Guillaume Musso
Zato ťto te volim Prevela Jelena Butković
zato_sto_te_volim.indd 3
23.2.2015. 13:20:54
Roman najbolje pokazuje koliko je stvarnost suhoparna i nedostatna u usporedbi s našim željama, težnjama i snovima. Mario Vargas Llosa
Napomena autora: Da biste držali čitatelje u neizvjesnosti do samog kraja romana, čak ni prijateljima nemojte otkriti njegov završetak!
zato_sto_te_volim.indd 5
23.2.2015. 13:20:54
1. Noć kad je sve počelo Treba se pomiriti s činjenicom da na najvažnijim raskrižjima u životu nema znakova. Ernest Hemingway
Prosinac 2006. Božićna večer u srcu Manhattana... Sniježi još od jutra. Unatoč raskošnoj rasvjeti čini se da se „grad koji nikad ne spava” doslovno smrznuo. Božićna je večer, ali promet je neobično rijedak zbog toga što sklizak snijeg otežava kretanje. Luksuzni automobili jedan za drugim pristižu na križanje Avenije Madison i 36. ulice gdje zastaju pred ulazom u predivnu zgradu u renesansnom stilu u kojoj se nalazi knjižnica Morgan, jedna od najuglednijih kulturnih institucija u New Yorku koja danas slavi sto godina postojanja. Velebnim stubama slijeva se rijeka smokinga, svečanih haljina, krzna i nakita pretvarajući se u bujicu koja nadire u ostakljeni paviljon skladna dizajna s početka dvadeset i prvog stoljeća. Na posljednjem katu dugačak hodnik vodi u široku prostoriju gdje je u vitrinama izloženo blago te institucije: primjerak Gutenbergove Biblije, ilustrirani rukopisi iz srednjeg vijeka, Rembrandtovi, da Vincijevi i van Goghovi crteži, Voltaireova i Einsteinova pisma, pa čak i komadić papirnatog stolnjaka na kojem je Bob Dylan napisao riječi pjesme Blowin’ in the Wind. Masa se polako stišava, a zakašnjeli uzvanici zauzimaju svoja mjesta. Dio dvorane preuređen je samo za ovu prigo-
zato_sto_te_volim.indd 7
23.2.2015. 13:20:54
8
du, stoga povlašteni gosti večeras mogu uživati u Mozartovim i Brahmsovim sonatama u izvedbi violinistice Nicole Hathaway. Ta privlačna mlada glazbenica od tridesetak godina, kojoj se već u očima vidi da je bistra, izlazi na pozornicu praćena pljeskom. S punđom u stilu Grace Kelly podsjeća na junakinje iz Hitchcockovih filmova. Nastupala je na mnogim poznatim međunarodnim pozornicama i s velikim orkestrima, a otkad je izdala svoj prvi CD, i to u šesnaestoj, osvojila je mnogobrojne nagrade. Prije pet godina dogodilo joj se nešto što joj je uništilo život. Taj je događaj snažno odjeknuo u medijima pa je po tome postala poznata i izvan kruga glazbenih obožavatelja. Nicole se nakloni publici i postavi instrument. Njezina klasična ljepota savršeno nadopunjava uglađenost dvorane, kao da je violinistici mjesto upravo ondje među onim antičkim gravurama i renesansnim rukopisima. Sigurnim i dubokim pokretom gudalo odmah uspostavlja dijalog sa žicama i tako će ostati sve do kraja izvedbe. Vani u ledenoj noći i dalje sniježi. Ali u raskošnoj otmjenoj dvorani tako je udobno. * Na manje od pet stotina metara odande, u blizini postaje podzemne željeznice Grand Central podiže se poklopac kanalizacije i pojavljuje se raščupana glava izgubljenog pogleda, izudaranog lica... Čovjek najprije pušta crnog labradora iz naručja pa se i sam s mukom penje na pločnik prekriven snijegom. Teturajući prelazi ulicu i ne obazirući se na bjesomučno trubljenje. Mršav je i jadan; još jedan beskućnik u pohabanom i prljavom kaputu. Pored njega prolaznici ubrzavaju korak ili nagonski uzmiču. Ništa neobično. On zna da ga se ljudi boje, da smrdi na mokraću, prljavštinu i znoj. Iako ima samo trideset i pet godina, izgleda kao pedesetogodišnjak. Nekoć je imao posao, ženu, dijete i kuću. Ali to je bilo tako davno. Sada je on samo sjena koja besciljno luta, prikaza umotana u prnje koja mrmlja nerazumljive riječi.
