Uh!Aha broj 02 by Rideamus Humoristica

Humoristično-satirički magazin Udruge hrvatskih aforista i humorista

BROJ 02 – siječanj 2020.

Karikature izradio: Borislav Hegedušić, Zagreb

DDeenniiss VViiddoovviićć Svaka sličnost sa stvarnim osobama je dobronamjerna i nije slučajna.

RIJEČ UREDNIKA Širimo se... I prije blagdanskog obilja

Nakon objavljivanja prvog broja humoristično-satiričkog magazina „Uh!Aha“

urbi

orbi,

kojeg

ponosom

uređujem,

iz r a ž a va m

zadovoljstvo i ispunjenost zbog ostvarenja tinejdžerskog sna. Kako me

još kao gimnazijalca privlačio „humor za posebne namjene“, nekako sam se već u početku predodredio za antivic-kampanju pa nastojim predstaviti najrazličitije duhovite forme i (pod)žanrove koji uvelike

odudaraju od ovog svakidašnjeg načina uveseljavanja puka. Posljednjih

desetak godina, nakon kojih nisam odustao usprkos bitkama s

vjetrenjačama zvanih nakladnici, izdavači, ministarstva..., možda sam u

neku ruku pobijedio samoga sebe. I njih, naravno, što je još bitnije.

Izdavanje knjiga u vlastitoj nakladi krupan je zalogaj i, za većinu spisatelja

Internetska stranica Udruge hrvatskih aforista i humorista (https://uhah.hr)

bez

debelog

marketinškog

zaleđa,

neprobavljiv.

Ali

prezentacija onoga što radite i čemu ste posvetili glavninu svog

slobodnog vremena ako naiđe na razumijevanje barem nekolicine

istomišljenika, ne može se ni sa čime mjeriti i daje vam dodatan vjetar u

IMPRESSUM

leđa. Oduvijek sam želio imati vlastitu radijsku emisiju ili barem novine.

Glavni urednik: Dražen Jergović Draž

Neskromno, reći ćete. Možda. Napisavši svojevremeno aforizam „Nisam

Karikaturisti i grafički suradnici: Nađan Dumanić, Borislav Hegedušić, Zdenko Puhin, Damir Markulj, Nataša Rašović, Emil Strniša, Dragutin Dubravčić, Zlatko Krstevski, Miro Georgievski Kolumnisti:

za stand-up, nekako mi bolje leži sit-down“ zapravo sam nenamjerno

dao odgovor na svoj nezavidan put u probijanju na humorističnu scenu.

Velika zasluga usmjerena je u Udrugu umjetnika „August Šenoa“ i

pokojnom kosovskom pjesniku Shkozi koji su mi omogućili da se kroz

Matej Delaš, Ksenija Schindler, Damir Markulj, Nađan Dumanić, Đurđa Vukelić Rožić, Denis Vidović, Danica Majnarić, Milan Rupčić, Ivana Ilić, Dražen Jergović Aforisti i humoristi: Jandre Drmić, Svetislav Biljanović, Tomislav Mihanović, Ivan Bradvica, Luka Botić, Mladen Vuković, Milan Rupčić, Matej Delaš, Abdurahman Halilović, Denis Vidović,

malena vrata provučem u svijet odraslih i iskusnih pisaca, spoznam sve

draži i fijaska promocije kao takve, doživim iz prve ruke nedodirljivi

kružok odabranih te bivam nagrađen spontanim pljeskom koji pumpa

ego i taštinu. Iako se najčešće volim nazivati „slučajni pisac“ ili

„inženjer-spisatelj“, zapravo sam tek „igrač s riječima“, promotor

pozitive i vedrog duha koji nam je toliko potreban. Zaštitni znak su mi inverzije, paradoksi, izvrnutice, premetaljke, šaljive anegdote i satire. I

Igor Damljanović DIB, Dražen Jergović

njih kao kraće prozne vrste neizmjerno cijenim i kod drugih, posebice

od suradnika na ovom zajedničkom i nesvakidašnjem literarnocrtačkom pothvatu. A njih je iz dana u dan sve više. Hvala Bogu! Jačamo

unatoč višegodišnjim trendovima nepopularnosti humora i satire na ovim prostorima. Ponosan sam na moje duhovite, lucidne i kreativne

koleg(ic)e koji nesebično šalju svoje radove za nove brojeve pa daljnji

opstanak magazina ne može doći pod znak pitanja. Hvala im, od srca! Mi smo stvaralački mehanizam koji može samljeti, usisati i ispljunuti

pijunčiće koji misle da su vrhunaravna božanstva s neograničenim imunitetom. Zasad smo još manji vod, ali s tendencijom proširenja na

jednu skromniju satniju. Jačamo iz broja u broj i širimo se postupno

izvan granica Hrvatske i povezujemo, što i je glavni smisao humora i

satire te jedan od vodećih ciljeva Udruge hrvatskih aforista i humorista,

bez čijih osnivača svega ovoga ne bi ni bilo.

Ostaje otvoren poziv da nam se pridružite s vašim umotvorinama.

M Miillaann RRuuppččiićć

Materijale šaljite na e-mail uredniku: uhah2019@yahoo.com.

Hranimo se vedrim duhom i nipošto nemojmo postiti! Sretni blagdani!  Dražen Jergović

*V J E S T I C E * U velikoj dvorani Hrvatskog novinarskog društva 27. studenoga 2019. u Zagrebu te 10. prosinca u Dominikanskom samostanu na Pazaru u Splitu održana je promocija zbornika aforizama i drugih kraćih proznih vrsta članova Udruge hrvatskih aforista i humorista "Biseri uma", sa zastupljeno šezdeset i dvoje autora/ice sa po dvadesetak kratkih umotvorina. Dodijeljena je nagrada za aforističnu knjigu godine, a nagradu je dobio Jandre Drmić za knjigu ,, Skeptička jama''. Humoristički časopis iz Srbije „Šipak“ (http://sipakrs.blogspot.com/) redovito objavljuje aforizme naših članova: Tomislava Supeka, Save Ilića, Abdurahmana Halilovića Ahila, Marinka Mijovića i još nekih naših kolega te Andrićeve recenzije humorističnih knjiga raznih autora. Časopis „Humorikon“ (http://humorikon.sk/) z Slovačke objavio je prikaz prošlogodišnjeg UHAH-ovog zbornika aforizama „Zlatni rez“, kao i aforizme Josipa Balaška, Živka Prodanovića i Ive Mije Andrića. U prodaji je novi 41. broj hrvatskog časopisa za humor, satiru i aforistiku „Potepuh“, koji izlazi već punih 25 godina kao polugodišnjak uoči Fašnika i Martinja, a može se nabaviti na kioscima Tiska u središnjoj i sjeverozapadnoj Hrvatskoj. UH!AHA 02

