Uh!Aha broj 31 by Rideamus Humoristica

Humoristično-satirički magazin Udruge hrvatskih aforista i humorista

BROJ 31 – lipanj 2022.

M MaarrkkooBBaabbiićć

ISSN 2806-7460

Svaka sličnost sa stvarnim osobama je dobronamjerna i nije slučajna.

IMPRESSUM

RIJEČ UREDNIKA

Glavni urednik:

E-mail:

Internet:

Dražen Jergović - Draž

magazin@uhah.hr

https://uhah.hr

Uredništvo (grafičko oblikovanje, lektura i korektura): Tomislav Supek, Nađan Dumanić, Damir Markulj, Jandre Drmić Karikaturisti:

Stiglo nam je dugo toplo ljeto! Školske obveze su na radost učenika (ali i roditelja) na sljedeća

gotovo tri mjeseca stavljene postrance. Napokon su odahnuli i

njihovi učitelji i profesori. Pune se obale, a prazne gradovi u

Dragutin Kovačević Dado, Zdenko Puhin Puya, Elmedin Došlo Dino, Damir Novak, Emil Strniša, Josip Kovačević Enco, Slobodan Butir, Petar Pismestrović, Oleg Perčinić, Borislav Josipović Joso, Miro Georgievski, Ratko Maričić, Svetislav Biljanović Sveb, Svet Tatchev (BUG) Aforisti i satiričari:

kojima su gužve sve veće, ponajprije zbog radova na cestama.

Strpljenja uvijek imamo manjka, a to posebice dolazi do

izražaja na ovim nesnosnim vrućinama. Globalno zatopljenje je

naša neminovnost koja svake godine sve više dolazi do izražaja

a mi poput ameba moramo biti spremni na prilagodbu. Ovoga

mjeseca nikad veća pomama za ventilatorima i klima uređajima.

Jandre Drmić, Živko Prodanović, Danko Ivšinović, Drago Bosnić, Zoran Bašić, Zlatko Tomić, Darko Žigrović, Željko Bajza, Nikola Šimić Tonin Kolumnisti – humoristi: Damir Markulj, Jadranka Göttlicher, Milan Rupčić, Denis Vidović, Đurđa Vukelić Rožić, Nađan Dumanić, Željko Funda, Ivan Bradvica, Mladen Vuković, Đuro Bel, Zoran Salamunović, Emil Strniša, Luka Botić, Željko Bilankov, Milan Perin, Franjo Ordanić, Siniša Matasović, Mladen Klarić, Ivana Ilić, Mate Ivandić (križaljke), Dražen Jergović U ovom broju predstavljamo: Ivica Kolumbić Kole, Zvonko Karov (SMK), pok. Robert Marić

Traži se sve ono što imalo ventilira i rashlađuje. Nekima su i

noge u lavoru podnošljiva opcija, no more je ideal kojeg svi nastojimo dostići, barem sedam dana godišnje. Opreza nikad

dosta, što zbog toplinskih udara, ulazaka/izlazaka u/iz toplog

u hladno i obrnuto, ali većina i dalje nedokazana prkosi na svoj

rizik od mogućih posljedica izlazeći van po najvećoj žegi.

Kako bilo da bilo, iskoristite svoj bilo stari ili novi godišnji

odmor na najbolji mogući način, iskupajte se, ne pretjerujte sa

sunčanjem jer UV zrake prodiru dublje od pojedinih stranačkih

uguznika. Pronađite u ove tople dane štivo za razbibrigu i osim

standardnih ljubića i križaljaka odvojite koju minutu za humor.

Dražen Jergović

RAT NA DOZAMA ŽIVOTA ... ... u mreži droge ... ... mita ... ... lažnih kredita ... ... mir Remetinca remete ... ... opanci vlasti ... ... politički prezervativi ... ... skupljači perja ... ... torbari šuški ... ... čistači nečiste savjesti ... ... ušupci i šupci ... ... dresirani licemjeri ... ... ... rat na dozama života ...

N Niikkoollaa ŠŠiim miićć TToonniinn

* V J E S T I C E * Tomislav Supek jedan je od troje laureata Književne nagrade Radoje Domanović u Srbiji, gdje je dobio priznanje „Ekselencija satire“ a devet aforizama objavljeno mu je u beogradskim Novostima. Čestitamo! Splitski karikaturist Nikola Listeš, koji je oslikao naslovnicu našeg zbornika „Četvrta doza“, dobitnik je Grand Prix nagrade na međunarodnom festivalu karikature održanom u Antalyji – Turska. Čestitamo! U pripremi je nekoliko autorskih knjiga aforizama i drugih kraćih satiričnih oblika naših članova, koje bi do kraja ljeta trebale ugledati svjetlo dana i predstavljene široj čitateljskoj publici. Pozivamo članove da nam pošalju svoje nove aforizme, epigrame, haikue, humoreske, pjesme... za peti zbornik do početka rujna 2022. godine na e-mailove: uhah2019@yahoo.com ili info@uhah.hr UH!AHA 31

Stranica 2

ŠALJIVE ANEGDOTE Jadranke Göttlicher Štrudla od višanja Našoj višnjici, izdanku one iz Zagreba, bolje je na moru, baš kao i nama. Mlado je stabalce nenormalno obilno rodilo ovog lipnja. Kažem nenormalno jer je dosadašnji urod bio slabašan, baš kao u metropoli, iz koje se bježi. Sada se grane savijaju do zemlje od plodova. Gotovo se ni ne možeš tome veseliti. Pitam se ima li nekih zračenja, podzemnih voda, otrovnih kiša… U današnje vrijeme ni obilju se ne možeš veseliti bez zadrške. Čini mi se da je višnja samo sukladna današnjim ekstremima. Bilo kako bilo, s tim plodovima sada treba nešto napraviti. Nabrala sam ih za sve susjede i prijateljice s plaže. Stavile su ih u teglu sa šećerom da fermentiraju na suncu i s dodatkom kupljene rakije, eto ti nešto domaće u tili čas. Mi smo narod koji voli domaće, ali sada i to polako postaje nezgodni termin. Naša je ulica ukrašena teglama višanja na balkonima. Ali višnja se još rumeni kao da je nisam ni takla. Nudim ih za šrudlu. Nikome se ne peče. Bože, što su fjakasti! Ili paze na liniju? Ili se boje biti domaćice? Ne žele biti domaćice? A ja sjednem za stol u hladu terase i stanem trijebiti koštice. Trajalo je jako dugo, terasa je na kraju izgledala kao klaonica. Jedva sam sve oprala i izribala. Samo će moji nokti ostati neupotrebljivi za ljetovanje. Onda počnem redati višnje u kupljeno tijesto. Ispadaju uokolo, tijesto puca…Koliko šećera? Koliko cimeta? „Od oka“, čujem svoju mamu. Kod nje je sve bilo od oka ili „pa vidiš.“. Nisam naslijedila od nje taj dobar vid domaćice ili me pokvarila emancipacija. Unatoč feminističkoj prijetnji, štrudla je ispala božanstveno. Na protvanu sam napisala „Domaćica i profesorica.“ Zlu ne trebalo. Bila sam umorna, zaboljela su me leđa. Pomazila sam se s četiri šnite, za inat svima koji ne peku štrudle, čak ni od kupljenog tijesta. I dobit ću četiri kile. Znam ja tu žensku matematiku. Feministički osviještene žene kupe gotovu štrudlu, koja ima boju trule višnje. One se ne vide od neke smjese s prikladnom aromom. Ali, lijepe su to šnite, uredno se jedu. A kod mene tanjuri crveni od ruba do ruba od višanja koje ispadaju s vilice i s brade. Sad se ja pitam tko je tu emancipiran. Višnja želi da iskoristimo plod koji je rodila za nas. Grehota je to ne cijeniti. Je li svijet otišao kvragu? Slastičare i pekare nije briga ni za višnju, ni za tradiciju. Napišu čak „Burek od višnje“ i prodaja ide k`o alva. Mislim da ću, poštujući plodnu višnju i sebe kao predstavnicu ženskog roda i spola u muškoj obitelji, sljedeće godine načičkati naše terase i balkone teglama višnjevca. Moje će emancipirane sestrične i prijateljice pijuckati alkohol dok se tuže na muški svijet. A emancipirani muški svijet neka ne prezire likere kao žensko piće. Domaće štrudle od višanja neka idu u ropotarnicu povijesti, kao i sve iz K und K.

