Maxminus magazine No. 51..1.12.2013.

SVI DRUGI SU DOBRI, MI SMO DRUGAČIJI!

ALL OTHERS ARE GOOD, WE ARE DIFFERENT!

Godina IV—Broj 51/ Year IV -Issue No 51. Sarajevo

“ Maxminusijada & Satirična pozornica” Međunarodni konkurs za aforizam, priču, karikaturu i strip Grand Prix “MaxMinus” Subota, 28. June 2014.

Tema: “Sarajevo 1914-2014...

100 godina pakla, ili?”

Herzegovina - 1.12.2013. WWW: http://www.maxminus.com

“ Maxminusijada & Satirical stage” International Aphorism, Story, Cartoon /Caricature and Comic Contest Grand Prix “MaxMinus” Saturday, 28. June 2014.

Theme: “Sarajevo 1914-2014...

100 years of hell, or?”

2 BLA BLA BLA Exero 01, 5555

RIJEČ UREDNIKA - Sabahudin Hadžialić MaxMinus 51

Sljepoća do kraja vremena

Želim znati!

Šta se događalo 1914.g.? Šta se događalo 1918.g.? Šta se događalo 1941.g.? Šta se događalo 1945.g.? Šta se događalo 1992.g.? Šta se događalo 1995.g.?

Ovo što gledam u trenutku pisanja teksta danas i ovdje, Anno domini 2013.g., dana prvoga, mjeseca dvanaestog svjesno vidim i o tome ću pisati sa vremenskim otklonom, naravno. Važnije je da mi neko konačno kaže šta se to dešavalo u prošlosti i zbog čega velika većina pati danas, dok se „zanemarljiva“ manjina neprestano pita: „Zbog čega se narod buni? Nikada se nije bolje živjelo.“ I zaključak se nameće sam od sebe. Ne radi se ovdje o nacionalistima, šovinistima, komunistima, socijalistima, demokratima, fašistima, nacistima, humanistima, kraljevinama i/ili kraljevnama. Ovdje se, brate, radi o lopovima.

Follow the money (Slijedi novac...)

Da, zaogrnuti u lijeve, desne, odnosno lijevo-desne i/ili desno-lijeve oni nam neprestano u posljednjih stotinu godina prodaju maglu zaogrnutu u ove ili one interese sa ciljem obezbjeđenja dobrobiti narodu i/ili društvu – u formalnom smislu.

Dok, u duboko suštinskom, esencijalnom bivstvujućem smislu sve se vrti (i, nažalost, vrtiće se) oko novca. Hajde ostavite ovo esejističko promišljanje po strani i pogledajte u svom okruženju otvorenim očima kako dojučerašnji prosjaci uma (čitaj: bilo ko od gore navedenih) grade veleljepne zgrade i okućnice dok današnji prosjaci duha (čitaj: ovce što se građanima i narodima zovu) i dalje blesavo, mahnito glasaju za njih. I zatim se bune, štrajkaju, mrze, ratuju zbog jezika i simbola...Umjesto da šute, primaju to malo maraka, dinara i/ili kuna i uživaju u blagodetima vladavine slobodno izabranih predstavnika naroda, kako je, metodološki nadahnuto, nazvao demokratiju prof. dr.

Arend Lijphart. Jer su upravo glasali za njih.

I nema potrebe za protestima.

Vratimo se ponovo pitanjima sa početka ovog teksta. Zaista, šta se dešavalo u proteklih stotinu godina?

Odgovor je jednostavan, ali ga mi još uvijek ne vidimo.

Kakav je on?

Ko? Odgovor, naravno.

Jednostavan, kako rekoh:“Konstantna i beskrupulozna pljačka građana i naroda ovdašnjih:“ A rješenje?

Nema ga. Ovi prostori, ali nažalost ne samo i oni, i dalje su vođeni, željeli mi to priznati ili ne, nevidljivom rukom srama utisnutog u gene ove civilizacije. Nije se rodio onaj ko je svima udovoljio, jer ne zaboravite kako je prošao onaj prije 2013 godina, od kada se računa ovo naše današnje vrijeme. Želio je pomoći svima i dobio raspeće. Svoje.

Dakle, poštovani čitaoci, građani i narodi ovdašnji. Uživajte u izborima sopstvenog usuda birajući vlastite dželate. I nemojte protestvovati i biti protiv. Jer, kako god da glasali/glasovali uvijek ćete birati njih.

Dželate, društvene i/ili duhovne. Bilo kako bilo, satirom se možemo osloboditi, ako ničega drugog, a ono trenutnih, loših misli.

Jer ne zaboravite, srpski pisac Radoje Domanović sa „Vođom“ nije bio u pravu.

Vođa nikada nije slijep, za razliku od njegovog „Vođe“.

Narodi, ali i građani, ipak jesu.

Redakcija / Editorial Board: Petar Lazić (Beograd, Srbija);AzizYavuzdoğan (Istanbul, Turkey); Goran Radosavljević (Beograd, Srbija); Enes Čelosmanović (Zagreb, Hrvatska), Marcos Ribeiro Mendes TUBA (Cachoeirinha, Brazil), Jože Kos Grabar (Maribor, Slovenija), Sanja R. Petrović (Novi Sad, Srbija), Samira Begman (Zurich, Švajcarska), Mirjana Marinković (Beograd, Srbija), Zlata Žunić (Tuzla, BiH), Andrej Glišić (Pančevo, Srbija), Ratko Orozović (Sarajevo, BiH), Suno Kovačević (Zenica, BiH), Ekrem Macić (Konjic, BiH), Boban Miletić Bapsi (Knjaževac, Srbija), Ivo Mijo Andrić (Zagreb, Hrvatska), Elvis Huremović (Travnik BiH), Jasmin Mrkalj Kadmus (Podlehnik, Slovenija), Zoran Spasojević Paske (Kragujevac, Srbija), Vladislav Pavićević (Bar, Crna Gora), Abdurahman Halilović (Rijeka, Hrvatska), Slobodan Žikić (Jagodina, Srbija), Vasil Tolevski (Skopje, Makedonija), Pavle Popović (Kruševac, Srbija), Ernest Bučinski (Banja Luka, BiH).

Editor in chief— Gl. i odg. urednik MaxMinus magazin : Sabahudin Hadžialić, Pošta/Mail: Sarajevo & Bugojno, Bosna i Hercegovina: Grbavicka 32, 71000 Sarajevo, BiH E-mail za radove/Contribution E-mai: maxminus@yahoo.com Radovi dostavljeni poštom se ne vraćaju/Contributions send by mail are not sending back to the authors.

Zamjenik glavnog i odgovornog urednikaMaxMinus nedjeljnika /Deputy Editor in chief of MaxMinus magazine: Petar Pismestrović, Klagenfurt, Austria; petar.pismestrovic@chello.at Logo i design zaglavlja magazina/Design of the head logo of the magazine: Tošo Borković, Beograd, Srbija i Marcos Ribeiro Mendes TUBA, Cachoeirinha, Brazil DTP– InDesign ARS Studio Sarajevo & Bugojno NAPOMENA: Objavljujemo samo one radove koji budu dostavljeni na našu E-mail adresu. Za razliku od drugih, mi ne “skidamo” ništa sa društvenih mreža i/ili WWW stranica.

REMARK: We publish only those contributions which are delivered directly on our E-mail address. Comparing to others, we are not downloading anything from social networks and/or WWW sites.

Prvi broj objavljen 2.9.2010.g. Izlazio mjesečno od 1.9.2010 do 1.5.2012. Od 1.9.2012. izlazi svaka tri mjeseca First issue published 1.9.2010. Was published every month from 1.9.2010 and until 1.5.2012. As of 1.9.2012. published every three months. Naslovnica/Cover page: Husejin Hule Hanušić, Austrija - PRILOZI ZA SLJEDEĆI BROJ - DO 25.02.2014.g.

CONTRIBUTION FOR THE NEXT ISSUE -. UNTIL 25.08.2013.

REDAKCIJA: SLOBODA IZRAŽAVANJA JE OSNOVNO LJUDSKO PRAVO. Editorial Board: FREEDOM OF EXPRESSION IS THE BASIC HUMAN RIGHT!

MaxMinus Verfügbarkeit Zugänglich im Internet Schlüsseltitel MaxMinus Titel MaxMinus [Elektronische Ressource] Verlag Küsnacht : Einhorn Verlag, S. Begman, 2010-Aktuelle Erscheinung 4x jährl.

Zählung Broj 1 (02.09.2010)Anmerkung Titel von Homepage (gesehen am 01.10.2012) Anmerkung Beschreibung und URL werden nicht aktualisiert

ISSN 2296-0902

URI http://maxminus.weebly.com/ Do kraja vremena.

Maxminus priče/eseji

Exero 01, 5555 BLA BLA BLA 3

... Nihil illigitamus carborundum

Jadranka Čavić

Kad Hajlander uzvraća udarac ...uvek se malo zaljulja. To ljuljanje ga, po ponavljanom pravilu, prvo izbaci iz lera svih televizijskih kadrova pravo u petu kosmičku orbitu, a onda ga spusti u rikverc salonskih ogovaranja nabeđenih slobodoumnjaka i intelektualaca. Zna i on da je njemu mnogo lepše na njegovoj predsedničkoj, viteškoj osmatračnici nego njima u publici. Rešio je da, onda kad nije u svojoj ličnoj šestoj brzini, bude potpuno opušten i prirodan, sa vetrom u kosi i punom čašom u ruci, i da mu bude ravno do Hajlandrije sve preko šoferovoh ramena!

Da ubuduće čini dobra dela na obe strane sveta i da sve učini srećnima s izuzetkom gejeva koji srećni već jesu. Zašto? Čuće se ako mu budu mnogo dosađivali pitanjima! Za sada ima podršku crkvenih vođa koji i u gorim kombinacijama pikiraju da odu u raj. Trenutno treba samo malo više da vežbaju, ali... Bože moj! I anđeli jedu pasulj...

Nakon svog big benga na izborima Hajlander je prvo predložio da Dama, žena svrgnutog i bivšeg predsednima Kula, bude ambasadorka u njenoj rodnoj novokomponovanoj susednoj zemlji, ne obraćajući pažnju na Kula koji se upravo dimio u obliku zapaljenog plakata...

Ministar za veoma inostrane nepoznate poslove, Štrumpf, nakon što je sâm sebi zapalio, nesvakidašnje čilo je skočio u susret svojim fit medijima i s lažnom lulom mira u ruci održao nadasve razumljiv govor o Školovanju koju dotična Dama nema, a svaki diplotamata i tatamata mora da ima. Štrumpfovski je prećutao gde se i za koliko dukata takva škola peče, pa ni to gde ju je on zgotovio za sebe, ali fakat je da ga to niko nije ni upitao. Senatorska, ministarska i grofovska posla?

Svejedno! I pored iskustva dobro se napušio, konačno gubeći svoj legendarno lak san, kao i uvek kada Hajlander iznese neku svoju ideju. Hajlander je očigledno odlučio da puni stupce žute, crvene i blede štampe, i da ništa ne ostavi za njega osim meke ministarske stolice. Čak se i bela mesta koja su, kako čuje, posthumno nastala u biografiji pokojnog Građanina predsedavajućeg... polako popunjavaju.

Ma koliko opis posla jednog predsednika Republike bio mrnjav i mutan, Hajlander je odlučio da ga proširi, makar morao da ga još više promrnjavi i umuti. Počeo je da zabada svoj crvenkasti nos u najosetljivije erogene zone domaće demokratije, što nije teško s obzirom da se radi o iluziji. A da bi se bavio ćoravim poslom, mora svakodnevno da se dopinguje. Iz tog razloga, da bi sve postigao, kreće da cvrca od rane zore. Zabrlja tu i tamo, ali zato njegov PR ima u rukavu uvek spremnu Hajovu virozu ili Haj-upalu zanoktice na nožnom palcu. Simptomi za obe, posrtanje, ljuljanje i kolutanje očima, još nisu zapisani u udžbenike isključive i ograničene medicinske nauke, što ama baš ništa ne znači.

Pošto Haj od svega dobije vrtoglavicu jer ga na krivudavom predsedničkom putu stalno nešto zapitkuju, pa mora da okreće

glavu levo-desno, nekada se čak i malo opruži na pod što se uglavnom pogrešno protumači. Onda njegova ćerkica koja je ispala iz krupnog plana odmah nakon izbora, a na njeno turističko mesto ipak došla žena njenog oca, a njena Maman, daje izjave za televiziju u drugarskom i ležernom tonu: da se tatica nije napio, da on Zna da pije i da mu se mantalo od visoke temperature... ili se spotakao o sopstveno stopalo sa upaljenom zanokticom.

Da je Republika manje severno a više južno, da se Hajlander tako vešto ne spotiče o sopstveno stopalo dok pada neko drugi, da današnji univerzitetski profesori nemaju tideset godinica, skoro isto kao i akademici, da predsednici nemaju svoje dvojnike i trojnike, da kloniranje nije u modi, da nema laži – nema prevare, pa ko koga..., da nema ledenog globalnog otopljavanja, da E,u... nema staklene noge, da je baba devojka, da Zemlja nije okrugla... svi bismo se mi zaljuljali nežno...

In memoriam Događaj je nestrpljivo ubrzavao dan u kuhinji u kojoj se nekada orio smeh i neretko se širio miris mramornog kolača. Davno... Nekada nije imalo skoro ništa sa sada, kao i uvek. Nekada se tu živelo ciganski bezbrižno i dobro, i radi samog života. A onda, jednog dana, život se okliznuo u hodniku i nastavio da se spotiče i šepa od zadobijene povrede po svim sobama i daleko u budućnost. Nekada ni ta žena krupnog tela i tromih kretnji nije živela tu.

Ni sada ne živi tu, već samo odrađuje buduću korist, ličeći na divlje meso ovog odjednom napuštenog mesta.

Donedavno kao da u tu kuću nije smela da kroči, ali danas... Njeno lice i glas prate iz povorke ovaj dan, prikrivajući osmeh olakšanja. Oči joj počivaju na fiokama koje će da isprazni i stvarima kojima će da se osveti, prisvajajući ih bez muke. Iza reskosti svoga glasa krije oštricu misli koje cepaju svilene marame ili se njima kočoperno kite, tranžiraju sveske, procenjuju porcelanske servise iz kojih nikada nije niti će biti poslužena, otvaraju kutije od sedefa i ćilibara svih žena iz porodice koje je nisu volele. Likuje li dok pegla stolnjak sa zakrpom koji će prostrti na sto za posluženje, u sobi koja je vrištala od uvreda, danas... dok stavlja široku grubu ruku svojih namera u džep, pričajući o svojim suzama, ili dok guta prevelike zalogaje hrane bez stvarne gladi i prepunjenog trbuha odlazi u postelju koja nije njena, a koju će danas da obeleži kao životinja?... Parastos uspomena...

Poslednji put Ležala je voštano bledog lica, upirući prazan pogled u beli zid podno svojih nogu. Ostavljala je punoću života, a svetlo je već napola ugaslo u njenim lepim zelenim očima. Dah joj je u kratkim potezima sušio grlo i usne. Njena usta, iznurena pustinjom koja je satirala život unutar tog tela, izgovorila bi tu i tamo po nekoliko reči.

– Dobila sam mejl... od tetke iz Amerike... Znaš one fraze... ,,volim te do neba’’?! – Znala je te fraze!

U svim pozama. Nije znala da će je neka od njih toliko približiti smrti i ujedno je vratiti životu, podsećajući na raskoš bliskosti, ali i njen gubitak.

Bliskost bez granica, koju ne može da uplaši ni smrt što nedaleko čuči, strelja to telo šrapnelima injekcija i umiva ga grubom nebrigom koja sledi njen preteći zadah. Ali, ova smrt nije mogla da liči na neumesnu frazu kojoj se vredi nasmejati u brk, i umreti njoj usprkos. Ova smrt je imala težinu. Nije mogla da leti unaokolo, kao uporne glupe muve, peckavo slećući na sve što je još zaista živo.

Nije bila jeftina. Još uvek je imala ličnost. Gavran je sleteo na ogolelu granu drveta pored prozora bolničke sobe. Pogledavši unutra, iskrivio je glavu. Ona ga nije mogla videti.

Gledala je pored sebe, u nju. Od dva do tri. Po drugi put te nedelje. Ona ga je videla. Gledao je u nju sa grane sa jedne strane. Ona je gledala u nju sa kreveta sa druge strane. Lice joj je zataškalo Crnog jahača koji odlazi u boj na život i smrt u nekom gazelu, a gavran sleće na granu kao sudbonosna tačka toliko puta ponovljena na ispitima iz književnosti... Danas ne želi da zna ništa o tačkama, dosledna sebi. Tačke su ostale u mnogobrojnim knjigama na policama otežalim od svih priča i jednomesečne prašine. U drugoj sobi. – Tako se umaram... Je l’ čuješ kako dišem?! – U sobi života sa čipkanim abažurom na mesinganoj lampi, na staroj singerici, u sobi punoj đerdana i čaša od obojenog stakla koje plavičasto prelamaju svetlost duž prozora bez zavesa, u sobi punoj rečnika, olovaka i beležnica na velikom stolu sa dve stolice, u sobi sa napola punom pepeljarom, u sobi što se diči ukusom i lepotom, u sobi, u sobi sobe, u sobi sada praznoj... U sobi sebe same...– Izvini... – Milovala je to drago lice što ni na samrtnoj postelji ne oprašta životu prostor koji daje cmizdravom kiču što joj se nudi kao ljubav. Bez reči. Milovala je to drago lice koje pokušava da joj se nasmeši i opravda tu posetu, ali ne traži utehu. Sa osmehom. Milovala je to drago lice koje je donedavno strepelo u procepu vremena od njenog dolaska na vreme. – Nisam htela... da me vidiš ovakvu...

Ladislav Babić Stožer proširio zahtjeve.

Gdje je kraj?

Neki dan sam na uglednom hrvatskom, katoličkom portalu “Poluvečernji zvon” (kao da je ime plagirano iz Jaccovitijevog stripa o Cocco Billu, no to nije stvar ovog autora), objavio slijedeći tekst: Nedavno se opetovano obratio cjelokupnoj hrvatskoj javnosti “Stožer za obranu rvatskog Vukovara”, iznoseći svoje nove – po njima sasvim opravdane zahtjeve. U svojoj svetoj borbi za čišćenjem grada heroja od srpske ćirilice – pooštrili su zahtjeve, prijeteći kako kako će se idućeg tjedna okupiti pred sjedištem vlade ostajući tamo do udovoljenja svojih zahtjeva. Pošto su nam svima poznata njihova dosadašnja traženja, osvrnuti ćemo se samo na najnovija, koja više nisu usmjerena samo na pokušaj vladina provođenja zakona o pravima nacionalnih manjina na javnu upotrebu, pardon – uporabu svog jezika i pisma.

Neprihvatljivo je, kažu, da jedan kršćanski svetac, slavljen i od Crkve u Hrvata, nosi ime koje asocira na pismo kojim su bile označene granate koje su pljuštale Vukovarom i ostalim dijelovima Lijepe naše. Ne glede čak ni na zasluge spomenutog sv. Ćirila kao izumitelja Hrvatima drage glalgoljice, ne možemo više zatvarati oči pred činjenicom koliko samo njegovo ime doprinosi promociji mrskog nam pisma naših dušmana. Stoga, s velikim uvažavanjem i najskrušenije traže od Kaptola – na čijoj se podršci svojim ranijim zahtjevima najponiznije zahvaljuju – da u svojoj presvetoj mudrosti razmotri i podnese prijedlog našem predragom i presvetom ocu papa Franji, o preimenovanju ovog slavenskog apostola (više nego znakovito - rođenog sred samog središta Bizantskog carstva) u, hrvatskom narodu milije i prikladnije ime – Latin. Što, kako odmah upozoravaju, ni u najgorim primislima ne treba dovoditi u vezu sa poznatim hrvatomrscem Denisom Latinom. U hrvatskim kalendarima je potrebno neizostavno signirati ovu promjenu (za koju se usrdno molimo da bude prihvaćena) kako ih ovo sadašnje, našem narodu mrsko ime – ma pisano i latinicom – ne bi nagrđivalo. Patničkom hrvatskom Osijeku koji samo požrtvovnom obranom hrvatskih branitelja nije postao Ocek, to bi i sam hrvatski nadbiskup morao znati, beskrajnu sramotu čini župa sv. Ćirila i Metoda, te stožer najponiznije moli svoju svetu mater za njeno preimenovanje u prihvatljivije ime pobožnom i domoljubnom hrvatskom puku.

Krajnje snishodljivo, također umoljavaju našu majku Crkvu, da istraži djelatnost pokojnog đakovačkog biskupa Ćiril Kosa, s gledišta možda osnovane sumnje koju indicira njegovo ime – slijedom povjerenja u staru latinsku poslovicu “nomen est omen” - kako je bio suradnik Udbe u onoj (ime joj se zatrlo) bivšoj državi. http://www.magazinplus.eu/clanak/lasilav-babicstozer-prosirio-zahtjeve-gdje-je-kraj/

NASTAVAK na str.8.

4 BLA BLA BLA Exero 01, 5555

Maxminus priče/eseji

... Nihil illigitamus carborundum

Dejan Đorđević

PIŠEM DA ME NE BI OTPISALI SLUŠAM DA BI ME ČULI Nisam baš siguran da će jednoga dana poeziju svi pisati, kako reče veliki Branko,ali, da će svima biti potrebna, u to “debelo” verujem.

Vreme u kome živimo je beskompromisno po pitanju čoveka i njegovog duhovnog prostora. Potrošačka kultura kao i kulturna politika svetskih sistema je pogubna za emotivno, stvaralačko i kreativno biće. Svedoci smo primata masovne kulture nad kulturom pojedinca. On je u senci.

Sve je estrada. Kupi, prodaj!. Oćeš, nećeš. Moraš!

Sistem vrednosti je poremećen, i tu više nema mesta za ispravku. Ovo je vreme “ugodjaja”! Svako svakome ugadja bez kritike i samokritike, a tu nema mesta za kvalitet. Pogledajte samo , šta narod sluša i šta čita. Popularna muzika i popularna književnost je ono što interesuje masu. Pevamo i sviramo ono što traže. Pišemo ono što narod voli da čita. Govorimo ono što želi da čuje. Sve je podredjeno ukusu većine koja nema sluha za različitosti i posebnosti. Stvaralačka ukalupljenost i isprobani modeli su nešto što se teško menja. Ponekad steknemo utisak dasmo na vašaru na kome se nudi sve i svašta, a narod kupuje, iz navike i da bi kupio.

Danas više niko nikoga ne sluša.

Svi bi nešto da kažu, da ih čujemo, a , naravno, i da ih razumemo i prihvatimo. Svi bi da pevaju, pišu i govore, a niko da sluša, čita i razmišlja.....................

Ivan Despotović Ina Bilo je potrebno pet godina da prizna sebi kako je voli. Iz ugla ove terase u predgrađu, na kojoj je zastao, izgledalo je kao da mu je prosto trebalo dosta vremena da objasni zašto mu Nevena toliko znači, ne zato što se to činilo neshvatljivim ili malo verovatnim, već što je po prirodi slabije shvatao stvari. Sunce se trošno razmestilo na fasadama, preko brežuljaka juga, pokazujući kakvu vrstu unutrašnjeg dvorišta u kojem je živa ograda zaklanjala pogled na jednu cigansku kuću. Tamo su ležali stari kotlovi koji se nisu videli, jedna zarđala mini-cisterna, bizarno sklepana dečja ljuljaška, stvari koje, ma kako raznolike, nisu mogle pobuditi ni trun njegove mašte: vrt ružnog, takoreći ničeg, odbojan ali isuviše banalan da bi se mogao poput košmara sanjati.

Razumevao je on sporije, ne nužno lošije od drugih, negde duboko slutio da je razlog tome jaka želja da ništa ne propusti. Predstavljalo je to za Sinišu neku vrstu hedonizma.

