ESTETIKA ELEKTRICITETA
Spiritualnost i vizualna umjetnost iz fundusa MMSU
AESTHETICS OF ELECTRICITY
Spirituality and art from the MMSU collection Nadežda Elezović
Fotografija na naslovnici / Cover image: Tomislav Ćurković, Mimikrija, 2003.
ESTETIKA ELEKTRICITETA
Spiritualnost i vizualna umjetnost iz fundusa MMSU
Mali salon od 4. do 23. prosinca 2014. Muzej moderne i suvremene umjetnosti Rijeka
AESTHETICS OF ELECTRICITY
Spirituality and art from the MMSU collection Nadežda Elezović from 4th to 23rd of December 2014.
Mali Salon Museum of Modern and Contemporary Art, Rijeka, Croatia
5
Estetika elektriciteta Spiritualnost i vizualna umjetnost iz fundusa MMSU Tomislav Ćurković ● Boris Demur ● Željko Jerman ● Mladen Stilinović Damir Stojnić ● Mirko Zrinšćak
Umjetnici se nalaze u svim odjeljcima trokuta. Svaki onaj koji vidi iznad granice svog odjeljka prorok je svojoj okolini i pomaže kretanju neprilagodljivih taljiga. I svatko tko se udubljuje u skrivena nutarnja blaga svoje umjetnosti, zavisti je vrijedan suradnik u izgradnji duhovne piramide koja će sezati do nebesa, Vasilij Kandinski, „O duhovnom u umjetnosti“, 1911. Izložba nastoji prikazati estetsku potku koja se tautološki pojavljuje u vizualnoj umjetnosti, a koja ima svoj dah, krvotok, treptaj, nerv i vjeruje u mit. Neovisno o svojoj individualističkoj naravi i nasuprot tome neujednačenoj i ćudljivoj javnoj recepciji, sporadično se pojavljuje bez prostorno vremenskih ograničenja i zadatosti, s druge strane svojim vizualnim elementima, predmetnošću, misaonom formom, vibracijom, označava kreativni iskorak. Čini to i svojom iracionalnošću i stavom. Izložba obuhvaća djela šestero umjetnika nastala u vremenskom rasponu od 1972. (Željko Jerman) do radova nastalih u 2014. godini (Tomislav Ćurković). Koncepcija izložbe odnosi se na različitost stilova i praksi individualnih umjetničkih traženja za nematerijalnim, duhovnim područjima unutar radova koji se nalaze u fundusa Muzeja moderne i suvremene umjetnosti. Dva su pravca tog puta: Jedni, nošeni osobnom unutarnjom nužnosti za propitivanje pitanja što je stvarnost te se u skladu s time obraćaju ili koreliraju sa suvremenim dostignućima kvantne mehanike vrlo bliske hermetičkoj misli mistika prošlosti (Demur, Stojnić, Ćurković), te pokušavaju oživjeti apstraktne mitske oblike (Stojnić, Demur), ili su se zaputili područjima propitivanja stvarnosti kroz oblike prirode ogoljavajući ih do srži njihove apstraktne biti (Demur, Stojnić, Ćurković, Zrinšćak).
6
Ili pak, ovdje kroz prisutnost djela konceptualnih umjetnika 70-ih (u prvom redu Jermana i Stilinovića, ali se to može reći i za ostale umjetnike obuhvaćene izložbom), prezirom spram ikakvog akademizma i u umjetnosti i u životu odlučno odbacuju ustaljene obrasce umjetničkog stvaranja i djelovanja. Njihov je iskaz iskren i onda kada nose težinu odbacivanja, neprihvaćanja, nerazumijevanja njihovog rada, čineći to zapravo na dobrobit sviju. Naziv izložbe „Estetika elektriciteta“ djelomično je preuzet iz naziva pjesme Ples elektriciteta, svjetske glazbenice i umjetnice Laurie Anderson (1947.)1, posvećene Nikoli Tesli (1856. – 1943.), a čiji je ritam izveden iz pravog plesa - nehotičnog plesa. Laurie Anderson ples elektriciteta opisuje kao ples koji izvodite kada vam je jedan od vaših prstiju zaglavljen u utičnici pod naponom, ruke vam pulsiraju gore-dolje, usta vam se sporo otvaraju i zatvaraju, i osjećate snagu, ali ne možete izustiti ni riječi.2 Slijedom ritma, termin elektricitet iz naziva izložbe ne odnosi se na fizikalni fenomen, već je ovdje korišten kao metafora i bolje rečeno analogija ideji oživotvorenja, aktivnog principa kreiranja, svjetlosti, ideji kretanja i vibrantnoj snazi, smjelosti… Već je više od sto godina (1911.) od kako je prvi puta objavljen esej Kandinskog (1866–1944) „O duhovnom u umjetnosti“ (Über das Geistige in der Kunst) u kojem Kandinski govori o osobnim, individualnim spoznajnim stajalištima, osobnom iskustvu koje je dovelo do umjetnikove koncepcije apstraktnog slikarstva, odnosno realizacije apstraktnog slikarskog polja kao nove estetske paradigme u vizualnoj umjetnosti. U tom smislu, Kandinski je temelj razvoju moderne umjetnosti postavio upravo na povezanosti duhovnosti i umjetnosti. Stoga se može reći kako ezoterijska misao leži u samoj osnovi nastanka kako lirske apstrakcije tako i moderne umjetnosti uopće. Potreba za obrazloženjem, ilustracijom vlastitih duhovnih iskustava, spoznaja i mističkih poriva te njihovom transkripcijom u svijet „realnosti“ posredstvom umjetnosti, dovela je do prevladavanja i potpunog napuštanja realnog u korist apstraktnog slikarstva. Iako se, kada se govori o povezanosti i utjecaju duhovnosti na razvoj moderne umjetnosti, u literaturi 1 Laurie Anderson, United States Live, Dance of Electricity , 1984.
