анастасија

LIST U^ENIKA O[ "VESELIN MASLE[A" U FO^I BROJ - 9

4

AnastasijA br. 9

Наши празници

Fo~a, januar 2009. godine. List izlazi uz blagoslov Wegovog Visokopreosve{tenstva Mitropolita dabrobosanskog Gospodina Nikolaja. List uredili nastavnici: Mirjana Stupar, Sini{a Pjano, Ranko Kova~, Stanko Simovi}, Dragica Kova~, Milana Miqani}, Radmil Kova~evi} i u~enici Informati~ke i Novinarske sekcije. List je besplatan.

2

AnastasijA br. 9

Из редакције

Rije~~ uz deveti broj.

Rije broj. Po{tovani u~enici,, kolege nastavnici i roditeqi uz pomo} Bo`iju {tampasmo i ovaj deveti po redu broj |a~kog lista "Anastasija". Ovaj broj posve}ujemo velikim hri{}anskim praznicima Svetom Jovanu Krstitequ i Svetim Besrebrenicima Be Kozmi i Damjanu.

Damjanu Zahvaqujemo se svima koji su na nesebi~an nesebi na~in pomogli realizaciju ovog broja |a~kih novina.

SVETI JOVAN KRSTITEQ (IKONA SA PREDWE STRANE)

oditeqi Svetog Jovana su se zvali Zaharije i Jelisaveta. Dugo nisu imali djece, djece, ali nisu gubili nadu u milost Bo`iju. Zaharija je bio sve{tenik i jedne prilike kada je kadio oltar pojavio se an|eo Gavrilo.

An|eo mu je javio radosnu vijest da }e wegova `ena iako u dubokim godinama dobiti sina i da mu daju ime Jovan. Zaharija je tra`io tra znak i an|eo mu je rekao da }e zanijemiti i ne}e progovoriti dok se dijete ne rodi.

Kada se dijete rodilo, htjeli su dijetetu dati ime po ocu kako je bio tada obi~aj. Kada su upitali Jelisavetu kako }e se zvati, ona je odgovorila Jovan. Svi su se za~udili udili tome jer niko u wihovoj familiji nema takvo ime, pa su upitali Zahariju kako bi on dao ime djetetu. Zaharija, budu}i nijem, zatra`i komad daske i na woj upisa ime Jovan }e se zvati i tada progovori. Sveti Jovan je postradao mu~eni~ki u vrijeme cara Iroda roda koji je naredio da mu se odsije~e glava. Crkva ga proslavqa nekoliko puta tokom godine, ali centralna proslava mu je 20. januara.

SVETI KOZMA I DAMJAN (IKONA SA UNUTRA[WE STRANE)

ili su hri{}anski vra~evi i besrebrenici. Rodom su iz Rima i kao djeca jeca su kr{teni i u hri{}anskom duhu vaspitani. Imali su naro~itu blagodat od Boga da su mogli da lije~e i qude i `ivotiwe i to obi~no samo polagawem ruke na wih. Za svoj trud nisu tra`ili nikakvu nagradu, osim da vjeruju u Hrista. Svoje bogato naslije|eno imawe su dijelili siromasima. Rimski car Karin naredio im je da se odreknu Hrista, na{to su oni odgovorili: "Na{ Na{ Bog nije stvoren, no On je stvoriteq svega, a tvoji su bogovi izmi{qotine qudske i djelo ruku umjetnika. I kada ne bi bilo umjetnika da vam naprave prave bogove, vi se ne bi imali kome klawati." klawati. Po hri{}anskom perdawu bra}a su uspjela iscijeliti i samoga cara na{ta ih je on pustio na slobodu. Sveta bra}a su umrli mu~eni~ki, neki qekar koji im je zavidio izveo ih je u planinu na prevaru i pobio ih je kamewen. amewen. Ovi svetiteqi su pogubqeni 284. godine, a crkva ih proslavqa 14. jula.

3

AnastasijA br. 9

Наши манастири MANASTIR MANASIJA (RESAVA) anasija (Resava) je jedan od najzna~ajnijih spomenika srpske sredwovjekovne kulture.

Pripada arhitekturi moravske {kole, kao petokupaona gra|evina najsli~nija najsli je manastiru Ravanica. Podigao ga je despot Stefan Lazarevi} - Visoki, sin svetog kneza Lazara izme|u 1407. godine i 1418. godine i posve}ena je Svetoj Trojici.. Postoji predawe da je despot Stefan dok je obnavqao i ukra{avao novu prestonicu Beograd, razmi{qao da podigne crkvu u kojoj bi bila wegova grobnica.. U tom ciqu obilazio je gore i poqa i pustiwe, tra`e}i mjesto gdje bi mogao podi}i `eqenu obiteq, stan za }utawe. Na{av{i najprikladnije i najboqe mjesto, gdja je trebao biti manastir, pomoliv{i se pristupi djelu i polo`i osnov u ime Svete Trojice.