MARKULJ-anije

Damira Markulja

„Pad cijena“

Stranica 3

UH!AHA 31

Par grama anagrama

Zorana Salamunovića

ISTINA Istina i stina su čvrste na isti način. A stina može biti i sitna. Kao i sina ti žena. Također istina može biti i tisna. Ali niti sa najvećom voljom ne može jesti i ni sita. Tako da više ni ista. I s time si Tina povrijedila. I ti san željela je ostvariti i na ist. zemlje poći. Ali kako i TAS ni opstao, nema auto. A i snit' to nije mogla. Asti, ni snage pa reče: „I stani!” A ti si na mukama jer i ti sna nemaš i sna ti nedostaje.

@FORizmi Jandra Drmića Sve puno hramova kulture, a kultura hramlje. ◊⌂© Nitko ne kupuje knjige. Život piša romane. ◊⌂© Ja sam žestoki Hajdukovac. Čak sam pustio i bijelu kosu. ◊⌂© Pranje mozga ide izvana, a prljanje iznutra. ◊⌂© U Hrvatskoj ima 167 registriranih stranaka koje čuvaju jednopartijski sistem. ◊�© Birtija je demokratski prostor u kojem svatko ima pravo gasa. ◊⌂© Danas bih mogao navući vodu na svoj mlin. Točnije, litru i vodu. ◊⌂© Naša tragedija je ko stvorena za komediografe. ◊⌂© Otkako mi je prva mirovina sjela, nije se dizala. ◊⌂© Novija povijest hrvatskog novinarstva: gušenje, gašenje, gnušanje.

@FORizmi Darka Žigrovića Korona kao i svaki neprijatelj juriša u valovima. ◊⌂© Vjeran pas lako nasjedne na vlasnikovu patku. ◊�© U krošnju našeg obiteljskog stabla naselile se bijele vrane. ◊�© Crtao je vraga po zidu pa ga je dobio u postelju. ◊�© Presudile mu predrasude. ◊�© Svirajući u češalj, rugao se vlastitoj ćelavosti. ◊�© Voajer sam.Gledam požudno u tuđi puni tanjur. ◊�© Bijeli prah u pravilu vodi u prah i pepeo. ◊�© Bubreg na dijalizi ustvari je Ahilova peta. ◊�© Neke naše gluposti uvežene su u tvrde korice.

PO DUHU (aforizmi) Milana Rupčića Tko u zdravom tijelu ima zdrav duh, ne vjeruje u duhove. U duhu ovoga vremena, lako se ostane bez duha. Bio je u duhu, dok dušu nije – prodao vragu. Duhom slobode, nadahnulo se – radnike na radu bez ugovora. Duh jednakosti rasplinuo se – u magli neoliberalizma.

UH!AHA 31

Stranica 4

NA DOBRO VAM DOŠLO

ELMEDIN

U spomen na... Roberta Marića (¤1958.-†2022.) -

Moja domovina puna je obogaćenih sirovina. Kad je pastir zločinac, stado postaje čopor. Lice mi je poznato, ali mu se ne mogu sjetiti poštenja. Kad se posije mržnja, žanju se glave. Ateist sam, Bog mi je svjedok! Ako želite čuti dobru vijest, ne slušajte vijesti. Zdrava konkurencija širi se poput kuge. Ako sam čovjek od pera, ne morate me čerupati! Puna mi je glava praznog želuca! Sila Boga ne moli. Zato i ruši crkve. Budućnost će se sjajiti od izlizanih odijela. Za svaku državu važan je sposoban ministar obmane. Koga država puno miluje, brzo svrši. Prevladat će razum! Kad nestane municije. Ne znam da li ulijevo ili udesno, ali znam da sam skrenuo. Narod je zadovoljan. Sviđalo se to njemu ili ne. Ako je ovo zemlja snova, neka me neko odmah probudi! Dugo su pljeskali, a onda je komedija završila!

POZIV ZA DOSTAVOM HUMORISTIČNIH KNJIGA OBJAVLJENIH U 2022. GODINI ZA "KNJIGU GODINE" Povjerenstvo UHAH-a poziva sve autore koji su u razdoblju od 1. prosinca 2021. i tijekom tekuće godine, a zaključno s 25. studenoga 2022. godine, objavili knjigu aforizama i drugih kraćih humoristično-satiričkih vrsta da svoje knjige u digitalnom formatu pošalju na e-mail Udruge: magazin@uhah.hr ili poštom na adresu: UHAH, Krležina 26, 21000 Split (obvezno u tri primjerka). Napomena: Dostavljene autorske knjige će na zahtjev biti vraćene autoru o trošku udruge. Članovi komisije u sastavu: prof. Jozo Čizmić, Mate Ivandić i Tonka Lovrić odlučit će i do Skupštine UHAH-a krajem studenoga 2022. odabrati najbolju aforističnu i humorističnu knjigu godine članova Udruge hrvatskih aforista i humorista. Unaprijed se zahvaljujemo svima na sudjelovanju u natječaju i sretno! Nagrada prvoplasiranome je priznanje.

