I svanula je zora- Sandra Darnley

RafaelaR

~1~

Anna

RafaelaR

Sandra Darnley

I svanula je zora

~2~ Anna

RafaelaR

1.

Zašto se Eliza vratila u Ashingby poslije pet godina izbivanja?

Miran život njene sestre Ellen tim je povratkom bio doslovce okrenut naglavce. Kad se policija pojavila u cvjećarnici u kojoj je radila, da je obavijesti o nesreći, ona je saznala samo to da je Eliza ostala na mjestu mrtva za upravljačem športskog automobila i da se Jess, njihova šestogodišnja sestrica koja je bila s njom u autu, u bolničkoj postelji bori između života i smrti. Od dana nesreće Ellen je provela mnogo sati uz taj krevet držeći je za ruku i govoreći joj gomilu gluposti, u nadi da će postići neki znak odgovora, ali još se nije navikla na to da je vidi takvu, s patničkim lišcem, blijedim poput jastuka na kojem se naslanjala glava crvene kose, još crvenije od Ellenine.

- Dušo, kako si? - upita je Ellen začuvši kako je djevojčica zastenjala.

- Uvijek me boli.

- Znam, Jess, ali sad će doći sestra da ti da sredstvo za smirenje.

- Jesi li mi ih donijela? - upita djevojčica, otvorivši oči.

- Jesam, ta obećala sam ti.

- Daj da ih vidim.

Ellen se sagne da uzme torbu, skrivajući lice crvenom kosom da joj se ne bi vidjele suze, i pruži joj plesne papučice. Bile su vrlo bijele, sjajne, nove novcate, i Jess ih je vrlo voljela. Ellen ih joj je darovala za rođendan, nekoliko dana prije nesreće. Šest mjeseci prije Jess je počela pohađati plesnu školu i već od prvog sata je bila oduševljena. Učiteljica je rekla da je vrlo nadarena, a djevojčica je već maštala o tome kako će na kraju godine u oglednoj predstavi odplesati ulogu Puha u baletu Alice u zemlji čudesa. Sad će neka druga djevojčica navući smiješan dlakavi kostim, a Jess možda više nikad neće moći plesati, ali to nije znala. Još joj nisu rekli težinu njenih ozljeda.

- Vrlo me boli! - ponovi, nemirno se meskolje ć i pod pokrivač em. Kad će me prestati boljeti?

- Brzo, dušo.

- Na vrijeme za predstavu? Dovedena u nepriliku tim pitanjem, Ellen je načas oklijevala s odgovorom. ~3~ Anna

RafaelaR

- Ne vjerujem. Jess, ali i ubuduće će biti predstava, i tad ćeš biti posve zdrava.

- Obećaješ li to?

- Obećajem - svečano reče njena sestra, znajući kako postoji vrlo mala vjerojatnost da održi obećanje.

- Vrijeme za posjete je isteklo! - reče sestra, ušavši da djevojčicu spremi za noć.

Ellen poljubi sestricu, obećavši joj da će doći i idući dan. Sve se te godine brinula za nju poput majke i sad joj se činilo nemogućim povjeriti je nekome drugome. U praznom predvorju ju je čekala Bell.

Draga, vjerna Bell, koja je s njom dijelila bol i strepnje za svih tih dana.

- Kako je? - upita je Bell, požurivši joj u susret.

- Uvijek isto. Neprestano me pita za predstavu.

- Još ne zna ništa?

- Ne ne mogu joj reći. Jess je uvjerena da je slomila nogu ...

- Zapravo nije bila riječ samo o tome. U užasnom udaru obje su Jessine noge bile povrijeđene skupa s kralježnicom, i bilo je malo nade da će ona ubuduće uopće opet prohodati.

- Jesi li imala vijesti od onog američkog kirurga?

- Oh, da. Voljan ju je operirati ... ako je odvedem k njemu - očajnim glasom odgovori Ellen.

Jessine ozljede su zahtijevale zahvat vrhunske kirurgije, koji bi joj omogućio da ponovo prohoda, pa možda i da pleše. Primarijus odjela je rekao da joj je potreban kirurg koji čini čuda. Ali taj čovjek živi i operira u Americi, a Ellen nije imala novca da plati boravak u bolnici te razine, pa čak ni za putovanje zrakoplovom.

- Možeš li dobiti zajam od banke? - upita Bell.

- Ne, jer nemam što ponuditi za jamstvo - reče Ellen, zatresavsi glavom. - Kao što znaš, živim u unajmljenom stanu, a nemam ušteđevine. Da je tata barem sklopio neki od njegovih sjajnih poslova o kojima je uvijek bulaznio ... ili da je bar ugovorio životno osiguranje!

Bell sućutno stisne prijeteljičinu ruku. Vrlo je dobro znala kako se Tim Gimson upuštao iz jednog posla u drugi, svaki put tvrdeći da će ga taj obogatiti. Njegova posljednja financijska pustolovina upravo se završila s užasnim neuspjehom, kad je neki pijani automobilist naletio ~4~ Anna

RafaelaR

na skupinu osoba koje su čekale autobus i pritom ubio Ellenina oba roditelja.

Budući da nije bilo osiguranja, kuća se morala prodati za naplatu dugova, i Ellen je morala izvoditi prave akrobacije da preživi sa sestricom od šesnaest mjeseci i s gotovo praznim računom u banci. Tad se obratila Bell i zamolila je da je primi na rad u cvjećarnici koju je upravo bila otvorila.

- Mislim da gubiš vrijeme tražeći novac ovdje - reče joj Bell dok ju je pratila kući. - Ja vidim drugo rješenje. - Koje?

- Muž. Kako se ono zove?

- Ripman?

- Da, Ripman. Eliza je rekla da ima gomilu novca, sjećaš li se?

Da, Ellen se sjećala svega. Od trenutka kad su se otvorila vrata cvjećarnice i kad se pred njom pojavila njena sestra blizanka, za koju nije znala punih pet godina. Ellen još nije dospjela opaziti ni sestrinu besprijekornu eleganciju kad je ova počela nabrajati svoje nevolje.

- Nemaš pojma koliko sam se namučila da te nađem! Najprije sam pošla u stari stan i susjedi su mi rekli da ste se preselili. Tamo mi je neka starica rekla da radiš u nekoj cvjećarnici, ali mi nije znala reći kojoj. Tako sam te morala tražiti u svakoj cvjećarnici u gradu, shvaćaš li? - Glas joj je postajao histeričan, pa Ellen pomisli kako nešto s njom nije kako valja. Taj posjet očito nije slučajan. Uostalom, nakon pet godina šutnje, samo ju je jedan razlog mogao dovesti tu. - Jedva čekam da popričam s tobom - nastavi Eliza. - Kad zatvaraš cvjećarnicu?

- U pet i trideset, ali sad moram poći po Jess, koja ostaje sa mnom za vrijeme posljednja dva sata rada.

- Ah, da ... Jess ... kako je ona? - Eliza se ukrutila izgovorivši to ime i njeno je oduševljenje splasnulo.

- Dobro je. - Ellen se načas zagleda u vjenčani prsten na sestrinoj ruci pa upita: - Jesi li se udala?

- Da ... - odgovori Eliza i smiješak joj nestane s usana. - Ne gledaj me tako! Znam da mi prigovaraš što ti to nisam rekla!

Ellen joj ne odgovori, ali nije mogla odobriti da joj je sestra učinila tako ozbiljan korak ne rekavši joj ništa. Eliza nikad nije imala osjećaj za obitelj, njeni su interesi bili iznad svega. Iskrenost i odanost nisu bili dio njenog značaja. ~5~ Anna

RafaelaR

- Nisam imala vremena - pokuša se opravdati ona. - I to ne zbog onoga što ti misliš. Činjenica je da Hugo zna što hoće i kada to nađe, donosi brzu odluku.

- A on je ... htio tebe? - Nešto je bilo pogrešno u svemu tome, pomisli Ellen. Nehajan ton njene sestre mogao je zavarati nekoga tko je ne poznaje, ali ne nju, pa ni poslije pet godina razdvojenosti. - Hugo ti je muž, je li?

- Da, Hugo Ripman - potvrdi Eliza sa čudnim oklijevanjem i brzo prijeđe na drugo. - Ako moraš poći po Jess, odvest ću te.

Kad su izašle iz cvjećarnice, Ellen je ostala otvorenih usta ugledavši prekrasan športski automobil.

- Je li tvoj? - upita s nevjericom.

- Rekla sam ti da ću se vratiti kad se obogatim - zadovoljno primijeti Eliza. - Čini se da je gospodin Ripman bogat.

- Zapravo ...

- Onda? - Bellin glas prekine prijateljičina sjećanja. - Ne bi li on mogao platiti Jessinu operaciju?

- Pa ... mogao bi. - Ellenine zelene oči zaiskre od nade, no samo načas. - Ali to nije tako lako, Bell. Bili su rastavljeni. Njihov je brak bio propao.

Ellen je imala samo jednu noć za razgovor sa svojom sestrom, i tom joj je prilikom Eliza priznala da je njen brak od početka bio pogrješan. Čim joj je stavio prsten na ruku, Hugo ju je počeo zanemarivati. Bio je posve obuzet svojim poslom, ravnodušan prema ženinim problemima i njenom osamljenošću. Jedva je i govorio s njom. Često ga je viđala samo uvečer kad su lijegali, a katkad ni tada, jer kad se on vraćao kući, ona bi već spavala. Na kraju je shvatila da je rastava neizbježna.

- Morala si govoriti s njim - rekla joj je tad Ellen. - Reći mu da si nesretna; zacijelo te usprkos svemu volio kad se oženio tobom.

- Ljubav nije imala veze s mojim brakom. Hugo se htio oženiti mnome, a ja sam bila toliko glupa da sam vjerovala kako je to dovoljno, pa sam se razočarala. Udala sam se za pogrešnog čovjeka, Ely. Činilo mi se da on ima sve što sam tražila, i još je k tome bio neženja, što se baš ne nalazi često. Prekinula se jecajući i kad je nestala elegantna i otmjena žena, ostalo je samo očajno stvorenje s licem oblivenim suzama. Tad joj je Ellen s razumijevanjem stisla ruku i zagrlila je, ~6~ Anna

RafaelaR

pobunivši se protiv tog Huga Ripmana koji je tako nečovječno postupao prema njenoj sestri. Još nikad nije vidjela Elizu da plače tako očajno, pa ni onda kad su im poginuli roditelji. Kad e Eliza ponovo počela govoriti, glas joj je bio prigušen.

- Voljela sam ga, shvaćaš li? Ali on me samo iskoristio. Nije se brinuo za ono što osjećam, njemu je značio samo novac... novac... novac!

Jedino mu je novac bio važan!

- Prema riječima tvoje sestre taj Ripman je neki tvrdokoran čovjek - primijeti Bell. - Ali koliko sam shvatila, ni ona nije bila anđeo ...

Uostalom, Jess nije Eliza. Ona je samo djevojčica, do vraga! Taj bi se gospodin mogao ponašati malo čovječnije! Pa gotovo je njegova dužnost da vam pomogne, jer je njegova žena izazvala vašu nevolju! Čime se on bavi?

- Koliko sam shvatila, poslovan je čovjek. Nismo baš podrobno govorile o tome.

- Onda mu predloži da ti posudi novac uz nisku kamatu, ta ipak ste nekakva rodbina! Vrijeme je da mu kažeš što se dogodilo, ne može mu i dalje tajiti.

- Ne, ne mogu više šutjeti, to shvaćam.

Još nije razmatrala situaciju s te strane, ali strepnja za Jessinu budućnost raspršila joj je sve druge misli. Sad je bila zaokupljena samo mišlju kako da nađe novac za operaciju svoje sestrice, tako da nije imala vremena ni oplakati svoju sestru blizanku, gotovo tuđinku, za koju nije čula punih pet godina. Sad joj se činilo da joj je jedini spas u tom Hugu Ripmanu, kojeg je Bell spomenula, i da je on rješenje svih njenih nevolja. Bilo je neoprostivo što na nije potražila i obavijestila ga o ženinoj smrti i o onome što se dogodilo Jess. Ali to može učiniti sada i možda će joj pomoći. Adresu i telefonski broj može naći u Elizinom rokovniku što joj ga je nakon nesreće predala policija, skupa s torbom i kovčezima.

Kad su stigle u Elleninu kuću, dvije su prijateljice pošle pregledati sadržaj dvaju kovčega koji su pripadali Elizi i koji su ostali otvoreni na Jessinom krevetu.

- Kakav nered! - poviče Bell. - Je li tvoja sestra uvijek bila takva?

Ellen ostane bez riječi pred sestrinom odjećom i donjim rubljem. Bilo je razumljivo ako je Eliza bila smućena dok je pakirala kovčege, ali to ipak nije moglo opravdati nered kojim je tako nabacala tu prekrasnu i skupocjenu odjeću. ~7~ Anna

RafaelaR

- Tko su Kingovi? - upita Bell, izvadivši neku omotnicu iz tog nereda i pruživši je prijateljici. Pismo, na papiru sa zaglavljem nekog londonskog hotela, potvrđivalo je predbilježbu apartmana za gospodina i gospođu King, i to za tjedan Elizinog neočekivanog dolaska.

- Nikad čula za njih. Zacijelo su to neki prijatelji koje je Eliza trebala sresti u posljednji trenutak, no umjesto toga je došla ovamo.

- Gledaj, tu je i neka fotografija! Nije loš kao muž! - primijeti Bell, gledajući je s divljenjem.

Na slici je bio mlad, lijep muškarac, s pomalo djetinjastim crtama i plavom kosom. Dva su plava oka gledala u objektiv, blistava i sigurna u sebe. Taj je muškarac očito bio svjestan svoje privlačnosti i svog uspjeha. Bio je nesumnjivo tip koji se mogao svidjeti Elizi. Koliko se moglo vidjeti na slici, odijelo mu je bilo skupocjeno, zapazi Ellen. Ali bi li takav čovjek bio spreman pomoći Jess?

Prema onome što joj je Eliza rekla, zamišljala ga je krućim i zrelijim muškarcem od ovoga koji ju je gledao sa slike. No kakav bio da bio, gospodin Ripman bi mogao biti spas za malu Jess, i ona ga mora naći.

Spusti fotografiju na postelju i uzme rokovnik iz Elizine torbe u kojem je broj Huga Ripmana bio čitko zabilježen.