zato_sto_te_volim.indd 8
23.2.2015. 13:20:54
9
Jedva uspijeva uspraviti drhtavo tijelo, prije bi se reklo da se vuče nego da hoda. Koji je danas dan? Koliko je sati? Koji je uopće mjesec? Više ni to ne zna, sve mu se pomiješalo. Svjetla grada kao da mu se tope pred očima dok mu ledene snježne pahulje nošene vjetrom sijeku lice poput noža. Stopala su mu smrznuta, boli ga trbuh, kosti prijete da će se slomiti. Ima već dvije godine otkako se povukao u samu utrobu grada. Baš kao i tisuće drugih beskućnika, pronalazi utočište u kanalima podzemne željeznice i na njezinim postajama. Pošteni građani New Yorka i turisti slobodno mogu odahnuti jer je gradska politika nulte tolerancije urodila plodom – ulice Manhattana temeljito su očišćene od tih prikaza. Zato sada dolje ispod onih blistavih nebodera postoji još jedan grad: New York ljudskih olupina koje su preplavile mrežu tunela i prolaza. Bježeći od policije, tisuće ljudi krtica u podzemlju povlače se po kanalizacijskim odvodima među izmetom i štakorima. Ali tu ionako nitko ništa ne može. Propali čovjek zavlači ruku u džep i vadi bocu nekog jeftinog pića. Naravno da pije. Kako bi drukčije izdržao? Potegne dobar gutljaj, zatim još jedan. Da zaboravi na hladnoću, strah, smrad. Da zaboravi kako je nekoć i on bio sretan. * Posljednji pokreti gudala Nicole Hathaway. Još samo dva takta i zatim prostoriju preplavi muk. Tu čuvenu tišinu nakon Mozarta, koja kao da je dio same skladbe koju je violinistica upravo odsvirala, uskoro prekida gromoglasan pljesak. Nicole se nakloni publici, prihvati buket cvijeća, a zatim dok hoda dvoranom, prima bezbroj čestitki. Iako su svi uzvanici oduševljeni, ona je svjesna da njezina izvedba nije bila veličanstvena. Odsvirala je sonate tehnički savršeno, precizno i s mnogo energije. Ali te note nisu došle iz duše. Dok se odsutno rukuje sa svima, prinosi usnama čašu šampanjca i samo razmišlja o tome kako će pobjeći odande čim prije.
zato_sto_te_volim.indd 9
23.2.2015. 13:20:54
10
„Draga, hoćeš da odemo?“ Ona se polagano okrene prema tom umirujućem glasu. Eriq, njezin pratilac, stoji pred njom s čašom martinija u ruci. Taj uspješni odvjetnik posljednjih je mjeseci gotovo neprestano bio uz nju. Uvijek na usluzi, on zna odabrati pravi trenutak, kao da jednostavno osjeti kada ga Nicole treba. „Da! Vrti mi se. Vodi me kući!“ On je pretpostavio njezin odgovor, stoga je već krenuo prema garderobi. Pridrži joj sivi flanelski kaput, a ona se potom zakopča do grla. Nabrzinu se pozdrave s domaćinima i iako na katu zabava tek počinje, oni se već spuštaju raskošnim mramornim stubama. „Pozvat ću ti taksi“, kaže Eriq kad su sišli u predvorje. „Pokupit ću svoj auto kod ureda i doći k tebi.” „Idem s tobom. Pa to je samo pet minuta.” „Šališ se. Po ovakvom nevremenu?” „Želim prošetati i udahnuti malo svježeg zraka.” „Ali to može biti opasno!” „Otkad je opasno prošetati tristo metara? A, uostalom, nisam sama. Ti si sa mnom.” „Kako želiš.” Šutke silaze na pločnik i brzo koračaju Petom avenijom dok ih studen grize za obraze. Promet je i dalje rijedak, a tihe teške pahulje još uvijek padaju na grad. Već su na sto metara od mjesta gdje je parkiran automobil, točno iza Bryant Parka. Po lijepom vremenu to ugodno mjesto okruženo je zelenilom, pa je kao stvoreno za šetnju, piknik ili partiju šaha pokraj fontane. Ali večeras je ondje sablasno mračno i pusto... „Daj lovu!“ Nicole vrisne. Oštrica noža bljesne joj pred očima poput munje. „Daj lovu, rekao sam!” naređuje joj krupan tip s nožem kojemu je nemoguće procijeniti godine. Obrijana glava viri mu iz tamnog ogrtača koji mu seže do koljena. Cijelom dužinom lica, na kojem su utisnuta dva sitna oka luđačkog sjaja, proteže mu se debeo ožiljak. „Brže!“ „U redu, u redu!“ predaje se Eriq vadeći novčanik i pružajući mu prvo svoj Breitling, a potom i mobitel. Kad je ugrabio plijen, nasilnik prilazi Nicole namjeravajući joj oteti torbu i kutiju s violinom.
