Ponedjeljak 30. studenoga 2015.
Šamani u Sibiru shutterstock
Ruske inovacije
Marija Karnauhova
hr.rbth.com
Dvanaest ruskih izuma koji su uvelike promijenili svijet i naš svakodnevni život
Na jugu Sibira žive Hakasi – narod koji je sačuvao drevnu tradiciju šamanizma
Rusi su uznemireni napadom turskih vojno-zračnih snaga na ruski Su-24, a i u Turskoj je kriza odnosa Moskve i Ankare glavna tema
žele ići na odmor u Tursku. Nakon što je proučio karte lokalnog područja, novinar Nove Gazete Irek Murtazin zaključio je da, ako je ruski zrakoplov Su24 i upao na teritorij Turske, to je bilo samo na šest sekundi, što nije dovoljno da se dobije deset upozorenja turskih zračnih snaga. Izjava Vladimira Putina o tome da Rusija već odavno bilježi isporuke nafte u Tursku iz područja Sirije koja su osvojili teroristi izazvala je još jednu buru emocija među ruskim korisnicima. ‘’Erdoğan: Turska ne kupuje naftu od ISILa, kunem se majkom’’, ironizira korisnik @mraqoborue.
Prilog na osam stranica uređuje i objavljuje Rossiyskaya Gazeta (Rusija), koja preuzima potpunu odgovornost za sadržaj. Predano u tisak 26. studenoga 2015.
Incident na granici
Kako Rusi i Turci reagiraju na srušeni ruski vojni zrakoplov ria novosti
Rusko-turski incident izazvao je oštre reakcije političara dviju zemalja, ali i građana
Marina Obrazkova, Ekaterina Čulkovska Dopisnici RBTH-a proučili su društvenu atmosferu u Rusiji i Turskoj nakon incidenta u kojem su turske zračne snage srušile ruski borbeni zrakoplov Su-24.
Reakcija u Rusiji
U samo nekoliko sati nakon objave te vijesti pored turskog veleposlanstva u Moskvi organiziran je prosvjed. Na društvenim mrežama mogla se vidjeti fotografija na kojoj zastupnica Državne Dume Marija Kasatonova drži u rukama natpis “Oboreni piloti uništavali su teroriste kako naši i vaši civili ne bi ginuli’’. Ruske društvene mreže bile su pune oštrih kritika upućenih Turskoj. Odmah nakon događaja pojavio se hashtag #Osveta je neizbježna (fraza koju je Putin rekao nakon katastrofe s Airbusom 321 u Egiptu) i #Nož u leđa (tako je Putin okarakterizirao akcije Turske). Koristeći još jedan popularan hashtag - #Ne idem u Tursku, Rusi su pozivali na to da se odustane od turističkih putovanja u tu državu, koja je dosad bila glavna destinacija ruskih turista. Međutim, ima i ljudi koji ne dijele sveopću agresiju te govore da ipak
Iako su ruske društvene mreže pune komentara protiv Turske, neki će ipak otputovati u Tursku
Ruski građanin nosi transparent na kojemu piše da ne ide u Tursku Svakodnevni izvještaji, vijesti i fotografije s Bliskog istoka na hr.rbth.com
“Tisuću izbjeglica dolazi k nama, ne u Rusiju. Zašto se Rusija miješa u Siriju”, pitaju se Turci
Reakcija u Turskoj
Na istanbulskim ulicama već nekoliko dana sa svih se strana čuje: “Rusija’’ i “Rusi’’, “Putin’’ i “Sirija’’. U Şişliju, dijelu Istanbula, slastičar Sehri Simit Mustafa Kaja kaže: “Za sve je krivo rukovodstvo Rusije. Upozoravali su ih deset puta. Sad Tursku i Rusiju očekuju veliki problemi. Ali narod nije ništa kriv. Prema Rusima sam se uvijek odnosio s poštovanjem i ljubavlju. Tako ću i dalje raditi’’. U razgovor se umiješao i umirovljenik Murat Koč. “Zbog čega se Rusija miješa u Siriju? Koga bombardira tamo? ISIL? Sumnjam u to... Tisuću izbjeglica dolazi k nama, ne u Rusiju! Zatvorili smo oči pred Krimom, nismo se priključili sankcijama protiv Rusije. Zar niste čuli što je Putin rekao? Kako nas samo može optuživati da podržavamo teroriste?!’’ upitao je. U Istanbulu živi nekoliko desetaka tisuća Rusa, koji su ogorčeni trenutnom situacijom. Alina, koja se rodila u Rusiji te se udala za Turčina, govori za RBTH: “Muž i ja gledamo vijesti i pratimo što se govori o incidentu. Sve mu prevodim, a on odmah skače: ‘Pa to je laž! Štitili smo svoje državne granice!’. Jako smo se posvađali zbog toga.’’
•
2
ponedjeljak 30. studenoga 2015.
Postoji određena nada da će Rusija i Turska i nakon rušenja ruskog bombardera Su-24 naći neki modus vivendi dmitrij divin
5
Corporate Identity Guidelines
Odnosi Rusije i Turske
Gdje je izlaz nakon incidenta?
Incident s ruskim zrakoplovom koji su oborile snage turskog zrakoplovstva bit će težak test za bilateralne odnose Moskve i Ankare
GeTTY images
Rusija i Turska nisu se slagale u cijelom nizu političkih pitanja, ali jedna drugoj nisu prelazile “crvenu liniju” niti su dovodile u pitanje ekonomsku suradnju
Sergej Markedonov Incident s ruskim zrakoplovom koji su oborile snage turskog zrakoplovstva bit će težak test za bilateralne odnose Moskve i Ankare. Nedavno su ih političari i stručnjaci opisali kao primjer uspješnog uspostavljanja odnosa između dojučerašnjih povijesnih protivnika.
