo trebalo“ i svakim sam danom znala da sam „on the truck“.

Nikad nije kasno ostvariti svoje snove. Nije neuspjeh zatvoriti jednu stranicu svog života i krenuti, kako bi neki rekli, „ispočetka“. Nije

teško čuti vlastiti glas iznutra, teže je priznati samome sebi da je to što čujemo ispravno i jedino razumno.

Ako vam je karijera stabilan obiteljski život... hura za vas... Reći ću vam da je to uspjeh, ako ste sretni u svom crnome odijelu i ulaštenim cipelama na nekom seminaru iz menadžmenta... Reći ću vam opet hura. Ako ste do jučer bili priznati šef i odlučili trenirati djecu nogomet od sutra... Reći ću vam, go for it... Ako ste dočekali penziju i sada napokon želite ostvariti svoj san iz mladosti... Naklonit ću vam se s dubokim poštovanjem jer mi dajete nadu da se niste predali nego živite život punim plućima.

Za sve vas ću reći da vam je karijera sreća i da ste uspjeli. Život ima više stranica, a ne samo jednu. I oni najtvrđi koji uporno traže razloge vlastitog odustajanja priznat će, doduše ne naglas, da je karijera ništa drugo doli vlastita sreća. više na www.pleasure.hr

kontakt iva@pleasure.hr

pleasure 115

pleasure plus

znanje je moć tekst dubravko mitrović

foto robert blašković

Kad se spomene Mensa, asocijacije su različite. Ima ljudi koji nikad nisu čuli, neki su čuli, ali ne znaju što je to, neki taj pojam brkaju s menzom...

J

este li znali da je Hrvatska trenutačno na sedmom mjestu u svijetu po broju članova Mense u odnosu na broj stanovnika?

Prvi su Finci, zatim Britanci, treći Šveđani. Kad bi još samo 30% od onih koji su na redovnim testiranjima inteligencije prešli potreban prag za učlanjenje u Mensu i postali članovi hrvatske Mense, izbili bismo na prvo mjesto, daleko ispred svih.

Hrvatska Mensa osnovana je tek 1997. i već ima status – punopravna nacionalna Mensa (Full National Mensa – FNM), najviši status koji jedna Mensa može imati. Takav status u svijetu ima još samo 28 država. A tek ga trebaju postići mnogo starije, veće i ekonomski mnogo snažnije države. Upravo zbog ugleda koji imamo u svijetu, Hrvatska je glavni kandidat za državu-domaćina kongresa IBD-a (International Board of Directors), tijela koje upravlja Mensom, za 2012. godinu.

Kad se spomene Mensa, asocijacije su različite. Ima ljudi koji nikad nisu čuli, neki su čuli, ali ne znaju što je to, neki taj pojam brkaju s menzom... Sve je to istina – kao što je pokazala nedavna reportaža na jednoj našoj televiziji, koja je među običnim ljudima, kako znamo reći, „s ulice“, provela anketu ispred zagrebačkog Glavnog kolodvora.

Kao što je i istina da među onima koji su članovi ima osoba bez škole, ali i doktora znanosti. Znači, natprosječna inteligencija nije u strogoj korelaciji s naobrazbom, niti je recept za uspjeh u životu. Miješati pojmove „inteligentan“ i „pametan“ isto tako nije uputno, mada se u svakodnevnom govoru ta dva pojma često miješaju i koriste na krivom mjestu. Pojednostavljen bi bio primjer pisanja ispita iz nekog predmeta. Poznati su vam podaci u nekom zadatku, ali ne možete se sjetiti gdje ste to vidjeli – odjednom vam sine da se to radilo na onoj vježbi, kad je profesor izveo onaj dokaz i kad je naglasio važnost teme za kasnije razumijevanje složenijih kategorija. Jesam pametan, 116

pleasure

pomislit ćete u sebi. Ali, promijenjeni su parametri i napravljena je modifikacija zadatka! Što sad? Tu „pamet“ djelomično pomaže, za ostatak je potrebna „inteligencija“.

Tako bismo došli do najjednostavnije definicije inteligencije kao mentalnog potencijala koji karakterizira sposobnost za učenje iz iskustva, prilagodba na nove situacije, razumijevanje i korištenje apstraktnih pojmova i korištenje znanja za snalaženje u okolini.

Posebno naglašavamo potencijal. I jest samo potencijal, a ne gotov alat ili dobitna kombinacija. Natprosječno inteligentne osobe dolaze do razine razmišljanja do koje se osobe fokusirane na uobičajeno jednostavno ne mogu „dobaciti“. Sposobnost za pristup problemima na mnogo različitih načina znak je visoke inteligencije, koja takve osobe čini iznimno pogodnim za primjenu sljedećih tehnika kreativne spoznaje: Apstrakcija – kad pokušavaju nešto inovirati, ljudi se često zakače za nepotrebne detalje. Koristeći apstrakciju, članovi Mense razmatraju probleme u više općim uvjetima kako bi razumjeli temeljne principe, a to temeljno razumijevanje omogućava im da vide nove mogućnosti.

Analogija – upotrijebivši sve što se zna o nekoj temi i primijenivši to na drugu, stvara se analogija, jedan od primarnih izvora kreativne ideje, prirodno imanentna članovima Mense.

Konceptualno kombiniranje – inovacije se događaju spajanjem dvije ili više prethodno odvojenih, suprotstavljenih ili čak proturječnih ideja (olovka s gumicom za brisanje, mobitel koji služi i kao kamera itd).

Promatranje – zamjećivanje noviteta i dosljednosti u svijetu koji nas okružuje i razumijevanje njihova značaja.

Mentalne simulacije, slike i modeliranje – slika vrijedi tisuću riječi.

Crtanjem, promatranjem, kombiniranjem i manipuliranjem slikama stvoreni su čvrsti gradivni blokovi za napredne i probojne ideje.

pleasure plus

Mensin Zabavni kutak Napomena: Za rješavanje ovih mozgalica nije potrebno nikakvo predznanje već samo zdrava logika. Nisu potrebne tablice, programi, enciklopedije, poznavanje lokalizama ili specifičnih narječja, jedino se traži izlaženje iz okvira uobičajenog razmišljanja. Rješenje može biti jedno, dva, više njih ili je rješenje u tome da rješenja nema. No, za svaki slučaj, pa i za ono da rješenja nema – treba postojati logično objašnjenje.

Evo jednog zadatka za zagrijavanje: U skladište velikog trgovačkog lanca Fazlinović & co stigla je pošiljka ukrasnih kuglica za božićno-novogodišnje jelke iz Kine, i to 60 paketa.

U svima je bilo 1.000 komada dok je u jednom nedostajao 951 komad.

U deklaraciji je stajalo da su sve kuglice iste boje i iste težine, ali da je jedna promakla kontroli i da je neznatno teža od svih ostalih.

Proizvođač je zamolio da se ta neispravna kuglica vrati, a da će on u

zamjenu za nju besplatno poslati jedan paket bilo koje boje i veličine i, kao bonus, 1 km „parangala“ s lampicama za ukrašavanje velikog skladišta za blagdanski domjenak. No šef carinske ispostave, poznati matematičar i šaljivdžija, naložio je šefu skladišta da tu „neispravnu“ kuglicu mora pronaći u samo 10 pokušaja, koristeći isključivo veliku skladišnu vagu koja ima posude za robu s lijeve i desne strane, bez utega, s kazaljkom koja u stanju mirovanja pokazuje idealan balans. Šef skladišta već je pomislio da će tu kuglicu tražiti do sljedeće Nove godine, ali pritisnut zahtjevima kolega koji nisu htjeli propustiti ukrašeni domjenak, upregnuo je „male sive stanice“, kako bi rekao HP (je li to Hewlett-Packard? Ili čuveni Hercule Poirot?), i pronašao rješenje.

Rješenje potražite u sljedećem broju, u kojem ćete između ostalog pročitati preporuku poslodavcima – što s visokointeligentnim radnikom – ali i novu „mozgolomku“. Za vas koji želite postaviti još poneko pitanje otvorena je mail-adresa... više na www.pleasure.hr

kontakt dubravko@pleasure.hr

pleasure 117

pleasure plus

playing

role game tekst ines skobe

foto vesna džuverović

Seksualne maštarije mogu biti zdrav i nadasve ugodan način da iskusimo razne dimenzije seksa, bilo sami ili s nekim drugim.

“I

znenadno zvono na vratima prekinulo me u odijevanju za događaj kasnije večeras, pa sam samo navukla kratki svileni ogrtač na sebe i krenula prema vratima. Već sam okrenula ključ u bravi kada sam shvatila da mi se ispod ogrtača naziru samostojeće čarape, no nije bilo vremena, netko je već nestrpljivo maltretirao zvono, pa sam se nadala da možda neće ni primijetiti. Znala sam tko je pred vratima, ali poanta ove igre bila je upravo u tome da se pravimo da smo potpuni neznanci. Otvorivši vrata, ugledala sam ga u policijskoj uniformi, ozbiljna lica. Rekao mi je samo da mora sa mnom razgovarati i ako bismo to mogli iza zatvorenih vrata. Pustila sam ga unutra, a pogled mi je samo kliznuo niz njegovo čvrsto i predivno oblikovano tijelo, i na sve zanimljivosti koje su mu visile na remenu oko pasa. Prišao mi je bliže naslonivši me na ogradu stuba i samo tiho rekao kako sam uhićena zbog razodijevanja u javnosti.

To je naravno bila samo maštarija koju smo oboje dijelili i razlog njegova dolaska morao je biti provokativan i pozivajući na seks.

Uzeo je palicu s remena, njome lagano prešao kroz omču koja mi je držala ogrtač zatvorenim i zadovoljno se nasmiješio kad je vidio što je ispred njega. Uzeo je lisice i svezao mi ruke za ogradu stuba…”

Mašta radi svašta, i ova priča može se razviti u onoliko različitih scenarija koliko ih ljudska mašta može zamisliti. Zašto se toliko volimo igrati kad je seks u pitanju? Zato što je zabavno i maštovito, i jer nam razne uloge omogućuju da budemo netko tko nismo u stvarnom životu i da istinski uživamo u seksu ispunjavajući i najskrivenije maštarije.

Glumeći seksi sobaricu, učiteljicu, policajca, vatrogasca ili dominu, otkrivamo svoje skrivene želje, svoje najintimnije ja, oslobođeni smo od inhibicija, predrasuda i strahova i samo – uživamo. I upravo je to poanta seksi uloga, potpuni užitak i zadovoljstvo u ispunjavanju želja

118

pleasure

i maštarija, vlastitih i partnerovih. Svatko od nas ima neku maštariju, neku skrivenu seksi fantaziju koju bi želio ispuniti, neki fetiš od kojeg mu cijelo tijelo zatreperi.