Mjesto se nalazilo na zaravni desne obale rijeke Resave.

Odmah posle osnivawa, osnivawa Manasija je postala kulturni centar despotovine. Wena "Resavska {kola" bila je po svojim prevodima i prepisima ~uvena i posle pada despotovine te kroz cijeli XV i XVI vek. Manastirski Manastirsk kompleks sastoji se iz: crkve,, velike trpezarije ili takozvane "{kole", tvr|ave sa 11 kula od kojih je najve}a "Despotova Despotova kula", konaka: na isto~noj i sjeveroisto~noj strani i tzv. mali konak, na zapadu, pored ulaza u tvr|avu.

Iako te{ko o{te}en, `ivotopis Manasije spada u red najve}ih dometa sredwjovekovnog slikarstva. To je posledwi spomenik moravskog stila.. Freske, ostarile i o{te}ene i danas uzbu|uju rasko{nom rasko qepotom. Iz plavetnila pozadine izrawaju likovi svetiteqa u raznobojnim odje}ama. odje Sa freskama poznatim pod nazivom ''Sveti Ratnici'', ra|ene u strogom vizantijskom stilu dodat je vite{ki stav tako da predstavqaju uspje{nu kombinaciju zapadno renesansnog stila i vizantijske tradicije.

U toku vi{evjekovne turske okupacije, manastir je vi{e putaa pusto{en i razaran 1439, 1456, 1476, i 1734. Sa crkve je bio skinut olovni krov, pa je vi{e od jednog vijeka crkvena gra|evina proki{wavala i dvije tre}ine fresaka je nepovratno propalo. Turcima je slu`io kao utvr|ewe, crkva kao kowu{nica austrijskoj vojsci, voj a priparta kao barutana koja se jednom i zapalila.

Obnavqana je 1735, 1806, 1810, i 1845. godine.

Manasija je gra|ena sa namerom ktitora da predstavqa reprezentativni objekat. Mo}ne zidine sa 11 kula, manastirska zdawa i arhitektura crkve sa nagla{enom nagla{enom vertikalom koja daje crkvi posebnu eleganciju. Manastir Manasija sa manastirom Visoki De~ani daje epitet najve}ih gradova (utvr|ewa) sredwovekovne Srbije. Kao spomenik kulture od izuzetnog zna~aja, Manasija je i potencijalni kandidat Srbije za listu svetske ske kulturne i prirodne ba{tine.

Manasija je zna~ajna i kao veliki duhovni i kulturni centar sredwovekovne Srbije.

Poznat je i pod imenom Resava, Resava jer je podignut uz desnu obalu reke Resave, u `ivopisnoj klisuri koju ~ine obronci planine Beqanice.

Manastir danas ima mali konak, sa kapelom Krsta gospodweg, veliki konak iz 1977. godine, sa kapelom svetog despota Stefana, kao i novi konak iz 1985. godine. godine

4

AnastasijA br. 9

Из хришћанског живота PRI^E[]E vetom tajnom pri~e{}a primamo pod vidom hqeba i vina pravo Tijelo i pravu Krv Gospoda Isusa Hrista. Ova Sveta tajna predstavqa vrhunac qubavi i zajedni{tva izme|u Boga i ~ovjeka. Svetu tajnu pri~e{}a ustanovio je sam Gospod Gos Isus Hristos na Tajnoj ve~eri: ''A kad su jeli, uze Isus hqeb, blagoslovi, izlomi i dade u~enicima i re~e: uzmite, jedite; ovo je tijelo moje. Tada uze ~a{u i zahvali, dade im i re~e: pijte iz we svi; jer ovo je moja krv saveza, koja se proliva za mnoge mnoge radi opro{taja grijehova''.

26;26 grijehova''. (Matej 26;2628).

Sveto pri~e{}e se priprema i prima za vrijeme najva`nijeg crkvenog bogoslu`ewa, Svete liturgije.

Vjernici se za Sveto pri~e{}e pripremaju postom i molitvom. Za zdrave vjernike priprema je stro`ja, nego ego za bolesne, odnosno zdravi vjernici stro`ije poste nego bolesni.

Nedequ dana pred pri~e{}e dr`i se strogi post, tj. posti se na vodi, ne upotrebqava se uqe i riba. Na Svetoj liturgiji vjernici ispovjedaju svoje grijehove sve{teniku, on im ~ita razre{nu molitvu i utvr|uje da li su spremni da prime Svetu tajnu pri~e{}a, tek posle toga vjernici mogu pristupiti putiru (~a{i) sa Svetim pri~e{}em.

