Gail McHugh Utjelovljenje prave ljubavne priče... seksi, osjećajno i apsolutno nezaboravno. – A.L. Jackson, autorica uspješnica New York Timesa
Gail McHugh SUDAR
MOZAIKOVA ZABAVNA BIBLIOTEKA
knjiga dvjestoprva Naslov izvornika
Collide
Copyright © 2013 by Gail McHugh Copyright za hrvatsko izdanje © Mozaik knjiga, 2015. Urednik
Zoran Maljković Nakladnik
Mozaik knjiga Za nakladnika
Bojan Vidmar Glavni urednik
Zoran Maljković Grafički urednik
Ivica Jandrijević Korektor
Dinko Petriševac Oblikovanje naslovnice
Marija Morić Ilustracija na naslovnici
Shutterstock Tisak
Denona, Zagreb, veljača 2015.
ISBN 978-953-14-1739-6 CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 000898916. Sva prava pridržana. Ni jedan dio ovoga izdanja ne smije se, ni u cijelosti ni djelomično, reproducirati, pohraniti ili prenositi ni u kojem elektroničkom obliku, mehaničkim fotokopiranjem, snimanjem ili drugačije bez vlasnikova prethodnog dopuštenja.
Gail McHugh
Sudar S engleskoga preveo VINKO VEGO
Mojoj majci. Bila si u pravu.
1. SLUČAJNI SUSRETI
I
zračunala je da će let od Colorada do New Yorka trajati tri sata i četrdeset i pet minuta, a znala je da će joj se život nakon toga zauvijek promijeniti – više od promjena koje su već nastupile. Emily Cooper uhvatila se znojnim dlanovima za rub sjedala i sklopila oči dok su se motori spremali za uzlijetanje. Letovi joj nikad nisu bili dragi, zapravo, plašili su ju, i to jebeno. Iako je pamtila i vremena kad se mučenje na devet tisuća metara visine doista isplatilo: kad je prvi put napustila dom kako bi otišla na fakultet, pobjegla na jedan tropski otok ili posjetila voljenu obitelj. Unatoč svemu, ovo putovanje nije pružalo nikakav užitak – samo osjećaje gubitka i boli. Gledao ju je njezin dečko Dillon, jedan od razloga zbog kojih se još uvijek isplatilo svakog dana ustati iz kreveta. Primijetila je na tom licu pogled pun nesigurnosti zbog onoga što ih očekuje. Dillon ju je držao za ruku, nagnuo se prema njoj i odmaknuo joj uvojak s lica. – Sve će biti u redu, Em – šapnuo je. – Sletjet ćemo dok kažeš keks. Osmjehnula se na silu i okrenula se s oklijevanjem gledajući snijegom prekrivene planine kako nestaju ispod oblaka. Još ju je više zaboljelo u srcu dok se u sebi opraštala s jedinim istinskim domom koji je ikada upoznala. Prislonila je glavu na prozor i pustila da joj se u mislima odvrti film proteklih nekoliko mjeseci. 9
Gail McHugh
Poziv joj je stigao krajem listopada na četvrtoj godini faksa. Do tog trenutka život je djelovao... dobro. Dillon je ušao u njezin svijet prije mjesec dana, ocjene su bile kakve trebaju biti, a njezina cimerica, Olivia Martin, postala joj je jedna od najbližih prijateljica. Kad je tog dana podignula slušalicu, nikako nije očekivala vijesti koje će primiti. – Stigli su rezultati testova, Emma – rekla joj je starija sestra Lisa. – Mama ima uznapredovali rak dojke. Emily je znala da zbog ovih posljednjih pet riječi život nikada više neće biti isti. Ni približno. Njezina stijena, žena koju je najviše obožavala u životu te jedini roditelj kojeg je upoznala, ima još samo tri mjeseca života. Nikad se ne bi mogla pripremiti za ono što slijedi. Emilyna rutina postala su duga putovanja vikendima iz Sveučilišta Ohio do Colorada kako bi pomogla majci u njezinih zadnjih nekoliko mjeseci. Promatrala je majku kako kopni, snažna se i ustreptala duša prije smrti pretvorila u slabu i neprepoznatljivu ženu. Iznenadna turbulencija potresla joj je živce, pa je Emily zgrabila Dillonovu ruku i pogledala ga. On joj se kratko osmjehnuo i kimnuo dajući joj do znanja da je, u biti, sve u redu. Položila mu je glavu na toplo rame i počela razmišljati o ulozi koju je on odigrao u svem: bezbrojni letovi iz New Yorka do Colorada kako bi bio s njom, divni darovi koje joj je slao kako bi joj odvratio misli s ludila koje joj je nagrizalo život, kasni pozivi i razgovori kako bi se uvjerio da je s njom sve u redu. Čak je organizirao i pogreb te joj savjetovao da proda obiteljsku kuću te se preseli kod njega u New York. To je bio samo dio onoga zbog čega ga je obožavala. Avion se spuštao na njujoršku zračnu luku LaGuardiu, a Dillon je gledao Emily dok mu je ona nervozno stezala ruku. Blago se zahihotao i nagnuo da ju poljubi. – Vidiš, nije bilo tako loše – rekao je i pomilovao ju po obrazu. – Mala, sad si službeno stanovnica New Yorka. 10
Sudar