Incident će imati ozbiljne posljedice za ruskoturske odnose, izjavio je predsjednik Putin
Rivalsko partnerstvo
Ne bi bilo korektno razmatrati sadašnje probleme kao nešto što se pojavilo iznenada i bez vidljivih razloga. Poznati turski stručnjak Bülent Araz okarakterizirao je rusko-turske odnose kao “rivalsko partnerstvo”. I zaista, u mnogim političkim pitanjima pogledi Moskve i Ankare nisu se podudarali. To se odnosilo i na nagorno-karabaški konflikt u Gruziji, čiju teritorijalnu cjelovitost turski političari nisu dovodili u pitanje. Ankara nije ni pokušavala otvoreno inzistirati na temi Krima, ali njezin odnos prema izmjeni statusa tog poluotoka u korist Rusije može se definirati kao oprezna skepsa. Međutim, nesuglasice su se dugo i uspješno svladavale ra-
zvojem ekonomskih odnosa od kojih su obje strane imale koristi. Činilo se da će pragmatičan odnos i dalje potiskivati u drugi plan sve nesuglasice i sporove oko pojedinih političkih pitanja, pogotovo stoga što odnosi vodećeg turskog političara proteklog desetljeća Recepa Erdoğana sa SAD-om i Europskom unijom nisu baš idealni. Ankara nije bila oduševljena odnosom Washingtona prema kurdskim pokretima na Bliskom istoku, a okretanje Turske u smjeru eurointegracije nije bilo u Bruxellesu dočekano s posebnim entuzijazmom. Strane nisu mogle postići dogovor u vezi s ciparskim pitanjem, a i “kurdska karta” unutar
Turske provocirala je rasprave u Europskoj uniji o svrsishodnosti primanja Ankare u svoje redove. Štoviše, Turska je bila jedina članica NATO-a koja je dobila status partnera u dijalogu sa Šangajskom organizacijom za suradnju (ŠOS). Ukratko, Rusija i Turska pristajale su na neslaganje u cijelom nizu pitanja, ali jedna drugoj nisu prelazile “crvenu liniju”, niti su dovodile u pitanje potrebu za produbljivanjem ekonomske suradnje.
Nesuglasice su se svladavale razvojem ekonomskih odnosa, korisnih za obje strane
O tome svjedoči i priprema za realizaciju energetskog projekta Turski tok, koji bi trebao smanjiti ovisnost RF-a o Ukrajini kao tranzitnoj državi za ruski plin.
Suglasnost na nesuglasnost
Doduše, logika “suglasnost na nesuglasnost” nije počela “škripati” tek 2015. godine. To se dogodilo još 2011. godine, kada je na Bliskom istoku nastupilo takozvano “arapsko proljeće”. Moskva je te događaje doživjela kao opasan izazov, vezan uz kolaps svjetske državnosti, uz jačanje islamskog fundamentalizma i strah od njegova širenja u postsovjetske zemlje i samu Rusiju. S druge strane, Turska je u tome vidjela šansu da se vrati u regiju koju je Ankara godinama tretirala kao svoj prioritet. Odatle i turska podrška lideru egipatske “Muslimanske braće” Muhamedu Mursiju i oštar zaokret u smjeru kritiziranja Izraela i političkog “palestinofilstva”. Odatle i borba protiv vlasti Bashara al-Assada. Ankara je zapravo izrazila svoju zainteresiranost za Bliski istok kao svoje bliže pogranično okruženje. Na kraju su dva euroazijska diva stvorila različitu političku optiku. Moskva u Siriji kao glavnu prijetnju vidi “Islamsku državu” i propast građanske države, a Ankara se boji jačanja pozicije Kurda i alavita te poraza svojih “klijenata”, zainteresiranih za jačanje turskog utjecaja u regiji.
Incident s avionom neosporno je ugrozio odnose dvaju euroazijskih divova. S obje je strane u pitanju prestiž zemlje i vlastito shvaćanje perspektiva izlaska iz sadašnje situacije. Ta će se situacija, naravno, mijenjati i precizirati. Emocije u Ankari i Moskvi dostigle su vrhunac. Međutim, prije svega treba imati u vidu da obje zemlje imaju određeno iskustvo izlaska iz složenih i gotovo bezizlaznih situacija. Drugo, ni jedna ni druga strana ne bi željele oslabiti jedna drugu i tako pomoći trećim silama. Treće, Turska i sama odlično shvaća da se, bez obzira na negativni odnos prema al-Assadu, destabilizacija u susjednoj zemlji može samom turskom društvu vratiti kao bumerang. I unutar tog društva postoje ekstremistička islamistička raspoloženja čiji su se predstavnici spremni boriti protiv Erdoğana, bez obzira ne njegove odnose s Rusijom. Čak i ako pokvari te odnose, on neće osigurati podršku i oproštaj spomenutih zajednica. Sve to ulijeva određenu nadu da će strane pronaći nekakav modus vivendi u novim, prilično nezgodnim uvjetima.
•
Dr. Sergej Markedonov docent je Katedre za proučavanje regija u inozemstvu i vanjsku politiku Ruskog državnog sveučilišta za društveno-humanističke znanosti.
Borba protiv terorizma
Što sprečava Rusiju i Zapad da se ujedine u borbi protiv ‘Islamske države’
3
reuters
Additional Options lo
ponedjeljak 30. studenoga 2015.
Onaj tko učini prvi korak ući će u povijest kao najmudriji vladar Putin ima veću slobodu da promijeni modus ruskoeuropskih odnosa, no zacijelo neće vratiti Krim Ukrajini radi borbe protiv ISIL-a Ivan Cvetkov Teroristički napadi u Parizu potresli su svijet i zaprepastili svjetske lidere. Da bi se Rusija i Zapad ujedinili u borbi protiv “Islamske države”, potrebno je učiniti prvi korak, ali moglo bi se ispostaviti da to nije nimalo lak zadatak. Nakon terorističkih napada u Parizu ujedinjenje civiliziranog svijeta u borbi protiv radikalnog islama postaje moralni imperativ svakog normalnog čovjeka. Međutim, taj prirodni emocionalni poriv nailazi na nepremostivu prepreku čim se počne razmišljati o tome kako postići takvo ujedinjenje.