- Halo? - reče, drhteći od glave do pete. No odmah prekine vezu čuvši metalan glas telefonske tajnice. Ne, ono što mu je imala reći, ne može ostaviti kao snimljenu poruku. Kako mu može preko telefona reći da mu je žena poginula a da je njena sestrica teško ozlijeđena i osuđena na invalidska kolica? Ne, s tim se čovjekom mora sresti licem u lice, ne može govoriti s njim preko telefona.

Pogleda u zemljopisni atlas i spozna da je Nunham gradić na obali sjevernog Yorkshirea, pa ponovo podigne slušalicu i odlučno se raspita za vozni red vlakova što voze u Yorkshire.

***

Ellen je promatrala prostrani zaljev koji je na krajevima završavao sa dvije visoke hridine. Iza njega se protezao niz kuća oko lučice, gdje su ribari pripremali mreže dok su čekali plimu da otplove. Nunham se nije doimao kao mjesto u kojem se može naći bogat muškarac kao Ripman, pomisli Ellen, ali bila je uvjerena da bi se gradić vrlo svidio Jess. ~8~ Anna

RafaelaR

Djevojčica nije još nikad provela praznike na moru, jer to nije dopuštala Ellina plaća. Najviše joj je mogla priuštiti neki jednodnevni izlet. l ona sama je samo jedanput provela praznike s obitelju. Eliza, naprotiv, puna volje za životom, pobunila se protiv skromnog života na koji je bila prisiljena zbog očeve nepromišljenosti.

Ona je oduvijek mrzila siromaštvo, prezirala je svoj skromni dom i nije podnosila da nema lijepu odjeću kao njene prijateljice, koje je izabirala iz kruga više društvene razine od svoje. Sjetivši se prekrasnog športskog automobila, Ellen zaključi da je njena sestra blizanka našla bogatstvo za kojim je težila, ali ne i sreću. Čovjek kojeg je ona pošla potražiti kriv je za nesreću njene sestre. Jer da je Hugo Ripman malo ljudskije postupao s njom, ona ga nikad ne bi bila ostavila i vratila se u Ashingby u stanju onakve napetosti, koja ju je sprječavala da se usredotoči na vožnju onog dana kad se zbila nesreća.

U određenom smislu Ripman je bio odgovoran za nesreću isto toliko koliko i Eliza. Njegov novac ne može ispraviti njegove pogreške ni vratiti život njegovoj ženi, ali može pomoći Jess. Koja je bila najteže pogođena. Mora ga što prije naći i možda će joj u malom hotelu u kojem je uzela sobu znati reći gdje da ga nađe. Osim toga, ima uza se i njegov telefonski broj.

- Dobro nam došli, gospođo Gimson - ljubazno je dočeka vlasnik hotela pogledavši joj lijevu ruku s velikim vjenčanim prstenom. Na početku puta Elizin je vjenčani prsten bio u torbi skupa s novčanikom i sa čekovnom knjižicom te kreditnim karticama i velikom svotom novca, što je Ellen namjeravala vratiti sestrinom bivšem mužu čim ga upozna.

Ali za vrijeme dugog putovanja Ellen je smetala pozornost nekog mladog vojnika koji je putovao kući na dopust. Budući da je putovala sama, zacijelo ju je smatrao "ničijom zemljom", a ona je samo željela da je ostavi na miru, kako bi se pripremila na razgovor koji ju je čekao s gospodinom Ripmanom. Stoga je uzela iz sestrine torbe vjenčani prsten i nataknula ga na prst.

To je malo lukavstvo djelovalo, jer ju je od tog trenutka zbunjeni vojnik ostavio na miru, štoviše, preselio se u drugi odjeljak. Poslije je Ellen zaboravila prsten na ruci sve dok je vlasnik hotela nije oslovio gospođom.

- Molim narančin sok - naruči ona u baru. Dok je govorila, na drugoj strani točionika opazi par zelenoplavih očiju, iste boje kao more u zaljevu, a isto tako i hladne. Ellen ostane kao prikovana tim hladnim i ~9~ Anna

RafaelaR

drskim pogledom što ga je osjećala na sebi. Bio je to neki visok tamnokos muškarac i drhtaj strepnje prožme je duž kralježnice kad je opazila njegove neprijateljski nabrane obrve. Uzevši čašu s napitkom, Ellen se osvrne oko sebe u potrazi za slobodnim stolom, izbjegavajući susret s neznančevim pogledom. Našavši mjesto na drugoj strani lokala, sjedne s olakšanjem, jer od onog su joj pogleda drhtale noge. Otkrivši veliko zrcalo u dnu, počne promatrati neznačev lik koji se odražavao u njemu. Muškarac je bio visok, širokih ramena i snažna trupa. Očito je bio vrlo poznat u toj sredini, jer je svaki tren morao odgovarati na pozdrav. Odjednom je neznanac u zrcalu sreo njen pogled pa izdaleka podigne čašu kao da joj nazdravlja. Ona se zarumeni i svrne pogled i zagleda se u sliku iznad kamina, no nije joj izbjegao iznenađen izražaj na njegovom licu.

Kakva drskost pomisli Ellen. Mnoge žene u baru su ga pozdravile prije nego što je pokušao privući njenu pozornost. On očito ima vrlo visoko mišljenje o sebi ako očekuje da ga svako stvorenje ženskog spola silno želi upoznati. Ipak, pitala se kako to da osjeća takvu privlačnost.

Bila je naviknuta na divljenje muškaraca; nije bila tašta, ali dobro je znala da su njena bakrenasta kosa, srcoliko lice, zelene oči, visoke jagodice, pune usne i vitkost tijela uvelike cijenjeni u muškim očima. Ali taj je neznanac bio drukčiji, jer joj je način na koji ju je gledao ulijevao strah. Nije to bila uobičajena tjelesna privlačnost muškarca prema zgodnoj djevojci; one oči boje mora, koje su joj izazivale nikad doživljene osjećaje, izražavale su neku unutrašnju oluju, predmetom koje se osjećala Ellen. Kad je on iznenada ustao da ode, ona osjeti olakšanje pa se opusti na stolcu. Čim bude mogla, i ona će ustati i požuriti u svoju sobicu, koja joj se u tom trenutku činila sigurnom lukom.

Dok je on išao prema vratima, neka tamna sjena ustane s poda i pođe za njim. Bio je to prekrasan pas, labrador. U djetinjstvu je Ellen uvijek željela imati psa, ali to joj obitelj nije mogla priuštiti, jer su stanovali u malom stanu. Kad je neznanac otišao, Ellen osjeti kako ju je obuzeo veliki umor, ali prije nego što pođe u sobu, odluči udahnuti malo svježa zraka, pa izađe iz hotela. Vani je puhao povjetarac i ona duboko udahne morski zrak, osjetivši kako joj odmah popušta napetost i ostavlja je umor. Pomisli kako je bila glupa što je dopustila da je onako uznemiri pogled onog neznanca: Trebala je samo biti polaskana što je onako gleda nesumnjivo vrlo privlačan muškarac. - Ely! - Dubok i promukao glas dopre joj s leđa. Bila je potpuno zatečena, jer u tom je ~ 10 ~ Anna

RafaelaR

gradiću nitko nije poznavao, a još je manje mogao znati nadimak od milja kojim se je zvali u obitelji. Naglo se okrene i nađe se pred neznancem iz hotela. Očito ju je kriomice slijedio, iskoristivši laganu sumaglicu. Sad je stajao i netremice je gledao svojim široko rastvorenim, prijetećim očima. Ellen se nagonski ogleda oko sebe, tražeći nekoga koga bi mogla zamoliti za pomoć, ali oko njih je sve bilo pusto.

- Što želite? - upita ona hineći hrabrost ali zapravo je bila užasno preplašena. Htjela je da joj ton bude izazovan, no glas joj je bio jedva čujan. On ga je svejedno čuo i na usnama mu se pojavi porugljiv smiješak.

- Kakvo pitanje! Hoću tebe, dakako ... svuda sam te tražio! Obuzeta užasnim strahom, Ellen je jedva disala, u očekivanju da je on napadne. - l sad sam te našao - zadovoljno zaključi on, zakoraknuvsi prema njoj.

Ona u strahu potrči pustom ulicom. Iza sebe je čula jeku vlastitih koraka i nikakav drugi zvuk, ali odjednom je neka sjena pretekne, brzo poput rakete, prisilivši je da se zaustavi. Pred njom je stajao labrador i prijeteći rezao. Uto je sustigne neznanac, i dalje se porugljivo smiješeći.

Njen bijedni pokušaj bijega zacijelo ga je uvelike zabavljao. Tko je on? upita se Ellen, i kako zna njeno ime? Nasloni se na zid da dođe do daha, posve blijeda lica.

- Tko ste vi? - upita ona svog progonitelja. - Što hoćete od mene? Hajde, Ely, dobro znaš tko sam. - Sad je bio razdražen i nestala mu je poruga s lica i iz glasa.

- Ne znam! - srdito poviče ona... - Ne poznajem vas... nikad vas u životu nisam vidjela!

On strogo nabere obrve i pogleda je s porugljivom nevjericom.

- Slušaj, Ely - reče tihim ali opasnim tonom onoga tko gubi strpljenje. - Ne znam koju igru igraš, ali upozoravam te da ti ne pali. Ti točno znaš tko sam, a ja još bolje znam tko si ti. Premda je naš brak bio kratak, nisam zaboravio svoju obožavanu ženicu!

~ 11 ~ Anna

RafaelaR

2.

Njegova obožavana ženica?, ponovi Ellen zbunjeno. Iza gorčine i poruge kojom je izgovorio te riječi ona nasluti i rijeku osjećaja što su se kovitlali u duši tog čovjeka, prije svega gnjev.

Odjednom ona shvati da ju je on zamijenio za njenu sestru i blizanku Elizu. Ely, kako su je svi zvali i na koju je nalikovala toliko da su ih i roditelji teško razlikovali. Ali Ely je mrtva, a taj osoran neznanac nije mogao biti nego njen bivši muž, udovac, a da to nije ni znao.

Izgledao je posve drukčiji nego na onoj fotografiji, na kojoj je bio ljepši i mladi. On ju je i dalje gledao prijeteći.

- Nisam vaša žena - reče ona na posljetku, nastojeći zadržati mir. – Vi se varate ...

- Dobro, Ely, ali sad je dosta s glumom! - prekine je on s hladnom zajedljivošću. - Predstava je bila lijepa i uvjerljiva za svakoga tko ne zna istinu, alijaje i predobro znam. Ti si moja žena i prsten što ga imaš na ruci ja sam ti dao. Ti si možda zaboravila onaj dan, ali ja nisam. Vidio sam i tvoje ime upisano u hotelsku knjigu.

- Nije bilo moje ime! - pokuša se usprotiviti ona.

- Da, trebalo je stajati Eliza Ripman, a ne Gimson. A sad nemoj izmisliti sestru koju nisi dugo vidjela. Sama si mi rekla da nemaš obitelji! Oporavivši se od smućenosti što ju je u njoj izazvala Elizina neoprostiva laž, postalo joj je očito da će joj ona uvelike zamrsiti situaciju. Uvrnutom umu njenog bivšeg muža istina će se činiti nevjerojatnom.

- Ništa ne kažeš? - grubo je potakne on. - To ti nije slično, Ely. - Molim vas, saslušajte me. - Ellen nije znala kako da ga zove i bilo joj je tako neugodno da joj se stislo srce a na oči su joj navrle suze.

Sjećala se svega što joj je povjerila Eliza za njihovog nedavnog i jedinog razgovora prije nesreće. Sjećala se njenog očaja i pomisli kako je sve postajalo razumljivije ako je voljela tog čovjeka.

- Ely, molim te, poštedi me svojih smicalica koje dobro poznajem ... suza i ostalog - reče on. - Danas to više kod mene ne pali. Zgrabi joj lijevu ruku i prinese joj je do očiju. - Je li ovo ili nije prsten koji sam ti dao na dan vjenčanja? - To Ellen nije mogla zanijekati, jer bi njena priča o prstenu bila posve neuvjerljiva. - Dobro, to je korak naprijed - nastavi ~ 12 ~ Anna

RafaelaR

on. - Kako se čini da si izgubila pamćenje, moram te podsjetiti na to tko sam. Tvoj sam muž Hugo Ripman, a ti si ...

- Ely Gimson - brzo ga prekine ona, posluživši se istim nadimkom kojim ju je on zazvao. - Ja nisam Eliza! - poviče. - Eliza je mrtva ...

- Nekoć sam to češće poželio - silovito odgovori on. - Ali sad je dosta s tom lakrdijom! Zar želiš nijekati ono što je očito? Shvativši uzaludnost tog razgovora, u Elleninom se mozgu počne rađati luda zamisao: Hugo Ripman je bio jedina mogućnost da se spasi Jess.

Premda njegovo kruto lice i osorno ponašanje nisu obećavali dobro, to je bio jedini put kojim je morala pokušati ići. Ali morala je naći način da ga smiri, da ga navede na to da je sasluša. Ako ga ostavi u uvjerenju da je ona Eliza, za čiju smrt očito nije znao, možda će od njega postići ono što joj je potrebno ...

- Ely - iznenada reče Hugo, prekinuvši dugu šutnju - moramo razgovarati, ali ne ovdje nasred ulice. Idemo u tvoj hotel.

- Ne! - poviče ona, zbunjena svom tom zbrkom.

- Ne možemo cijelu noć stajati ovdje, pa izaberi hoćeš li da pođemo u tvoju sobu ili u moju kuću!

- Onda u moj hotel - nevoljko odgovori ona.

- Šteta - primijeti Hugo. - Nisi nikad vidjela moju novu kuću i ne znaš što gubiš. - Uhvativši je za ruku, počne je gurati prema hotelu.

- Ne stišći me tako, ne brini, neću pobjeći - usprotivi se Ellen, jer ionako ne bi znala kamo bi u tom nepoznatom mjestu.

- Jedanput si to učinila i ne namjeravam dopustiti da se to ponovi.

Ne prije nego što porazgovaramo. - Hugo je to izgovorio mirnijim tonom, ali ipak s prizvukom strogosti koja je u njoj sprječavala svaku pobunu. Čim su stigli u hotel, ona malo odahne vidjevši da za prijamnim pultom nema nikoga, pa je mogla neopazice uzeti ključ od sobe. Dok je išla prema stubama, pogleda golemog psa koji se nije odvajao od gospodara.

- Ako hoćeš, mogu ga ostaviti da čeka ovdje, ali svi poznaju Taba i znaju kome pripada.