2 Izvor: Kustoski kolektiv WHW, Normalizacija – Posvećeno Nikoli Tesli, Novine
Galerija Nova br. 10, uz izložbu anti-spomenika Nikoli Tesli, Zagreb, 2006.
7
najčešće spominje upravo Kandinski, on u tome nije bio osamljen. O tome svjedoči značajan i sve veći broj stručne literature koja rasvjetljava utjecaje primjerice Teozofskog društva te drugih duhovnih sistemana razvoj moderne umjetnosti. Jednako kao s misticizmom Maljeviča (1879.–1935.), koji je ovog rusko-ukrajinskog umjetnika poljskog podrijetla doveo do maestralne misli crnog kvadrata na bijeloj slikarskoj plohi. U tom smislu, teologiju apstraktne misli simbolično geometrijskih oblika nalazimo u djelima još jednog predvodnika umjetničke avangarde, što će se kasnije ponovno pod utjecajem ideja teozofije ispoljiti u djelima Mondriana (1872.–1944.)3. Valja napomenuti kako je fascinacija vjerskom misli Maljeviča često korištena u biografijama ovog umjetnika, no uglavnom kao intrigantna informacija. Kuriozitet koji ima za cilj više naglasiti Maljevičevu personu - karizmatičnost i radikalnu narav, te utjecaj folklornog nasljeđa na figuralnu i narativnu slikarsku fazu ovog umjetnika. Suprematizam pak ostaje zakinut za takve povezanosti. Struka teoretičara i povjesničara umjetnosti umjetnost apstrakcije, odnosno modernizma pa nadalje, uglavnom nastoji zadržati u kontekstu vizualnog problema. Ili u društvenoj konotaciji. Inzistira se na promjenama u vizualnom jeziku i mišljenju, stilu, formi. Pri čemu je negiran cijeli jedan sustav znanja temeljen na prirodnom suodnosu svih stvari ukorporiranih u korpus moderne pa i suvremene umjetnosti. U domaćim primjerima nalazimo barda Otona Glihu (1914.-1999.) koji je svoj cjeloživotni slikarski opus pa i svoju slikarsku maniru temeljio na jednom te istom motivu gromača, rješavajući pritom složene formule ljudskog postojanja i suglasja sa prirodom i kozmosom. Upravo na otočnom kamenjaru Gliha dolazi do spoznaja o povezanosti čovjeka i prirode, makro i mikro kozmosa, do ideja vrlo bliskim postulatima filozofije hermetizma koje nehotično ili hotimično ugrađuje u svoj rukopis. Bez tih spoznaja i procesa spoznaje, Glihine gromače,odnosno kompletan umjetnikov opus izgledao bi sasvim drukčije. No činjenica je da je u posljednjih nekoliko dekada, u svim područjima humanističkih znanosti te religije pa i prirodnih znanosti, ta stroga granica tradicionalnog akademskog gledišta postala daleko pro3 Bax, Marty; Het web der schepping. Theosofie en kunst in Nederland van Lauweriks tot Mondriaan (The web of creation. Theosophy and art in the Netherlands form Lauweriks to Mondrian): SUN Publishers, Amsterdam 2006.