Stranica 2

ISTOSLOVNE PRIČE

Mateja Delaša

Psihijatrijska priča Posvetu priče primaju prividno prolupali pojedinci panonskoga prostora, potom prenapuhani pisci proze, poezije pa, po potrebi, pojedinci probrani po prekritičnom puku. Pošiljatelj pun poštovanja! Prolupali Pisac Proze, pučki pripovjedač Poglavlje poslije prvoga, prije posljednjega Pješačio putem Petrove. Potom preko Preradovićeve. Požurio preko pustog prezapuštenog predgrađa pa pretrčao pješački prijelaz preko Poljičkog puta, preneozbiljno prošavši protočnim prometom. Prometni policajac pomirljivo produži po prijelazu. Prosvjedi prosvjetara Poljičkim putem pretrpavahu prigradske prolaze pa policajci promućurno promatrahu prijelaze preko Poljičkoga puta (po potrebi pobjegnu). - Pazi, pješače, putnici putuju prebrzo, poneki prebrzo prevoze prikolice – prihvati prekršaj pomirljivi plavac. - Priznajem, prijatelju, pohvaljujem posao! - Prosvjednici, politikom potaknuti, postupno preuzimaju poljičke prolaze. Pripazi putem – ponovi policajac profesoru, ponosnom pripadniku prosvjetnog platnog prometa. Prekrasno predvorje podsjeti profesora promisliti poput prijašnjeg policajca. Poći putem psihijatrije podrazumijeva prestati prelaziti pustolovno preko poteškoća. Posjet popu, psihologu, psihijatru... predstavlja predznak poduzimanja poteza protiv patnje, premda preventivno poduzimanje pravovremenih postupaka, početkom problema, postoji po pravilnom poduzimanju prvih protumjera protiv poremećaja, pak predstavlja pravu pripomoć. Pacijenti pogledavaju plave pločice po podu postratno pregrađenih prostorija, pacijentice postporođajnog poremećaja poslije petoga poroda potreseno plaču, prepoznatljive papuče podom pužu poput provokacije (puckaju po popločenim podovima), psihijatri prilaze pacijentima prikriveno psujući ponovne posjete prilikom pretrpanih prazničnih popodneva... - Profesor Perić – ponovi pet puta prozivku pogledavajući prema pogubljenim pacijentima. - Perić... pričekajte... prilazim – poviče profesor. - Priđite, profesore! Prijeđite, pazite... poskliznuće prijeti pacijentima, poglavito prosijedima – pokaže prstima po pločicama pa potom po prosijedom primjerku, prastarom pacijentu psihijatra Postolarića. Ponovno pričekajmo produžetak priče, posljednje poglavlje…

MARKULJ-anije

UH!AHA 02

Damira Markulja

Stranica 3

@FORizmi Tomislava Mihanovića

@FORizmi

Jandra Drmića

Dok se svi prave pametni, gluposti raste cijena.

Ljudi pamte kao amebe. Srećom da se kao amebe ne razmnožavaju.

◊⌂©

Život teče dok se stent ne začepi.

Žena i ja izvrsno kuhamo. Ja nosim recepte, a ona ostalo.

◊�©

◊⌂©

Ne znam jesam li zdravlje više zajeba stresom ili mesom.

Učitelji štrajkaju, a Vlada ne radi.

◊�©

◊⌂©

Znam ih puno koji su se pravili Englezi i kojima sad BrExit ne

Čovjek sa škrabicom u crkvi „skuplja priloge“, a onaj ispred crkve

odgovara.

„prosjači“.

◊�©

◊⌂©

Morat ću ponovno u doktora. Opet mi nije ništa naša.

Kladio bih se na sindikat, al` mali mi je koeficijent.

◊�©

◊⌂©

Stanje na računu i krvna grupa su mi se izjednačili. Nula minus.

Ne treba ostati bez zubi da bi se znalo kako desni grizu.

◊�©

◊⌂©

Procijenili su da sam toliko kilav da ni kredit više ne mogu dignit.

Anđeli ne mogu pratiti svećenike. Mercedesi su brži.

◊�©

◊⌂©

Ako me sjećanje ne vara, ne mogu te se sjetiti.

Kad odložim novine ruke su mi crne od papira a glava od sadržaja.

◊�© Ima on obraza za tri đona. ◊�© Život mi se odužio. Očito su me rano poslali u penziju.

◊⌂© Povijest je učiteljica koja je tisućljećima u štrajku. ◊⌂© Sudeći po njegovim noktima, radi na crno.

Klepetuša Ksenije Schindler KAD SI GLADAN NISI SVOJ Prije nekih mjesec dana primijetila sam da sam se udebljala. Traperice koje su mi stajala kao salivene jedva da sam navukla na sebe. Uhvati me panika. Odlučim da pod hitno moram učiniti nešto po tom pitanju pa naručim preko neta tri knjige na temu mršavljenja i zdrave prehrane. Dosta je bilo prežderavanja. Svaki puta kada uđem u kuhinju ja nešto bacim pod zub, onda shvatim da je fino pa se nakrkam kao da mi je to zadnje u životu. A ruku na srce, u kuhinji sam stalno jer mi je spojena s dnevnim boravkom gdje boravim čitav bogovetni dan. Ko' za vraga knjige sam čekala punih 14 dana. Rekli mi u pošti da su negdje zalutale. Pa sam zalutala i ja jer sam punih 14 dana jela više nego prije pošto su mi to zadnji dani da jedem kao normalan čovjek. Kad stignu knjige više neću. Tako da kada su knjige stigle traperice sam mogla navuć' samo do koljena. Čim sam krenula sa čitanjem prve shvatim da budem li slijedila te upute neću ništa u životu raditi već biti u kuhinji i čarobirati po loncima. Jer moram imati pet obroka i tri užine. Zaključim da ne mogu toliko jesti unatoč tome što u stvari puno jedem. Ali je poanta u tome da ne smiješ niti u jednom trenu biti gladan i da je sve izbalansirano tako da ti je želudac stalno zaposlen ali nema kalorija niti toksičnih masti koje su u stvari neprijatelj broj jedan. I tako mršaviš temeljito i zauvijek. Previše komplicirano za mene. Odložim knjigu i uzimam ovu drugu. Gotovo isto mi govori samo drugim riječima, ima malo više sličica i neizostavno je da vježbaš. Uf, toga sam se pribojavala. Sva sreća pa sam naručila tri knjige pa zadnje nade polažem u posljednju. Onaj tko kaže treća sreća laže ko' pas. Ova me treća razočarala totalno. Da bi tu knjigu razumio moraš upisati fakultet biokemije. K tome je prepuna tablica i izračuna koje moraš sam izrađivati po zadanim formulama za koje čovjek prosječne izobrazbe mora uzimati satove instrukcija iz matematike. Razočarenje koje sam doživjela je neopisivo i neoprostivo. Nikome od ukućana nije bilo jasno zašto sam naručila čak tri knjige. Jedva sam pronašla logično objašnjenje za to a sada moram iznaći rješenje kako da odglumim oduševljenje jer su knjige ''fantastične''. To je naprosto nemoguće jer se meni na faci očitava svako raspoloženje ma koliko se trudila da to prikrijem. K vragu i sve! Toliko sam se iznervirala da mi se javila želučana kiselina pa krenem žvakati suhi kruh. Odvratan je pa uzimam mast jer od svega što sam pročitala pokazalo se da je ona najzdravija. Nakon prve šnite osjetim pravu glad pa mažem i drugu ... stojim dok jedem držeći se UH!AHA 02