- Neka pođe s nama - odgovori Ellen, pomislivši da će možda tako izbjeći gomilu pitanja i govorkanja. S ključem u ruci, Ellen je još trenutak oklijevala, jer joj je pala na um besmislena pomisao da uđe i zalupi vrata pred nosom tog mrskog čovjeka. Ali kao da joj je pročitao misli, on joj odlučno uzme ključ iz ruke i, otvorivši vrata, gurne je u ~ 13 ~ Anna

RafaelaR

sobu. Nju obuzme panika kad spazi kako je ključ stavio u džep. Potom, naredivši psu da legne na pod, Hugo se ogleda oko sebe, promatrajući ono malo njenih osobnih predmeta. - Vidim da se nisi namjeravala dugo zadržati - primijeti Hugo, otvorivši ormar u kojem je visjelo malo njene odjeće.

Promatrajući njegova široka leđa, oslobođena magnetske snage njegovih očiju. Ellen još jedanput pomisli da mu kaže istinu. Bilo bi joj lako dokazati svoj identitet jer je uza se imala svoje kreditne kartice i čekovnu knjižicu. Bilo bi dovoljno da ga prisili pogledati. Ali kakva bi bila njegova reakcija prema obitelji žene koju toliko prezire? Jadna Eliza! Tko zna kakav je nesretan život provodila s tim čovjekom prije nego što ga je odlučila napustiti!

- Zašto si došla ovamo, Ely? - iznenada je upita on, naglo se okrenuvši. - Što ovaj put hoćeš od mene? Rastavu ili još novca? Ely, odgovori mi! Hoćeš li novac?

Ellen je oklijevala nekoliko trenutaka prije nego što mu odgovori. U igri je bila Jessina sudbina.

- Neću ništa od tebe! - odgovori ona odlučno.

- Oh, nešto hoćeš, draga moja ženice! To ti čitam na tvom lijepom licu. Zacijelo si ispraznila svoj tekući račun, kao i često u prošlosti, pa si sada dotrčala k meni da ti ga napunim! I što radiš s tim novcem? Baš bih to rado znao. Dobro, koliko ćes me stajati ovaj put?

- Rekla sam ti da ne želim tvoj novac! - srdito ponovi Ellen. Misli samo na novac, rekla joj je Eliza. I to je bila istina.

- Znam što si mi rekla, ali znam i tvoju beskrajnu sposobnost da lažeš - reče Hugo, slegnuvši ramenima. - No moram priznati da taj tvoj uvrijeđeni nevini izražaj još nikad nisam vidio. Sve bi bilo mnogo jednostavnije da mi kažeššto hoćeš. Koliko, dvije tisuće funta?

Od te brojke s nekoliko ništica zavrti joj se u glavi premda je za Jessinu operaciju trebalo mnogo više, a Hugo Ripman je očito raspolagao s velikim sredstvima. Bilo bi lako ostaviti ga u uvjerenju da je ona Eliza i prihvatiti ponuđeni joj novac. Ali sve bi to bilo suprotno Elleninim načelima. Zaposlila se u Bellinoj cvjećarnici baš zato da sestricu Jess podigne u čestitosti i poštenju.

- Onda, Ely, koliko ti je potrebno? - potakne je Hugo, koraknuvši prema njoj. ~ 14 ~ Anna

RafaelaR

Sklopivši oči, kao da se mora baciti u neki ponor, Ellen ispali visoki iznos što joj ga je američki kirurg zatražio za Jessinu operaciju. Iznos je bio toliko visok da Hugo nije mogao prikriti iznenađenje .

- Lijepa svota! - promrmlja on, nabravši čelo. - Zacijelo si u teškoj situaciji, draga moja. No rekao sam da ću ti dati koliko budeš tražila i namjeravam održati riječ... ali uz određene uvjete.

Uvjete? Što Hugo može tražiti zauzvrat?

- Koje uvjete?

- Oh, ne plaši se, uvjeti neće biti teži nego što su bili prije! - poviče on porugljivo. - Kao prvo, moraš prestati nijekati da si Eliza.

- Ali ja ne...

- Sad mi je dosta, Ely! - oštro je prekine Hugo. - Ili si Eliza i sad imaš priliku od mene dobiti ono što hoćeš, ili to nisi, i u tom slučaju moraš otići praznih ruku. Samo prema svojoj ženi mogu biti malo velikodušan.

Jesam li bio jasan? - Ellen je šutjela, jer nije znala što bi rekla. - Ti si moja žena - nastavi on s hladnom odlučnošću - i zato sam prema tebi tako široke ruke. Sada tražim samo to da se vratiš živjeti sa mnom, i ništa više.

- Nikad! - poviče Ellen, ne mareći za posljedice tog odbijanja.

- Dobro, u tom te slučaju pozdravljam. - Hugo se uputi prema vratima.

Ellen pomisli kako je učinila sve što je mogla za Jess, ali kad je čula škljocaj brave, shvati da je okrenula leđa prilici koja se više nikad neće ponoviti.

- Hugo... čekaj! - pozove ga, oborivši oči. - Što točno moram uraditi?

- Ni manje ni više od onoga što sam ti rekao. Iduća dva mjeseca moraš živjeti sa mnom.

- Smijem li znati zašto? - Budući da je prezirao svoju bivšu ženu, zašto je i dalje želi uza se?

- Ne namjeravam ti odgovoriti na to pitanje, samo tražim da dođeš živjeti u moju kuću i sudjelovati u mom društvenom životu. - Ništa drugo? Uzdah olakšanja joj se izvije iz grudi kad je vidjela kako je Hugo niječno zatresao glavom. Budući da zauzvrat za golemu svotu on ne traži ništa drugo, vrijedilo je pristati na tu igru. Uostalom, nisu joj bili ni važni pravi razlozi tog čudnog dogovora što joj ga je on predložio. ~ 15 ~ Anna

RafaelaR

- Hajde, Ely - potakne je Hugo. - Koliko ti treba da kažeš "da"? Tebi je potrebno mnogo novca, i ja ću ti ga dati pod tim uvjetima. Ako pristaneš. mogu ti čak dati i rastavu.

- Rastava mi nije potrebna - pobuni se Ellen ponovo preplašena. Jer ako Hugo pokrene sudski postupak, ubrzo bi bila otkrivena prava istina.

- Dovoljna mi je ta svota novca - reče ona bez oklijevanja.

- Nadam se! Što još hoćeš od mene? Moju kožu?

Mukla srdžba zakipi u njoj, jer je shvatila da Hugo želi na svojoj bivšoj ženi pokazati svoju moć. Nisu mu važne teškoće s kojima se ona bori, jer ga Elizini problemi nikad nisu ni zanimali, i zato je ona bila onako nesretna. Pri pomisli na to koliko je njena sestra propatlla, Ellen izgubi glavu i kretnjom pobune krene prema njemu i opali mu pljusku.

On je spremno reagirao i uhvatio je za ruku.

- Ah, evo ponovo nekadašnje Elize! Već sam počeo misliti da si se promijenila. - U plavim očima zagledanim u njeno lice ona spazi čudnu iskru iznenađenja, kao da Hugo ne vjeruje ono što vidi. Potom mu se glas promijeni i postane promukao i čulan. - Znaš, Ely, dobro ti pristaje taj buntovni izražaj. Još te nikad nisam vidio tako lijepu... - Sagne glavu i požudno je poljubi, prije nego što je ona shvatila što se događa. Bio je to okrutan poljubac, nasilan poput kazne, koji je paralizirao njenu volju da mu pobjegne i koji je probudio u njoj pohotne osjećaje.

Osjetivši to popuštanje, Hugo odustane od silovitosti, pa mu usne postanu meke, milujuće, i zapale joj krv. Svjesna da je potpuno izgubila glavu, Ellen shvati da bi učinila sve što on bude tražio od nje, samo da je drži čvrsto tako uza se i ljubi je tako kao što upravo radi. Morala se vratiti u stvarnost kad je Hugo odvojio usta od njenih i zagledao se u njene velike zelene oči. - Ovo će ti pomoći da jasnije vidiš u svoju nutrinu - šapne joj on glasom još toplim od želje. - Misliš li da bi bilo tako strašno zaraditi novac koji Ti je potreban?

Zaprepaštena, ona se odmakne od njega i ustukne nekoliko koraka, gledajući njegovo kruto i porugljivo lice. Kako će provesti dva mjeseca u društvu tog čovjeka? No morala je misliti na Jess, koja će cijeli život ostati prikovana za kolica, pa da nađe snagu da ne odustane od onog na što je već pristala.

- Ovo ne pripada u naš dogovor! - usprotivi se ona. - Ubuduće mi učini uslugu i drži ruke k sebi, inače ću odustati od dogovora. - Hugo ju ~ 16 ~ Anna

RafaelaR

je promatrao s porugljivim osmijehom, koji je posve uništio ono malo hrabosti što ju je upravo bila stekla.

- A što se tiče novca - nastavi Ely - pola svote mi je odmah potrebna.

- Imat ćeš je. Potpisat ću ti ček.

- Ne, hoću gotovinu! - Kako bi mogla unovčiti ček koji glasi na Elizu Ripman?

- Dobro, u gotovini - hladno pristane on. - Dat ću ti je sutra kada dođem po tebe. Dva mjeseca teku od ovog trenutka. Sutra ću biti ovdje u jedanaest sati.

Ona potvrdno kimne. Nije smjela sebi dati vremena za razmišljanje, jer će se možda tijekom idućih dana naviknuti na život u toj mreži prijevara u koju se sama uvalila.

- Ne budi tako preplašena, dušo moja - reče joj Hugo sa smiješkom koji mu nije obasjavao oči što su ostale hladne.

Samo dva mjeseca, nastavila je ponavljati Ellen u sebi pošto je on otišao. A ta dva mjeseca su joj se već činila duga poput vječnosti.

~ 17 ~ Anna

RafaelaR

3.

Sutradan ujutro Hugo je pokucao na njena vrata još prije nego što je Ellen bila spremna primiti ga. Ušao je i ne čekajući njen poziv i odmah dohvatio kovčeg s kreveta.

- Ah, dobro, vidim da si već spremna. Nemam vremena za gubljenje.

Kakav divljak!, pomisli Ellen razdražena. Još nije bilo jedanaest sati i ona ga je čekala, pa kakav onda ima razlog biti tako osoran? Čak se nadala da će on malo zakasniti, kako bi ona imala više vremena bolje se pribrati. Nije znala što je točno čeka i bila je napeta, poput mačke spremne da ogrebe. Hugo je na sebi imao crne traperice i majicu koja je isticala njegova široka ramena i mišiće na rukama, već pocrnjelim od sunca. Pitala se gdje je uspio dobiti takvu boju, jer je dotad vrijeme bilo tipično englesko, s toplim suncem ali bez snage. To je jutro prije dolaska zacijelo bio na plivanju, jer mu je kosa još bila vlažna.

On je ugodno počeo dan, pomisli Ellen, u usporedbi s onim što je nju čekalo. Najprije je morala telefonirati primarijusu odjela na kojem leži Jess i reći mu da će pribaviti novac za njenu operaciju. Sav sretan zbog te vijesti, on joj je obećao da će je odmah priopćiti onima u Americi.

- Operacija neće biti moguća odmah - rekao joj je. - Najprije moramo pouzdano znati da će djevojčica izdržati putovanje.

- Idućih tjedana neću moći dolaziti sestri u posjet - reče mu Ellen nesigurnim glasom. - Ali telefonirat ću svaki dan da čujem kako je. Pritom se pitala kako će Hugu objasniti sve te međugradske pozive.

Kad je odložila slušalicu, imala je osjećaj da je za sobom spalila sve mostove. Više se nije mogla vratiti natrag, jer od tog trenutka mora igrati ulogu koju joj je Hugo namijenio. Drugi telefonski poziv uputila je Bell, i taj je bio mnogo teži, jer nije mogla prijateljici reći istinu. Morala je stoga izmisliti da će joj Hugo Ripman dati traženu svotu u zamjenu da mu neko vrijeme bude domaćica.

- Ali gdje te mogu naći? - sa strepnjom je upita Bell.

- Na ovaj telefonski broj - reče joj, pogledavši u Elizin rokovnik. Ali nemoj me zvati, osim u krajnjoj nuždi - brzo doda. Već se preplašila da bi je prijateljica mogla potražiti u Ripmanovoj kući, pitajući za Ellen ~ 18 ~ Anna

RafaelaR

Gimson. - Ja ću biti u vezi s tobom, ali budeš li baš prisiljena me zvati, zatraži Ely. Gospodin Ripman me zna pod tim imenom. Molim te, reci Jess da je volim i da ću joj se javljati. Spustivši slušalicu, Ellen je imala suzne oči. Kad je sa željezničke postaje telefonirala u bolnicu, Jess je bila pod utjecajem sredstva za smirenje, pa zacijelo nije mnogo shvatila.

A onda Ellen nije ni slutila da će dva mjeseca izbivati iz Ashingbyja. No za to će se vrijeme za Jess brinuti Bell, koju je djevojčica zavoljela i smatrala je svojom tetom.

Naglo kretnjom Hugo je bacio na postelju tamnu omotnicu i trgnuo je iz razmišljanja.

- Evo, ja sam održao svoju riječ, a sad si ti na redu. - U omotnici je zacijelo bilo pola zatražene svote. - Kako? Ne brojiš? Zar se ne plašiš da sam te prevario?

- To mi nije ni nakraj pameti! - Ma koliko bio osoran i neuljudan, Hugo se nije doimao sposobnim za takve stvari.

- Priznaješ da sam pošten čovjek, je li? - upita on, gledajući je plavim očima. - A što si ti?

- Nadam se da ću i ja održati svoju riječ - svečano potvrdi ona.

- Nećeš se predomisliti?

Ona podigne oći k njemu i skupi hrabrost da ga pogleda. Zapravo je cijelu besanu noć provela u premišljanju, pitajući se opravdava li cilj sredstva, i na kraju je zaključila kako joj Hugo ne bi dao taj novac kad bi znao istinu. Zašto bi on mario za zdravlje djevojčice koju nikad nije vidio?

- Neću se predomisliti - odlučno potvrdi ona.

- Zacijelo ti je strašno potreban taj novac kad si zaboravila koliko me mrziš. Očekuju nas dva vrlo zanimljiva mjeseca - zaključi Hugo, nabravši čelo. Trenutak potom pogled mu padne na njenu jednostavnu haljinu kojuje imala na sebi. - A gdje si našla tu krpicu? - upitaje s negodovanjem. - Nimalo ti ne pristaje.

- Nosim ono što me volja! - odbrusi mu ona. Znala je da je haljina stara i pomalo izvan mode, ali još se mogla nositi.

- Nemoj mi reći da ti se sviđa! - On je uhvati za ramena i prisili je da se pogleda u zrcalo. - Jesi li se dobro vidjela?