Ukrajina, Krim i sankcije
Koje prepreke stoje na putu nove antiterorističke solidarnosti? Nažalost, ima ih mnogo. S ruskog gledišta, prva su i najočiglednija prepreka zapadne sankcije zbog Ukrajine. Doduše, mnogima u Rusiji čini se da od trenutka uvođenja tih sankcija nije bilo zgodnije prilike za njihovo ukidanje. Raspoloženje koje upućuje na to da će “razum konačno pobijediti” prisutno je u različitim dijelovima ruskog ideološkog spektra. Ako Kremlj osjeti da bi Europa zaista mogla odlučno djelovati u tom smjeru, vrlo je moguće da će je pokušati dodatno usmjeriti, na primjer, ukinuti joj kontrasankcije ili na neki drugi način demonstrirati solidarnost. Međutim, europske političke elite preponosne su i drže do sebe, tako da bi se moralo dogoditi nešto puno krupnije od onoga što se dogodilo u Parizu da kod njih prevagne strah od “Islamske države” i želja za osvetom. Čini se da Europska unija neće žrtvovati svoj principijelni stav prema Rusiji i osudu njezina djelovanja u pogledu Ukrajine radi nagodbe o zajedničkoj borbi protiv “Islamske države”. U svakom slučaju, izvjesno je da aktualni političari ne mogu sebi dopustiti takav korak jer su previše ogrezli u ranije iskazanom stavu i ne mogu ga promijeniti bez goleme štete za vlastitu re-
putaciju. To znači da se određeni bitni zaokreti u odnosima između Rusije i Europske unije mogu očekivati samo ako takvu inicijativu pokrene ruski predsjednik Vladimir Putin. U usporedbi s Europljanima, on je u svome djelovanju mnogo manje ograničen strogo propisanim principima i moralnim okvirima, i u tome je njegova najveća prednost. Ruski predsjednik tijekom svojih mandata konstruirao je političku stvarnost u kojoj sam određuje što je moralno, a što nemoralno, gdje je granica između dobra i zla i u čemu se sastoje nacionalni interesi Rusije. Zbog toga je danas samo Putin sposoban promijeniti modus rusko-europskih odnosa. On to može učiniti ako žrtvuje nešto od svojih aktiva (poznato je da sve atraktivne šahovske kombinacije počinju žrtvovanjem figure, a Putina odavno bije glas da je autor neočekivanih “gambita”). Doduše, i tu postoje određene granice. Moskva neće vratiti Krim Ukrajini radi opće konsolidacije u borbi protiv “Islamske države”, čak ni ako bi teroristički napadi preplavili Rusiju od Kalinjingrada do Vladivostoka. Jesu li europski saveznici u okviru NATO-a sposobni organizirati operaciju protiv “Islamske države” bez izravnog sudjelovanja SAD-a, kao što su, na primjer, to učinili u libijskoj akciji 2011. godine? U Rusiji je prilično rašireno gledište da Europljani ne samo da mogu nego su i obvezni to učiniti,
Pripadnik ISIL-a na ulici sirijskoga grada
i to u suradnji s ruskim oružanim snagama. Međutim, kada se takav scenarij detaljnije razmotri, on djeluje kao fantazija. Prvo, operacija u Libiji nije bila antiteroristička, dok su za likvidaciju “Islamske države” (ako je to uopće moguće učiniti vojnom intervencijom) potrebni potpuno drukčiji resursi – na primjer, to nije moguće učiniti bez kopnene operacije. Teroristički napadi u Parizu jesu izazvali velik potres, ali čak ni svi Francuzi nisu spremni krenuti u totalni rat, da i ne govorimo o stanovnicima europskih članica NATO-a koje zasad
još nisu izravno stradale od terorizma. Drugo, za organiziranje kopnene operacije protiv “Islamske države” mora se nekako pronaći zajednički jezik s aktualnim vlastima Sirije na čelu s Basharom al-Assadom. Europski partneri u okviru NATO-a, posebno bez izravnog sudjelovanja SAD-a, nikada neće uspjeti usuglasiti vojnu operaciju koja bi podrazumijevala taktičku rekolonizaciju dijela Bliskog istoka s jačanjem protektorata NATO-a nad teritorijem Sirije ili sjevernog Iraka. I treće, vojna prisutnost Rusije u Siriji u ovom trenutku ne stvara toliko preduvjete za konsolidaciju u borbi protiv “Islamske države” koliko svima “mrsi karte” i pridonosi gotovo nerješivoj situaciji. Glavna je ruska ideja da se sve vrati kako je bilo prije američke intervencije i “obojenih revolucija”, tj. da Assad ponovno uspostavi kontrolu nad Sirijom i da se pruži podrška vlastima Iraka kako bi se one svojim snagama izborile protiv zloćudnog tumora “Islamske države”. Sve to sliči želji da se jednom istisnuta zubna pasta vrati u tubu.
Prvi korak k usuglašavanju
Počast žrtvama ruskog zrakoplova srušenog u Egiptu REUTERS/Peter Kovalev
Teroristički napadi “Islamske države” danas imaju ulogu zvona koje poziva lidere civiliziranih zemalja da pokažu zdrav razum i ujedine se. Eksplozije i pucnji nisu samo napad neprijatelja
izvana nego i simptomi bolesti unutar samog Zapada. Rusija se tijekom cijele svoje povijesti razvijala kao dio Zapada, kao istočna periferija toga golemog civilizacijskog prostora, a danas se ona našla u čudnom i nezgodnom položaju. Sada ona sliči ili grobaru koji ukopava zapadnu civilizaciju (trudeći se razbiti jedinstvo Europe i SAD-a, radujući se političkim neuspjesima zapadnih lidera i organizirajući razjarene napade na “svakodnevne vrijednosti Zapada”) ili sili koja ulijeva posljednju nadu u spas svijeta od radikalnog islamizma. Ni jedan ni drugi status ne priliči Rusiji i ne pruža joj nikakve perspektive. S druge strane, nažalost, u sadašnjoj međunarodnoj situaciji i ne postoji alternativa. Pitanje koje zasad ostaje bez odgovora glasi hoće li lideri Rusije, SAD-a i Europe imati dovoljno mudrosti i postati svjesni činjenice da zaštita danas nije potrebna parcijalnim interesima pojedinih zemalja, naroda i političkih elita, nego interesima cjelokupne civilizacije Zapada, kojoj svi oni zasad još pripadaju. Netko mora učiniti prvi korak u susret ostalima. Onaj tko učini taj korak ući će u povijest kao najmudriji i najdalekovidniji vladar.
•
Dr. Ivan Cvetkov povjesničar je, profesor Državnog sveučilišta u Sankt Peterburgu, stručnjak za rusko-američke odnose.
4
12
ponedjeljak 30. studenoga 2015.
ruskih izuma koji su promijenili svijet
getty images
Ruske inovacije
5
Corporate Identity Guidelines
Prvi svjetski umjetni satelit SSSR je lansirao 1958. godine
Elektrolučno zavarivanje
Ruski inženjer Nikolaj Benardos patentirao je 1881. ugljeno elektrolučno zavarivanje. Njegov izum značio je revoluciju u obrađivanju kovina i otvorio put prema proizvodnji složenijih strojeva.