Moguće je i da dve sudbine ostanu nepovezane razumom, iako ih je život spojio, kao kada dva grada srastu, pomešaju stanovnike, a zadrže različite nazive, razmišljao je: delovalo je čak sasvim prirodno što se s Nevenom dugo viđa i ima sa njom odnose, pa tek sad to intimno proglašava za vezu. Promenio je i dosta adresa, a njoj nije bilo teško

da ga gde god posećuje, te ju je i ovde ugledao kako zamiče za ulaz, ostavivši dvorište u prividnoj nedoumici je li zbilja kročila tuda. I on bi često odlazio k njoj, u centar grada.

Kao da je prostor među zgradama stidljivo obelodanio tu vezu (umesto njih dvoje), fasade su dobijale na boji, krovovi se razvedravali a prozori postajali sve manje radoznali. Rđa na olucima, zatamnjena mesta, dokazi vremešnosti pitko su se mešali sa uzletom plavetnila po obroncima, čineći spoj za koji je Siniša već znao da je nužan. Življenje mora biti takvo, prosto da bi bilo stvarno, njegova je osnova ambijentalna, a on je sa Nevenom samo jedna osobina svega toga, što njima dvoma i omogućava da postoje.

No, možda je tako razmišljao jedino da bi lakše podneo gluvoću ulica ili ravnodušne poglede maloletnika čija je nezainteresovanost za okolinu, po Sinišinom prolasku trotoarom, rasla do nepodnošljivosti. I u živoj ogradi od šimšira, preko puta njegove terase, nastala je mala rupa, sučeljavajući ga sa dešavanjima u neposrednoj blizini, pošto su ukućani (doseljeni pre par godina) isekli žbunje za ogrev. Iza proređenog lišća sad se sve više providelo stablo, kao da je i rastinje promenilo boju, postalo tamnoputo pod novim vlasnicima.

Da li to beše logično ili čudno, da mu je tek posle više godina prestalo smetati što se, spolja gledano, njihova veza zasniva uglavnom na seksu? Ne zvuči verovatno kako je Siniši trebalo pet godina da se na to navikne, moguće da je tek sad uvideo čega sve tu ima, iznutra, počev od osećanja, pa do celog Neveninog života, koji sad poznaje.

Jedanput je nagovestila nešto važno, što treba da mu kaže, ne sasvim sigurna hoće li uspeti da dođe do njega. Nije mogao saznati ništa više preko telefona, otišla je od kuće ne otkrivši gde se nalazi. Ulica je bila nešto duža no obično i mrka, dok je žurio u stan. Beše to prvi put da je njihov susret zakazan a nije izvestan, pa je ovde na zgradama, u sumrak, osećao prizvuk svoje samoće. I beton pod cipelama činio se otežao, a sve hladniji vazduh terao ga da što duže ostane unutra, kao da na čudan način naselje polaže na njega pravo. Na skretanju ka sopstvenoj zgradi opazio je grupu maloletnika. Približavao se nesvestan da li se u ovom trenutku događa nešto neprijatno ili ne. Činilo mu se kako nehotice projektuje osećaj brige iz sopstvene glave, čega su bizarni susedi samo metafora. Kada je u tom uverenju prošao pored, neko ga je gađao kamenčićem. Gore, sa terase, rupa u živici porasla je za nijansu.

Shvativši kako je nevolja objektivna, pa i on sam u centru zlurade pažnje, osetio je kao retko kada da stvarno postoji, kao da mu je razilaženje onog oblaka misli dalo minimum dostojanstva. Možda ne trpe njega, možda ni nju. Bila je slobodna, nekad davno – u braku, zbog čega je sad još slobodnija iznutra. Nije vodila računa o interesu, a nije ni bila mlada. Činilo mu se kako je voli zbog obe stvari, koje su možda i uzročno povezane.

Pošto ju je nekadašnji muž progonio, moglo se reći i da je dosta hrabra.

Te noći je ipak došla. Problem beše ono što je Siniša i pretpostavljao.

Morala je da se krije od tog čoveka, iako poverovala kako su zauvek razvedeni i bivši; zbog čega joj je lice bilo malko u čudu, kao obeleženo ovim bekstvom od nečeg što je zvanično proglašeno mrtvim. Poljubio se sa Nevenom u usta, a zatim su vodili ljubav, premda ga nije zbog toga posetila. Volela je što ga vidi i on ju je kasnije mesecima čekao dok se krila negde u selu. Jedino mu beše žao što se nisu poljubili ispred zgrade, u dvorištu, kao da bi pod noćnim nebom njihov odnos dobio kakvu neizrecivu potvrdu, već su to učinili kao i obično u stanu, na vratima sa špijunkom. Verovao je kako je ovaj susret izniman, mada se potajno nadao da nije. Preterana bi posebnost mogla značiti i poslednju stvar...

Niz ulicu, posle njegovog bloka, pružao se ciganski deo naselja, najavljen vešom rasprostrtim po konopcima među zgradama. Iako je koračao sam, kao da je ona stalno bila tu. Možda su mu taj utisak sugerisali poneki tuđi pogledi, a susedi u Sinišu zurili kao u ženskaroša. Neretko je maštao da ode odavde i preseli se kod nje centar, što se sve do sad ustručavao glasno da kaže, ne priznajući koliko su zapravo povezani. Iako je imala trideset i devet godina, Nevena nije bila ružna a ni prelepa, širih kukova što nikada nisu proživeli porođaj.

Trenutno ofarbana u plavo, često se činila sasvim neprepoznatljiva ispod novog odela (što je on katkad u šali pripisivao strahu od bivšeg partnera), te je ko mogao misliti da se radi o različitim ženama, tim pre što ga je posećivala po mraku. Imala je i svog psihologa. Tako nešto bi za komšiluk sigurno predstavljalo noćnu moru.

Jedina osoba sa kojom je jedanput pre dve godine spavao, mimo nje, i zbog toga se mnogo kajao, bila je jedna Romkinja. Ciganka ga, jasno, nije volela, samo je ostala radoznala povodom imaginarne reputacije koju je ovde imao, što se donekle podudaralo sa njenom – da je spavala sa mnogima, ponekad čak za novac.

Skoro da je nije ni viđao, iako znao gde je njena kuća; malko ga je bolela pretpostavka kako mu Nevena ne bi ni zamerila na tome, te bi krivicu mogao objasniti jedino sopstvenoj savesti, najverovatnije kao detinjariju i slabost. No iskušenje nije postojalo dok se ona krila u nepoznatoj varoši a on koračao onim ulicama, koje bi kakav spoljni posmatrač okarakterisao kao njegove, jer je tamo živeo.

Deca su tu rano postajala zla, stariji čak tvrdili da su se takva i rađala. To bi primećivao kad bi frontalno naišao na njih dok sede po ćošku pločnika ili zure sa igrališta njemu u susret. Nije se moglo reći: ignorišu li ih vremešne komšije sa prozora, prećutkuju li ili prosto podržavaju njihov razvojni put, koji nekad beše i njihov sopstveni. Noću, izašavši iz autobusa pod modrim nebom, zagnjurio bi se u novoprispelu Neveninu poruku na mobilnom, pa mu se i samom činilo kako ih ne primećuje. Divlje kuće, iracionalno nadzidane zgrade i sve veća praznina u živoj ogradi preko puta – delovali su sporedno upoređeni sa nežnošću koju je vreme pripisalo njihovoj vezi, što bi pomislio svaki put kad izađe

na terasu.

Jedanput se vraćao kući s posla, u po bela dana, pomalo ophrvan razgovorom s prijateljem koji je proslavio dvadesetogodišnjicu braka, porazno priznavši da već deset godina nije uspeo da ponovo osvoji suprugu, to jest privoli je na čulnu ljubav. Ulica je sada bila jednostavna i tmurna; kontrastom između lakomislene urbanosti i depresivnih providnih oblaka nad krovovima – podsećala Sinišu na pomenuti brak. Kolovoz je u daljini presecala pruga, što je put činilo teskobnim, odatle se sleva četiri stepenika pružalo ka njegovom bloku. Kada se približio, neminovan kao i samo vreme, opazio je neke spodobe, decu što su ličila na odrasle patuljastog rasta, od kojih je svaki podsećao na živu kopiju koje od okolnih zgrada (koliko po izlizanom odelu, toliko po surom licu), te je izgledalo da su zgrade sele da razgovaraju, zadržavajući nešto od svoje prirode. Činilo se i da su stoga tako ozbiljni, što odmah za njima počinje romski deo naselja. Zbog toga je ova tačka pločnika dobijala na prećutnom značaju koji je ipak progovorio, ako ne iz samog mrkog betona po kom su hodali, onda na visini grimase iste boje. Teskobu mu je u prolasku povećala činjenica da Nevena nije ovde. Premda je znao da će se ona vratiti, to što niko od njih dvoje nije mogao reći kada, sugerisalo mu je kako se kreće ka nestvarnom cilju. Da li zato ili što je prolazio stepenicima, podelivši male posmatrače u dve grupice, koraci su mu takođe izgledali nestvarni. Kada im je okrenuo leđa, neko ga je gađao kamenom.

Tišina je ličila na ogromnu zavesu koja tek što se nije pomakla.

Prišao je mršavom momku ošišane glave što je podsećala na tenisku kopticu, uveren kako je on odgovoran za taj hitac. Pošto je ovaj tvrdio da nije a ostali nisu progovarali, uhvatio ga je i naterao da pokaže gde stanuje. Peli su se spiralnim stepenicama kroz zgradu nekadašnjeg samačkog hotela, da bi na vratima zatekli nekakvog maloumnika koji se smejao. Siniša je odalamio momka, a ovaj pridigavši se, kao da je preuzeo dotični smeh – kikotao se sve do prizemlja. Psovao je bizarne izgrednike sa sprata, a zatim otišao do susedne zgrade, kuda su nestali, u nameri da ih bije. Odustao je tek videvši tamo kakvu staricu sa štapom, lica skrušenog a opet – tragom razularenog životnog iskustva – sablasno sličnog njihovim, još potmulije koliko beše starije. Njoj su nekada davno spalili stan, kako je rekla, ali eto opet živi sa njima. Šumarak je zatamneo iza zida, upivši skoro čitav ovaj dan, a njemu se učinilo odveć ludim da pored nje prođe dublje u neosvetljen hodnik gde je jedini pristojan ostao muk. * * * Kuća u kojoj je živela ona Romkinja nalazila se na kraju puta s jedne strane oivičenog poljem.

Siniša je rekao da će doći u jedan ujutru, jer mu je devojka na putu, dok je vreme izabrao znajući kako tad napolju neće biti nikog.

Zvala se Ina. Još tamnija od slabog svetla, koračajući unazad sve do kraja hodnika naspram odškrinutih vrata, sprovela ga je do

nastavak na str. 5.

Maxminus priče/eseji

Exero 01, 5555 BLA BLA BLA 5

... Nihil illigitamus carborundum

nastavak sa sr. 4. trpezarijskog stola. Par trenutaka kasnije, u sobičku na kraju kuće, rekla mu je kako će je tek sada zavoleti, a po očima se videlo da mu želi ugoditi više nego prošlog puta. Ponovo je opazio krupne oble grudi kad se skinula pitajući ga: „Kako ljubav?“.

Podigavši noge na krevet kazala je da će je bolje osetiti bez gumice. Činila se stvorenom za čin kojem se on mora prepustiti grešnije nego ikad, ne primećujući valjkastu peć u uglu, optočenu imitacijom srebra kao kakvim prezervativom, isečene panjeve razbacane poput skupine maloletnika, paučinu sa karatavana, pa ni otvoren prozor kroz koji mu je glava provirila kad ju je povalio na kratkom kauču. Behu daleko da bi neko mogao čuti, te kao da je postalo svejedno šta će se zbiti posle. Negde pri kraju, Siniša je osećao da je preko simsa izleteo u pustopoljine, gde ga ona prihvata, stežući ga od sreće, baš kao da je osvojio tron.

Možda je u tišini svog stana i poverovao u to. Naposletku je ograda preko puta bila skroz pojedena po sredini, a rupa raširena kao grlić Inine materice sudarila ga je sa stvarima koje nije mogao sanjati.

Cheng Shibi, China

6 BLA BLA BLA Exero 01, 5555

Cheng SHIBI, China China

MaxMinus art

Exero 01, 5555 BLA BLA BLA 7

Cheng SHIBI, China China

MaxMinus art

8 BLA BLA BLA Exero 01, 5555

NASTAVAK sa str.3. Ćiril-Metodova ulica Splita, herojskog grada koji je smogao snage da obračuna sa komunjarama što – prema izvještaju ustaške nadzorne službe - natjerahu oko 95% njegovih žitelja da podržava partizane, zaista je još nezabilježena sramota. Kao da ostaci poraženih antifašističkih snaga dodjelom imena što podsjeća na mrsko pismo naših neprijatelja - koje je obilježavajući granate što su padale po gradu i direktno ubijalo njegove stanovnike - prkose probuđenoj svijesti pobjedničkog hrvatskog naroda. Dodatno, proširuje stožer svoje zahtjeve i na posmrtno preimenovanje poznatog hrvatskog arhitekte Ćiril Metod Ivekovića, kojega na opću sablazan pravih Hrvata (uz sve njegove zaluge) krasi ime i drugog od bizantinske apostolske braće. Predlažu, demokratski pozivajući javnost na raspravu o svome prijedlogu, ime Latin Matija Iveković, s čime bi se - po njihovu mišljenju – pokojnik svakako složio uzevši u obzir novonastale političke okolnosti.

“Stožer za obranu rvatskog Vukovara” dodatnom je analizom došao i do slijedećih spoznaja koje podastire javnosti, vladi, Saboru i svetoj materi Crkvi u Hrvata. Naš je narod tijekom svoje povijesti trpio isuviše zla od stranih zlotvora i zavojevača, koji su se nerijetko i udruživali nanoseći mu zlo. Do sada je gotovo jednodušno bilo usvojeno kako naš grad heroj – Vukovar – nosi ime po rijeci Vuki koja protječe njime. Pažljivo proučavanje etimologije imena međutim pokazuje nešto sasvim drukčije, u svjetlu kojih činjenica trebamo zauzeti časni domoljubni stav. Ime Vukovar je složenica skovana od mađarskog nazivlja za grad (varos, var – grad) i imena jednog od najvećih hrvatoždera, Vuka Karadžića - njemu u čast! Vukovar nije doli kriptični hungarizam za srpski Vukovgrad, čime se i predugo bacala prašina u oči naše javnosti!

Zar ne pokazuju i najnovija zbivanja vezana uz mađarskog petrokemijskog giganta MOL, te stavove ugarskog premijera u vezi s time, kako nam naši neprijatelji nastoje nanositi udarac za udarcem, u skladu s onom: “gdje ja stadoh, ti nastavi!”. Stoga se neodložno nameće promjena imena ovog grada u prikladnije, kako ne bi u rezonanciji sa ćirilićnim pismom koje se nameće za javnu uporabu, dodatno trovalo našu mladež. Po mišljenju stožera, najprimjerenija bi bila neka kombinacija koja bi sadržavala ime, za Hrvate dva najčasnija muža – svetog nam Oca prečasne matere Crkve i vrhovnog pastira bogobojaznog naroda, te pokojnog Poglavara domovine koji nas je vodio u uspješnoj borbi protiv ćiriliziranog agresora. Hoće li to biti Franjograd, Francekovo, Franjište – u krajnjem slučaju pristali bi i na Franciskovo - nije toliko bitno u usporedbi sa duhovnom koristi koju će hrvatski narod imati promocijom imena ovih časnih hrvatoljuba na račun zatiranja tragova njegovih iskonskih neprijatelja.

“Stožer za obranu rvatskog Vukovara” u svom priopćenju ponavlja kako će pred sjedištem vlade i Saborom ustrajati na svojim zahtjevima (s obzirom da – kao krajnje neprimjereni - ne dolaze u obzir prosvjedi pred Kaptolom), sve do njihova usvajanja ili dok ih kiša, glad ili niske temperature ne natjeraju da privremeno odustanu od prosvjeda.

P.S. Naknadno se “Stožer za obranu rvatskog Vukovara” javio priopćenjem, negirajući sve navode u prethodnom tekstu, proglašavajući ga zlonamjernom insinuacijom neprijatelja hrvatstva koja nikave veze nema sa njihovim realnim stavovima o ćirilićnom pismu i njegovim korisnicima u grada heroju, što su oni jasno i nedvosmisleno čekićima urezali u postavljene - kako oni kažu – “dvojezične ploče”. “Ne znamo fiksa li se autor teksta ili je sve to tek posljedica njegovih košmarnih snova, no mi smo za striktno poštivanje hrvatskih zakona, ukoliko oni idu u prilog dobrobiti hrvatstva u cjelini.” – navode čelnici stožera, ističući kako oni u principu nemaju ništa protiv ćirilice, ukoliko se piše latinicom. “Kao što rascjepljen zmijski jezik simbolizira himbenost i prijetvornu blagoglagoljivost stvora krivog za izgon naših praroditelja iz raja, tako bi i prihvaćanje ćirilice uz hrvatsku latinicu, na vjeke vjekova bacalo ljagu na bezgriješni duh hrvatskog naroda” – kažu nadalje čelnici stožera.

P.P.S. Prisiljen sam reagirati na ovako bestidne optužbe čelnih ljudi “Stožera za obranu rvatskog Vukovara”.

Istina je, doduše, da sam spomenuti tekst pisao pod djelomičnim utjecajem trave, ali to je tek stoga što sam slušajući govore i zahtjeve rečenih čelnika zaključio kako je Sabor donio zakon o prestanku kaznenog progona uživatelja teških opojnih sredstava, koje – po sudu autora spomenuti obilato koriste u svojim istupima, istovremeno ih nudeći cijeloj javnost na uživanje.

Miodrag Tasić

Četvrta Jugoslavija ?

Mnogo je ljudskih žrtava bilo potrebno da bi se stvorila prva Jugoslavija. Tada, doduše, Država Srba, Hrvata i Slovenaca. Tako se zvala na početku, davne 1918. godine. Tek deceniju potom nazvana je Jugoslavijom. More krvi prosuto je da bi se Južni Sloveni ujedinili pod jednom kapom, a verovatno bar isto tolike količine krvi potrebne su bile da bi se ta tvorevina rasturila.

Onda su pobednici u novom velikom ratu, što milom što silom, opet uz potoke krvi i nikada izbrojane usputne žrtve načinili Novu Jugoslaviju. Ova je ko bajagi bila bolja od prethodne. Makar se tako govorilo. Svi su bili ravnopravni, živelo se lepo, putovalo se po svetu, nešto se zbilja i izgradilo, ali „nešto je bilo trulo u državi Jugoslaviji!“ Inače, ne bi se raspala sve tako dobra, čvrsta i pouzdana. Naravno, treba li pominjati, raspad nanovo uz pucnjavu, krv i suze, pobijene, osakaćene, proterane i opljačkane, kao kolateralnu štetu! Zatim je došla Treća jugoslavija. Shvatilo se da svi Južni Sloveni ne mogu zajedeno.

Pride oni koji i nisu slovenskog porekla. Mnogi Sloveni odjednom su i tako postali neki drugi po poreklu. Slovenci su jednostavno izvan

Balkana i mentalitetom bliži su Germanima.

Hrvati tvrde da potiču iz Irana. Muslimani iz Bosne ističu Bogumilsko nasleđe, mada se neki od njih osećaju Turcima. Albanci su potomci Ilira, a Makedonci su još stariji. Njihovi preci su Filip i njegov slavni sin, Aleksandar Veliki! Srbi su najstariji narod na planeti, ako je verovati nekim pouzdanim istraživačima. Ipak, kako tako, jedino je Srbija s Crnom Gorom napravila Treću Jugoslaviju. Sužena, ali verovalo se, najčvršća Jugoslavija. Ne zadugo. Sada su Crnogorci odlučili da istupe iz te zajedničke države i Srbija, razume se, nije mogla da se zove više Jugoslavijom. Mada je bilo i takvih predloga. Možda je i moglo? Da recimo to bude federacija Šumadije, Mačve, Pocerine, Bačke, Srema.. Odustalo se na veliku žalost mnogih jugonostalgičara. Ima sličnih i u drugim novokomponovanim državama. U tim novostvorenim demokratijama toliko se lepo živi da se narod sve češće pita šta su dobili uz demokratiju.

Pamte oni stariji i lepše dane od trenutnih. I, nekako sramežljivo, iz potaje, tek pojavi se vest u novinama o stvaranju nekakve Četvrte Jugoslavije! Kao, tu novu državu stvoriće Amerika uz podršku Evropske Unije! Ovog puta novu državu činiće Bosna i Hercegovina, Srbija, Crna Gora, Makedonija, Kosovo i Albanija! Ako je Amerika naumila da pravi ovakvu državu, njoj podrška Evrope i ne treba. Amerika Evropu ne zarezuje ni za pet para, ali će im deklarativna podrška biti alibi. Svakako da će Evropa morati da blagosilja ideju ma šta mislili o tome. Kao i narodi država koji će se „dobrovoljno“ ujediniti! Ispravno je što Slovenci i Hrvati neće biti pozvani pod eventualni zajednički jugoslovenski šešir. Pa, oni su poznati po tome što ruše i podrivaju svaku zajednicu, i s njima bi svaki projekat imao goleme šanse na neuspeh pre nego što je i zaživeo.S druge strane strepim od ove ideje. Još uvek se nadam da to i nije ozbiljna stvar i da se radi o senzacionalizmu pojedinih novinara. Ako se pokaže da neko moćan zbilja planira da usreći bratske balkanske narode dobro treba razmišljati kako bi izgledala ta novostvorena država. Monarhističko uređenje ne dolazi u obzir.

Ko bi bio monarh? Srbija ima dinastiju, istina ne vladajuću, ali je problem što mogući kralj ne vlada srpskim jezikom. Crnogorci takođe bi mogli da predlože potomka njihove zbačene dinastije za budućeg suverena, ali ni taj nije nešto voljan da vlada balkanskim podanicima. Zapad mu je draži. Ni albanska kraljevska kuća nema ozbiljne šanse. Bosanci bi mogli da istaknu kao pretendenta nekog potomka Tvrtka I Kotromanića. Makedonci potomke Aleksandra Velikog. Što bi bilo i najpravednije. Jedino Kosovo ne može da ponudi cara ili kralja, ali s punim pravom može K(k)uma!

Ako kum bude vladao ovom novom zajednicom, što je vrlo verovatno, onda se zna ko je najbolji za tu prestižnu titulu! Bude li država republikanskog uređenja, onda da to bude čvrsta federacija. Što čvršća i sa jakom policijom i tajnim službama.

Makar u tome niko sa ovih prostora nije analfabeta.

Takođe je važno da policija jedne članice federacije može da bude stacionirana svuda u državi osim na vlastitom terenu. Dakle, crnogorska policija i tajne službe da budu raspoređene u Bosni i Hercegovini.

Srpske službe u Albaniji, bosanske u Makedoniji, kosovske u Crnoj Gori... Nacionalno obrazovanje strogo da se zabrani a da se primenjuju programi iz recimo Japana, Indonezije, Bangladeša.

Medicina samo kineska. Religija bi morala da bude neka koja nema nikakve dodirne tačke sa tradicionalnom. Najbolje da se uvede Mormonska crkva ili religija Amiša. Ovi drugi bi mogli biti i model za buduće privredno delovanje; tradicionalno privređivanje s akcentom na zemljoradnju, upotrebu stoke i uopšte zanemarivanje novotarija.

Skupštinu ne treba birati jer će i tako drugi vladati nama, kao što su i dosad činili. Sudstvo, nezavisno i slobodno, suvišno je. Tužilaštvo i advokatura, takođe. U cilju štednje i smanjivanja nepotrebnog pravnog aparata treba samo nastaviti davno usavršenu praksu našeg pravosudnog sistema. Po onome – kadija te tuži, kadija te sudi!