Hugo zapravo nije imao krivo. Ta je haljina bila isprana pa je izgubila boju. I lice joj je bilo blijedo nakon nekoliko tjedana stresa, a ~ 19 ~ Anna

RafaelaR

bakrenasta joj je kosa bila prilično zapuštena. Sve skupa se ne doimalo dobro, pomisli Ellen.

- Gdje je završila odjeća koju si odnijela sa sobom kad si otišla od kuće? - upita on, a Ellen se sjeti Elizine skupocjene odjeće, pa se poplaši da će se izdati.

- To te se ne tiče! - odgovori ona i slegne ramnima.

- Dok budeš sa mnom, sve me se tiče - ispravi je Hugo. - Ne želim da moja žena ide okolo kao da se odijeva na sajmu rabljene odjeće. Te dvije posesivne riječi moja žena navedu je na to da zadrhti. Za njega Eliza nije bila osoba, nego stvar koja mu pripada. I mnogo je držao do njene elegancije, ali radi sebe.

Ne mogavši više podnijeti pogled na svoj odraz u zrcalu, ona se htjede udaljiti, ali se nađe uz njegova mišićava i topla prsa. Osjeti miris njegove mirisne vodice pomiješane s mirisom mora, pa joj se ubrzaju kucaji srca, a ruke joj se ovlaže od uzbuđenja.

- Što si to učinila od sebe? - upita je on promuklim glasom. - Više nisi ista - promrmlja joj u kosu. Od njegove blizine ona izgubi nadzor nad sobom. Već joj odavno neki muškarac nije govorio tako toplim tonom. Odjednom se osjeti slaba i obuzeta željom da mu se prepusti. U kakvu se to situaciju uvalila!

- Zapravo i nisam ista žena! - gotovo prijeteći reće ona, i bila bi mu rekla istinu da nije opazila njegov porugljivo upitan izražaj.

- Što time želiš reći? Da ja nisam Eliza, nego njena sestra Ellen!, htjela mu je odgovoriti. Njena savjest više nije mogla podnositi laži i stoga se odluči predati, ali Jessina joj slika dade snage da šuti.

- Gledaj me, Hugo! - poviče ona razdraženim tonom, prikrivajući svoje unutrašnje sukobe. - Zar misliš da volim biti ovako odjevena?

- To zaista nije tvoj stil, moram priznati, ali mislio sam da ti je novac što si ga imala uza se bio dovoljan da održiš način života na koji si navikla. Uvijek si bila sjajna u bacanju novca kroz prozor, ali ovaj si put zaista nadmašila samu sebe. U kakvu si se to nevolju uvalila, Ely? Hugov je glas ponovo postao krut i od toga je obuzme strah da je u svemu pogriješila. A što ako joj Eliza nije rekla istinu? Ellen je znala da njena sestra blizanka nikad nije bila anđeo, to je rekla i Bell. Je li moguće da je njen brak propao samo zbog Hugove krivnje i da je ona posve nevina? Ipak, za vrijeme njihovog razgovora Eliza je bila očajna i Ellen je nikad prije nije vidjela takvu. Hugo, naprotiv, nije pokazivao ~ 20 ~ Anna

RafaelaR

tako silovite osjećaje, štoviše, činilo se da mu nimalo nije stalo do njegove žene, osim do novca što ga je ona stajala.

- To te se ne tiče! - ponovi ona.

- Dobro, ali upamti jedno, Ely: ovaj ću te put izvući iz nevolje budeš li se držala dogovora. No ovo je posljednji put. Odsad ćeš se morati sama brinuti za sebe.

- Dobro. - Ona pomisli da je razgovor završen pa se okrene da uzme torbu, ali Hugo joj je imao još nešto reći.

- Kako dva mjeseca moramo živjeti skupa, savjetujem ti da se ugrizeš za jezik svaki put kad budeš htjela progovoriti. Nastoj biti malo uljudnija nego što si obično, inače ću te, kunem ti se, pustiti da se ugušiš u glibu u koji si se uvalila! Jesam li bio jasan?

- Savršeno. - Ellen je osjetila okrutan ton tih riječi koje je on izgovorio ne podignuvši glas. Ako ne želi pokvariti postignuto, mora se vrlo strogo držati dogovora, inače će Jessinu budućnost dovesti u opasnost. Od te misli osjeti ubod u srcu, a Ashingby joj se učini tisućama kilometara daleko.

Onda možemo poći - reče Hugo. - Je si li uvjerena da nisi nešto ostavila? - upita je on porugljivo i uzme omotnicu s postelje. - Nakon sve muke koje te stoji taj novac, valjda ga ne želiš ostaviti ovdje! Ellen bez rije či uzme novac i stavi ga u torbu.

- Morat ću ga odnijeti u banku - reče s neobjašnjivom razdraženošću.

- Dobro, svratit ćemo u banku - mirno reče on. - Ali dok budeš sa mnom, ne moraš potrošiti ništa od tog novca.

- Bit ću izdržavana žena - zajedljivo primijeti ona.

- Točno. Uostalom, to si uvijek i bila, nije li tako? Platio sam ti i hotelski račun da ne gubimo vrijeme. Ellen osjeti kako joj vlastiti život bježi iz ruke. Bila je lutak kojemu je Hugo potezao konce. Ako je već nakon jednog sata boravka uz njega osjećala potrebu da se pobuni, što će biti iduća dva mjeseca?

- O čemu sad razmišljaš? - upita je on smrknuta lica.

- Ti sad misliš da ti ja pripadam i to me razdražuje.

On prasne u smijeh, što mu se nije često događalo.

- Ostavi se razdraženosti, djevojko moja! Za tebe sam platio na tisuće funta. Ne samo da mi pripadaš, nego za svoj novac hoću nešto i ~ 21 ~ Anna

RafaelaR

zauzvrat. U prepunoj banci Ellen stane u najkraći red. Bila je nervozna i jedva je čekala uložiti novac na svoj tekući račun, znajući kako je od tog trenutka kriva za prijevaru. Sva sreća što ju je Hugo ostao čekati u automobilu, jer da je bio uz nju, mogao je vidjeti njeno pravo ime.

- Potpišite ovdje, molim - reče joj blagajnica, izbrojivši novac iz omotnice.

- Ali... posrijedi je zacijelo pogreška... - promuca ona, vidjevši napisan iznos.

- Nema nikakve pogreške, novac je dobro izbrojen.

Ellen potpiše drhtavom rukom. Hugo joj nije dao pola svote kao što je tražila, nego cijeli iznos, i to sve prije nego što je ona i prstom maknula! Upita se je li to velikodušna gesta ili vješt način da je prisili na poštivanje dogovora. Vjerojatnijeje ovo drugo, pomisli s gorčinom.

Hugo nije glup, u to je bila uvjerena, premda ga je tek upoznala. Nije bio čovjek koji bi platio golemu svotu novca bez uvjerenja da ga je dobro uložio. U trentku kad je potvrdu stavila u torbu, opazi Elizin novčanik u kojemu je bilo tristo funta što ih je Ellen namjeravala odmah vratiti svom šurjaku kad ga nađe. Nije imala pravo zadržati taj novac za sebe, ali kako da to opravda ako mu ne namjerava reći istinu? U novčaniku je bila i fotografija plavokosog muškarca, za kojeg je u prvi tren mislila da je Hugo Ripman: lijep, nasmijan, blag. Činilo joj se kako bi sve bilo mnogo lakše da je on Elizin muž.

- Je li operacija završena? - upita je Hugo kad se vratila k njemu.

Bilo je očito da mu je laknulo, jer davši joj cijelu svotu, svakako je riskirao. Zašto je to učinio? Možda zato da je iskuša? Ta joj je sumnja zasmetala. pa mu je htjela dokazati svoju čestitost.

- Trenutak - reče ona, položivši ruku na njegovu.

- Što je? - upita on oštro, a na licu mu se pojavi izražaj sumnje. Ellen izvadi iz torbe svežanj novčanica i pruži mu ga. - Što je to?

- Tvoj novac - odgovori mu ona. A budući da je on odgurnuo novac koji mu je dala, Ellen shvati da je to bio pogrešan potez.

- Zašto? Ono što sam ti dao, pripada tebi.

- Taj novac nema veze s onim što si mi ga upravo dao... - Ona naglo ušuti, izbjegnuvsi objašnjenje koje mu nije mogla dati.

- Svejedno ga ne želim i ne shvaćam kakav smisao ima sve ovo. Ponovo je bio razdražen i snažno je stiskao upravljač da potisne srdžbu. ~ 22 ~ Anna

RafaelaR

- Ali ne mogu ga zadržati! - usprotivi se Ellen. - Već si mi dao koliko mi je potrebno, ne želim drugo. - Ona pomisli kako je to tek početak i koliko će mu još laži morati reći.

- Drži taj prokelti novac! - plane Hugo, uključivši motor. Ona je promatrala njegove kretnje i morala se sjetiti njegovih snažnih ruku koje su je samo večer prije stisnule onako strastveno.

Možda je i Eliza bila obuzeta tako snažnim osjećajima kad je onako bez razmišljanja uletjela u brak s njim. Hugo je bio nesumnjivo vrlo privlačan muškarac usprkos svojoj krutosti, ili možda baš zbog nje. I nju su samu privukle njegove magnetske plave oči kad ga je ugledala u hotelskom baru. Hugo zna što hoće, rekla je Eliza. Ona je bila prekrasno stvorenje, Hugo ju je htio i oženio se njome. Ali Ellen nije Eliza. Ona je imala malo iskustva s muškarcima i nije bila spremna na susret sa čovjekom kakav je Hugo. Ona je svoju mladost žrtvovala za Jess, koja ju je sprječavala da živi radosno i bezbrižno. Nije to zamjerala svojoj sestrici, ali kroz teške godine nakon smrti roditelja malo-pomalo je postala žena. Onih nekoliko mladića što ih je imala, brzo su otišli, jer im je smetala djevojčica koja je Ellen oduzimala slobodu. Sad su se vozili brzo cestom uz obalu. Hugo je bio zaokupljen vožnjom, a ona je bila sretna što može misliti na Jess. Uzdahne, pomislivši na trenutak kad ponovo bude slobodna. Ali dotad su trebala proći dva mjeseca... Za to je vrijeme automobil skrenuo cestom uzvrdo i nakon nekoliko se trenutaka zaustavio pred bijelom kućom koja se uzdizala nad hridinom.

Zgrada je bila sastavljna od dva međusobno spojena dijela, okružena prekrasnim vrtom s pogledom na more. U tišini se čuo šum valova što su se razbijali o grebene. Prizor je bio tako lijep da Ellen nije mogla prikriti divljenje.

- Kakvo prekrasno mjesto! Zacijelo je lijepo živjeti ovdje.

- Sviđa ti se? - Činilo se da je Hugo iznenađen njenom reakcijom.

- I te kako! - Ellen je jedva čekala izaći iz auta.

- Uvelike se razlikuje od kuće u Londonu - polako reče Hugo, promatrajući joj lice. - Kao što vidiš, na osami je, i zato mi se sviđa, ali katkad može biti i previše osame. Ona odjednom shvati zašto je on toliko začuđen. Eliza bi mrzila to mjesto zbog tolike osamljenosti, jer ona nije mogla bez mondenog života. Ellen se osjeti na rubu ponora: jedan pogrešan korak i mogao bi se srušiti taj zamak laži na kojem je trenutke počivao njen život. Jedno je bilo uvjeriti ga u to da mu je ona žena, a posve drugo odigrati tu ulogu u njegovoj kući. Žena zna mnogo o ~ 23 ~ Anna

RafaelaR

svome mužu i obrnuto, sve male pojedinosti koje su njoj bile posve nepoznate. Ta ne zna ni koliko kocaka šećera on stavlja u kavu!

Kako bi prikrila svoju zbunjenost, brzo izađe iz auta, zahvalna povjetarcu koji joj je malo osvježio zažarene obraze.

Kad je Hugo otvorio vrata vrta, Tab skoči na njega, veselo mašući repom. I Ellen ispruži ruku prema njemu i dopusti mu da je pomiriše prije nego što ga je pomilovala.

- Krasna životinja! - reče, susprežući svoje oduševljenje. Njena sestra nije voljela pse i nije shvaćala zašto Ellen želi jednoga. No kad joj je Tab Iiznuo ruku, nije mogla suspregnuti smiješak koji je zbunio Huga.

Dugo se zagledao u nju žmireći, kao da mora riješiti neki težak problem.

Potom odlučno dohvati njen kovčeg. - Odnijet ću ti ga gore - reče, ali na vrhu zastane i okrene se. - Taba mi je darovao jedan prijatelj naglasi pomalo zajedljivo.

- Pas mi je pomogao da se nakon tvog odlaska ne osjećam odveć osamljen. Ostavši sama, ona otvori vrata velike prostorije, dio koje je bio salon, a drugi blagovaonica. Velika ostakljena vrata protezala su se duž cijelog zida i gledala su na hridinu. Pokućstvo je bilo vrlo birano, a podovi prekriveni velikim i skupocjenim sagovima živih boja. U sredini jednog zida bio je veliki kamin, okružen policama punih knjiga, No nigdje se nije osjećala ženska ruka i nigdje nije postojao ni jedan predmet koji bi podsjećao na Elizu. Uostalom, Hugo je rekao da njegova žena nikad nije bila u toj kući, i to je za Ellen bilo veliko olakšanje. Ništa je u toj kući neće podsjećati na njenu sestru.

- Moramo poći u Marborough u kupnju - reče joj Hugo kad joj se pridružio.

- Kakvu kupnju?

- Potrebna ti je odjeća. Marborough nije London, ali se isto može naći nešto pristojno.

- Što time hoćeš reći?

- To da ti je što prije potrebna odjeća. Moja žena ne može hodati okolo tako odjevena.

- Ja ne mogu kupiti drugu odjeću - usprotivi se ona.

- Ali ja mogu – nepokolebljivo odgovori on.

- No ja ne želim da mi ti kupuješ odjeću! ~ 24 ~ Anna

RafaelaR

- To se prije dogodilo bezbroj puta, i nije ti smetalo. Zašto je sad drukčije?

- Vrlo dobro znaš zašto. Već si bio vrlo velikodušan prema meni, i više ništa ne mogu primiti.

- Velikodušan? - ponovi Hugo više za sebe, pogođen tim riječima.