U izuzetnim slu~ajevima kad su u pitawu bolesnici na samrti, i kada je potrebno brzo pri~e{}e, mogu izostati tati uobi~ajene pripreme, tj. ovi vernici ne poste prije pri~e{}a, ve} wih sve{tenik samo ispovedi i pri~esti. Ovo se ~ini zbog toga da bi se vjernik prije smrti sjedinio sa Bogom. U ovakvim slu~ajevima sve{tenik odnosi Svete darove u dom bolesnika i tamo ga pri~e{}uje.

Pri~e{}e se mo`e vr{iti i u domu onih bolesnika koji nisu na samrti, ali su nepokretni, i ne mogu do}i u crkvu. Tada to nije posledwe pri~e{}e, ve} sve{tenik pri~e{}uje bolesnika za zdravqe du{e i tijela.

Danas se vjernici naj~e{}e na pri~e{}uju u toku ~etiri velika posta (Bo`i}nog, Vaskr{weg, Sv. ap.

Petra i Pavla, Gospojinskog), no treba re}i da je preporu~qivo pri~e{}ivati se {to ~e{}e. Zna~i kad god je vjernik u prilici, po`eqno je da se pri~esti.

VLADIKA NIKOLAJ - VjERA SVETIH SVETIH

5

AnastasijA br. 9

Из православног катихизиса SVETA LITURGIJA veta Liturgija je ustanovqena kao tajna kojom se produ`uje Tajna Ve~era Gospodwa, koju je Gospod Isus Hristos ustanovio sa svojim Apostolima. Ona je podsje}awe, ali i aktuelizacija dramati~ne Hristove golgotske `rtve za sav rod qudski. To je Wegovo `rtvovawe Sebe za svijet, koje je zapo~eo na tajnoj ve~eri, na Golgoti dovr{io i nama u spomen ostavio. Gospod je Svetu Liturgiju ustanovio na Tajnoj ve~eri kada je blagoslovio, osvetio i prelomio hqeb i blagoslovio ~a{u a{u vina i rekao: ''Uzmite i jedite ovo je tijelo moje i pijte iz we svi ovo je krv moja koja se za vas i za mnoge proliva radi otpu{tawa grijehova...'' Sveta Liturgija je sve{tena slu`ba sve{tenstva i naroda koja se slu`i i prinosi Svetoj Trojici, ona je otvarawe vje~nog Carstva Bo`ijeg koje nam je Hristos donio na zemqu.

Sveta Liturgija po~iwe rije~ima:'' Blagosloveno Carstvo Oca, Sina i Svetoga Duha'', jer je Sveta Liturgija otvarawe vje~nog Carstva Bo`ijeg. Potom se govori jektenija, tj. Velike i male molbe Crkve za mir u svijetu, za Crkvu, narod, episkopa, za vjernike, putnike i bolesnike. Zatim svje}onosci (to su obi~no djeca obu~ena u bijele haqine), |akoni i sve{tenici izlaze sa Jevan|eqem i dolaze na sredinu hrama i tu ~itaju molitve i blagosiqaju vjernike i ulaze u oltar. Ovaj Mali hod simvoli{e Hristov izlazak na propovijed, propovjedawe Jevan|eqa o spasewu roda qudskog. Posle dolazi dio kada se ~itaju Apostol i Jevan|eqe, tj. Biblijski odlomci. Posle ~itawa Jevan|eqa dolazi tz. suguba jektenija. Zove se suguba ili trostruka, jer se na wu odgovara sa tri puta: ''Gospodi pomiluj...''.

Posle ovih molitvi po~iwe dio Svete liturgije koji se zove Liturgija Vjernih ili Liturgija Tajne i po~iwe Velikim hodom kada svje}onosci, |akoni i sve{tenici sa Svetim im Darovima, Putirom i Diskosom izlaze iz oltara dolaze na sredinu hrama i mole se za sve vjerne, a zatim ponovo ulaze u oltar. Sveti Darovi se pola`u na Sveti Presto u oltaru i ~itaju se molitve prino{ewa, kada se Darovi hqeb i vino pretvaraju u Tijelo i Krv Hristovu. Na po~etku ovog centralnog dijela Liturgije koji se zove kanon Evharistije, svi vjernici ~itaju Simvol vjere. Sveta Liturgija je bogo~ovje~ansko djelo, radwa koja zapo~iwe ostvarewem Vje~nog Carstva u koje smo svi pozvani, da bi smo na kraju svi u~estvaovali u pri~e{}u Tijelom i Krvqu Hristovom.

Po zavr{etku ovog dijela Svete Liturgije pjeva se ili izgovara Molitva Gospodwa, O~e na{ i pristupa se Svetom Pri~e{}u. Najpre se sve{tenici i |akoni pri~e{}uju u oltaru, a zatim izlaze na dveri i pozivaju pozivaju vjernike da pristupe Svetom Pri~e{}u sa rije~ima: ''Sa strahom Bo`ijim, vjerom i qubavqu pristupite''. Vjernici pristupaju obi~no skr{tenih ruku na grudima i pri~e{}uju se bez razlike na pol i uzrast, jer smo svi jednaki pred Bogom i svi smo udostojenii u~e{}a u Velikoj ve~eri Carstva Nebeskog.