zato_sto_te_volim.indd 10
23.2.2015. 13:20:54
11
Glazbenica pokušava prikriti strah, ali ne uspijeva izdržati pogled napadača pa zatvara oči. Dok joj njegova ruka kida bisernu ogrlicu, ona u sebi izgovara abecedu naopako, najbrže što može. To je radila još kao dijete kad god ju je bilo neopisivo strah. Z, y, x, w, v, u... Jedino se toga sjetila, stoga se pokušala usredotočiti na bilo što i pričekati da onaj grozni trenutak postane samo ružna uspomena. T, s, r, q, p, o... Otići će, dobio je što je htio: novac, mobitel, nakit... N, m, l, k, j, i, h... Otići će. Koja mu korist od toga da nas ubije? G, f, e, d, c, b, a... Ali kad otvori oči, shvati da je on još uvijek ondje i da upravo podiže ruku u kojoj drži nož s namjerom da je napadne. Eriq je vidio što joj se sprema, no toliko se ukočio od straha da joj nije ni pokušao pomoći. Zašto je to nije začudilo? U svakom slučaju, ona sad više nema vremena za bijeg. Kao hipnotizirana, bespomoćno bulji u nož koji će joj prerezati grlo. Dakle, to je to od života? Nakon obećavajućeg početka sjajan nastavak koji je uništio onaj pad u bezdan i sad ovaj odvratni kraj koji joj svakako nije bio ni na kraj pameti. Upravo tad užasnuto pomisli da je ona ustvari junakinja neke nedovršene priče... Čudno. Kažu da nam netom prije smrti prođe čitav život pred očima. Ali Nicole vidi samo jedan prizor: plažu kojoj nema kraja i na njoj samo dvoje ljudi koji joj radosno mašu. Njihova lica su joj poznata. Prvo prepozna lice jedinog muškarca kojeg je ikada voljela i kojeg nije znala zadržati. Potom vidi svoju kćer koju nije znala zaštiti. * Mrtva sam. Ne. Nisam još. Zašto? Netko se iznenada pojavljuje niotkud. Beskućnik.
zato_sto_te_volim.indd 11
23.2.2015. 13:20:54
12
Nicole najprije pomisli da će je i on napasti, ali ubrzo shvati da je čovjek pritekao upomoć. Ustvari, upravo je on u posljednjem trenutku primio ubod nožem u rame. Iako ranjen, uspravlja se i potom se kao zvijer baca na napadača uspijevajući ga razoružati i oteti mu plijen. Slijedi žestoka i neizvjesna borba golim rukama. Iako tjelesno slabiji, beskućnik ima prednost jer mu pomaže njegov pas, labrador tamne dlake, pa oni zajedno uspiju natjerati nasilnika u bijeg. Ipak, sve uvijek ima svoju cijenu. Iscrpljen, on se ruši u snijeg, a lice mu udara u zaleđeni pločnik. Nicole trči prema njemu i pritom izgubi u snijegu svoju lakiranu cipelu. Već je pokraj njega, kleči na snijegu i naginje se nad čovjekom koji joj je spasio život. Bjelinu su uprljali tragovi krvi. Zašto je taj beskućnik ugrozio svoj vlastiti život radi nje? „Ostavit ćemo mu dvadeset dolara iz zahvalnosti“, nespretno predlaže Eriq kad je podigao svoj novčanik i mobitel iz snijega. Sada kad više nisu u opasnosti, odvjetnik je opet pun sebe. Nicole ga pogleda kao da joj se gadi. „Zar ne vidiš da je ozlijeđen?“ „Onda ću pozvati policiju.“ „Treba pozvati hitnu pomoć, a ne policiju.“ S mukom okreće neznanca na leđa. Stavlja mu ruku na rame koje i dalje krvari, zatim mu se zagleda u lice skriveno gustom bradom. Ne prepoznaje ga sve dok ne sretne njegove grozničave oči dok on upire pogled u nju. I tad se u njoj nešto slomi. Osjeti kako je preplavljuje toplina. Još ne zna je li to zbog bola ili od olakšanja. Je li je u toj neobičnoj noći obuzela tuga ili se odjednom pojavio tračak nade? Naginje se nad njim i približava lice njegovom da ga zaštiti od snježne vijavice koja bjesni oko njih. „Što to radiš?“ zabrinuto upita Eriq. „Ne telefoniraj nikome i idi po auto“, naredi mu ona dok ustaje. „Zašto?“ „Ovaj čovjek... Poznajem ga.“ „Kako to misliš, poznaješ ga?“ „Pomozi mi da ga odvezemo mojoj kući“, kaže ona ne odgovorivši mu.