Potom posve promijeni ton. - Vidim da ti je savjest sazrela i to me smućuje, vjeruj mi. Nekad je uopće nisi imala. No budući da si pristala biti mojom ženom još kratko razdoblje, moraš dobro odglumiti svoju ulogu. Ja ću ti kupiti novu odjeću i ti ćeš je nositi iz poštovanja prema mojoj osobi. Idući ću tjedan ovdje imati goste, i ne želim da me smatraju škrtcem koji se ne brine za izgled svoje žene.

Pomisao na to da će imati goste, u prvi je tren preplaše. Pitala se hoće li uspjeti i druge osobe uvjeriti da je ona Eliza. Ako su one već poznavale njenu sestru, pothvat će svakako biti težak i opasan. Vidjela je kako će se idućih dana nad obzor nadviti mnogi oblaci, ali s druge strane te će je duge mondane večeri sprječavati da bude nasamu s Hugom.

- Što znači ta šutnja? - upita je on, trgnuvši je iz razmišljanja. - Ako ti to može umiriti tvoju novu savjest ovu odjeću smatraj dijelom tvog uzdržavanja. Čini mi se da smo se o tome već bili složili.

Ellen je osjećala veliku zbrku u glavi.

Plašila se da neće uspjeti odigrati svoju ulogu. Ali tu je bio i novi osjećaj koji ju je mučio otkad su došli u tu kuću: neka vrsta ljubomore prema životu što su ga Eliza i Hugo vodili zajedno. Neka ljubomora na prošlost koja nije imala opravdanja. Što je zapravo bilo u njihovom odnosu na koji bi im Ellen mogla zavidjeti? - Krenut čemo za jedan sat priopći joj Hugo. - Zašto ne pođeš na gornji kat da raspremiš kovčeg? Plave oči kliznu na njeno vitko tijelo i s negodovanjem pogledaju njenu haljinu. - I odmah skini to sa sebe. Zacijelo imaš nešto bolje od one bijedne hrpice koju si donijela sa sobom.

~ 25 ~ Anna

RafaelaR

4. Čim su se vratili, Ellenina je prva misao bila da telefonira Jess.

Sestra joj je obećala da će na njen poziv odnijeti telefon djevojčici. Bio je sat posjeta i zacijelo je Bell bila kod male bolesnice. Ali kako da telefonira dok je Hugo u kući? Na sreću, u taj joj trenutak on reče da će izvesti psa u šetnju po plaži.

- Jadna je životinja bila zatvorena gotovo cijeli dan i mora se malo istrčati - reče joj on. - Zadržat ću se bar jedan sat.

- Dok si ti vani, smijem li se poslužiti telefonom? - upita ona, zaboravivši na oprez. Njegov bezlični izražaj i šutnja je zabrinu. - Pazit ću da pozivi budu na njihov račun - doda ona.

- Nije potrebno i ne brini se zbog toga. Telefoniraj kad hoćeš.

Slijedila ga je pogledom dok je odlazio s Tabom i odjednom osjeti besmislenu želju da pođe s njim. Voljela bi hodati bosonoga po mekanom pijesku i osjećati vjetar u kosi. Odmah odbaci te čudne misli; nije tu radi zabave, nego zato da pomogne Jess.

Dvadesetak minuta nakon toga osjećala je veliko olakšanje. Jess je bila živahnija no obično. Pobunila se kad je čula da će Ellen toliko dugo biti daleko do nje, ali se smirila kad je shvatila da je to za njeno dobro.

Potom je počela otvarati omote s odjećom koju je tog poslijepodneva kupila s Hugom. U drugim bi okolnostima ta kupnja bila ugodna, nakon stroge štednje koje se morala držati dugo vremena. Na kraju joj je preostalo da otvori još jednu veliku kutiju.

- Htio bih nešto posebno - rekao je Hugo prodavačici. - Nešto elegantno, za večer. Prodavačica joj je donijela prekrasnu haljinu zelenoplave boje mora, s tankim naramenicama.

- Izvrsno ti pristaje - reče joj Hugo kad ju je odjenula. Gledao ju je s nekim čulnim divljenjem koje je nalikovalo na milovanje.

- Hugo, ne! - plaho se usprotivila Ellen.

- Hugo, da! - odgovorio je on, stavivši joj prst na usta da je ušutka.

- Vidiš, prvi put si me zazvala po imenu otkad si se vratila.

Nevjerojatno je kako neka nova haljina može promijeniti ženin um.

Premda su je njegove riječi povrijedile, nije mu odgovorila. Za njega je ~ 26 ~ Anna

RafaelaR

novac vrlo važan, pa je bilo razumljivo da je sve prosuđivao s materijalističkog stajališta.

Kad je sve bilo uredno složeno u ormar, Ellen osjeti potrebu za tušem. U kupaonici je našla čiste ručnike i gomilu raznih mirisnih sapuna i pjena za kupanje: to je bio izbor muškarca koji želi ugoditi vlastitoj ženi i koji dobro zna njen ukus. Sve je mirisalo na Elizin najdraži parfem. Kad je izašla iz kupaonice u laganoj kućnoj haljini. zatekla je Huga kraj prozora.

- Što radiš tu? - upita ga, uznemireno priljubivši krajeve haljine uz tijelo.

- To je moje pravo - mirno joj odgovori on. - Ovo je slučajno i moja soba.

- Tvo... tvoja soba? - ponovi ona, problijedjevši. Tek tad opazi da je krevet bračni, toliko velik da je zauzimao veliki dio sobe.

- Nipošto ne namjeravam spavati ... - nespretno promrmlja ona.

- Ali ćeš spavati - odlučno nastavi Hugo. - Ovdje si zato da mi budeš žena. Nitko ne bi vjerovao da smo sretan bračni par kad bismo spavali u odvojenim sobama.

- Ali mi nismo ... - bračni par, htjede dodati, no zaustavi se na vrijeme, vidjevši izražaj poruge na njegovom licu.

- Možda nismo, ali želio bih ostaviti dojam da jesmo.- Stoga ćeš, htjela to ili ne htjela, spavati ovdje.

- Ne mogu spavati s tobom!

- Zašto, dušo? - Pogledom prijeđe preko njenih oblina. - Četiri smo mjeseca spavali skupa, sjećaš li se?

- Položi joj ruke na ramena i privuče je k sebi te je lagano poljubi u čelo. Ellen se osjeti odveć slabom i bez volje. - Ne moramo biti stranci Ely. - šapne joj uz usne. Ona ga nesvjesno obujmi rukama oko vrata i strastveno mu uzvrati poljubac, dok su joj njegove ruke istraživale tijelo pod haljinom. Potom je lagano gurne prema krevetu i položi je na njega. Shvativši da je gotovo potpuno gola, Ellen se naglo vrati u stvarnost.

- Ne! - Očajnički mu se pokuša oteti, udarajući ga po prsima. Kako se nije mogla pokriti haljinom, sklopila je ruke na dojkama. ~ 27 ~ Anna

RafaelaR

- Dobro, Ely, za ovaj put si pobijedila. ali zapamti da želim imati ženu u svakom pogledu, a ne samo dražesno biće koje šeće po mojoj kući. I imat ću takvu ženu!

- Rekao si ženu samo po imenu - primjeti ona zbunjeno. - Ti si rekao uvjete.

- Da, ali sad sam se predomislio. Kad sam te vidio u onoj haljini boje mora ... - Hugo ne dovrši rečenicu, a ona se sjeti na koji ju je način gledao kad je izašla iz kabine u onoj haljini.

- I nemoj mi reći da ne osjećaš užitak kada te ljubim - nastavi on. Nisam slijep ni glup... dobro znam kad mi neka žena odgovara na moju želju. Hugo je imao pravo. Njegovi su poljupci u njoj budili nepoznate osjećaje. Nije imala iskustva u tome i nikad nije srela muškarca s kojim bi poželjela poći u krevet. Stoga je ona sad istraživala nepoznati teren.

Ali ovakav razvoj događaja nije bio predviđen, i ona se našla u neprihvatljivoj situaciji. No novac je već bio u banci, bolnica je već stupila u vezu s američkim kirurgom, i Jess je već znala da će biti operirana. Kako sad može sve odbaciti? Govorila je kako je spremna učiniti sve za spas sestrice, i stoga mora učiniti i ono što on traži od nje.

- Videći te tako tvrdoglavu, svatko bi pomislio da si djevica u prvoj bračnoj noći! - poviče on nestrpljivo. - Hajde, Ely! Ta znaš da će na kraju biti drago i tebi, jer među nama još postoji tjelesna privlačnost, to dobro znaš. To je bila istina, Ellen je morala priznati. Muška je ljepota nikad nije posebno privlačila, ali otkriće muškosti tog čovjeka, više privlačnog nego lijepog, otvaralo joj je nove obzore, pa ju je smućivala pomisao na to da spava s njim. Ako mu popusti, što će ona osjećati kad nakon dva mjeseca Hugo ode iz njena života?

Osim toga, tu je bio i jedan posve praktičan problem. Ona nikad nije imala tjelesni odnos s muškarcem, i kako može izbjeći da to Hugo ne opazi? On se iznenada okrene i duboko se zagleda u nju, kruta lica, napete vilice.

- Shvaćaš li što mi radiš? - upita je strastveno. - Mrzim te, ali ipak kad si mi blizu kao sada ... - Požudno joj je gledao dojke koje haljina nije uspjela pokriti. Ona se zaklonila koliko je mogla. - Ja te ne moram dirati, ali te svejedno želim, a uvjeren sam da i ti želiš mene. Šteta! Znači da za nas nema budućnsoti. Možda ćemo preživjeti ova dva mjeseca, a poslije ću možda napokon uspjeti izbaciti te iz svog života.

- Neugodan si - mogla je samo promrmljati Ellen, misleći na Elizu i na to koliko je morala propatiti uz takvog čovjeka. ~ 28 ~ Anna

RafaelaR

- Što nije kako valja. Ely? Ne voliš kad netko drugi diktira uvjete?

Ne misliš li kako je došao trenutak da ti počnes davati? Dovoljno si uzela od mene, lijepa moja, a ja tražim samo malu uslugu. Poput orkana si se vratila u moj život da tražiš novac, ja sam ti ga spremno dao, a ti sad raspravljaš sa mnom zbog toga što nešto tražim zauzvrat. Zaista si drska! Znaš li što ću ti reći? Dosad si ti mene iskorištavala za svoje ciljeve, odsad ću ja iskorištavati tebe!

- I ti misliš da novcem možeš platiti ono što tražiš od mene? - Ellen je više od svega nastojala dobiti na vremenu. Morala je odlučiti kako će se ponašati, jer je o njenoj odluci ovisila Jessina budućnost.

- Ako se nisi slagala, morala si mi tražiti višu svotu, vjerojatno bih ti je bio dao - reče on drsko.

Te su je riječi navele na to da zaboravi kako se on obraća Elizi, a ne njoj, i Ellen se osjeti duboko povrijeđenom.

- Ne shvaćam što ti ja značim i zašto me još želiš uza se. Ta upravo si rekao da me mrziš!

- Naprijed, Ely, dva mjeseca brzo prolaze - ustraje on uporno.

- Misliš li da ću ostati ovdje ... usprkos svemu?

- Zašto ne? Ništa se nije promijenilo. Ti si pristala živjeti sa mnom ako ti dam onaj novac, i ja sam ti ga dao. Voljan sam ti dati još, ako je to ono što želiš.

- Ne! - srdito plane Ellen. - Nije mi potrebno više novca!

Ovaj put Hugo zbunjen nabere čelo, oklijevajući s odgovorom.

- Pa ... ako želiš tako ... Ali uvjete ne mijenjam, neka ti bude jasno.

Naš je dogovor poslovne naravi.

Hugo želi njeno tijelo, zapravo Elizino, na koju ona nalikuje. Ali ako ona i pristane na taj uvjet, Hugo će prije ili poslije opaziti da ona nije njegova žena. Ellen je dobro znala zašto ...

- Ja ne vjerujem u polovičnosti. Platio sam da imam ženu i namjeravam je imati za dva mjeseca - gotovo mehanički ponovi Hugo.

- Ono što ti želiš ne može se nazvati ženom. Žena zahtijeva mnogo više od onoga što joj ti nudiš. Ti želiš tijelo i za njega si spreman platiti.

Ellen opazi iskru suprotnih osjećaja u očima koje su je promatrale: strah? Iznenađenje? Divljenje? ~ 29 ~ Anna

RafaelaR

- Nastoj biti malo skromnija u svojim zahtjevima, draga moja. Ellen je htjela odustati od te prepirke, ali nije mogla šutjeti pred tom muškom bahatošću.

- Je li prema tvome mišljenju plaća jedini način da ženu odvedeš u krevet?

- Ja svoje žene ne moram plaćati - odgovori on žestoko, jer su mu bili povrijeđeni muški ponos i samoljublje. - Taj sam problem imao uvijek samo sa svojom ženom. I ne pravi tako zapanjeno lice, ne namjeravam te uzeti silom! To nisam nikad učinio nijednoj ženi, pa neću ni tebi. Istina, želim te, ali ne silom. Sa mnom ćeš dijeliti moju kuću i moju postelju, ostalo ... doći će samo od sebe.

- Ni u snu! Sad ne bih s tobom spavala ni da si jedini muškarac na svijetu!

- Hajde, Ely - porugljivo se nasmiješi Hugo. - Dobro te poznajem, mnogo bolje nego što ti poznaješ samu sebe. Nekoliko sam te trenutaka držao u naručju i osjetio sam tvoje drhtaje. Možeš govoriti što hoćeš, ali nešto se promijenilo u tebi. Kad bi se prestala boriti sa samom sobom, bilo bi ti mnogo lakše zaraditi onaj novac.

Ellen se osjeti poraženom. Nikad neće uspjeti odigrati Elizinu ulogu. Hugo je već opazio da je u njoj nešto drukčije, a što dani budu više prolazili, to će sve postajati još teže. Duboko uzdahne i zarije glavu među dlanove.

- Što je? Nije ti dobro? - preplašeno upita on. Htjede joj pomoći da ustane, ali ona ga odgurne. - Molim te, ne gledaj me tako! Ne namjeravam ti nanijeti zlo, ali reci mi što ti je.

Ellen je došla u napast da odustane od svega. Možda je to i bio najbolji trenutak da mu sve prizna.

- Umorna sam - reče ona jedva čujnim glasom.

- Zacijelo si i gladna - doda on, pogledavši na sat. - Prošlo je mnogo vremena otkako smo posljednji put jeli. Hajde, odjeni se, a ja idem pogledati što nam je gospođa Turner ostavila za večeru.

- Došavši do vrata, okrene se i doda: - Što se tiče naših odnosa ... ako ti toliko to smeta, odgodimo to do onda kad se malo oporaviš.