Stranica 4

uvjerenja da se onda ne debljam. Kraj špareta sam na kojem je lonac sa grahom i zeljem koji sam kuhala jučer, otvaram ga i jedem iz šeflje kao sumanuta. Otvaraju se vrata od kuhinje u koju ulazi moj muž. Kada me vidio zastao je na sekundu ne vjerujući svojim očima pa me pita - kaj je dotle došlo da iz šeflje jedeš. Majke ti milene ... ne znam što da kažem. A i ne mogu ništa reći jer su mi usta prepuna. Žvačem i šutim te žustro pospremam nered koji sam napravila i napuštam prostoriju. I molim boga da me više ništa ne pita. I nije, pametan čovjek. Za razliku od mene koja sve uvijek radim po istom obrascu zvanom 1,2,3. Uvijek kad nešto radim brojim do tri, uvijek kad nešto kupujem kupim tri ... osim kad trebam skočiti. To radim na jedan i često je nepromišljeno. Pa nije za čuditi što sam toliko oduševljena emisijom 3 2 1 kuhaj jer su to moji brojevi. Pratim je svaku večer. Prvo gledam ''Život na vagi'' jer čekam 3 2 1 kuhaj. Upravo me ta emisija potakla da shvatim kako sam u stvari debela, dala mi nadahnuće da krenem u borbu protiv svoje debljine da bi nakon nje doživjela debakl. Jer kad krene 3 2 1 kuhaj i pojavi se Špiček osjetim glad a kad učesnici emisije zaletom krenu trčat po namirnice ja učinim isto. Zaletim se do frižidera i na tanjur si stavim malo sira, malo salame, pokoji krastavčić, dvije do tri masline i još ponešto. Zatim se vratim na trosjed na kojem u stvari ležim. Onda imam stanku dok gledam Šprajca a nakon Šprajca me najčešće potjera nas wc jer sam se prejela pa gotovo nikada na vidim kraj 3 2 1 kuhaj. Isto kao što ne vidim kraja svog 3 2 1 žderi. Jedino rješenje je da prestanem gledati tu emisiju. Zato sam se jučer prebacila na RTL2 i gledam Teoriju velikog praska. Super su mi ... taman da mi razvedre dan i nahrane dušu. A i tijelo jer za boga miloga i oni stalno nekog vraga naručuju i jedu iz papirnatih kutijica dok prosipaju humor sjedeći za stolom ili su u restoranu gdje isto jedu. Ovaj svijet nije normalan! Pa svi jedu. Stalno i svugdje kao da se bez toga ne može živjeti u životu. Čak i u Dva i pol muškarca onaj mali debeljuco stalno jede kao da je pomahnitao. Pa kako da čovjek ne bude gladan čak i onda kada je sit? Prebacujem na treći program, kad tamo reklamiraju bunceke i svinjski but po 29,99. Odmah potom Lidl ima akciju na Shogeten čokolade koje obožavam. Padne mi šećer u krvi pa se zaletim do kredenca gdje skrivamo slatkiše od djece kako ih ne bi jeli bez kontrole. Ščepam 500 gramsku čokoladu s rižom, vraćam se pred Tv i mijenjam program. Igra neki film koji mi zapljeni pažnju ... napeto pratim i trudim se pohvatati sve konce. Dok to činim cijelo vrijeme žvačem čokoladu istim ritmom kako mi i srce kuca. Užurbano. Krenu opet reklame i shvatim da sam u tih 10-ak minuta pojela pola čokolade. Oblije me znoj. Što od spoznaje da sam progutala 250 g čokolade što od šećera koji se momentalno pretvorio u energiju koju nemam gdje potrošiti. Već uskladišti u novi šlauf na trbuhu. Ustajem popiti čašu vode. Ne jednu već dvije jer ubi me žeđ. Bacam ostatak čokolade natrag gdje je i bila a sebe stjeram upravo tamo odakle sam došla. I po stoti puta se priupitam jesam li ja normalna. Dokle ću pratiti ko' gladni cucak svaku kost koju mediji danonoćno bacaju ljudima pred nos? Zamislim se i shvatim da se 90% reklama sastoji od hrane koja nas ubija i od lijekova koji nas liječe. I mi se tome prepuštamo bez obzira što nam je to jasno kao dan. I slijedimo onu čuvenu – kud' svi tud' i ćoravi Mujo. Na dijeti sam puna četiri dana i dobila sam pune dvije kile. Da li je to moguće? Vjerujte da je. Jer kad si gladan nisi svoj pa uzmeš Snickers. I to ne jedan nego dva do tri ... i ne pretvoriš se u Shoguna koji se zavrti oko svoje osi i od neprijatelja odleti, već se pretvoriš u sumo borca koji se isto zavrti oko svoje osi ali padne ko' kruška s grane jer se poskliznuo na koru od banane. Onu koju sam pojela prije Snickersa što sam zaboravila reći. A sada, na kraju svoje bitke odlazim leći. Momentalno prekidam dijetu jer je potpuno neučinkovita pa mi se možda sutra posreći. Možda sutra uspijem gladna leći. Do slijedećeg klepetanja ... mah, mah, mah... sutra jedem goli grah...

POZIV ZA DOSTAVOM HUMORISTIČNIH KNJIGA OBJAVLJENIH U 2019. GODINI ZA "KNJIGU GODINE" Povjerenstvo UHAH-a poziva sve autore koji su u 2019. godini objavili knjigu aforizama i drugih kraćih humoristično-satiričkih vrsta da svoje knjige u digitalnom formatu pošalju na e-mail Udruge uhah2019@yahoo.com zaključno s 15. siječnja 2020. Članovi komisije u sastavu: Ivo Mijo Andrić, Jandre Drmić i Tomislav Supek odlučit će i do Skupštine UHAH-a krajem veljače odabrati najbolju aforističnu i humorističnu knjigu godine. Također, ukoliko šaljete knjige u papirnatom obliku poštom, u tom slučaju dostavljate tri primjerka na adresu tajnika Udruge: Miroslav Vukmanić, Topoljska 14a, 10255 Donji Stupnik. Unaprijed se zahvaljujem svima na sudjelovanju u natječaju. Sretno! UH!AHA 02

Stranica 5

HRVATSKI KARIK-A(van)TURISTI Žarko Luetić ŽAR rođen je 1951. godine u Župi. Diplomirao je visoku elektrotehničku školu 1975. u Splitu. Voditelj je radnih procedura u

tvrtki „Telcom“. Od 1972. godine sudjeluje na međunarodnim izložbama karikature u: Skoplju, Sarajevu, Novom Sadu, Ljubljani, Slavonskom Brodu, Zagrebu, Splitu te Marostici, Vercelliju, Bordigheri, Duisburgu, Hannoveru, Beringenu, Amstelveenu, Ateni, Ankari, Montrealu, Londonu, Tokiju. Član je Društva hrvatskih karikaturista. Karikature objavljuje već 30 godina u „Slobodnoj Dalmaciji“. Prvu nagradu, Zlatnu medalju, osvojio je pokrenuvši izdavanje prvog humorističnog časopisa u neovisnoj državi Hrvatskoj pod nazivom "Žulj" 1995. godine. Bio je autor simbola, zastupajući Udruženje hrvatskih karikaturista u Zagrebu. Ilustrirao je dvije knjige o računalima i dvije knjige o aforizmu. Vlastite izložbe organizirao je u Splitu i Slavonskom Brodu. Ponekad slika u ulju.