Jedan kadija može da objedini sve radnje. Ne mora sudija da se drži zakona kao pijan plota, što reče Drug Tito. Moja malenkost može samo da naznači osnovne postulate u radu nove države. Mnogo zaludnih i dokonih ljudi, analitičara i mudrosera, u čemu se ne oskudeva, mogu svojim konstruktivnim predlozima još da unaprede tu ambiciozno zamišljenu ideju. Pa neka oni moćnici što nas neprestano usrećuju svojim filantropskim zamislima odluče šta je po nas najsrećnije rešenje. Rado ćemo se odazvati. Mi smo i tako u ulozi večitih zamorčića.

René Bouschet MaxMinus art

France

Exero 01, 5555 BLA BLA BLA 9

Srboljub RuSImović Serbia

MaxMinus art

10 BLA BLA BLA Exero 01, 5555

Fahri Axhanela

Kosovo*

PLISI

MaxMinus art

Exero 01, 5555 BLA BLA BLA 11

Srboljub RuSImović Serbia

MaxMinus art

12 BLA BLA BLA Exero 01, 5555

Hule Hanušić AUSTRIA

trap

MaxMinus cartoon

Exero 01, 5555 BLA BLA BLA 13

Hule Hanušić MaxMinus cartoon

AUSTRIA

Milking

14 BLA BLA BLA Exero 01, 5555

“SVI DRUGI SU DOBRI, MI SMO DRUGAČIJI...MEĐUNARODNA SARADNJA”

AFORIZMI - Maxminus, sarajevo & liga duhovitih, beograd Pavica Jovanović Veljović

Neven Šijakov

Mali je broj muškaraca koji će za ljubavnicu birati pametnu ženu.

Padovi političara su ozbiljna stvar!

Nanose teške povrede celom narodu!

Medvedu je svejedno na koju se bukvu naslanja.

Ko shvati život kao takmičenje sa drugima greši!

Kupujem kola. Muža sam izvozala.

Ko ga shvati kao takmičenje sa samim sobom u pravu je!

Kada mi za pisanje skidaju kapu, ja, za svaki slučaj, stisnem noge.

Udata sam. Ali niko nije savršen.

Nisam partijski poslušnik! Slušam samo vođu!

Kijavica je jedina istina koja mi izađe na nos.

Površnost ljudi proporcionalno je jednaka obimu gluposti koja ih okružuje!

Deana Sailović Sve što sam imala u malom sad držim u srednjem prstu!

Naši političari nemaju problem sa prevremenom ejakulacijom.

Nikako da svrše!

Dala bih ja pet para za život ali nisu više u opticaju!

Sedenje skrštenih ruku takođe je zloupotreba položaja.

http://www.maxminus.com

Istina je kao polni organ: svi njome raspolažu, svi je znaju, svima imponuje, ali je kažnjivo pokazivati je na javnom mestu!

Ukrao je WC papir! Hoće njime da obriše obraz!

Kad je ljubav u pitanju, do sada sam iz nje uglavnom izvlačio živu glavu, deblji kraj i pouke.

Biti nacionalno ograničen, to je tragedija čoveka.

Biti emotivno ograničen, to je tragedija života.

Postali smo tajni kao javne nabavke.

Pametni ljudi izlaze iz zemlje, a mi ostali na izbore.

Gorаn Rаdosаvljević Žene znаju štа hoće, аli nekаd nije ni mesto, ni vreme zа to.

Nisam pametan koliko sam pametan.

Satira je revolucija u ilegali. Čim bude smenjen moći će da se brani sa slobode.

I bezobrazni imaju obraze u produžetku leđa.

Dane Bajić

Marjan Angelovski

http://www.ligaduhovitih.com/

Izvedite decu na pravi put. Put ka Horgošu, Batrovcima…

Miodrag Tomić Stublinski

Nije ranije bilo sve bolje! Bilo je drugačije zajebano!

Na uštrb hleba imamo igre bez granica.

Igor Čobanović

Sve što nije dobro za čuti, lakše ulazi u uho.

Šta mi vredi što pišem noću, ako napisano ne ugleda svetlost dana?!

Nemam ni žutu banku za crne dane!

Naši majmuni su pali sa kruške.

Abdurahman Halilović

Njegovo telo je hram. Svi se krste ispred njega.

Snajperista ima stresan posao, a stres ubija.

Izbacićemo hleb iz ishrane. Samo ako ga nađemo.

Kada je bog delio pamet kucao je na sva vrata, ali u Skupštinu ne puštaju nenajavljene goste.

Pazi na ishranu…Da ga neko ne vidi kad jede.

Dinko Osmančević Nekulturno je pljuvati po ulici, zato pljujemo jedni po drugima.

Stavili su mikrofon ispred njega, ali propjevao je tek pomoću pendreka.

Zbog velike suše, prihod od poljoprivrede je pao u vodu.

Pucаmo od zdrаvljа! Ipаk, više pucаju budаle.

Od nevremena smo pobjegli na vrijeme.

On je čovek od reči… govno.

Mile Gjorgjijoski

Spаvаju mirno. Probudili su se nа vreme.

Nekad: Pet do dvanaest. Danas: Jednom mesečno.

Imа ljudi, а nаročito ženа, čiji jezik dokuči dаlje od misli.

Ne smeta mu grupni seks. Od viška glava ne boli.

Zbog rаvnoteže sа dobrim, od dvа zlа uvek izаberemo veće.

Naši političari ne stoje iza naroda već mu rade iza leđa.

Oživljаvаnje prošlosti obično nije dobrа idejа.

To nаrаvno ne vаži zа sаdаšnjost.

Za mene izleti van braka nisu nikakav luksuz.

Ovi će nаs nаprаviti nа slepce. Živi bili pа videli.

Nаdаhnuće zа pisаnje аforizаmа dolаzi bez nаjаve.

Bаš kаo zа seks u poznim godinаmа.

Uvek nalazim jeftine ženske.

Kad Bogovi ćute profitiraju ateisti.

Jasmina Cekić

Zlаto moje, skini mi se s vrаtа!

Rekao je da će me odvesti na večeru s’ doručkom!

Aco Gorgiev

Uskoro će uz svaki kontejner biti postavljena i knjiga utisaka!

Umro je od straha.

Sad ga više ništa ne plaši.

Toliko je kreativan aforističar da je sve narodne izreke potpisao kao svoje!

Kada pogledam ko je sve „krem“ i „elita “ drago mi je sto sam Niko i Ništa.

Da bi bio zapažen tvoja glupost mora biti upadljiva.

AVGUST / KOLOVOZ 2013.

“SVI DRUGI SU DOBRI, MI SMO DRUGAČIJI...MEĐUNARODNA SARADNJA”

Exero 01, 5555 BLA BLA BLA 15

AFORIZMI - Maxminus, sarajevo & liga duhovitih, beograd Darko Mihajlović

Aleksandar Simonović

Neću da se takmičim.

Ne znam kako da pobedim žiri.

Duh tradice nalaže da budemo časni i pošteni, ali mi u duhove ne verujemo.

Veselinka Rodić Đukanović

Gde heroji lako umiru tu se pravda teško rađa.

Mnogi su mesto na drvetu zamenili spratom.

Goran Jokić

Džabe što nam automobili imaju konjske snage kad nam puteve prave magarci!

Svaka čast državi, ali zaželio sam se starih tradicionalnih cirkusa.

Ne brine nas nemirno more. Mi smo na dnu…

Dragan Šašić Neke žene su idealne, a neke volimo.

Kad je završio papa test, ispostavilo se da je napravljena kardinalna pogreška.

Medicina je napredovala… zato danas i nema zdravih ljudi.

Ivan Jevremović

Za bolesne postoji bolnica! Za lude postoji ludnica!

Poznati smo po tome da nešto brzo zaboravimo…

Ne sećam se šta.

Za budale nema ništa, zato ih svuda ima…

Nama je i more prebeglo u inostranstvo.

Bolujem od šizofrenije – radim za dvojicu!

Moj suprug nije normalan.

Još nema švalerku.

Jane Atanasov Moderni razbojnici se ne maskiraju.

Oni se institucionaliziraju.

Daliborka Šišmanović Kepčija U praksi se predmet istrage čuva na dnu fioke, dok teorijski ne zastari.

U zadnje vreme sam mnogo oslabila, sa živcima.

Mićo Lukić

Zoran Simić Zoks

http://www.maxminus.com

Lenče Stoimenova

U ratu smo dobri ratnici, u miru ne možemo ni dugove prebiti.

Poštene žene dolaze kući na vrijeme. Ostale ne nose sat.

Kako stvar stoji - bolje bi bilo da je ne izlažemo.

Već prve bračne noći meni je svanulo.

Maja David Sploh nam ni vroče.

Samo topimo se kot sladoled.

Milutin Mlađenović U Srbiji možeš uvek da se osloniš na prijatelje i kumove, kada treba nešto da im pomogneš.

Vizionar i slepac u Srbiji je jedna te ista osoba!

Perica Jokić

Fakultet je završio sa desetkama…Iz koverte.

Žena je kao umjetnička slika. Premazana je svim bojama.

Saša Živković Noći su kod nas postale tako tihe.

Znači, napreduje i razvoj prigušivača!

Tokom leta je, u ovoj zemlji, distanciranje od drugih postalo nasušna potreba!

Zoran Čojčić Četiri policajca su otkrila zasad marihuane…

Za trojicom se još traga.

Da nisam lajav ujedao bih.

Neki ljudi su do te mere veštački da im je i krv plava.

Dalibor Đorđević Nekom svašta i – nikom ništa!

Od političara se pita ne pravi.

Nekad su biografije imale mrlje.

Sad mrlje imaju biografije.

http://www.ligaduhovitih.com/

Pucamo na sve strane. Imamo više ciljeva.

Ne znam koju sam školu upisao, ali se nadam da ću otkriti po udžbenicima koje kupim.

Zoran Živković Gradski oci su odlučili da postanu maćehe!

Peko Laličić Ko udari na moga, naleteće na tvrdo!

Zoran Spasojević Detinjstvo i mladost sam proveo u dubokom siromaštvu, ali to nisam znao sve dok mi kojekakve demokrate to nisu objasnile.

Sinan Sinanović Nalećem na budale – autom.

Nataša Gjorgjijoska Našim političarima je prošao vek trajanja. Oseća se u vazduhu.

Sinan Sinanović

Dimitar I. Vilazorski

Učio je, zagrijao je stolicu, pa sad jede govna.

Sve više se dokazujem kao čovek kome se ništa ne može dokazati.

Mirsad M. Šačić

Miodrag Stošić

Na poslu je vrlo ambiciozan. Klima glavom!

Da je Van Gog bio srpski ministar prvo bi otišao u pečenjaru pa bi tek onda odsekao uvce.

Jane Atanasov

Smrt je privremeno stanje.

Mrtav si samo dok ne bude trebalo da se glasa.

Od svih mora sveta najpoznatije mi je more problema.

Ljupka Cvetanova Ušao je u loše društvo. Oženio se.

Miladin Berić Naše političke snage su naša osnovna slabost.

16 BLA BLA BLA Exero 01, 5555

“SVI DRUGI SU DOBRI, MI SMO DRUGAČIJI...MEĐUNARODNA SARADNJA”

AFORIZMI - Maxminus, sarajevo & liga duhovitih, beograd Zoran Simić Zoks

Ne radim komšiji iza leđa. Dame imaju prednost.

Nаš čovjek je vаžnа kаrikа u lаncu tuđih interesа.

Za panj su sve glave iste.

Lenče Stoimenova

Daliborka Šišmanović Kepčija

Jedem, dakle – postojim.

Nisam neka kuvarica, ali umem da zakuvam.

Radujem se kad mi neko pominje ime.

Da je trčanje toliko zdravo, maratonci bi bili besmrtni.

Molim Boga da to nije pop.

Otkad smo okupirani, država je podstanar na sopstvenoj zemlji.

Podržavam viznu liberalizaciju.

Mnogima omogućava da prezime zimu.

Izostrite sliku! Mnogo su mutni!

Maja David Za honorar sem si kupila teniske, da bom lahko tekala za dolžniki.

Ne potrebujemo dela. Samo denar.

Neven Šijakov Ako ste nesrećni to je vaš problem!

Ako ste srećni, to je problem vaših neprijatelja!

http://www.maxminus.com

Mile Gjorgjijoski

U njegovom zagrljaju se osećam kao princeza.

Mnogo liči na žapca.

Stavila je minđuše. Sad i njena glava ima vrednost.

Zapisala sam da ne zaboravim. Zaboravila sam gde sam zapisala.

U moj privatni život upliće se mnogo javnih ličnosti.

Goran Jakić Ne postoje toliko duge karavane, koliko mi možemo lajati…

CIA majka crnu vunu prede…

Ne možeš više ni propast u zemlju od srama.

Podzemlje je privatizirano…

Aforizam je kao biser. Što je dublji, dragocjeniji je.

Goran Radosavljević

http://www.ligaduhovitih.com/

Goca Vranjanin Kovač

Nekada lepa reč jeste otvarala vrata.

Danas je kvaka u tome da podmažeš gde škripi.

I neslana šala ponekad soli pamet!

Kada masa dobije ubrzanje kazne je zbog prekoračenja brzine.

Deblji kraj je naša kraća slamka!

Pavica Jovanović Veljović Vlada je formirana.Ličnosti u njoj nisu.

Muškarac slep kod očiju umesto naočara nosi rogove.

Neki ljudi imaju svoje ideje, a neki svoje ljude!

Vlast nema nikakvu moć! Ne može da promeni sebe!

Da imam u nogama pobegla bih odavde glavom bez obzira!

Srbi smo. To nam se najteže prašta.

Kako da roditelji štite decu od lošeg društva, kad su se u njemu rodili?!

Narod od njega očekuje smeh. I on mu se smeje, u lice!

Deana Sailović

Bio je sve moje. Bijem i ja.

Ljudi, ne bojte se! Nema nam spasa.

Deca su blagoslov od Boga.

Dobijemo ih da saznamo kako je našim roditeljima bilo sa nama.

Abdurahman Halilović Riješio sam se unutrašnjeg neprijatelja.

Odstranio sam kamenje iz bubrega.

Iskrivljenu istoriju sa ovih prostora neće niko da ispravlja.

Direktor mi je rekao da je on za mene bog.

Vjerovatno ne zna da sam ja ateist.

Moja je zadnja. Sve druge su ispred nje.

Dejan Blondi Andrejić Borili smo se za socijalnu jednakost. Sad svi nemamo.

Dalibor Đorđević Postigli smo nacionalno pomirenje. Pomirili smo se sa sudbinom.

Ne čudite se zombijima oko sebe. Skupljeni smo s koca i konopca.

Selma Buba

Pišem аforizme neujednаčenog kvаlitetа. Ne znа se koji je od kog bolji.

Ostavite ljubav bez ljubavi 10 dana, da vidite koliku jezičinu ta ljubav ima!

Poverovаću vаm dа je pаsulj dobаr kаdа čujem i drugu strаnu.

Jasmina Cekić

Mnogo je zаposlenih nа pаpiru. Još je više onih nа belom hlebu.

Na poslu sam revnosna, na ulici dama, u kuhinji domaćica… a kada dodjem do kreveta… e tu sam mrtva od umora!!!

Srpski modni krik: Obucite nаааааs!!!

Ništа pre brаkа! Posle izgubiš sve.

Nа putu do ženskog srcа ćete sigurno nаleteti nа rupu.

Jа sаm ljubopitljiv. A štа ćeš ti dа budeš kаd porаsteš?

Ne rаčunаjući bаbe, morаmo pročešnjаti sve dа bismo ustаnovili gde gori.

Dalibor Đorđević Najbolja dijeta: dođi i živi u Srbiji.

Rakija je vrlo korisna za muškarce. Naročito ako je pije žena.

Zbog alkohola su mnogi umrli, ali se daleko više njih rodilo.

Miodrag Tomić Stublinski

Dа nisu slepci, nаšа Vlаdа ne bi dovodilа strаnce.

Narod prima niske udarce – od visokih funkcionera.

Nаš čovek se totаlno izduvаo. Duvаjte gа!

Kad već ima ulica Gospodara Vučića, što se Lomina ne nazove Tomina?

Ne morа dа znаči dа ste mnogo mislili аko ste dobili žulj nа mozgu.

Moždа vаm je sаmo neudobnа čizmа kojа glаvu čuvа?

SEPTEMBAR /RUJAN 2013.

Novinari zatvaraju oči pred istinom, a čitaoci – nos.

Exero 01, 5555 BLA BLA BLA 17

AFORIZMI - Maxminus, sarajevo & liga duhovitih, beograd Jane Atanasov

Milena Pešić Krstić

Lesnite ženi najteшko se zadovoluvaat.

Nisam ateista! Ja verujem u sebe!

Poslednite sekogaш prvi se otkažuvaat.

Aleksandar Simonović

Otkako e na bel leb, se` mu e crno pred očite.

Pao nam je kodeks časti. Oborili su ga politički hakeri.

Saša Živković

Dane Bajić

Nismo mi postali vegetarijanci po sopstvenom izboru već zbog izbora!

Džaba i novi ministar kulture kad je narod jebeno nekulturan!

Ko se drži za jaja, ili je u živom zidu ili se obraća narodu…

Sto ne može kašikarom, dovršite viljuškarom!

Igor Čobanović

Preica Jokić

Tražim devojku.

U obzir dolaze samo udate, jer ove slobodne nisu dovoljno slobodne.

Ne dozvolite da vas zavede masa Kasnije neće moći da vas se riješi.

Kada žena uzme stvar u svoje ruke, ona je obično uprska.

Džaba znanje džokeju i ženi ako onaj ispod ne može.

Stvari se mijenjaju na bolje kad god nema drugog izbora.

Ništa bolje ne ukazuje na postojanje lifta od njegovog zaglavljivanja.

Pričajte mi koliko ste normalni, pa ću znati koliko ste ludi.

Ako ste riješili da se ubijete, gledajte da to ne ostavi neke posljedice na vas.

Lepo je imati Veru i Nadu, pod uslovom da se njih dve ne poznaju.

Ne trošite novac na gluposti.One će takve ostati i poslije vaše kupovine.

Miodrag Stosić

Birajte društvo. Nemojte svako da iskvarite.

Neko je lud za ribama, a neko od njih poludi!

Miladin Berić

A kada su i naš i njihov kapiten dali sudiji koverat sa parama, počela je tržišna utakmica.

Možda bismo se mi i izvukli iz krize da nije stigla međunarodna pomoć!

Srbi imaju dve vrste praznika. Verske i zverske.

Idem na posao za sat. A možda i zahvalnicu dobijem.

Kandidati za gradonačelnike zalažu se za direktan izbor.

Znači pare na ruke.

Dinko Osmančević Naši studenti nisu satanisti, ali mnogi od njih sanjaju šestice.

Nisu naši tajkuni krenuli od nule. U školi su ređali jedinice.

Dimitar I. Vilazorski

Kada si u Srbiji poznat po nadimku moguće su samo dve opcije.

Pevač, političar i kriminalac.

Možda nema smisla što ću ovo reći, ali non-stop me muči misao zašto me ljudi ne mogu smisliti.

Najnovija turistička ponuda! Tri nestvarna dana u Srbiji!

Dan Republike, Dan pismenosti i Dan Evrope!

U našoj državi ima samo prostitucije. Kocka je bačena!

Mićo Lukić Život mi je najbolji prijatelj.

Siguran sam, da će se jednog dana žrtvovati za mene.

Pravda je đavolska! Isterivanje pravde, liči na isterivanje đavola.

Zoran Spasojević Izа zаtаmnjenog аutomobilskog stаklа uglаvnom se krije zаtаmnjeni um.

Darko Mijajlović

Vlast je ozbiljno shvatila demokratiju. Narod nije.

Princip je pucаo u аktuelnom trenutku i ostаo do vekа аktuelаn.

Neki bi dа budu аktuelni, pа pucаju u Principа posle sto godinа.

Ne samo da žive na naš račun, nego se na naš račun i smeju.

Duška Petrović

Pošteni ne rade, jer nema poštenog posla.

Nekad je seljak bez diplome veći intelektualac nego gospodin s diplomom.

Nema mita u obrazovanju. Znanje se svuda plaća.

Zoran Čojčić

Dalibor B Slavenski Kidnapiran sam dojmom. Ne mogu mu se oteti.

Upišite dete u srednju grobarsku.

Mogućnosti napredovanja u karijeri su gotovo neograničene.

Na Balkanu niko ne gleda svoja posla. Naime, posla nema.

Ona krupna, ja sitan… Živim kao bubreg u loju.

Da se Adamova žena umjesto Eva zvala Ševa, jabuka im ne bi ni trebala.

Marjan Angeloski

Sabahudin Hadžialić

Krstio sam se kada mi je prodavačica rekla cenu za vodu.

Sad imam krštenu vodu.

Bivši ateisti su postali vjernici. Čudni su putevi Gospodnji!

Raskinuo sam sa devojkom. Vlast se pokazala inovativnija u seksu.

Sašo Betoski Dа smo imаli mаkedonske mаrke аutomobila, bili bi sа nаjviše konjа.

Veselinka Rodić Đukanović Vlast krade u ime naroda, a crkva u ime Boga!

Milko Stojković Skinite nam se. Mi smo već goli i bosi.

Nataša Gjorgjijoska Nije pošteno uverаvаti nаrod dа se od poštenjа može živeti.

18 BLA BLA BLA Exero 01, 5555

“SVI DRUGI SU DOBRI, MI SMO DRUGAČIJI...MEĐUNARODNA SARADNJA”

AFORIZMI - Maxminus, sarajevo & liga duhovitih, beograd Goca Vranjanin Kovač

Peko Laličić

Tražio joj je ruku. Dala mu je srednji prst.

Nismo mi gologuzija. Mi smo transparentan narod!

Skinula sam prozor. Sad je komšiluk dobio i ton.

Nije sаmo Crnа Gorа ekološkа držаvа.

I Srbijа vodi istu propаgаndu.

Nisam ja izgubila zdrav razum. Sam me je napustio.

Perica Jovanović Veljović

U mojim fantazijama, ne znam gde mi je dupe, a gde glava.

Primili smo platu. Odmah potom i infuziju.

Psihijatar mi je rekao da sam normalna.

Ko bi rek’o?!

Upišite me u Knjigu umrlih da i moja dela ožive.

Kod nas svi žive od umetnosti.

Jedni pišu tragediju, drugi glume komediju, a treći stručno mažu oči…

Ne razumem žene kojima zagori ručak, niti muškarce kojima zagori žena.

Volim Srbiju! Ali to je neuzvraćena ljubav.

Zub za zub, oko za oko, dupe za posao…

Konj je uginuo. Sad ja moram da dižem prašinu.

Zaboravljeni najduže pamte.

Žena je kao ikona: ako ne klekneš pred njom, videćeš svoga Boga!

Streljam pogledom, sahranjujem jezikom.

Kome je mladost ludost, starost je privilegija.

Gosti na svadbama su najgori gosti na svetu.

Vesele se tuđoj nesreći.

Bolje bi bilo kada bi greške ispravljale ljude.

Nemam lepe reči za gvozdena vrata.

Zvuči šašavo, al’ otkad nemam redovan seks, mene leđa više ne bole.

Naučno je dokazano da kozmetički preparati stvarno pomažu, al’ samo onima koji ih proizvode i prodaju.

Jasmina Cekić Mnogi filozofiraju, ali ih to ne čini filozofima.

Ne smišljam besmislice. One su mi inspiracija.

http://www.maxminus.com

Igor Čobanović

Državni aparat je pokvaren. Sad možemo da se slikamo.

Udadoh se. E, sad sam na konju!

Plata mi je impotentna. Nikako da je osetim.

Hitno potrebni šinteri! Previše je onih koji su kao pušteni s lanca!

Istina je kao plastična operacija: saspeš je čoveku u lice, a on se izobliči.

Abdurahman Halilović Vodili su žive razgovore, nakon što su sahranili pokojnika.

Samo sitni lopovi propadaju kroz zakonsko sito.

Marjan Angeloski Čeka nas bolje sutra, ali ne znamo gde nas čeka.