Stranica 5

UH!AHA 31

HRVATSKI KARIK-A(van)TURISTI Ivica Kolumbić Kole

je rođen 1960. godine u gradu pod Marjanom. Po zanimanju je diplomirani inženjer građevine. Prvu karikaturu objavio je sa 16 godina u listu splitskog poduzeća "Promet". Sudjelovao je na raznim festivalima karikature (HDK, Čvorak, Blato itd.). Osim karikature bavi se i ilustracijama, koje je objavljivao na internetskoj stranici Jutarnjeg lista, te slikarstvom koje je vanredno diplomirao na „Assenza painting school“ u švicarskom Dornachu. Neko vrijeme je radio i stripove. Uglavnom se bavi portretnim karikaturama (tradicionalna i digitalna tehnika) i slikarstvom (akril na platnu, te tuš i akvarel). Član je Hrvatskog društva karikaturista. Živi i stvara u Splitu.

Izvor karikatura: ustupio autor osobno

UH!AHA 31

Stranica 6

PECKALICE

Milana Perina

OBLJETNICA MALE MATURE Napokon kraj! Gotovo je, nema više, hura… Nema više kemijskih i matematičkih formula, nema učenja pjesmica napamet, nema domaćih zadaća, napokon bez obveza, bez učenja, napokon slobodni. Da, tako smo razmišljali prije točno 50 godina, kad smo zauvijek napuštali školske klupe naše osnovne škole. A onda, polako, gotovo neprimjetno, počele su nam se nametati neke druge zadaće. Nekolicini onih koji su nastavili školovanje, spomenute obveze i zadaće, ne da su ih se riješili, već su postale veće i sveobuhvatnije, koje su iziskivale još više truda i zalaganja. Polako odrastajući, dolaze prve ljubavi, udaje i ženidbe, dolaze kćeri i sinovi, o kojima se sve više treba brinuti, a jednako tako sve se više brinuti i o rodite-ljima koji postaju sve stariji. Polako, neprimjetno, odrastamo u odrasle i zrele ljude, stavljajući na pleća sve veće odgovornosti. Sada se više ne pitamo jesmo li napisali domaću zadaću ili jesmo li naučili pjesmicu napamet. Sada odgovaramo za svoje živote i živote članova svoje obitelji, što su sigurno teže i odgovornije zadaće od onih iz škole. Sada, kada se osvrnemo, ovako sijede kose, s nostalgijom se prisjetimo đačkog doba, a problemi s kojima smo se onda hrvali, sada, kad ih usporedimo s ovim sadašnjim, životnim, smiješni su nam. Dapače, toliko beznačajni da se pitamo, pa čega smo se mi to, zapravo, prije pedeset godina, bojali. No prizivali mi to ili ne, činjenica je što smo prve životne pouke i pripremu za životne teškoće, počevši od učenja prvih slova abecede, dobili u našoj osnovnoj školi. Zahvaljujući volji i entuzijazmu svih naših učitelja, nastavnika i profesora, postali smo ovo što jesmo: samosvjesni, radišni i odgovorni, ne samo obrazovaniji već i odgojeni. Zahvaljujući upravo spomenutim prosvjetnim radnicima, nitko od nas nije skrenuo izvan društveno prihvatljivih normi. Postojale su i postoje druge škole, ali nama je baš naša osnovna škola dala čvrste temelje, na kojima smo gradili svoje životne putove i koji su nam pomogli da se što lakše hrvamo sa životnim problemima. Oni pak, koji su nastavili svoje daljnje školovanje, imali su temelje koje su samo mogli proširivati i nadograđivati. Ne smijemo zaboraviti niti zanemariti i našeg velečasnog župnika, koji je kroz vjeronauk, s jednakim entuzijazmom radio na našem duhovnom odgoju. Svima koji su se trudili da u nas usade znanje i ona humana, ljudska svojstva, a što drugo reći već parafrazirati Dragutina Domjanića: „Za vsaku dobru reč, od sveg vam srca fala.“ Sad kad smo se nakon punih pedeset godina ponovno okupili, doduše u okrnjenom sastavu, bilo bi lijepo da ne moramo čekati sljedećih pedeset godina da se skupimo. Istina je da nas je život razdvojio, ali svi mi i dalje, jedno prema drugome, osjećamo prijateljstvo stečeno u osnovnoj školi. Ako smo ga prekinuli, pokušajmo ga barem donekle obnoviti i sačuvati. Rastali smo se prije pedeset godina kao prijatelji. Sada smo se kao prijatelji ponovno skupili i ostanimo prijatelji do kraja naših života! U to ime, a sa željom da nam ovo ne bude posljednje okupljanje i sa željom da svi budemo dobrog zdravlja te da što duže poživimo, dižem ovu čašu. Živjeli!

OKRENI, OBRNI, NA ISTO TI DOĐE! iliti ISTO SE ČITA I ODOSTRAGA (foto-palindromi Željka Bilankova)

Stranica 7

UH!AHA 31

@FORizmi

Zorana Bašića

Nekoć me veselilo rokanje Bregovićevog Bijelog dugmeta. Danas strepim od rokanja Putinovog crvenog.

Danka Ivšinovića

Ja se ne šalim. Ja pišem aforizme. ◊�© Prijevremeni izvori su kao vlakovi. Kasne!

◊⌂©

Jeziv scenarij. A i jezivi redatelj se uhvatio posla. ◊⌂©

◊⌂©

Fatamorgana? Malo morgen!

Uključite mozak. Isključite televizor.

◊⌂©

Izgubio je kontrolu nad sobom. Sad pod kontrolom drži široke narodne mase.

Zavide ti. Dakle, ide ti.

◊⌂©

Mito – mi to u četiri oka.

◊⌂©

Kakva je sudbina naše kugle ne zna ni ona kristalna. ◊⌂©

Ima li mjesta našim novim strahovima? Nema! Popunjeno!

◊⌂©

KPJ je prvo slala na Otok, pa tek onda na more. ◊⌂©

I antitalenti imaju svoje talente.

◊⌂©

Blago nama. Blago rečeno.

Svi griješe. Neki manje, neki manje-više.

◊⌂©

Svijet je stao. Samo se cirkuski vrtuljak okreće.

Koliko primaš, toliko ti žena daje.

◊⌂©

Sjeverni pol. Južni pol. Majko Zemljo, oduvijek si bipolarna!

Smijemo se smiješno malo.

◊⌂©

Magla svuda… magla oko nas. Dušo moja, kamo odmagliti?

Slobodan Butir: ZAKRPE

Dražen Jergović:

Željko Funda:

Danko Ivšinović:

LJUBAV VLADA Igre prijestolja beskrajno traju. U mome kraju umrla je svaka volja.