zato_sto_te_volim.indd 12
23.2.2015. 13:20:54
13
Eriq odmahne glavom pa uzdahne: „Dovraga, tko je taj tip?“ Pogleda uprtog u daljinu, Nicole nakon duge stanke izusti: „Ovo je Mark, moj muž.“
zato_sto_te_volim.indd 13
23.2.2015. 13:20:54
2. Nestanak Nikad nismo tako slabo zaštićeni od patnje kao onda kada volimo. Freud
Brooklyn, na drugoj strani rijeke, udobna kućica u viktorijanskom stilu ukrašena malim kulama i olucima U kaminu pucketa vatra. I dalje u nesvijesti, Mark Hathaway leži na krevetu u dnevnoj sobi nogu umotanih u debele pokrivače. Nagnuta nad njegovim ramenom liječnica Susan Kingston završava sa šivanjem rane. „Ozljeda je površinska“, objasni ona Nicole dok skida rukavice. „Više se brinem zbog njegovog općeg zdravstvenog stanja. Ima akutni bronhitis, a tijelo mu je prekriveno podljevima i oteklinama.“ Malo ranije te večeri, dok je Susan s obitelji jela puding, susjeda Nicole Hathaway zamolila ju je da dođe pregledati njezinog ranjenog muža. Iako iznenađena, nije oklijevala ni trenutka. Ona i njezin suprug dobro su poznavali Nicole i Marka. Dok se prije pet godina nije dogodila ona tragedija, mnogo su se družili i često zajedno izlazili isprobavajući nove talijanske restorane u Park Slopeu. Znali su se zabavljati obilazeći antikvarijate u Brooklyn Heightu, a vikendom su trčali po prostranim travnjacima u Prospect Parku. Danas sve to izgleda tako daleko, gotovo nestvarno.
zato_sto_te_volim.indd 15
23.2.2015. 13:20:54
16
Očiju uprtih u Marka, Susan nije mogla prikriti zgražanje. „Jesi li znala da živi na ulici?“ Nicole odmahne glavom jer joj nije padalo na pamet što bi joj uopće rekla. Jednog jutra prije dvije godine muž joj je saopćio da odlazi jer više nema snage za „takav život“. Ona je učinila sve što je bilo u njezinoj moći da ga zadrži, ali ponekad čak ni sve nije dovoljno. Otada više uopće nije čula za njega. „Dala sam mu dozu sedativa i antibiotik“, objasnila je Susan dok je slagala svoj pribor u torbu. Nicole je otprati do vrata. „Doći ću sutra ujutro“, obeća Susan, „samo...“ Zastane u pola rečenice istodobno postiđena i užasnuta zbog onoga što će reći. „Ne puštaj ga da ode u ovakvom stanju“, nastavi, „jer će inače... umrijeti.“ * „I?“ „Što i?“ „Što ćemo s njim?“ upita Eriq. „S tvojim mužem?“ S čašom viskija u ruci, odvjetnik je nervozno koračao po kuhinji. Nicole ga umorno pogleda jer joj se sad već doista počeo gaditi. Što uopće radi s takvim tipom posljednjih gotovo godinu dana? Što li ju je na njemu privuklo? „Odlazi, molim te“, šapne ona. Eriq odmahne glavom. „Ne dolazi u obzir da te sad ostavim.“ „A kada mi je bio nož pod grlom, to ti nije bio nikakav problem?“ On se skameni od poniženja. Trebalo mu je nekoliko trenutaka da uopće pokuša pronaći opravdanje. „Ali nisam imao vremena da...“ započne, ali ne dovrši rečenicu. „Odlazi!“ Nicole jednostavno ponovi. „Pa, ako zbilja to želiš... Ali nazvat ću te sutra“, doda on na odlasku. Odahnuvši nakon što se oslobodila Eriqa, Nicole se vrati u dnevnu sobu. Pogasi svjetla i tiho privuče naslonjač do kreveta da bi bila što bliže Marku. Sad je sobu osvjetljavalo samo crvenkasto svjetlo žeravice iz kamina, pa je vladalo ugodno ozračje.