Medicina je napredovala. Uspeva da odvoji dušu od tela.

Vlast još nije napravila pakao od Makedonije. Ali, đavolski je blizu.

Prijatelji su kao ptice. Odlete kad vide da si u nevolji.

Medicina je umetnost. Svima urade krvnu sliku.

Sudstvo sprovodi pravdu. Nepravda je još živa.

Veselinka Rodić Đukanović Radi popunjavanja budžeta uvodi se porez na samoubistvo.

Gubitnicima je izgubljenost prirodno urođena.

Neven Šijakov I dobar i loš čovek se trude.

Dobar da bude što bolji, a loš da mu to oteža. Žena ga je prevarila sa bratom! Da se sramota ne širi izvan porodice.

U fizičkoj ljubavi muškarac daje, žena prima.

U emotivnoj, oboje primaju tablete za smirenje.

Nije okrvavio ruke u ratu. Ubijao je pištoljem.

Nikola Čd Pešić Dа nismo lupаjući porаzbijаli šerpe i lončiće, sаd bismo imаlа sа čim nа kаzаn!

Daliborka Šišmanović Kepčija Država pred bankrotom, narod na ivici egzistencije.

Znači, sve ide po planu!

Za dobro plaćen posao je kriminalni dosije preporuka, nikako prepreka.

Radni vek nadživeo životni. U penziju odmah nakon smrti.

Ako ti je jezik brži od pameti, drž’ se za reč!

OKTOBAR/ LISTOPAD 2013.

http://www.ligaduhovitih.com/

Mićo Lukić

Dočekao je svojih pet minuta. Umro je!

Umro je poeta u meni, reče ljudožder.

“SVI DRUGI SU DOBRI, MI SMO DRUGAČIJI...MEĐUNARODNA SARADNJA”

Exero 01, 5555 BLA BLA BLA 19

AFORIZMI - Maxminus, sarajevo & liga duhovitih, beograd Deana Sailovi

Lenče Stoimenova

Kada živiš u govnima, jedina hartija od vrednosti je toalet papir!

Molim vas da nas toliko ne timarite. Plašimo se da nas ne nasamarite.

Ne mogu da progutam sve gluposti koje mi serviraju.

Prevelik je to zalogaj za mene!

Život mi je fatamorgana. Ili mi se samo čini?

Da ne izbijamo klin klinom, ne bismo imali ni za čorbu!

Ključ uspeha uvek gurnem u pogrešnu bravu!

Kadar je stigao. Mi nemamo gde da uteknemo!

Slepoj pravdi mito se nudi na neviđeno!

Blejanje u plafon je postala privilegija.

Za to treba imati krov nad glavom.

Baš smo nezahvalni.

Pored svog obećanog meda i mleka mi tražimo još i hleb!

Probleme sam gurnula pod tepih. Sad ne mogu da uđem u kuću.

Dane Bajić Ja sam bio veoma pametno dete, sa šest godina sam znao sve sto znam i danas!

Ako žena želi samo duhovnu ljubav, zveknite je u crkvi!

Dinko Osmančević Kako da nađemo put u bolje sutra, kad smo totalno izgubljeni?

Ljupka Cvetanova Uzela bih stvari u svoje ruke, ali sam na manikiru.

Čovek se muči dok je živ. Neko pritom nešto i nauči!

Perica Jokić Mjesto pod suncem nije za one koji se boje svoje sjene.

I u kraljevskom apartmanu upražnjava se sirotinjska zabava.

Dolazim iz bogate porodice. Nasljedio sam smisao za humor.

Dejan Blondi Andrejić

Zoran Čojčić Pomozite srpskog seljaka.

Dajte mu neki dobar konopac, ako vam je viška.

Njegova žena ne ide na parastose.

Teško joj pada minut ćutanja.

Uzrok smrti – život!

Miodrag Stosić Umireš? A odakle ti pare?

Iluzija je potpuna. Ili mi se čini?

Kad mačke nema miševi kolo vode.

Dakle, mačke koče kulturni razvoj miševa.

Razumeš li ti sve ovo što ti nisam rekao?

Jedite domaće. Dosta su oni nas jedili.

Mile Gjorgjijoski Imao je neuspešan seks na poslu. Ko radi, taj i greši.

Kaže mi da je dete demokratije. Siroče, znači.

Muž koji ne ume da sanja, budi se pored svoje žene.

Sednica Parlamenta se toliko odužila da se spavanje oteglo duboko u noć.

Nisu dozvolili da padnu u ruke ljudoždera.

Pojeli su se od muke.

Goran Radosavljevič

Miodrag Tomić Stublinski Oni što su lupali u šerpe – sad lupaju u Skupštini.

Prаziluk je postаo genetski modifikovаnа biljkа!

Dok se pametni napametuju – budale se navladaju.

Molim nаdležne dа virnu u političku pozаdinu tog problemа.

I dok smo dole – nama je gore.

Ako vаs je ženа pročitаlа kаo lošu knjigu, znаjte dа vаm se neće vrаtiti.

Zoran Simić Zoks Dok oni drže konce u rukama, narod je kao na iglama.

Ničijа nije gorelа do zore. Mi smo Elektrodistribucijа zа primer!

Ubijamo se od pucanja u prazno.

Sаhrаnjivаnje živih je profesionаlnа deformаcijа grobаrа.

Od politike se ne živi. Uživa se.

Teško je izdvojiti se iz mаse kаdа si nа strаni nаrodа.

Marina Aristo Marković Mnogi bi danas pre izabrali lovu, nego love.

Vođа je otišаo predаleko. Ne možemo očimа dа gа vidimo.

Kud on prođe tu trаvа ne rаste. Zаto i nemаmo štа dа pаsemo.

Izbeglice drže sve u svojim rukаmа.

Milena Milić Misli su mi najjače oružje dok sam budna.

Zato u snovima nosim pancir.

Ogrаničeni smo. Znаnjem.

Saša Živković Razlika između žene i ženetine je u oklagiji!

Perica Jokić

Moj životni status je prost.K’o živ!

Ne pretjerujte u radu, može se desiti da ispunite plan i ostanete bez posla.

Dragan Ognjanović Pomračenje sunca je astronomska naučno objašnjiva pojava.

Pomračenje uma srpskih vođa je hronična i neobjašnjiva pojava.

Ne brinite ni o čemu. Sve može i bez vas da propadne.

Ako ne postoji način da se neka mašina popravi, moguće je da ona drugačije ne funkcioniše.

Putovanje autobusom je duže što ste više udaljeni od vozača.

Jelena Vučinić Mi bismo imali znatno svetliju budućnost da nam se nije pokvarilo svetlo u frižideru.

Lako je biti deo mase. Oni ne vide dalje od svog stomaka.

Zoran Spasojević Pop – osoba muškog pola koja profesionalno živi od tuđe slave.

Gojko Malbaša Kod mene je stalno pesma. Krče mi creva Jelena Vučinić Studenska ljubav: Živeli su srećno do kraja septembarskog roka.

Kako idu godine sve više ličim na svoj frizider.

Zujim u prazno.

Nataša Gjorgjijoski Nasi jadnici su posebna priča. Njima bi i Viktor Igo skinuo kapu.

Nisu dorasli funkcijama. Zato su nam se popeli na glave.

Milena Pešić Krstić U svetu 1. novembra praznuju dan mrtvih.

Mi u Srbiji praznujemo svaki dan koji preživimo!

20 BLA BLA BLA Exero 01, 5555

CARTOONS/ KARIKATURE

Ismail kera, Czech Republic

Exero 01, 5555 BLA BLA BLA 21

DINKO OSMANČEVIĆ, Banja Luka, Republika srpska (bosna i hercegovina) -Da li bi danas Nikola Jurišić i ban Jelačić stavili svoj ćirilični potpis na peticiju protiv ćirilice u Hrvatskoj?

-Volim te, najskuplja rečenica koja se danas jeftino prodaje.

-Nije tačno da nas poslodavci je*u, ne je*u oni nas ni dva posto.

-Narod zbunjen, a političari se i dalje prave ludi.

-Reći ću vam istinu u lice, svi mi ponekad lažemo.

-Mi smo istinski neimari, neimamo ništa.

-Danas živimo (s)pokojno.

-Konačno je jasno da je Novi svjetski poredak, u stvari, jedna velika redaljka: Irak, Jugoslavija, Libija, Sirija...

-Nije tačno da su tajkuni krenuli od nule, u školi su redali jedinice.

-Nastupila su pederska vremena, živimo na Ivici!

-Čemu tolika odbojnost prema gej populaciji, kad na Balkanu seksa ko koga stigne.

-Kako da nađemo put u bolje sutra, kad smo totalno izgubljeni.

-Izvršio je samoubistvo, strahovao je da će ga likvidirati.

-Svi kažu da je ostao bez glave, u stvari, ostao je bez tijela.

-Bavio se istraživačkim novinarstvom, tragao je i našao đavola.

-Lopovi opljačkaju i nestanu, političari pljačkaju i ne staju.

-Otkad ga hrane nacionalizmom, narod sve gladniji.

-Šljivovica je univerzalni lijek, tajna je u doziranju.

-Puškinu je presudio pištolj.

-Dok je Betoven patio zbog izgubljenog sluha, van Gog se razbacivao ušima.

-Odmah sam ga pročitao, nikad on nije ništa napisao.

-Zbog ljetošnje suše, sav prihod od poljoprivrede pao je u vodu.

-Svi se pohase, niko da se pohusi.

-Nju boli duša i srce za njim, a i njega boli za njom.

-Testisi mi liče kao jaje jajetu.

-Treba imati mu*a, pa gađati ove naše jajare mućkovima.

-Naši političari su naše najumnije glave, radi rješenja krize te glave treba okupiti na jednom mjestu, u vrećama!

-Mrzim rastanke, zato neka svaki rastanak bude početak novog susreta.

22 BLA BLA BLA Exero 01, 5555

Predstavljamo nove saradnice - Sedina brkić, Gradačac, Bosna i hercegovina Narod se živ pojede. Nema šta jesti.

Nebitna pjesma baš

Možemo mi pisati istoriju kakvu god hoćemo, a šta ako naleti neko ko zna čitati?

Predugo traje otključavanje stvarnosti i bijeg od ogledala.

Multietnički se samo još pada u nesvijest od varanja, pustih obećanja, al’ nebitno, nebitno baš!

Sigurniji smo u čoporu poznatih njuški gdje vrijedi ono: Ne pitaj, ne traži, nemoj u sitnice, samo umri muški!

Prirodno smo vidovit narod, unaprijed znamo rezultate svakog konkursa.

Bez Bosne sam skroz luda, a kad sam u njoj ne mogu bit pametna.

Dokazali smo svijetu da se ne mora “pasti” u nesvijest.

Gledajući naše političare zaključujem: najteže bolesti nisu popraćene bolom.

Ne kopaju se više grobovi za ljude, ljudi se rađaju za grobove.

Bolje biti sam sa sobom, nego u lošem društvu. Doduše, nekima je to isto.

Ljudi toliko vjeruju u moja kobna proročanstva da sam i sama počela da se brinem.

Bravo, Lesi! Pokazala si Edipu da su životinje pametnije od ljudi kad se vrate kući.

Nije fer prema satiričaru: on sam stvara, a kasnije se svi smiju.

Kakve smo sreće! Samo je nas zapala kriza u obliku labirinta.

Par excellence, dragi ministri

Moja usta se teško zatvaraju, lajem na svakog prolaznika!

U ovoj zemlji se ne pjeva himna.

Političari su uvezli ljepilo za novčanice. Sad ga koriste umjesto kreme za ruke.

Na buvljaku prodaja soneta; Koliko metara nudite, molim, Postali smo kulturno aktivni. Zatvaramo kulturne ustanove. za ovu buđavu koricu hljeba?

Ispod tezge razmjenjuju se psovke, Svi su mislili da je mrtav. A čovjek umro. nova umjetnost izrasta kao čir na debelom crijevu uz vlastoručni potpis Važno je imati prijatelja da se odričemo svake Zazvonio je telefon. Bio je to moj prijatelj B.T. kojeg nisam vidio godinama. Za razliku od mene, on je postao cijenjeni operacije i integracije, i uvaženi član našeg društva, jer je završio medicinu i nikad nije bježao od političkih aktivnosti. Uvijek sam se divio tim pa kako nam bude.

Na trgu penzioneri doktorima koji mogu liječiti ljude, ali i bolesni narod koji ni sam ne zna od čega boluje. U razgovoru smo, između ostalog, hrane golubove ustanovili da dugo nisam bio na ljekarskoj kontroli, da se osjećam dobro i da sam hipotetički zdrav. - Ipakbibilodobro krvlju iz pukotina dlana. napraviti rutinski pregled – rekao je – jer svaku hipotezu treba dokazati. Nisam mogao pustiti čovjeka da se toliko brine Djeca se igraju žmurke za moje zdravlje pa sam odmah sutradan otišao u njegovu privatnu ambulantu. Izvadili su mi krv, mokraću sam im sam po društvenim mrežama dao, te je prijatelj pristupio ispitivanju i ispipavanju po cijelom tijelu. Nakon što sam mu otkrio sve pojedinosti iz svoje i šmrču uz turbofolk. svakodnevnice (koje nikog ne bi zanimale, osim tako dobrog prijatelja), zamislio se gledajući u moj karton. Zabrinuto je rukom trljao bradu i onda mi rekao da idem kući, te da će me nazvati kad dobije rezultate nalaza. Nisam baš vičan u Učitelji se brinu danonoćno, tumačenju doktorskog ponašanja, kao ni rukopisa, pa sam nezabrinut otišao kući. Dan kasnije, B.T., moj stari prijatelj, svim žarom se brinu, nazvao me s lošim vijestima. Hitno sam otišao njemu, a on me poslao nekom svom kolegi na snimanje bubrega. za posao, za plate.

- Operaciju treba napraviti odmah. Manji kamen je začepio bubrežni kanal i treba ga odstraniti. To neće štetiti tvojim Rudari ne izlaze iz jama, bubrezima, ne brini se. – rekao je.- Svakako. – odgovorio sam – Zar smo toliko godina išli zajedno u razred i družili se, ratari iz polja, da bi sad sumnjali jedan u drugoga?- Sve bi ovo trebalo malo podmazati, znaš, da stvar protekne kako treba. – predložio stočari iz štala, mi je B.T. – Znaš kakva nam je država...novca nema pa nema, a kad nema novca nema ni sredstava...a i moj kolega... vidio radnice iz fabrika, si, preko reda te uzeo...a plata mu kasni svaki mjesec...ima dvoje djece na fakultetu. gladni iz kuhinja javnih, Iako se žena tome protivila, otišao sam na banku i podigao svu ušteđevinu. Podmazao sam sredstva i kolegu, da ne bi ministri iz fotelja. slučaj gdje zapeo. Nisam se plašio, jer sam bio u rukama prijatelja. Mirno sam se predao i za dva dana sačekao ga spreA plata nema man na stolu. Kako je sve proteklo - ne znam, znam samo da sam se probudio ošamućen, iscrpljen i kao raskomadan ni za rudare, ni ratare, od mesarskog noža, te da sam bio provodnik od infuzije do katetera. Oporavak je trajao nekih šest mjeseci. B.T. je bio ni stočare, ni radnice. zadovoljan ishodom, a ja sam bio ponosan što imam takvog prijatelja.

Ni naknada za nezaposlene.

Godinu nakon operacije, B.T. je opet počeo zabrinuto trljati bradu, gledajući moje zadnje nalaze. - Nije dobro – Plate premale za učitelje. rekao je. Opet mi je njegov kolega napravio neka snimanja. - Sad imamo malo više vremena za pripremu. Na snimku A ministri, solo optimisti. postoji nešto blizu jetre, vidiš – pokazivao mi je UZ snimak, a ja nisam vidio ni jetru među svim tim sjenama. - Trebamo Obično nas potapšu po glavi to odstraniti, ne brini, jetru nećemo dirati – to je zaista zvučalo utješno. Naravno da sam poslušao doktora i prijatelja, i kažu, bit će bolje, te za ljubav svoje jetre ponovo legao pod skalpel. Prije toga sam prodao očevu kuću na selu (ionako smo živjeli u stanu samo nemojte više kao podstanari) i opet sve dobro podmazao. Kad sam se probudio, sve je bilo isto kao i prošli put; i bol , i ošamućenost, na nas da lajete , i nemoć, samo je novi bio osjećaj deja vu. Brzo sam se oporavio ovaj put, ali B.T. me savjetovao da se još odmaram i na nepoznate, čuvam. Bio sam mu duboko zahvalan što je iz mene izvukao na vidjelo sve te bolešćure i riješio ih se. na strane, Nalazi, poslije tog zahvata, bili su izvanredni, sve dok nije opet prošla godina dana. Valjda se organizam navikao na na druge, jednu operaciju godišnje pa je sam počeo proizvoditi zdravstvene probleme. Opet me doktor poslao kolegi, a ovaj me drugačije, odveo da snimim srce. van naše Avlije - Žao mi je, – rekao je B.T. – ali postoji još jedan problem u srčanoj komori koji trebamo otkloniti. Nadam se da će se laje. to biti i posljednji.

Dao mi je upute da se pripremim za operaciju za deset dana. Nisam se brinuo. Ako je dosad sve prolazilo bez problema, zašto ne bi i sad? Jedino me je zabrinjavalo; šta ću ovaj put koristiti kao sredstvo za podmazivanje, jer sam sad bio totalni kokuz.

Upravo u to vrijeme, ženi mi nastrada brat u Njemačkoj, te me molila da pođem sa njom i tamo obavim operaciju.

Ona je u toj neprijateljskoj zemlji imala dosta rodbine i veza, pa je i to bilo izvedivo. Ja sam, ipak, vjerovao samo svom prijatelju, u čijim sam rukama bio sigurniji nego u svojim. A Švabo je Švabo. Siguran sam da im niko ne vjeruje još od Hitlera, a ne usudi im se to reći. Žena se ipak toliko nametala svojim prijedlogom da sam na kraju popustio. Kako mi je samo bilo neugodno zbog starog prijatelja B.T.-a! Nisam mu ni javio da odlazim, a čovjek mi je toliko valjao i brinuo se o mom zdravlju više nego roditelj. Pokupio sam svoj bezobrazluk u najveći kofer i otputovao za Njemačku. Tamo su me smjestili na neku kliniku te počeli preturati po mojim nalazima i dijagnozi. Na uputnici je pisalo: Hitno!, pa su me hitno i otvorili. Vjerovatno su, zbog hitnosti slučaja, zaboravili zatražiti „podmazivanje“ pa sam se i ja hinjski ušutio. Kad su me probudili, bolova kao da nije ni bilo. Sestre su se ljubazno brinule o meni, donosile onu posudu za kaku i smješkale se dok su me prale. Valjda je kod njih, u Evropi, i taj osmijeh u opisu posla medicinskog osoblja. Razmišljao sam kako je dobro doći kod njih na operaciju, da se čovjek malo odmori od žene, šefa i svakodnevnih problema. A onda je, nakon dva-tri dana, stigao doktor koji me operisao. Želio je razgovarati sa mnom.

- Gospodine, ova dijagnoza, koju ste donijeli, nije tačna. Mi smo vas bez ikakvog razloga otvorili. Vaše srce je potpuno zdravo i jako.

Bio sam zapanjen. Kako je moj stari prijatelj B.T. mogao pogriješiti takvo nešto? Naravno da ću mu oprostiti, svakom se može desiti. Ali, zar njemu da se desi pogreška? Nemoguće! Ne...ne...

- Gledajte, - nastavio je doktor koji nikad nije bio moj prijatelj – srce vam je zdravo, ali otkrili smo nešto drugo.

Nisam želio više da ga slušam, a on je ipak neprijateljski nastavio.

- Gospodine, imate problem. Nedostaje vam jedan bubreg i dobar dio jetre. Kao da su iščupani iz tijela.

Exero 01, 5555 BLA BLA BLA 23

JULIJE JELASKA, COMIC / STRIP, CROATIA

24 BLA BLA BLA Exero 01, 5555

JULIJE JELASKA, CARTOON / KARIKATURA, CROATIA

SULEJMAN

Exero 01, 5555 BLA BLA BLA 25

Lenče stoimenova, skopje, macedonia Da li bi danas Nikola Jurišić i ban Jelačić stavili svoj ćirilični potpis na peticiju protiv ćirilice u Hrvatskoj?

Najsiguran dokument sa koji se ide u bestraga je izvod iz knjiga vencanih.

Nalejala sam maslo na vatru. Nemam vise ni jaje da isprzim.

Ne mogu da drzim katedra, al`mogu kurs kako se zivi dan za danom.

Nase najsigurnije prevozno sredstvo za ulaz u EU je puz.

Svi su me ostavili. Verna mi ostala samo glupost.

Gde je taj Sizif da mu ja pokazem kako se gura kroz život?!* Moja familija je zdrava. Samo sam ja satiričar.

Uhvatih zkatnu ribicu. Kad sam joj rekla moju zelju, da izdrži jedan mesec sa mojom platom, odmah rekla da je ispržim.

Ne bojim se ja za moju budućnost. Tu su mi kontejneri.

Hoćemo izbori! Ne živi se vise bez med i mleko.

Ne bojim se što sam starija od tebe nego sto sam starija od sebe.

Ne. Nije nevreme. Samo mu sad nije vreme. Đavo ni`t ora ni`t kopa. Samo kosi.

Mir po svaku cenu. Pitanje je dali je to uopste mir.

Aforističar moze da se glupira koliko hoće. Za to mu je potrebna samo inteligencija.

Od kas se oni dobro potkovali korak im se ne čuje.

Nemam ništo. Plus u minus sam.

Imam sve. Osim ono što mi treba.

Ne žalim se. Sve je meni dato. Oduzeli mi samo budućnost.

Za raja, nema raj.

Kad umrem izgubiću pravo na prisustvo na tuđim pogrebima.

Jel postoji Bog? Ne znam, nisam ga videla. Jel postoji 5.000 denari na čelo? Ne znam, nisam videla.

Digla sam ruke od zeca. Stalno lezi.

Gledano sa moje prizme oni su totalni tapougaonici.

Na kraju je ipak došao do istine. Od patologa.

Onaj sto se dobro natovario mora dobro i da se potkovao.

Od dugogodisno preživljavanje počeli smo da preživamo. Živi dvesta na sat. Dvesta puta u toku jedan sat pomisli na hleb.

U mračnu budućnost jedini orijentir je jedna svjetla tačka sa prošlosti.

Hoću nešto hitno da mu kažem. Ne u četiri oka već iza četiri ključa.

Sve češće naša trpeza je trpiza. Švedska masa nije za prostu masu.

Dok političari govore ja uvek hvatam blejeske.

Alergična sam i rezistentna. Na lekova i prazna obećanja.

Od pedeset i dve karte za igranje uhvatih se bas za popa.

Svi imaju pol i nacija. Svako nema Veru.

Kreće u lov al`nista. Zašticena je k’o beli medved.

Moj soprug je našao ulaz u moje srce. Sada i da hoće necu mu dozvoliti da nađe izlaz.

Imam odličnu karakternu crtu. Karakter mi je za nedovoljan.

Mome suprugu sam uvek cveće. Oženio lajkućku a sada ima visibabu.

On ima loše mišenje o meni. Njegova imovina nije moj problem.

Onaj ko se dobro natovario mora da se odlicno potkovao.

Apsurd: Konj a hoće svi da uzjaše.