Seksualne maštarije mogu biti zdrav i nadasve ugodan način da iskusimo razne dimenzije seksa, bilo sami ili s nekim drugim. Neki ljudi maštaju bez ikakve namjere da tu maštariju i prožive, sama maštarija je ono što ih uzbuđuje. Veoma često vlada mišljenje da su maštarije znak frustracije, znak da nešto ne valja te da nečija očekivanja nisu ispunjena. No, nasreću ima i onih koji shvaćaju da su seksualne maštarije zapravo znak potpunog seksualnog zadovoljstva te da samo poboljšavaju obostrani užitak partnera. Partneri koji slobodno, otvoreno i s užitkom dijele međusobne maštarije postižu zavidan stupanj međusobne intimnosti i seksualne komunikacije, te na kraju iskuse i nevjerojatan seks.

Igranje uloga u seksu jedan je od tipova seksualnih maštarija u kojem je moguće iskoristiti maštu na mnogo različitih načina. Vaša mašta zapravo postaje senzualno igralište na kojem sami određujete scenarij, rekvizite, kostime i riječi kojima ćete uzburkati strasti.

Maštarija započeta na javnom mjestu dodatno raspaljuje vašu maštu i uzbuđenje koje raste čini nas odvažnijima i samopouzdanijima.

Natuknite neki seksi scenarij, otkrijte koliko je uzbudljivo šaputati zločeste stvari i kakav učinak to ima na vašeg partnera te kamo će vas zajednička igra odvesti.

Sanjarenja su danas i više nego ostvariva, seks je postao maštovitiji nego ikad, ponuda rekvizita za uspješnu predstavu svakim je danom sve bogatija, jedino je na nama da izaberemo koga glumimo koji dan u tjednu. više na www.pleasure.hr

kontakt ines@pleasure.hr

pleasure plus

pleasure 119

vina

VELIKI HRVATSKI VINARI

davor zdjelarević tekst i foto voljen grbac

Vinarija Zdjelarević perjanica je i dika Slavonsko-brodskog vinogorja, koje se sa svojih tisućinjak hektara prostire u dužini od 80 km između rijeke Save na jugu i obronaka planine Dilj na sjeveru.

K

ad je Svevišnji onomad svijetom dijelio viziju, potkrale su se i neke pogreške. Naravno, nije pogriješio Svevišnji jer je on po definiciji nepogrešiv. Kako to već obično biva, omaklo se to nekom iz njegove administracije. Jasno da se sve to odmah lijepo zataškalo (glasnogovornik je to odmah odlučno demantirao u medijima), ali posljedice su i danas vidljive. Tako naprimjer hrvatske političare, uz časne iznimke, ako ih uopće ima, nije dopalo ništa! Šta će onda oni jadni bez vizije raditi nego krasti i lagati koliko god mogu, ako ne i više! S druge strane, nekima je i preteklo! E, pa ovo je priča o jednom takvom čovjeku.

Ali krenimo redom. Negdje sredinom prošlog desetljeća, na Silvestrovo, vozimo se mi starom cestom od Slavonskog Broda prema Novoj Gradiški. Sumrak. Selo do sela u zoni gdje se ravna Slavonija pretvara u brežuljkastu. Red nedovršenih kuća, pa red napuštenih. Tu i tamo neka baka u crnom brza šorom ušorenim.

Skrenemo desno, uzbrdo, ista scenografija se nastavlja i ništa ne nagovještava da ćemo za nekoliko trenutaka ugledati prizor od kojeg će nam zastati dah. A onda...

Ne znamo, dragi čitatelji, jeste li i koliko puta noćili u malim obiteljskim vinarijama-hotelima skrivenim u njedrima vinograda Francuske, Italije ili Austrije, ali ako jeste, sigurno se sjećate tih elegantnih objekata čije kategorizacijske uglavnom tri zvjezdice zapravo ne

120

pleasure

govore ništa o njihovoj atmosferi, kvaliteti usluge, a naročito ne opisuju kvalitetu vina u njihovu podrumu. Ali, da nam je netko rekao da ćemo u siromašnoj, recesijom i pljačkom devastiranoj poslijeratnoj Hrvatskoj, i to u zoni stotinama kilometara udaljenoj od mora i milog nam velegrada, ugledati baš takav prizor, rekli bismo mu da je lud. I prevarili bismo se! Jer upravo takav prizor dočekao nas je na obalama nekadašnjeg Panonskog mora. Selo se zove Brodski Stupnik, a domaćin, vinogradar, vinar i vizionar iz uvodne priče Davor Zdjelarević. Dočekao nas je zajedno sa suprugom Višnjom pred skladnim zdanjem, koje je uronjeno u vinograde, u ulici, zamislite, Vinogradskoj, u sumraku izgledalo upravo bajkovito.

Ugodno iznenađeni, a nakon što su nas dragi domaćini proveli kroz unutrašnjost zgrade i oduševljeni, budući da takvu razinu kvalitete i estetike na brdovitom i kičevitom Balkanu ni u snu nismo očekivali, morali smo pod hitno negdje srediti dojmove. Skrasili smo se, dakle, u nama najdražoj prostoriji svakog vinskog hrama, podrumu.

Vinarija Zdjelarević perjanica je i dika Slavonsko-brodskog vinogorja, koje se sa svojih tisućinjak hektara prostire u dužini od 80 km između rijeke Save na jugu i obronaka planine Dilj na sjeveru. To je vinogorje blagoslovljeno za vinogradarstvo izuzetno povoljnim klimatskim uvjetima, a točku na „i“ toj priči dodaje i tlo, nekadašnje dno gore spomenutog Panonskog mora (a vi ste mislili da se mi samo šalimo kad ga prije spomenusmo), točnije njegovi „matični

vina

pleasure 121

vina

supstrati diluvijalne ilovače“ na kojima se ovdje grožđe uzgajalo tisućljećima. Zdjelarevići, priča nam Davor dok u modernom „podrumu-apoteci“ degustiramo njegova nagrađivana, plemenita vina, imaju tradiciju uzgoja vinove loze staru gotovo 150 godina. Krv nije voda, i njegova se obitelj 1997. seli u Stupnik iz Zagreba. On je već prije, početkom 90ih, nakon studijskog putovanja po SAD-u, krenuo u sadnju vlastitih vinograda, počeo suradnju s kooperantima propalog kombinata Jasinje (danas se vinogradi Zdjelarevića protežu na 20 hektara uz proizvodnju od 150.000 butelja godišnje) te spada među nekolicinu hrvatskih vinara koji su se već početkom našeg vinarskog „booma“ okitili prestižnim svjetskim odličjima. Uz suradnju mladog enologa Deana Sušeca, u cijeloj toj „success story“ nemjerljiv je doprinos njegove Višnje, koja je diplomirani inženjer agronomije. Vina ovog vinogorja, premda su sorte gotovo iste, razlikuju se od vina iz Kutjeva, nedaleke svjetske prijestolnice graševine. Okus je manje voćan, s manje cvjetnih tonova, malo zagasitijeg okusa, „mat“, usudili bismo se reći, iako to ni u kom slučaju ne znači manju kvalitetu. Davor Zdjelarević uz standardne vrste vina tog vinogorja graševinu, chardonnay, rajnski rizling i druge neprestano kreira nove okuse, kombinira sorte te je nedavno na tržište izbacio ekskluzivnu seriju vina Nagual (crno: cabernet/ merlot, bijelo: chardonnay/sauvignon, u samo njemu znanim omjerima) u luksuznom pakiranju. Također, jedan je od rijetkih, ako ne i jedini hrvatski vinar koji se brine za buduće naraštaje ljubitelja vina. Uspjeh njegove serije kvalitetnih vina u privlačno dizajniranim bočicama od 0,25 l (njegov sjajni dizajner, autor itekako prepoznatljivog vizualnog identiteta tvrtke, zaslužuje postati temom posebne reportaže) dokazuje da i među mladim naraštajima postoje oni kojima nije cilj na najbrži mogući način doći do faze omamljenosti, već uživati u svakom gutljaju plemenitog pića.

Znam da vas zanima što nam se događalo nakon što smo se one prohladne silvestarske večeri nakon degustacije popeli u restoran. Dogodio nam se, uz neizbježne tamburaše, slavonski švedski stol!

Kakvog vjerovatno nigdje na svijetu nema. Vjerujte, kao u onom vicu o Muji i švedskom stolu, od takvoga stola ne bismo ustali ni Šveđanima ni Slavoncima.

Ma nikome! više na www.pleasure.hr kontakt voljen@pleasure.hr

122

pleasure

gastro

švoj na svome tekst morana zibar

foto miranda legović

Osim delikatnog, slatkastog, sočnog i ukusnog mesa, najveći su aduti ove plosnatice lako čišćenje i gotovo pa nikakva gnjavaža s kostima.

O

dlazak u riblji restoran na uživanje u morskim delicijama koje su disale na škrge u velikoj se većini slučajeva svodi na pitanje - orada ili brancin? Uz dužno poštovanje ovim uistinu ukusnim vrstama, more je jednostavno preveliko da bi izbor uvijek bio tako malen i predvidljiv. A u konkurenciji rjeđih skupih i cijenjenih oboritih riba kao što su zubatac, šanpjer, škarpina, nevještom ribojedcu lako promakne naoko nešto skromniji Solea vulgaris, poznatiji pod nimalo glamuroznim nazivom list. Ako još niste imali priliku kušati ovu prepoznatljivu ribu, shvaćamo početnu skepsu: Zar se od toga čovjek može najesti? Pa to je skroz tanko i plosnato, ima li tu mesa? O, da, list ili švoj, kako ga još zovu, izuzetno

je ukusna stvar. I ne, nećete ostati gladni. Nije ni čudo da je postao veoma tražena riba, njegova je cijena iz godine u godinu sve viša, a kuharima pruža nepresušno vrelo ideja za izazovne kreacije.

Kad se toliko ističete neobičnim izgledom, inspiracija za ime nameće se sama po sebi. Za razliku od naše botaničke asocijacije, njegovo latinsko ime dolazi od riječi sandala. List je rasprostranjen u cijelom Sredozemlju, a kod nas ga je najviše uz obalu sjeverozapadne Istre (taj se smatra i najkvalitetnijim). Kako živi uz morsko dno i voli rovariti po mulju, često ga se može naći uz riječna ušća, pogotovo Neretve i Cetine. Uobičajena je težina konzumnog lista oko 30 dkg, tako da

pleasure 123

gastro

nema tog kapitalca kojim biste nahranili veće društvo, ali zato ćete bez problema dobiti finog porcijaša. Osim delikatnog, slatkastog, sočnog i ukusnog mesa, najveći su aduti ove plosnatice lako čišćenje i gotovo pa nikakva gnjavaža s kostima. To ga čini idealnim za filetiranje, a zbog nježne strukture odličan je kandidat za sparivanje s najrazličitijim umacima, kakve inače možda ne biste povezivali s ribama (npr. umak s gljivama). Manji primjerci najbolji su cijeli, prženi ili pohani.