Nisam grubijan i u određenom smislu imaš pravo. Mi smo poput dvoje stranaca.

Kad je izašao iz sobe, Ellen ostane nepomično gledajući u vrata.

Bila je zbunjena i smućena. Kad je mislila da je sve izgbuljeno, Hugo joj ~ 30 ~ Anna

RafaelaR

je dao neočekivani predah. Isto se dogodilo i večer prije kad je na kraju odlučio dati joj novac. Uvjeti su se pojavili poslije.

Posve nepredvidiv čovjek, pomisli ona. Nije mu uopće stalo do nje, osim tjelesnog odnosa, ali na posljetku se pokazao osjetljivim na njene teškoće, pa i ne znajući ih uistinu. Možda Hugo Ripman i nije takav cinik kakvim se želi prikazati, i možda Eliza nije bila tako nevina u raskidu njihova braka ... Kako bi našla opravdanje za ono što radi. Ellen je morala ponovo misliti na Jess, koja je čeka u bolničkom krevetu da netko odluči o njenoj budućnosti. Sad sve ovisi o meni, reče u sebi Ellen.

I stekavši novu snagu da usprkos svemu ide dalje, počne se spremati za odlazak na večeru.

~ 31 ~ Anna

RafaelaR

5.

- Razmišljao sam o tome - reče joj Hugo pridruživsi joj se u kuhinji da moramo početi sve od početka. Među nama nikad neće biti dobro budemo li se osvrtali na prošlost. Mi se nikad nismo dobro upoznali, ali kad bismo bili potpuni stranci, sve bi išlo mnogo bolje.

Plave oči, opasnije no ikad, razdragano su blistale, a ona ponovo osjeti čvor u želucu. Tako bi rado počela nanovo, ali pravi, pošten odnos, ne bijednu epizodu koju joj on predlaže. Na žalost, bilo je prekasno za poštenje i iskrenost.

- Moramo početi kao dvije osobe koje su se tek upoznale, bez ikakve mržnje o zlopamćenja. Početi od ništice i živjeti u sadašnjosti.

Misliš li da bi to mogla?

Prijateljski ton tog prijedloga ohrabrio ju je da ga pogleda u oči, te oči prozirne poput planinskog potoka ali neshvatljive i prevrtljive. U tom trenutku bez kivnje i okrutnosti.

- Mislim da bih. - U prvi tren s oklijevanjem, Ellen mu se plašljivo nasmiješi. - Da, mislim da bih mogla i to bih rado pokušala.

Hugo podigne ruku da joj pomiluje blagu oblinu jagodica kao da je od porculana, a onda mu prsti nježno kliznu kroz njenu kosu.

- Tako si lijepa, Ely! Dovoljno mi te pogledati pa da me obuzme luda želja da te uzmem. Možda ovo nije dovoljno za brak, ali moglo bi nam pomoći da iduća dva mjeseca živimo dobro.

Ellen se ponovo preplaši onoga što radi. Njegove su je riječi podsjetile na namjere tog čovjeka koji zna što hoće, kao što je rekla Eliza. Stoga poprimi tobože nehajno držanje.

- Nisi li rekao da ćemo nešto jesti? - upita ona ravnodušno. Umirem od gladi!

Hugovo lice opet postane kruto i bezizražajno.

***

- Vi ste zacijelo gospoda Turner, je li? ~ 32 ~ Anna

RafaelaR

Sutradan ujutro Ellen se iznenadila ugledavši domaćicu. Očekivala je uobičajenu ženu od pedesetak godina, jaku i sijede kose, ali naprotiv, našla se pred brinetom tridesetih godina, otvorena i nasmijana lica.

- Ja sam... Ely... - reče nakon kraćeg oklijevanja. Nije imala hrabrosti re ći da je Eliza.

- Da, gospodin Ripman mi je rekao za vas. Ime mi je Ida. Ellen se odmah preplašeno upita što joj je točno rekao, ali ženino joj je nehajno i srdačno ponašanje olakšalo prvi susret.

- Gdje je gospodin Ripman? - upita ona, ne mogavši izgovoriti moj muž.

- U svojoj radnoj sobi. - Domaćica se ugodno nasmije. - A kad je tamo, onda želi biti na miru i opasno mu je smetati. Jedan ili dva puta mu poslužim kavu, ali uđem i izađem što brže mogu.

- Opasan je, je li? - ponovi Ellen poput robota. Koliko još toga ne zna o tom čovjeku čija je navodno žena! Sjeti se kako je Hugo prošle večeri, kad su završili s jelom, naglo ustao od stola s kratkim laku noć.

- Zar već ideš na počinak? - iznenađeno ga je upitala.

- Ne, idem raditi - porugljivo joj je odgovorio on. - Moram nešto raditi da ne mislim na ono prekrasno tijelo koje mi je pri ruci... Zdravo, draga, lijepo spavaj!

I posve neočekivano ona je dobro spavala dubokim snom.

Probudila se sama kao i kad je legla, ali udubina na jastuku do nje otkrila joj je da je Hugo ležao kraj nje. Zacijelo joj se pridružio mnogo kasnije, kad je ona već bila u dubokom snu. Nije imala pojma kojim se poslom on bavi ni što ga drži zauzetim dobar dio noći, ali o tome nije mogla govoriti s domaćicom.

- Kakve planove imate za danas? - upita Ida. - Vrijeme je prekrasno, pa zašto ne siđete na plažu?

- Mislila sam da vam je potrebna pomoć... - nezgrapno odgovori Ellen. Privlačila ju je pomisao na to da sama ode na plažu, ali mislila je da uludo troši vrijeme. Na posljetku nije bila tu radi zabave.

- Ne, ja sve mogu sama! - Ida odlučno zatrese glavom. - Vi ste blijedi i treba vam malo sunca. Pođite mirno na plažu, gospođo. Uzevši sa sobom potrebne stvari, Ellen se uputi predvorjem kad za sobom začuje hladan glas.

- Kamo ćeš? - upita Hugo, tiho izašavši iz radne sobe. ~ 33 ~ Anna

RafaelaR

- Idem u šetnju - odgovori Ellen kao da se brani. - Duž plaže, dakako s tvojim dopuštenjem doda zajedljivo.

- Nisi zatočenica, možeš raditi što hoćeš. Zašto ne povedeš psa? I njemu je potrebno kretanje.

- Zaista ga smijem povesti? - Stari san njenog djetinsjtva se ostvario! - Ah, je li on pas čuvar? - upita potom, vidjevši Hugov izražaj. Da budeš siguran da se neću udaljiti, morao bi poći ti...

- Moram raditi. I ponavljam ti da nisi moja zatočenica. Samo se pazi na stazi uz plažu, vrlo je strma. - Želeći izbjeći njenu porugljivu primjedbu, Hugo se brzo vrati u radnu sobu.

- Dobro! - srdito reče Ellen. Eliza je zacijelo osjećala nešto slično, pomisli, pa nije ni čudo što je otišla ako je ovako postupao s njom.

Ali kad se našla vani s Tabom, Ellen je zaboravila ružne misli. Lica podignuta k suncu, zabačene kose i duboko udišući morski zrak, osjećala se predivno živom. Odavno nije bila tako slobodna, pa kad je sišla na plažu, izula je cipele i počela bosonoga trčati. Tab je trčeći uz nju veselo lajao. Trčala je sve dok je imala daha, a onda je sva sretna i iscrpljena klonula na zemlju, a pas je odmah stao uz nju, dišući otvorenih usta, spreman na ponovnu trku čim ona ustane.

- Oh, Tabe, kako bih voljela da si moj! Jess bi bila presretna ... Čim je spomenula sestrino ime, splasnulo joj je oduševljenje. - Jess mora ponovo hodati! - promrmlja sva očajna, dok ju je pas nesigurno promatrao, a onda snažno zalaje, kao da želi potvrditi njene riječi.

Napetih živica zbog strepnje za budućnost Ellen tu potvrdu shvati kao poruku punu nade. - Imaš pravo, Tabe, sve će biti dobro - reče i pomiluje psa po glavi.

Dok se približavala kući, učini joj se da nazire tamnu priliku koja je gledala u njenom smjeru, ali sunčev odsjaj joj je smetao da ga jasno vidi. Hugo, ako je to bio on, naglo nestane.

- Drago mi je što ste se vratili - dočeka je domaćica - jer upravo odlazim. - Pripremila sam objed. Gospodin Ripman obično jede u radnoj sobi. Za večeru...

- Oh, ne brinite se, to prepustite meni.

- Spravila sam tortu od sira, a u zamrzivaču ima mnogo toga. Vratit ću se sutra ujutro, jer uvijek radim samo ujutro, osim kad potkraj tjedna dođu gosti. Ah, zaboravila sam, gospodin Ripman ne želi da mu se smeta... znate kakav je. ~ 34 ~ Anna

RafaelaR

- Oh, da... - promrmlja Ellen. Nije znala, ali počela ga je shvaćati. A shvaćala je i Elizinu patnju zbog osamljenosti na koju ju je prisiljavao.

Ostavši sama u tišini, osjeti potištenost. Bilo je tek podne, još rano da Hugu odnese poslužavnik s objedom. S jedne je strane bila zadovoljna što odgađa susret s njim, a s druge nije znala kako da utuče vrijeme. Bila je naviknuta raditi u cvjećarnici i kod kuće, pa joj je ovdje vrijeme prolazilo presporo. Ogledavši se oko sebe, ugleda košaru s opranim i složenim rubljem, pa ga sva sretna počne glačati. Upravo je glačala posljednju košulju kad je Hugo ušao u kuhinju. Lice mu odmah poprimi izražaj koji je vidjela toliko puta. To je bila mješavina iznenađenja, nevjerice, možda zbunjenosti, što je bilo teško odrediti.

- Plaćam domaćicu da radi to što ti radiš sada - reče joj, začuđeno je gledajući.

- Znam. - Upravo je slagala izglačan u košulju i nije mogla podignuti oči. - Očito nije dospjela izglačiti prije odlaska, a ja nisam imala što raditi ... - Pogleda ga. - Htjela sam učiniti nešto korisno. Dao si mi mnogo novca!

- Da budem iskren, znam bolji način na koji bi... mogla učiniti nešto korisno - podrugljivo reče on. Njegova je primisao bila jasna i Ellen se zarumeni. - Ali zasad bih nešto pojeo... gladan sam.

- Sve je spremno - odgovori ona, sretna što je opasnost prošla. Možeš poći u radnu sobu, odmah ću ti donijeti jelo.

***

- Rekao si da ćemo potkraj tjedna imati goste - podsjeti ga ona da prekine tišinu koja je vladala među njima. - Hoće li biti mnogo ljudi?

- Dvije... tri osobe. Alison i Stewart sigurno. Ne poznaješ ih, nikad nisu bili u našoj kući u Londonu dok si ti bila. A Mel će rado doći ako se uspije osloboditi.

Ellen osjeti olakšanje. Alison i Stewart su joj neznanci i neće biti problem, ali zato ju je brinuo taj Mel. Činilo se da ga je Eliza već srela, stoga mora biti vrlo oprezna izbjegavati svaku primjedbu.

- Tko su Alison i Stewart? - upita ona rastreseno, ali ne uspjevši zavarati Huga, koji nabere čelo.

- Pa Larkinovi - odgovori on, opazivši njeno iznenađenje. ~ 35 ~ Anna

RafaelaR

- Hoćeš reći Alison Larkin? Filmska zvijezda?

- Da, samo je jedna koliko ja znam. Ellen je još jednom morala zaključiti da nema pojma o čovjeku kojeg je prihvatila kao muža. Alison Larkin je bila poznata po svojoj glumačkoj nadarenosti i ljepoti. Njen posljednji film Čekanje zore punio je kina i bio je kandidat za Oscara.

Samo prije mjesec dana Ellen i Bell su zamolile Bellinog muža da čuva djecu i Jess, kako bi one mogle poći vidjeti taj film, koji ih je jednostavno oduševio. I sad se Ellen pitala odakle Hugu poznanstva iz toga kruga.

- Nekako si razdražena - primijeti Hugo, opazivši njenu šutnju. Nadam se da nisi Ijubmorna, jer to nikad nisi bila. Uostalom, u ono vrijeme još nisi bila ušla u moj život, pa zašto bi se sad ljutila?

- Ljubomorna? - ponovi Ellen. Točno, zašto bi bila ljubomorna? No pred oči joj se pokazala glumičina blistava ljepota i pomisao na to da je Hugo nekoć bio s njom u vezi, uvelike joj je zasmetala. Naglo ustane i počne skupljati tanjure. - Odnijet ću ovo u kuhinju. Hoćeš li kavu?

- Ne, hvala. Moram se vratiti poslu.-Potom ustane i ode bez riječi.

Ellen pospremi kuhinju i kad se vratila u dnevnu sobu, upita se kako da provede ostali dio dana. Ne bi se usudila prijeći Hugov sveti prag radne sobe, jer je on bio kao neka prepreka podignuta među njima. Ona je bila isključena iz njegova rada, isto kao što je bila i njena sestra. Radna je soba bila svetište koje se moralo poštovati.

S druge strane Ellen je bila naviknuta oslanjati se na vlastite snage, za razliku od njene sestre blizanke koja je mrzila biti sama. Ellen je provodila mnoge osamljene sate pošto bi Jess pošla na počinak, ali nikad nije osjećala dosadu ili sjetu. Dakako, sad je situacija bila drukčija i u određenom smislu mnogo teža. Uvelike joj je nedostajala njena sestrica. Željela joj je češće telefonirati, ali telefon je bio u predvorju, odmah do vrata Hugove radne sobe. Osim toga, medicinskoj je sestri obećala da će zvati u vrijeme posjeta, oko šest sati uvečer. Ugledavši na polici mnogo knjiga, počne ih pregledavati, a onda je privuče jedan nepoznat naslov: Čekanje zore, autora H. Ripmana. Listajući knjigu, sjeti se kako su ona i Bell blle toliko oduševljene filmom da su poželjele pročitati knjigu, pa su odručile potražiti je u knjižari baš onog dana kad joj je Eliza iznenada upala u život i za nekoliko sati joj ga posve uništila. H. Ripman... Hugo Ripman! Hugo je napisao knjigu i scenarij za film, i eto kako je upoznao Alison Larkin. Za vrijeme snimanja filma. ~ 36 ~ Anna

RafaelaR

Potražila je druge knjige što ih je on napisao i našla ih nekoliko, koje su, kako se neodređeno sjećala, dobile književnu nagradu. Pitala se kako je Eliza srela Huga, jer ona je bila nestrpljiva djevojka i nije voljela čitati, osim mondene časopise. Kako su ona i Hugo uopće mogli naći nešto zajedničko? Tu je bila tjelesna privlačnost, dakako, ali to nije dovoljno za temelj neke veze. Odjednom Ellen pomisli kako je Hugo zacijelo isključio svoju ženu iz vlastitog života zato jer je nije zanimao njegov posao ili zato jer ga nije shvaćala.