UH!AHA 02

Stranica 6

VELIKA UMIŠLJANJA GROFA DeLACHA Mateja Delaša pripovijetka u nastavcima za djecu stariju od 18 godina U zemlji fantastično čudnog Druga priča Usplahičeno je stajao sada već napojeni Grof pred zvoncem pokraj ulaznih prozora u Dvorac. Pozvoni tri puta poput ekscentričnog poštara nekultojno držeći svoje šape u tobolcima. Odjednom namiriše glas s one strane Schauminog zvučnika koji mu nježno otključa. Vrata se počeše otvarati u časutku kada ga je vjerni vranac Šoromjahati pogledao i upozoravao da ne zaboravi na bit sada već nikome poznate umišljajne filozofije: "Ako postoji predznanje, onda mora postojati i postznanje. Zašto predznanje osjećamo, a postznanje ne?" Bile su to teške brige i pitanja na koja nakon svih naukovanja i studiranja diljem cijele Monarhije niti sam konj nije znao odgovor. Grofa obuze neki čudan emocaj retrospekcije u časutcima dok je stupao u kontekst Dvorca. Koračao je oprezno. Oprezno poput malog vrapca koji prelazeći cestu skače pod jureće zrakoplove. Sva ta nacina koja je priznavala svoje poglede nadolazećem Grofu producirala je silno štovanje prema gostu čeprkajući noseve palcima, čak i onim na rukama. Grof je znao da je to profinjena valuta ljudi jer je o njima nerijetko čitao u dnevnim almanasima žutog tiska, a butkad bi se nečija fotografija ili intervju nastanili u epizodama Šetnje s dinosaurima. Narod ga je kulturno odzdravljao naklonom i obasipajući uvijek novim nježnim crvenim rajčicama koje su uspijevale samo u njihovoj zemlji. Ovogodišnja berba, činilo se. Vidje da je plasiran među dobrim ljudima pa se i on emoti prilagođenim novom tržištu. Ali ono glavno i dalje mu je brijalo moždane dlačice: "Hoće li ovaj obrazovani puk u veličini svog svoga umovanja prihvatiti filozofiju o postznanju? Kako pred ovim profinjenim narodom obraniti patent mog praunuka Mirka?... Ma, neću sada oporezivati predrasude! U današnjem je shvaćanju ovoga grada, kako meni tako i njima, bolje umovati popodne u preuzvišenim odajama krčme, šalajući zbije u društvu emancipiranih kavopija. Orijentirat ću se prema toj rezidenciji 'kod Ni Pet Ni Šest'. Uz kavanku s omraženim pukom emocat ću se kao kod svoga svinjca." Grof DeLach uvijek je bio čovjek željan novih pusto-lovina, poznanstava i ubojstava, vrlo uglađen. Cjenjivali su ga zbog njegove druželjubivosti koju je jasno predočavao bilanciranjem poklanjanja starinskih porculanskih vrijednosti razbijanjem o glavu gotovo svakom uzornom građaninu Njegove provincije koja se prostirala duž cijele uvale Bačvice. Žena ga je neizmjerno voljela, ne zbog njegovog ugleda, moći i prestiža, nego zbog bogatstva koje je iz dana u dan sve više raslo u državnim riznicama sumnjivih zapljena. Žena je bila skromna persona te je jedino u Grofovoj in absentia tješila usamljene ženike. Oko 26 sati i 12 minuta zaparanoiči grof DeLach: "Distribuirat ću se stazama provoda noćas. Sutra je velik bezdan, pa ću se večeras malo opustiti. Noćas je AVON party u gradu, a moj odani vranac Šoromjahati sigurno će povesti i mene."

@FORizmi

Svetislava Biljanovića

@FORizmi

Abdurahmana Halilovića

Radujte se, narodi... Ponovo će izbori!

Čim ofarbam stan žena mi je rekla da mogu van.

◊⌂©

Nekada šutnja jače odjekne nego galama.

Tko radi ili je budala ili hoće što brže doći do gladi.

◊⌂©

Pravda je na našoj strani. Dugovi također!

Došli smo u raj i sad čekamo Evu i Adama... Da se odnekud pojave.

◊⌂©

Suvremeno ropstvo: Potrošači u lancima trgovačkih lanaca.

Na cirkus od ove države zapad gleda ozbiljno.

◊⌂©

Kultura zbližava ljude. Nekultura ih razdvaja.

To je pravi političar. Laže na sva usta.

◊⌂©

Onima koji su prešli sve granice nije potreban Schengen.

Dobio sam ono što nisam tražio. A da sam to tražio ne bih ni dobio.

◊⌂©

Zanimljivost: Nema nezaposlenih svećenika ni policajaca.

Doručkovat ću na travi. Pronašao sam djetelinu s četiri lista.

◊⌂©

Oni koji su prazni ne tonu.

Vlasnik tvornice šećera sve je na kocki izgubio..

◊⌂©

Imam problem! Sav prihod ode mi u rashod.

Dobar i budala neće nikada postati loš i pametan.

◊⌂©

Neki su za Hrvatsku REGIJA, a neki PRIVILEGIJA.

Od mlade piletine najbolji su bataci.

UH!AHA 02

Stranica 7

humoREZ Damira Markulja

��

Tako je govorio... EmilA StrnišE

UH!AHA 02

Stranica 8

@FORizmi

Denisa Vidovića

Mateja Delaša

I državni uhljeb s očevom vezom tvrdi da je obitelj najveća vrijednost Rođen sam i neodgojen u Hrvatskoj.

u životu.

◊⌂©

Otkako sam ju upoznao, ne mogu prestati misliti na sebe.

Mir je nestabilan. Smirimo ga ratom.

◊⌂©

Samoubojstvo je uvijek najbolje odgoditi za sutra.

Ako nam Božić mora biti u srcu svaki dan, neka i povrat poreza bude

◊⌂©

na računu.

Božić je sve ono što Isus nije želio.

◊⌂©

Ljudi iskvare novce.

Tito je svima dao slobodu – da šute.

◊⌂©

Ako ti je vjerovati, bit ćeš vjeran svim svojim ljubavnicama.