Puna sezona švoja je u kasnu jesen i zimu, kad je najukusniji.

No bez brige, ništa ne propuštate jer se lovi i dostupan je cijelu godinu. Ako ste se namjerili baš na lista, pazite da ga u ribarnici ne pomiješate s vrlo sličnom, ali jeftinijom (također finom!) plosnaticom pataračom, koja često zna zalutati pod etiketom lista. Original ćete prepoznati po tome što je s jedne strane bijel, a s druge sivkastosmeđ, dok je patarača gotovo pa prozirna. Čast iznimkama, ali poželjno je bježati ribljom glavom bez obzira od onoga što se po tržnicama nudi kao file lista. Često je riječ o smrznutoj robi, koja je s listom u najboljem slučaju u rodbinskoj vezi. E, sad, pitanje jesu li cijene kvalitetnih lokalnih morskih plodova, pa tako i lista, u jednoj mediteranskoj cijeni neopravdano napuhane nije tema za ovu prigodu (no nije loše staviti ribu, pardon, bubu u uho), ali kao i mnoga druga nepčana zadovoljstva, pravi list vrijedi potrage te pokoje kune više. Špicu lisnate sezone mudro su, na poticaj lokalnih turističkih zajednica, iskoristili brojni istarski restorani na potezu UmagNovigrad-Brtonigla-Buje, koji su listopad i studeni proglasili Danima švoja. U tom razdoblju nude kreativne jelovnike s barem četiri slijeda jela koji se temelje na listu. Uz vrhunska maslinova ulja i vina, švoju nije teško ponovno zaplivati.

Imali smo čast provjeriti kako su temi švoja pristupili majstori kuhinje u restoranu vrhunskog obiteljskog butik-hotela San Rocco u Brtonigli. Okusni pupoljci propupali su nam u susretu s jelima kao što su, na primjer, ravioli punjeni listom, posipani bijelim tartufima, sirom i šumskim gljivama ili na pari obrađen file lista, korjenasto povrće i bijeli tartufi na podlozi od palente. Kako su najjednostavnije stvari često i najbolje, vrhunac je svakako bio cijeli list savršeno ispečen u pergament papiru, obložen tankim ploškama krumpira, preliven tek maslinovim uljem. Sa zadovoljstvom možemo ustvrditi da se švoj predstavio kao odličan medij za uspješan spoj kontinentalne i priobalne Istre na tanjuru. Guštajući u našem gastropisu do idućih Dana švoja, okrenite novi list u svom ribljem repertoaru i uživajte u ovoj plosnatoj poslastici u svim ostalim dostupnim izdanjima.

124

pleasure

više na www.pleasure.hr

kontakt morana@pleasure.hr

gastro

pleasure 125

gastro kolumna

gastro

126

pleasure

važno nije uvijek očima vidljivo piše karmela vukov colić

P

onekad se pitam, u ovom moru napuklih odnosa, lako pokvarljivih ljubavi i brzopoteznih saveza, znamo li prepoznati LJUBAV. Znamo li je doista prepoznati? Čini mi se onda da prelako upadamo u zamku – ambalaže, pomodarstva, strah od pripadanja...

Pa se volimo na brzinu, polutrajno, bez obaveza.

Sto ljudi, sto ćudi. U nekim dijelovima svijeta još se uvijek razmišlja drukčije. Čitam jučer u nekim šrilankanskim novinama (Šri Lanku volim zbog njezinih zelenih podneblja, prekrasnih plaža, sjajne gastronomije i iznimnih ljudi), dakle, sasvim uobičajeno, oglas u novinama koji kaže kako roditelji traže dobro odgojenu djevojku za svog 30-godišnjeg sina. Horoskop obavezan.

I čudi me i ne čudi činjenica da se ondje brakovi (dobro, bar dobar dio njih) još dogovaraju.

Dio je to tradicije i kulture. Zanimljiv mi je onaj astrološki ultimatum. Na Šri Lanki se djetetu, odmah po rođenju, izrađuje horoskop. Ta se „knjiga života“ ispisuje na smotuljku papirusa i pohranjuje kao najcjenjenija vrijednost da bi se baš u ovakvim trenucima, kad je važno pametno odabrati, jer je izbor za cijeli život, odmata i uspoređuje s horoskopom potencijalnog supružnika.

Kako su mi rekli jedni mladenci čijoj sam radosti nazočila, horoskopi se trebaju poklapati u 7 od 12 točaka da bi veza imala budućnost. Važno nije uvijek očima vidljivo, rekoše mi oni, palčeva povezanih vezicom kao simbolom njihova zajedništva dok su lagano koračali po lotosovim listovima umjesto ružinih latica. Važno nije uvijek očima vidljivo, govore i potkrepljuju to jednom od najpoznatijih šrilankanskih ljubavnih priča,

onoj o vedskoj princezi Valli, kojoj je zapisano bilo da će se udati za boga Kande Yaka.

Bio je to lovački bog, bog planine, star kao planina sama, ali mlad u duši, koji je promatrao kako Valli godinama odbija udvarače, pa je odlučio sići s planine i upoznati je. Uzeo je oblik naočitog mladog lovca i stao pred Valli. Ona ga nije prepoznala, već je u njemu vidjela samo još jednog u nizu udvarača koje je odbijala, pa ga otjera. On tada preuzme oblik starca, duge bijele brade i ponovno se ukaza. Ona ga, iz poštovanja prema starješinama, nahrani i napoji, a on joj reče: "Možeš li utažiti i moju žudnju za tobom?" To je bilo previše za Valli i zasigurno bi pobjegla od starca da joj put nije prepriječio ogromni slon. „Spasi me“, zavapila je Valli, a starac reče: „Hoću, ako se udaš za mene.“ Tek kad su svadbena zvona utihnula, Valli se, odbacivši lik starca, ukazao Kande Yaka u svoj svojoj božanskoj veličini. Ona se oduševljeno privila uz njega i više se nisu razdvajali.

Ne znam kako vi, ali posljednjih godina ja vlastitim očima teško vjerujem. Previše su puta krivo vidjele.

Ne znam kako vi, ali ovih dana ozbiljno razmišljam naručiti taj sveznajući smotuljak papirusa. Moj sigurno krije nevjerojatne stvari...

U međuvremenu odbijam hvatati korak s vojnicima instant odnosa. Radije ću energiju posvetiti spravljanju nekog dobrog, onako kvalitetno začinjenog obroka. Baš poput onog kojim je Valli, i ne sluteći, nahranila ljubav svog života. Jer – važno nije uvijek očima vidljivo.

Ponekad i nepcima treba vjerovati.

gastro

PILEĆI CURRY za božanski užitak piše karmela vukov colić

foto robert blašković

2 crvena luka, sitno nasjeckana 700 g pilećih prsa, narezanih na kockice 2 češnja češnjaka, usitnjena mala čili papričica (ili više ako volite ljuto) 1 - 2 žlice curry praha (mješavina začina) 2 žlice mekog brašna ili jestivog škroba konzerva kokosovog mlijeka pola šalice jušnog temeljca sol, papar U dubokoj tavi na malo ulja propirjajte luk da omekša i postane staklast. Umiješajte piletinu.

Neka sa svih strana dobije boju. Tad dodajte češnjak, curry i brašno, te miješajući ulijevajte kokosovo mlijeko i temeljac. Pustite da se kuha na laganoj vatri 15-ak minuta. Kao i svaku dobru vezu, i ovo jelo začinite čilijem, solju i paprom pazeći da ne pretjerate, pa miješajući kuhajte još nekoliko minuta da piletina skroz omekša, a curry se zgusne.

Servirajte uz basmati rižu kuhanu u slanoj vodi.

Još samo napomena: kod curryja, baš kao i kod svih važnih stvari, mudro je prespavati. Curry je, naime, najbolji drugi dan kad se svi okusi prožmu.

više na www.pleasure.hr kontakt karmela@pleasure.hr

pleasure 127

gastro

špiček

all-round kuhar tekst morana zibar

foto robert blašković

Da je naša kuharska scena NBA liga, titula MVP igrača zasigurno bi pripala iskusnom i svestranom chefu koji se odlično snalazi na terenu kulinarskog multitaskinga – Tomislavu Špičeku.

J

esu li i vrhunski kuhari danas neka vrsta estrade? Prije 15-20 godina šira javnost uglavnom nije poznavala majstore kuhače iz prestižnih restorana niti su se oni uopće eksponirali. Svi smo znali za Karapandžu i to je otprilike bilo to. Danas, već godinama nakon televizijske kulinarske revolucije koju je demistifikacijom profesionalnog kuhanja pokrenuo Jamie Oliver, situacija je bitno različita. Kuhari imaju svoje emisije, izdaju knjige, svakodnevno ih viđamo po novinama i časopisima, iskaču iz reklama – uglavnom, postali su dobro poznata javna lica. Čini se da više nije dovoljno biti samo vješt majstor svog zanata i držati se kuhinje. No, pravo je postignuće znati balansirati između raznih uloga, odnosno kvalitetno i predano obavljati svoj primarni, kuharski posao te odmjereno sudjelovati u „slobodnim aktivnostima“ s ciljem šire promocije gastronomije, ali, posredno, i samoga sebe, na zabavan, nenametjiv i poučan način. Da je naša kuharska scena NBA liga, titula MVP igrača zasigurno bi pripala iskusnom i svestranom chefu koji se odlično snalazi na terenu kulinarskog multitaskinga – Tomislavu Špičeku. Da, njegov simpatičan i prepoznatljiv lik pamtite iz HTV-ovih emisija kao što su „Kruške i jabuke“ i „U istom loncu“, nedavno mu je izašla prigodna i vrlo praktična kuharica „Moja zima“, a njegovo djelo možete pobliže upoznati u autorskom zagorsko-prigorskom restoranu Špiček u Zaprešiću. U njegovu smo carstvu i vodili ovaj razgovor jer Špičeka je gotovo nemoguće uhvatiti izvan granica restorana. Nemojte se iznenaditi ako u pola razgovora skokne u kuhinju promiješati jelo ili staviti kruh u pećnicu.

Mnogi vjerojatno ne znaju, ali popularni Tomek ima tek 35 godina, a već je postigao ono za što mnogima ni cijela karijera nije dovoljna.

Izdanak je slavne Esplanadine škole, a kalio se u brojnim restoranima

128

pleasure

Zagreba i okolice, od kojih su najpoznatiji Okrugljak i Baltazar. „Ne znam što bih u životu radio da nisam kuhar“, iskreno kaže, a budući da je kuhati počeo još u osnovnoj školi, itekako mu vjerujemo.