Nakon naizgled beskrajnog probijanja kroz zračnu luku, Dillon je zaustavio jedan taksi i oni su se uputili do stana koji će Emily dijeliti s Olivijom. Za Dillona je to postala bolna tema. Kad su on i Emily pričali o selidbi, njegova želja bila je da ona dođe živjeti s njim. Emily je smatrala da je najbolje, barem privremeno, da se useli kod Olivije. Pomak s jednog na drugi kraj zemlje sam je po sebi teška prilagodba, pa zato nije htjela dodatan pritisak u ovoj situaciji. Iako je voljela Dillona – i to ga je baš silno voljela – nekakav joj je glasić u glavi ipak govorio da pričeka. Zajednički će život za njih doći kasnije. On je naposljetku popustio, ali ne bez poštene borbe. Stigli su i Emily je izašla iz taksija. Gradski su ju zvuci i prizori odmah preplavili. Brujali su alarmi automobila, škripile su kočnice, a zvuci sirena probijali su se zrakom. Ljudi su pričali i vikali, odjekivali su im koraci po krcatim betonskim kolnicima, a suludi protok automobila koji su stajali jedan tik do drugoga sastojao se od takvog mora žutih taksija da je to već bilo nešto što nikad nije ni vidjela ni čula. Para koja se podizala iz kanalizacije izgledala joj je poput duhova koji plutaju ponad vrelog pločnika. Široke krošnje i bistra jezera Colorada sad su zamijenili čelik i beton, buka te potpuno zakrčen i sjeban promet. Ovo je nešto na što će se svakako morati priviknuti. Duboko je udahnula i krenula za Dillonom prema zgradi. Vratar je podignuo šešir i zazvonio Oliviji dajući joj do znanja da su stigli. Došli su do petnaestog kata, zahvalni zbog lifta. Kad su ušli u stan, Olivia je vrisnula. Dotrčala je i zagrlila Emily. – Tako sam sretna što si ovdje! – rekla je Olivia i objema rukama obujmila Emilyne obraze. – Kako je prošao let? – Nekako sam se uspjela izvući bez bilo kakve droge ili alkohola – nasmijala se Emily. – Pa onda mislim da mogu reći kako je prošlo u redu. 11
Gail McHugh
– Dobra je bila. – Dillon je pristupio i omotao ruku oko Emilynog struka. – A ionako ne bih dopustio da joj se išta dogodi. Olivia je zakolutala svojim smeđim očima u Dillonovu smjeru i prekrižila ruke. – Tako dakle, zato što bi ti sigurno mogao spriječiti pad aviona, Dilly. Mislim – Dillone. Dillon je uputio opak pogled Oliviji i položio Emilynu prtljagu na pod. – Točno tako, Olivere Twiste. Nemoj zaboraviti da sam ja ipak jebeni Superman. Emily je uzdahnula. – Prošlo je već neko vrijeme otkako sam bila u vašoj blizini istovremeno. Zaboravila sam koliko ste dragi jedno drugome. Olivia se smijuljila i pružila ruku Emily. – Idemo, pokazat ću ti stan. – Olivia je gurkala Emily niz hodnik, a potom se okrenula Dillonu. – A ti, Donkey Dick Kong, budi koristan i raspakiraj joj prtljagu ili nešto slično. Dillon je ignorirao Oliviju, zavalio se na kauč i upalio televizor. – Bože moj, Olivia – hihotala se Emily iza nje prateći ju. – Kvragu, pa odakle mu samo smišljaš ta pusta imena? – Pfff. – Olivia je nehajno odmahnula rukom. – Pa on mi stvarno olakšava stvar. – U svakom ćete me slučaju oboje sad izludjeti. Osjećam to. – Prijateljice, neću ti ništa obećati, ali ću se svakako nastojati suzdržati od toga. Dok joj je Olivia sve pokazivala u velikom stilu, Emily je primijetila da ovaj elegantan, suvremen stan ima dvije sobe i dvije kupaonice. Kuhinja je bila skromna po kvadraturi, ali su u njoj stajali starinski bijeli ormarići, granitne ploče i sjajni, nehrđajući uređaji. Velik prozor u dnevnom boravku gledao je na aveniju Columbus, fin dio njujorškog Upper West Sidea. Stan je bio toliko lijep da je ostavljao bez daha, a Emily ga bez Olivije nikada sebi ne bi mogla priuštiti – ako se ne uzme u obzir Dillonova pomoć. Iako 12
Sudar
je Olivia radila i brinula se sama za sebe, ona je stizala iz imućne obitelji, pa joj tako novac nikad nije predstavljao problem. Unatoč tome što je odrasla na Long Shoreu, mjestu na Long Islandu, Olivia i njezin brat Trevor bili su dvije najskromnije osobe koje je Emily ikad upoznala. Kad je pomogao Emily da se smjesti, Dillon je otišao kazavši joj da će se vratiti kasnije navečer. Olivia je spremno zgrabila bocu crvenog vina i dvije čaše te odvukla Emily do kauča. Zabacila je svoju poput šampanjca plavu kosu ustranu i uputila Emily jedan u isti mah sladunjav i gorak osmijeh. – Znam da si prošla kroz gomilu toga, ali stvarno sam sretna što si ovdje. Emily je uzvratila Oliviji jednakim osmijehom. Osjećaji su joj bili podijeljeni zbog tužnih okolnosti u kojima je sletjela u New York te sreće zbog velikog skoka u vezi s Dillonom koji je donijela ova selidba – iako još uvijek nije živjela s njim. Uzela je gutljaj vina i ispružila stopala na