Gusjenični sustav kretanja
Davno prije nego što je traktor stigao u Europu i SAD, originalni mehanizam gusjenice na parni stroj otkriven je u Ruskom Carstvu u 1888. Ruski seljak, samouki izumitelj Fjodor Blinov, želio je olakšati život radnicima na selu. Njegov pionirski model nije imao komercijalni uspjeh. No taj izum omogućio je proizvodnju traktora, a poslije i tenkova.
Sintetički kaučuk
getty images
Izdržljivi, elastični sintetički kaučuk koristi se u proizvodnji ra-
Turbinski motor za bušilice
Ruski inženjer Matvej Kapeljušnikov prvi put ga je testirao 1924. na nalazištima nafte na Kaspijskom moru pored Bakua. Kapeljušnikov je otac suvremenih naftnih rafinerija.
Sputnik
Mjeseca. Konstruktor tog vozila izumio je i rover za istraživanje Marsa Prop-M davno prije NASA-ine misije na Mars. Sovjeti su dva puta lansirali rover na crveni planet, no oba je puta vozilo uništeno tijekom slijetanja.
spašavanja pilota nakon što je vlastitim očima vidio smrt na avionskom mitingu 1910. Rekao je da mu je ideja pala na um dok je gledao jednu gospođu u kazalištu. Ona je, naime, izvukla veliki šal iz malene torbe.
Radiosonda za vremensku prognozu
Fotografije u koloru
ANS sintesajzer
Prvi svjetski umjetni satelit, koji je SSSR lansirao 1958. i tako očarao milijune ljudi diljem Zemlje. Izumio ga je sovjetski raketni inženjer Sergej Koroljov te tako nemoguće učinio mogućim.
Ruski fizičar Pavel Molčanov 30. siječnja 1930. izumio je prvu radiosondu. Puštena je nedaleko od Lenjingrada i dosegla je visinu od 7,8 km. Bila je toliko uspješna da je bila nezamjenjiva sve do 1958.
U današnjem svijetu Instagrama i selfija fotografija u boji čini se kao prilično jednostavna stvar. No prije sto godina bila je čudo. Sergej Prokudin-Gorski prvi je čovjek koji je ovjekovječio svijet u svojim prirodnim bojama.
Rover za Mjesec
Padobran
Sovjetski Lunohod, koji je sletio na Mjesec u studenome 1970., bio je prvo vozilo za istraživanje
Ruski izumitelj-amater i strasni zaljubljenik u kazalište Gleb Kotelnikov bio je opsjednut idejom
Dosta čudno, no suvremena elektronička glazba puno duguje sovjetskom izumitelju Jevgeniju Murzinu. On je 1958. izumio ANS sintesajzer, koji je prethodnik suvremenih uređaja. Taj izum volio je i poznati skladatelj Dmitrij Šostakovič.
Televizija
Zvorikin je još jedan ruski inženjer čiji su se izumi pojavili u SAD-u.
Ruski inženjer Zvorikin 1923. prijavio je američkom patentnom uredu svoj izum - televiziju Sovjetski Lunohod 1970. bio je prvo vozilo za istraživanje Mjeseca Gusjenični sustav kretanja osmišljen je u carskoj Rusiji Ruski izumitelj-amater Gleb Kotelnikov osmislio je padobran Izumitelj Jevgenij Murzin izumio je prvi sintesajzer Sputnik je djelo raketnog inženjera Koroljova
Njemu pripada najvažniji izum 20. stoljeća – televizija. On je još 1923. o svom patentu izvijestio američki patentni ured, a šest godina poslije stvorio je visokovakuumski televizijski prijamnik, tj. kineskop. Još su mu dvije godine trebale da dovrši odašiljač, tj. ikonoskop.
Plinska maska na aktivni ugljen
22. travnja 1915. Nijemci su prvi upotrijebili otrov tijekom Bitke za Ypres. Dva mjeseca poslije ruski kemičar Nikolaj Zelinski predstavio je prvu učinkovitu masku baziranu na aktivnom ugljenu. Njegov izum tako je spasio milijune ljudi tijekom Prvoga svjetskog rata i poslije.
•
shutterstock
U ruskim istraživačkim centrima i laboratorijima desetljećima su inženjeri marljivo radili i osmišljavali svoje izume. Neki su od njih potpuno izmijenili svakodnevni život, a za neke ni ne znamo da su proizvod ruskih znanstvenika. Predstavljamo dvanaest najzanimljivijih ruskih izuma.
Ruski kemičar Nikolaj Zelinski predstavio je prvu učinkovitu masku baziranu na aktivnom ugljenu 1915.
getty images
Aleksej Mosko
zličitih dobara. Polibutadienski kaučuk prvi je sintetički kaučuk koji je bio važan za industriju. Proizveden je sintezom prema metodi ruskog kemičara Sergeja Lebedeva. Isprva je bio zamišljen kao materijal za proizvodnju nepromočive vojne odjeće za carsku vojsku, danas se najviše primjenjuje u proizvodnji automobilskih, avionskih i biciklističkih guma.
getty images
Kako bismo obilježili Svjetski dan za mir i razvoj, RBTH objavljuje izbor izuma ruskih inženjera, od kojih su neki sastavni dio svakodnevice
Additional Options lo
ponedjeljak 30. studenoga 2015.
Bespilotna vozila
5
Stižu ruski bespilotni off-road kamioni Ruski proizvođači automobila priključuju se utrci u bespilotnoj tehnologiji Ruski proizvođači automobila planiraju od 2018. godine proizvoditi bespilotna teretna vozila, koja će voziti i u terenskim uvjetima Viktorija Zavjalova
Naša vozila vide gdje je cesta, a gdje su drugi sudionici u prometu, baš kao što vidi i čovjek
Rusija planira predstaviti bespilotne kamione za Svjetsko prvenstvo u nogometu, koje će se održati u Rusiji na ljeto 2018., izjavio je zamjenik premijera Arkadij Dvorkovič na forumu za znanost i tehnologiju (održanom 4. listopada u Kyotu). Zasad nije jasno kakve će zadaće tijekom SP-a u nogometu izvršavati bespilotna teretna vozila.
olga usova Predsjednica Cognitive Technologies
Imamo ključne pogone za stvaranje automobila na daljinsko upravljanje na platformi tvornice automobila Ural
Dokle je došla tehnologija?