Tehnički je izvanredno potkovan i apsolvirao je sve, od škampa do krvavica. A kad je s druge strane tanjura, kaže da nema hrane koju ne voli i koju ne bi probao („Samo da ja ne moram ništa raditi, neka mi netko drugi kuha“). Načelo kojim se vodi je svježa, sezonska i kvalitetna domaća namirnica, bez previše kerefeka i nepotrebnog filozofiranja. Smatra da su gastronomski trendovi i hirovi prolazni, a znalački pripremljena tradicionalna kuhinja uvijek će imati svoju publiku. Dapače, ljudi joj se sve više vraćaju. Godinama je sanjao o mjestu na kojem će moći oživiti lokalnu kulinarsku tradiciju svoje bake, ali u besprijekornoj izvedbi potpomognutoj modernim znanjima. „Trudim se uvijek oplemeniti jelo i dodati nešto novo, tako, na primjer, uz štrukle nasjeckam malo vlasca.“ Prije četiri godine napokon se osamostalio te otvorio vlastiti restoran. Prednosti slobode ne treba objašnjavati, a koji su nedostaci? Dok se prije bavio samo kuhanjem i mogao je isključiti mozak nakon radnog vremena, sad je gazda pa sve mora raditi sam i praktički živi u restoranu. Krvav je to posao, ali Špiček ga ne bi mijenjao.

Je li osjetio krizu? Naravno, kao i svi drugi. Brze zarade u ugostiteljstvu nema, a najbolji je način opstanka borba za svakog gosta kontinuiranom kvalitetom i poštenim pristupom. Špiček kaže da bi radije bacio jelo kojim nije zadovoljan nego ga poslužio i snizio vlastite standarde.

Osim velike, godinama brušene profesionalnosti i poštovanja prema gostu, adut su mu svakako vedrina i manire kojih se ne bi postidjela ni bečka škola. Osim naporna ritma i raznih birokratskih zavrzlama, velik problem predstavlja mu kroničan nedostatak kvalitetnog mladog

gastro

pleasure 129

gastro

kadra. Nadajmo se da u Špičekovoj kuhinji u budućnosti nećemo morati gledati Kineze kako kuhaju ajngemahtec i mijese orehnjaču. Dakako, to nije samo njegov nego općehrvatski problem. No, sve u svemu, nakon početnog uhodavanja zadovoljan je svojim projektom, a ni lokacija mu nije nepremostiv hendikep. Dapače, Zagrepčani u potrazi za vrhunskom domaćom hranom, kakvu je u gradu zapravo teško naći, najčešće i odlaze u Zaprešić. Provjerite to nedjeljom, na primjer, kad se cijele obitelji sjate na bogat tradicionalan objed. Ima li kakvu zacrtanu strategiju, planove za budućnost? „Ne, nikad unaprijed ne radim planove. Predugo sam u ovom poslu pa dobro znam da to tako ne funkcionira.“ Ipak, ako ga priupitate za intimne želje, s iskrom u očima priznat će da bi jednog dana volio imati svoje seosko gospodarstvo, kuću koju bi sam uredio s puno ljubavi i topline (u Zaprešiću je samo zakupac prostora). Srećom, još je mnogo vremena ispred njega i bio bi velik dobitak za hrvatsku gastronomiju da to i ostvari. Špičekova kućica u cvijeću, kokice i svinje oko nje? Jedva čekamo!

Je li njegov kuharski izlet u svijet televizije bio promišljen marketinški potez? „Ne, sve je to počelo spontano, prije dosta godina.“ Gostovanje u emisijama ponajprije je dobra zabava i prilika za druženje s prijateljima kuharima, za koje inače jako teško nalazi vremena.

Naravno, svjestan je činjenice da je to ujedno i dobra pasivna reklama. Bi li, poput nekih kolega, pristao ustupiti svoje ime, ugled i pojavu u reklamama? I ovaj je odgovor primjer Tomekove skromnosti i predanosti svom osnovnom poslu. „Morao bih dobro razmisliti. Ako mi ponuda odgovara, možda. Ali ne želim biti posvuda i iskakati iz paštete.“ Friška knjiga recepata u izdanju Profila možda je i točka na i dosadašnjeg tijeka njegove karijere, no Špiček nema vremena razmišljati na takav način jer živi dan po dan, jelo po jelo, gosta po gosta.

Kako mu je supruga također kuharica i suradnica, privatni život, bolna točka većine kuhara, ipak ne pati baš toliko. Imaju dvoje djece pa u nešto daljoj budućnosti možda možemo očekivati i pojačanje za štednjakom.

Zapitali smo Špičeka i što je za njega osobno užitak, pleasure. Ne, odgovor nisu čvarci, pečena patka ili vrhunska kapljica nego: „Dragocjeni i rijetki trenuci s obitelji, s djecom.“ više na www.pleasure.hr kontakt morana@pleasure.hr

130

pleasure

poslastice

čupavi, mali, zeleni tekst vesna džuverović

I

ako biste, po naslovu, mogli pomisliti da slijedi priča o pridošlicama iz svemira, zapravo je riječ o „čudotvorcu“ porijeklom iz južnog dijela Kine. Abbott, Alison, Monty, Tumori, Matua samo su neke od vrsta sadnica ljekovitog voća – kivija. Kivi (Actinidia deliciosa, lat. naziv) čvrsta je listopadna biljka puzavica čiji izgled listova, ovisno o sorti, varira od širokih ili izduženih do ovalnih ili srcolikih. Također i plodovi, ovisno o sorti, mogu biti jajasti ili ovalni s korom većinom smeđe, a rijetko i zelene boje. Zanimljivo je da postoje muške i ženske sadnice, pa prilikom sadnje kivija treba povesti računa o njihovu omjeru. Naime, poželjno je da jedna muška sadnica „oplođuje“ pet ženskih, za što bi većina pripadnika muškog spola vjerojatno poželjela da je uobičajeno i kod ljudi. Iako je kivi u Kini proglašen nacionalnim voćem, danas je njegov najveći proizvođač Novi Zeland, gdje su prve plantaže zasađene početkom 20. stoljeća. Upravo su Novozelanđani ti koji su ovoj voćki nadjenuli naziv po svom nacionalnom simbolu – endemskoj ptičici kiwiju.

Kivi smo s punim pravom nazvali „čudotvorcem“ jer posjeduje nisku energetsku vrijednost (što ga čini idealnom dijetalnom namirnicom), a pruža maksimalan ljekovit učinak na organizam. Od svih vrsta voća upravo on sadrži najviše vitamina C. Također sadrži vitamine A, B1 i B2, a od minerala kalcij, kalij, željezo, magnezij, fosfor i cink. S obzirom na sadržaj, dovoljno je pojesti dva kivija na dan kako bismo zadovoljili dnevnu potrebu organizma za vitaminima. Iako ga uglavnom konzumiramo tijekom jeseni i zime za prevenciju od prehlada i gripa, ne bismo ga trebali zanemarivati ni tijekom ostatka godine. Osim što konzumacijom kivija jačamo imunitet, djelujemo preventivno za astmu i druge respiratorne bolesti.

Kivi je izvor luteina, koji je veoma važan za zdravlje naših očiju.

Svojom kombinacijom vitamina i minerala vrlo pozitivno djeluje na zdravlje srca reguliranjem krvnog tlaka, s time i na smanjenje rizika oboljenja od srčanog udara. Odličan je i za buduće majke jer pomaže u pravilnom razvoju fetusa. Snižava kolesterol te pozitivno djeluje na probavni sustav. Svakako treba napomenuti da su brojna istraživanja pokazala da pomaže u eliminaciji toksina iz tijela te je zato odlično sredstvo u borbi protiv raka debelog crijeva, kože i jetre. Velika doza vitamina C pomaže očuvanju zdravlja kostiju, zubi i desni. Jednako je tako važno da zbog relativno visoke količine serotonina pomaže

132

pleasure

foto robert blašković

kod smirenja od stresa i liječenja depresije, nažalost sve češćih „bolesti“ suvremenog svijeta.

Kivi je najbolje konzumirati svježe narezan na komadiće ili ga grabiti iz kore žličicom kao meko kuhano jaje. Ovaj drugi način preporučljiv je onima koji zbog intenzivnog okusa kivija baš i nisu njegovi ljubitelji.

Budući da i sami pripadamo toj skupini, odlučili smo se odvažiti i isprobati. Dakle, provjereno je, konzumacija olakšana! Osim samostalne konzumacije, kivi možete miješati s ostalim voćem u voćnim salatama i u pripremi kolača. Kad su kolači u pitanju, evo jednog malog savjeta – nikad ne stavljajte želatinu preko kivija, nego koristite preljev za torte. Naime, neki enzimi kivija sprečavaju učvršćivanje želatine, pa umjesto da voće ostane na okupu, vaše remek-djelo zaplivat će u vodi. Kivi se osim sa slatkima odlično sljubljuje i sa slanim jelima, a posebice s mesom (govedina i perad), koje nakon što je 20-ak minuta odstajalo između ploški kivija znatno omekša. Kombinacije jela zaista su razne i sve je prepušteno vašoj mašti i guštu. Zbog atraktivnog i egzotičnog izgleda može poslužiti i kao vrhunska dekoracija te time dodati svježu notu bilo kojem jelu.

Kako uobičajeno biva kod ostalog voća, tako je i kod kivija. Sve češće se, osim u prehrani, koristi i u kozmetičke svrhe. Postoji cijeli niz recepata za maske od kivija za ljepšu i blistaviju kožu, kupke protiv celulita, šampone za kosu i slično.

Pripadnice nježnijeg spola razveselit će i to da djeluje na zatezanje kože. Kod kupnje kivija obratite pozornost da nije previše tvrd ni previše mekan, jer u tom će slučaju biti nezreo, odnosno prezreo. Ako baš i nemate izbora, svakako je bolje kupiti one tvrđe, jer spremite li ih zajedno s jabukama, sazret će kroz nekoliko dana. Zrele kivije možete pohraniti i čuvati u hladnjaku i do tri tjedna.

Pored svih navedenih, odličnih strana kivija postoji i jedna koja nije toliko dobra, a to je da se posljednjih godina povećao broj ljudi koji su alergični na ovo voće. Zbog toga budite oprezni, pogotovo kad su u pitanju mala djeca. Kako nemamo problema s alergijama, odlučili smo zimske dane popraćene proljetnim temperaturama osvježiti sočnim kolačem od kivija.

više na www.pleasure.hr

kontakt vesna@pleasure.hr

poslastice

proljetna rapsodija Priprema Tijesto Umutite jaja na najvećoj brzini uz postupno dodavanje šećera i vanilin šećera. Kad smjesa postane pjenasta, postupno dodajte brašno prosijano s praškom za pecivo i gustinom. Lagano umiješajte te na kraju dodajte malo esencije mente. Smjesu ulijte u pleh veličine 20x30 cm i stavite ga peći u prethodno zagrijanu pećnicu na 180 °C oko 25 minuta. Ohlađeni biskvit prelijte s malo mlijeka.