8
pusnija. Uz brojne knjige i eseje akademskog znanstvenog diskursa, počevši od začetaka znanstvenog diskursa te svjetskog stručnjaka u oblasti komparativne religije te pisca i filozofa, Mircea Eliadea (1907. – 1986.) do sljedeće generacije i čitave plejade znanstvenika i autoriteta u oblasti proučavanja zapadnog ezoterizma4, težište se pomalo mijenja. Pri čemu se u području akademskog izučavanja zapadnog ezoterizma njeguju i razvijaju metode interdisciplinarnog pristupa u povezivanju religije, znanosti i umjetnosti. Termin zapadnog ezoterizma pak je zahvaćen onako kako je prihvaćen od većine suvremenih istraživača, te kao pojam obuhvaća široki spektar zanemarenih učenja povijesti zapadne kulture, uključujući pojave poput gnosticizma, filozofije hermetizma, neoplatonističke teurgije, astrologije, alkemije, kabale, teozofije, neopaganizma, New Age pokreta, ritualne magije, te suvremenih alternativnih i subkulturnih formi popularne okulture kojima se rasvjetljavaju povezanost i razvoj ideja kroz periode od antike pa sve do suvremenosti. Tako raste i broj velikih izložbi posvećenih ovim temama. Počevši od izložbe „Znakovi vjere. Duh avangarde: duhovne tendencije u umjetnosti 20. stoljeća“ (Stuttgart 1980). Sljedeća značajna izložba koja je imala cilj prikazati utjecaj doktrina okultizma na razvoj apstraktnog slikarstva održana je u organizaciji Los Angeles Cuntry Museum of Art (LACMA) 1986. godine5. Pod nazivom „Spiritual in Art: Abstract Painting 1890–1985“, odnosila se na sveobuhvatan razvoj apstraktne umjetnosti6. Interdisciplinarna izložba „Okultizam i avangarda: Od Muncha do Mondriana (Frankfurt am Main 1995)7, kako stoji u nazivu izložbe, ukazala je na povezanost okultizma i avangardne umjetnosti8 na primjerima umjetnika kraja devetnaestog i u ranim 4 Vidi: Asprem, E.; Granholm,K. Contemporary Esotericism. Gnostica: Acumen
Publishing, 2012.
5 Bauduin, Tessel M., Occulture and Modern Art, ARIES 13 (2013) 1–5
6 The Spiritual in Art: Abstract Painting 1890-1980, Los Angeles County Museum of
Art: Abbeville Press, New York, 1986.
7 Okkultismus und Avantgarde: von Munch bis Mondrian, 1900-1915, Schirn Kunsthalle,
Apke, Bernd; Ehrhardt, Ingrid; Loers, VeitFrankfurt am Main, 1995.
8 O spiritualnosti, okultizmu i umjetnosti vidi i: Pasi, Marco.Coming Forth by
Night, Options with Nostrils, Piet Zwart Institute, Willem de Kooning Academy, Rotterdam University and Strenberg Press, 2010.
9
dekadama desetljeća dvadesetog stoljeća9. Uslijedila je i “Bauhaus i ezoterija“ (Hamm/Würzburg 2005)”. Ove, 2014. godine, u Kunstpalast in Düsseldorfu priređena je je izložba „Impresija alkemije – tajna transformacije“. 10 Sve ove izložbe žele ukazati da smo nešto zaboravili ili odbacili kao bezvrijedno u tumačenju kulture i umjetnosti, ali i društva. U tim nastojanjima valja dodati i utjecaje sveučilišta, biblioteka i instituta, poput Warburg instituta, Ritman biblioteke koja nosi naziv i Bibliotheca Philosophica Hermetica koja je ujedno i najopremljenija biblioteka specijalizirana za područje filozofije hermetizma, alkemije, misticizma. Izložba „Estetika elektriciteta – Spiritualnost i umjetnost iz fundusa MMSU” ne pretendira prikazati ukupnost prisutnosti ezoterijske misli u fundusu Muzeja. Takvih je djela u zbirkama više. Niti akcentirati njihovu koncentraciju. Konceptualno polazište izložbe odnosi se na moguću ponešto drukčiju interpretaciju i šire razumijevanje ovih, ali i drugih manje ili više poznatih djela. Također, odabir upravo ovih šestero umjetnika nasuprot ostalih autora zasigurno počiva i na njihovoj karizmi. Činjenici snažnog psihološkog djelovanja njihovih djela 9 Bauduin, Tessel M., Occulture and Modern Art, ARIES 13 (2013) 1–5.