Ruski proizvođači automobila priključit će se utrci u bespilotnoj tehnologiji. U listopadu je japanski autokoncern Toyota priopćio da namjerava predstaviti serijski bespilotni automobil do 2020., kad će Tokio biti domaćin Olimpijskih igara. Teretni automobil Daimler s autopilotom uspješno je završio svoje probne vožnje u Njemačkoj. I Honda, Tesla Motors, Nissan i BMW testiraju svoje bespilotne automobile na cestama Kalifornije. Dva automobilska koncerna – KamAZ i Gruppa GAZ – kreiraju bespilotno vozilo u Rusiji. “Imamo ključne pogone za stvaranje automobila na daljinsko upravljanje na platformi tvornice automobila Ural. Na njihovu temelju, uz državnu podršku u 2018., mogao bi biti završen primjerak automobila s mogućnostima bespilotnog kretanja’’, izvještava Elena Matveeva, zamjenica predsjednika Gruppe GAZ. Istovremeno, KamAZ je već dobio državne investicije – oko 300 milijuna rubalja od ministarstva
Kamioni bez vozača bit će predstavljeni uoči Svjetskog prvenstva u nogometu ria novosti
Dva automobilska koncerna – KamAZ i Gruppa GAZ kreiraju rusko bespilotno vozilo
praviti najjednostavnije manevre – okret, zaokret, vijugavu vožnju, zaustaviti se ispred prepreka, voziti u organiziranoj koloni’’.
KamAZ je dobio državne investicije – oko 300 milijuna rubalja od ministarstva znanosti
Za razliku od japanskih i drugih inozemnih konstruktora, koji se uvelike orijentiraju na idealne uvjete cestovnog prometa i kvalitetnu signalizaciju, Cognitive Technologies uzima u obzir ruske uvjete koji nisu baš jednostavni. Projekt KamAZ-a i Cognitive Technologies koristi takozvani apsorpcijski model kompjutorskog vida. To znači da sustav kompjutorskog vida autorobota dobiva informaciju izvana. Odnosno donosi odluke na račun rada sustava umjetnog intelekta.
obrazovanja i znanosti. Svoje bespilotno vozilo grupa razrađuje s kompanijom Cognitive Technologies. Olga Usova, predsjednica Cognitive Technologiesa, izjavila je za RBTH: “Bespilotni KamAZ danas može u autonomnom režimu na-
Bez pilota i za teške terene
Uspjesi znanstvenika
Znanstvenici planiraju početi s isporukama srčanih zalizaka u Europsku uniju u idućih pet godina
U listopadu ove godine u Samari je otvoren međunarodni biotehnološki laboratorij za stvaranje srčanih zalizaka Darja Kezina Prema podacima Znanstvenog centra za srčanu kirurgiju Bakuljev, danas oko 60 tisuća ljudi čeka na presađivanje srčanih zalizaka. Kako je za RBTH izjavio Aleksandr Kolsanov, organizator projekta i direktor Institucije za inovacijski razvoj SamGMU, u većini slučajeva bolesnicima stavljaju mehaničke zaliske. Nakon takve operacije pacijenti moraju
Za razliku od bespilotnih vozila razvijenih u drugim zemljama, ruski bespilotni kamioni moći će voziti i po teškim terenima ria novosti
Ubrzo bi i kirurzi u EU mogli presađivati zaliske proizvedene u Rusiji REUTERS
Elena Matveeva Zamjenica predsjednika Gruppe GAZ
“Zapravo, to je ista situacija kao i kod čovjeka’’, pojašnjava Usova. “Čovjek ima oči kojima vidi put, mozak kojim analizira situaciju i donosi odluke. Dakle, uspjeli smo napraviti isti takav model. Naša vozila vide gdje je cesta, a gdje su drugi sudionici u prometu.’’ Prema njezinim riječima, to ih razlikuje od stranih projekata – između ostalog, i Google Cara – koji se temelje na ‘“emitirajućem modelu’’. On pretpostavlja korištenje dodatnih uređaja kao što su, recimo, radar koji upotrebljava refleksiju svjetla za određivanje udaljenosti i prijenosnici. Bespilotno vozilo orijentira se prema signalima koji se reflektiraju od elemenata ceste. U razvijenim državama grade
se takozvane “pametne ceste’’, s idealnom signalizacijom, ugrađenim prijenosnicima za dobivanje informacije o situaciji na cesti i prometu. “To je idealna situacija. U našem slučaju i radari mogu postojati, no samo kao dodatak osnovnom modelu’’, govori Usova. “Algoritmi koji se koriste u našem modelu mogu se upotrebljavati u ruskim uvjetima, ali isto tako i na većini cesta na Zemlji.” Kako računaju u kompaniji, projekt za konstruiranje bespilotnog KamAZ-a pružit će Rusiji mogućnost da zauzme vodeće pozicije na međunarodnom autotržištu, prije svega u Aziji te državama u razvoju koje nemaju kvalitetne ceste.
doživotno primati antikoagulanse. Ako se operacija radi na djeci, zalizak se mora mijenjati jer srce raste, a mehanički zalizak ne raste. Ni biološki zalisci nisu lišeni nedostataka. Primjerice, loša kompatibilnost dovodi do kalcinoze – teškog oblika patologije. Te zaliske ne naseljavaju stanice organizma, ne obnavljaju se te se brzo istroše. Zbog toga se često mora raditi presađivanje. – Imamo bogato iskustvo rada s biomaterijalima, radimo različite materijale za transplantaciju, ali zaliscima se još nismo bavili – izjavio je Kolsanov. Na prvoj etapi ruski znanstvenici namjeravaju iskoristiti njemačko iskustvo. Potom, u 2016. i 2017., planiraju usavršiti njemačku tehnologiju te na njezinoj bazi napraviti vlastitu. Zalisci će se izrađivati u Samari metodom tkivnog inženjeringa. Za to je potrebno izvući zalizak iz srca donatora i u “čistim’’ uvjetima iz njega uzeti stanični materijal da bi se osigurala njegova
imunološka kompatibilnost s čovjekom. Dobiveni proizvod spreman je za čuvanje i transplantaciju. Prema riječima Kolsanova, zalisci su prvi korak. Laboratorij mora svladati svjetsko iskustvo iz decelularizacije (procedura u kojoj se iz organa ispiru stanice tako da ostaju samo proteini koje su stanice izlučile). – Već sljedeće godine planiramo raditi žile i mokraćne kanale. Potom ćemo se baviti organima – srcem, plućima, bubrezima – a poslije ćemo razrađivati metode njihova modificiranja radi ubrzavanja primanja presađenog tkiva – priopćava Kolsanov. Zalisci će se usađivati u kardiološkim centrima. Prvo u Samari i Samarskoj oblasti, potom u velikim federalnim centrima Rusije te u državama Carinskog saveza. Za pet godina znanstvenici ih žele isporučivati u države Europske unije. Izumitelji smatraju da će njihova cijena biti manja od svjetske, a da će kvaliteta odgovarati već postojećima na tržištu.