H`UMORNI KUPLETI Budućnost dolazi kao plima. Od nje nekom ljeto, drugom zima. Novi dan i nova premijera – da me barem na smijeh natjera.

GRAM Osnovna mjera za masu je kilogram. Osnovna mjera za poštenje – gram.

UH!AHA 31

Stranica 8

humoREZ

Damira Markulja

�� − �� − �� − �� − �� − ��

�

Stranica 9

�

UH!AHA 31

Tako je govorio... EmilA StrnišE 1. Nekad je Ukrajina bila žitnica Europe, danas je žrtvica. 2. Stalno se pitam – Da smo našli bogato nalazište plina u Jadranu, koliko bi dugo trajao rat u Hrvatskoj. 3. Nakon stoljeća i pol Turci se osilili. Opet ćemo izgleda postati predziđe kršćanstva uz granicu sa Schengenom. 4. I što danas imamo, Šime Đodanu? Pušku na NATO ramenu i lisnicu u EURO džepu.

DJETINJARIJE

Željka Funde

„Nije dobro biti previše sretan. Jednom sam se tako osjećao sa sladoledom pa mi je poslije bilo zlo.“ „More je najčešće ravno. Nekad je naborano, a to je valjda od briga. Nije lako sa svim tim kupačima, čamcima i brodovima.“

neumorni hUMOR

Denisa Vidovića

Miro Georgievski: Energija

ANATOMIJA ANTIFAŠISTA - SLUŠNE KOŠČICE: -srp, čekić, nakovanj i stremen Brezovica 22. lipnja! PARTIZANI NA IGLAMA: "Heroinom se odvikavamo od kore drveta." -Ja sam u potpuno otvorenoj vezi. -Kakva je to veza? -S propuhom. DUBROVAČANI IZJEDNAČILI CIJENE: paket riže za domaće - 30 kn zrno riže za turiste - 30 kn TEORETIČAR ZAVJERE KOD LIJEČNIKA: "Doktore, ja ne postojim. Možete li mi propisati nešto za to?" -Imaš ti curu? -Povremeno. -Mijenjaš ih? -Ne, povremeno istu. UH!AHA 31

Stranica 10

SADAŠNJI TRENUTAK

HAIKUI/SENRJUI

Franje Ordanića

U nas ima prilično domašaja i dosta velikih promašaja. & Imamo prilično cirkusa ali nema dovoljno šatora. & U praksi zapravo ima malo praktičnog. & Nama najviše fali smetlara i dimnjačara puno bi toga trebalo pomesti i odčepiti. & Mnoge bi trebalo poslati s odgovornog na odgovarajuće mjesto. & Imali bismo briga manje da se više oslanjamo na znanje. & Nitko ne zna što nas čeka privreda nam treba lijeka. & I ja se bavim sportom svaki tjedan ispunjavam sportsku prognozu. Željko Bajza

JEDNOČINKE BEZ ŠMINKE

Denisa Vidovića

L I J E P A

N A Š A

Z A D O V O L J N A

Lica: Hrvati, Neki Drugi, Zastor Hrvati: - Mi idemo! Nama ništa ne valja! Mi nećemo ovdje živjeti i tu raditi! Ovdje je najgore! (Odlaze s pozornice.) Neki Drugi: (Izlaze na pozornicu.) - Mi hoćemo. Nama je predivno. Želimo ovdje živjeti i tu raditi. Ovdje se osjećamo sigurno i zadovoljno. Zastor

(Spušta se.)

Hrvati: (Koji su u međuvremenu otišli, žive i rade negdje drugdje. Izviruju iza Zastora) - Mi opet nismo zadovoljni! Zašto Neki Drugi sad tamo žive i tu rade, a ne mi? (Svjetla se gase, dok se izmjenjuju glasovi kukanja i žaljenja.)