Ratovi nisu promijenili ljude, nego tehnologiju.

◊⌂©

U Hrvatskoj svi odlično rade tuđi posao.

Hrvatska ima samo jedan nedostatak – Hrvate.

◊⌂©

Nema smisla razvoditi se dok se ne vjenčaš.

Mašta mi omogućuje stvari koje ne mogu ni zamisliti.

◊⌂©

Mi se volimo dizati u visine, makar one ponižavajuće.

U Lijepoj Našoj više je toga lijepo nego što je naše.

◊⌂©

Tražim neku istinu, premda bila lažna.

Hrvati nisu rasipni. Štede čak i na pismenosti.

◊⌂© Mislim, dakle ne znam.

LICA S NASLOVNICA

Dražena Jergovića

JASMINirani STAVROS

STEPHAN prigLUPINO

LJERKA peperMINTAS – HODAK

VEDRAN u ĆORci punoj LUKA

BRANKA tutanKAMENSKI

BOŽIDAR pink PANKRETIĆ

kukuLELA MARGITIĆ

VLATKA POKahOntaS

ANDRIJA sletio u JARAK

raznoBOJAN JAMBROŠIĆ

pasarELLA DVORNIK

ALtaMIRA OSMANOVIĆ

FILIP prodan za judine škUDE

mudžahEDIN MUJČIN

JE(b)ENA kreVELJAČA (L)

expoNATKO ZRNČIĆ

URŠULA kvrgava k`o TOLJaga

UH!AHA 02

zguŽvANAMARI LALIĆ PERČIĆ

SAŠA tuberkuLOZAR

nedepiLirANA BIONDIĆ

Stranica 9

Perfekcionizam

Misliti il` ne misliti Milana Rupčića Nogometaši ne misle na zeleni travnjak... misle na sive porezne oaze.

Zahtijeva više, traži svoje

nikada zadovoljni Nervozno pijem kavu,

Nogometni suci ne misle na utakmicu... misle kako preživjeti poslije.

prijateljica poslušno kima glavom

govor je brži – Stvari nisu u redu,

Ljepotice ne misle samo na nogometaše... misle.

ništa ne štima – kažem

Kada sve kupimo što nam se sviđa i potrebno je

Nogometaši ne misle samo o manekenkama... misle o agentima i ugovorima.

( mislimo )

i kupljene sadnice procvjetaju

Književnici ne misle samo o pisanju... misle o promocijama.

konačno, biti ću zadovoljna

Ivana Ilić

* Aforisti ne misle samo u aforizmima... misle u epitafima.

Dripci znaju najbolje (foto biseri iz školskih klupa odasvud)

„Hrvatsko kolo (ne)sreće“

„Gdje obitavaju ptice zimi?“

čanGRIZavci Dražena Jergovića " M o d e r n a ( de ) g e ne r ac i j a " VeĆ se dugo pitam Što bi danas mladi (pa i mnogi stariji krkani poput mene ponekad) radili da nemaju SmartPhone-e i sliČne elektronske prČkarijice u rukama, na i u uŠima, oko glave...?! Bulje u te ekrane, ne znaju ni Što ni koga traŽe. Dosadno im je, pa vrijeme (bez)uspjeŠno trate zaglupljujuĆi se i otupljujuĆi svoj intelekt, duh i osobnost te gube svijest o vremenu i ljudima koji ih okruŽuju. Svaki trenutak kad nemaju Što reĆi, vidjeti ili osjetiti, kao da jedva doČekaju da dograbe te svoje spravice i tako skrate muku u Šutljivom periodu sa

UH!AHA 02

Stranica 10

svojim "sugovornikom". Google nije mjerilo znanja niti u potpunosti izvor provjerenih i istinitih informacija. Postajemo klonovi svojih frendova iz razreda odnosno kolega s posla. Nema viŠe autoriteta, simbola ili idola kojima teŽimo i s kojim se Želimo usporeĐivati. Sve je veĆ odavno isprobano i dosadilo nam, a ideja za neČim novim jednostavno nema, ne postoji. Niti se bilo tko od nas trudi biti inovativan. Uglavnom se sve aktivnosti izvan Četiri zida svode na sliČne takve unutar neka druga Četiri zida. DjeČja igra se preselila s travnatih igraliŠta pred PlayStation-e, kina su se preselila u dnevne boravke, piknici u Šumi na terase i balkone, a sportsko razgibavanje pred male ekrane ili "eksanje" u bircevima. U teretanu se ide samo zato jer ne Želimo da susjed/-a izgleda bolje od nas samih, u kredite ulazimo samo zato Što smo ljubomorni na susjede ili rodbinu, jer ako mogu oni – moramo i mi, poČinjemo konzumirati alkohol i cigarete samo zato jer ne Želimo da nas vrŠnjaci izopĆe iz druŠtva i izruguju se iz nas... Kopiramo jedni druge jer nam takva koloteČina kapitalistiČkog poimanja svijeta i svih njegovih blagodati neopisivo odgovara. Ne razmiŠlja se razborito, veĆ se prepuŠta drugima da to rijeŠi umjesto nas. Probleme prebaci na drugoga ili potisni Čim dublje, a mene pusti da uŽivam, niŠta me ne zapitkuj jer sam samome sebi dovoljan/-na. Ali dokad tako?! SjedilaČki naČin Života ispred raČunala, u automobilima, s iPhone-ima u rukama sustavno nas i malo pomalo izjeda i dokrajČuje. A u ambulantama i bolnicama sve veĆe guŽve upravo zbog takvog naČina Života: karcinomi debelog crijeva od nekretanja i kaloriČne prehrane, ciroze jetara od alkohola, hepatitisi svih moguĆih stupnjeva od prekomjernih unosa gaziranih piĆa u organizam, tumori na bronhijima od puŠenja, upale bubrega i mjehura od sjedenja na hladnome i razgoliĆenih leĐa i trbuha jer tako moda nalaŽe, spolne boleŠtine, neŽeljene trudnoĆe i neplodnost od promiskuitetnosti, nedovoljne educiranosti ili preranog odrastanja, savijene kraljeŽnice i bolovi u vratu, ramenima te zdjelici od nepravilnog drŽanja dok hodamo, sjedimo ili leŽimo – A SVE ZAHVALJUJUąI MODERNIM UBOJICAMA – LAPTOPU I IPHONE-u. A ljudi neljubazni, svi bi preko reda, nitko nema vremena priČekati, sasluŠati drugoga ili ne daj BoŽe pomoĆh u nevolji. Aktualne su tek vjeČna jagma oko kapitala – pokretnina, gotovine i nekretnina kao i utrka za osobnim probitkom i napretkom, pri Čemu treba istisnuti i zgaziti konkurenciju jer ti prijete – uskakanjem na tvoje radno mjesto, oduzimanjem prava glasa, utjerivanjem dugova, zaplijenom imovine i tako dalje. Ja na vrh piramide, a svi drugi na dno, to je naŽalost jedini iskreni i neskrivani cilj i smisao suŽivota ljudske zajednice. Zapitajmo se i preispitajmo dok ne bude prekasno, jer ovim putem ne moŽemo baŠ neŠto lijepo oČekivati ni od naŠih sljedbenika koji su veĆinu mana odavno "pokupili" od nas starijih – i to jako loŠih uČitelja. Ako je veĆ smisao naŠeg postojanja ponavljati pogreŠke svojih predaka i Živjeti samo zato da budeŠ neČija kopija, onda Žali BoŽe ovog Života kojeg smo dobili na dar od Stvoritelja. Vrijeme = Novac, kaŽu ljudi. Da, ali vrijedi i ovo: Izgubljeno vrijeme (sa svojim bliŽnjima) = Bankrot ljudske rase. Zato, osvrnite se malo oko sebe i Živite Život. Nastojte da vam jedna spravica od stotinjak grama ne bude krivac Što ste propustili upoznati desetak zanimljivih ljudi. Pamet u glavu i trkom u prirodu, zagrlite prvu osobu do vas, smijte se i razgovarajte, razgovarajte, razgovarajte o kojeČemu, neoptereĆeni i nesputani! I oslobodite se utega povodljivosti! Sretno!!!