•
•
6
ponedjeljak 30. studenoga 2015.
Šamani u Sibiru
5
Ovo nije predstava, ovo je moj posao i vrlo teško breme Na jugu Sibira žive Hakasi – narod koji je sačuvao drevnu tradiciju šamanizma
Corporate Identity Guidelines
I dandanas Hakasi drevnim obredima zahvaljuju duhovima i poštuju svoje pretke u monumentalnim nekropolama Marija Karnauhova Na jugu Sibira, u planinama, stepama i tajgi, žive Hakasi – narod koji je sačuvao drevnu tradiciju šamanizma. Oni i dandanas zahvaljuju duhovima i poštuju pretke u monumentalnim nekropolama. Naša dopisnica posjetila je jednu od najpoznatijih hakaških šamanki. Marija Sagalakova potječe iz šamanske obitelji i sama je šamanka. Tihim glasom poziva u šesterokutnu jurtu (nacionalno stanište Hakasa) već četvrtu grupu koja od nje očekuje pomoć. Dobrodušna žena u haljini sjajnih boja nikoga ne strijelja očima i nema perje u kosi. Na pragu jurte mačka se umiljava oko nogu posjetitelja, a unutra, među primjercima narodne nošnje i starih predmeta, u jednom kutu našlo se mjesto i za ikone. – To su mamine ikone – primjećuje Marija moj pogled i osmjehuje se. – Ja pozitivno doživljavam sve religije. Sve one imaju istu bit, samo se ta bit različito tumači. Ali svi vjeruju da postoji viša sila. Ja u svojih 65 godina nisam vidjela nijednog ateista. Svatko u nešto vjeruje. U sredini na zemljanom podu je ognjište, a iza njega krevet pre-
pun kultnih predmeta. Drva jedva tinjaju, a jurta tone u mrak... – Sjedite oko ognjišta tako da možete vidjeti vatru – kaže šamanka. Čim svi uđoše, na zemljani pod se sruči medvjeđa šapa povezana trakom: – To je domaći duh, on čuva ulazak u jurtu. Kada on padne, to znači da je ušao netko s koristoljubivim mislima – potpuno mirno kaže Marija, skida s kreveta bubanj i prinosi ga vatri da se osuši. Svaki je šamanski bubanj poseban. Šamani vjeruju da on ima dušu, da se može javljati u vidu jahaće životinje koju šaman koristi za putovanje među svjetovima, a može postati i njegovo oružje protiv duhova. Nakon šamanove smrti na njegovu se bubnju obvezno probija koža. – Izvadite sada namirnice – naredi gostima. Oni vade votku, sirovo meso, keks, kruh i mlijeko – sve su to donijeli za vatru.
Potomak šamana
Marijina obitelj je velika. Zbog njih ona ima vrt i voćnjak, uzgaja stoku, kuha i čisti, a ljeti pazi na djecu. Njezin rod, prema legendi, potječe od velikog šamana. Marija je naslijedila silu od svoga oca. Od djetinjstva je imala neobičnu intuiciju, ali prave sposobnosti šamana otkrile su se tek u njezinoj 40. godini, kada je rodila mlađeg sina. Otad, umjesto uspavanke, uvijek joj je samo nailazilo grleno
pjevanje. Tri godine poslije, doživjela je potpunu paralizu koja je trajala devet mjeseci i cijelo to vrijeme sanjala je isti san. Nisu joj pomogli ni liječnici ni psihoanalitičar ni crkva. Naposljetku, Marija se odlučila obratiti šamanima. Oni su joj rekli da je njezina sudbina pomagati ljudima i ako se ne otkrije duhovima, umrijet će u 50. godini. Nije joj imao tko pomoći. Otac joj nije mogao neposredno prenijeti svoja šamanska znanja, jer se u sovjetskoj Rusiji šamanstvo kažnjavalo strijeljanjem ili odvođenjem u logore. Zbog toga se time bavio tajno. Zato Marija za vrijeme transa sluša samu sebe, jer obredne radnje ne govori i ne izvršava po svojoj volji. Sluša i zapisuje, kako bi njezinim potomcima bilo lakše. Ipak, najopširniji rukopis u njezinoj kolekciji je knjiga dojmova. Ljudi joj dolaze gotovo svaki dan. A kad nitko ne dođe, ona nešto mora raditi, jer će je u protivnom duhovi kazniti. Bubanj je osušen i šamanka počinje “hraniti vatru”. Jezičci se podižu, plamen se širi, dok netko od prisutnih u njemu ne ugleda razjapljenu čeljust.
U sovjetskoj se Rusiji šamanstvo kažnjavalo strijeljanjem ili odvođenjem u logore
Additional Options lo
ponedjeljak 30. studenoga 2015.
7
Sibirskim šamanima u obredu je važan bubanj. Talismani među šalicama u šamanskoj kući i Marija Sagalakova u narodnoj nošnji. Drvo s trakama želja. FOTOGRAFIJE: Marija Karnauhova
– Gledajte, hrana ispada iz ognjišta. Jeste li nekada vidjeli drveće s mnogo okačenih traka? One se vežu za drvo kada netko hoće da mu se ispuni želja. Crvene trake molbe su duhovima sunca i vatre, zelene su molbe prirodi, a plave – nebu. Bijele trake čiste su misli, tada se cijeli dan ne smije misliti ni o čemu lošem. Vjetar njiše trake i vaše želje se ispunjavaju. Pored tog drveća i pored zabijenih kolaca za vezivanje konja uvijek treba stati i ostaviti keks, bombone ili kopjejke. A vi to ne činite, to mi je vatra pokazala – kaže šamanka. Hakasi su uvijek sebe doživljavali kao goste na zemlji, dok su njezini pravi domaćini planinski duhovi. Kako bi komunicirao s njima, čovjek je izmislio jezik obreda. Smatra se da ljudi bolje žive ako imaju bolju vezu s duhovima. – Ovo nije predstava, ovo je posao i teško breme. Uopće nemam vremena za sebe. A neki misle da je to jednostavno: kupiš bubanj, lupaš po njemu i ti si već šaman. Ili se okupe u gomilu i ‘kamlaju’ (obavljaju rituale – op. red.). Kako to može? Svatko ima svoga duha i duhovi su različiti. Ja inače nikada ne bih pristala stati pored tamnog šamana – kaže Marija. Naposljetku odijeva narodnu nošnju – crvenu haljinu koja se u donjem dijelu širi i ima veliki izrez oko vrata. Na glavu stavlja crnu kapu prošivenu malim školjkama i ukrašenu trakama koje joj gotovo prekrivaju lice.