Krema U mlijeko ulijte slatko vrhnje te pustite da uzavre. Puding i šećer razmutite s malo mlijeka. Zatim dodajte u uzavrelo mlijeko i vrhnje. Uz lagano miješanje smjesu kuhajte na laganoj vatri 2-3 minute. Ohlađenu kremu premažite preko biskvita.

Nadjev Kivi ogulite i narežite na tanke kolutiće, pa ih poredajte povrh kreme. Preljev za torte pomiješajte sa šećerom, polijte vodom ili sokom svježeg voća i pripremite prema uputstvu s vrećice. Zatim ga prelijte preko voća i pustite da se učvrsne.

Kolač poslužite ohlađen.

Sastojci Tijesto: 4 jaja 100 g šećera 100 g glatkog brašna 1 žličica praška za pecivo 1 vanilin šećer 3 žlice gustina malo esencije mente (za zelenu boju tijesta) Krema: 500 ml mlijeka 300 ml slatkog vrhnja 100 g šećera 2 pudinga od vanilije Nadjev i preljev: 8 kivija 1 pakovanje svijetlog preljeva za torte 3-4 žlice šećera 250 ml vode ili soka svježeg voća, npr. jabuke (ukoliko koristite vodu, u nju možete dodati nekoliko kapi limuna kako bi se okus bolje uskladio s kivijem)

pleasure 133

zdravlje i ljepota

SCIO kompjuterski antistres program za terapiju

134 

pleasure

zdravlje i ljepota

alergija tekst dr. silvano prenc

Z

agađeni zrak, hrana i voda, postojanje sve većeg broja kemikalija, boja, pesticida i drugih aditiva u hrani, odnosno u postupcima pripreme hrane, u posljednjih 20 godina doveli su do povećanja broja alergija osam puta. Prije 100 godina alergije praktički nisu ni postojale. Dakle, alergija je poremećaj karakterističan za moderno doba, a u njegovoj osnovi je nepravilan rad imunološkog sistema, odnosno poremećaj biokemijskog stanja u našem organizmu.

Alergeni su tvari koje se obično nalaze u našoj okolini, a na koje inače ne reagiramo, kao što su npr. pelud, prašina, mlijeko, jaja i druge.

Osobe za koje kažemo da su alergične na te tvari reagiraju burno, a crvenilo, osip, kašalj i gušenje samo su neki od najčešćih simptoma.

Reakcija se najčešće događa odmah nakon kontakta s alergenom ili nekoliko sati poslije.

Prilikom alergijskih reakcija u organizmu se stvaraju antitijela (imunoglobulin E) koja se vežu za mastocite, odnosno stanice koje se nalaze pod površinom kože, u očima, nosu, plućima i u probavnom traktu. Mastociti proizvode kemikaliju – histamin, koji izaziva alergičnu reakciju. Antitijela se u organizmu osobe koja je alergična stvaraju zato što imunološki sistem određene alergene ne prepoznaje kao „normalne“ tvari nego kao „neprijatelje“. Alergeni koji se prenose zrakom (grinje, pelud, životinjske dlake) najčešće izazivaju reakcije kao što su suzenje i oticanje očiju, peludna groznica, pa čak i astma.

Alergeni koji se unose hranom (jaja, mlijeko, soja) mogu izazvati lokalnu reakciju poput probavnih smetnji. Isto tako lokalnu reakciju mogu izazvati i ubodi insekata (osa, pčela) na mjestu uboda. Međutim, svaki alergen može izazvati i sistemsku reakciju, opću alergijsku reakciju cijelog organizma. Osim prije navedenog, alergiju mogu izazvati i neki paraziti, kao i lijekovi – bilo klasični ili biljni – ukoliko je neka osoba alergična na neki sastojak lijeka ili neke biljke.

Liječenje alergija Alergije se u klasičnoj medicini tretiraju antihistaminicima, lijekovima koji blokiraju ili smanjuju reakciju imunološkog sistema. Na taj se način uklanjaju ili ublažavaju simptomi alergije.

S druge strane, alternativna medicina bori se protiv alergija na razne načine. Prvenstveno se provodi proces detoksikacije, odnosno čišćenja organizma čajevima, vodom, promjenom načina prehrane.

Kad je u pitanju borba protiv parazita, primjenjuje se antiparazitni program, koji se provodi preparatima proizvedenim na biljnoj bazi i pomoću aparata, tzv. Zappera. Zapper ima funkciju uništavanja

foto robert blašković

parazita u organizmu. Nešto moderniji aparat koji rješava probleme alergija zove se Quickzapp, koji djeluje na način da jača imunitet, stvara harmoniju među stanicama organizma i tako uništava patogene mikroorganizme. U borbi protiv alergija moderna tehnologija nam donosi i razne kompjuterske biorezonantne sisteme koji dijagnosticiraju i liječe alergije. Najpoznatiji među njima je biorezonantno-biofeedback sistem SCIO kompjuterski antistres program.

Kineska tradicionalna medicina gleda na alergije s energetskog pogleda. Tako u kineskoj medicini ne postoji pojam alergije već se ovisno o smetnjama govori o deficitu ili ekscesu energije u određenim kanalima. Najčešće se radi terapija akupunkturom, iglicama koje se stavljaju u lice te po tijelu u točke za jačanje imuniteta. Osim po tijelu, iglice se mogu postaviti i u uho. Tada govorimo o aurikuloakupunkturi.

Terapija se može provoditi i preventivno, najmanje dvije sezone prije početka alergije kod osoba koje znaju u koje doba godine imaju najjače alergijske smetnje, ali liječenje se može započeti i u bilo kojoj fazi bolesti. Liječenjem se postiže ublažavanje smetnji, ali i potpuno izliječenje od alergije. U liječenju se ponekad koristi i moxa – smotuljak ljekovitih trava koje se pale iznad akupunkturnih točaka, bilo direktno pored kože ili na akupunkturnim iglicama, čime dovodimo potrebnu toplinu u određeni dio tijela. Kod male djece se umjesto igala koriste magnetići koji se postavljaju na određene akupunkturne točke i postiže se isti efekt kao i kod terapije iglicama. Najnovija mogućnost liječenja sinusitisa i alergija vezanih uz gornje dišne puteve dolazi iz SAD-a, a sastoji se u tome da se na određenu akupunkturnu točku postavi hologramski čip koji djeluje na alergijske smetnje. više na www.pleasure.hr

kontakt dr.prenc@pleasure.hr

Dječak, 4 godine, s alergijom na pelud, borove i citrično voće nakon samo dva tretmana SCIO kompjuterskom antistres terapijom u potpunosti se izliječio od alergija.

Muškarac, 55 godina, koji je godinama patio od proljetne alergije na pelud, boji se igala pa svoj problem šmrcanja, curenja iz nosa, crvenih očiju i razdražljivosti rješava aurikuloakupunkturom. Žena, 22 godine, astmatičarka, problem alergije rješila je prvo terapijom akupunkture za vrijeme trajanja alergije, a zatim jačanjem imuniteta te je u potpunosti riješila svoj problem.

pleasure 135

zdravlje i ljepota

bez odjeće tekst andreja horvatić

... ili pazite što želite, moglo bi vam se i ostvariti!

S

jedim ovih dana nadomak prozoru sve u želji za još malo svjetla. No, sve mi je uzalud. Zimsko nebo pokazuje zube...

Sunca niotkuda. A onda je iznenada, u danu koji je najavljivan (u vrlo ozbiljnim medijima) kao tmuran i oblačan, kroz ogroman prozor u mom uredu zasjalo sunce. Gotovo istog trenutka spustila sam zavjesu. U ovo dugo zimsko doba počelo mi je nedostajati smijeha, i osmijeha i smiješnih scena. Tad je iznenada, na jednom od sad već više od nekoliko domaćih televizijskih programa, krenuo ciklus filmova Jiríja Menzela. Gledala sam pola sata i otišla u kadu.

Treba biti oprezan sa željama. Mogle bi se i ostvariti. Jednom sam tako poželjela biti imidž konzultant... I sad svašta znam i primjećujem.

I to sivilo nad Zagrebom. 'Sivilo' je eufemizam u ovoj rečenici. No, taj eufemizam stanuje u mom ormaru, sivo u svim tonovima. Gospodin Armani našao bi inspiracije za nekoliko kolekcija. Taj grigio tinto, kako se još naziva paleta sivih, meni je draga. Manje u stvarnom životu, ali više u modi. Najviše u muškoj. Dobro odjeveni muškarci u sivim odijelima uvijek plijene pozornost. A kad im ta odijela dobro stoje – to je pun pogodak. No, još će puno vode proći ispod Savskog mosta prije nego što naši dečki nauče birati odjeću za sebe. Nažalost, još uvijek to za većinu rade žene, majke, cure ili tajnice (ili tkogod drugi, po izboru). Zamislite da ženama odjeću biraju muškarci... Sve bi bilo duboko dekoltirano, preusko i prekratko, lateks, koža, čipka i podvezice. I štikle. Tako su nam lukavi muškarci natovarili obavezu kupnje i izbora svoje odjeće. Postoji i otežavajuća okolnost – oni su izbirljivi. I nestrpljivi. Isprobavanja nema, osim u nuždi. Čekanje isključeno. Šoping iscrpljuje. Oni se ne bi iscrpljivali, pa smo se mi ponudile. Ako vam se sviđa, O. K. Ako ipak ne – kupite im, da se poslužim vrhunskim terminima Zločeste djece, špic-papak, trenirku s crtama sa strane i s gumom da mogu trenirku zakačiti ispod pete na cipeli, i hlače (na "onim" mjestima malo uže), sako na rese, da se trese na vjetru... (Bili su izvrsni, zar ne? Šteta što se rijetko može čuti 'Istočno od jaja' Zločeste djece, op. a.) No takav bi izbor jednom zauvijek spriječio vaš šoping za njega.

Tako sam i ja, a k tome i profesionalac, zadužena za svoju... Polovicu.