Nikad kraja „Prevoditelj“

Stranica 11

Zdenko Puhin Puya

„Sjaj“

UH!AHA 31

dijaLEKTi/uRA

Đurđe Vukelić Rožić

Praded Šteli ne šteli, morali sme iti na put, v selo otkud su se Jožekovi dotepli v našu prelepu Moslavinu. Mrel je negvi bratić Josip, kaj su imeli zajedničkoga pradeda Josipa. Koleno po koleno, Jožek do Jožeka. Zet nam je posudil svoj avuto. Brže bole vse naredi na imanju, pod tuš, obleči se, vse zapri, još jenput preveri vsa vrata i blago, i beš z doma. Na našemu mostu smo se posvadili, jel pemo avutoputom ili starom cestom, inače je išlo kaj violina. Dva put smo počivali, nekaj si malo ze svoje košarice prigrizli,popili prefinu kavicu usput, baš lepi izlet, sem si malo počinula. V avutu, bez motike, ranjglice, pegle i vešmašine. Jedino je gazda bil svoj. Gda sme obavili tužni posel, išlo se na karmine v lepi restoran. V drugom delu restorana, bili su veliki krstitki, nekome su se potrefili pandemijski trojčeki. Am je to bilo kaj svadba z muziku. Šteli ne šteli, čulo se k nami. Živlenje ide dale, Onda smo morali iti k Jožekove familije prespati, makar smo mi šteli da bumo ostali v pansionu pri jezeru. Drugi dan su nas odpelali v selski muzej a tam visi velika slika Jožekovoga pradeda Josipa, v debele i široke rame z rezbarenim zlatnim listekima. Prelepo, mislim rama, a deda kaj deda. I gda si je moj Jožek stal vuz sliku pokojnoga Jožeka, plunuti pradeda! Za neveruvati, kaj da su si familija! Ja nis mogla dojti k sebi, nis znala da je negvi praded bil tak veliki gazda i zaslužil svoje mesto v muzeju. Vele da je dal skopati kanale, spasil je selo od poplave a selaki su si zaradili nadnice. Naredil je školu i dopelal dva vučitela. Po danu su školali decu a po večeram učili nejne roditele čitati i pisati. Naredil je ceste, dal je vrtati zdence na gmajnu i ko zna kakva još dobra ni naredil a imel je šest sinekov.I negva žena. Momu Jožeku je bog i bogme naraslo perje. Veliki i pametni, nezamenjivi i kaj ti ja znam kaj Jožek, samo zato kaj je negvi pradeda bil kak oni to vele „neko.“ Gda smo se vozili doma, bil je čkomeči, ni reč da bi rekel. Štela sem da bumo stali vuz put, tam su klupe i stoli, lepo prestrem svoga našivavanoga stolnjaka, saki dobi svoju deščicu, v košarice imamo špeka, kruveka, domačega luka srebrenca, par suhih češnjovki, po flašu Mirinde i Sprite Indian water, a to se samo za svetke i za na put kupuje, inače se ne razhitavamo z penezima. Za flašu soka jena kokoš mora puknuti puno jajec, jajca treba povoljno prodati a dok zračunaš kuliko kuruze kokoš treba za ta jajca, bolše je ne kupovati vu pofarbanu, cukrenu vodu. I neznaš kaj ločeš. Ali, pavun od šofer ove gospođice Ifkice neče jesti. Otkad se slikal z pradedom, pal je v depresiju, bar po moje procene i dijagnoze. Gda sme stali da bumo popili kavu i vse drugo kaj treba obavili, zvala sem svoju Gogu, vnuku kaj studira psihologiju, naj bi mi dala savet kaj narediti, a ona veli da si je moj selak zaradil kompleksa menše vrednosti zaradi tak velikoga čoveka od pradeda. A majke ti mile! Kaj da mi je nekaj novoga rekla. A ti Ifkica reši problem. Dok je on bil v men's room, zvala sem konobaricu i naručila dve velike porcije z dodatna tri čevapa na sake, naj donese za naš stol, toboš da je pogrešila z narudžbu, ak bu stari kričal na nju. Računala sem da bu Jožekov nos presudil i da se bu lepo najel, bu božji mir v avutu. I negve duše. Žena me je skroz razmela i veselo odbežala v kuvinju z pedeset kuna napojnice, a z nikakvim napojom to ni spovezano. A to su bome čak dva sireka kaj je moraju moje kravice otpuliti z vimena gda travu v mleko predelaju. Bedača Ifkica, nikak zapametiti da v geltašlu treba imati sitne peneze. Moj Jožek je zamišlen i samo dudi. Za čas, ve ti najlepšeg osmeha na svetu kaj ga za pedeset kokošjih jajec moreš kupiti. Nosi ona nama čevape. A ja, da bi reč rekla. Delam se da konobaricu ne poznam, ona dene čevape, luk, kajmak i ajvar na stol i ode, brzo kaj tornado. Ja toboš gledim na avutoput, i goru v dalini, a krajičkom oka gledim Jožeka. To je tej, kak vele, periferni vid. On hiče pogled na čevape. Sad je več i mene slina počela zezati, gutam i čkomim, toboš ne mislim na Pavlovljeve cucke. A vraga bi pojela kak sem lačna. Jožek zeme vilicu i nož i prije se posla. Zgledelo je da je on naručil čevape gda sem ja išla pudrati nos v lady's room. Kak bi zgledelo da je sad neče jesti? Ja prehitim krovek od svoje porcije naopak i odbrojim pet čevapi na tu polovicu lepinje, polavko gurnem svoj tanjer do negvoga i presmeknem višek na njegvi tanjer. Muž kaj gora mora jesti! Delal se da ne vidi kaj prtlam. Zval je kelnericu, doplavala je kaj hobotnica pred kameru vu vode, ni čut ni videt, kak je hitra. Naručil je jenu bezalkoholnu pivu i dve čaše. Ja sem na vishodu još kupila sakomu lepi veliki keks z puno lešnjaka i čekulade. Lepo smo se doma dovezli, a moj Jožek je celu večer imal posla z mobitelom, slal je svoju sliku z pradedom po svetu. Pajdaši i deca su ga zvali, bil je veseli, kaj da su se Jožeki v Ermitažu ili Schönbrunnu na kipca hitili. Selfek z dedekom je postal viralni hit. Na fiksnu liniju je zvala Jožekova sestrična Marica, z Dolnjega Moslavačkoga Sela i našpotala me, da zakaj ju nesmo zeli na Jožekov sprevod, veli da nas je čakala na mostu dve vure! A ko bi na vse mislel?

UH!AHA 31

Stranica 12

DVA ASA ISPOD POJASA

A ♠

Pretakanje

Ljudi titraju cijeli život uokolo nesavršenosti svoje jezgre Mijenjaju vrline u mane i mane u vrline Pretaču se iz jedne posude u drugu U nekom zrakopraznom prostoru proizvodu 8 bilionaneurostransmitera u dubini nečega što ništa ne znači promjenjivih osjećaja i uma Još je čudno kako svi dobro funkcioniramo, barem prema svojoj okolini. Hura za ljudski rod. Ivana Ilić♠

vs.

A ♣

Naslov

sinoć je moja baba odlučila napisati svoju prvu pjesmu. prije toga je napunila 88 godina života, zatim 89, a prošle godine i 90. ušla je u moju sobu s listom bijeloga papira, sjela za stol pored mene i rekla: ''Siniša, odlučila sam pisati poeziju, ako možeš ti, mogu i ja'' ''odlično'', podržao sam je, ''uzmi olovku i piši'' ''zar samo tako?'', začudila se baba. ''samo tako.'', potvrdio sam. ''ali ne bih li najprije trebala smisliti naslov?'', skeptično je nastavila. ''ne treba ti naslov, njega stigneš dodati i kasnije'', poučio sam babu. nato je moja baba ustala, pogužvala papir i demonstrativno izjavila: ''jebeš tebe i tvoju poeziju!'' Siniša Matasović♣

@FORizmi

Živka Prodanovića

Bolje je imati buhe, nego novce. Kažu buhe. ◊⌂© Čuvajte zube! – ne može se reći svakoj budali da je glupan. ◊⌂© Komedija života – njegovo poštenje se toliko izlizalo da se već vide rupe u njemu. ◊⌂© Kažu da jedna slika govori više nego tisuću riječi. Potvrdili nepismeni. ◊⌂© Mali malograđanski ptič, veliki malograđanski krič. ◊⌂© Nijedna vlast nije toliko korumpirana da ne bi mogla biti još korumpiranija. ◊⌂© On je i do svojih jubileja došao preko veze. ◊⌂© Pred damama se ne postavljaju pitanja na koja i pošten čovjek odgovara psovkom. ◊⌂© Sebičnost je sama sebi dovoljna. ◊⌂© Svaka književnost ima svoje junake. I bedake.

Stranica 13

@FORizmi

Drage Bosnića

Ne krivi druge za svoje neuspjehe i uspjet ćeš. ◊⌂© Naći ćeš mir u sebi kad budeš dobar prema onima oko sebe. ◊⌂© Sretni su pametni i ludi, ostali su ljudi. ◊⌂© Do šezdeset godina moliš Boga da ti nešto dâ, nakon šezdeset godina moliš Boga da ti nešto ne uzme. ◊⌂© EU budućnost: Bogati na švedske stolove, siromašni na kontejnere. ◊⌂© Bombe sve pametnije, političari sve gluplji. ◊⌂© U ratu ne pobjeđuju argumenti. ◊⌂© Ne pamte se ratovi, pamte se vojskovođe. ◊⌂© Ljubomorni prijatelj postat će ti neprijatelj. ◊⌂© Ako si u svome kraju „rijetka“ ptica – odleti.