26 BLA BLA BLA Exero 01, 5555

MaxMinus presents

-

MAKHMUDJON ESHONKULOV MaxMinus cartoon

Uzbekistan Born in 21.01.1958 in the village Telov in Beshariq district of Fergana province of Uzbekistan. Graduated from Tashkent State Pedagogic Institute faculty of Graphic Art. Member of Artists Union of Uzbekistan. Member Good Humor Party, Poland. He lives in Tashkent city. At present he is freelance cartoonist. He had personal exhibitions in town Krusevac of country Serbia in 2007, in town Osijek of country Croatia 2008 and in Tashkent 2008-2010-2012-2013. In 2008 he has awarded of a State award “Friendship”. He has participated in many National and International Cartoon Exhibitions and won 136 prizes, including: Gold Prize “GOGLM” Nanjing, China 2002; 1st Prize “Taiyo-No-Kai” Tokyo, Japan 2004; Silver Prize, Baku, Azerbaijan 2005; Bronze Prize, Damascus, Syria 2005; Golden Pencil Prize, Tashkent, Uzbekistan 2006; Golden Helmet Prize, Krusevac, Serbia 2006; 1st Prize, Piracicaba, Brazil 2006; Silver Prize “GOGLM” Nanjing, China 2006; Orhan Holding Prize, Bursa, Turkey 2007; Gold Prize, Zagreb, Croatia 2007; Bronze Prize, Guangxi, China 2007; 2nd Prize, ”CafCaf” Istanbul, Turkey 2007; 2nd Prize, Sao Paulo, Brazil 2007; 1st Prize, Paracin, Serbia 2007; 3rd Prize “Nature and Man” Istanbul, Turkey 2007-2008-2009; Bronze Prize, “FreeCaroonsWeb” Shanghai, China 2007; 2nd Prize Vucje, Serbia 2008; 2nd and 3rd Prize “Salon Diogenes Taborda” Buenos Aires, Argentina 2008; 1st Prize “International Festival of Honorable Mentions” Rio De Jeneiro, Brazil 2009; 1st Prize “Cartoon Contest of Actual in actual“ Tashkent, Uzbekistan 2009; 3rd Prize “International Graphic Humor Contest” Barcelona, Spain; 1st Prize “1º Salão de Humor de Campinas” Campinas, Brazil 2009; 2nd Prize “Humor Salon of Paraguaci Paulista” Sao Paulo, Brazil 2009; 3rd Prize “FIFA World Cup South Africa Cartoon Exhibition”, Beijing, China 2010; 3rd Prize “Humor Salon of Paraguaci Paulista” Sao Paulo, Brazil 2010; 1st Prize “Humor Festival” Tashkent, Uzbekistan 2011; 3rd Prize Cartoon Contest Almaty, Kazakhstan 2011; 1st Prize Osten, R. Macedonia 2011; 1st Prize Buenos Aires, Argentina 2011; The Graphic artist of year, Artists Union of Uzbekistan 2011; Third Prize Cartoon Contest «the Freedom of speech without words» Almati, Kazakhstan 2012; First Prize “Cartoonia” The Big Encyclopedia of Caricature” Spain 2012; 2nd Prize “Cartoon Africa International Biennial” Lagos, Nigeria 2012; First Prize (Golden Egg) Golden Egg Cartoon Contest, Istanbul, Turkey 2012

Evrika

Exero 01, 5555 BLA BLA BLA 27

MaxMinus presents

-

MAKHMUDJON ESHONKULOV

Uzbekistan

MaxMinus cartoon

28 BLA BLA BLA Exero 01, 5555

MaxMinus presents

-

MAKHMUDJON ESHONKULOV

Uzbekistan

MaxMinus cartoon

Exero 01, 5555 BLA BLA BLA 29

MaxMinus presents

-

MAKHMUDJON ESHONKULOV

Uzbekistan

MaxMinus cartoon

30 BLA BLA BLA Exero 01, 5555

Exero 01, 5555 BLA BLA BLA 31

32 BLA BLA BLA Exero 01, 5555

Exero 01, 5555 BLA BLA BLA 33

34 BLA BLA BLA Exero 01, 5555

Exero 01, 5555 BLA BLA BLA 35

36 BLA BLA BLA Exero 01, 5555

Exero 01, 5555 BLA BLA BLA 37

38 BLA BLA BLA Exero 01, 5555

MaxMinus presents France

René Bouschet MaxMinus cartoon

Exero 01, 5555 BLA BLA BLA 39

MaxMinus presents France

René Bouschet MaxMinus cartoon

40 BLA BLA BLA Exero 01, 5555

Exero 01, 5555 BLA BLA BLA 41

42 BLA BLA BLA Exero 01, 5555

Exero 01, 5555 BLA BLA BLA 43

44 BLA BLA BLA Exero 01, 5555

Exero 01, 5555 BLA BLA BLA 45

46 BLA BLA BLA Exero 01, 5555

Exero 01, 5555 BLA BLA BLA 47

48 BLA BLA BLA Exero 01, 5555

Exero 01, 5555 BLA BLA BLA 49

50 BLA BLA BLA Exero 01, 5555

zoran-spasojevic_slusaj-svemir_listen-to-the-universe_03

PETAR PISMESTROVIĆ, AUSTRIA

Exero 01, 5555 BLA BLA BLA 51

CARTOONS/ KARIKATURE

niko kovač

rafael nadal

52 BLA BLA BLA Exero 01, 5555

CARTOONS/ KARIKATURE

PETAR PISMESTROVIĆ, AUSTRIA

berlusconis rückzieher.

lauschangriff

PETAR PISMESTROVIĆ, AUSTRIA

Exero 01, 5555 BLA BLA BLA 53

CARTOONS/ KARIKATURE

mikroskopija

Amira Medunjanin

54 BLA BLA BLA Exero 01, 5555

Exero 01, 5555 BLA BLA BLA 55

56 BLA BLA BLA Exero 01, 5555

Exero 01, 5555 BLA BLA BLA 57

58 BLA BLA BLA Exero 01, 5555

Exero 01, 5555 BLA BLA BLA 59

60 BLA BLA BLA Exero 01, 5555

MAXMINUS AFORIZMI

...Legi, intellexi, condemnavi Deana Sailović

Abdurahman Halilović Ahil Nije imao muda da mi ih proda pod bubrege.

Moj mali kad je osjetio u njoj vatru, sav je pocrvenio.

Da bi opovrgli činjenicu da je čovek čoveku vuk mnogi se deklarišu kao ovce!

U predjelu svoga venerinog brijega, ona hoće samo njega. Ženu kao avion, vozio je u helikopteru.

Oni koji nemaju šta da kažu, uvek se prvi jave za reč!

Od jednostavne komplikacije došli smo do komplikovane jednostavnosti.

Ključ uspeha uvek gurnem u pogrešnu bravu!

I naša jednostavnost za njih je komplikovana.

Krademo bogu dane. Podmitili smo Svetog Petra da ne gleda.

U abecedu uspeha kunu se uglavnom oni koji se potpisuju palcem!

Krenulo je prema nama, ono loše što je stajalo kod njih.

Dobro stojeći osvaja svaku ženu.

Kadar je stigao.

Mi nemamo gde da uteknemo!

Onako kako su krenuli, mi ih ovako nećemo stići.

Danas svaki magarac misli da ima konja za trku!

Bog vam se zahvaljuje u ime allaha dženešanluhu.

Naša ljubav bila je nategnuta... do puknuća.

U vreme blagostanja smo sisali vesla.

Od kako smo utanjili sisamo motku.

Na cijele te probleme gledalo se polovično.

Najviše se skida kapa onima što nose fantomku!

Razbijao je glavu neprestano se pitajući zašto ga samo tuku po bubrezima!?

Aforističari imaju toliko kratku formu da ni sebe ne mogu da zadovolje!

Po ko zna koji put, zaboravio je i ovaj put. Kao da dugo nije bio ovdje.

Prema njegovim riječima, ni rečenicu ne mogu složiti.

Pretukli su ga na mrtvo ime. Njegovo im prezime ne odgovara.

Presipanja iz šupljog u prazno njima nikad dosta.

Da nam to prijeđe u naviku, nikako da se naviknemo.

Zašto je sve manje mita, korupcija se pita?!

Ovaj bijedni kapitalizam luta jadnim socijalizmom.

Cura igra rukomet, kad se sa njim izigra, metne ga rukom.

Imam curu gimnastičarku. Izludim kad se uvija oko moje motke.

Cura bi kod momka popravila dojam, da nije pokvarena.

Izgubili smo utakmicu, a trener živce.

http://www.maxminus.com

Rekli su mu da lupi pa šta bude. Nakon toga razbili su mu glavu.

Nekada lepa reč jeste otvarala vrata.

Danas je kvaka u tome da podmažeš gde škripi.

Dok nam drugi rade o glavi nema potrebu da dižemo ruku na sebe!

Ljudi koji nikome ne persiraju obično o sebi govore u množini.

Ako nađete moje izgubljeno vreme sačekajte svojih 5 minuta!

Kada bih izbegavala sve neprimerene reči više ne bih imala šta da kažem.

Da nemam dlake na jeziku potvrđuje činjenica da sam mnogima trn u oku!

Za ono što nam je jučer bilo rano, danas je mnogo kasno.

Zakon jačega je mnoge slabiće doveo na vlast.

Tako mi je žao, što se ovako radujem.

Naša država ima opasne probleme sa vidom.

Nekolicinu čuva kao oči u glavi dok je većinu nas potpuno previdela.

Teškoj muci društvo prave nevolje.

Rekao nam je neko da mi nismo niko. I to je nešto.

Sami svoji osnivaju udrugu:”Naše društvo.”

Bolje da se nismo za to sami pobrinuli. Društvo smo zabrinuli.

Kad su kod nas svi sa Zapada došli po svoje.

Uvjerili smo se da ništa nije naše.

Na rubu propasti nazire se ivica ponora.

Kad sam saznao da posao nije zec i da neće uteći, utekao sam ja.

Teško dolazim do posla. Ne guram se.

Mi smo u poslu... besposleni.

Malom mi je odgovaralo da bude igračka u njenim rukama. Očvrsnuo je.

Oni bolje od nas skaču. Imaju trampolin.

Morao je naćuliti uši. Povukli su ga.

Uzimajući sebe za primer naši političari nam svaki dan dokazuju da neprimereno živimo.

Kada naša vlast puca u prazno redovno nas pogodi.

Na međama naša ograničenost najviše dolazi do izražaja!

Ne pametujem po svaku cenu.

A koliko nudite?

Između zla i goreg nema izbora.

Osim ako su u pitanju politički!

Imate duge prste i kratku pamet?

A u kojoj ste ono partiji?

U zemlji gde vladaju budale pametniji je popustio.

Sa živcima!

Koliko imamo skretničara nije ni čudo što nam je svaki kolosek slep.

Maxminus media support

Exero 01, 5555 BLA BLA BLA 61

62 BLA BLA BLA Exero 01, 5555

MAXMINUS AFORIZMI

• • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • •

Živojin Denčić Srećan narod svoju krivicu iskupljuje preko izabranih predstavnika. # I kad su jedan i jedan dva, može da se radi o jedinicama specijalne namene. # Samo gladan narod može da izabere vođu bez ukusa. # Ispali iz trke prvi su dovezeni do cilja. # Ako razmum pobedi, znači neko ga je pustio s lanca. # Došli su sebi, i razišli se svak na svoju stranu. # Poraženi su kao utešnu nagradu dobili pobedničko postolje! # Sizifa su prevarili, poturili su mu vodenični kamen! # Povećali su svoj uticaj kad im je uračunljivost smanjena. # Smrklo je svima, veče optimizma može da počne! # Pobeda je izvojevana u rekordom roku, ali se poraz otegao u nedogled. # Nacionalne kataklizme svedene su na pojedinačne slučajeve! # Koja je strana u pravu može da se utvrdi nepristrasnim lažiranjem! # Za njihov zdrav razum nema sigurnog leka! # Pluralisti svih zemalja ujedinite se!

Naše česte seobe nalažu da noćivamo na krevetima za rasklapanje! # Turci su sa nama pregovarali pet stitina godina.

Tako mi rešavamo probleme dijalogom.

...Legi, intellexi, condemnavi

• • Sastavljamo kraj s krajem, • radi jačanja veza sa svetom!

• • # • • Vrednost novca odredjena je • procentom politike koja je • u njeme sadržana.

• • # • • Danas je ovako i niko vam ne brani • da verujete u bolje sutra.

• • # • • Najveći poduhvat budala je što su • naveli pametne da popuštaju.

• • # • • Sve nam je na dohvat ruke, • ali mi nećemo da idemo • tako daleko!

• • # • • • Kako ste rešetali - onako i • žanjete!

• • • Znam da ćemo platiti visoku cenu • za ono što ne radimo.

• • # • • Naši izabrani predstavnici gore • u imenaroda na osnovu • ličnih utisaka!

• • # • • Bio sam mornar na ovom brodu • sve dok nije porinut u more!

• • # • • Za ovakvim džukcima i psi laju1 • • # • • Zbog nepovoljnih vetrova, • kod nas se bumerang potajno vraća!

• • # • • Tiše sa slavopojkama, • sumnja<se već budi.

• • # • • I kamen temeljac potiče od erupcije.

• • # • • Hladnokrvnih više nema • među živima.

• • # • • Ono malo zadovoljnih penionera • živi od pomoći roditelja!

• • • Svaka vojska upotrebom • postaje bar malo crvena.

• • # • • Kad deca odu u školu, • roditelji ostaju bez nadzora.

• • # • • Telohtaniteljima je zabranjena • upotreba duhone hrane.

• • #

“SVI DRUGI SU DOBRI, MI SMO DRUGAČIJI”

MAXMINUS AFORIZMI

Petar Lazić

REVOLUCIJA: Revolucija je narodna igra s pevanjem i pucanjem.

-

****

Revolucija – to je ono pravo. Osvežava a ne goji. ****

Kada revolucija mirno teče i talog nauči da pliva.

****

Pronalazak srpa i čekića izazvao je pravu revoluciju.

Exero 01, 5555 BLA BLA BLA 63

...Legi, intellexi, condemnavi Ekrem Macić

- Živim u maloj zemlji.

Sportskim žargonom – u šesnaestercu.

Vrh presipa iz šupljeg u prazno. Tako se taloži podzemlje.

Teško je odvojiti crkvu od države. Zbog blindiranih mercedesa.

Za genocid je potrebno dvoje. Bratstvo i jedinstvo.

Vaša svjetlosti! Iz kojeg tunela dolazite?

Prodajem bubreg. Policijski neprisluškivan.

Kad dva poštena političara uđu u koaliciju zemlju potresaju afere neviđenih razmjera.

****

Nemam prijatelja. Teško se zamjeram.

Zahvaljujući revoluciji, došlo je do niza pozitivnih promena u životu revolucionara.

Umjesto diplome djeci sam kupio oružje. Život je pred njima.

U mojoj kući švedski sto. Rezbaren i pun prašine.

Od svih ljudskih organa najbolje je plaćen srednji prst.

Nama ne treba autoput. Mi najbolje vozimo u kružnom toku.

Kod psihijatra idem u pratnji koalicionog partnera.

Zajedno smo jači.

Popnite se na ovu fotelju. Sa nje je bolje sutra nepregledno.

**** Tek kada su snovi revolucionara postali java, otkrili smo da je u pitanju Frojdov pacijent. **** Radnička klasa je motor revolucije sa unutrašnjim sagorevanjem. ****

**** Revolucionari su naučno dokazali da pre revolucije nije rođeno ništa pametno.

RAT: Rat je vođenje politike u redukovanim uslovima. **** I pobednici su posledica ratnih strahota. **** Potukli smo neprijatelja deset puta nadmoćnijeg, pedeset puta nadmoćnijeg, stotinu puta nadmoćnijeg... u zavisnosti od izdanja.

PORODICA: Sudeći po Kainu i Avelju, ljudi su ipak braća. **** Današnja deca imaju šire obrazovanje od svojih očeva. Vaspitnu ulogu ulice preuzeo je bulevar. **** Tata i Džeki su pobegli od kuće. Ne znam šta bi Džekiju, njega smo bar redovno hranili. **** U tatu i kontejner bacamo sve što ukućani ne mogu da pojedu. Tatu ipak držimo kod kuće. U njega može više da stane... a i sam se prazni.

http://www.maxminus.com

Svaki čas padam u revolucionarni zanos, a nekada sam mogao mnogo, mnogo više da popijem.

Odnijeli smo tri boda.

Ne samo da smo pretukli njihove navijače nego i policiju.

Naše šume imaju jak lobi. Juče je podmetnut još jedan požar.

Policajac u civilu je dokaz da palica ne čini čovjeka.

Moja žena ne samo da je poslušna nego sve mora biti po njenom.

Oni što su ranije uspjeli ostati normalni danas su najveće budale.

Suša je urodila plodom.

Odnekud si mi poznat. Ili sa bilborda, ili sa potjernice?

Dva miliona ljudi živi na granici siromaštva.

Ostali su u Parlamentu.

U mojoj porodici harmonija. Djeca, kućni ljubimac, pa ja.

U znak solidarnosti sa piscima sve više mladih napušta osnovno obrazovanje.

Na izborima ću da glasam za žene. Jedino tu mogu da ih biram.

Mi se ne odričemo rada, ali smo najviše dobili štrajkom.

Uz dobar fudbal žena je najvažnija sporedna stvar na svijetu.

Vlada se oštro bori protiv siromaštva. Štaviše, ona takve pojave i negira.

Svjetski političari su kao djeca. Oni bi da se igraju sa nama.

Što prije doniraš organe duže ćeš živjeti.

Zašto se detektor laži ne koristi u predizbornoj kampanji?

Jedem sporo i jednom dnevno.

Moj stomak je ljuti protivnik brze hrane.

Prepoznali smo kriminalce. Ne damo im da siđu sa vlasti.

****

Ne znam što se bune nevini. U zatvoru je svima isti tretman.

Brata ne možete da okupate u veš mašini. Posle nekoliko proba ja sam to naučno dokazao.

Naša vlada ozbiljno razmatra problem siromaštva. Čak će ga i produbiti.

****

Knjige su da se čitaju. Diplome su da se kupuju.

Ne možete vi od mene da pravite budalu. To je samo jedanput uspelo mom tati.

Mi smo mala zemlja, ali je naša veličina u tome da nas ni jedan rat ne može zaobići.

**** U zaostalim krajevima decu i dalje donose rode. Tamo se odrasli bave seksom iz čiste dosade.

Ovo je montirani proces.

Njima se sudi samo zato što su kriminalci.

64 BLA BLA BLA Exero 01, 5555

MAXMINUS AFORIZMI

Sabahudin Hadžialić

...Legi, intellexi, condemnavi Dražen Jergović

Politička utrka: Kratke noge sporost znače.

Konačno: U Bosni i Hercegovini više nema nacionalista.

Postali su šovinisti!...

Predizborno političarevo obećanje – ludom glasaču radovanje.

Djevojke su kao cvijeće. Ali kad se udaju, počinju im ispadati latice.

Finaly: In Bosnia and Herzegovina there are no more nationalists.

They became schovinists!

XXX

Mrsićev model zapošljavanja: Završio nam pripravnički staž, a počeo otkazni rok.

BH političari su mazohisti. Najviše vole...ponižavati jedni druge.

O recesiji: Previše hoćemo, a premalo možemo.

XXX

Šećer mi je u porastu. Sve drugo je u opadanju.

Joe Šimunić „za dom“, navijači „spremni“. A nije 1941?!

Nakon vodenog vala stiže... val poskupljenja.

Pametnome dosta. Budali nikad.

Boban Miletić Bapsi

Tko najviše radi, natovare mu još posla.

1 Vlada nam je STRAVA !!! HOROR takoreći !!!

Svega će biti, ali neće biti nikog.

Damama znadem često pogledati... (kroz) prsa.

Ispada da sirotinja u Srbiji jedino dobro živi pod okupatorima : Turci , Nemci, Broz ...

Jeftinije te košta pušenje, nego cigarete.

Zahvaljujući vladi 50.000 ljudi je dobilo posao ... i 750.000 izgubilo ?!

Ljudska sudbina: Još malo pa prestalo.

Za skupštinskom govornicom usta su im puna srpstva ... a u poslaničkom restoranu - BEČKE ŠNICLE !!!

Kad ne treba, sve znadem i mogu.

Nisam blizanac, ali sam sigurno dvojajčani.

VOĐO , popni se na vrh BEOGRAĐANKE i iskorači ... biće to mali korak za tebe - ali veliki za Srbiju !!!

Bio je humanista kakav se retko rađa - jeo je ... a davao je i drugima da gledaju kako jede !!!

Narod više nema ni za leba !!! “ Ma bitno da smo mi živi i zdravi ?!”

Vlast podiže optužnice , a KRIMOSI dižu pare ... a posle i jedno i drugo pojede MRAK - demokratski MRAK ?!

Od svih životinja naši politikanti se jedino plaše - LISICA !!!

Vlada uživa podršku naroda - neviđena UŽIVANCIJA !!!

Posle ove TRANZICIJE nama su jedino preostali - POLITIČARI ?!

Komunisti su bili DOKTORI za matematiku ?! A naročito za ODUZIMANJE !!! “ Car je go !!! “ A narod i bos ... i gladan ... i žedan ... i jadan ... i bedan... i ponižen ...

VOĐA me potseća na rimske IMPERATORE ?! A naročito NERONA !!!

Nije sve tako CRNO ?! Još je CRNJE !!!

Ova vlada ( nova ) trajaće još dugo ... a narod ( najstariji ) ) još i kraće?!

Kad nam je najteže mi se ZAJEBAVAMO ?! I ne samo MI , već i ONI POLITIČARI !!!

Kad god nam je bilo teško SOCIJALISTI su uvek bili sa nama ?!

http://rideamus.blog.hr

http://www.maxminus.com

Politikanti non - stop vuku narod za nos . Mada im ni narod ne ostaje dužan - povlači ih malo niže ?!

Ženske biraju, a muški prebiru.

Ona i ja imamo mnogo dodirnih točaka, ali G-točke uspješno mimoilazimo.

Nije važna veličina, već količina.

Bolje ostati zatečen, nego natečen i opečen.

Kad bi pametniji uvijek popuštali, svijetom bi samo budale vladale.

Preživljavanje u Hrvatskoj: S tom plaćom možeš slobodno prositi.

Hedonizam jača organizam!

Birokracija su nametnici koji ne rade ništa, a troše sve svima.

Nakon pljačke u omanjoj trgovini: Nit` Konzum pravi poslodavac, nit` Šibenik siguran grad.

Povodom Norijade: Brašnom na skupa odijela, a ne na odrpane građane!

Kad izgubiš povjerenje, uzdrmaš i svoje dostojanstvo.

MAXMINUS AFORIZMI

Nakon što su ostvarili ličnu svijetlu budućnost narodu je pao mrak na oći.

Čovek se osamio. Ne zna se da li razmišlja, ili vrši nuždu.

I mrtvi će glasati samo da pobijede oni koji su ih sahranili.

Bosonogi Mahatma Gandi ne bi mogao pristupiti našim institucijama.

Neprikladno je odeven.

...Legi, intellexi, condemnavi Suno Kovačević

Miroslav Sredanović

Exero 01, 5555 BLA BLA BLA 65

Naši političari su na dijeti, piletina u krevetu, piletina u tanjiru.

Nismo se sasvim razoružali. Sačuvali smo kremenjače, prangije i dvocevke za gej paradu.

Narod je picajzla.

Vlast se češe.

Čovek ne mora da dokazuje svoje poreklo. Svaki majmun će ga priznati za svoj rod.

Sinonimi: radnik-jadnik.

Ide na posao a nema ništa.

Deca beskućnika ne idu u školu. Njima je dovoljno i kućno vaspitanje.

Sve sami golaći, a niko nije nudista.

Šljivovica je postala svetski brend. Ceo svet je pobrljavio.

Velike sile ne zveckaju oružjem. Velike sile imaju tajno oružje.

Još na Balkanu ima ostataka starih civilizacija. Sve će biti uništene u ime Novog svetskog poretka.

Neki narodi imaju slab natalitet. Ko im je kriv što ne dozvoljavaju gej brakove.

S obzirom na stanje u državi shvatio sam da u mraku nije romantično.

Država je savladala još jednu prepreku na svom putu. Napravila je krivinu.

Kameleon u politici nikako da potrefi boju.

Nakon provedene opće privatizacvije očekuje se da tajkuni imaju i večinski udio u zatvorima.

Na putu budućnosti imam ulogu Sizifa.

BiH je na dnu.