Sa Svete Liturgije odlazimo rije~ima:''U miru izi|ite'' i nosimo veliki dar za na{ daqi `ivot, da bismo se opet slede}e nedeqe i praznika ponovo vratili na Svetu Liturgiju koja je Carstvo Bo`ije ovdje na zemqi u za~etku, u predku{aju vje~nog i nezalaznog Carstva Hristovog.

6

AnastasijA br. 9

Из ђачког пера QUBAV PJESMA O JESENI Qubav ponekad mo`e bolna biti, Qubav se ne mo`e sakriti.

Qubav kao zvijezda sija, Mo`da sam ne~ija qubav i ja.

Mo`e teniser, mo`e fudbaler, Samo da ne bude veliki {valer.

Jasmin se moja qubav zove, On ~esto posjeti moje snove.

Jasmin u {koli, jasmin na pla`i, Niko od wega nije mi dra`i.

Svetlana Milanovi} IX 3 BO@I] U MOM DOMU Stari ~i~a badwak nosi, Bijeli mu se iwe u kosi, Do{ao je i taj dan, Jagawac je `rtvovan.

Na to divno Badwe ve~e Badwaci se srpski lo`e, A sve{tenik ik ponosito re~e: ''Pomozi nam, mili Bo`e!''

Kad se na Bo`i} U ranu zoru probudimo, Na istok se okrenemo I Bogu se pomolimo!

Polaznik je ~esnicu slomio, Baka me na slu`bu vodi Pokraj mene qudi se mirbo`e I vi~u: ''Hristos se rodi!''

Na ro|ewe Isusa Hrista Hris Na licima sviju osmijeh blista, A u du{i mir se javqa Bog nam `eli dobrote i zdravqa Mir u du{i svima godi, A ja vam ponosito ka`em: ''Mir Bo`iji, Hristos se rodi!''

U na{e krajeve Stigla je jesen.

U parku `uti Stari kesten.

Nebom ebom mar{iraju Oblaci sivi Posledwe dane Masla~ak `ivi.

Ispod oblaka Laste kru`e.

Kra}aju dani No}i su du`e.

Sva se priroda `urno sprema u dubok san da drijema.

Dajana Lazovi} KOSOVO Na Kosovu bo`ur cvjeta To je zemqa srpska sveta.

Svetiwe su na{e tamo t Ko nam ne da na wih pravo.

Bo`ura se miris {iri, A Srbijom vjetri} piri Cvjetao je mnogo qeta Kome sada bo`ur smeta?

Oj, Kosovo, srpska majko, Pokleknuti nemoj lako!

Du{mani te uzet ho}e Na prodaju nisi ''vo}e''.

Zvona zvone, prestat ne}e Dok Kosovom m Srbin kre}e.

Oj, Kosovo, zemqo sveta, Bi}e{ na{a dok je svijeta!

Jelena ^an~ar

7

AnastasijA br. 9

Из ђачког пера OTAXBINA Najqep{i si dio svijeta Otaxbino moja mila, Za tebe je `ivot dalo Hiqade heroja.

I ma gdje da krene{ sad, U bilo koji tu|i grad U mislima tvojim je znam, Otaxbina i rodni kraj.

Uspomena na heroje Vje~no, vje~no }e da `ivi, Tebi, moja otaxbino, Cio svijet }e da se divi.

Rado{ Le~i} IX3 PORUKA Ga|ajte du{mani qude i djecu Iz aviona - crnih ptica.

Opet }e `ivot da pobijedi I sja}e opet osmijeh sa lica.

Moj narod du{u veliku ima I prkos i ponos i srce ~isto, Ne}ete ovdje posti}i }i ni{ta, Ovdje }e uvijek biti isto.

Di}e se gradovi iz pepela Qep{i i ve}i nego prije, Qudi }e ponovo biti sre}ni Kao da se ni{ta desilo nije.

Mo`ete ga|ati iz aviona I nanositi bol mom narodu Ne}ete ovdje posti}i ni{ta Srbi su navikli na slobodu.

Milo{ Milo{ Vujadin ZVUCI MOGA ZAVI^AJA Kad moj deda kosu kuje Cijelo selo odjekuje.

Na{oj pjesmi nema kraja Tu su zvuci zavi~aja.

Bakin kola~ {to se pe~e I to divno slavsko ve~e Koje prati dje~ja graja To su zvuci zavi~aja.

HUMANOST Danas su jedna te{ka vremena, Niko za pomo} vremena nema.

Mnogo se `uri, jer `ivot juri, Ne mo`e{ stati brzina te prati.