zato_sto_te_volim.indd 16
23.2.2015. 13:20:54
17
Iscrpljena i zbunjena, Nicole položi ruku na ruku svog muža i zatvori oči. Nekoć su bili tako sretni u ovoj kući. Onog dana kad su je pronašli, valjda na cijelom svijetu nije bilo sretnijeg para od njih dvoje. Tu kuću sagrađenu krajem devetnaestog stoljeća, s pročeljem od smeđeg kamena i lijepim vrtom kupili su prije deset godina, neposredno prije rođenja djeteta zbog toga što su željeli da ono raste daleko od vreve Manhattana. Na policama s knjigama nekoliko uokvirenih fotografija podsjećalo ju je na te sretne dane. Na prvoj slici muškarac i žena s rukom u ruci nježno se gledaju. Romantičan odmor na Havajima i pustolovan prijelaz Grand Canyona motociklima. Zatim, snimka s ultrazvuka i, nekoliko mjeseci nakon toga, fotografija bucmaste bebe na njezin prvi Božić. Na posljednjim slikama ona beba već je krezuba djevojčica. Na jednoj fotografiji ponosno pozira ispred žirafa u zoološkom vrtu u Bronxu, dok na drugoj namješta kapu u Montani zatrpanoj snijegom i pokazuje fotoaparatu svoje dvije zlatne ribice Ernesta i Cappuccina. Miris sretnih dana, nestalih zauvijek... Mark zakašlje u snu. Nicole obuzme jeza. Čovjek koji spava u njezinom krevetu nije nimalo nalik na muškarca za kojeg se udala. Sad još jedino njegove diplome i priznanja koje vise na zidu svjedoče da je Mark jednom bio mlad i uspješan psiholog. Budući da je bio specijalist za psihološku rezilijentnost, često su ga pozivali iz FAA-e i FBI-a da im pomogne riješiti slučajeve zrakoplovnih nesreća i otmica. Nakon 11. rujna sudjelovao je u Vladinom psihološkom programu pokrenutom kako bi se pomoglo obiteljima žrtava, kao i preživjelim zaposlenicima Svjetskog trgovačkog centra jer je poznato da se ni iz jedne takve nesreće ne izlazi bez posljedica. Jedan dio nas zauvijek pamti one krikove, vatru i krv. Ako ste i bili te sreće da preživite, kasnije vas u životu vječno prati ona ista zebnja i muči vas grižnja savjesti dok si postavljate uvijek isto pitanje na koje nikada nećete saznati odgovor: Zašto ste baš vi preživjeli, a ne netko drugi? Baš vi, a ne vaše dijete, vaša žena, vaši roditelji... Usporedo sa svojim psihološkim istraživanjima Mark je objavljivao savjete u visokotiražnim časopisima za žene. U tim je člancima nastojao prikazati nove vrste terapije – igre uloga, hipnozu i štošta drugo – na čemu je marljivo radio
zato_sto_te_volim.indd 17
23.2.2015. 13:20:54
18
sa svojim suradnikom i prijateljem iz djetinjstva Connorom McCoyem. Malo-pomalo Mark je postao poznat psiholog kojeg se često moglo gledati u televizijskim emisijama, pa je ta iznenadna njegova popularnost i Nicole postavila u središte medijske pozornosti. U jednom broju posvećenom poznatim parovima New Yorka čuveni Vanity Fair na četiri je stranice objavio o njima članak s glamuroznim fotografijama. A to je zaista nešto! Ali ta bajka na sjajnom papiru već sutradan rasula se u komadiće. Jednog ožujskog popodneva njihova malena petogodišnja kći Layla nestala je u trgovačkom centru Orange County na jugu Los Angelesa. Posljednji put viđena je kako gleda igračke ispred izloga Disneyjeve prodavaonice. Njezina dadilja, studentica iz Australije, ostavila ju je samu na nekoliko minuta