otomanu. – I ja sam također sretna, prijateljice. Na Olivijinu licu počivao je znatiželjan izraz. – A je li ti Dick priuštio još malo pakla zbog ovih stambenih uvjeta? – Ne, nije – prokomentirala je. – Ali svakako želi da do kraja ljeta nađemo nešto svoje. – Pa, reci ti njemu da će u toj bitci imati posla sa mnom. – Razljutila se. Emily je odmahnula glavom i nasmijala se Olivijinoj izjavi. – Ozbiljno ti govorim, Em. Sad kad si obavila selidbu, on ti mora dati malo prostora. – Ne brini se. Neću još neko vrijeme nigdje ići. – Emily se osvrnula i razgledala stan. Pogled joj je ostao prikovan za hrpu kutija u kutu. – Onom se tamo poslu stvarno ne veselim. – Trznula je glavom prema njima. – Sutra ne moram raditi – odgovorila je Olivia i natočila joj drugu čašu vina. – Onda ćemo to obaviti. A sad mi se samo malčice opusti. 13
Gail McHugh
Točno to su i činile sljedećih nekoliko sati: opuštale se. Bez priča o raku. Bez priča o smrti. Bez priča o životnim očekivanjima. Dvije su bliske prijateljice samo dijelile bocu vina u vlastitom stanu dok je jedna od njih započinjala novo poglavlje u knjizi svog života. Dva tjedna kasnije, Emily je stajala pred jednim talijanskim restoranom na Midtown Manhattanu. Otvorila je vrata svom novom ljetnom poslu. Pogledom je tražila čovjeka koji ju je zaposlio prije nekoliko dana: Antonio D’Dinato, rođeni Njujorčanin u svojim kasnim dvadesetima. – Tu si, Emily. – Antonio se osmjehivao dok joj je prilazio. – Jesi li spremna za svoj prvi radni dan? Smijala se i gledala njegovu tamnu i do ramena dugu kosu. – Ne mogu biti spremnija. – Čini mi se da je ovo malo previše za seosku curu iz Colorada, ali siguran sam da ćeš se uklopiti. Pratila ga je na putu do kuhinje u kojoj ju je upoznao s postrojenim kuharima. Na svakom licu počivao je prijateljski osmijeh, ali Emily je znala, još otkako je konobarila u vrijeme faksa, da će njihovo prijateljsko raspoloženje uskoro ispariti. Na kraju će vikati na nju da pokupi naručena jela s prozorčića i nema sumnje da će im lica biti manje vedra. Navukla je na sebe crnu pregaču dok ju je Antonio vodio do konobarice približno njezinih godina. Emily je s osmijehom na licu promatrala kosu druge konobarice. Bila je to duga svake moguće zamislive boje koja se širila kroz slojeve izblajhane plave kose. – Bok, ja sam Emily. – Emily se smijala dok joj je pristupala. – Antonio mi je rekao da te danas moram pratiti u stopu. Djevojka je uzvratila osmijehom te pružila Emily notes za narudžbe i kemijsku. – Dakle, ti si nova maca koja je stigla na vratanca, ha? Ja sam Fallon; drago mi je. 14
Sudar
– Aha, nova maca. I meni je također drago. – U svakom slučaju, ništa se ne brini. Čini mi se da radim ovdje otkako sam se rodila. – Njezine nasmijane sive oči bile su krupne. – Pokazat ću ti svaku caku i ti ćeš se za tili čas moći motati uokolo s povezom preko očiju. – Zvuči dobro. – Emily se nasmijala. – Čula sam da si iz Colorada? – Da, zapravo, iz Fort Collinsa. – Jesi li za jednu? – Fallon ju je upitala i ponudila joj šalicu kave. – To ti je jedna od mojih ovisnosti. – Emily je prihvatila šalicu. – Hvala ti. A jesi li ti provela čitav život u New Yorku? – Rođena i odrasla ovdje. – Fallon je sjela za jedan stol i mahnula Emily da joj se pridruži. – Još je rano. Navala će krenuti za sat vremena. Emily je sjela do nje i pila kavu. Osvrtala se po restoranu i gledala kako pomoćnici namještaju stolove. Antonio im se obraćao na nečem što je Emily zvučalo poput španjolskog. Glas mu se nervozno dizao dok je pokazivao prema ulicama New Yorka. – Pa što te to gurnulo preko čitave zemlje do grada koji nikad ne spava? – upitala je Fallon. – Jesi li glumica ili manekenka? Što je od toga dvoje? – Ma, ništa od toga – odgovorila je nastojeći zanemariti bol koja joj se ukotvila u prsima. Osjećala je tu svježu ranu kao da joj se posipa sol po njoj. – Moja, hm, majka mi je preminula u siječnju. Stvarno nije bilo razloga da ostanem tamo nakon što je umrla. Fallonino se lice smekšalo. – Žao mi je što to čujem. Smrt je sigurno jebena stvar, u to nema sumnje. Otac mi je umro prije nekoliko godina od srčanog udara, pa zato znam kako se osjećaš. – Fallon je uzdahnula i odvratila pogled na trenutak. – Bez obzira na dob, rasu ili ekonomski položaj, smrt će svakoga prije ili kasnije dohvatiti. 15
Gail McHugh