Pomozi drugima kad pomo} treba, Bi}e ti zahvalni do samoga neba.

Milosrdan treba uvijek biti Svoju dobrotu ne treba kriti, Svakom ko je potra`i Treba je uvijek pokloniti.

Milica Radovi}

BO@I] U MOM DOMU Kad svjetlost obasja na{ dom I miris tamjana po~ne da se {iri Tada znamo svi da Bo`i} dolazi.

Bo`i} je praznik Hristovog ro|ewa!

Bo`i} je praznik radosti i veseqa!

Trpeza puna jela j i pi}a Pokraj vina, Hristove krvi, Na stolu ~esnica miri{e vrela Kao simbol Hristova tijela.

Bo`i} je praznik Hristovog ro|ewa!

Bo`i} je praznik radosti i veseqa!

Kad molitva Gospodu krene, Qubav nam srce pohodi I mir venama razliva se i brodi, A glass sa usana zbori -Mir Mir Bo`iji, Hristos se rodi!

Milan Mitrovi}

Momir Stankovi}

8

AnastasijA br. 9

Из ђачког пера QUBAV

ZIMSKI DANI U MOM KRAJU

Moja qubav bio si prva Moja ~e`wa, tuga i bol Ne znaju}i da drugu si voleo Povrijedio si srce koje te je Beskrajno voqelo.

Kad padne snijeg, Svako dijete izlazi na brijeg, Sa sankama u ruci, Hrabro se pewu}i. pewu}i

Od onog trena kad sam te Ugledala, srce mi ja~e Po~elo da kuca, Od tog dana kriju}i Sam te posmatrala Iza svakog ugla.

Qepotu swe`nog dana, Ne mo`e propustiti, Ni jedno dijete Sa bilo koje planete.

Kad pro|e{ pored mene, Kriju}i te gledam Okicama suznim, Jer znam da mi te druga ne da I da te uzalud volim.

Al′ jo{ uvijek te volim I u srcu nosim nadu Da }e{ jednom biti moj I biti u mom zagrqaju.

Pogrije{io si i oti{ao U zagqaj drugoj Mada ada te jo{ volim Al′ zasad drugim de~kom Potiskam bol i tugu.

Ana Savi} IX 3

O^I MOJE MAJKE Pogledaj ono jezerce planinsko [to blista na suncu tamo daleko i zorom onu zvijezdu Danicu i dole na travi sjajnu rosicu takve su o~i moje mame.

Pogledaj ledaj ono more duboko I bijelo jedro na wemu {iroko I gore ono nebo plavetno I obla~e na nebu rumeno Takve su o~i moje mame.

Radost i smijeh vesele se djeca, Odzvawa glasno u mom kraju, Dok snijeg veje i veje, Radost nikad ne prestaje.

Svetlana Milanovi} IX 3

ZVUCI MOGA ZAVI^AJA Zanesena qepotom om moga grada, Pi{em iz srca ove rime, U `eqi da na najqep{i na~in, Opjevam, zavi~aju, tvoje ime.

Dok kora~am poznatim ulicama, A moje stope plo~nik qube, Jesewi vjetrovi balade sviraju U daqini se obrisi brda gube. @elim da pjevam o jutru, svitawu, po~etku tku bu|ewa novog dana, `elim da ~ujem zvuke talasa, ta je muzika meni dobro znana.

Pa ~ujem {um povjetarca me|u borovima, ~ujem zvuk talasa lijepe nam Drine... pa kako ne pisati o tebi, grade, kako ne veli~ati tvoje ime.

A onda bacim pogled ka nebu I znam m da sunce nigdje tako ne sija, Da nigdje proqe}a nisu tako lijepa, A sve je to mog grada melodija.

Milica Vukadinovi} IX 2

Nata{a Bodiroga

9

AnastasijA br. 9

Из ђачког пера SAN

BO@I] U MOM DOMU

Kad odluta{ u daleki svijet ~ini ti se na godinu, mjesec, dan, kad odluta{ u najqep{e bajke znaj da to nije ni{ta, da je to obi~an san.

Kad Bo`i}no jutro svane Polaznik nam na prag stane Da ~estita praznik nama Sa najqep{im ~estitkama.

Sawa{ da pliva{ okeanom, Da leti{ nebom i dira{ oblake, Sawa{ da si poznata glumica, Da ide{ na zabave bave i igranke.

Pi}a, hrane razne Na trpezu ima Tata di`e ~a{u I nazdravqa svima.

San je ~udna stvar, To sigurno misli svak′ svak Probudi{ se odjednom I ima{ {ta vidjeti - napoqu mrak.

Mir Bo`iji!

Hristos se rodi! ro Da `ivimo dugo u slobodi!

Neka svega bude, A najvi{e zdravqa, Svaki ~ovjek na Bo`i} Tako nazdravqa.