UH!AHA 31

Kajkavske zezalice

Đurđe Vukelić Rožić

Zakaj dedek predelava lovku za kune? Za lov na Eure. Zakaj Hrvacka zgledi kaj meršava Pangea? Poplavela je na porodu. Zakaj Sv. Ilija vozi kola po nebe? Da ne plača cestarinu. Zakaj krava kupuje mleko? Zaradi potrošačkoga mentalita. Zakaj karma preganja ljude? Ne usudi se obrnuti im pleča. Zakaj se sajmišče zove šoping center? Tam bedaki šopaju tuđu gusku. Zakaj dedek bere črešnje? Voli biti gore. Zakaj je ščemer v male flašičke? Zato kaj je flašička mala. Zakaj vrabec ni vekša tica? Bi zdrobil vrabicu! Zakaj je lemona žeđna? Ne voli lemonadu. Zakaj pevec kukuriče? Zato kaj nosi stara jajca. Zakaj se vetru fućka? Nema interneta. Zakaj kuvinje imaju šank? Da se cugeri osečaju doma.

Nepoznati savjetuju...

FOTORIZMI...Djurđe Vukelić Rožić

UH!AHA 31

Stranica 14

LICA S NASLOVNICA

Dražena Jergovića

naBORanKO PERIĆ

ENEStašluk džaBEŠLAGIĆ

la la lAND-REA ANDRASSY

manjak gradIVA AJDUKOVIĆ

JASMIN podvio REPEŠA

nedoZRINKO TrUTIĆ

ANTONIJAnsa MANDarIne (Ć)

NINA raVIOLIĆ

FILIPosukcija RUDA(ma) (N)

čudesna grIVO AMULIĆ

SANDRA spaceBAGARIĆ

LANA greBANELY

IVAN DE-ČAKavac

očeVIDac BALOG

ukLEtA MIJATOVIĆ

FRANO neukroćeni RIDJAN

MARTINA plimni VALIDŽIĆ

Stranica 15

gOLGotA PAKALOVIĆ

DENIS udBAŠIĆ prvašić

TAMARA nLO kOSt

UH!AHA 31

OSMISLICE

Ivana Bradvice

CIJEDIŠ ME

Bit Bit u biti je čovjek. Č ov j e k Primitivan čovjek je fizički, a civiliziran star duhovno gol. Dobrota Dobrota je žrtvovanje sebe ne očekujući niotkoga ništa. Istina Istina djeluje. Klanjanje Nema klanjanja čovjeku nego samo njegovom zrnu istine kojeg prepoznaješ u sebi. Knjiga Knjiga je vremenski arhiv da je pisac bio živ. Običan I običan je neobičan. Obmanut Kad si obmanut s laži, zlu si draži. Sloboda Ubij slobodu, kaže zlo.

Kada smo neprimjetni u kutu ljubim iz minute u minutu A kad se popnemo na gornji kat izljubim te iznova svaki sat Bračne obveze izvršim revno obljubim te tako jednom dnevno Nakon godine - svakih par dana malaksalost mi postaje mana Onda tješih: Bitno je - vrijedno kada te poljubih jednom tjedno Zatim ljubljah onako prosječno tek nekoliko puta mjesečno Postao sam ubrzo brz k'o zec stignem sljubiti jednom na mjesec Onda se kunem da ljubim vječno izljubim te jednom tromjesečno Kad se šminkaš bojom trule višnje zaljubim se tek polugodišnje Danas zdušno molim sve svevišnje da preljubim bar jednom godišnje Prigovaraš da izgubih formu: samo ispunih životnu normu!

Točka Život nema čvrstu točku.

Mladen Vuković

Zadnjoznanac Bolje je biti zadnjoznanac nego neznalica.

TRIPTIH

UH!AHA 31

Elmedina Došla Dine

Stranica 16

S A T I R A

M A T I R A

Nađana Dumanića

MERMAIDING Kad spojiš elemente sinkroniziranog plivanja i ronjenja mono perajom dobije se novi morski šport tzv. MERMAIDING iliti plivanje poput sirene. Ove godine je u Kini i prvo svjetsko prvenstvo nažalost bez naših predstavnika. U nas je puno nježnih sirena, ali i grubih dasa, što sirene love poput morskih pasa.

MORTUS U nas je 400000 alkoholičara, mladih sve više, a primat žesticama i vinu preuzelo je pivo. Što je ovo od hrvatskog doma zavladala alkoholna koma? Vode se rasprave s temom raznolikosti, obitelji, demografije, abortus, a kvarat države je mortus. Uzmite ljudi mlijeko i kutiju keksa, ne citirajte više Grdovića i Šeksa.

SVJEDODŽBA Hoće li mali Ukrajinci u nas dobiti svjedodžbe o završenoj nastavi na hrvatskom ili ukrajinskom jeziku? Ma neka djeca samo prođu i idu dalje, jezik nije bitan. Samo me plaši da nas neki tamo službenik ne iznenadi umnom pljuskom pa svjedodžbe budu na ruskom.

SEKS AFERA Seks aferu političara u Splitu, dakako bez seksa, dakle bez fizike, može riješiti samo pravi fizičar i poznavatelj cura iz susjednih država. Mislim da bi gospodin savršeni s lakoćom riješio taj telesex zamršeni. Našao bi lijeka Milici na Ilici, a sestricu Acu doveo bi u red uz jedan sladoled. Kad su žene u pitanju, pa i kad je status dvojan, taj se ne boji, svim je bojama bojan. Samo me jedno zanima i tu je izbor sužen i bez seksa u politici možeš bit nagužen..

ZANAT Razmišlja se o uvođenju novih zanimanju u škole: gleter mobitel ekrana, ispijač kava, fejsbuk koordinator, tabletni filmofil, dostavljač brze hrane, dizajner robe za nudiste, hvatač vjetrova, degustator piva. Trendovi kažu da se treba prilagoditi današnjici, očito je kako stari zanati.

Stranica 17

UH!AHA 31

EPIGRAMaža

DANKA IVŠINOVIĆA

Kraj mukama Nakon ulaska u EU došao je kraj svim našim mukama. Konačno sve konce čvrsto držimo u tuđim rukama.

Stvaranje svijeta I šestog dana, stvori Bog sebi glavobolju do današnjeg dana.

AFORIZAM ZA VAN!

Deni sa Vid ovića

Ne sudit e Hrva te po meni. To su vr ijedni i pošte ni ljudi. Sva sreć a da p ostoji Faceboo k jer bi ina če svi liječnic i, sei zmoloz i i geos tratez i pivo morali piti ispred d ućana. Ja, kad se ože nim, b it će ka ko moj a žena kaže, p a makar se zbog toga r astali. Nikad se ne ku pajte kako bi se dop ali dr ugima. Kad se z aljubi m, uop će ne je dem, d ok ne ogladnim . 1988. ni sam im ao pam etnijeg posla, pa sa m se rod io. Ako Rusi nasta ve šir iti mir, uskor o više neće bi ti nikoga t ko bi u njem u uživao . Lijenost mi om ogućuj e da pos ao odg odim n a neodređe no.