Da se to da snimiti, bilo bi suza. Od smijeha, naravno. Žene odjeću biraju s puno manje emocija i komplikacija. Nedavno sam s mužem zapela u jednoj milanskoj trgovini muškom odjećom. Pokušala sam ostati po strani, sjela u jedinu od ponuđenih fotelja u dućanu i odlučila pustiti korijenje s modnim magazinom u rukama. Kad bi život bio milostiv... On se ushodao kao da mu je sila. Na svakoj stanici (čitaj: kraj svake police) zadržao bi se nekoliko minuta. Vadio, vraćao, birao i zvao mene. Nisam ni prelistala onih prvih par reklamnih 136

pleasure

stranica kad sam izgubila živce i ostavila magazin u jedinoj fotelji, zajedno s torbom i ostalim stvarima, a malo je nedostajalo da ne dignem nogu i obilježim svoj teritorij. Ipak nisam. Ali, fotelja je moja i gotovo! Dakle, dignem se i krenem u inventuru hrpe koju je uspio složiti ispred sebe. On čeka da ja bacim svoj sud. Povadila sam par nepotrebnih i totalno pogrešnih stvari i poslala ga u kabinu za presvlačenje. Vratila sam se u svoju fotelju. Uto priđe mlada žena i obrati mi se na engleskom s tvrdim njemačkim naglaskom: „Oprostite, ali vidjela sam kako ste vješto odabrali (mislim da sam ovo „vješto“ upravo dodala, op. a.) odjeću za gospodina, pa bih vas zamolila da i nama pomognete.“ Ne pitajte! Osmijeh veći od glave. Rastem.

U par riječi i pokreta izdvojim neke stvari, neke pak predložim i sve super. A ona će opet na istom jeziku: „Ali, dajte mu vi to objasnite.

Vas će prije poslušati.“ Ja rastem. Skužili su me. Ja znam! Pravim se važna u sebi, oko sebe i izvan sebe. I krenem mladom gospodinu objašnjavati i sugerirati, kad iz kabine izleti ovaj moj i rikne: „A da se meni malo posvetiš!?“ I tako ja napustih uspješnu karijeru ne bi li se posvetila svom životnom pozivu. Pardon, partneru. No, tu je trebalo takta, jer odabrao je i navalio k'o žuti na pogrešnu odjeću. Ja nisam htjela popustiti, a on se sve više ljutio. Vratila sam se u svoju fotelju i demonstrativno listala magazin. On je još pola sata isprobavao i napokon se odlučio. Pozdravila sam slučajne poznanike, platili smo i otišli.

I neki dan evo njega pred velikim ogledalom, kombinira, mijenja, oblači i svlači. No, nešto mu nije po volji. Ja sam za to vrijeme nanosila ratničke boje pred ogledalom u kupaonici, kad je dojurio ljut k'o furija (što je to furija, uopće?!) i riknuo: „Zar meni nitko ne može pomoći?“ - Mogu. Ali ta ti košulja ne stoji. To nije košulja za tebe. Ti nemaš takvo tijelo.

- Zašto sam je onda kupio?

- Htio si, a ja sam ti rekla da nije dobra.

- Što joj fali?

- Ništa. Ima i viška. Tvoj trbuh.

Demonstrativno se skinuo na mjestu. Košulju, hlače, čarape. Skoro sve. I sve je to svom silinom tresnuo o pod kupaonice, pritom vičući: „Svima možeš obaviti konzalting, samo meni ne! Ja hodam k'o siromah. Što ja mogu kad ja to ne znam? Ne znam. Ne kužim boje.“ (Tko je spomenuo boje?)

Vrištala sam od smijeha. I on, ubrzo. Zakasnili smo na večeru. Morali smo nešto obaviti; bez odjeće. više na www.pleasure.hr

kontakt andreja@pleasure.hr

zdravlje i ljepota

soak-off tekst nikolina tkalčec

foto cuccio

Svi mi imamo potrebu njegovati svoje tijelo - to je danas jednostavno must have.

N

akon 24-satnog putovanja iz Hrvatske napokon smo stigli u naše odredište – Las Vegas. Prvi put susreli smo se sa sajmom kozmetike koji se upravo održavao u ovome gradu.

Bila je to totalna euforija, ali i mnogo posla i noviteta. Bilo je divno vidjeti toliki interes za usluge manikura, pedikura i soak-off sistema. Ako se već niste uspjeli upoznati s novim soak-off sistemom za njegu noktiju, pitamo se gdje ste bili do sada.

Naime, soak-off postaje iz dana u dan sve traženiji. Sada ćemo vam pokušati objasniti i zašto.

Prije svega, ono što nam se posebno svidjelo na održanom događanju činjenica je da smo mi edukatori i dalje vrlo zaljubljeni u svoju struku i ovaj prekrasni dio kozmetičke industrije.

Također moramo priznati koliko smo oduševljeni činjenicom da je sve više osviještenih žena i muškaraca koji iz dana u dan uređuju i njeguju svoje ruke, nokte i stopala. Većina vas reći će – da, to je Amerika! Ali to i nije baš tako. Svi mi imamo potrebu njegovati svoje tijelo, jer to je danas jednostavno must have.

Koliko se puta dogodilo da se nađete u situaciji da vam se oljuštio lak na vrhovima noktiju, a imate važan sastanak, ili se upravo ukazala prilika da se pojavite na nekom uzbudljivom događaju i želite odjenuti svoju najbolju haljinu uz koju idealno pristaju i vaše najbolje sandale. A kad ono, ups! Vaša stopala nisu uređena, a nokti nisu lakirani. Jedini je spas u takvoj situaciji da jednostavno odjenete svoju „zimsku“ uniformu, tj. čizme i debele

138

pleasure

čarape. Naravno, obavezne su u tom slučaju i rukavice za ruke, te se nadajte da nitko neće primijetiti da su vam nokti katastrofa. Mislim da smo se svi susreli s bezbroj takvih ili sličnih situacija, kad smo skrivali ruke ili stopala, jer jednostavno „nismo stigli“.

Dragi moji, manikura s lakiranjem traje 30 minuta, a danas vrhunski i dobro opremljeni saloni nude usluge espresso pedikure koja također traje 30 minuta.

Dakle, nema više izgovora. Također, mnogi saloni u zimskim mjesecima nude i posebne popuste na usluge pedikura.

Ukoliko vam je problem sušenje laka, uvijek možete odabrati uslugu soak-off.

Suši se u trenu i postojan je tjednima, bez bojazni da će vam se oljuštiti ili da će nastati bilo kakav problem. U najgorem slučaju, i na vašu sreću, danas postoje proizvodi za kućnu njegu pa možete i sami prionuti poslu.

Tada vam treba osnovni pribor, kao što su rašpica, škarice i potiskivač, kamen vulkanske lave ili rašpica za pete, hidratantna kupka, piling za stopala i hidratantni maslac za sprečavanje pucanja peta i za regeneraciju kože, bazni lak, lak u boji i nadlak. Sve te potrepštine možete potražiti u svojoj omiljenoj parfumeriji ili salonu. Ostalo što vam treba samo je vaše vrijeme.

I želja da izgledate dobro.

više na www.sparitual.com.hr kontakt nikolina@pleasure.hr

film

crni balet

tekst donald debeljak

U

foto ilustracija robert blašković

natoč uvriježenom nazivu bijeli balet, crna boja bila je potrebna da bi klasični balet ponovno zasjao na filmu. I to najsjajnije do sada. Bilo je više filmova koji su se tematski bavili baletom, no nijedan, barem po mišljenju „Akademije“, nije bio toliko dobar.

Osvrnimo se za početak malo unatrag. Fascinacija filmaša baletom nije nepoznata, postoje brojni filmovi s baletnom tematikom, od filma The Red Shoes iz 1948. godine, koji je pet nominacija uspio pretvoriti u dva Oscara, za scenografiju i glazbu. Slijedi The Turning Point iz 1977. godine, u kojem se u jednoj od uloga pojavljuje Mikhail Baryshnikov (proglašavan je najboljim baletanom svog vremena) te koji je možda s gledišta Oscara ostao upamćen kao jedan od najvećih gubitnika – jedanaest nominacija no nijedan osvojen kipić.

No sljedeći film s njime u glavnoj ulozi malo popravlja situaciju, dvije nominacije i jedno slavlje – Oscar za glazbu. Film o kojem je riječ snimljen je 1985. i zove se White Nights, mješavina špijunskog trilera i plesa. Poznati promotor baleta postao je Billy Elliot, koji nije uspio tri nominacije pretvoriti u nagradu, a iste 2000. godine bio je tu i Center Stage, film čija se radnja također vrti oko baleta. Zatim je relativno nezapaženo prošao film The Company iz 2003., no sedam godina poslije vraćamo se u sadašnjost i na početak ovog teksta.

Inspiriran jednim od najvećih klasičnih baleta stiže Crni labud. Pet nominacija za Oscar, i to u kategorijama poput najboljeg filma, režije, montaže, kamere i glavne ženske uloge, za koju je Natalie Portman ovom prilikom i dobila kipić.

Psihološki triler s natruhama horora možda je njegov ponajbolji opis, a po tome bi mu najbliži film baletne tematike bio Suspiria Daria Argenta iz 1977., koji često svrstavaju među punokrvne horore. Radnja se u Suspiriji odvija na baletnoj školi, no mračan ugođaj i psihološki elementi značajke su koje susrećemo u oba filma. No da se vratimo redatelju Darrenu Aronofskom i Crnom labudu. Ocrtavanjem svijeta baleta, koji je zadovoljio čak i velik broj plesača, kroz borbu dobra i zla u jednoj osobi daje novi sjaj najpoznatijem djelu Čajkovskog.

Glavni dio trilersko-hororskog ugođaja proizlazi iz uživljavanja Nine (Natalie Portman) u lik crnog labuda. Ulogu bijelog labuda zaslužuje samo svojom plesnom tehnikom, no za prikaz zlog blizanca, crnog labuda, tehnika nije jedino potrebno. Ulazak u lik vodi je nerealnim i mračnim stazama ljudske psihe uz vidljiv gubitak veze sa stvarnim svijetom. Unatoč fantastičnoj glumi Natalie Portman, tu su i drugi izvrsni glumci poput Mile Kunis, Winone Ryder i Vincenta Cassela.

Hoće li to biti dovoljno da u generacijama odraslima na internetu i glazbi iz dana u dan sve upitnije kvalitete pobudi interes za nečim tako „zastarjelim“ poput baleta? Ostaje da vidimo u budućnosti kroz mogući učinak filma na prodaju karata kazališnih kuća koje u svom repertoaru imaju Labuđe jezero. Istina, bez oskarovke Natalie Portman, ali svejedno... više na www.pleasure.hr

kontakt donald@pleasure.hr

pleasure 139

astrologija

astrologija u praksi tekst amika tomčić

foto robert blašković

Prolazite kroz teško razdoblje i trebate pomoć koja bi vam dala objektivan uvid u situaciju, ali i naputke kako iz nje izaći? Prepuni ste planova i želite ih ostvariti u za vas najboljem mogućem trenutku s najboljom strategijom? Ako ste na jedno od pitanja potvrdno odgovorili, onda ste idealan kandidat za traženje astrološkog savjeta.