Il′ te ujutro Dosadni budilnik budi I probudi te iz nekog horor sna Gdje ti vje{tica sudbinu sudi.

Al′ bar sutra u {koli, Na dosadnoj matematici, matici, Svoje snove Mogu da ispri~am drugarici.

Na sva~ija vrata Bo`i} pokuca Zava|ene miri, Veseli srca.

Svima sre}u po`eli I da vje~no traje Da prime radost {to im Bo`i} daje.

Lana Filipovi} IX 3

\A^KI @IVOT da li ne{to u sje}awu `ivi tako dugo kao `ivot |a~ki, da li ne{to u svijetu ima lijepo kao `ivot mladala~ki.

Da li ne{to uznemiri srce Kao qubav ro|ena u {koli, Da li ne{to mo`e da zaboli Ko′ rastanak kad se neko voli.

Postoji li neki qep{i `ivot Od na{ega |a~kog `ivota dal′ }e ikada prestati da traje wegov osmijeh, wegova qepota.

Ne, nikada to prestati ne}e |a~ki `ivot najqep{e je doba \a~ki a~ki `ivot vje~no }e da traje od ro|ewa o|ewa pa do crnog groba.

Milica radovi} IX 3

ZVUCI MOGA ZAVI^AJA Da li su negdje livade qep{e Da li negdje sunce toplije grije Gledam u rodni zavi~aj svoj Dok srce u grudima sna`nije bije.

Sa tobom sawam, sa tobom se budim ^uva{ mi djetiwstvo, daje{ mi mladost.

Ne bih te mijewao sa nekim drugim @ivot vot u tebi je sre}a i radost.

U wedrima toplim brda i planine Dvije nemirne rijeke u krilu tvom O~i su sre}ne kada te vide Tebi se vra}am u topli dom.

Marko Mrgud IX 3

Tawa Mitrovi} IX 3

10

AnastasijA br. 9

Чуда Божија SVETI RATNIK odne u Solunu nalik je podnevima u svim velikim lu~kim gradovima. To je trenutak kada se vreva sti{ava. Jesen rujem boji drve}e, rijetke prolaznike mami miris ribe iz restorana. Iz daqine se ~uju sirene brodova koji pozdravqaju grad, odlaze}i na daleka putovawa. Pokatkad krikne galeb, nagovje{tavaju}i jugo.

U crkvi svetog Dimitrija je tihi polumrak. Nekoliko `ena posluje po crkvi, ne~ujno se kre}u}i, kao da ne dodiruju mermerni pod. Ni{ta ne naru{ava sveti mir hrama. Pred oltarom om dvije `ene u crnini {apu}u molitve povremeno podi`u}i suzne o~i ka Ikonama Svetiteqa.

Predane u svojim molitvama i poslovima nisu vidjele kada je i kako u crkvu u{ao neobi~no obu~en ~ovjek, ali su sve u isti mah postale svjesne wegovog prisustva. Prekinule inule su svoju molitvu i poslove i po{le mu za~u}eno u susret.

On, izmu~en u okvavqenoj odori kora~ao je prema oltaru. Sakupile su se oko wega, pitaju}i da li mu ne{to treba, ko je i odakle dolazi.

Zatra`io je vode i rekao: ''Ja sam ovda{wi, a dolazim iz Bosne, tamo je borba za pravoslavqe''! @ene su pretrnule od straha. Jedna od wih je oti{la po vodu, a druga da pozove sve{tenika. @ena u crnini, ona mla|a, grozni~avo je gledala vojnika, prepoznala ga i kao ptica pogo|ena u letu tiho kriknuv{i, onesvjestila ila se. Starija `ena je poku{ala da je osvjesti. Ostale `ene u crkvi su skamewemo gledale, bez glasa i pokreta, a vojnik u odori vizantijskog ratnika, lagano je i{ao prema grobu Svetog Dimitrija i nestao u wemu.

Ti{ina se zgusnula, ostao je samo blagi miris mir bosiqka ili smirne, nisu bile sigurne {ta je, ali da je bio miomiris, jasno su osjetile. @ena koja je donosila vodu, u{la je istovremeno sa sve{tenikom. Mla|a `ena je do{av{i sebi klekla pred ikonu Svetog Dimitrija i molila se kroz suze ~elom dodiruju}i pod.

Sve{tenik je pitao `ene {ta se dogodilo. One su mu ispri~ale sve o dolasku nepoznatog ~ovjeka, wegovom odgovoru na pitawa ko je i odakle dolazi. Pitao ih je kako je taj nepoznati posjetilac bio obu~en, a one su sve do jedne rekle upiru}i prstom: ''Isto sto kao Sveti Dimitrije na ovoj ikoni''.

Na to je sve{tenik u~inio veliku metaniju pred Ikonom Svetog Dimitrija, kleknuli su i usrdno se dugo, dugo molili u nebeskoj ti{ini.