„Vještica strmina“

UH!AHA 31

Oleg Perčinić

„Vještica uspon“

Stranica 18

BEZDLAKI LJUDI Bezdlaki ljudi Plažom se razmeću Bezdlaki ljudi Po plićaku skakuću Bezdlaki ljudi Na golo izbrijani Bezdlaki ljudi Fino definirani Bezdlaki ljudi Zgodni depilirani Bezdlaki ljudi Pomno profilirani Bezdlaki ljudi Ljudi i Žene Bezdlaki ljudi Ne traže dlaku na jajetu Bezdlaki ljudi Na nozi ili pazuhu Bezdlaki ljudi Ne nose taj teret Bez dlake viška Lakši liježu u krevet Denis Vidović

KAJFORIZMI Đure Bela Došel sam k doktoro po bolovanje, a on mi je recepta napisal. Mi punimo jive račune, a oni svoje žepe. Sodec oče znati istino i samo istino. Prosim poštenoga nalaznika… Negda je bilo čuda meje idiotov nek denes. Dostojevski je jedva jenoga našel. Što o čemo, fljundre o poštejo, a mi bokci o penezima. Vodi v praho je istekel rok trajanja. Suša je predugo trajala. Bormeš je istina, lažlivci so ne zgubili još niti jene izbore. Pederi so dobili pravo na deco, ali ne i na pobačaj. Niti se naš Božek nebre restrgati, neje nam moškima dal tuliko kuliko žene nucajo. Švaler donaša k hiži, a švalerka odnaša. Zarobila ga je na prvi pogled i več je 30 let na robiji Od da je minister Vili zmislil maske, več ne nucam ris gumice. Tablja na kupališčo: Neje dopuščeno (s)kakanje vo vodo!

Stranica 19

UH!AHA 31

Čuvstva... iz susjedstva 14. OSKARfest „RAT I MIR (na pustom otoku)“, Ukrajina

Izvor karikatura:

Zvonko Karov (1961.), Skoplje, Sjeverna Makedonija A F O R I Z M I: Naručio pitanje. Platiće drugi. ¤ Postoji li Bog? Ne, Bože sačuvaj! ¤ Susedi su nam kao braća. Bili bismo bliži da su na nam kao sestre. ¤ Političari služe narodu. Zvuči tako vojnički. ¤ Opametio se. Postao budala. ¤ Na duhovnom postu pali smo na ispitu. Na telesnom – ispod stola. ¤ U partiji svi ćute. Samo novac razgovara. ¤ Zagarantovana vam je sloboda misli. S tužbom. ¤ Različiti smo narodi. Isti nam je puter na glavi. UH!AHA 31

Stranica 20

ENIGMATSKI KUTAK... Mate Ivandića SPIRALA 7X7 (riječi se upisuju u smjeru kazaljke na satu) 1

16 13

@FORizmi

Zlatka Tomića

OPIS: 1. Tajni agent 007, James, 2. Stablo, 3. Koštunjavo voće, 4. Gomila, 5. Kolike su cijene goriva sve ga manje vozim, 6. Kralj ptica, 7. Glavni grad Norveške, 8. Naša glumica, Zoja, 9. Gornji dio građevine pokriven crijepovima, 10. Hrana koju bi trebali puno više jesti, 11. Kad se probudi stvara probleme Siciliji, 12. Rimski bog ljubavi, 13. Pasmina, soj, 14. Žitelj arapskog poluotoka, 15. Ime hrvatskog karikaturiste i osnivača lista "Ošišani jež" Križanića, 16. Skitalački narod, Cigani.

@FORizmi

Nikole Šimića Tonina

Ugostitelji, snizite cijene! Mi smo se već smanjili.

Naša je planeta ćilim šareni, svašta se tu nakupilo,

◊⌂©

treba ga dobro isklepati.

Siromašnima je uvijek bolja opcija da ih se muči računima

◊⌂©

za struju nego samom strujom.

Kako nam nikako ne ide obnova, molim Crkvu u Hrvata

◊⌂©

da se angažira i organizira duhovnu obnovu za

Iako će danas biti jučer, sutra danas, a preksutra sutra,

političare.

gorivo će u svim varijantama poskupjeti.

◊⌂©

Bjesne bijesni automobili. Od toliko konja najgori je

I kad naši nogometaši nisu u pravoj formi, forma njihovih

onaj jedan.

automobila je prava.

◊⌂©

U svašta je Bog utisnuo dušu.

Na obalama Crnog mora ništa ne mora biti crno. Sve može

◊⌂©

biti i bijelo, osim povratka..

Današnji propust bumerang je budućnosti.

HRVATSKI HUMORISTIČKO-SATIRIČKI ČASOPISI: Potepuh, Oroslavje

https://potepuh.webs.com/

E-mail: dragutin.loncar1@kr.t-com.hr

Karika, Zagreb

http://www.hdk.hr/karika.htm

E-mail: hrvdrukar@gmail.com

Pikač, Prelog

https://www.prelog.hr/?task=mmk&aid=1

E-mail: list.pikac.prelog@gmail.com

Zlatna Smoliga, M. Mihaljevec

Stranica 21

http://www.hdk.hr/vijesti/slike/smoliga2022.pdf E-mail: cartoondamir@gmail.com

UH!AHA 31

KOMIČNE KRONIKE

Mladena Klarića Godišnji odmor (prvi dan)