dok je u obližnjoj Dieselovoj trgovini isprobavala traperice na sniženju... Koliko je prošlo kad je primijetila da je djevojčica nestala? „Ne više od pet minuta“, djevojka je uvjeravala policajce. Isto kao da je rekla da je nije bilo cijelu vječnost. U pet minuta svašta se dogodi. Zna se da su oni prvi sati nakon što se utvrdi da je dijete nestalo ustvari odlučujući. Tada je najveća mogućnost da će ga se pronaći živa i zdrava, a nakon četrdeset i osam sati šanse za to vrtoglavo se smanjuju. Tog 23. ožujka lilo je kao iz kabla. Iako je djevojčica nestala usred bijela dana i na mjestu prepunom ljudi, policiji je bilo teško pronaći svjedoke. Ni pregledom snimci s nadzorne kamere nije otkriveno ništa više no što se doznalo saslušanjem dadilje koja je trebala snositi odgovornost za nesavjesno čuvanje djeteta, ali ne i za njegov nestanak. I tako su prolazili dani... Tijekom tih nekoliko tjedana više od stotinu policajaca sa psima tragačima i helikopterima češljalo je čitavo jedno golemo područje. Usprkos svim naporima FBI-a nije pronađen nikakav trag koji bi vodio do nestale djevojčice. ... zatim mjeseci... Policija je bila zbunjena što nisu pronašli ama baš nikakav trag. Čak nije bilo ni otmičara koji bi zatražio otkupninu, nikakvog znaka. Ama baš ničega.
zato_sto_te_volim.indd 18
23.2.2015. 13:20:54
19
... pa godine... Fotografija male Layle pet godina povlačila se po kolodvorima, zračnim lukama i poštama, dakako, pokraj fotografija druge nestale djece... Ali nisu pronašli Laylu. Kao da je isparila s lica zemlje. * Tog 23. ožujka 2002. Marku je život jednostavno stao. Nestanak njegove kćeri bacio ga je u krajnji očaj. Potpuno slomljen patnjom i osjećajem krivnje, udaljio se od posla, žene, prijatelja. Tijekom prvih mjeseci angažirao je privatne detektive neka istraže slučaj do najsitnijih pojedinosti. Ali uzalud. Zatim se i sam upustio u istraživanje koje nikako da urodi nekim plodom. Ta potraga osuđena na neuspjeh trajala je tri godine. A onda je i Mark nestao. Nikad više nije se javio ni ženi ni Connoru. Nicole je bila izgubljena. Na početku nije mogla prestati očajavati i zbog toga što se osjećala najviše odgovornom za kćerin nestanak; naime, upravo je ona ustrajala da Layla ide s njom u Los Angeles gdje je imala niz nastupa i baš je ona pronašla onu dadilju čijom je nepažnjom i došlo do nesreće. Ona se s tim užasnim osjećajem krivnje borila na svoj način, i to tako što se zatrpala obavezama. Nizala je koncerte i snimanja i čak je govorila o svojoj tragediji po novinama i na televiziji tako postavši žrtvom bolesnog voajerizma. Ipak, nekih dana bol je bio nepodnošljiv. Tada bi Nicole unajmila sobu u nekom hotelu i sklupčala se ispod pokrivača kao da spava zimski san. Svatko se s tragedijom nosi kako najbolje zna i umije... * Iznenada u kaminu pukne cjepanica. Mark se trzne i otvori oči. Odjednom se uspravi i ostane tako nekoliko sekundi pitajući se gdje je i što mu se dogodilo. Ugledavši Nicoleino lice, počnu mu se vraćati sjećanja. „Jesi li ozlijeđena?“ upita svoju ženu. „Nisam, ali samo zahvaljujući tebi.“
zato_sto_te_volim.indd 19
23.2.2015. 13:20:54
20