Emily je smatrala da je ovaj komentar mudriji od njezinih godina, a s druge je strane znala da smrt donosi jedan potpuno drukčiji pogled na život nakon što neka osoba zauvijek ode. – Tako je. Žao mi je zbog tvog oca. – Hvala ti. Ne prođe ni dan, a da ne razmišljam o njem. – Fallon je zastala. – A što je s tvojim ocem? Je li se on preselio ovdje s tobom? Još jedna bolna tema, ali te bolne teme postale su brojne i neizbježne. – Nije. Ne kontaktiram s njim ni s njegovom obitelji od svoje pete godine. Stvarno ga se ne sjećam. – Nikako da pogodim pravu temu s tobom – našalila se Fallon. – Oprosti. Možda bih te trebala upitati o psićima ili nečem sličnom? Emily je odmahnula glavom i nasmijala se. – Ne brini se zbog toga. Sve je u redu. Osim toga, nemam nikakve psiće, pa bismo i tu završili u slijepoj ulici. – Nemam ih ni ja. Slatki su, ali ne snalazim se baš najbolje s tim da mi se sere po čitavom stanu. – Fallon se nasmijala i svezala kosu u rep. – Pa postoji li onda neki poseban razlog koji te doveo do New Yorka? Živi li ovdje netko od tvoje rodbine? – Ovdje ne. Starija mi je sestra u Kaliforniji. – Emily je otpila gutljaj kave. – Ali ovdje živi moj dečko Dillon. Započeli smo vezu na mojoj zadnjoj godini fakulteta. Fallon se nasmijala. – Golubići s fakulteta, ha? – Ne, zapravo, on je već živio ondje kad smo se upoznali. Brat moje cimerice došao joj je jednog vikenda u posjet, a Dillon je bio s njim. – Zar to nije zadivljujuće – svi ti putovi koji spajaju ljude? – Fallon je zurila u Emilyne oči. – Mislim, da taj tvoj Dillon nije putovao zajedno s bratom tvoje cimerice, vas se dvoje nikad ne biste susreli. Koliko je samo takvih čudnih stvari u životu. 16
Sudar
Emily je znala da joj se Fallon odmah svidjela. – Slažem se u potpunosti. Sudbina i ceste koje iskrsavaju pred nama. To je poput neke goleme slagalice koja se na kraju posloži. – Točno. – Fallon se nasmijala. – A što si studirala na fakultetu? – Diplomirala sam razrednu nastavu. Počela sam već slati neke životopise u nadi da ću nešto pronaći do jeseni. Fallon se namrštila, a piercing na usnici sjajio joj se na svjetlu. – Pa to onda znači da ćeš nas napustiti do kraja ljeta? – Ma ne, tad ću vjerojatno raditi samo pola smjene. – To mi se već sviđa. – Ustala je, a njezina visoka i izdužena figura nadvila se nad Emily. – Onda, obilaziš li klubove? Emily su se obrve namreškale. – Klubove? – Da, izlaziš li po klubovima? – odgovorila je Fallon njišući bokovima s jedne na drugu stranu. – Oh, misliš na ples. – Emily se nasmijala. – Da, u Coloradu jesam, a ovdje me to tek čeka. – Zakon. Obožavam uvoditi novajlije na klupsku scenu. – Pa, smatraj da sam spremna za upad. Samo mi reci kad. – Hoću. Izlazim s jednim tipom koji je u svojim četrdesetima i on me vodi u neke od najboljih njujorških klubova bez plaćanja upada. Emily je kimnula i otpila gutljaj kave. – Seks je tu samo bonus – dodala je Fallon. Emily se skoro zagušila ispijajući kavu. – Oh, pa to se sigurno može smatrati bonusom. – Da, tako sam to i ja shvatila – nasmijala se. – U redu, nova djevojko, krenimo mi sad s poslom. Emily je čitav dan pratila Fallon. Pokazala joj je kako se služiti računalom i upoznala ju s priličnim brojem redovitih posjetitelja restorana. Bilo ih je svakakvih, od tipova u skupim poslovnim odijelima do prosječnih bauštelaca. U podne je krenula prava 17
Gail McHugh
gužva za ručak, a kako je jedna konobarica javila da je bolesna, Emily je morala poslužiti par stolova. Iako se još nije upoznala sa sadržajem jelovnika i osjećala drhtavicu pred računalom, uspjela se snaći bez nekih većih problema. Do kraja smjene Fallon je napunila Emilynu glavu podacima o tom koji gosti daju najbolje napojnice, a koji su prave škrtice. Uzevši u obzir da je ovo ipak prvi dan, Emily je smatrala da je sve, uglavnom, prošlo dobro. Krenula je prema vratima, a Antonio ju je zaustavio s paketom za dostavu u rukama. – Emily, momak koji mi je radio dostavu dao je otkaz – rekao je, a sva mu se briga ogledala u očima. – Ideš li možda prema zgradi Chrysler? – Ne idem, ali to je samo par blokova odavde, zar ne? – Da, na križanju Lexingtona i Četrdeset i druge. – Treba li ti to odnijeti tamo? – upitala je Emily pokazujući na paket. – Da, molim te. Emily je slegnula ramenima. – Nije nikakav problem. Do tamo ću pješke, a onda ću uzeti taksi. – Puno ti hvala. – Pružio joj je paket i uzdahnuo od olakšanja. – Idućeg ću ti tjedna povećati plaću za malo dodatne kinte. – Nema potrebe, Antonio. Ionako volim razgledavati. – Ne, ne i ne. Inzistiram. Vidimo se sutra, djevojko sa sela. Emily se nasmijala i odmahnula glavom, zabavljao ju je nov nadimak. Oslonila se na svoje oble, konobarske potpetice i istupila u vreo, vlažan zrak. Lipanj u New Yorku nesumnjivo je topliji nego u Coloradu. Prošetala je gradom širom otvorenih očiju, još je uvijek osjećala strahopoštovanje zbog toga što živi ovdje. Zrak je bio gust od prometne vreve i aroma hrane koje su dopirale s kolica uličnih prodavača. Prilagođavala se New Yorku bolje no što je predviđala. Od podzemne koja joj je vibrirala pod stopalima do raznolike mješavine lica, sve joj je u ovom gradu opijalo 18