Tessel M. Bauduin u svojoj publiciranoj doktorskoj dizertaciji The occultation of Surrealism brani tezu utjecaja okultizma i zapadnog ezoterizma na umjetnost i stvaralaštvo nadrealizma, posebice pod vodstvom njegovog pokretača te autora manifesta André Breton-a. Bauduin nadrealizam opisuje kao „revoluciju uma“, koja ima svoje mentalne procese ili stanja, „i u svim tim „psihičkih mehanizmima“ postoji ezoterična dimenzija“. “......iracionalno je postao gotovo po pravilu izvor svega autentičnog, inventivnog, novog, uzbudljivog, inspirativnog i nad-realnog. Iracionalno je bila iznimno heterogena kategorija za nadrealiste koja je uključivala različite elemente u rasponu od zastarjele heterodoksne socijalističke misli u spisima krščanskih mistika; od snova do halucinacije vizijama; svih oblika automatizma u suvremenoj kinematografiji; od umjetnosti i književnosti mentalnih bolesnka do stvaralaštva Hieronymus Bosch-a i William Blake-a. Rušenje određenih vrata racionalizma također je značilo upustiti se u ezoteriju…“, piše u dizertaciji The occultation of Surrealism. (2012): 27-28. 10 Izložba naslovljena „Kunst und Alchemie – Das Geheimnis der Verwandlung“
prikazala je oko 250 djela internacionalnih umjetnika raznih stilskih perioda, među kojima su i Joseph Beuys, Jan Brueghel d. Ä., Lucas Cranach, Marcel Duchamp, Max Ernst, Hendrick Goltzius, Rebecca Horn, Anish Kapoor, Yves Klein, Sigmar Polke, Neo Rauch, Rembrandt van Rijn, Peter Paul Rubens, David Teniers i drugi.
10
na publiku, i u trenutku nastanka, ali i kasnije, poput osjećaja zbunjenosti i nesnalaženja sa situacijom što s tim djelima činiti, kako se naspram njih postaviti, pa do glorifikacije istih.
Krenimo redom… Željko Jerman (1967.-2006.) kultna je osobnost hrvatske umjetnosti, njegov umjetnički rad obilježen je eksperimentiranjem u mediju fotografije. Autoportret jednostavno naslovljen „Ja“ (1975.) nastao je u sklopu akcije izvedene na zagrebačkom kupalištu Mladost tijekom održavanja izložbe Grupe šestorice, a umjetnik je u popratnom tekstu izložbe tada napisao, „Najbitniji primaran pokretač i najjednostavniji čin u stvaralaštvu jest težnja da se da dio izgubljenog sebe, ostavi trag…11“ Jerman svoj otisak tijela gradi sunčajući se u ležećem položaju na foto-papiru pri čemu trag ostavlja površina njegovog tijela zaklonjena suncem. Između površine fotoosjetljivog papira i sunčevih zraka stoji zapreka njegove osobnosti. U stvari, ona je ta koja ostavlja trag. Autoportret koji je osmišljen kao neposredan impuls, u estetskom smislu dan na kreiranje slučajnostima; jačini sunčevih zraka, kvaliteti i reakciji papira, htijenju vremenskom izlaganja suncu, načinu ležanja, trenutnom osjećanju, mirovanju ili unutarnjem nemiru… No, nema li pritom Jermanov otisak tijela magijsku dimenziju? Nije li dobiveni otisak, u stvari, djeličak njega samoga? Stvar je u direktnom otisku. Jednako kao Yves Kleinova performativna „plava valjanja“ po papiru koja bi bila „magijski pokrenuta“ da je Klein (1928.- 1962.) svoja platna izvodio sam, a ne da je za te potrebe angažirao modele. (Slikanje vatrobacačem, u ovom smislu, nešto je drugo). Pred sobom nemamo samo fragment Jermanove poetike, ilustraciju Jermanovog eksperimentiranja na području fotografije, estetiku kojom shvaćamo i nadalje prepoznajemo esteticizam vlastite konceptualne umjetnosti sredine 70-ih, a koji je dio internacionalnog europskog umjetničkog i intelektualnog pokreta, već i nešto više. Imamo duh i energiju čovjeka, poete, koji je upravo svojom osobnošću oplemenio tako mnogo toga u hrvatskoj umjetnosti. 11 Izvor: http://www.zbirka.mmsu.hr/Predmet/249/o/1/1/-1/l/2388/-1/-1/-1/-1/-1/-
1/-1/-1/4, citat preuzet iz; Rus, Z., Trag>/I>, iz kataloga Željko Jerman 1970.-1995., Moderna galerija, Zagreb, 1996.