Sjedne u naslonjač s knjigom i počne čitati, pa kad se napokon sjetila da mora telefonirati, shvati da je davno prošlo šest sati. Njena je sestrica zacijelo čekala telefonski poziv, ali Hugo je još bio u radnoj sobi. Nadala se da će tipkanje na pisaćem stroju prigušiti njene riječi pa ipak okrene broj bolnice. No sestra je bila nepokolebljiva i nije ju htjela spojiti s Jess. Rekla joj je da liječnik upravo pregledava djevojčicu, jer mora obavijestiti američkog kirurga o njenom stanju, koje je sada dobro, tako da bi se operacija mogla obaviti i prije predviđenog vremena. Sestra ju je zamolila da nazove idući dan i obećala joj je da će reći Jess da ju je zvala. Odlažući slušalicu, Ellen pomisli kako novac pokreće i planine. Nikad nije mislila da će se to ostvariti, a sad je bilo samo pitanje vremena.

Iz Hugove radne sobe više se nije čulo tipkanje i to je bilo dovoljno da splasne njena radost i da je podsjeti na to kako se novcem ipak ne rješavaju svi problemi. Očajnički se bacila u taj pothvat, ali nije znala kako će on završiti. Da otkloni crne misli, prihvati se pripremanja večere, premda je sunce još sjalo, tako da su kuhinjska vrata bila otvorena. U početku nije jasno mogla razabrati odakle dolazi taj zvuk, koji je nalikovao na stenjanje neke životinje. A onda, pogledavši kroz vrata, ugleda kako Tab šepajući na tri noge ide prema njoj, vukući četvrtu.

- Oh, Tabe, što ti se dogodilo? - upita ona, kleknuvši do njega.

Provjerivši mu ozljedu, zaključi da nije odviše duboka, ali da je mora oprati, raskužiti i poviti. Trkom se uspne uza stube do kupaonice da uzme kutiju za prvu pomoć. Upravo je završavala s povijanjem ozljede kad joj se pridružio Hugo. On problijedi pred tim neobičnim prizorom.

Bio je zaista zaprepašten.

- Što ti se dogodilo, Ely? - upita preplašen.

- Nije ništa meni, pas je ozlijedio šapu.

- I ti si mu pomogla? ~ 37 ~ Anna

RafaelaR

- Da, ti si radio i nisam ti htjela smetati.

Kleknuvši do životinje, Hugo joj uzme šapu i provjeri zavoj.

- To si vješto obavila - reče gotovo s divljenjem, ali u očima mu se i dalje vidjela začuđenost.

- Učinila sam što sam mogla. Misliš li da je to dovoljno ili ćeš ga odvesti k veterinaru?

- Ne, nije potrebno. Za koji dan će se oporaviti, vidjet ćeš. Brzo ćeš ozdraviti, skitnice - obati se potom psu.

Ellen je opazila kako mu se lice raznježilo i usne se razvukle u osmijeh koji se tako rijetko viđao na njegovom licu. Ona odjednom shvati da je iz neopreza počinila veliku pogrešku koja bi mogla imati posljedice. Naime, Eliza nije podnosila krv i zacijelo joj nikad ne bi palo na um pomoći psu. No činilo se da je Hugo odmah zaboravio neobično ponašanje svoje žene.

- Hvala ti što si se pobrinula za Taba. Znaš, kad radim, kao da ne postojim... - Kao da se želio opravdati pred njom. Je li se to odnosilo na prošlost? - pitala se Ellen. I ponovo se sjeti blijedog i nepomičnog Elizinog lica, kao kad ju je vidjela posljednji put. Ponovo je morala suspregnuti suze i usiljeno se nasmiješiti.

- Sad ću dovršiti nešto za jelo - reče ona malo poslije i počne guliti krumpir, ali čvrsta joj ruka uzme nož iz ruke.

- To prepusti meni, već si dovoljno učinila i doimaš se umorno.

I zaista, Ellen se osjećala umornom i bezvoljnom. Situacija u kojoj se nalazila na trenutke ju je začas od oduševljenja bacala u potištenost, Bila je stvorena za iskrenost, a ne za uvrnute doživljaje u kakav se upustila. Zato je bila zadovoljna kad ju je on odveo u dnevnu sobu da se odmori. Što je vrijeme više prolazilo, to se ona češće pitala je li Hugo zaista onakvo čudovište kakvo joj je opisala Eliza. Odmah je usnula i sanjala kako joj je on donio kitu crvenih ruža... Malo poslije osjeti lagani dodir na ramenu i još bunovna od sna, Ellen nije mogla odoljeti njegovim rukama koje su je nježno grlile.

- Probudi se, ljubavi moja - šapne joj Hugo, stisnuvši je uza se.

Lagani poljubac u čelo nije ju posve razbudio, jer je bila umorna i zbunjena da bi reagirala na malaksalost koja ju je obuzimala. - Još si umorna? - upita je on šapatom koji je nalikovao na milovanje. - Dođi, odnijet ću te gore. ~ 38 ~ Anna

RafaelaR

- Sklopljenih je očiju osjećala kako je on nosi uza stube i polaže na krevet. Tad se potpuno razbudi. Oprez, Ellen! Poduzmi nešto prije nego što bude prekasno!, zapovjedi samoj sebi, ali bez velikog uspjeha.

- Ne, Hugo - slabašno šapne ona s uzdahom. Ali on je čuo njene riječi i nasmijuljio se.

- Doći će dan kad ćeš mnogo ugodnije izgovoriti moje ime promrmlja on i počne joj otkapčati bluzu. Kad ona shvati što on radi, pokuša ga spriječiti. - Baš mi hoćeš sve otežavati - dobrodušno se usprotivi Hugo.

No ona nije htjela olakšavati sve u tom smislu, štoviše htjela je to spriječiti. No činilo se da su je snage ostavile pa je ostala nepokretna dok joj je Hugo svlačio hlače i potom rublje, sve dok nije ostala potpuno gola.

Ellen osjeti svježinu plahte na koži i, još zamagljenih očiju od sna, zaključi da mora reagirati prije nego što bude prekasno. U tom trenutku nije mogla hiniti, bila je odveć slaba.

- Hugo - promrmlja. - Moram ti nešto reći. - Ispruži ruku prema njemu kad je legao do nje i sretne njegove tople snažne prste.

- Ne sada, ljubavi moja. - Činilo joj se da Hugov glas dolazi iz velike daljine.

Osjeti kako joj njegovi prsti miluju kosu, usne dodiruju obraze, a onda ugleda kako on polaganom, gotovo mačjom kretnjom ustaje s postelje, i Ellen u polusnu začuje kako se vrata zatvaraju za njim.

~ 39 ~ Anna

RafaelaR

6.

Sjajno sunce proteklih dana zamijenila je teška i vlažna magla koja je obavijala kuću. Vidjeli su se samo obrisi nekih stabala i grmova, a rubovi grebena bili su posve nevidljivi.

Tog je jutra bilo nemoguće izaći, jer se Hugo zatvorio u radnu sobu, odakle je dopirao zvuk pisaćeg stroja. Prošla su tri dana otkad je Tab ozlijedio šapu, tri dana koja su bila mješavina zadovoljstva i nesigurnosti i koja su na trenutke graničila s očajem. Ellen je često mislila na njegovu ljubaznu gestu kad ju je one večeri pokrio i ostavio samu. Ta je gesta bila nerazumljiva s obzirom na to da joj Hugo nije skrivao želju koju je osjećao prema njoj. Mogao je s njom raditi što je htio, jer je ona bila tako slaba, nezaštićena... No, naprotiv, radije je odustao od toga, a to sve je bilo u suprotnosti sa čovjekom kojeg joj je opisala Eliza. Kad je sišla, zatekla je Huga kako u dnevnoj sobi pije kavu i, protivno onome što je rekao maloprije, nije namjeravao raditi.

- Kamo želiš poći danas? - upita je.

- Zar ćemo izaći? - Ona ga pogleda s nevjericom.

- Lijep je dan i šteta ga je provesti zatvoreni u kući. Namjeravam do večeri ostati vani.

Nju je iznenadio taj neočekivani poziv. Zapravo se magla razrijedila pa su se već vidjele zrake sunca, ali Hugov je prijedlog ipak bio neobičan.

- A tvoj posao? Ne bih htjela da ga zanemariš radi mene.

- Moj posao može čekati – odgovori on ljubazno. - Ili se dogovorimo ovako: ujutro ću biti s tobom, a poslije podne ću raditi. Jesi li zadovoljna? - Ellen kimne, smiješeći se. - Možemo poći duž Brigga.

Jutros je oseka pa se može pješice sve do Pointa. - Činilo se da je to izgovorio s oklijevanjem, kao da čeka njeno odobravanje. - Ali ako bi ti radije pošla u Marborough u kupnju...

- Oh, ne! - Nikad nije voljela ići okolo i gledati izloge, a kad su prije nekoliko dana bili u kupnji, već je vidjela dovoljno od toga grada. Malo poslije već su bili u automobilu i vozili se prema Nunham Pointu, dok se Ellen pitala kako to da joj je Hugo dopustio biranje između dviju mogućnosti. Eliza ne bi ni načas oklijevala izabrati grad sa svim onim prodavaonicama i mondenim restoranima, umjesto šetnje po strmoj, ~ 40 ~ Anna

RafaelaR

kamenoj stazi. Načas pomisli reći da se predomislila, kako bi prijevara u koju se upustila bila uvjerljivija. Morala se prisiliti na to da misli kao njena sestra blizanka. Ali baš u taj tren iza jednog se zavoja pojavi zaljev s hridinom koja se, okupana suncem, silovito uzdizala iz mora.

Ellen više nije imala dvojbe, i u sebi pošalje do vraga mudrost i oprez. Šetnja po hridini usrećila ju je mnogo više nego što je i očekivala. Činilo se da je Huga napustilo loše raspoloženje i bio je vrlo ugodan drug.

Dobro je poznavao povijest svoje zemlje i stare legende, kojima ju je ugodno zabavljao.

U jednom trenutku ju je gotovo nesvjesno uhvatio za ruku da joj pomogne prijeći neka klizava i opasna mjesta na stazi, i strpljivo je čekao da ona nađe neku malu okaminu.

- Jesi li sad zadovoljna? - upita je nasmiješenih očiju dok je ona promatrala neku školjku.

- Da, sretna sam. - Gledajući ga tako opuštenog i ljubaznog, željela je taj trenutak zauvijek utisnuti u svoje pamćenje.

- Kad god dođem ovamo, izgubim pojam o vremenu. Uvijek imam osjećaj da se ono zaustavilo.

- Ovdje smo već gotovo dva sata - promrmlja ona - ali to bi moglo biti i dva dana, dva tjedna...

- Dva mjeseca - završi Hugo misao umjesto nje.

Odjednom joj se istek dvaju mjeseca, koji joj se prije činio tako dalek, učini odveć kratak da bi mogla shvatiti tako složenog čovjeka kakav je Hugo. A to je bilo premalo vremena da ga se dobro upozna.

- Kad bi se moglo vratiti natrag... - šapne ona za sebe, ali on je čuo njene riječi.

- Dokad bi se vratila natrag? - upita je.

Do njihovog prvog susreta kad je ona pala u njegovu stupicu. lli još prije, do Elizinog dolaska u Ashingby, kad se nesreća još nije bila dogodila. Još bolje, u vrijeme kad ga je Eliza upoznala, kako bi spriječila da dvoje stranaca spoje svoje živote, s užasnim rezultatima koji su ih ubrzo rastavili. Kako ona nije odgovarala, Hugo zavodljivim glasom reče: - Mogli bismo se zajedno vratiti natrag.

Stisnuta grla od straha, ona zadrhće na taj prijedlog. Hugo nije želio s njom početi iznova, nego s Elizom, sa svojom ženom. Nudio joj je mogućnost da zaboravi, da oprosti, ali nije znao da je njoj, Ellen, bilo ~ 41 ~ Anna

RafaelaR

potrebno oproštenje. Kad on to sazna, za njih više neće biti budućnosti.

Stoga joj nije preostalo nego hiniti da ga nije razumjela i razgovor skrenuti na drugo.

- Rekli smo da ćemo samo jutro provesti vani - promrmlja, ne gledajud ga u oči. - Ako ne požurimo natrag, propast će tvoj poslijepodnevni rad. - Krene plažom pred njim, ubrzavajući korak da joj ne vidi suze koje su joj tekle niz obraze.

***

- Šteta što se vrijeme pokvarilo - primijeti domaćica nekoliko dana poslije. - Ne možete poći u šetnju. Nakon izleta u Brigg Ellen je mislila da je Hugo zaboravio na prijedlog da ujutro odlaze u šetnju, a poslijepodne radi, ali se prevarila. Idući je dan čekao da se ona probudi pa da pođu u istraživanje okolice Nunhama. Dugo su se zadržali vani, tako da je Hugu ostalo malo vremena za rad, pa je ona uporno navaljivala da on ostane u radnoj sobi do kasno u noć. Kad joj se Hugo pridružio u velikoj postelji, ona je već odavno spavala, a ujutro kad se Ellen probudila, njega već nije bilo u sobi.

Hugo je očito povukao crtu svog ponašanja i strogo je poštovao. To je za Ellen bila pobjeda, ali začudo, taj ju je uspjeh ostavljao nezadovoljnom.

- Uživajmo u miru dok ga imamo - reče joj Ida jednog jutra. - Kad stignu gosti gospodina Ripmana, onda ga više neće biti.

- Poznajete li te goste? - oprezno upita Ellen.

- Nikad nisam vidjela Larkinove, ali poznajem onog... Mela... - Ida se prekine sa zlovoljnim izražajem na licu. - Ljepotan koji trče za svim suknjama, pa budite oprezni, gospođo.

- Ne brinite se, Ida - brzo je umiri Ellen, već napeta pri pomisli na susret sa čovjekom kojeg je, kako joj je rekao Hugo, Eliza poznavala.

Ida, koja je tek odnedavno radila kod Huga, očito nije znala mnogo toga.