Sudar
um. Bilo je to zasićenje osjetima u svom najboljem izdanju. Nakon triju prijeđenih blokova već je bila znojna od šetnje i stigla je na svoje odredište. Iako mu je otac pričao priče o tom, Gavin Blake, do tog sudbinskog popodneva, nije vjerovao da postoji ljubav na prvi pogled. Uživao je punu pažnju plavuše na infopultu, ali mu je pogled ostao prikovan za Emily kad je ona ušla. Opazio je način na koji se osmjehnula zaštitaru. Odmah ga je oboružala njezina ljepota. Još više od toga, osjećao se kao da mu je konopac omotan oko struka te da ga ona, koja je na drugom kraju, privlači k sebi. Dvaput je zažmirio i odmahnuo glavom zbog ove magnetske poveznice. – Gospođice, mogu li vam kako pomoći? – upitao ju je zaštitar. – Bok, imam ovdje jednu dostavu – odgovorila je Emily i pogledala na papirić. – Šezdeset i drugi kat. Gavin je doviknuo preko hodnika prije no što je zaštitar uspio nešto izustiti. – Larry, ja ju mogu povesti gore. Recepcionarka koja je privukla Gavinovu pozornost prije Emilynog dolaska napućila je usne dok se on udaljavao. Emily je pogledala u smjeru iz kojeg je dopirao taj glas. Zastao joj je dah kad je ugledala visokog i izuzetno zgodnog muškarca kako šeta prema njoj. Osjetila se kao da je uhvaćena na krivoj nozi, kao da joj je ravnoteža počela krivudati po čitavoj zgradi. Upijala je očima njegovu crnu kosu, kratko ošišanu i dotjeranu na malčice nemaran način. Crte lica bile su mu tako oštre da su oduzimale dah, a usta su izgledala kao da ih je vješt skulptor s teškom mukom oblikovao do savršenstva. Pogled joj se spustio nakratko na naizgled mišićavo tijelo koje se skrivalo pod sivim trodijelnim odijelom. Nastojala je ostati staložena pred ovim primjerkom sulude muške ljepote, pa je stoga skrenula pozornost na debeljuškastog zaštitara. 19
Gail McHugh
– Jeste li sigurni, gospodine Blake? Ja ju mogu ispratiti. – Prilično sam siguran, Larry. Ja ionako idem gore. – Gavin se okrenuo prema Emily. – Dopustite mi da vam pomognem s tim. – Pokazao je na paket. Glas mu je tekao glatko poput najboljeg konjaka i Emily je osjetila leptiriće u trbuhu. Nastojala je pronaći riječi. – U redu je, stvarno. Nije mi problem ovo držati. – Inzistiram – nasmijao se Gavin. – Osim toga, ta mi je navika ostala još iz izviđačkog doba. Prodorne plave oči ili šarm koji mu izbija iz svake pore nisu bili ni bitni; jamice na obrazu dok se smijao odmah su uvjerile Emily da su bezbrojne žene skidale gaćice na njegovu zapovijed. Svakodnevno. Nevoljko mu je predala paket i nastojala zadržati mirnoću. – U redu, budući da si to tako sročio, onda zaslužuješ medalju za dobro djelo. – Pa, hvala ti. Prošlo je već neko vrijeme otkako sam zaslužio zadnju – nasmijao se. Ležerno se okrenuo i poveo ih prema liftovima. Emily ga je pratila i opazila svoj odraz na ulaštenim aluminijskim vratima. Znala je da izgleda poput nekoga tko je znojan i neuredan upravo stigao s posla, pa je stoga samo htjela pobjeći kad se vrata otvore. – Poslije tebe – rekao je Gavin osmjehujući se. Dok je izlazila, Gavin je proždirao pogledom njezinu svilenkastu crvenkasto-kestenjastu kosu koja joj je padala točno iznad struka. Žene s kosom svezanom u rep nikad nisu bile njegovi favoriti – pogotovo ne one koje izgledaju kao da su se upravo gađale hranom – ali ona je, u tom trenutku, bila najveličanstvenije biće koje je ikad pogledao. Gavin je teško mogao pošteno udahnuti zbog njezina srcolikog lica, sitnog tijela s izraženim oblinama 20
Sudar