11
Jerman, Demur i Stlinović velikani su hrvatske nacionalne umjetnosti, ali ne bi bili velikani da u stvari nisu istinski umjetnici. Također su dio Grupe šestorice autora (1975.-1981.).12 Damir Stojnić (1972.) je slikar, crtač, performer i autor broja publiciranih tekstova o performerskoj i aktivističkoj domaćoj sceni. Na izložbi su prikazani akvareli iz serije Anarhitektura – Terrarium, u vlasništvu autora, nastali u razdoblju 1992./93. pa do 1998. godine, te izvedeni tehnikom laviranog crteža crnim ili tušem u boji. Riječ o ranom ciklusu umjetnika kojim je Stojnić pozicionirao svoje stvaralaštvo unutar korpusa suvremene hrvatske umjetnosti te postavio težište osobnoj estetici, stilu i motivici. Nakon ove serije, u potpunosti koncentrirane na masovne scene životinja u pokretu, izvedene multipliciranjem jednog te istog motiva jedinke; bizona, jelena, zmija, riba, kasnije i morskih konjića, leptira…, Stojnić stvara sljedeći ciklus akvarela „Transparencije“ u kojima se životinjske figure kombiniraju s ljudskim te nastaju sjedinjenja bića poput ljudi jeleni, ljudi ptice, zatim i fluidna sjedinjenja muškarca i žene. Nastavljajući pritom crtačkom vještinom, i vještinom vrsnog rafiniranog akvareliste, transparentnim potezom razvijati imaginarne svjetove magičnog naboja u kojima se kao i u ranijim akvarelima s životinjama, u stvari, transponiraju Stojnićeve antropološke okupacije i razmišljanja o svepovezanosti i sveprožimanju kao suštinskom principu što se ponavlja u prirodi. Kada govori o izboru motiva i tema nastalih njihovim povezivanjem, procesu kreiranja rada, Stojnić izdvaja dva isprepletena principa koji na nivou intuitivnog unutarnjeg vodstva sudjeluju u kreiranju slike.
12 Grupa šestorice autora osnovana je 1975. godine, a njeni članovi bili su Željko
Jerman, Vlado Martek, Sven Stilinović,Mladen Stilinović, Boris Demur i Fedor Vučemilović. Grupa je djelovala do 1981. godine u Zagrebu, Hrvatska.
12
Zapravo sam na ideju multipliciranih životinja, bizona i jelena došao usputno. Nisam znao što bi slikao pa sam namakao kist u lavirani tuš i pljackao po papiru. Jedna mi se mrlja učinila kao figura bizona i ponavljajući je rodila se ideja multiplikacije motiva. Nametnula se sama po sebi, bez razmišljanja, a onda sam počeo razmišljati kako je sve u prirodi multiplicirano i sve nastaje multiplikacijom; od stanice nastaju organizmi, organizmi se organiziraju u vrste, njihovim relacijama dolazi do drugih procesa, zvijezde na nebu su multiplicirane, more i sva priroda….Ponekad tehnika otvara, ali ti su motivi i ranije bili prisutni u svijesti, ali se nisu ispoljili. Nekim neodgonetljivim načinom te ideje same nađu sebi pravi proces kako bi se manifestirale. Ne vladaš ti procesom, proces je zagonetan13. Boris Demur (1951. – 2014.) bavljenje umjetnošću započinje u maniri konceptualne umjetnosti te se potom usmjerava na primarno odnosno analitičko slikarstvo, da bi u ljeto 1983. godine intuitivno došao do motiva spirale. Spirala mu se, kako je sam govorio, spontano pojavila u svijesti kao univerzalno kozmičko načelo koji se odvija i ponavlja u prirodi. Od tada spirala, bijela na crnoj podlozi ili plavog kolorita, postaje jedina i neiscrpna umjetnikova inspiracija kojom objedinjava svoje misaone, ontološke, duhovne i umjetničke okupacije. Ponekad, kao i u ovoj seriji trinaest plavih spirala na papiru naslovljenih Chaos – art, unutar spirale upisuje elemente poput taoističkog taijitu (Yin-yang) simbola radi naglašavanja ideje sveprožimanja i harmonične dualnosti svijeta. Spirale organizira u odnosu na centar papira. Slika ih ekspresivno, performativno bacajući nanose boja rukama direktno iz kante na platno većih dimenzija (ili ih nanosi nekim drugim sredstvom, metlom primjerice), krećući se istovremeno cijelim tijelom u ritmu spirale. Namjerno ostavljajući otiske mrlja i curenja (drippinga) koje idejno povezuje sa kozmičkim principima vrtložne kretnje u prirodi. Pri čemu postaje posrednik vibracija dinamičkih procesa u prirodi koje osjeća te svojim načinom slikanja prevodi u umjetnički jezik. Demur spiralu prepoznaje u prirodi na svim razinama; od kretanja 13 Iz razgovora s umjetnikom, 2014.