neumor ni hU MOR Denisa VidoviĆa -Jes` ti služio vojni rok? -Ne, uložio sam prigovor savjesti. -Pa što si im rek`o? -Da sam lud. -A oni? -Složili su se.

Nataša RašoviĆ: KROMANJONAC

-Ima jedna stvar koju ti nikad nisam rekao. - Ko j a ? -Nikad ti je nisam rekao. -Hoćeš li se udati za mene? -Zašto? -Ja sam prvi pitao. Razgovaraju dva bora... -Je l` tebi draži naš il` njihov Božić? -Tu me reži ak` znam. Desnica mi je previše desno, Ljevica previše lijevo. Ostaje centar! Centar bi bio idealan. Da nije previše u centru.

UH!AHA 02

Stranica 11

S A T I R A

M A T I R A

Nađana Dumanića

JEZIKOSLOVLJE

UH, AHA

Ako ste pregledali službene i neslužbene ideje za posuđenice onda evo jedna Osmislica, domislica, smišljenica, mudrosnica, zanimljiva pričica u kojoj su sve one zajedno u funkciji daljnjeg obogaćivanja podmislica, promislica, umislica, ovog našeg prelijepog jezika. Napominjem da su zapozorje – backstage i pa da se čovjek ne zamisli. uspornik – ležeći policajac, već i službeno zaživjele. Možebitno značenje Za mene je stvar ista, javi se jedan aforista. ostalih prosudite sami. Zbog ženske mijene nije bila spremna za bludoslikopis pa nisam nataknuo, u Samo dodajte malo esencije u obliku sentencije, dva, tri grama epigrama, trenutku očvrsja, udni tuljak na svoj spolnik da obavimo kliznicu, sučelice u a tu je i gnoma da se osjećate kao doma. zapozorju. Osjećajnik je zakazao pa mi nije trebala nakapnica za glavnjak. O Poslovično onako u vicu ispričat ću poslovicu, ponovku da i ne govorimo, ni proširnica ne bi pomogla, ma ni razornica bačena a da misao bude u tijeku iz vrtoleta tzv.zrakomlata iznad raskružja s uspornicima. Istinomjer je ukazao sve vam stane u izreku: da je hip za dvokrišku u brzogrizu uz obvezni samoslik na svemrežju. Aforisti su štedljivi humoristi. POLJUBAC Život započne majčinim poljupcem. Kad si mlad ne prekidaš ljubljenje, istinski i to filmski. Nakon ženidbe ne prođe sat bez poljupca. Obiteljski čovjek se ljubi kada odlazi na posao i ponekad kad se vraća s posla, najčešće eskimski. Vremenom se sve svodi na poljubac za laku noć i to u čelo budući da je obraz svima upitan. Ipak tri poljupca godišnje su neizostavna za rođendan, za godišnjicu braka i Božić, uz napomenu da dva prvo spomenuta nije poželjno zaboraviti jer onda slijedi Judin poljubac. Kada se sve odvrti slijedi poljubac smrti, a to i nije briga neka, jer sigurno sve nas čeka. U međuvremenu ljubite se narode, poljubac zadovoljstvo daje, nema veze što sezona gripe traje.

PAS JOJ M... Prije se računalo da je 1 pseća godina 7 ljudskih. Sada po novome prva godina psa je 15 čovječjih, druga još 9, pa dalje svaka po 4 ljudske. Znači pas od 5 godina ima 15+9+3x4=36 ljudskih. Po tomu san ja u braku ne 31 nego 140 godina, skupa i srebreni i zlatni i dijamantni pir i još 5 godina viška. A zašto računaš u pasje godine, pa zato što me žena doživljava kao pasa, kućnog ljubimca.

UH!AHA 02

ULJE NA PLATNU Išao san začiniti slane sardele uljem i prolio malo istoga na platno ženi koja je na stolu slikala. A kojom tehnikom ti se koristi žena? Ne znan kojom je crtala, ali sad je to ulje na platnu. Kako riba ne može bez vina, idućeg je puta namjeravam uputiti u tehniku vinorela*. (*vinorel – crtanje crnim vinom)

Stranica 12

Čuvstva... iz susjedstva Zlatko Krstevski, Prilep, Sjeverna Makedonija

Igor (Braca) Damnjanović DIB – Aforizmi, Beograd, Srbija (osnivač i odgovorni urednik časopisa „Šipak“)

Napisao je roman protiv vlasti, ali ga nije objavio. Mora još da odleži.

Beskućnici ne idu ni na letovanje ni na zimovanje. Oni su stalno na p u tu .

Moramo sačuvati demokratiju. Za uspomenu.

Dodelite i njemu penziju. Mora i on od nečeg da umre!

Radujem se što je komšija kupio kola. Sad i njemu može nešto da crkne.

Imamo migrantsku krizu. Ne znamo gde bismo pre pobegli. ¶

¶ Zato što danas svako može da radi šta hoće, niko ništa i ne radi!

Ovakvi političari neće daleko dogurati. Eventualno do parlamenta.

Postoji razlika između pravih i lažnih diploma. Lažne više vrede.