i parfema koji se širio oko njih. Izišao je i nastojao zanemariti koliko mu se utisnula u svijest – uzaludno. – Čini mi se da je Armando zamijenjen? – rekao je pritisnuvši dugme za šezdeset i drugi kat. Emily se nastojala ne vrpoljiti dok ga gleda pravo u oči. Njegova blizina bila je dovoljna da shvati koliko je on zapravo prekrasan. Predstavljao je moćnu silu na ovako malom i uskom prostoru. Razdvojila je usne kako bi prikrila ubrzano disanje. – Armando? – Da, Armando. – Gavin se zacerekao gledajući u paket. – Bella Lucina. Skoro svakoga tjedna naručujemo otamo iz mog ureda. Armando uglavnom vrši dostavu. – Oh, naravno, samo što ja nisam nov dostavljač. Mislim, ja radim tamo. Pa, očito je da radim budući da imam uniformu na sebi i očito je da sam djevojka, a ne dečko. – Emily se sva zgrčila znajući koliko je blesavo zvučala. Duboko je udahnula i počela iznova. – Radim kao konobarica. Šef me zamolio da odbacim ovu hranu na putu kući zato što je dostavljač dao otkaz. – Počela je crvenjeti i htjela se na licu mjesta srušiti mrtva. Doslovno. Srušiti. Mrtva. – Zapravo, ja doista mogu slagati složene rečenice. – Dug dan na poslu? S tim mogu suosjećati. – Gavin se zahihotao promatrajući joj lice. Imala je najzelenije oči koje je ikad vidio i sitan madež savršeno smješten iznad usnice. Nasmijala se. – Da, veoma dug dan na poslu. Na trideset i devetom katu oglasilo se zvonce. Vrata su se otvorila i jedna je žena ušla. S crnim potpeticama bila je visoka poput Gavina. Nosila je bijelo poslovno odijelo, a grimiznu kosu splela je u pundžu. – Pa, budite mi pozdravljeni, gospodine Blake – rekla je hrapavim glasom i pritisnula dugme za četrdeset i drugi kat. Zavodljiv osmijeh prešao joj je preko usana dok se prislanjala uz Gavinovo uho. – Nadam se da ćemo nastaviti tamo gdje smo stali prošloga puta. 21
Gail McHugh
Gavin je polako ustuknuo jedan korak, a lice mu je postalo nepronično i ravnodušno. Samo je kimnuo. Žena se nasmiješila i okrenula prema vratima lifta. Gavin je ponovno pogledao Emily, posramljen što se avantura za jednu noć neočekivano našla u istom liftu s njima. – Dakle, ti već neko vrijeme radiš u Bella Lucini? Emily se ugrizla za usnicu i nasmiješila. – Ne, danas mi je prvi dan. – Nov posao. To zna biti stresno. – Gavin joj je uzvratio osmijehom i okrenuo se na peti. – Nadam se da je dobro prošlo. – Zapravo jest, hvala. Kad su se vrata lifta otvorila, žena je izišla i okrenula se prema Gavinu. – Nazovi me. Otresito je kimnuo i ona se udaljila. Vrata su se zatvorila ostavljajući ponovno njega i Emily same. – Ona mi nije djevojka, ako sad razmišljaš o tom. Emily ga je brzo pogledala smetena ovom primjedbom. – A tko kaže da o tom razmišljam? Bocnula ga je po čitavoj koži njezina neočekivana i seksi naprasitost. Suzdržljivo je slegnuo ramenima nastojeći proniknuti u njezine misli. – A tko kaže da nisi? – Ne poznaješ me dovoljno dobro da bi mogao prepostavljati bilo što o čem ja razmišljam – podrugivala mu se, ali joj je ipak osmijeh pobjegao s usana. – Tu si potpuno u pravu. – Zacerekao se i približio joj se jednim korakom. – Ali moram priznati da bih te želio bolje upoznati. Odlično. Nije samo napet zbog ovog urbanog i suludo skupog odijela. On je usto i tašt. Emily je žmirnula kroz polumaglicu u kojoj se nalazila nastojeći zanemariti koliko joj zamamno miriši ovako blizu. – Pa, ne mogu to. Žao mi je. – Zataknula je uvojak iza uha. 22
Sudar
Vrata lifta otvorila su se na šezdeset i drugom katu prije no što je on stigao odgovoriti. – Ovdje izlazim. – Emily se okrenula prema njemu kako bi zgrabila paket. – Cijenim što si mi pomogao u nošenju ovoga. – Nije nikakav problem. Ovdje i ja izlazim. – Radiš na ovom katu? – upitala je vidno zbunjena Emily. On joj nije htio kazati da je vlasnik tvrtke smještene na ovom katu, pa se odlučio za djelomičnu istinu. Preko usta mu je prešao dječački osmijeh. – Da. Ja sam krivac koji je naručio hranu. Emilyn je pogled nakratko zastao na njegovim požudnim usnama. – Dakle, znao si čim sam ušla da sam se ovdje zaputila? – Imao sam nekoliko slobodnih minuta. I zato sam te čekao dolje u hodniku – osmjehnuo se. – Zapravo, čekao sam Armanda dolje u hodniku, ali umjesto toga bio sam počašćen pogledom na prelijepu ženu ispred sebe. Odlučio sam se ponijeti kao džentlmen i pomoći ti s paketom. – Izišao je iz lifta, a korak mu je bio odlučan i odmjeren. – Mogu li te pozvati da mi se pridružiš na večeri? Ovdje ima i više no što je dovoljno za tebe. – Ja... ja ne mogu. Žao mi je – odgovorila je Emily i pritisnula dugme za hodnik. – Čekaj! – Gavin je brzo poskočio i zadržao vrata otvorenima. Krenuo je silovito i u tom trenutku osjećao se kao pravi šupak, ali je nastojao spasiti stvar najbolje što je mogao. – To je bilo grubo s moje strane i ja ti se ispričavam; majka me odgojila mnogo bolje od toga. – Prešao je nervoznom rukom kroz kosu. – Jednom bih te volio odvesti na večeru. Znam da ova uredska atmosfera ni na koji način ne može biti romantična. Jednostavno previše radim. Ali, kao što sam rekao, volio bih izići s tobom jednu večer. Prije no što je Emily uspjela odgovoriti, jedna vitka tamnokosa žena oglasila se iza radnog stola. – Gospodine Blake, imate poziv na drugoj liniji. 23