13
planeta, zvučnih strujanja, valjanja valova i pustinjskih oluja i kretanja vjetra, do prirodnih oblika školjaka, strukture DNK, moždanih vijuga, otisaka prstiju... svoju umjetnost naziva i „spiralno akcijsko slikarstvo“, upotrebljava i termin „spiralne art memorije14“. Tomislav Ćurković (1974.) je umjetnik koji se ne ograničava na jedan medij već stvara u području od slikarstva, multimedije, filmske i video umjetnosti, fotografije, autor je niza kazališnih scenografija, te muzičar. Njegov rad uvijek je vizualno snažan, a neovisno o mediju usmjeren je na potragu za procesima i kreacijama koji atmosferom i nabojem prizivaju aspekte vrhovne kreacije. Kod Ćurkovića razina vizualnog značenja mimikrijom je isprepletena se razinom podteksta djela, koji se zbog multiznačnosti i volje autora ne otkriva do kraja. Seriju slika objedinjene nazivom Mimikrija Ćurković stvara posljednjih desetak godina, paralelno sa drugim radovima, pri čemu se motiv koncentracije leptira pojavljuje u svakoj slici ali u cilju propitivanja novih i drukčijih tema nepredmetnog svijeta. Na slici Mimikrija 11, oblike noćnog leptira Mrtvačka glava (AcherontiaAtropos) slobodno, pojedinačno ili u nakupinama razmješta preko tamne slikarske površine. Oblici leptira izvedeni su iz fotografija, neki su dani u statičnom položaju dok drugi transparentnim površinama krila ukazuju na brži ili sporiji pokret, pri čemu Ćurković priziva osjećaj živosti, nemira, pa i kakofoničnog zvuka kretnje ovih kukaca. Mimikrija iz fundusa Muzeja na prvi pogled djeluje kao intimna studija koja u metafizičku cjelinu povezuje znanost i umjetnost. Asocijacija na djelo kakvog prirodoslovnog muzeja dana je zidnom vitrinom sa poredanim odjeljcima unutar kojih su raznim oblicima leptira dodane pripadajuće jedva čitljive zabilješke. Samo značenje djela ostaje sakriveno, tome dodatno doprinosi procesualnost kao bitna komponenta ovog rada. Oblici leptira dobiveni su iz fotografija detalja slavnih primjera vizualne umjetnosti, postupkom daljnjeg fotografiranja detalja prethodnog detalja pa i pozadine postava - Ćurković dobiva neke nove vizualne slike koje funkcioniraju kao novo otkrivene ili novo 14 Video dokumentacija izložbe Boris Demur spiralno putovanje, Javno spiralno slikanje – Otvoreni atelje, Umjetnički paviljon u Zagrebu 2013/14. , Darko Bavoljak, Art de facto, 2013.
14
stvorene vrste. Ujedno kritički aludira na sistem povijesti umjetnosti, njezine stalne potrebe za novim „umjetničkim vrstama“ namijenjenim muzejskim ekspertizama. Mnogi radovi, instalacije i slike Ćurkovića u metodi i pristupu pokazuju sličnost s radom Damiena Hirsta (1965.) (ako se odmaknemo od Hirstove strategije šokiranja i kulta novca), pri čemu Hirst govori o smrti, a Ćurković svoje slikarske površine ili ambijente instalacija nastoji oživjeti. Dok će Hirst izlagati predmete svakodnevne uporabe, vitrine s lijekovima, pa i čitavu apoteku, zatim instalacije sa hladnim metalnim medicinskim operacijskim priborom, također će za potrebe svojih djela koristiti tisućama mrtvih leptira, i time direktno se utjecati na najinstinktivnije i urođene emocije ljudske vrste koje se odnose na suočavanje sa pojmom smrti - Ćurković stvara instalacije kao zatvorene prostore, kabinete u kojima traga za imaginarnim svjetovima, za nepostojećim ali oživljenim kreaturama kako bi asocijacijom živog metafizički pokrenuo razinu slike. U oba slučaja rezultat su djela koja izazivaju snažne emocije i uporno kao psihološke asocijacije ostaju u našim mislima, mada ih možda nismo imali namjeru memorirati. Čak i onda kada bi ih htjeli preskočiti i zaobići, one na nekoj podsvjesnoj razini i dalje komuniciraju s nama. Tiču se direktno naših primordijalnih impulsa i instinkata. Iako je Mladen Stilinović (1947.) umjetnik koji svoju umjetničku oštricu usmjerava ka kritičkom promišljanju društva i umjetnosti, izloženi rad Tijelo/za Antonina Artauda odabran je iz razloga simbolične razine djela te iz razloga poetske dimenzije koja se ogleda u posveti djela jednog umjetničkog genija drugom. Stilinovićeva posveta Artaudu odnosi se na prepoznavanju; prepoznavanju zajedničkih vrijednosti poput bavljenja umjetnošću kao unutarnje suštinske potrebe, kao ideala, na odbacivanju uvriježenih stavova, društvenih normi i zadatosti, a u cilju traganja za autentičnim u umjetnosti. U obranu umjetnosti. Serija fotografija poredanih u cjelinu naslovljenu Tijelo/za Antonina Artauda rani je rad Stilinovića, a ukazuje na konceptualnu praksu u pristupu radu. Sastoji se od mreže 24 fotografije nagog Stilinovića sa maskom postavljenom na raznim dijelovima tijela.