Miro Georgievski, Kumanovo, Sjeverna Makedonija

UH!AHA 02

Stranica 13

dijaLEKTi/uRA Đurđe Vukelić Rožić Šnajderica V trejtoj hižici do nas, kak se ide ze sela prama štreki, ona od serih drvenih planki ze zelenim joblukima i četiri ciglene štenge do zelenih dvokrilnih vrat v sredini, do ceste, živi suseda Barišićka, stara Katica. Bome je lani imela osumdeset i trejti rojsni dan, a Marekovićka mi je prišepnula kak Barišićka skriva leta i da je i prek devedeset. A bome se dobro drži. Veli da je vidla važne papire negde tam gde je delala, v državni instituciji. Istini za volu, ni me briga. Ne bi se ja ze Katicum preveč zanimala da me ti put ni jako razjadila. Zima je išla kraju i već sme svi bili živčani i sunčeca želni, zraka, vrta i pola kad, ve ti nje ze nekakvum spavaćicum napol rasparanum. Da joj to pomorem prekrojiti kaj bi zgledelo kak Bog zapoveda. Fini topli flanel, lepa rozasta boja z belim cvetekima, bubi kraglin ze tenkum čipkum i tri gumbeka. Katica je otparala rukave i priheftala je ajnere na prsima! Gledim, velim bum stisnula rukave na babičinu šivaću mašinu, kad, ona mora probati spavaćicu. Dobro, odemo mi v praznu sobu, kaj su sineki v nji negda spali, da Jožek ne naide, probamo, veli, rukavi su još široki, naj je suzim, da ne zglediju kak vreće na rukmi. Gledim ja Katicu, pak rukave, oču reči, am je to spavačica, mora biti komotna, a se ne osudim. Gda žena z devedeset skriva leta i veli da jema samo osumdeset i tri, to je kuražna babica, bi se mogla uvrediti, a kak je još fajn stareša od me, sem pokazala poštuvajne i poslušala ju. Takvi je moj odgoj i z te kože nemrem vun. Suzim ja rukave, zašijem prednjicu i leđa malo višeše, kad, pozabila je na ajnere. Rasparaj, složi ajnere, probaj. Štela je da budu ajneri još dublji, kaj se materijal ne bi nabiral zmed ramena i struka, na prsmi i pri pazuhu. To naredimo, prišijemo, proba Katica, a ja trk v kuhinju videti kaj je z jelom na peći. Vrnem se, a ona veli da treba otparati kraglina, da ju bu to tušilo po noći. I sednemo mi, ona drži spavačicu i lupu, no, to, kak vele povećalo, ja žileto, i otparamo kraglina. Onda sem to porubila na mašini i pak Katica proba. Ja, pak beš v kuhijnu zakuhati rezance v juhicu, okrenuti pileka i hititi krumpera v rol kaj sem ga obelila prede nek je mušterija došla, još dok nis znala da bum šnajderica. Vrnem se, a Katica gledi vu špiglin, veli, sad ju skrati deset centimetri. Grizla sem se za vusnicu kaj ne bi ništ rekla. Odrezala sem poruba i ze špenadlima polovila novi rub, oču stisnut na mašinu a ona mora preveriti jel ravno priheftano! Proba ona, čujem kak kune, se piknula na špenadlilna, pak je viknula, sad je valda stala na jenoga i zapiknula si ga v stopalo. Baš mi je bilo drago. Pileka sem zvadila ze rola, na brzinu ga ze škarjami porezala, malo salate očistila, krumperu je još malo trebalo, rajnglicu povlekla na kraj table da rezanci ne popiju vsu juhu. Nazaj v sobi, veli mi, more se tak zešiti. I završime mi posel, ja spustim iglu od šivače mašine na odrezani komad spavačice pod capicu, pokrijem mašinu i oču Jožeka zazvati k obedu, i Katicu, kak je i red, kad, veli donesla je bele gumbe, za premeniti, ovi rozasti su grdi, ni ona Barbika, kaj bu imela rozaste gumbe. Čujem Jožeka kak se zakašlal v kuhijni, velim Katici da pemo k obedu a da bumo posle gumbe šivale. A, ona ne bu jela. Ona bu sedela i čekala da se najeme. A to ne dobro. To ne bu prešlo bez grdih reči. Ili ješ ili ideš doma. Onda sem ju prosila naj ode doma po konec, da nemam već beloga konca za gumbe prišiti. Veli ona da oče rozasti konec. I otišla je po rozasti konec a meni se želudec frkal kaj tornado v televizoru. Najrajše bi vikala. A Jožek, čkomi i dela se da ne razme kaj se događa. Mi se činilo da mu se brk celo vreme obeda smije. Došla je Katica nazaj tak za jenu vuru, ja sem suđe oprala i kuhijnu pospremila. Skuhala sem nam kavicu, pak sme prišile gumbe kad, oče onaj odrezani porub, kaj je ostal pod capicum na mašini, veli, treba skrojiti žep. A kaj će ti žep na spavaćici, velim ja. A ona, za rupčeka. Gda po kuhinji hodim da imam gde držati rupčeka. I tak sem celi dan potrošila na Katičinu spavačicu. Na kraju ju je probala i ni bila zadovolna, veli, ti ju konec ze kojim je šivana jako grebe, to ne bu dobro. „Ja ti ju ostavim, šteta hititi v smeće!“ I tak sem se zadobila šik spavačice kaj bi ju i pariška moda odobrela. Sreča kaj sem ja jeno dvadeset kil ležeša pak mi onda rukavi vise kak vreće ...

EPIGRAMaža

D an i c E M aj n ar i ć

Nesta žito, nesta slama, Ali nam nitko to ne plati. Za sav naš trud, teško nama, našu slamu drugi mlati. Boss odijelo odjenuo Do vrha se provukao Od revnosti sav se slama, a u glavi naša slama.

UH!AHA 02

Stranica 14

OSMISLICE

VEDRA PROGNOZA

Driblanje U javnosti najbolje prolaze oni koji usavršavaju driblanje.

Hrvatska satira je tmurna makar sezona bje burna. Ugasio se brzo ŽALAC iako mu držasmo palac. Sudbina je stigla i splitski ŽULJ već ga prekri zaborava mulj! Ne napadajmo tjedni POMET ko podstanar, dobar mu domet! Pajini PARADOKSI PETRICE POMETA u Večernjaku bijahu od humora feta. Splitski FERAL od mržnje strjelice odapinje ravno u moćnika lice. A spl’ski BEREKIN jedne zime umalo pohrvatio svoje ime? Al ne budimo preveć jalni što izlazi koji listić lokalni. ČVORAK nagazi oštro trnje - ćokne poneko sitno zrnje. I kaštelanski se MAŠKADUR bori da nad molom vlada dur. Tu je zaprešićki ZGUBIDAN jenput godišnje mu svane dan! Po tko zna koji put rodil se KEREMPUH al mu je brzo izvor novca ostao suh. Još se trsi stubički POTEPUH muka me kad pomislim dokle će, uh!

Klaun Klaun klauna razumije. Politika Unutarnja politika je da se živi, a vanjska, dajmo jedni drugima da se preživi. Prepoznatljivost Toliko sam prepoznatljiv da mnogi od mene bježe. Primitivci Zadnji primitivci Europe nisu u ujedinjenoj Europi. Radoznalost Otkrij da pokrijem. Svrstavanje Nije važno gdje pripadaš nego gdje su te svrstali. Zajednica Zajednica da bi funkcionirala najvažnija je u njoj unutarnja politika. Ivan Bradvica

Instant Recenzije TV Serija:

KO M A T L A KA M LA KA Z A JE B BIT N I N E

upozn

eorija ve

ikog pr

naša

abr

o vašu majku

klini

na lju pri

ce z

I previsoke su nam plaće koliko (ne) radimo. Prosvjetari su postali prosvjedari.