Gail McHugh
S osmijehom se okrenuo prema ženi. – Natalie, molim te, preuzmi poruku umjesto mene. Emily je drhtavim prstima brzo pritisnula dugme kako bi zatvorila vrata. Već su bila potpuno zatvorena prije no što se Gavin mogao okrenuti iza sebe. Oslonila se na zid i zgrabila mjedeni rukohvat nastojeći se pribrati. Živcirao ju je efekt koji je ovaj stranac izvršio na nju. Odmahnula je glavom i požalila trenutak kad je pristala obaviti ovu dostavu. Unatoč svemu, ipak je izišla iz zgrade i uputila se kući. – Zar je bio toliko zgodan? – upitala je Olivia sjedeći za kuhinjskim stolom. Emily je položila prst na usta. – Isuse, Olivia, Dillon je u mojoj sobi. Stišaj se. – Munjevito je prešla pogledom od vrata do Olivije. – Da, bio je toliko zgodan. Bio je toliko zgodan da ti zastane dah. Bio je toliko zgodan da se poželiš skinuti do gola i dati mu da te živu poždere. Prava poslastica za oko. Olivia se nasmijala i zatim brzo prekrila usta. – Zvuči mi jebežljivo – šapnula je. Emily je kimnula i zahihotala se. – Mislim da ti trebaš preuzeti posao dostavljača umjesto mene. – Ne znam. Bila je to jednostavno najčudnija reakcija koju sam ikada doživjela s nekom osobom. A da ne pričam o tom koliko se sramim zbog vlastitog ponašanja. Curica iz vrtića bolje bi izašla na kraj s tim. Olivia se podrugljivo osmjehnula i uzela gutljaj vina, a smeđe su joj se oči zacaklile. – Večeras bi mogla imati odličan seks s ovim tvojim ako se sjetiš gospodina Visokog Tamnokosog Jebežljivog Zgodnog. Emily ju je blago lupila po ruci. – Prekini. Dosta mi je više misli o gospodinu Visokom Tamnokosom Jebežljivom Zgodnom. – Emily je raspustila kosu iz repa. – Osim toga, ja volim Dillona. 24
Sudar
Gospodin Visoki Tamnokosi Jebežljivi Zgodni bit će dar za neku drugu ženu, vjeruj mi. – U redu, u redu. – Olivia se tiho nasmijala. – Ali sad barem znaš da imaš rezervno rješenje. Dillon je išetao iz spavaće sobe u svom najboljem odijelu i kravati prije no što je Emily mogla kazati još nešto o svojoj novostečenoj, jebežljivoj poslastici za oko. Emily je smjesta zaboravila na seksi stranca dok je napasala oči na njegovoj vlažnoj raskuštranoj plavoj kosi i zgodnom licu. On joj je predstavljao točno onakvu jebežljivu poslasticu za oko kakva joj je trebala. – Pa ja sam mislila da ćemo se ovdje družiti večeras? – upitala ga je Emily prilazeći mu i polažući mu ruke oko struka. – Uzela sam nam jedan film za večeras. Položio joj je ruke na ramena. To mu je bilo mnogo lakše budući da je zamjetno nadvisivao Emilynu sitnu figuru. – Idem na večeru s jednim potencijalnim klijentom. – Prošetao je do hladnjaka i izvukao bocu vode. – Bio je to neočekivan poziv. Pogledat ćemo taj film neku drugu večer. Emily se namrštila zbog njegove ležernosti. – Dillone, koliko ti takvih neočekivanih večera samo može iskrsnuti u jednom tjednu? Olivia je dovoljno glasno uzdahnula, podignula se i išetala iz sobe. Dillon je uzdahnuo. – Znaš da je to normalno u mom opisu posla, Emily. Ja sam broker. Moram tu i tamo otići na večeru i piti vino s klijentom kako bih dobio posao. – To shvaćam, Dillone. Stvarno shvaćam. – Emily je došla do kuhinje i čvrsto privila tijelo uz njegovo. – Ali ovdje sam tek mjesec dana i vječito sam sama kad ti obavljaš te tvoje sastanke. – Zaigrano mu je povukla kravatu. – Više sam te viđala dok sam živjela u Coloradu nego sad. 25
Gail McHugh
Ustuknuo je dok su mu se zjenice smeđih očiju sužavale. – Zvučiš poput neke razmažene djevojke iz sestrinstva. – Odvrnuo je čep na boci vode i uzeo gutljaj. – Samo se opusti. Ne bih se trebao kasno vratiti. Između obrva pojavila joj se crta od mrštenja. – Razmažena djevojka iz sestrinstva? Što bi to trebalo značiti? Zašto si se onda uopće došao ovdje otuširati? – Zato što sam primio poziv nakon što sam došao ovdje, eto ti razlog. – Možda bi večeras trebao prespavati u svom stanu. – Skinula je pregaču i bacila ju na stol. – Piješ vino i večeraš s tim takozvanim klijentima bar pet dana u tjednu. Podigao je glas na nju dok ju je promatrao. – Što želiš reći, Emily? Misliš da ti lažem? – Nemam pojma. Samo sam smatrala da ćeš ovdje ipak provoditi više vremena no što provodiš – odgovorila je i prošla rukom kroz kosu. – I možda mi malčice pomoći u ovoj prilagodbi? Kad je uzeo još jedan gutljaj vode, trznuo je glavom ustranu. – Ovdje si se preselila