Ljeto. Sunce prži. 35 stupnjeva je u hladu. Malo umorni od putovanja na kojem smo imali problema zbog loše riješenog transfera i nesporazuma oko istog, ali u dobroj namjeri da sve loše ostavimo iza sebe, dovlačimo se žena i ja zadnjim snagama do plaže koja je udaljena, kako saznajemo tek po dolasku, svega 2 km od hotela. To naravno nismo znali jer u hotelskim brošurama ne piše udaljenost. Piše samo: pogled na more. I vidi se na slikama more, vidi se i to lijepo i tamno plavo. Naravno, slikano je po krasnom sunčanom danu sa aparatom visoke razlučivosti kada je vidljivost 16,4 km pa onda ovih tričavih 2 ne znači ništa. Kao da je tu. Jedino što nije tu nego je tamo. Mrvicu dalje, kako bi nam rekla uslužna recepcionarka sklanjajući brzo knjigu žalbe kada je primijetila da me nešto vuče kako bi napisao u nju koje slovo zahvale. I tako, dovlačimo se naoružani ležaljkama, suncobranom, rekvizitima za ljetne igre koje po nama baš trebaju početi. Da se nađe. Dolazimo do ograde koja omeđuje plažu i koja ima vrata kraj kojih u hladu sjedi gospodin i propušta ljude na to mjesto snova koje čekamo još od prošle zime kada smo počeli uplaćivati ljetovanje. Tada smo počeli, a završiti ćemo taman do sljedeće zime. Na tabli pokraj gospodina koji je gol do pasa jer je jako vruće i jer ne poznaje osnove lijepog ponašanja, stoji uredno napisana tabla na četiri jezika i na kineskom koja svima kojih se to tiče kazuje kako se ulaz na plažu naplaćuje. Troznamenkastim brojem određena je i cijena tog ulaska u Raj. Tako se i zove, Rajska plaža. Prolazimo pokraj svega toga kao da se nas ne tiče jer mislimo da se nas ne tiče i ne tiče nas se ako netko misli drugačije. Ipak, mi smo gosti hotela, a sve i da nismo, plaćati za nešto što je javno dobro izgleda nam u najmanju ruku kao pljačka. Stoga bez zaustavljanja pokušavamo ući u Raj i već se vidimo kako iz jedne čaše koja ima dvije slamke srčemo nešto čemu ne znamo ime i ima potpuno neprirodne boje. I nije nas briga. Zamisao o srkanju prekine glasan glas u tvrdom dijalektu koje je bio upućen nama, gostima hotela, gostima drugog kata iz sobe dvjesto šest. Na tu neartikuliranu artikulaciju u kratkom trzaju i ustupajući oboje se okrenusmo i pogledamo u tog debeljuškastog polugolog primjerka lokalnog gazde kako važno sa svojim čevapčićastim kažiprstom lupka po tabli na četiri jezika i na kineskom. Objašnjavamo da smo hotelski gosti koliko smo mogli uljudno i skrivajući prijezir koji urbani ljudi imaju prema polupismenim šerifima koji svakog oslovljavaju sa ti udarajući ga pri tom po ramenu tako da ovome ne gine hematom ako nije cijeli život proveo sa medvjedima i tako očvrsnuo do te mjere da ga udarci tog tipa škakljaju. Objašnjenje nam se vraća u obliku koji nema veze sa gramatikom i pravopisom te uz to otkrivamo da šerif ne posjeduje niti polovicu zubi i to da svi plaćaju ulaznicu na Rajsku plažu. Uz to, sasvim besplatno i popraćeno zadahom koji je kombinacija žestice i bureka, dobivamo i poduku i naputak kako sve piše i kako treba čitati sve to što piše, a piše na četiri jezika i, da, čak i na kineskom. Njegove prijedloge, zahtjeve i naputke s gnušanjem odbijamo i okrećemo se na peti u maniru ljudi za kojima će svi potrčati moleći ih za oprost jer su upravo shvatili kakvu su štetu svijetu i rodu učinili. Nije se dogodilo da je vojvoda od plaže za nama potrčao, nego smo dapače čuli otvaranje boce i potezanje dobrog gutljaja nečega što sigurno nije vitaminski sok uz otpuhivanje kao negodovanje na reakciju nas, neukih i nepismenih turista koji ne shvaćaju da i ostali moraju živjeti te se za to pošteno muče dok mi, turisti, samo ljetujemo i hladimo guzice u njihovom moru. Pošto smo odlučili da ne plaćamo nešto za što smatramo da se ne smije naplaćivati, odlučili smo biti odlučni, karakterni i jaki te svoj odmor i živote u njemu uzeti u svoje ruke. Tako smo prošli pored te uređene i skupe plaže koja je pružala hlad, lijep ulazak u more i mogućnosti za nekoliko vrsta osvježenja u barovima među borovima i krenuli u avanturu. Uzbuđeni zbog Indiana Jones novog života, nismo ni primjerili da nam se potraga za Našom plažom odužila i da se već dosta visoko sunce počelo potpisivati po nama. Njegov crveni potpis osjetili smo prvi put kod pokušaja ulaska u more koje smo ipak na kraju našli na samom rtu gdje napokon nije bilo nikoga. Valjda zbog jakog vjetra koji nam je ustvari u tom trenutku odgovarao pošto nam je lijepo hladio opekline. U more nismo ušli zbog velikih valova koji su se razbijali na oštrim stijenama, ali smo se ipak uspjeli osvježiti kad bi nas takav neki val poprskao. Hvala mu na tome jer to je ujedno bilo i jedino osvježenje pošto nismo uzeli ni kap vode sa sobom. Ni hrane. Htio sam u jednom trenutku do kraja biti Indiana i oboje nas spasiti pronalaskom školjkica što rastu na stijenama, ali je taj pothvat po slobodnoj procjeni bio zbog ogromnih valova izbor između života i smrti. Izabrao sam život, malo zbog sebe, a malo zbog svoje žene koja sama da bi teško nazad došla do hotela jer si je već na dolasku dva puta rasjekla taban na stijenama poderavši pri tom i japanke od Birkenstocka, koje je kupila baš za ovo ljetovanje i koje je platila toliko da smo mogli ostati još nekoliko dana više na moru ili bar smanjiti ratu otplate UH!AHA 31

Stranica 22

za ovogodišnje ljetovanje. Dakle, uz moju pomoć i nekoliko ribara koji su nas primijetili kada smo se pokušali dovući do hotela, naš prvi dan je uspješno okončan bez većih posljedica. Poslali smo malog iz hotela da nam kupi jogurte ne bi li se namazali (prefarbali sunčeve grafite na tijelu) od sunca i tako probali ne provesti slijedeći dan u ambulanti. Mali nam je dostavu naplatio više od jogurta, a sami jogurti su koštali više nego ulaznica na Plažu. Nije nam zbog toga svega žao i ponosni smo zaspali pred jutro kada su opekline malo splasnule i kada je žena prestala psovati na glas zbog rasječenih tabana. I Birkenstockica.

Aktualno!!! Dragutina Dade Kovačevića

Dan državnosti

(-:Dado

(-:Dado botiĆarije

Stranica 23

luke botiĆa

UH!AHA 31

C J E P I V O Kad se izumi Cjepivo protiv mržnje Na Balkanu Obvezno Cijepiti svako dijete

Preporučujem: Dupla doza – radi genetike i povijesnih dubioza

Drago Bosnić

P R O T O K

I D E J A

Čitam da nam je slab protok ideja P(ortr)ETAR PISMESTROVIĆ: Katarina Baban

pa se pitanje samo od sebe javi: a da možda problem nije u nekoj nisko baždarenoj glavi? Zoran Baš ić

PAROLE… Nacionalistički manifest: Mi smo prvi! Mrzimo druge! Nema treće! Jandre Drmić