Govna plivaju po površini.

Balkanske krčme su etnički čiste. U njima se samo meša piće.

Narod ima mogućnost da kritikuje vlast. Samo po poslovniku.

Na Balkanu se još progone ljudi. To su bedni ostaci nekih ranijih čistki.

Muzičar je postavljen za ministra kulture. Slušaćemo njegov oratorijum.

Ne trebaju nam strani upravljači. Mi već imamo otuđenu vlast.

Napaljena estradna baba se udala za momka. Stari svat joj je bio njen unuk.

Ubice remete mir građana. Na oružje ne stavljaju prigušivače.

Neki misle da se mafijaši olako bogate. Ne znaju koliko je to krvav posao.

U prošlosti smo bolje živeli. U majčinoj utrobi, naročito.

Balkanski narodi su nepouzdani saveznici. Balkanski narodi su raskinuli pakt čak i sa Hitlerom.

Samo je dobro ono što čovjek želi.

http://www.maxminus.com

Ako je ministar socijaldemokrata, to ne znači da imamo (gradi) socijalnu pravdu i demokratiju.

Položajna pamet grad(b)i državu.

Kad sjedište mijenja gledište imamo položajnu pamert.

Vlast ima svoj pravac, koji se sastoji od krivina.

Primarna prevencija u Bosni i Hercegovini je moguća nakon transplantacije državnih organa.

Naše vlade rade kako hoće, jer u njima niko ništa ne radi.

Kada administracija ne radi, ona je na poslu, a kada radnici ne rade, oni štrajkuju.

Srbija nikad neće dati Kosovo.

Samo kad bi se za to pitala.

Kompenzacija majke prirode.

Ko nema u glavi, ima među nogama.

Dodik je naučio Karadžićev pravopis.

Stoji na tekovinama Republike Srpske.

Kao čovjek nije imao rok trajanja.

BH politika i seks imaju isti princip, malo naprijed, malo nazad.

Ako je politika kurva, sudeći po konzumentima izvršili smo njenu profesionalizaciju.

Naš vođa postao je duša od čovjeka.

Neka mu je lahka zemlja.

Bosna i Hercegovina je zemlja plivača.

Neko pliva u problemima, neko u moru i bazenima.

Od Triglava do Vardara ima malo ljudi sa puno para.

Rat je manjini donio dobro, a mir večini zlo.

Iskrenost je uvjerenost da govorimo istinu.

Ko još može biti uvjeren da iskreno govorimo istinu.

66 BLA BLA BLA Exero 01, 5555

MAXMINUS AFORIZMI Vladislav Pavićević Optimistu u pesimizmu a pesimizmu u optimizmu lako je ošacovat.

Stalno pretura po đžepovima I sve žalosnije uzdahne.

Sreća je gorka opomena.

Ne kukaj za onim što je bilo nego za onim što nema Stari ljudi stalno preturaju po glavi.

Prošlost nikako da nađu Toliki je bukađžija strahuje od samoga sebe.

Ej kakav je tandrc Ni đavo ga ne bi preskočio.

Ni mlijeko ne može bez vode.

Crnogorci su prodali Solanu za proizvodnju čiste morske soli. Kažu,kamena so nije još zatrovana.

Vidišli je ponekad.Viđam,viđam, ali je više ne prepoznajem Toliko puta nam je život repetiran.

Ostala je samo motika,

...Legi, intellexi, condemnavi Jasmina Šikić Jašiki

Nisam hrabra, al’ ginem za čojstvo !

Iza česte hvale, najčešće se krije zavist.

To što su ljudi izmislili ružu vetrova, ne garantuje da sutra vetru neće nešto novo da dune... ‘beš ovaj današnji brzi život-ne stigne covek da se napije, a već ga trezne !

Nešto pišem, a nešto je poezija...

Kada preskočiš kurtoazno, ostane ti mnogo više vremena za pravo...

Nikada se nisam plašila samoće, već da mi je loše društvo ne pokvari.

A, kakav je to umetnik, koji nije slobodan ?

Pesnički maraton - silovanje poezije.

Jadni ovaj nas srpski narod- prvo pitanje kad se dvoje muvaju je- Jel radiš?

Jednom, kada razumevanje predje u osećanje, vise nije potrebno objašnjenje.

Nemojte ni nas duhovite neozbiljno...

Ne svedočim. Živim.

Ne smemo biti obični. To je neobično važno.

Svako od nas poznaje nekolicinu zaista dobrih ljudi.

I ta činjenica može samo da ohrabri da ih je na svetu mnogo. :-) Sedi na kamen ako te spotakne.

Kad me ne shvate uvek pomislim- dobro je. Još se nisam utopila...

Pogrešno je što ljudi misle da pesnici pišu pesme.

Pesme same nastaju iz ličnog iskustva i doživljaja nadaranih ljudi, koje potom nazovu poetama.

Nisam druželjubiva, mada volim dobro društvo.

Neka me zabrane jednom. Valjda će me tada pustiti...

PARADOKS DANAŠNJICE Treba da si srećan, zbog onoga zbog čega nisi srećan.

Tačno koliko umeš da se vineš, toliko možeš i da potoneš...

Ovde pristojno žive samo nepristojni.

Ne treba se nigde zadržavati...

Tu je rizik da budete interesantni dokonima.

Jedan osmeh menje sve(s)t.

Izbaviti ne zanači i spasiti.

NOVI ZAKON- Gej parovima za prvo dete 5.000 EUR Ja sam narkoman slobode !!!

Naravno, zanimaju me i ljudi... Donekle.

Ja stvarno nemam želju za urbanim životom, osim da ga posmatram.

Najbolje je kad si kauboj- kroz neka mesta u životu samo projašeš.

Sami biramo zvezde u koje gledamo,noć je zajednička.

Nisam ja nostalgična, ja tako živim.

Ima ljudi koji te slušaju kada govoriš.

E, te uvaži.

Samo će veliki ljudi uvek staviti etiku ispred želje za opstankom (egzistencijom).

MAXMINUS AFORIZMI Vasil Tolevski Titanik i moja zemlja su dve različite stvari.

Titanik je potonuo u okean, a mi u pustinji!

Policija prati kriminalce u stopu.

Po službenoj dužnosti!

Jedino tačno kod naše državne statistike je to, da svaki građanin u proseku ima - po jednu glavu!

Za mene je Makedonija najlepše mesto gde će da me zakopaju! Da ne kažem najlepši grob.

Lepo je imati više koza.

Za svakog suseda po jednu!

U našoj zemlji više ljudi umiru nego što se rađaju!

To je zato što se stariji trude više nego mladi!

Exero 01, 5555 BLA BLA BLA 67

...Legi, intellexi, condemnavi

Nostradamus je predvideo da bi predsednik Makedonije mogao biti svaki normalan čovek. Ali nije predvideo da će stranke biti toliko nadmoćne!

Sa stranačkom knjižicom i impotentni su postali prepotentni!

Možda smo nekada bili pećinski ljudi, ali zadnjih godina smo mnogo napredovali.

Sada živimo kao ljudi u srednjem veku.

Naši kriminalci sigurno imaju visoko obrazovanje.

Inaće, ne bi ih stavljali na kandidacionim listama!

Naša groblja rade kao fabrike, jer su nam fabrike postali groblje!

Tehnološki smo spremni za Afriku.

Imamo i vlastitu proizvodnju hijena!

Normalno je da političari imaju veće plate od popova.

Više ljudi sahranjuju!

Nismo toliko kilavi kao što smatraju Evropljani.

Takav utisak imaju jer im na pregovorima šaljemo uvek naše najkilavije ljude.

Broj rodoljuba u zemlji je veći od broja građana!

Izgleda da su neki naši građani rodoljubi i drugih zemalja!

Đavo traži da se napravi DNK za neke naše političare.

Tvrdi da su to njegova deca!

Našu budućnost ne treba stavljati u ruke samo jedne budale.

Zato ih imamo više!

Moja zemlja nema potrebe da se reklamira.

I bez toga njena prodaja nam ide odlično!

Od države smo napravili akvarium.

Svi ćute kao ribe.

Moramo shvatiti da dva dobra ne idu zajedno.

Ne može se biti – i zdrav i živ!

Naša je politika čudna kurva.

Tera narod da radi njen posao!

Kod satire ima samo dva strašna trenutka.

Dok se piše i dok se čita!

Najteže je kada čovek vidi svoje najbliže koliko su nesposobni!

Sada razumete zašto je našem Premijeru teško na duši!?

U narodnim kuhinjama nema potrebe od pranje tanjira.

Sirotinja sve oliže!

Slična je procedura da bi postali peder ili direktor!

Mora neko da stoji iza vas.

Ranije je ćutanje bilo zlato.

Danas se debelo plača ako lajete po nekoga.

Ja sam u tim godinama kada ni predsednik ni premijer ne mogu da me iznerviraju.

Slabo vidim, a još slabije čujem!

Dan mi uvek počinje sa novinama u rukama.

Toaletni papir je prilično skup.

Evropa traži od nas nešto nenormalno.

Da budemo normalni!

Ipak imamo veći natalitet nego mortalitet!

Rađaju se stotine dece a umire samo jedan narod!

Svoju zemlju volim ovakvu kakva je.

Bar dok sam na psihijatriji!

Svaki rodoljub mora da ima po dva srca.

Za svaki pasoš po jedno!

Oni koji su krali pametno, sada žive lepo.

I time dokazali da pamet i lepota ipak idu zajedno!

Moramo paziti i na pravopis.

Vlast hapsi i za najmanju sitnicu!

Ako je ćutanje zlato onda naši ljudi ne bi trebalo da podižu kredite!

Fejsbuk je idealno mesto gde neki poslanici mogu slobodno da kažu šta misle!

U skupštini, umesto njih, drugi misle šta mogu da kažu.

Ko hoće može odmah da umre za otađbinu!

Ona ne pravi probleme oko ovakvih sitnica!

Više nećemo izigravati partizane kao nekada!

Samo okupirani možemo uči u Evropi!

Narod teže dolazi do hleba nego do predsednika.

Zato predsednika izabire od više njih, a hleba jede onakav kakav mu se nađe!

Moja če zemlja pre postati rezervat nego član EU. Evropa smatra da smo Indijanci.

Ne znam kome da verujem više , popu ili političaru? Isti su đavoli!

Niti jedan student sa fakulteta za Kriminologiju ne voli pitanje: Ko je opljačkao našu zemlju?

Na to pitanje – svi padaju!

Od svih igara na sreću Makedonac najviše gubi – na izborima!

Siromasi su sve religiozniji.

Kad vide pun kontejner, kao da su Boga videli!

Jedan je Bog. A i dva da su, teško da bi mogli da nam pomognu.

Velićina čoveka ne zavisi od veličina mozga.

Evo, na televiziji gledam velike ljude koji nemaju ni tri grama mozga.

Moj sused nema kozu.

Pa sam morao da se zadovoljim time da mu crkne veš mašina!

Memorija me još uvek dobro služi!

U socijalizmu, između doručka i večere bio je ručak!

Nedostaje nam tursko ropstvo!

Tada smo bar znali ko nas je ugnjetavao!

Strah voli ljude koji su kost i koža!

Lakše ulazi u kosti.

Izbori vraćaju pamčenje!

Tada se svi sete da ima i narod!?

Samoubice su našli način da reše svoje probleme.

Izvadili su pasoše.

Ljudi stvarno preteruju sa zahtevima.

Naš premijer nije Čak Noris pa da obezbedi tri obroka na dan! Žigoše se stoka. Ali dok nađemo prav u stoku, vežba se na primercima iz naroda!

68 BLA BLA BLA Exero 01, 5555

MAXMINUS AFORIZMI Vasil Tolevski Moj deo kredita koje je vlada uzimala sa strane, moraću sam da vračam. Nemam ni unuke ni praunuke!

Kad su čuli da je frula nacionalni instrument, mnogi naši poslanici podneli su zahtev za nacionalne penzije!

Spas sirotinje je u stomatologiji!

Sa vađenjem zuba, imače manje troškove oko hrane!

Pored vlade u senci dobro bi bilo da imamo i vladu iza rešetaka.

I kandidata za premijera imamo!

Lepo bi bilo da imamo dva predsednika.

Ako nam je strah da pcujemo prvog, drugi nam ne gine!

Narodne kuhinje su uvek po crkvama.

Zato tamo dolaze oni kojima ni Bog ne može pomoći.

Mi smo veliki narod.

Zato ne možemo naći toliko velikog konja za čelo kolone!

Ljudi žive sve duže i duže, tako da vlast mora da da dodatne napore da bi nadživela narod!

Matematika je pokazala da moramo promeniti ugao ulaska u EU. Moramo se sagnuti za 90 stepena!

Morali smo spustiti nivo ljubaznosti.

Više se nije isplatilo da ih ljubimo u obraz!

Samo tenderaši oko ministra znaju dali naš ministar jede ljuto.

Oni mu ližu dupe.

Usrali su i preduzeća i fabrike, zato što su i dupe dali za rukovodeću funkciju!

Penzioneri su naša budučnost.

Zato mladi moraju pričekati da bi došli do penzije!

Narod zna da riba smrdi od glave.

Ali, glavi ne može ništa pošto je na repu?!

Narod je primoran da gleda ušima.

Pošto su mu oči zamazali!

Iako se trude da ga naprave smešnim, narod se ne da tako lako! Uvek je namršten.

U stranci nemamo više duševnih bolesnika!

Od kad smo ih stavili na funkcijama – izlečili su se!

Najpametniji su otišli preko granice.

I time su pokazali da su stvarno najpametniji!

Ako budale ne znaju da kradu, onda ovi naši nisu budale!

Još niko nije umro od gladi?

Ali, ne brinite, vlada radi i na tom pitanju!

Dva dobra ne idu zajedno, ali dve loše stvari - mogu!

Zato bez problema, i lažu i kradu!

Arsen Gevorgyan, Armenia

...Legi, intellexi, condemnavi

Ima ljudi kojima je stranka sve i svašta.

Jer bez stranke ne vrede ni pet para!

Mnogi misle da su promašili život.

Samo zbog toga što su promašili zemlju življenja!

Dijete drže samo bogati.

Sirotinja ne može ni na nogama da se drže.

Političar treba da je pošten čovek.

Ali ako je pošten, onda mu se ne isplati biti u politici.

U svetu, iza svakog uspešnog muškarca stoji žena.

Samo kod nas stoji - stranka!

Otkako su diplome postale mera za pamet, pamet imamo samo na hartiji.

Ako hoćemo da uvedemo red, onda na funkcije moramo postavljati decu.

Ona ne bi napravila toliko dečjih grešaka.

Naša pustinja je planska tvorevina.

Tu ni oaza, ni fatamorgana nisu dozvoljene.

Politika je kurva i zato nije za pedere.

I kurve vole prave muškarce!

Naša mafija deluje kao muva bez glave.

Zato što je glava na viši položaj.

Politiku u našoj zemlji trebalo bi da vode žene koje znaju da mesu.

Tako narod ne bi se brinuo da će ostati bez hleba.

Gladovanje je dalo rezultate.

Fiziološke potrebe obavljamo u rekordnom roku.

Nema problema ako bi se država podelila na dva dela.

Imamo budale i za dve države!

Imamo veliku seksualnu neravnotežu.

Više je od onih koji bi da budu gore, nego onih koji su dole!

Lako je prepoznati našeg političara kada je na pregovore u Briselu.

Zuri po izlozima.

Kupite psa ako hoćete da imate pravog prijatelja.

To će vam biti jedini prijatelj koji vas neće olajava.

Narodu nema ko da najavi novi dan.

Oni koji bi trebali da ga probude – nemaju petla!

Iako se na onaj svet ide zatvorenih očiju, još niko nije promašio put!

Nama je datum primanja u EU na drugom mestu.

Na sigurno prvo mesto još je datum primanja plate.

U mojoj porodici ja sam vlast!

Dok ja jedem, drugi gledaju!

U balkanskim ratovima mi smo bili totalni pobednici.

Ali ljudi ne znaju za ovo jer istoriju pišu pobednici.

Bojim se zeca koji je u grmlju.

Sa stranačkom knjižicom i zečevi su postali medvedi!

Nije problem što imamo marihuanu po njivama.

Problem je što imamo drogiranih u politici!

Građani mole stoku da ne pojedu celo seno!

Bar da ostave koju slamku za hvatanje.

Niko ne sme da naziva narod ovcom.

Ovca nikada ne trči po onoga koji samo obečava!

Nema potrebe graditi fekalne kanalizacije!

Imamo sve više od onih koji jedu govna.

Naša vlada planira da se iskoreni nepismenost u zemlji.

Počeće od državne administracije.

Svi broje budale, samo ih mi merimo!

Jer ih imamo na kilo.

Nije mala stvar biti u govnima do guše!

Da bi se dostiglo taj nivo, treba odabrati prave guzice!

ARSEN GEVORGYAN, ARMENIA

Exero 01, 5555 BLA BLA BLA 69

CARTOONS/ KARIKATURE

70 BLA BLA BLA Exero 01, 5555

CARTOONS/ KARIKATURE

mileta miloradović, SERBIA

Krava svira klavir

Gernika

FRANJA STRAKA, SERBIA

Exero 01, 5555 BLA BLA BLA 71

STRIP/COMICS

72 BLA BLA BLA Exero 01, 5555

STRIP/COMICS

FRANJA STRAKA, SERBIA

FRANJA STRAKA, SERBIA

Exero 01, 5555 BLA BLA BLA 73

STRIP/COMICS

74 BLA BLA BLA Exero 01, 5555

STRIP/COMICS

FRANJA STRAKA, SERBIA

FRANJA STRAKA, SERBIA

Exero 01, 5555 BLA BLA BLA 75

STRIP/COMICS

76 BLA BLA BLA Exero 01, 5555

STRIP/COMICS

FRANJA STRAKA, SERBIA

FRANJA STRAKA, SERBIA

Exero 01, 5555 BLA BLA BLA 77

STRIP/COMICS

78 BLA BLA BLA Exero 01, 5555

CARTOONS/ KARIKATURE

Aziz YavuzDOGan, Turkey

Exero 01, 5555 BLA BLA BLA 79

CARTOONS/ KARIKATURE

Aziz YavuzDOGan, Turkey

80 BLA BLA BLA Exero 01, 5555

Maxminus priče/eseji.

.. Nihil illigitamus carborundum

Ivo Mijo Andrić BRANITELJ RIFETIĆ Obitelj Mire Rifetića i danas živi na periferiji grada. U naselju nastanjenom romima i izbjeglim bosancima. Koliko do jučer zaraslom u korov, a danas oplemenjenom novim, poluzavršenim ili tek započetim kućama.

Dom Mire Rifetića jesenas je dobio fasadu. Boje zreloga limuna, s bijelim crtama između prizemlja, kata i potkrovlja. Te pravokutnicima oko vrata i prozora. Kuća za primjer u vremenu tranzicije i prvobitne akumulacije.

Po veličini i izgledu ni malo lošija od onih na Pantovčaku ili Tuškancu.

Ne računajući vile građene u vrijeme prošloga klapitalizma.

Miro Rifetić danas je drugi čovjek.

Doslovno i zorno. Ima penziju dvaput veću od prosječne. I invalidninu uz nju. Da mu se nađe za puta, na koga rijetko ide. Zlu ne trebalo!

Uz kuću ima i manji obrt. Istinabog neregistriran, ali tko do toga danas drži. Bavi se sakupljanjem sekundarnih sirovina. Da dopuni kućni budžet. Kao i mnogi drugi. Zašto i ne bi, kada to nikome ne smeta.

Osim susjedima do čijih zidova i plotova odlaže karoserije starih auta, odbačene frižidere, slupane televizore, neupotrebljive veš mašine i raznu drugu skalameriju koja ničemu ne služi. Dok se ne proda kao otpad.

Poduzetni Rifetić ne haje za tuđe muke. Nije ga briga što otpad ljeti smrdi. Što se ispod zahrđale limarije legu gušteri i zmije. Što djeca iz komšiluka nose metalne rane na bosim nogama, zarađene pentranjem po njegovom sekundarnom blagu.

Tuđi prigovori ga ne zanimaju. Ni ispekcijski zapisnici. Osobito.

- Ko njih jebe, - reći će osorno gazda Miro. – Moj poso je moj poso i tu se niko ne smije miješat. Ni susjedi, ni država. Nije to njihova stvar.

A po pravdi božjoj i ljudskoj - jest.

Baš je to njihova stvar. Jer, otpad razbacan na livadi oko tuđih kuća smeta svakome koga se to tiče. Susjedima ponajviše. Zbog smrada, nestašne djece i nagrđenog okoliša. Državi smeta nešto manje. Ali, zakon je zakon i mora se odnositi na svakoga.

Pa i na gazda Miru. Tako mu tepa mlađahna žena Nevenka. I drugi koji ga vole. Njegovi najbliži. Djeca i roditelji, na primjer.

Ne vole svi Miru Rifetića koliko njegovi u kući. Mnogi ga istinski mrze. Iz dna duše. I preziru, kao bijesnoga psa. S razlogom poznatim njima i svima iz toga djela grada. A taj je razlog lak za razumijevanje, a težak za prihvatanje. Kao i svi drugi u kojima su, u jednakoj mjeri pomiješani, racionalno i iracionalno.

Ono što je za gazda Miru racio, za druge je njegova suprotnost – iracio.

Tako je to uvijek, kad je o ljudima riječ. Zvijeri su nešto drugo. Golubovi, tek, nešto treće.

Nije gazda Miro oduvijek bio ono što je danas. Bio je kao i drugi iz toga dijela grada. S periferije obrasle korovom, glogom, ostrugama i razbacanim smećem. U kućicama sklepanim od dasaka, lima, kartona i bušnih plastičnih tabli. Pokrivenim starim salonitom ukrašenim zeleni-

lom mahovine i svakovrsnim, rijetko cvjetajućim travkama.

Bio je u svemu kao i drugi. S imenom i prezimenom sličnim njegovoj braći. Romima iz Prištine koji su, nakon Titove smrti i studentskih demonstracija na Kosovu, prebjegli u Hrvatsku i njezin glavni grad. Dok se još moglo bez putovnice i odjave mjesta prebivališta. Danas se tako ne može. Došlo je drugo vrijeme.

U prošlom vremenu Miro Rifetić zvao se Miron Rifeti. Bio je Rom i šiptar. Sve jedno sukladno drugom.

Po etničkom porijeklu, zna se. Danas bi bio Rom i kosovar. Kao što su njegova braća i sestre. Neka se i to znade.

Da nije došao rat. Uvezen iz Srbije.

Sa Gazimestana na Kosovu, odakle je krenuo prvi ratni poklič. „Niko ne sme da vas bije“...

I… tako bi, na početku...

Tek što je zapucalo, državne vlasti uvele mobilizaciju. U narodu zavladali strah i panika. Valja na front, a nikom nije do smrti.

Mironu i njegovoj braći dobro došlo što nisu Hrvati. Što nemaju kućni broj ni stalnu adresu. I što nisu upisani u vojnu evidenciju. Tako je tada bilo.

Dok su drugi mladići iz naselja primali pozive i išli na frontu, izlažući se pogibelji i zlu, članovi obitelji Rifeti skupljali su bakar iz električnih kablova i vrijedne metale te ih, u rasklimanim ručnim kolicima, odvozili na otpad. Tamo su, nakon vaganja, uzimali pare i donosili ih ocu i materi. Da se nađu za kruh i mlijeko za nejaku djecu.

A vrijeme je prolazilo kao na traci i rat se bližio kraju. Osjećalo se to u zraku. I u glavama mudrih.

Miron je bio bistar. Od braće za korak ispred. Dok su skupljali otpad, smišljao je, šta će sutra. Vrijeme nije za spore. Što će lijenima budućnost.

Njima je data sadašnjost i nek se u njoj traže. U glavi Mironovoj pleo se suptilan plan. Genijalan u ludo i hudo doba. Nije mu trebao savjet. Bio je punoljetan i mogao je odlučivati u svoje ime i za vlastiti račun. Tako je izvrtio film u kome je bio glavni i jedini glumac. S ulogom svoga života. Sa svijetlim hapyendom.