zahvaljujući mojim novcima. Što još želiš od mene? – To je bilo nisko, Dillone – udahnula je, a zjenice su joj se zelenih očiju suzile. – Nisam to tražila od tebe. Mogla sam ostati u Coloradu i mogli smo nastaviti s vezom na daljinu. Dillon se približio, podigao ruku i nježno ju pomilovao po obrazu. – Ne, nisi to mogla. Voliš me i trebala si doći ovdje kako bi bila sa mnom nakon svega što se dogodilo. – Podmetnuo joj je palac pod bradu. – A i ja tebe volim i trebaš mi ovdje. A sad prekini sa sranjima, pusti me da sredim stvar s ovim klijentom, a ja ću se vratiti kasnije, u redu? Emily je u hipu procjenjivala i vrtila u glavi čitavu situaciju, a potom se podignula na prste i pritisnula usne uz njegove. On je 26
Sudar
spremno prihvatio njezin potez i uzdahnuo ljubeći ju. Stezao joj je kosu u šakama, približio ju k sebi i privinuo ju na prsa. Emily je govorila tik do njegovih usta. – U redu. Obavi to što imaš, pa se vidimo kasnije. – Znači, ne siliš me više na povratak u moj stan večeras? – osmjehnuo se uz njezine usne. – Ako baš inzistiraš, neće mi biti neki problem prespavati u svom stanu. – Prestani biti takav mudroser, Dillone. Čekam te kad se vratiš. – Obećavam ti da ćeš tada imati moju punu pažnju. Dillon je isprepleo prste s njezinima i ona ga je otpratila do vrata. Pružila mu je posljednji poljubac i promatrala ga dok izlazi. Kad su se vrata ponovno zatvorila, Olivia se opet pojavila iz svoje sobe. Utonula je na kauč i lupkala rukom po njemu. – U redu, istresi što imaš. O čem se radi, ženo? – Kao da se na neki način distancirao, znaš? – odgovorila je Emily i sjela do nje. – Slušaj, ti znaš da ja ne mogu podnijeti Dillona. – Olivia je zastala na sekundu i kucnula prstom po bradi. – Zapravo, mrzim ga. – Emily je zakolutala očima, a Olivia se nasmijala. – Ali ovo ti moram reći u njegovu obranu, i to samo zato što mi brat radi u istom uredu, znaj da se oni sad stvarno moraju angažirati oko potencijalnih poslova. – Da, ali izlazi li Trevor pet večeri u tjednu kako bi se pobrinuo za te ljude? – Ne, ali pretpostavljam da je Dilly ipak malo agresivniji broker. Ne čudi me ako uzmemo u obzir da je prava šupčina. – U redu, prijateljice, dosta si ga omalovažavala – rekla je i odmahnula glavom. Olivia se nasmijala, a Emily je razmišljala o njezinim riječima. – Možda pretjerujem. Ne znam. Smatram da mi se u mozgu događaju neki kratki spojevi kad se pokušavam istovremeno prilagoditi na majčinu smrt i selidbu. 27
Gail McHugh
Olivia je položila ruku na Emilyno rame, a oči su joj postale blage od suosjećanja. – Pravo je sranje da se moraš nositi sa svim tim odjednom. Ne mogu ni zamisliti kako bih se ja ponašala da moram prolaziti kroz to. – Olivia ju je primaknula k sebi i čvrsto ju zagrlila. – Ti si snažna žena i izvući ćeš se. Znam da hoćeš. – Hvala ti, Olivia, stvarno ti hvala. Ne znam što bih učinila bez tebe. Bio mi je pravi blagoslov što sam te imala za cimericu na fakultetu, a sad kad ovdje živim s tobom, bit ću ti zauvijek dužnica, iskreno ti to govorim. Olivia se nasmijala. – A sad mi postaješ previše dramatična, djevojko moja. – Ustala je i dohvatila film koji je Emily uzela. Ubacila ga je u DVD-player i ponovno se opružila na kauču. – Večeras je nesumnjivo ženska večer.
28
Pamet joj je nastojala voditi krvavu bitku protiv onoga što joj je tijelo već znalo. Željela ga je, silno ga je željela. Odmah po završetku fakulteta i nakon iznenadne majčine smrti Emily Cooper seli se u New York kako bi okrenula novu stranicu u svom životu. Njezin dečko Dillon Parker je bio sladak, brižan i velikodušan u tom teškom periodu za nju i ona ne može zamisliti svoj život bez njega – iako joj unutrašnji glas govori da bude pažljiva. A onda će upoznati Gavina Blakea. Gavin je prebogati zavodnik i meta ogovaranja, opasno je seksi i šarmantan kao sam vrag. Njihov prvi susret je kratak, ali dovoljno dug da raspali sve Emilyine osjete. Kad im se putevi ponovno prepletu preko neočekivanog zajedničkog poznanstva, ona pokušava zanijekati privlačnost koju osjeća, ali Gavin neće odustati. Emily otkriva Gavinovu prošlost punu boli, a Dillonova prava priroda polako izbija na površinu, pa Emily postaje sve sigurnija da mora nešto napraviti. Ili riskirati da izgubi sve? Ali što će izabrati kad nema povjerenja u vlastito srce? Sudar je prva knjiga iz duologije o Gavinu Blakeu i Emily Cooper, a kako se rasplela njihova neobična priča pročitajte u nastavku, u romanu Puls.
www.mozaik-knjiga.hr
99,00 kn ISBN 978-953-14-1739-6