– Gledajte u vatru, molite svakoga da vam oprosti i svakome opraštajte. Spalite sve probleme u njoj. Nisu potrebne nikakve posebne riječi i molitve. Govorite iz duše – objašnjava.
Ekstaza
Šamanka zatvara oči i počinje “kamlati”, tj. putuje po svjetovima svemira, razgovara s duhovima, gleda ih očima, pušta ih da uđu u nju. Hoda u krugovima, i čas pjeva, čas se jezivo cereka, čas šapuće, čas viče, čas kao da
oponaša žubor potoka i kliktanje ptica grabljivica, čas razgovara s nekim... Udara u bubanj klepalom u obliku lista koji simbolizira vlast nad svim stihijama: vatrom, vodom, zemljom i zrakom. Iznad talentiranih ljudi udara u vrh bubnja – to je gornji svijet u kojem žive bogovi. Ruke se uzdižu k nebu, a šamanka u ekstazi “vitla” naokolo. Iznad prizemnih ljudi udara u sredinu bubnja – to je svijet ljudi i duhova prirode. Iznad onih čija je duša krhka i koji teže
k onostranom udara u donji dio bubnja – to je svijet podzemnih duhova. A pored onih čija su srca ispunjena zlobom ili zavišću šamankine se ruke opuštaju, duhovi sjedaju na njena ramena i pritišću, pritišću i pritišću... – Završila sam, možete izaći – reče šamanka i otpusti jednog posjetitelja bacajući klepalo. Miris trave bačene u vatru izaziva vrtoglavicu. Jednome šamanka savjetuje da se udruži s mjesecom i da se hvali bradavicama kako bi ih mjesec uzeo. Od drugoga goni
Jedna legenda šamana iz roda Sagalakov Nekoć davno moćni šaman je od jednog hakaškog roda za svoje sinove otkupio djevojku. Ona ga je toliko osvojila svojom ljepotom da joj je dopustio da bira za kojega se od trojice sinova želi udati. Međutim, djevojka zapravo nije mogla birati, jer po hakaškoj tradiciji mlađi sin nema se pravo ženiti ako stariji nije oženjen. Njoj se svidio najmlađi, ali je morala birati najstarijeg. Prije udaje više je puta pokušavala pobjeći iz šamanove obitelji, ali su je uvijek vraćali. Jednom, kada je već bila u posljednjem mjesecu trudnoće, prestadoše paziti na nju i ona pobježe u neprohodnu tajgu. Hranila se šumskim plodovima i gljivama, tražila je ljude i porodila se blizu sela. Posrćući, zamotala je dijete, osvrnula se i vidjela oko
sebe jednolične borove i cedrove, i iznenada među njima ugledala prelijepu jarebicu. Ona ostavi novorođenog dječaka pored jarebice i ode tražiti pomoć u najsiromašnijoj jurti, nadajući se da će je ondje primiti. U toj jurti živjeli su djed i baka. Dok je baka pomagala djevojci da dođe k sebi, djed ode po dijete. Kad dođe do jarebice, među jelama, naspram nje na cedru ugleda orla s krvavim kljunom. Djed pomisli da je orao ubio dijete, ali kad priđe drvetu, vidje da je dijete čitavo i nepovrijeđeno, a oko njega leže ubijene grabljivice. Nitko se nije mogao približiti dječaku jer ga je orao čuvao. Taj je dječak poslije postao veliki šaman, prvi u rodu Sagalakov, koji je već sa svojih devet godina liječio ljude.
duha pretka koji uporno utječe na njegov život, a trećeg izbavlja od noćnih mora. Šamanka je vodič prirodnih sila. Ona dovodi molitelja u stanje usklađenosti s prirodom i duhovima. Nakon obreda čišćenja Marija reda talismane koje je sama napravila: – Nekad se ubodem u prst da krv kapne na talisman i tako sam već prinijela žrtvu. To znači da će talisman biti snažan. Događa se da se končići zamrse pa potrošim nekoliko sati da ih odmrsim. Tako već unosim u njih svoje sile. Kada vidim koji je talisman netko izabrao, po tome mogu reći kakav je čovjek. Uzgred, taj talisman je dobar za zglobove – kaže i pokazuje na drveni ukras. Tada primijetih da Marija na jednoj ruci ima šest prstiju. Zatim skide ritualnu odjeću, obrisa čelo i umorno sjede kraj vatre. – Pitaju me kako to da stalno imam novca. Pa naravno, radim kao vol! A sada su se ljudi prestali truditi. Ja mislim da je to bolest. Žive na selu, a nemaju vrt! Kad je to bilo tako? Sami ne rade i tuđi rad ne cijene. A kad bi bilo obrnuto, šamani bi imali manje posla. Znate kako, šamanova misija je pomagati ljudima, donositi dobro. Eto, porazgovaram tako s čovjekom i već mi bude bolje zato što je njemu lakše i on već zna kako štititi svoju budućnost. Naša snaga je u tome što vjerujemo u ljude – na kraju će šamanka.
•
8
ponedjeljak 30. studenoga 2015.
Iva na moskovskim ulicama. Kada uđete u čist i umiven metro, često ne znate jeste li u muzeju ili metrou. Moskovski muzeji nude toliko toga da imate što razgledavati godinama. fotografije iz privatne arhive
Osobno iskustvo
Novi život Hrvatice u Moskvi 5
Corporate Identity Guidelines
Uistinu je nevjerojatna disciplina ljudi u metrou koji stoje u redu i čekaju, a vlakovi idu svake minute. Moskva je jedan od najčišćih velikih gradova u kojima sam bila
Iva Pracević Moskva. Vani pada snijeg, hladno je, čuje se neumoran promet i sirene Hitne. U Moskvu smo stigli prije tri mjeseca, preplašeni svim što smo čuli prije dolaska - kaos u prometu, hladni i ozbiljni ljudi koji baš i ne vole Hrvatsku, bljuzga... A onda smo sami počeli istraživati. Rusi i nisu previše različiti od nas, ipak vučemo slavenske korijene. Pri prvom susretu s Rusima u parkiću na pitanje odakle dolazim ponosno sam rekla, prema instrukcijama, iz Jugoslavije.