Kasnije je, sve{tenik ispri~ao da se Sveti Dimitrije posledwi put nekome javio davne avne 1804. godine kada je bio Prvi srpski ustanak.

Ovaj ~udesni doga|aj desio se u Solunu prije slave Svetog Dimitrija, 8. novembra 1991. godine.

11

AnastasijA br. 9

Из хришћанског живота BESJEDA NA SVETOGA SAVU

I ta nam je vjera spasavala oce od propasti. Ta }e nam vjera, o hvala ti Savo. I unuke na{e spasti.

Jovan Jovanovi} Zmaj

anas ~eda Srpske Pravoslavne Crkve uznose blagodarne molitve svome prosvetitequ Svetom Savi. Blagodare}i ovom srpskom hristonoscu, mi danas imamo mogu}nost na Bogopoznawe, tj. da vi{e nikada ne hodimo u tami i sjenci smrtnoj. Prosvetiteqstvo je ravno sa apostolstvom.

Prosvetiteqstvo jeste otjelotvorewe Hristovih blagih rije~i u na{ `ivot. Nema sumwe da je na{ svesrpski pokroviteq i molitvenik Sveti Sava, prije svega bio hristonosac i tim svojim svetim podvigom uvijek pozivao nas sve Srbe da budemo hristonosci. To je jedina misija ovog srpskog kne`evi}a, koji je obo`io sebe izuzetno te{kim podvigom i to ba{ svojim odricawem od vlasti ovoga vijeka, ideolo{ke `eqe za kojom sav dana{wi moderan svijet ma{ta i postavqa za glavnu odrednicu svoga `ivota - ovosvjetski uspjeh: da se dostigne popularnost, slava, materijalna blaga, ime...

Jevan|eqski uspjeh u Hristu i jeste ovako ''Svetosavqe'' - sve ovo {to je jedan mladi kne`evi} ostavio i po{ao za wim, - pred takvim idealom kojeg su se i u~enici Wegovi ustru~avali (Lk. 18,26). U na{em Svetom Savi izra`en je najuzvi{eniji ideal hri{}anskog podviga, taj otjelotvoreni ideal Blage Vijesti i mi Srbi imamo raj{ta da se radujemo.

Radujmo se da mo`emo mirno re}i da kroz istinito ''Svetosavqe'' svaki put vodi samo prema Hristu; u to vje~no bitisawe u wemu i sa Wim. Drugog Svetosavqa mi ne znamo niti ovde predla`emo, osim poznawa Hrista kroz opit ovog divnog sina Srpske Crkve, tj. srpskog naroda.

Danas se o Svetom Savi govori iskqu~ivo kao prosvetitequ, mnogi ga stavqaju u rang Vuka Karaxi}a i Dositeja Obradovi}a, a malo se ko obazire na Savu isihastu i podvi`nika, {to upravo i jeste su{tina Svetosavqa. Svetosavqe jeste Savina rije~ predana pokoqewima kao zapovjest `ivqewa i spasavawa. Ako se ne dr`imo `ivota svetih otaca, ne mo`emo se nazvati hri{}anima, makar i najve}e hri{}anske istine govorili. Jer Pravosavqe nije u rije~i nego u djelu.

Jedna zemqa varvarska kako su je zvali, jedan divqi narod, kakvim nas i danas vide, izrodio je u svojim wedrima biser mnogocjeni, voqom i milo{}u Gospodwom. U Svetom Savi zbila se sudbonosna duhovna prekretnica. Sveti Sava udario je zid na cjelokupni `ivot svoje generacije i wegova li~nost se sa takvom snagom upe~atila u na{ vjerski i nacionalni identitet, tako da se na{a osmovjekovna istorija mo`e nazvati Svetosavskom.

U duhu ovih misli i prepodobni Justin ]elijski pita: ''Znate li {ta zna~i biti svetosavski pravoslavan?'' i zatim odgovara: ''To zna~i neprekidno se boriti sa strastima i grijesima u sebi i u svijetu oko sebe''. Nadamo se da }emo i mi ovim na{im dru`ewem da svjedo~imo ove Avvine rije~i i tako kroz na{e Svetosavqe ''hri{}anstvo srpskog stila i iskustva'' i razmjenom duhovnih iskustava da kao blagodarna zajednica {iroko kora~amo prema Hristu.

Mi vam iskreno `elimo dobrodo{licu na ovu na{u pravoslavnu sve~anost i molitveno se nadamo da }e svako pone{to na}i korisno za svoju du{u.

Besjedu govorio vjerou~iteq Ranko Kova~ 27. januara 2009. godine.

12

AnastasijA br. 9

Из хришћанског живота PROSLAVA SVETOG SAVE [KOLSKE SLAVE

Mali, veliki doma}in, pozdravqa goste zdravicom.