Na trenutak je izgledalo kao da će opet izgubiti svijest, ali tada iznenada poskoči. „Ostani u krevetu, molim te, moraš se odmoriti!“ Kao da je nije čuo, on napravi nekoliko koraka prema lođi u staklu. Vani je vidio svjetla u tihoj ulici prekrivenoj snijegom. „Gdje mi je odjeća?“ „Bacila sam je, Mark, bila je prljava.“ „A moj pas?“ „Dovela sam ga ovamo zajedno s tobom, ali... pobjegao je.“ „Odlazim!“ vikne on i krene posrćući prema vratima. Ona stane ispred njega i prepriječi mu put. „Slušaj me, noć je, ranjen si i iscrpljen... Nismo se vidjeli dvije godine. Mislim da moramo porazgovarati.“ Ispruži ruku prema njemu, ali on je odgurne. Ona zatetura, a on u prolazu zapne za policu. Jedna fotografija padne na pod i staklo se razbije. Mark je podigne i vrati je na mjesto. Tada mu pogled padne na fotografiju kćeri. Nasmijanih zelenih očiju, s osmijehom na usnama zračila je od sreće odajući radost življenja. Srce mu se stegne i on zajeca pa se nasloni na zid. Nicole mu se privije na prsa i dugo ostanu tako klonuli u zagrljaju dijeleći isti bol. Njezina nježna koža doticala je njegovu grubu dok se fin miris Guerlaina miješao sa smradom ljudi koji žive na ulici. * Držeći muža za ruku, Nicole ga odvede u kupaonicu i otvori toplu vodu da se može istuširati pa izađe. Opijen mirisom pjene za kupanje, Mark ostane pod toplim opuštajućim mlazom gotovo pola sata. Još mokar, umota se u velik ručnik pa izađe u dugačak hodnik ostavljajući tragove mokrih stopala na ulaštenom parketu. Otvori vrata ormara koji je nekoć bio njegov i uvjeri se da mu je odjeća i dalje ondje. I ne pogleda svoja odijela Armani, Boss, Zegna... Ona su sad ionako samo svjedočanstva života kojeg se odavno odrekao. Zato samo navuče bokserice, traperice, majicu dugih rukava i džemper. Siđe niz stube i pridruži se Nicole u kuhinji.
zato_sto_te_volim.indd 20
23.2.2015. 13:20:54
21
Kombinacija drva, stakla i metala u prostoriji je stvarala igru svjetlosti. Uza zid protezala se dugačka radna površina čistih linija, a dobro opremljen otočić u sredini prostorije mamio je na kuhanje. Nekada je sve ondje odjekivalo radošću, od zajedničkih obiteljskih doručaka, užina s keksima do romantičnih večera udvoje. Ali u ovoj kuhinji već odavno nitko ne kuha. „Pripremila sam ti pečena jaja i tost“, reče Nicole i natoči vruću kavu u šalicu. Mark sjedne ispred postavljenog tanjura, ali gotovo se odmah nečeg sjeti pa odjednom ustane. Ruke su mu se počele tresti. Prije jela mora nešto popiti. Barem gutljaj alkohola. Dok je Nicole zapanjeno zurila u njega, on grozničavo otvori bocu vina koja mu se prva našla pri ruci i napola je isprazni u samo dva gutljaja. Odmah se umiri pa pojede obrok u tišini sve dok se Nicole nije odvažila upitati: „Gdje si bio, Mark?“ „U kupaonici“, odgovori ne podižući pogled. „Ne pitam te to, nego gdje si bio posljednje dvije godine?“ „Dolje.“ „Dolje?“ „U tunelima podzemne željeznice, ispod šahtova, u kanalizacijskim odvodima, ondje gdje žive drugi beskućnici.“ Sa suzama u očima, njegova supruga odmahne glavom kao da ga ne razumije. „Ali zašto?“ „Dobro znaš zašto“, reče on podižući ton. Nicole mu priđe i uhvati ga za ruku. „Ali, Mark, ti imaš ženu, posao, prijatelje.“ On joj odgurne ruku i ustane od stola. „Ostavi me na miru!“ „Objasni mi jednu stvar!“ ona vikne kako bi ga zadržala. „Što imaš od toga što živiš kao klošar?“ On se zagleda u nju. „Živim tako jer ne mogu drukčije. Ti možeš, ali ja... Ja ne mogu.“ „Ne pokušavaj mi nametnuti osjećaj krivnje, Mark.“ „Ništa ti ne predbacujem. Započni nov život ako to želiš. Ja se ne znam nositi s patnjom.“ „Ti si psiholog, Mark. Pomagao si ljudima da prebole svakojake nesreće.“