Nakon uspješne redarstvene akcije pod nazivom „Bljesak“, u kojoj je oslobođena zapadna Slavonija, Miron je otišao u MUP i prijavio se na novu adresu. Usput je, s dokazom o mjestu prebivališta i starim dokumentima koje je kradom uzeo iz očeva podrapanog kuferčeta, svratio u zgradu Općine. U Matični ured.

Tu je, uz božju i činovničku pomoć, bez grižnje savjesti, promijenio ime.

Oduzeo je, pravo-zapravo, imenu jedno malo slovo „n“, a prezimenu dodao drugo slovo, isto tako malo „ć“. I dobio je novo ime i prezime koje ga je razlikovalo od svih drugih ukućana. Postupio je po starom, dobro isprobanom principu: jedno slovo uzmi imenu, drugo dodaj prezimenu i, eto te - ko novi. Kako priliči sredini u kojoj živiš. I novoj adresi na koju je prijavljen. Neka se znade, ko je tko i šta je što!

Cijela operacija promjene identiteta potrajala je koliko čovjeku treba da rukama završi u glavi ranije

započeti posao. Osmišljen do zadnjeg detalja.

Bez mogućnosti iznenađenja.

I bez potrebe naknadnih intervencija. Vrijeme mu je išlo na ruku. Propisi, također. Po starom, isprobanom modelu: tko voli, nek izvoli. Tko neće – nek šeće. U... kuda mu volja!

Tako je rob božji, Miron postao rab ovozemaljski, Miro. A bivši drug Rifeti – gospodin Rifetić. Sve po mudrome planu i vješto sročenom aktu. Što jeste danas, biti će i sutra.

Znao je novopečeni g-din Miro da je u pravu. Egzistencijalnome, prije svih drugih. “Alal mu vjera,” rekli bi naši stari. A mladi bi mogli pridodati: “dobra mu mjera.”

Od toga dana nije više bio Miron Rifeti. Niti Rom a ni šiptar, kak su ga neki zvali. Iz zbilje ili zajebancije.

Svejedno. Više to nije važno.

Sada je bio Miro Rifetić. Hrvat po nacionalnosti. Katolik po vjeroispovijesti. Vjera se mijenja od šale. Ko kaseta Šabana Šaulića za kazetu Mate Bulića. Nema tu cjenkanja niti odustajanja. Želiš li imati jedno, moraš ga dati za drugo. Vlastitom voljom i bez naknadne mijene.

Tvrdo u tvrdo. Uz cijuk metala. Ili tup udar plastike. Ko da je to bitno.

Nada je na prvom mjestu. Tko to ne zna, ne treba ni da ima.

Kada je, nakon nekoliko dana šutnje, kazao braći da ga više ne zovu Miron već Miro, oni se smijali ko ludi.

- A zašto? - pitao jedan od njih podrugljivim glasom. – Da nisi i ti Hrvat, ko što su neki drugi?

- Jesam! – kazao Miro, pa iz džepa izvadio papir na kome to jasno piše.

Braća dugo zurila u komad papira na kome je boldiranim slovima pisalo Miro Rifetić. I ništa im nije bilo jasno. Kao ni ljutitom ocu, koju minutu kasnije, kad su mu sinovi pokazali papir.

- Pa ti otišo od nas, - rekao otac suhim promuklim glasom. - Ti više nisi naš. Bem ti božju mater! – Ti si sad neko drugi! Mi...ro...ro... Okle ti tako ime.

- Sam ga smislio, - uzvratio zbunjeni Miro.

- Sam ga smislio, - kazao začuđeni otac. – Ako si ga sam smislio, sam ćeš ga i nosit. Mene nizašto ne pitaj.

I sam se brini o sebi. Eno ti ćošak za spužvu i više ništa ne traži!

- On je sad Hrvat, - dodao mlađi brat. Nije kao mi. Romi i šiptari. Niti je više cigan.

- Znači, sada si i Hrvat. Nisi Musliman, kao mi. Jebem ti mater usranu.

Ni bajram nećeš slaviti. Kuku li nama sa tobom. Žučnu raspravu oca sa sinom, mati je pratila nagnuta nad šporet. Smijući se u sebi od neke nepoznate radosti.

Nije joj bilo ni na kraj pameti koriti sina zbog promjene imena. I vjere uz njega. “Hrvati su svuda oko nas”, mislila je šuteći. ”Zašto to nebi bio i netko od nas? Nema razloga. Sve vjere su i tako okrenute jednome bogu. Ne ljudima. Ljudi su nešto drugo. Kao što su i mravi. Vuku svoj teret do kraja života i onda ga preuzmu drugi. Pa idu dalje do svoga kraja”. Tako je mislila Rifetićeva mati. A nije to nikome rekla. Jer, da je rekla izbila bi svađa.

. I još bi, možda, dobila po nosu.

Ovako, šutnja je bolja od kavge. A istinu će reći novo vrijeme. Ono od sutra. Danas ionako prolazi kao mutna voda niz Savu.

To ljeto devedesetpete, Miro Rifetić više se družio sa susjedima Hrvatima nego li ikada ranije. Čak im je pomagao u nekim kućnim poslovima. Bolesnima i starima, jer je to trebalo. Mlađima, zbog komšijskog reda i običaja kakve su iz Bosne donijeli.

Susjedi su se na njegovo novo ime brzo navikli. Miro je bilo lakše zapamtiti i reći nego Miron. A i hrvatstvo je bilo bliže od romstva.

Sam Miro se mijenjao u skladu s imenom. Odazivao se sa smješkom na licu. Priskakao u pomoć gdje god je trebalo. Trudio se koliko god je mogao staviti do znanja svima, da njegova promjena nije vještačka.

Da nema veze s kozmetikom imena i prezimena, već da ima suštinski smisao. I snažnu podlogu u njegovoj izmijenjenoj osobnosti.

Kada su sredinom ljeta mladići iz naselja primili pozive za novu mobilizaciju, Miri je, kao, bilo žao što njega vojne vlasti zaobilaze. Rado bi i on na front da četnicima pokaže, „čija mati belo perje češlja“. Da im opsuje „nanu“ i pusti rafal u prsa.

Potrajalo je to njegovo sućutničko naprđivanje jedva dva-tri dana. Do dolaska poštara s novom pošiljkom pisama.

A s poštarom je stigao poziv i na njegovu adresu. Na novu adresu Mire Rifetića. U običnoj komunikaciji: samo Mire. Sada novouvedenog rezerviste raspoređenog u jedinicu za operativno djelovanje.

Na frontu. Ne na odlagalištu otpada ili u šupljoj priči.

Rifetićev ponos zbog poziva na mobilizaciju brzo se pomiješao sa strahom od moguće smrti. Od pogibije za zemlju čije papire tek odnedavno nosi u lijevom džepu do srca. Vidjelo se to na njegovom licu s kojega je skliznuo osmjeh, da bi svoje mjesto ustupio brizi. I nelagodi, obojenoj strepnjom.

Nelagoda je pojačana očevom primjedbom, kako je rat mogao izbjeći da je „ostao u ciganskoj koži“. Znači, ono što jest. A ne nešto, što nije.

- Ovako, valja ti ginut za zemlju u kojoj nemaš grunt, nit ćeš ga ikad imat. E, moj bedniče, ti još ne znaš u kake si vode upo. A neplivač si, ko i braća i sestre ti!

Očeve riječi nisu ga iznenadile, iako je stari bio donekle smekšao glede njegovog novog imena. Zvao ga je, kao i svi drugi Mirom, što je u datim uvjetima bio dobar znak.

Sada ga zovu u rat a rat, baš nikome, nije rođeni brat. Zašto bi bio njemu, koji s tim ratom nema nikakve veze.

Osim što živi na privremenoj adresi u zemlji koja je u ratu s mnogim ljudima koji su tu rođeni. Za razliku od njega koji je, prije neku godinu doselio, gonjen nadom u bolje sutra i vjerom da ima nade.

Rok za prijavu u jedinicu bio je posve kratak. Koliko sutra, morao se javiti na zborno mjesto. U blizini Karlovca. S dokazima o identitetu i nužnim stvarima za put.

NASTAVAK NA SLJEDEĆOJ STRANICI....

Maxminus priče/eseji.

Exero 01, 5555 BLA BLA BLA 81

.. Nihil illigitamus carborundum

Ivo Mijo Andrić

Noć je proveo bez sna. Đavo će znati, zašto. Do kasno je sjedio s ocem, slušajući njegove neodmjerene pridike. Šuteći, pritom, kao uštrojen mulac. Nemajući što dodati niti oduzeti. Grozeći se na neke njegove, odoka izgovorene riječi.

- Jesam ti reko breee, bog te mazo, da bežiš od rat. Da se u zemlju zakopaš. Đe te niko ne vidi. A ti zavro ko ćoravo krme! Oćeš menjat ime i veru kad nije pravo vreme. Da si još malo sačeko, možda bi došo mir.

Mogu oni i bez tebe išćerat četnike iz šume. I jebat im mater, ako zatreba. Šta ćeš im ti. Nula si, ko i svaki drugi cigan, breee. Ni pušku neznaš nosit, a kamol’ pucat. Čim dođeš na front, zgodiće te metak, ko šugavu kokoš.

Jadan sam ti ja s tobom i bez tebe.

Pokunjeni Miro šutio je i mučao.

Ko tovar pred zaključanim vratima.

Nemoćan da uzvrati paljbu. Da drzne svoje „ja“. Nije imao snage za mijenjanje okoštalih neravnopravnih odnosa između oca i sina. Nije bilo ni vrijeme. Još da prometne ovu noć, i sutra će sve stvari doći na svoje mjesto. Otac će ostati u potleušici od dasaka, opijen vlastitom tjeskobom. A on će, s puškom na ramenu, kročiti u novi svijet. Nepoznat. No, svakako, širi od ovoga u kojem je do sada živio.

Jutro je dočekao budan. Zakrvavljenih očiju, kao da je noć proveo u rovu. Na određeni način zadovoljan što će podijeliti sudbinu s onima koji su na frontu. Među njima je bilo barem desetak komšija iz naselja koji su se, u posljednjih nekoliko dana, odazvale na pozive vojnih vlasti.

“Kad vojska zove, nema tu mrdanja”, mislio je u sebi i za sebe rezervni regrut Miro Rifetić. Danas još civil.

A, sutra? Sutra, možda, mlađi razvodnik. U mislima su mu se vrzmali činovi vojske koja je ratovala sa suprotne strane.

..........

Proći će dani i tjedni od njegovog odlaska na zborno mjesto. Nikakve vijesti neće stizati na adresu porodice Rifeti. Mati će tiho u kutu jecati za jedinim joj sinom koji je smogao hrabrosti i snage; suprodstaviti se tehnički nadmoćnijem neprijatelju. On s puškom u ruci, a oni s tenkom pod guzicom. O takvom odnosu snaga povazdan se pričalo na vijestima. Valjda da time zavaraju agresore, koji se nisu budili iz sna o prvotnim ¨junačkim pobedama¨.

Protiv „ustaša“ a i koga bi drugog!

Ustaše su četnicima oduvijek bili „kost u grlu“. I obrnuto. Tome nas uči povijest. Zasrana, ko i sve drugo.

Početkom kolovoza šutnja se raspršila kao mjehurić od sapunice.

Kao balon u neopreznoj dječjoj ruci. Vijesti su obznanile ‘Oluju’.

Na radiju, televiziji, u novinama, na kućnim sjedeljkama. U ranu zoru naši su krenuli u akciju. Napali su njihove.

Iznenada. Bez najave. Olovom na golo tjeme. Kako su i oni na nas.

U ljeto devedesetprve. Balvanima.

Baražnom vatrom, bez milosti. U kosti. Kroz meso. Između očiju.

Za tri dana spustila se zavjesa od tame. Zasjalo je sunce, jače nego ranije. Zavladao je mir. Kao da ničega nije bilo. Kao da je Oluja istresla svoj tovar od leda i kiše i prepustila ga bujicama izbjeglih da nose tamo gdje

su pošli. Tamo daleko, na istok. ‘Gde sunce večno sja’.

Tako ili slično govorila su i ponavljala pobjednička usta. Puna ponosa i neograničene slave. Ushićena nad vlastitim egom. I mnoštvom ega slavnoga etnosa. U hvalospjevima vlastitoj muževnosti spominjani su kraljevi i kraljevstva koja su se prostirala koliko na dva-tri brda. S kulama razvaljenim pod naletom vremena. Ali s prošlošću kakvu nitko nema.

Sa oslobođenih područja stizale su poruke kako je neprijatelj potučen do nogu. Do tabana koji su brisali preko planina i dolina. U svoju zemlju kojoj se ne vidi kraj. Niti sanjane granice. Akademskim umom risane i narodnim rukama pisane.

.................

Od vojnika Mire Rifetića nije bilo ni glasa. Ni slova na papiru. Kao da je u živo blato propao. U nebo odletio. Tko će ga znati.

Za oca, mater i djecu Rifeti prolazili su dani dugi ko godine. Mobilizirani vojnici vraćali su se doma.

Jedni na svoja ranija radna mjesta, a drugi na burzu rada. U statuse kakve su imali prije blistave vojno-redarstvene akcije. Neki su nosili maskirke, oponašajući paunove u raskošnom vrtu. Miris slobode širio se na sve strane. Za razliku od njih, većina privremeno mobiliziranih ponovo je obukla civilnu odjeću nastojeći, što prije, zaboraviti užase ratišta i neprospavane noći. Umjereni ljudi uvijek su živjeli s mjerom, ne dajući zanosu i nerazumu da im pomute mir. Rat je ionako prolazno stanje koje normalnima ne donosi bezgraničnu radost, niti trajnu sreću. Oni se uvijek ravnaju po načelu: tri dana rata – dvaput više slavlja. Preostalo vrijeme troše na rad i druge korisne aktivnosti. Članovi obitelji Rifeti danima su se raspitivali kod komšija za sudbinu svoga bojovnika Mire. Nitko im nije imao što reći. Demobilizirani ga nisu vidjeli na bojišnici, a oni drugi nisu ni znali da je otišao u vojsku.

Među njima je bilo pojedinaca koji su sumnjali u istinitost priče o Mirinom odlasku u rat. Šuškalo se kako je pobjegao od kuće zbog neslaganja s ocem oko promjene imena, nacije i vjere. Neki su čak tvrdili kako je završio u zatvoru zbog krađe bakra sa skladišta tvornice u drugom dijelu grada. Sve u svemu, Miri se zameo trag. Kao da ga je sunce spržilo. Ili mu je pljusak izaprao stope.

I kad je stari Rifeti odlučio otići u općinu da se raspita za sudbinu mobiliziranoga sina, iz nadležnog odjela Ministarstva obrane stigla je obavijest o njegovom teškom ranjavanju na bojišnici. U obavijesti je pisalo i to; kako se vojnik Miro Rifetić uspješno oporavlja od prostrijelnih rana te kako će, nakon bolničkog liječenja, biti otpravljen na oporavak u odgovarajuće lječilište, prema nalazu i ocjeni mjerodavne zdravstvene ustanove.

U obavijesti nije pisalo gdje je imenovani vojnik niti kada ga mogu posjetiti članovi njegove obitelji.

Valjda se mislilo kako to oni znaju te kako nema potrebe trošiti slova na poznate stvari. Kasnije će se ispostaviti kako vojne vlasti nisu ni znale Mirino etničko podrijetlo, niti ih je to zanimalo, s obzirom na činjenicu da su svi jednaki pred

zakonom. I Hrvati i Romi. Kao i Hrvati-Romi.

Obitelji Rifeti i to je bilo dovoljno. Znali su da je živ i da će doći doma. Kada i kako, to nije njihova, već državna briga. Oni ionako nisu imali novaca za put. Niti do bolnice, a još manje do banje. U nepoznatom gradu, gdje nisu nikada bili. Čekali su sina i brata i trzali se na svaki zvuk sirene ili na kočenje auta ispred njihove kuće.

Skoro su dva mjeseca prošla od primanja vojne obavijesti kad se, u smiraj jesenjeg dana, sanitet zaustavio u njihovom kvartu. Nasuprot potleušice obitelji Rifeti. Sa mjesta vozača i suvozača izašla su dvojica ljudi u bijelim odorama hitne pomoći, te su uputila prema zadnjim vratima.

Dugo su namiještali kolica namijenjena nepokretnim bolesnicima, a onda su ih spustili na makadamski put izlokan višednevnim kišama. Na kolicima je ležao ranjeni branitelj Miro Rifetić. Nalakćen na podignuto uzglavlje, zarastao u dugu kosu i bradu. Kao četnik iz zabačenog krajolika, ili umjetnik opće slikarske prakse. S pogledom prema kući iz koje su istrčala braća i sestre, a nakon njih, koštunjav otac i svrnuta mati.

Kadar iz filma nepoznatog naslova, s glumcima naturščicima iz ciganske mahale. Slika i prilika davno prohujalog vremena.

Proći će mnogi dani i mjeseci u kojima će ranjeni branitelj Miro Rifetić liječiti ratne rane. Prostrijelne.

Kroz obje noge. Pa onda, u visini bubrega, od čega jednoga nema.

Izvadili ga liječnici i onako razbucanog od rasprskavajućeg metka, bacili u košaru s okrvavljenom gazom.

U kičmi ostao omalen geler koga će kasnije, ako bude sreće, operativno odstraniti. Kad se sve drugo smiri. I kad stane na noge. Ako ikada stane.

U dva navrata dolazili ratni drugovi s fronta Miri u posjetu. I svaki put bili iznenađeni njegovim imovnim stanjem. Jasno, neprijatno! I romskim porijeklom. Jasno, prijatno! Malo je bilo Roma u redovima Hrvatske vojske. Toliko malo, da im se ne zna broj. A i što bi se znao, kad smo svi jednaki pred zakonom. Po teoriji.

Pragma je nešto drugo.

Pred Božić došla delegacija suboraca da Miri čestita praznik. Kako priliči ljudima koji drže do vjere.

Usput donijela bogate darove. I nova invalidska kolica. Neraspakirana. Da Miro može pred kuću. Svijet bijeli da vidi. Da se raduje slobodi u koju je ugradio izvađeni bubreg. A koja mu je dala željezni geler u kičmu, te dvije metalne šipke; u svakoj nozi po jednu. Da budu ravnopravne.

Kasnije će, naknadnim operacijama, metal biti uklonjen a razbucani bubreg, gotovo zaboravljen.

Ostat će samo ožiljci na mjestima gdje su ulazili i izlazili neprijateljski meci i geleri. I Mirini koraci, spori i neujednačeni. Uz pomoć štaka. Rehabilitacija će trajati duže od godinu dana. Strpljivo i predano, kako priliči

hrabrom branitelju. Tvorcu naše slobode i neovisnosti.

Po završetku liječenja koje do kraja života neće biti okončano zbog možebitnih posljedica teškog ranjavanja, Miro Rifetić dobit će rješenje o invalidnosti. I uvjerenje o trajnoj radnoj nesposobnosti. Iza njega, kao što zakon propisuje, i rješenje o pristojnoj vojnoj mirovini. I invalidnini. Kako zaslužuju branitelji koji su za domovinu bili spremni i život svoj dati. Zdravlje i rane da se ne spominju. U Rifetićevom, kao ni u brojnim drugim slučajevima. O njima će politika pričati svoje priče.

S punim ustima i praznim frazama za sutra.

Kao što i Miro svoj ratni usud kazuje. O tome kako je agresor na njegov život nasrno. Iz zasjede. S rafalom u tijelo. S bombama pod noge. Kao zvijer iz jazbine. Kao vjetrovi s Dinare. Ljuti siječanjski vjetrovi, kad studen krvcu zaledi.

Na svoj trideseti rođendan, oporavljen od dugih terapija, pod kraj drugog tisućljeća, Miro će prirediti raskošno ženidbeno slavlje. U novu kuću izgrađenu do prve deke, uselit će se njegova ljubav Nevenka. Susjeda, rodom s Kosova. Doći će iz stare daščare, tek dvije kuće od njegove.

S mirazom pod rukom i trbuhom do grla. Kakav je red i običaj. Za vrijeme u kojem živimo.

U narednim godinama obitelj će se širiti, a kuća rasti u nebo. Uz nju i Mirina primanja. Najprije od vojnih zasluga. Zatim od državnog doplatka. Na koncu, od posla u fušu.

Sa sekundarnom sirovinom rasutom uz tuđe plotove.

Branitelj Rifetić postat će blistav uzor drugima. Model modernog čovjeka koji zna šta treba činiti. U mirno vrijeme. I u vrijeme rata. Što treba mijenjati, da bi se više imalo.

Kojim stazama hoditi, da bi se drugi sustigli.

Njegova matrica života jednako vrijedi za sva vremena.

Zato ga susjedi ne vole. Kako se vole komšije.

Ali ga žale zbog rana koje je s olujom stekao.

Između njega i svega još stoji avet dubine!

104 82 BLA BLA BLA Exero 01, 5555

E-mail art

Zoran spasojević, sErbia

zoran-spasojevic_koska_bone_A

zoran-spasojevic_gavrilo princip-as_03

zoran-spasojevic_susret-na-vrhu_meeting-on-top_03

Exero 01, 5555 BLA BLA BLA 83

ADVERT

http://villaamira.weebly.com/

http://www.youtube.com/watch?feature=player_embedded&v=WS5bIa0cNI4

MAXMINUS pjesme ...

106 84 BLA BLA BLA Exero 01, 5555

Arbiter elegantiae

Milica Bijelić

Oda braku Svakidašnja jadikovka Piše mi jutros Gospod lično, (sram Ga što nije prije), da čita moje pjesme krišom, da bolje vidio nije.

Ja šutim, malo ću da se durim.

Od mene dalje ni retka!

Bolja je moja, velja i ljepša od Riječi prapočetka.

Gospodari vremena Kad bi svi satovi na planeti stali, kako bismo onda pravo vreme znali?

Pa, čovek bi jeo kad mu krče creva, pošao na spavanje kada mu se zeva.

Radio bi onda kad ga volja goni, molio se onda kad mu srce zvoni.

Kada bi pootpadali zidni kalendari, septembar bi kasnio da nam leto kvari.

Prvi, drugi, treći, subota il petak, svako bi izabirao svoj radni početak.

Samo se pribojavam jednoga da znate, krkljanca dok uskladimo unutarnje sate.

MIODRAG TASIĆ - AFORIZMI Kod nas političare ne gađaju jajima što je najbolji dokaz da naši ljudi više nemaju jaja!

Stopa nezaposlenosti enormno je visoka, ali policijske kartoteke dokazuju da mnogi nezaposleni ne sede skrštenih ruku!

Peta kolona je promenila način delovanja. I dalje rade za strane interese, međutim sada su na platnom spisku naše vlasti!

Odbacili smo socijalizam, ali privreda se ponovo vraća proverenim socijalističkim simbolima; srpu, čekiću, motici...

Na listi najomraženijih ptica prevrtači su zamenili lešinare!

Sve što kažu jedni o drugima, treba im verovati. Što bi kazali Vojvođani - sve je to ista banda!

Suštinska razlika između našeg društva i Divljeg Zapada ogleda se u činjenici da kod nas oružje nije svima dostupno, a ni prisustvo šerifa nije vidljivo!

Sanja R. Petrović - priča EH, KADA BI BILA ILUZIJA Posmatram kako amerikanci veličaju Davida Koperfilda (Davida Copperfielda), mađioničara i iluzionistu.

Hvale njegove izvedbe “Nestajanje Kipa Slobode”, pa “prolazak” kroz Kineski zid…

Tja, amerikanci imaju njega jednog, a mi, Srbi, imamo toliko njih nalik njemu, punu vladu. Njihove izvedbe su vredne divljenja: od “Nestajanja profitabilnih firmi” do “Nestajanja države”.

Problem je samo jedan: oni jesu mađioničari ali ne i iluzionisti.