Mladen Vuković

Što Imena Bendova Zapravo Znače:

HLADNO PIVO L ET 3 NOVI FOSILI GORAN BARE I MAJKE samo

krvni mogu podnijeti ove

radije bi

čak i kad su bili e,

pije!

lampu u svoje oči nego ovih

u svoje uši!

ovi

su bili stari!

m poštedi naše očeve

od tvoje glazbe!

Luka Botić Kad se zapošljavaš u novu firmu zapravo se „afirmiraš“. Na ovim izborima vlada potpuna bezizlaznost.

Bolje fokus, nego fikus. Problemi su tu da ih guramo pod tepih. Najpovoljniji „crni petak“ je ako mu se odupreš. Sve je više „ovalnih“ (grado)načelnika u „uglatim“ uredima. Blagdanski stol: Ne treba ako nema. Ako ima, treba. Oprez je majka svih propuštenih prilika.

UH!AHA 02

PREDIZBORNIČKI HAIKU 2019: Tu demagozi; Glasači vrludaju. Bože, pomozi! Dražen Jergović

Stranica 15

(poli)GAFovi

Dražena Jergovića

trgovački epicentar, nadzemni vodovod, protupohvalna vrata, zaguljena kanalizacija, malodušni dan, natalištetna politika, poljoprivredna banka, prekobrojni otrovi, praznopravni član, protuprovalni ventil, bumerang-lista, grobni terminali, usputni nalog, prepisivačka djelatnost, grčko-rimsko pravo, pješačka ekstaza, detalj iskurčenja, brakorazvodni ormarić, užurbane vile, stečajna lista, suterenski uviđaj, preprodajni prostor, plinostresni poklopac, globalno zatupljenje, mikrovalna duljina, pravosnažna sestra, rascvjetni stupovi, umobolničko osoblje, osebujno poprsje, nadljudski potencijali, dislokacijska dozvola, bezveze agregat, kota krivelete, niskoplodni tramvaj, zaštita od okolišanja, plan izbezobrazbe, konvergenscijska dvorana, kolaboracijski plin, prepadnički odnos, beživotno osiguranje, sabrana nedjela, resorni ministrant, glavni državni odmetnik...

B I B L I O N O V E L A Mateja Delaša Četiri mahača Apokalipsi

Sve što pročitate u nastavcima biblionovele o četirima jahačima, dužni ste u roku od dvadeset četiri godine naviještati i svjedočiti kao najradosniji proglas. Priču posvećujem svojoj generaciji vječno mladih ljudi, a i onoj mlađoj koja će vječno ostati starija od moje, ljudima koji se herojski skrivaju od dugoročno nadolazećih sve dvoznamenkastijih brojki na rođendanskim kriglama i koji se kukavički bore protiv svih nelogičnosti koje njima nelogičan puk naziva logičnim. Svaka sličnost sa stvarnim osobama i situacijama potpuno je namjerna. II. Odrasla djeca Sve su to ozbiljni dečki, mali približno tridesetogodišnjaci, zreli ne samo za brak, već bi i za neku neozbiljnu rastavu bili da su, poput većine svojih nekad dobrih prijatelja, stvorili nešto vrijedno trača po susjedstvu. Ali nisu. Njihova je kreativnost voljela sunce Šibensko-kninske županije i barem na kratko onaj ružni kamen na kojem je Ogi znao sjediti. Slavonija im bijaše u srcu, a novac u džepu za provode po dalmatinskoj obali. - Što kad se vratimo kući? Što te čeka? – tako je pitao Marijači svoga starijeg, nadasve zrelog prijatelja Ogija. - Mamin ručak. - A ne mislim na to. Što ćeš sada s poslom? - Pa vjerojatno ću raditi – zaključi bar nakratko razgovor tridesetogodišnji nezaposleni sin svoje majke. Bog je dao da taj dan bude zaista dug. Svaki je sat imao punih šezdeset minuta, a svaki dan puna dvadeset četiri sata. Providnost je htjela da Ogi i Marijači to popodne provedu sami i vrijedno čekajući Tončin i Dankin poziv iz apartmana s najljepše terase onoga ružnog, prašnjavog, turističkog dijela Vodica, gdje svaki vrijedan Slavonac tih par dana vjeruje da nešto vrijedi njegova cjelogodišnja zafrkancija na tako obožavanome radnom mjestu. Olimpija je izgledala odlično, uvijek kao jahta, ali ovaj put još ljepše jer nisu baš imali volje ni novca za provod na vrhu, uz bazen. Dođe im tako dopisivati se u grupnom chatu, privatno… - Zašto i mi ne bi imali grupni? - Ma mrš! - Govorim o grupnom chatu, talgove. Da se dopisujemo dalje od svijeta. Znamo to samo nas četvorica – reče Marijači, djelatnik HT-ove Službe za korisnike i vrstan poznavatelj razglasa. - Napiši u grupni da idemo večeras… - Napiši da u grupni idemo večeras, hahaha! U grupnome je razgovoru, koji je naslovljen izrazom Četiri jahača Apokalipse, pisalo: Dečki, danas je u Makini onaj Chorus koji svira i pjeva na matrici. Pa bilo bi dobro da planiramo izlazak Haha! Lol Večeras se netko ženi! Vjerojatno ja Bošsačuvajtakošta! Šta ću slušati to na matrici, de ajmo negdje samo da nešto svira. Svira li tko na mitraljezu večeras, možda onaj Marko Petrović? Pa to ti je zadnji krik moderne glazbe. Karaoke pustiš, praviš se da sviraš i sve klinke padaju na novoga pjevača… - Da, radit ću – nastavljao je priču Ogi, dugogodišnje s prekidima zaposlen nastavnik. - Čekaj, smatraš li se ti zaposlenim s prekidima ili nezaposlenim s prekidima? Ili ponekad u pogonu? - Smatraj se neriješenim. - Želiš možda nekad nešto promijeniti? Čisto onako, raditi nešto samo da budeš s ljudima? Uvijek se možeš vratiti u školu? - Pa… ne znam što bih promijenio. Prijatelje možda. A što bi ti promijenio? Mislim da nam tvoje aktivnosti počinju štetiti, nama kao čoporu. - Znam… razne žene i ta priča o meni… - Da, razne žene. Ali i ona tvoja isto! Tako odlučiše Ogi i Marijači započeti kraj te satire o slavonskoj dosadi usred ljepote šibenskoga gotovo zaleđa. Naravno da Marijači nije u tome trenutku imao djevojku, ali znali su govoriti kao da nešto postoji. Produhovljeni Marijačijev pogled ražario je mnogu klinku na vodičkoj plaži. Ogi je imao drugu metodu. Oponašajući odraslost nekih neozbiljnih ljudi, ulazio bi u plićak i govorio: „Hladno mi je… hladno mi je…“ UH!AHA 02 Stranica 16