15
Rad u sebi reflektira stav Artauda (1896.-1948.) kako kultura maskira naše pravo sebe. Kako umjetnost nije odraz svakodnevnog života, već ima za cilj skinuti naslage normativa i proniknuti ispod razine maske u područje iskonskog shvaćanja svoga jastva. Također, posvetu Artaudu Stilinović prevodi u izraz vlastitog stava unutar svoje umjetnosti, koji ima namjeru direktno provocirati moralne stavove gledatelja spram poimanja umjetnosti i umjetničkog djela, ali i života uopće. Artaud je pak u smislu prepoznavanja posvetu napisao drugom velikom umjetniku i prethodniku, Van Goghu. Antonin Artaud, Ubijeni samoubojica15. Nije Van Gogh umro od nekog specifičnog delirija, nego zato što je njegovo tijelo bilo poprište problema kojim se duh teške nepravde ovog čovječanstva bavi otkad postoji. Problema prevage puti nad duhom, ili tijela nad puti, ili duha nad jednim i drugim. A u tom deliriju, gdje spada ljudsko ja? To svoje mjesto nevjerojatno energično i odlučno van Gogh je tražio cijeli život, i nije se ubio u nastupu ludila, u transu što ga nije uspio naći, nego je naprotiv, upravo bio našao i otkrio što je on i tko je on, kad je sveopća društvena svijest, za kaznu što joj se istrgnuo, počinila njegovo samoubojstvo. I kao što se to obično zbiva, zbilo se i s Van Goghom, prilikom kakvog grupnjaka, mise, odrješenja, ili nekog takvog obreda posvećivanja, posjedovanja, sukube ili inkuba na djelu.
Skulpture i objekte te ambijentalne konstrukcije koje Mirko Zrinšćak (1953.) izrađuje još sa početaka svog bavljenja kiparskim pa sve do novijih „mega skulptura iz drveta“ nose istu idejnu misao vodilju, procesualno blisku rafiniranosti zen filozofije strpljenja, posvećenosti bez očekivanja, trajanja, poštivanja prirodne ciklike i disanja zemlje. Taj je dah metafizički transponiran u biomorfne i organične oblike ra15 Artaud, A. (2003.). Tarahumare i druga djela. Van Gogh ubijeni samoubojica.
Prevela (s francuskog jezika) Marija Bašić. Zagreb: Litteris.
16
nijih, jednako kao novijih skulptura koje plijene gracioznošću oblika. U seriji koju sačinjava četrnaest izduženih oblika objedinjenih nazivom „Budi zadovoljan da forma nema kraja“, nastalih procesom višegodišnje ručne obrade i tretmana drva, Zrinšćak je do forme došao osluškujući i tragajući za unutarnjom formom odabranog trupca drveta. Oblik je proizašao iz samog materijala, umjetnik ga je oslobodio od viška kako bi njegova istinska forma izašla na vidjelo. Poredbe radi, iz kamena je osluškujući njegovo unutarnje bilo, zgrčenost ili opuštenost, Michelangelo „izvlačio“ svoje Robove. Proces je isti, unutarnja misao je ista, vodstvo je isto, drvo ili kamen, razlika je u figuralnom, a ostalo dano pogledu civilizacije. Utjecaj prirode na stvaralaštvo Zrinšćaka nepobitno je, što se očituje njegovim izborom života u osami prirode, u šumi na planini Učke, okružen prirodnim oblicima i strukturama, atmosferi, ideji prožetosti u prirodi koja je upisana u Zrinščakova djela. Zrinšćak ne ponavlja oblike iz prirode. On ih kreira, konstruira ili oslobađa. Za svoj rad će reći da je duboko povezan sa načinom života u prirodi koja je izvor njegovih inspiracija u potrazi za kreiranjem forme. Priroda se odnosi i na emotivna stanja, tišinu, kontemplaciju, meditaciju koje proizlaze i u suodnosu su sa stvorenim oblicima. Idealna forma za Zrinšćaka je, prema njegovim riječima, „sublimacija svih oblika koji postoje u nekom mom internom kompjuteru: sve što sam vidio, sve što sam doživio, sve što sam zaključio16“.