P

rvi korak u traženju astrološke pomoći svakako je odabir samog astrologa. Usprkos postojanju određenih strukovnih udruga i tečajeva, sustavno višegodišnje školovanje astrologa u Hrvatskoj ne postoji. Ipak, u našoj zemlji postoji određen broj astrologa koji se školovao u inozemstvu. Kako niti u jednoj djelatnosti edukacija nije jedino mjerilo nečije stručnosti, tako ona to ne bi trebala biti ni u astrologiji. Raspitajte se kod svojih prijatelja i poznanika o njihovim iskustvima, proučite rad pojedinih astrologa kroz medije i na internetu te na osnovi toga prosudite koji bi vam od njih najviše odgovarao. Kao i u nekim drugim strukama, primjerice psihologiji, osoba koju odaberete mora vam na određen način odgovarati – mora u vama buditi povjerenje, mora komunicirati na vama prihvatljiv način te vam do neke mjere biti simpatična. Razgovor s astrologom zahtijeva visok stupanj iskrenosti i otvorenosti te ukoliko navedeni uvjeti nisu zadovoljeni, konzultacija pouzdano neće biti uspješna.

Jedan od najčešćih načina registracije pružatelja astroloških usluga u Hrvatskoj jest otvaranje obrta. No, za otvaranje istog nisu potrebni baš nikakvi uvjeti kao ni dokaz stručnosti tako da svatko može postati obrtnik astroloških i spiritualnih djelatnosti, koje se, nažalost, nepravedno trpaju u isti koš. U svakom slučaju, osoba kojoj se obraćate mora vam biti poznata imenom i prezimenom, što vrlo često nije slučaj ukoliko uslugu tražite putem interneta ili komercijalnih astroloških linija.

Postoji nekoliko mogućih načina kontaktiranja s astrologom: u četiri oka (uživo), putem telefona i pismenim putem (e-mailom ili klasičnom poštom). Najpotpuniji i svakako najprofesionalniji pristup jest susret s astrologom. Ako iz bilo kojeg razloga to niste u mogućnosti, svakako 140

pleasure

će poslužiti i telefon. Kako je i najiskusnijem astrologu potrebno određeno vrijeme da se pripremi za konzultaciju (minimum pola sata), pozivi na astrološke linije mogu biti samo hitna pomoć u nekim vrlo konkretnim pitanjima, a nikako način za sveobuhvatno tumačenje vašeg horoskopa. Isto je i s pisanim savjetovanjem. Profesionalni astrolog nikad neće tvrditi da u potpunosti može protumačiti horoskop pojedine osobe bez izravnog kontakta s njom. Simbolički jezik koji koristi njegova struka astrolog mora dovesti u kontekst s realnim okvirima osobe čiji horoskop tumači. Zato astrološka konzultacija nije monolog već vrlo dinamičan dijalog u kojem će vam astrolog postaviti brojna pitanja te zatražiti vašu pomoć kako bi razumio nivo i pravce u kojima su se razvili potencijali iz vaše natalne karte.

Pismenim putem tako može odgovoriti na vrlo konkretna pitanja kojima ste detaljno objasnili kontekst. Napomenimo još i to da su pismeni horoskopi vrlo često generirani iz računalnih programa koji mogu samo okvirno analizirati pojedine elemente horoskopa, ali nikako dati sintezu koja je bit tumačenja. Zato pri narudžbi pismenog horoskopa svakako o tome trebati povesti računa.

Za izradu horoskopa, astrologu unaprijed valja dostaviti datum, mjesto i što precizniji sat rođenja. Ukoliko je nesigurnost veća od 15 minuta ili uopće nije poznato vrijeme rođenja, astrologu ćete trebati navesti podatke o važnim događajima iz vaše prošlosti (mjesec i godina zbivanja) kako bi mogao provesti metodu rektifikacije, odnosno na osnovi prošlih događaja odrediti precizno vrijeme rođenja. Vješt astrolog detektirat će ga s preciznošću od jedne minute.

Profesionalni astrolog razgovarat će s vama u svom uredu ili stanu, a neki će pristati i posjetiti vas. U svakom slučaju, mora biti osiguran

astrologija

nesmetan mir te odsutnost trećih osoba. Osim u iznimno rijetkim slučajevima (zajednički problem parova, roditelja i sl.), na konzultaciju dolazite sami. Neki astrolozi imat će pred sobom vaš horoskop na ekranu računala dok će ga neki tumačiti s papira. Razgovor s astrologom podliježe diskreciji baš poput razgovora s liječnikom, psihologom ili svećenikom. Astrologa koji se hvali poznatim klijentima i iznosi njihove osobne tajne svakako izbjegavajte.

Nakon nekoliko uvodnih i kolokvijalnih rečenica, razgovor će prijeći u tumačenje horoskopa. Astrolog ne bi smio upotrijebiti niti jedan jedini stručni termin poput imena planeta, znakova ili aspekata osim u slučaju kada klijent zatraži neku informaciju poput ascendenta (podznaka) ili Mjesečevog znaka. Vrlo često nevješti i neprofesionalni pojedinci skrivat će se iza terminologije i uvelike vas zbuniti. Ne oklijevajte zatražiti pojašnjenje svakog pojma koji ne razumijete.

Konzultaciju, uz dopuštenje astrologa, možete snimati, no zapisivati bilješke za vrijeme razgovora nije preporučljivo jer vam odvlači

pozornost. Ako želite, pri kraju razgovora zamolite astrološkog savjetnika da vam ponovi ono što želite zapisati.

Svaki astrolog ima svoj način vođenja razgovora. Neki će vas upitati za vaš prvotni razlog dolaska, neki će početi s definiranjem osnova vašeg karaktera, a neki od vašeg razvoja i situacije u ranom domu.

U svakom slučaju, razgovarat ćete o svojem karakteru, obrascima ponašanja i prošlosti u kojoj su se razvili te sadašnjoj životnoj situaciji u kojoj se definiraju ciljevi i strategije za budućnost. Preporučljivo je davati predikcije za idućih godinu do dvije dana s obzirom na to da otprilike toliko daleko sežu okolnosti koje postoje u sadašnjosti i na osnovi kojih se rade predviđanja. Kao što smo već napomenuli, tumačenje horoskopa je dinamičan dijalog ravnomjerno distribuiran između astrologa i klijenta, pri kojemu oboje postavljaju dodatna pitanja.

Neki astrolozi odbit će odgovarati na pitanja vezana uz druge osobe bez obzira na to u kojoj ste korelaciji s njima, dok će vam većina pomoći da preko horoskopa bližnjih (djece, partnera, roditelja)

pleasure 141

astrologija

unaprijedite svoj odnos s njima. Profesionalna etika zabranjuje odgovaranje na pitanja vezana uz ono što bi moglo nanijeti štetu nekoj drugoj osobi, kao i ona vezana uz nezakonite radnje. Nije nam dano da iz horoskopa vidimo kada će i na koji način netko umrijeti, stoga i nema svrhe postavljati takvo pitanje.

Vaš prvi posjet astrologu trajat će između 60 i 90 minuta, a svaki sljedeći može trajati i nešto kraće – oko 45 minuta. Astrologa je dostatno posjećivati otprilike svakih godinu dana, a u rijetkim slučajevima iznimno velikih životnih promjena ili novonastalih okolnosti

do dva puta na godinu. Astrolog nije profesionalni prijatelj ni tješitelj kojem ćete se obraćati svakih desetak dana kad zapadnete u krizu.

Ukoliko tako nešto pokušate, astrolog bi vas iz etičkih razloga trebao odbiti.

Cijene astroloških konzultacija u Hrvatskoj kreću se između 100 i 800 kuna, pri čemu visina naknade nije uvijek povezana s njezinom kvalitetom. više na www.astro-amika.hr

kontakt amika@pleasure.hr

NEPRAVILNO POSTAVLJENO PITANJE PRAVILNO POSTAVLJENO PITANJE ASTROLOGIJA – DISCIPLINA O PRAVOM TRENUTKU Astrologija može pomoći na mnogo načina. Definirajući obrasce ponašanja nastale u djetinjstvu, pomaže nam da razumijemo njihov utjecaj na situaciju u kojoj se nalazimo u sadašnjosti te upozorava na razdoblja izazova i prosperiteta u budućnosti. Pomoću horoskopa možemo otkriti svoje potencijale i talente te kako ih i kada maksimalno iskoristiti.

Astrologija nam pomaže u mirenju sa samim sobom na način da shvatimo odakle proizlaze naše mane i samodestruktivna ponašanja te kako ih nadvladati. Na isti način pomaže nam i u shvaćanju i prihvaćanju onih koji nas okružuju poštujući različitost individualnih potreba i načina njihova ostvarivanja.

UPOMOĆ, IMAM LOŠ HOROSKOP! Horoskop nije fatalistički zapis sudbine, niti su astrolozi gatare i vračare koje će vam proreći što će vam se točno i kada dogoditi. Važno je zapamtiti da nas zvijezde navode, a nikako ne prisiljavaju, da one ništa neće učiniti same bez našeg truda i zalaganja te da u svakom trenutku imamo izbor koji proizlazi iz slobodne volje. Nema dobrih i loših znakova kao ni planeta. Nema dobrih i loših horoskopa kao ni dobrih i loših razdoblja. Postoje samo napeti planetarni aspekti i izazovna razdoblja koja nas navode na akciju i promjenu, a time vode u napredak. Često se i najteže odluke donesene pod pritiskom zvijezda ubrzo pokažu kao stepenica bliže sretnijem i ispunjenijem životu. Zato je neopravdan strah onih koji se boje da će ih razgovor s astrologom opteretiti.

KAKO POSTAVITI PITANJE ASTROLOGU Pitanje poput „recite mi nešto o mom poslu, ljubavi i zdravlju“ nije ono na koje astrolog može odgovoriti. U svoje pitanje svakako uključite i okvire realnosti u kojoj se nalazite jer astrolog nije vidovit, niti je horoskop kristalna kugla u kojoj se vide slike iz vašeg života.

142

pleasure

Hoću li pronaći posao?

Hoću li ostati na ovom poslu?

Želim pronaći posao. Koje je najbolje vrijeme za prijavu na natječaj?

Zasićen/a sam poslom koji radim. Je li to trenutačan osjećaj ili je vrijeme za promjenu?

Je li on čovjek mog života?

Odgovara li mi on/a kao osoba i možemo li biti sretni zajedno?

Hoćemo li se moj suprug i ja rastati?

Moj brak je u krizi. Koji je najbolji način za njezino prevladavanje?

Kad ću napokon upoznati normalnu osobu za vezu?

Hoću li imati djecu?

Hoću li ikada imati novaca?

Uvijek se zaljubljujem u pogrešne osobe. Zašto to činim i kako to mogu riješiti? Želim zatrudnjeti. Kada je povećana mogućnost i najbolje razdoblje za to?

Moja zarada me ne zadovoljava. Kada postoji mogućnost pronalaska bolje plaćenog ili dodatnog posla?

Kakvo mi je zdravlje?