Publika koja je odu{evqeno u~estvovala u programu. Tra`ilo se mjesto vi{e...

 ^in lomqewa slavskog kola~a obavili

fo~anski parosi parosi prot.jer.stavrofor Danilo Crnogorac i prot.namjesnik Aleksandar Vidakovi}

Hor, folklor, recitatori - imali su bogat repertoar

Program priredbe vrijedno pripremili nastavnici Ru`ica Mari}, Vukola Sekulovi} i Mirjana U~ur.

13

AnastasijA br. 9

Духовне поуке QUBI ME TAKAV KAKAV JESI a li si ti kadgod razmi{qao sine, da Ja znam tvoje nevoqe, tvoje patwe i borbe tvoje i slabosti tvog `ivota. Ja znam kukavi~luk, grijehe tvoje i uprkos tome ka`em ti, dijete Moje, daj Mi tvoje srce i - qubi me takav kakav jesi.

Ako ~eka{ da postane{ an|eo da bi se predao qubavi onda me ne}e{ nikad qubiti.

Ako si slab u ispuwavawu svojih du`nosti i u vje`bawu svojih vrlina i ako ~esto ponovo pada{ u one grijehove koje ne `eli{ da ~ini{, Ja ti dopu{tam da me voli{ voli - qubi me takav kakav jesi.

U svakom trenutku i u svakoj situaciji u kojoj se nalazi{, u odu{evqewu ili poti{tenosti, u vjernosti ili nevjernosti - qubi me takav kakav jesi.

Ja ho}u qubav tvog siroma{nog srca. A ako ~eka{ da bude{ savr{en, tada Me nikad nik ne}e{ qubiti. Zar Ja ne bih mogao iz svakog zrva pijeska stvoriti an|ela Serafima, koji zra~i ~istotom, plemenito{}u i qubavqu? Zar Ja nisam svemogu}? I ako se Meni svi|a da zanemarim ova izvanredna bi}a i dam prednost siroma{noj qubavi tvoga srca, nisam nis li Ja uvijek Gospodar tvoje qubavi? Dijete Moje, dopusti da te volim. Ja ho}u tvoje srce.

Svakako, Ja }u te vremenom preobraziti, no danas i uvijek - qubi me takav kakav jesi.

I Ja `elim da ti ovo ~ini{ i `elim vidjeti tako|e kako iz dubine bijede raste ras tvoja qubav. Ja qubim tako|e u tebe i tvoje slabosti, a qubim tako|e i qubavi siroma{nih i bijednih. Ja `elim da iz srca bijednih ~ujem neprekidni zov - Gospode Isuse, ja te qubim.

Ja jedino `elim pjesmu tvoga srca, a ne `elim tvoju mudrost i talent. Samo je jedino za Mene va`no: da vidim kako radi{ sa qubavqu. Kad bi ti Ja wih dao, ti bi, tako slab, wima hranio svoje samoqubqe.

Ja bih te mogao odrediti i za velike stvari - ali ne, ti treba da bude{ beskorisni sluga. [ta vi{e, Ja }u ti oduzeti i od ono ono malo {to ima{, jer Ja sam te stvorio samo za qubav.

Danas stojim pred vratima tvog srca, kao prosjak. Ja - car Careva. Ja kucam i ~ekam.

Po`uri da Mi otvori{. Ne pozivaj se na svoju bijedu. Kada bi ti potpuno mogao shvatiti svoje siroma{tvo, ti bi umro od bola. I ono {to bi Me zaboqelo, jeste upravo to, kada bih vidio da sumwa{ i gubi{ povjerewe u Mene. @elim tako|e da misli{ na Mene svakog sata i dawu i no}u. A tako|e `elim bezna~ajne poslove da obavqa{ iz qubavi prema Meni. Ra~unam na tebe da Mi daruje{ daru radost. I ne brini se {to ne posjeduje{ takve vrline. Ja }u ti darovati Moje. Ako bude{ patio, Ja }u ti dati snagu, a ako Mi daruje{ qubav, tada }u Ja tebi dati toliko mnogo da }e{ mo}i qubiti daleko vi{e nego {to i mo`e{ sawati.

Misli na to da Me qubi{ qubi{ takav kakav jesi. I neka do|e {to ho}e. Ne ~ekaj da bude{ svet da bi Me mogao qubiti - onda Me nikad ne}e{ qubiti.

A sad dijete Moje, idi, idi i - qubi me takav kakav jesi.

14

AnastasijA br. 9

Православна иконографија

SABOR SRPSKIH SVETITEQA

15

MANASTIR MANASIJA - RESAVA

Tvoja zvona zvone, glas se ~uje mio Sa vrh starog grada, lijepa Manasijo, Ko {to sija sunce i wegovi zraci Tako nama sjaje tvoji stari znaci.

16