16 Valerjev O. N. (2012). Moj posao se ne razlikuje od mog života, Novi list, rubrika
kultura, Rijeka, 23. 04. 2012.
17
Boris Demur Chaos - art (Kaos - umjetnost) Spiralna fraktalna serija (1-13) 2001. - 2002. akrilik, papir, 2060 x 1000 mm
18
Željko Jerman Ja 1975. fotokemikalije, fotografski papir 2175 x 1080 mm
19
Željko Jerman Egzorcizam 1972.-1973. analogna fotografija, 288 x 388 mm
20
Tomislav Ćurković Mimikrija 11 2014.
21
Tomislav Ćurković Mimikrija 2003. kombinirana tehnika 1620 x 1576 x 100 mm
22
Damir Stojnić Anarhitektura – Terrarium 1993. crteži
Damir Stojnić Anarhitektura – Terrarium 2000. crteži
23
Mirko Zrinšćak Nocturnoterra beskraj 1991. drvo, grafička boja, pčelinji vosak 870 x 140 x 300 mm
24
Mladen Stilinović Tijelo/za Antonina Artauda 1977. analogna fotografija 520 x 1080 mm
Bibliografija / Bibliography Asprem, E.; Granholm, K. Contemporary Esotericism. Gnostica: Acumen Publishing, 2012. Bauduin, Tessel M., Occulture and Modern Art, ARIES 13 (2013) 1–5 -The occultation of Surrealism: a study of the relationship between Bretonian Surrealism and western esotericism,Ph. D. dissertation, University of Amsterdam 2012. Duh apstrakcije, Worringer; Kandinski; ur., Marcel Bačić, Zagreb: Institut za povijest umjetnosti, 1999. Spirit of Astraction, Worringer; Kandinski, ed,. Marcel Bačić, Zagreb: Institute for Art history, 1999. Hanegraaff, W. J.; Pijnenburg J., Hermes in the Academy, Ten Year`s Studyof Western Esotericism at the University of Amsterdam, Amsterdam University Press, 2009. Pasi, Marco, Coming Forth by Night, Options with Nostrils, Piet Zwart Institute, Willem de Kooning Academy, Rotterdam University and Strenberg Press, 2010. Slavinski, Ž.M., TheReturn to Oneness: Principles and Practice of Spiritual Technology, Beograd: Slavinski, 2009. Stuckrad, Kochu von (ed.), The Brill Dictionary of Religion, Leiden: Brill 2006, 1134-1140, 1364-1368. http://www.avantgarde-museum.com History of Hermetic Philosophy, Faculty of Humanities, University of Amsterdam. http://www.amsterdamhermetica.nl Museum of Modern and Contemporary Art, Rijeka, Online Collection. http://www.zbirka.mmsu.hr
Lektura i prijevod / Proof reading and translation by Marija Kostović Grafički dizajn / Graphic design Andrea Kustić
Katalog tiskan u sklopu izložbe ESTETIKA ELEKTRICITETA, Mali salon 4. - 23. 12. 2014., Muzej moderne i suvremene umjetnosti Rijeka This catalogue was printed in occasion of the show AESTHETICS OF ELECTRICITY from 4th to 20th of December 2014., Mali Salon, Museum of Modern and Contemporary Art, Rijeka, Croatia Izdavač / Publisher Muzej moderne i suvremene umjetnosti, Dolac 1/II, Rijeka, Hrvatska Museum of Modern and Contemporary Art, Dolac 1/II, Rijeka, Croatia Za izdavača / For the publisher Slaven Tolj Kustos / Curated by Nadežda Elezović Autorica teksta / Text by Nadežda Elezović Urednica kataloga / Catalogue edited by Nadežda Elezović Postav izložbe / Exhibition setting by Tomislav Ćurković Damir Stojnić Nadežda Elezović
Autori fotografija / Pictures by Goran Vranić Tomislav Ćurković Aleksandar Sedlak Muzejski tehničari / Museum staff Tonči Samaržija Vanja Pužar Zahvala / Many thanks to Slaven Tolj Tomislav Ćurković Damir Stojnić Marija Kostović Andrea Kustić Broj kataloga / Catalogue no.: 329 Naklada / Number of copies: 150 Realizacija izložbe i tiskanje kataloga omogućeni su sredstvima Primorsko-goranske županije Exhibition and catalogue printing was made possible by Primorje-Gorski Kotar County Tisak / Printed by ProPrint CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Sveučilišne knjižnice Rijeka pod brojem 130525071 ISBN 978-953-6501-92-2 Fotografija na naslovnici / Cover image Tomislav Ćurković, Mimikrija, 2003.