Jesu li mi u ovom trenutku potrebne zdravstvene pretrage?

Da li da idem na operaciju ili ne?

Odlazim na operaciju. Kako će proteći moj oporavak?

S koliko će moje dijete proći 1. razred?

Kako da najbolje motiviram svoje dijete na učenje i u kojem pravcu da ga usmjeravam?

Svijet oko nas prepun je informacija i zanimljivosti. Svakodnevno nam se roji mnoštvo pitanja u glavi, a na koliko njih uopće znamo odgovore?

Evo nekoliko više ili manje poznatih činjenica na temu:

činjenice

vodeni svijet - jeste li znali

N

ajveće jezero na svijetu je Kaspijsko jezero, smješteno između Europe i Azije, s ukupnom površinom od 394.299 km². Jezero čini mješavina slatke i slane vode.

N

ajdublje jezero na svijetu je Bajkalsko jezero smješteno u Rusiji, s izmjerenom dubinom od 1637 m. U ovo slatkovodno jezero utječe čak 500 rijeka i sadrži oko 20% ukupne svjetske količine vode.

M

rtvo more je, zbog izrazito velike koncentracije soli, najslanije more na svijetu te u njemu obitava tek nekoliko vrsti biljaka. Ujedno je i najniža ljudima dostupna točka na površini zemlje, a nalazi se na oko 400 m ispod razine mora.

N

ajveća dubina mora izmjerena je kod Marijanske brazde smještene na zapadnom Pacifiku, jugozapadno od Japana. Dubina mora je oko 11000 m, no taj podatak stalno varira ovisno o izmjerima. Iako je na toj dubini tlak više od tisuću puta veći od atmosferskog tlaka na razini mora, znanstvenici su prilikom istraživanja pronašli ribe i mikroskopske organizme.

V

iktorijini slapovi na rijeci Zambezi (Afrika) sa širinom većom od 1700 m s pravom zaslužuju naziv „najveći zastori vode na svijetu“.

S padom od 128 m jedna su od najvećih atrakcija Afrike te su uvršteni u Svjetsku baštinu. Slapove je moguće vidjeti s udaljenosti veće od 64 km.

N

ajviše slapove na svijetu, visoke 979 m (što je gotovo 18 puta više od slapova Nijagare), otkrio je avijatičar Jimmie Angel 1937. godine, a po njemu su i dobili ime Angelovi slapovi. Slapovi se nalaze u jugoistočnoj Venezueli.

D

ugo se smatralo da je Nil s ukupnom dužinom od 6695 km najduža rijeka na svijetu. Međutim, brazilski znanstvenici pronalaskom nove početne točke Amazone, s kojom je sad duga ukupno 6800 km, tvrde da ta titula ipak pripada Amazoni.

R N

ijeka Kongo smještena u zapadnom dijelu središnje Afrike s dubinom od 230 m smatra se najdubljom rijekom na svijetu.

acionalni park Yellowstone u sjeverozapadnom Wyomingu sadrži oko 500 gejzira, što je pola od ukupnog svjetskog broja. Tu se nalazi gejzir Steamboat, koji se trenutačno vodi kao najviši aktivni gejzir na svijetu, čije erupcije mogu dosegnuti visinu od preko 120 m.

K

ao najmoćniji gejzir na svijetu vodi se Waimangu, gejzir smješten na Novom Zelandu. Započeo je s erupcijama 1900. i završio 1904. godine. Erupcije od 150 m bile su sasvim uobičajene, no povremeno je imao supererupcije koje su dosezale visine od preko 450 m.

K

ad si izgubio ponos, nisi izgubio ništa, kad si izgubio zdravlje, izgubio si pola, kad si izgubio volju, izgubio si sve.

Kineska poslovica

K

ad u zemlji vlada mir, sramota je biti siromašan i običan čovjek. Kad u zemlji vlada kaos, sramota je biti bogat i na visokom položaju.

Lao Tse

Č

ovjeku nikad nije dosta ono što ima, zato se uvijek bori za ono što nema.

Oskar Davičo

N

ije strašno ako ono što treba učiniti danas odgodimo za sutra, već ako to ne učinimo ni sutra.

Konfucije

A

ko je nešto ispravno, to treba napraviti bez obzira koliko ima razloga za odustajanje.

Marie Curie

P

objednici moraju imati dvije stvari: definirane ciljeve i veliku želju da te ciljeve ostvare.

Brad Burden

A

ko ti je preostao još samo jedan dah, iskoristi ga da kažeš hvala.

Pam Brown

N

e razmišljaj o onom čega nemaš. Razmišljaj o tome što možeš učiniti s onime što imaš.

Ernest Hemingway

I

da imaš tisuću polja, odjednom možeš pojesti samo jednu zdjelicu riže; i da imaš kuću s tisuću soba, za odmor ti treba samo jedan krevet.

Kineska poslovica

mudrosti

mudrologija

kolumna

barbarologija

kako je propao luksuz

tekst barbara kolar

(o rock'n'rollu ni riječi)

N

ema puno stvari dosadnijih od statistike, no obzirom na neumoljivu joj pouzdanost svi se na nju ipak bar ponekad oslanjamo i pozivamo. Zahvaljujući nekim marljivim ljudima koji propituju, zapisuju i računaju znamo da Hrvati, između ostalog, kilograma imaju sve više, a potomaka sve manje. Pa budući shodno tome i službeno postajemo stara nacija bar se ne moram previše brinuti pamti li tko vremena kad su na ovim prostorima iznimnu popularnost uživale ideje o posvemašnjoj međuljudskoj jednakosti.

Na stranu što su takve parole najglasnije izvikivali oni najmanje jednaki među nama, činjenica je da su neke stvari bile dostupne svima, a druge doista za golemu većinu bile nedostižan, pa samim time i idealizirani luksuz.

Sjetila sam se toga za nedavnog 13 sati dugog (u slučaju da iz bilo kojeg razloga ne možete spavati bar 10 sati predugog) prekooceanskog leta. Iznimna je to situacija u kojoj redovito zahvaljujem genetici na prosječnoj visini koja mi inače ide na živce (postoji li išta bezveznije nego biti prosječan u bilo kojem smislu?), a povremeno se sjetim ubaciti i malo divljenja vlastitom karakteru koji nije posrnuo i razvio neku ovisnost. Nakon što sam svjedočila „zračnom“ uhićenju gospodina u zrelim godinama, koji je unatoč brojnim upozorenjima o zabrani pokušao pušiti u toaletu, sigurna sam da se takva vrsta samoljublja ne može smatrati grijehom. Iako me pravilo da čim ja odem na to isto mjesto sasvim legalnim poslom avion redovito uleti u zonu turbulencija blago dovodi u sumnju.

Jako volim putovati i tijekom posljednjih petnaestak godina nabrala sam solidnu količinu nagradnih milja leteći na, za svoj ukus, ipak premali broj kontinenata. No iz perspektive djeteta odraslog u ranije spomenutom sustavu riječ je o gotovo nevjerojatnom postignuću.

Nekoć smo, naime, zrakoplovima putovali tek iznimno budući je visoka cijena karata osiguravala elitizam rijetkim sretnicima koji su si to mogli priuštiti. Zanimanje stjuardese bilo je nešto o čemu su smjele maštati samo one najljepše među nama, nadajući se da će im sreća pri izboru biti naklonjena proporcionalno trudu koji su uložile u učenje stranih jezika i usvajanje suptilnih nijansi pravila lijepog ponašanja, a mogućnost da vide udaljene zakutke svijeta i neograničeno pristupaju bescarinskoj zoni činila ih je gotovo mitskim bićima. Podrazumijevalo se, jasno, i da ćete vi kao putnik u avionu biti odjeveni u najjače adute iz vlastitog ormara, pa čak i da ćete obaviti kupnju specijalno u tu svrhu. Priče o tome što ste tijekom leta pojeli i popili, osobito ako je bila riječ o nekom duljem putovanju, manje sretni znatiželjnici upijali su poput spužve, uvjereni kako sve 146

pleasure

mora imati bolji okus na nekoliko tisuća metara visine.

U dvadesetprvom stoljeću slika je potpuno drukčija – s jedne strane nasreću jer je zahvaljujući pojavi jeftinih avioprijevoznika pravilo konkurentnosti natjeralo kompanije da putovanja zrakoplovom prodaju u nekim slučajevima čak i jeftinije od primjerice višesatnih truckanja u autobusu. No, istovremeno je nažalost nestalo čarolije i one slatke iluzije luksuza koju ste živjeli još od trenutka kad ste se uputili prema zračnoj luci. Zato me od srca nasmijao članak koji sam pročitala u jednom američkom časopisu, a koji sugerira da mudre žene i danas na aerodrom dolaze dotjerane jer je avion „posljednje mjesto gdje možete vidjeti i uloviti elegantnog gospodina“. Neka mi oproste endemski primjerci s kojima nisam imala sreću dijeliti zračni prostor, ali jedini „zrihtani“ muškarci koje srećem na putovanjima su piloti koji su takvi – po službenoj dužnosti. Istini za volju, žene su još gore jer su svojski prigrlile opciju trenirki i tajica. Kod jačeg spola dno su najčešće ipak puno prihvatljivije traperice. Možda ćete pomisliti kako su mi mogućnosti spoznaje ograničene time što putujem isključivo ekonomskom klasom i to iz čisto financijskih razloga maskiranih u uvjerenje kako ćemo u slučaju da avion nedajbože padne svi isto proći, a razliku u cijeni luksuznih i sjedala za mase mogu pametnije potrošiti. No, budući se putnici u business klasu ukrcavaju prvi kako ne bi predugo čekali, a mi svi ostali potom moramo proći kraj njih ne bismo li došli do svojih mjesta (a usput ih kao slučajno malo zakačili jeftinim ruksacima i lažnim Vuittonima) odgovorno tvrdim – ne polažite previše nade u avionske komade!

Ako ćete tugu zbog toga poželjeti utopiti u alkoholu, mogli biste ostati neugodno iznenađeni činjenicom da velika većina avionskih kompanija danas žestoka pića naplaćuje. Strah me i pomisliti s kolikim minusom na kartici sada do Amerike dolazi gospođa kraj koje sam sjedila na njenom prvom letu do New Yorka, a koja se u smrtnom strahu cijelim putem nije odvajala od obilnih doza gin tonica. Umjesto bogatih jelovnika otisnutih na sjajnom papiru, nekoć zgodni komadi, a danas tek vremešne konobarice bez čvrstog tla pod nogama iznad Atlantika će vam gotovo preko volje servirati dvojbu – piletina ili tjestenina.

Sve je to pomalo tužno. No, ako je pitanje putovati ili ne kod mene dileme i dalje nema. U vrijeme recesije možda je zapravo već i ta odluka – čisti luksuz. više na www.pleasure.hr

kontakt barbara@pleasure.hr