zato_sto_te_volim.indd 21
23.2.2015. 13:20:54
22
„Ja ne želim preboljeti jer me to još jedino drži na životu. To je sve što mi je ostalo od nje, razumiješ? Ne prođe ni minuta, a da ne pomislim na nju, da se ne zapitam što joj je otmičar napravio i gdje bi mogla biti u tom trenutku.“ „Ona je mrtva, Mark“, izusti Nicole hladno. Bilo je to više nego što je mogao podnijeti. Mark ispruži ruku prema njoj i uhvati je za vrat kao da će je udaviti. „Kako to možeš reći?“ „Prošlo je već pet godina, Mark!“ vikne Nicole oslobađajući se njegova stiska. „Pet godina bez ikakvog traga, nije bilo čak ni poziva radi otkupnine.“ „Uvijek postoji nada...“ „Ne, Mark, gotovo je. Uzalud lažeš sam sebi. Ona se neće pojaviti samo tako. To se ne događa, razumiješ, više nema nade.“ „Prestani!“ „Ako ikada išta i pronađu, bit će to njezino tijelo, ništa drugo.“ „Ne!“ „Da! I nemoj misliti da samo ti patiš. Što je sa mnom, koja je osim kćeri izgubila i muža?“ Mark odjuri iz kuhinje bez odgovora. Nicole krene za njim jer ovaj put nije htjela odustati. „Nikad nisi pomislio da bismo mogli imati još djece? Nikada se nisi zapitao može li s vremenom ova kuća ponovo oživjeti?“ „Prije nego što odlučim imati još djece, želim pronaći svoju kćer.“ „Dopusti mi da nazovem Connora. Traži te već dvije godine. On ti može pomoći da se izvučeš iz ovoga.“ „Ne želim se izvući. Moja kći pati i ja želim patiti s njom.“ „Ako nastaviš živjeti na ulici, umrijet ćeš! To želiš? Samo naprijed! Pucaj si u glavu!“ „Ne želim umrijeti jer hoću biti ovdje kada se ona pojavi.“ Nicole ovo nije mogla sama. Uzme mobitel i utipka Connorov broj. Javi se, Connore, javi se! Gluho je doba noći. Kad nakon nekoliko zvučnih signala ne dobije odgovor, Nicole shvaća da se Connor neće javiti i
zato_sto_te_volim.indd 22
23.2.2015. 13:20:54
23
da je izgubila bitku. Sama neće uspjeti zadržati muža. Mark se ponovo ispruži na krevetu u dnevnoj sobi i odspava nekoliko sati. U zoru se probudio, uzeo sportsku torbu iz garderobe pa stavio u nju deku, zimsku jaknu, nekoliko paketa keksa i više boca alkoholnih pića. Nicole toj prtljazi doda mobitel, bateriju i punjač. „Ako odlučiš nazvati Connora ili ako te je nazovem...“ Kad je Mark otvorio kućna vrata, snijeg više nije padao i prva dnevna svjetla bacala su na grad plavičast odsjaj. Čim je zakoračio na snježni pokrivač, kao nekom čarolijom iza kontejnera pojavi se crni labrador i zalaje. Mark ga zahvalno pomiluje po glavi. Hukne u dlanove da ih zagrije, prebaci torbu preko ramena i krene prema Brooklynskom mostu. Nicole stoji na pragu i gleda kako čovjek njezina života nestaje u jutro. Tada istrči na ulicu i vikne za njim: „Trebam te!“ Kao boksač ošamućen od udarca, on se zaustavi desetak metara ispred nje i polagano raširi ruke kao da želi reći da mu je žao. Zatim nestane iza ugla.
zato_sto_te_volim.indd 23
23.2.2015. 13:20:54