Exero 01, 5555 BLA BLA BLA 85

Maxminus priče/eseji

... Nihil illigitamus carborundum

Mirjana Grbac-Pismestrović TRI ŽELJE

Svakoga jutra Girgo Tron budio se u znoju izmoren ružnim snovima. A stvarnost mu je bila još ružnija. Sve što je imao u životu, njegove mnogobrojne firme i banke, vila s bazenom, kuća u planini, apartmani na moru, privatni jet i jahta, automobili, sve akcije i sav novac na mnogobrojnim kontima, sve je nestalo jednim jedinim zakonom.

One godine kad je Zakon donijet, širom svijeta slavio se Novi poredak.

Novi društven sistem donio je sveopće blagostanje na Planeti, jer su sada svi imali svega dovoljno. Svatko je imao krov nad glavom, jer nije morao plaćati stanovanje. Nitko nije bio u strahu da će izgubiti radno mjesto, jer je svatko radio ono što je najbolje znao i volio, a odlučeno ja da mora biti posla za svakoga. I svatko je sebi mogao uzeti koliko mu je bilo potrebno za ugodan život.

Koji je to apsurd, mislio je često Girgo Tron, obliven znojem, u rano zoru prije svitanja, sad smo svi strpani u isti koš kao da smo svi isti. Zašto bi sada netko trebao imati isto kao ja, ako meni više treba nego njemu? I zašto bi netko trebao samo tako dobiti sve što mu treba kad samo neimaština tjera ljude da rade? A sada rade koliko mogu i hoće! Pa ja sam bio vlasnik mojih firmi dvadeset i četiri sata na dan! I bio sam sposobniji od drugih i u starom sistemu stvorio sam neviđeno bogatstvo, a sada se moram zadovoljiti nekakvim „prosjekom ljudskih potreba“.

I moram biti sretan ako mi ispune tri želje.

MENI da se ispune samo tri želje?!

Da čekam da mi Zajednica dodjeli tu njihovu ČAST za tamo nekakve njihove posebne zasluge, pa da me onda pošalju za nagradu u Komoru.

Po tri želje.

Jebeš tri želje, rekao je u sebi Girgo Tron toga jutra, a u očima mu je zaigrala nada.

Kada sam ja igrao u ligi ispod stotke?! Sto puta, to je bila moja mjera.

Sto puta više novca, sto puta više imovine, sto puta bolji položaj...

Ideja mu je sinula istim bljeskom kao kad je ranije smišljao kako da oplodi svoje akcije ili da izvuče što više para za posredovanje u velikom dealu.

Samo, sada je problem bio u tomu što mu ova ideja neće ovaj mjesec donijeti pravo na tri želje, jer ju nikome ne smije glasno reći. Ranije je svoje genijalne ideje mogao sprovesti u djelo i bogato ubirati za njih honorare, a sada je jedino mogao biti odbačen od Zajednice i proći još gore od ovoga što ga je snašlo.

Ne, nikome neće ništa govoriti, ni svojoj ženi.

Njoj nikakao! Jer ona je ključna osoba za tu ideju. Samo da ništa ne posumnja. Prvo nju mora nekako obrlatiti da mu ustupi svoje tri želje ili da svoje želje formulira tako da idu njemu u korist, a da svi misle kako su to njezine želje. S djecom bi on lako izišao na kraj, ali oni uvijek zažele nege gluposti koje njemu ne trebaju, a da požele nešto za njega, u Komori bi se to odmah primijetilo.

Lakše bi mogao nagovoriti svoju majku. Ona je uvijek bila slaba prema njemu. Bio je kao dijete kržljav i mučio se sa školom, ali ona mu je ona uvijek sve popuštala i udovoljavala mu. Kako mu onda ne bi prepustila i svoje tri želje? Ali njegova majka je bila prva toliko zaluđena Novim poretkom da

se dobrovoljno odrekla svih svojih želja. Ostavila je samo posljednje tri koje će joj se ispuniti pred smrt, rekla je.

Kako je bio bijesan na nju kad je to saznao. Nija ga čak ni za savjet pitala prije nego što je Potvrdu o odricanju želja odnijela u Zajednicu. I sad je s time gotovo. A kako bi mu dobro došle njezine želje. Ona više nije mogla raditi kao mladi ljudi, ali je dobivala od Zajednice tri želje mjesečno na svoju dobrotu.

Pa se nakupilo. A ona ih neće.

S prijateljima će ići teže, razmišljao je dalje Girgo Tron, ima ih principijelnih, ima ih koji se ne bi dali nagovoriti ni pod koju cijenu, koji se drže Zakona kao pijan plota i ne usude se ni pomisliti nešto suprotno. Njih ću ostaviti za kasnije, razmišljao je dalje, kad vidim kako to ide sa ženom.

Dobra je to ideja, ozarilo se lica Girga Trona u nagloj sreći, šta oni misle, da mene može zaustaviti taj njihov Zakon. Pa ja sam nekada zaobilazio i kršio sve zakone, a da nisu ni primijetili.

To je moja najveća vrlina, to je moja sposobnost, likovao je Girgo Tron.

Ne mogu oni osmisliti nove Zakone i Nove poretke, a da ja ne osmislim još noviju ideju kako da iz toga izvučem za sebe najbolje, zaključi zadovljno, pa se okrene prema svojoj ženi koja je spokojno spavala kraj njega u bračnoj postelji i tiho joj prošapće na uho: „Ljubavi, ne moraš otvarati oči, samo me slušaj...“

11286 BLA BLA BLA Exero 01, 5555

MAXMINUS VIJESTI/NEWS ...

između dva broja/between two issues

MAXMINUS VIJESTI/NEWS ...

Exero 01, 5555 BLA BLA BLA 87

između dva broja/between two issues

11488 BLA BLA BLA Exero 01, 5555

MAXMINUS VIJESTI/NEWS ...

između dva broja/between two issues

MAXMINUS VIJESTI/NEWS ...

Exero 01, 5555 BLA BLA BLA 89

između dva broja/between two issues

http://sabihadzi.weebly.com/bih-21112013.html

11690 BLA BLA BLA Exero 01, 5555

MAXMINUS VIJESTI/NEWS ...

između dva broja/between two issues

118

SINIŠA PISMESTROVIĆ, AUSTRIA

Exero 01, 5555 BLA BLA BLA 91

CARTOONS/ KARIKATURE

aufstieg_vom_sommerloch

eiltempo

92 BLA BLA BLA Exero 01, 5555

CARTOONS/ KARIKATURE

SINIŠA PISMESTROVIĆ, AUSTRIA

naechste_bruecke

schmusekurs

122

Exero 01, 5555 BLA BLA BLA 93

Vremeplov karikature/time machine of THE cartoon.

. .Alea iacta est

Chris Riddell is a British illustrator and occasional writer of children’s books and a political cartoonist for The Observer. He has won two Kate Greenaway Medals, the British librarians’ annual award for the bestillustrated children’s book, and two of his works were commended runners-up, a distinction dropped after 2002. Books that he wrote or illustrated have won three Nestlé Smarties Book Prizes and have been silver or bronze runners-up four times.[4] Chris Riddell was born in 1962 in South Africa where his father was a “liberal Anglican vicar” and was opposed to the system of apartheid. The family returned to England when Chris was one year old, where he spent the rest of his childhood with his sister and three brothers who are now living in South Africa, Brighton, England, and Egypt. Chris displayed artistic talent from an early age, and was encouraged in this by his mother. (She gave him paper and pen to keep quiet during father’s sermons.) As a child, he admired the work of John Tenniel, the first illustrator of Alice in Wonderland, and W. Heath Robinson. At Brighton Polytechnic he studied illustration; one teacher was Raymond Briggs, an earlier winner of two Greenaway Medals. In 2002 he named as influences Tenniel and E. H. Shepard, the first illustrator of The Wind in the Willows and Winnie the Pooh.

Riddell worked as an illustrator at The Economist news magazine beginning in the 1980s and at The Observer newspaper from 1995.

As of 2002, Riddell and his wife Joanne Burroughes, an illustrator and print-maker, lived in Brighton with three children.

His brother Rick Riddell, a secondary teacher in the Alice Smith School, died in February 2012.

Some of Riddell’s most notable work is The Edge Chronicles (from 1998), a children’s book series co-written with Paul Stewart and illustrated by Riddell alone. Set in the fictional world known as “The Edge”, the books have been praised for Chris’s beautifully detailed line drawings and the unique nature of their collaborative writing process.

For his illustrations, Riddell was a commended runner-up for the 1994 Greenaway Medal (Something Else

by Kathryn Cave) and highly commended for 1999 (Castle Diary by Richard Platt). He won the 2001 Medal for illustrating Pirate Diary: The Journal of Jake Carpenter by Platt. The press release called Pirate Diary the first “information book” to win the Medal since 1975 and “a fictionalised account”. “When he spoke with author Richard Platt the harsh necessities of historical accuracy came into play. ‘Everything I got excited about got shot down. No parrots, eye-patches or wooden legs. Thank god there were weapons and amputations!’” (quoting Riddell). (After Castle Diary and Pirate Diary, Platt continued the Diary series with illustrator David Parkins.)

Three years later Riddell won the Greenaway again (no one has won three) for his work on Jonathan Swift’s “Gulliver” (Walker, 2004), retold by Martin Jenkins from the 1726 classic Gulliver’s Travels.[2] The panel chair commented, “Gulliver is a tour de force. Chris Riddell has given us 144 pages of fantastic, faultless illustrations, which constantly extend the power of the text. Our winning title also proves that today’s picture books are not just for the youngest age-groups, but are an important source of pleasure and learning for readers of all ages.” (The 2001 and 2004 panels recommended Pirate Diary and Gulliver for readers age 8+ and 10+, while their recommendations for thirteen other shortlisted books ranged from 2+ to 7+.)

Other books illustrated by Chris Riddell include Fergus Crane, Corby Flood, and Hugo Pepper, all set in the same world. These books were also co-written with Paul Stewart. Stewart and Riddell also collaborated with him on Muddle Earth and theBarnaby Grimes series. Most recently Riddell has both written and illustrated the “Ottoline” series, written while he was on holiday visiting his brother in Malaysia.[clarification needed (see talk)] The first book, Ottoline and the Yellow Cat (2007), won the final Smarties Prize in age category 6–8 years (the Smarties were discontinued in 2008). It has been followed by Ottoline Goes to School and Ottoline at Sea. Beside writing and illustrating books, Riddell is an acclaimed political cartoonist for The Observer newspaper in London, where his caricatures of politicians from John Major to Gordon Brown, Bill Clinton to George W. Bush, have earned him a reputation as a fine draughtsman and acute commentator on the political scene.

Before working at The Observer, Chris spent time working at The Economist as an illustrator and occasional cover artist.

Chris Riddell is the cover artist for the Literary Review magazine formerly edited by Auberon Waugh, a role which he took over from the late Willie Rushton. Chris’s serial gag cartoon for this magazine called “Illustration to Unwritten Books” was published in book form as The Da Vinci Cod And Other Illustrations To Unwritten Books.

94 BLA BLA BLA Exero 01, 5555

Vremeplov karikature/time machine of THE cartoon.

. .Alea iacta est

Chris Riddell

124

Exero 01, 5555 BLA BLA BLA 95

Vremeplov karikature/time machine of THE cartoon.

. .Alea iacta est

Chris Riddell

96 BLA BLA BLA Exero 01, 5555

Vremeplov karikature/time machine of THE cartoon.

. .Alea iacta est

Chris Riddell

Exero 01, 5555 BLA BLA BLA 97

126

Vremeplov karikature/time machine of THE cartoon.

. .Alea iacta est

Chris Riddell

98 BLA BLA BLA Exero 01, 5555

Vremeplov karikature/time machine of THE cartoon.

. .Alea iacta est

Chris Riddell

128

Exero 01, 5555 BLA BLA BLA 99

Vremeplov karikature/time machine of THE cartoon.

. .Alea iacta est

Chris Riddell

100 BLA BLA BLA Exero 01, 5555

Vremeplov karikature/time machine of THE cartoon.

. .Alea iacta est

Chris Riddell

Exero 01, 5555 BLA BLA BLA 101

130

Vremeplov karikature/time machine of THE cartoon.

. .Alea iacta est

Chris Riddell

102 BLA BLA BLA Exero 01, 5555

Vremeplov karikature/time machine of THE cartoon.

. .Alea iacta est

Chris Riddell

Exero 01, 5555 BLA BLA BLA 103

132

Vremeplov karikature/time machine of THE cartoon.

. .Alea iacta est

Chris Riddell

104 BLA BLA BLA Exero 01, 5555

Vremeplov karikature/time machine of THE cartoon.

. .Alea iacta est

Chris Riddell

Exero 01, 5555 BLA BLA BLA 105

134

Vremeplov karikature/time machine of THE cartoon.

. .Alea iacta est

Chris Riddell

106 BLA BLA BLA Exero 01, 5555

Vremeplov karikature/time machine of THE cartoon.

. .Alea iacta est

Chris Riddell

Exero 01, 5555 BLA BLA BLA 107

136

Vremeplov karikature/time machine of THE cartoon.

. .Alea iacta est

Chris Riddell

108 BLA BLA BLA Exero 01, 5555

Vremeplov karikature/time machine of THE cartoon.

. .Alea iacta est

Chris Riddell

158

ODABRAO:

pavle popović, srbija & BiH

ZANIMLJIVOSTI Ljubav je mudrost, mržnja je ludost “Veliko je gubljenje energije biti ljut na čovjeka koji se ponaša loše, kao što je gubljenje energije biti ljut na automobil koji neće da upali.” Bertrand Russell U interviju sa Britanskim filozofom Bertrandom Russellom na BBC-ju 1959. godine u emisiji Face to Face, na kraju, u nešto manje od dvije minute Russell nam poručuje kako bi trebali gledati u budućnost i živjeti da je ostvarimo kao pojedinci i kao društvo.

Na pitanje voditelja, koju poruku bi želio prenjeti budućim generacijama o životu koji je živio i lekcijama koje je naučio, Russell odgovara: “Želio bih reći dvije stvari, jednu intelektualnu i jednu moralnu.

Intelektualna stvar koju želim reći je ova: Kada proučavate bilo koju materiju, ili uzimate u obzir bilo koju filozofiju, zapitajte se samo šta su činjenice i šta je istina koju te činjenice potvrđuju. Nikada ne dopustite sebi da vam pažnju odvrati ono u šta želite vjerovati, ili ono što mislite da će imati socijalne beneficije ukoliko se u to vjeruje. Pogledajte samo, i isključivo činjenice. To je intelektualna stvar koju bih želio reći.

Moralna stvar koju želim reći je vrlo jednostavna: Ljubav je mudrost, mržnja je ludost. U ovom svijetu koji je sve više i više povezan, moramo naučiti da tolerišemo jedni druge, moramo naučiti živjeti sa činjenicom da neki ljudi kažu stvari koje nam se ne sviđaju. Samo na taj način možemo živjeti zajedno – a ako želimo živjeti zajedno, a ne umrijeti zajedno, moramo naučiti dobročinstvo i toleranciju, koji su od apsolutno vitalnog značaja za nastavak ljudskog života na ovom planetu.”

Nikola Tesla: Genije koji je živio izvan svog vremena “ Nije mi žao što su ukrali moje ideje, već što nisu imali svoje.” Nikola Tesla Oni ostaju budni cijelu noć rastavljajući svijet na sitne dijelove, samo da bi ga mogli ponovo sastaviti ujutro. Popravljaju stvari koje nisu pokvarene.

Napuštaju svijet oko sebe, jer su zauzeti pravljenjem novog.

Postaju opsjednuti i u mnogim slučajevima pate.

Prije više od stotinu godina, jedan od takvih je počeo popravljati stvari koje nisu bile pokvarene. Zvao se Nikola Tesla.

U vrijeme kada je većina svijeta koristila svijeće, izumljen je sistem koji do dan danas napaja skoro svaki dom u svijetu električnom energijom.

Kome se trebamo zahvaliti za ovaj izum? Nikoli Tesli.

U ranim godinama svoje karijere, Tesla je radio za Thomasa Edisona. Edison mu je ponudio naknadu ekvivalentnu današnjem milionu dolara da riješi problem koji je imao sa svojim istosmjernim generatorima i motorima. Kada je Tesla riješio problem i zatražio novac koji mu je obećan, Edison se nasmijao i rekao: „Tesla, ti ne razumiješ naš Američki humor.“ Nakon kraha koji je doživio, Tesla je nastavio raditi na svom izmjeničnom sistemu električne energije. Na taj način je započeo rat sa Edisonom, koji je u to vrijeme pokušavao prodati svijetu svoju istosmjernu struju.

Porodice koje su živile blizu Edisonove labaratorije su primjetile da njihovi ljubimci nestaju. Poslije se otkrilo da je Edison plačao dječacima 25 centi za glavu živog psa ili mačke. Zatim bi ih javno pogubio koristeći Teslinu izmjeničnu električnu energiju.

Da li ste znali?

Da li ste ikada čuli za čovjeka koji se zvao Marconi? Osvojio je Nobelovu nagradu za izum radio prijemnika. Da li ste znali da sve što je Marconi radio – Tesla je već predhodno uradio.

Postao je poznat nakon slanja prvog prekookeanskog radio signala, a evo šta je Tesla rekao na sve to: „Marconi je dobar momak. Pustite ga da nastavi.

Koristi sedamnaest mojih patenata.“ Da li ste ikada čuli za radar?

To divno čudo tehnologije zbog kojeg se avioni ne sudaraju na nebu? Za ovaj izum zasluge su pripale Engleskom naučniku Robertu A. Watson-Watt-u 1935. godine. Možete li pogoditi ko je prvi došao na ovu ideju 1917?

18 godina prije Watson-Watta.

Nikola Tesla! Predložio je svoj izum Američkoj mornarici na početku Prvog Svjetskog Rata, ali nažalost, Thomas Edison je bio na čelu odbora za Mornaricu i ubjedio ih da ovakav izum nije praktičan za rat!?!

Wilhelm Rontgen je dobio zaslugu za izum rendgenskih zraka. Možete li pogoditi ko ih je zaista izumio i ponovo dobio nula zasluge? Nikola Tesla!

Da li ste se ikada zapitali ko je napravio prvu hidro elektranu na Niagarinim Vodopadima da bi dokazao svijetu da je ova vrsta struje praktičan izvor energije?

Nikola Tesla.

Više od stotinu godina, prije nego je zvanično izumljen tranzistor (uređaj koji omogućava da se pohrane podaci u vašem računaru), Tesla je imao patent koji je kasnije i poslužio za razvijanje ovog uređaja.

Prvi je snimio radio valove iz svemira.

Otkrio je rezonantnu frekvenciju planete Zemlje. Nešto što naučnici nisu mogli potvrditi

još 50 godina nakon njegovog prvog otkrića.

Napravio je prvu ‘Zemljotres mašinu‘ koja je zamalo uništila cijelu četvrt u New Yorku kada je uključio.

Da li ste ikada čuli za Kugličastu munju? Munju koja je u obliku kugle i koja putuje polako, lebdeći nekoliko metara iznad zemlje? Munju koja je izuzetno rijedak fenomen, i koju do dan danas naučnici nisu uspjeli napraviti u laboratoriji.

Izuzev jednog, Nikole Tesle.

Da li ste se ikada pitali ko je izumio daljinski upravljač, ili neonsku rasvjetu? Moderni električni motor?Bežičnu komunikaciju? Tesla! I još mnogo, mnogo ‘Teslinih malih projekata‘…

Genije, siromah Bez ikakve sumnje, Tesla je bio genije. Govorio je osam jezika, mogao je zapamtiti cijele knjige, vizualizirati izum u glavi i napraviti ga bez da bilo šta zapiše ili predhodno skicira. Živio je 86 godina i cijeli svoj život proveo je u celibatu. Iako je bio zgodan i popularan među damama, odbijao je da izlazi s njima jer je vjerovao da bi se to moglo umješati u njegov posao.

Dakle, sa ovako nevjerovatnim umom i svojim silnim izumima iza sebe, Tesla bi trebao biti bogat i popularan, zar ne?

Nažalost nije bio. Živio je u vremenu kada je svijet zahtjevao rezultate praktične i profitabline – a ne revolucionarne!

Jedan od posljednjih Teslinih poklona Svijetu bio je toranj u blizini New Yorka koji je trebao pružiti besplatnu bežičnu energiju cijelom Svijetu. Čovjek koji je finansirao toranj, prestao je, kada je shvatio da ne postoji način na koji bi mogao regulisati tu energiju i na taj način ne bi zaradio novac.

Pohlepa oko Tesle je odigrala veliku ulogu u njegovom životu i večinu vremena je proveo siromašan. I još gore, patio je od bolesti koju danas poznajemo pod imenom ‘načisto poludio’.

Halucinirao je i imao problem da razdvoji stvarni svijet i maštu, zbog čega je provodio godine sam u svojoj laboratoriji radeći noć i dan. Često je govorio da su to bili jedini momenti kada je bio istinski sretan.

Tesla je umro kao siromah, sam u hotelskoj sobi u New Yorku. Živio je samo na mlijeku i keksima, i u jednom od posljednjih intervijua otkrio je nešto o svom ličnom životu: „Hranio sam golubove, hiljade njih, godinama. Ali bio je jedan golub, prelijepa ptica, bijela sa sivom bojom na vrhovima krila; taj je bio drugačiji. Bila je ženka.

Prepoznao bih je bilo gdje. Bez obzira gdje sam bio, ona bi me našla. Kada sam je želio vidjeti samo sam trebao zaželiti i ona bi mi doletila. Razumjela me je i ja sam razumio nju. Volio sam tog goluba. Da, volio sam je kao što muškarac voli ženu, i ona je volila mene. Kada sam je jednom gledao, znao sam šta mi želi reći – umirala je. I onda, kada sam shvatio njenu poruku,

Exero 01, 5555 BLA BLA BLA 109

iz njenih očiju je izbilo svjetlo – jaki snop svijetla.“ ---------------------------------------Lajoš Kesegi “Esejistička srča” Ima u meni bunar iz kojega zahvatam. Nije moj, samo ga je meni neko poverio. Katkada je suv, katkada neiscrpan. Ne mogu zadržati nijednu njegovu kapljicu. U ovom bunaru svetluca voda života.

Saslušaću te, ali će biti i onoga što neću dobro primiti. Možda zato što mi nedostaje, ili imam obilnije.

Dovoljno je ako sebe prihvatiš. Tako ćemo imati zajedničko ishodište.

Svako ima svoju nemoć koja se ne može poreći. Možeš potpuno postojati: ako nema poricanja, ako na sve možeš reći da.

NEMOJ NIKAD ODUSTAJATI OD ONOGA ŠTO TI JESI Smij se grohotom, čak i kada se osjećaš previše bolesno, istrošeno ili umorno.

Smješkaj se, čak i kad pokušavaš da ne zaplačeš a suze ti zamagljuju pogled.

Pjevaj, čak i kad ljude zure u tebe i govore ti da su tvoje riječi smeće.

Vjeruj, čak i kad te srce preklinje da to ne radiš.

Budi okretan, čak i kad ne razaznaješ šta ti je pred očima.

Pokušaj, čak i kad te gledaju s podsmijehom.

Ljubi, čak i kad drugi gledaju.

Spavaj, čak i kad se bojiš onoga što snovi donose.

Trči, čak i kad osjećaš da ne možeš više ni korak napraviti.

I uvijek pamti, čak i kad ti sjećanja razdiru srce. Jer je upravo bol svih tvojih iskustava ono što te čini takvom osobom. A bez tvog iskustva – ti si samo obična prazna hartija, prazna poruka, nedovršena pjesma. Ono što te čini odvažnim je tvoja spremnost da proživiš kroz svoj užasan život i da sljedećeg dana hodaš visoko dignute glave. Stoga ne živi život u strahu.

Snažniji si sada, nakon što su se desila sva sranja u tvom životu, nego što si bio prije nego što su počela.

Ališa Spir

110 BLA BLA BLA Exero 01, 5555

TUBA René Bouschet, France 2013.