Hladno lice - samo fasada
Da ste samo vidjeli izraze njihovih lica! Samo su mi kratko odbrusili “Jugoslavija više ne postoji!” Tada sam shvatila da instrukcije koje sam ponijela iz Hrvatske moram staviti sa strane. Naravno, drugi put kad me netko pitao odakle sam, rekla sam - iz Hrvatske. I gotovo svaki Rus nakon toga ispričao je kako je Hrvatsku posjetio barem jedanput, ako ne i tri puta. To je bilo olakšanje. Znači, znaju sadašnji zemljopis i ne žive 40 godina u povijesti! Njihova je hladnoća fasada. Možda zbog straha što ste pitanje postavili na engleskom ili zato što Rusi posao shvaćaju jako ozbiljno? Kod njih je pravilo da se ne smijete
samo da neću za godinu dana pisati članak kao onaj Bosanac koji je otišao u Kanadu pa mu je snijeg od bijelih prekrasnih pahulja za neko vrijeme postao najgori neprijatelj.
na poslu ako nemate pravi razlog za to. Kada sam naučila poneku rusku riječ i nadodala pokoju hrvatsku s - barem mislim - ruskim naglaskom, hladnoća im se potpuno istopila i osjetila sam da mi žele pomoći. Najveći problem bilo mi je upravo to smijanje, jer se volim glupavo smijati nepoznatim ljudima, što je u Hrvatskoj donekle prihvatljivo, ali ovdje vam uzvrate hladnim pogledom. Tako se sad glupavo smijem u sebi dok mi lice ostaje ozbiljno, ali me barem više ne gledaju s čuđenjem. Uistinu je nevjerojatna disciplina ljudi u metrou koji stoje u redu i čekaju. Naime, apsolutno svi stoje na pokretnim stepenicama na desnoj strani, dok je lijeva strana za brzi prolaz. Stajanje u redu vrlo je pristojno, nema bakica s laktovima koje pokušaju zgrabiti prvo slobodno mjesto u busu iz Gorice za Zagreb jer im je jaaako teško stajati. Rusi se guraju pristojno i nema šanse da uđeš u vlak s djetetom a da ti troje ljudi odmah ne prepusti mjesto. Moskva je jedan od najčišćih velikih gradova u kojima sam bila. U centru čiste ulice i pločnike iz minute u minutu, a noću ih peru. Ok, loše je što je sasvim normalno pljunuti na cestu i ispuhati nos bez maramice, ali barem čiste pa ne hodaš po tome. Kako prepoznati Hrvata u Moskvi? Veseli se snijegu. Mislim da još nismo svjesni da snijega ovdje ima i četiri mjeseca, tako da smo mi još jedini naivci koji se vesele snijegu, sanjkanju i zimskim radostima. Nadam se
Počela je bogata kazališna sezona u Moskvi Više članaka o putovanjima Hrvata po Rusiji pročitajte na web stranici hr.rbth.com
Rusi neizmjerno vole djecu i obitelj im je svetinja pa je šetnja gradom s djecom velika prednost. Zapravo, kako mi je moja ruska frendica rekla, kad te vide s djetetom, misle da si Rus. Kod njih rodiljski traje tri godine, a mislila sam da je Hrvatska tu napredna. Cura koju sam upoznala u parkiću sad je već petu godinu na rodiljskom jer ima dvoje djece. Metro je najbolji mogući način kretanja kroz grad. Vlakovi idu doslovno svaku minutu. Nitko ne juri da stigne na vlak jer ionako stiže drugi. Čistoća metroa je nevjerojatna, brišu prašinu svakodnevno, a da ne govorim o izgledu. Često nisi siguran jesi li u muzeju ili metrou. Ni mnogi Rusi ne primjećuju, ali kad vlak ide prema centru, u metrou govori muški glas, a kada se udaljava od centra, ženski. Prije nisam ni sanjala da bih mogla živjeti izvan Hrvatske, a kamoli u Moskvi. Nekako su mi uvijek zapadne zemlje izgledale privlačnije. Ali sada ne bih bila nigdje drugdje. Osjećam se sigurno i grad mi odgovara. Mislim da mi ni pet godina ne bi bilo dovoljno da otkrijem sve što nudi. Grad je sad najljepši, polako se otvaraju klizališta, sve je već okićeno i pada snijeg. Prava zimska idila.
Adresa: Rossiyskaya Gazeta Ulica pravde 24, 125993 Moskva Evgenij Abov - izdavač RBTH Julija Golikova - zamjenica izdavača za financije i međunarodnu suradnju Vsevolod Pulja - glavni urednik RBTH Vjačeslav Čarskij - glavni producent regionalnih izdanja RBTH, izvršni urednik za Europu
Ekaterina Turiševa - zamjenica glavnog producenta RBTH za južnu Europu Maria Grigoryan - odgovorna urednica hrvatskog uredništva RBTH Ivo Alebić - prevoditelj hrvatskog uredništva RBTH Andrej Simarski - grafički dizajn Andrej Zajcev, Nikolaj Koroljov fotografije
Sadržaj objavljen u prilogu ne smije se reproducirati, distribuirati ili na bilo koji način koristiti bez pismenog dopuštenja Rossiyskaye Gazete . Tiskana izdanja RBTH-a izlaze u 36 utjecajnih svjetskih listova, u 29 zemalja na 17 jezika. Rad RBTH financira se sredstvima Rossiyskaye Gazete.
FOTOGRAFIJa IZ PRIVATNE ARHIVE
Iva Pracević, bivša uspješna menadžerica nabave, preselila se sa suprugom i dvoje djece u Moskvu. Evo što kaže o ruskoj prijestolnici
Rusi jako vole djecu
•
Impressum Ovaj prilog financira Rossiyskaya Gazeta (Rusija), koja je odgovorna za njezin sadržaj i u potpunosti je neovisna o Večernjem listu. U uređivanju ovog priloga ne sudjeluje uredništvo Večernjeg lista. Web stranica: http://hr.rbth.com/ Email: urednik@ruskivjesnik.com Tel.: +7 495 7753114 Faks: +7 495 9889213
Copyright © 2013. Rossiyskaya Gazeta Aleksandar Gorbenko predsjednik uredništva Pavel Negoica glavni direktor Vladislav Fronin - glavni urednik