Nakon Idinog odlaska kuća je opet postala posve tiha, i Ellen obuzme sjeta. Bila je vedra za vrijeme šetnja s Hugom, dobro se osjećala uz njega, možda i previše dobro. Na posljetku, tko je Hugo Ripman? Katkad oporo, čak okrutno stvorenje, katkad osjećajno, ljubazno, ali svejedno uvijek privlačno. Ali za nju je ipak ostao zagonetka. ~ 42 ~ Anna

RafaelaR

U nastojanju da ga shvatil. Ellen nastavi čitati roman Čekanje zore, pa je nekoliko sati provela u čitanju. Prekinula je samo da telefonira Jess. Taj svakodnevni razgovor postao je za nju jedina veza sa stvarnošću, on joj je davao snagu da nastavi svoju opasnu igru. Ali svakim je danom sve više osjećala potrebu da vidi svoju sestricu, pa je morala naći način kako da ode do Ashingbyja. No nije znala kako bi to opravdala pred Hugom. Iznenada se trgne na zvuk telefona i začuje kako je Hugo preuzeo vezu u radnoj sobi. - Zdravo, Mele. Reci... Ellen se sjeti da je onaj Mel, kako je rekla Ida, pozvan k njima za kraj tjedna.

Hugo ju je već obavijestio da će poći po Larkinove u London i da će Mel doći svojim automobilom. On je zacijelo neki Hugov i Elizin prijatelj, ali ton kojim je Hugo govorio o njemu, naveo je Ellen na sumnju da je on Elizin poseban prijatelj.

I dok se u radnoj sobi razgovor i dalje nastavljao, ne uvijek razgovijetan, Ellen počne razrađivati plan za odlazak k Jess. Hugo bi idući dan trebao otići u London, gdje će se zadržati jedan dan i potom se s Larkinovima vratiti ku ći. Ona će jedva imati vremena stići do Ashingbyja ... Uzbu đena srca vrati se u dnevnu sobu da prouči vozni red vlakova koji je imala u torbici. Sva je bila zadubljena u čitanje kad je Hugo ušao u sobu. Ona brzo skrije vozni red u džep od suknje, ali svejedno ju je obuzela sumnja da je on to možda opazio.

Pokuša mu se nasmiješiti, ali tad shvati da se Hugovo raspoloženje posve promijenilo. Je li za to bio kriv Melov poziv?

- Danas sam te malo zanemario, žao mi je - reče joj on, trudeći se da bude ljubazan. - Nadam se da se nisi dosađivala.

- Ne, čitala sam.

- Čitala? - s nevjericom ponovi on. Iznenada se Ellen sjeti da Eliza nije voljela čitati, i da je zato Hugo tako začuđen. Opet je učinila pogrešan korak pa je obuzme strah. Ali gotovo se odmah pribere. Željela je razgovarati s Hugom o njegovom radu, bolje ga upoznati.

- Da, čitala sam - ponovi, pokazujući mu knjigu.

- Sviđa li ti se?

- Oduševljena sam. I film mi se svidio, ali sad bih željela pročitati i tvoje druge knjige. - Nije mogla stišati oduševljenje, pa ju je Hugo sve začuđeniji gledao. Nabrao je čelo, ali nije rekao ništa. - Što sad pišeš?

Roman ili neki filmski scenarij? On ju je i dalje netremice gledao bez riječi, a na strogo nadziranoj maski na licu počelo mu se javljati snažno uzbuđenje. Ona se ponada da to nije srdžba. ~ 43 ~ Anna

RafaelaR

- Ja ne ... - Ali Hugo je naglo prekine.

- Dobro, Ely. Koju igru igamo? - Nije bio srdit, samo nedokučiv.

- Ne shvaćam! - pokuša se obraniti Ellen. - Ja ne igram nikakvu igru. Što želiš time reći?

- Zaista? A što onda znači ovo iznenadno zanimanje za moj posao?

Nikada te nije zanimao, uvijek si ga smatrala samo izvorom zarade. I odakle sad odjednom čitaš moje, knjige?

Bilo bi mu lako reći: Čitam ih zato jer te želim upoznati, shvatiti ...

No ipak je radije šutjela, premda nije htjela odustati od te teme.

- Posrijedi nije igra, Hugo - odgovori mu blago. - Nisam znala ništa o tvom radu dok nisam vidjela film Čekanje zore i tad sam poželjela pročitati knjigu. To je vrlo lijepa i snažna priča ... i voljela bih s tobom razgovarati o njoj. - Izabrala je put iskrenosti, barem ono malo iskrenosti koju je sebi mogla priuštiti, a ipak ostati u spletki koju je sama htjela.

Ali Huga su se dojmile njene riječi kao da je dobio pljusku posred lica. Brzo sjedne u naslonjač nasuprot njoj, netremice je gledajući ravno u oči.

- Dobro, Ely, razgovarajmo. Uznemirena, Ellen ovlaži usne. Ovo je bila njena velika prilika, jer ju je napokon on pristao slušati. Sad je bilo na njoj da ne pokvari sve.

~ 44 ~ Anna

RafaelaR

7.

- Za početak, tko je bila Moira? Naslućujem da je bila stvarna osoba, netko koga si poznavao. Hugov netremican pogled ni načas nije trepnuo. Činilo se da čita Ellenine najdublje misli.

- Htjela bi čuti da sam je ocrtao prema tebi? - upita porugljivo. Činilo se da je želi izazvati, kao netko tko je napadnut pa se obrušava na prvu osobu na koju naiđe. Ali sve u svemu doimao se prilično rastresen.

- Kad bi mi to i rekao, ne bih ti vjerovala. Onda, tko je bila Moira?

- Moja baka i zato se priča odvija dvadesetih godina, kad je ona bila mlada. Njen je život bio tipičan za mnoge žene onog razdoblja, pa ipak po mnogim vidovima vrlo različit. - Dok je govorio, Hugovo je lice bilo živo, a dobrućudan osmijeh mu je titrao na usnama. - I tri su muža čista istina.

- Ali njena je prava ljubav bio mrtav muškarac - doda Ellen. - Je li i to bila istina?

- Da. Baka mi nije mnogo pričala o njemu. Morao sam skupljati pojedinosti ovdje i ondje kako bih sastavio priču. Samo su jedan tjedan bili skupa, ali ona mu je posve dala svoje srce. Tri muškarca za koja se udala, nisu uopće bila važna, jer je ona do smrti voljela drugoga.

Priča je uzbudila Ellen. Samo prije tjedan dana ne bi mogla shvatiti da netko može izgubiti ravnotežu do te mjere, da kratak susret može tako smutiti nečiji život. Ali otkad je upoznala Huga, sve joj se činilo moguće.

- Zapravo, da nije bilo tog čovjeka, ni ja ne bih bio došao na svijet.

Moj otac je bio njegov sin... U ono je vrijeme to bila velika sablazan.

A život bez Huga bio bi nezamisliv, pomisli Ellen. Život prije susreta s njim bio je posve jalov. Dok ga je slušala, promatrala je kišu koja je udarala o stakla i osjećala je da će se dogoditi nešto važno, najavljivao joj se neki duboki preobražaj, u to je bila uvjerena.

- I naslov je došao od moje bake - nastavi Hugo. Uvijek je govorila da i najtmanija noć ima svoju zoru. Bila je snažna žena, s velikim optimizmom i odlučnošću, koje sam htio istaknuti u romanu.

- I uspio si. Ako je tvoja baka bila zaista poput Moire, mogu shvatiti tvoje divljenje prema njoj. Voljela bih da sam je mogla upoznati. ~ 45 ~ Anna

RafaelaR

Na usnama mu se pojavi blago ironičan osmijeh, zbog kojeg se Ellen osjeti nelagodno, pa je radije ušutjela.

- Znaš, Ely, gotovo mi se sviđas kad si takva. - Oči boje mora bile su duboke, ozbiljne, ali ne smrknute, i činilo se da je i on zbunjen zbog onoga što je upravo rekao.

- Sretan si što si poznavao svoju baku. Roditelji mog oca su umrli prije mog rođenja, a moja majka nije živjela dovoljno dugo da me upozna sa svojima. Znam da sam imala strica, očevog brata, koji je odselio u Australiju, ali moj mu je otac izgubio trag. - Sjećala se tih crnih dana kad je toliko željela imati uza se nekoga od obitelji. Ali bila je sama, pogotovu nakon Elizina odlaska. - Bilo je tipično za mog oca da zaboravlja stvari. Imao je zbrkan um, uvijek obuzet maštanjem o stjecanju bogatstva koje se nikad nije ostvarilo.

- Pričaj mi o njemu - potakne je Hugo, i Ellen mu počne pričati o svom djetinjstvu, o neprestanom seljenju iz jednoga grada u drugi, što je njen otac smatrao potrebnim za njegove poslove s kojima se namjeravao obogatiti.

- Tako nigdje nismo mogli pustiti korijenje. Ne znam kako je moja majka to mogla podnositi. Uz to je uvijek morala paziti na svaki novčić, nikad nije mogla kupiti nešto što nije bilo strogo nužno. Na odmor smo bili samo jedan put i to kad je otac imao praonicu, koja je išla prilično dobro. Ali onda mu je ona dosadila pa je počeo sve od početka. Od svoje se majke sjećam samo to da je uvijek šivala, krpala i prepravljala odjeću. Tek smo za Božić katkad dobili nešto novo... Odjednom ušuti, preplašivši se onoga što govori. Zašla je na sklisko tlo i sad je čekala da je Hugo upita zašto mu je lagala, ostavivši ga u uvjerenju da nikad nije imala obitelj. No, naprotiv, pitanje koje je izgovorio bilo je tako neočekivano da joj se učinilo da ga nije dobro razumjela. - Kakve si osjećaje gajila prema svom ocu?

- Ja ... vrlo sam ga voljela.

- Ali zar se nisi ljutila na njega? Zar mu nikad nisi prigovorila zbog života na koji je prisiljavao tebe i tvoju majku?

Ellen se sjećala kako se Eliza borila, ali ona je imala istu ćud kao i njihov otac. Majka, naprotiv, od koje je Ellen sve naslijedila, nikad ništa nije prigovarala mužu i ostajala je uz njega bez obzira na sve njegove ludosti. To je možda bilo pogreešno, sad je mislila Ellen. I možda je i ona, slijedeći majčin primjer, počinila pogrešku. Kad se neočekivano rodila Jess, u obitelji koja je već imala dvije sedamnaestogodišnje kćeri, ~ 46 ~ Anna

RafaelaR

Eliza se pobunila. Žrtve koje su morali podnositi ionako su već bile teške, a s dolaskom novorođenčeta trebale su biti još teže. I tad se Ellen brinula za sestricu, prepustivši svojoj sestri blizanki da se snalazi kako zna.

- Zašto mi to nikad nisi rekla? - upita Hugo, još čekajući odgovor na prijašnje pitanje.

- Nikad me nisi pitao - gotovo kao da se brani odgovori Ellen.

- Oprosti mi - promrmlja Hugo zatresavši glavom. Doimao se začuđen, zbunjen.

- Slušaj, Eliza...

Nikad je nije zvao tako nego uvijek EIy, što se moglo odnositi i na Ellen. I to je bilo previše za nju. Osjeti se užasno krivom pa skoči na noge i pokuša pobjeći tim plavim i uznemirujućim očima. - Zacijelo si gladan - reče. - Idem pogledati što nam je Ida ostavila. - I pobjegne u kuhinju, upravo na vrijeme da prikrije suze. Čim je zatvorila vrata za sobom, brizne u plač. Isplakala je sve prošle boli zbog smrti roditelja, plakala je zbog Jess čija je budućnost ovisila o operaciji kojoj se morala podvrgnuti. Plakala je i zbog Elize koja je, želeći previše od života, našla samo veliku nesreću. Ali ipak je najviše plakala zbog sebe, tek sad shvativisl koliko ju je stajala odanost prema njenoj obitelji.

Idem potražiti sreću, a kad budem bogata, doći ću po tebe, rekla joj je Eliza prije odlaska. Ellen nije nikome rekla, pa ni svojoj prijateljici Bell koliko se osjećala izdanom njenim odlaskom. No prigušila je taj svoj osjećaj i posve se posvetila Jess i svom poslu, ne pitajući se je li to ispravno. I kao što je njena majka uvijek ostajala uz muža, tako je i ona podupirala sestru blizanku dok je bila kod kuće. Tek sad je shvatila Elizinu sebičnost i bezosjećajnost i uvidjela koliko je ona bila slična svom ocu, i stoga je sad morala ispraviti mišljenje o Hugu. Cinizam i okrutnost što ih je on pokazivao mogli su se opravdati ako je volio Elizu, a ona je prema njemu postupala sa sebičnošću i ravnodušnošću tipićnima za njen značaj.

Nikad ne smije saznati istinu! , pomisli Ellen među jecajima. Hugo ne zaslužuje novo razočaranje, ali jednog dana ipak mora saznati za ženinu smrt.... i istina će izaći na vidjelo.

Ali neka to bude što kasnije, pomisli. Poslije dva mjeseca, kad ona bude već daleko, nedosežna... Pri toj pomisli osjeti ubod u srcu koji joj potvrdi ono što je već nekoliko dana sumnjala: učinila je najstrašniju pogrešku u svom životu zaljubivši se u Huga Ripmana! To je bila ljubav ~ 47 ~ Anna

RafaelaR

bez budućnosti, jer ga nikad ne bi mogla i dalje voljeti kao Eliza. Još je oplakivala svoje pogreške kad su se otvorila kuhinjska vrata, pa ona brzom kretnjom pokuša sakriti lice.

- Ely? Što je?

- Ništa - brzo odgovori ona krutošću kojom je pokušala prikriti svoje strepnje. - Odlazi!

- Ali... , Ely... ti plačeš? - Zaprepašten, on je uhvati za bradu i prisili je da se okrene prema njemu i pogleda ga. Rukom joj dodirne obraz i brzo je povuče, vlažnu od suza. - Nije moguće ... Nikada te nisam vidio da plačeš. Ne na takav način. - Čvrsto je zagrli i privije uza se. - Molim te, Ely, hoćeš li mi reći što ti je? Nesposobna da govori, ona zatrese glavom. Kad bi mu mogla reći koliko je sretna u njegovom zagrljaju, koliko joj topline da je njegovo tijelo!

Ali sve je to u njoj budilo nesavladivu želju, želju koja nikad neće biti zadovoljena. Kad ju je Hugo poveo u dnevnu sobu i posjeo je na divan, ona ga je slijedila poput robota, nesposobna da misli.

- Jesam li rekao nešto što ti nije bilo po volji? - nježno je upita, kleknuvši do nje i uhvativši je za ruke. - Dušo, vrlo mi je žao...

Dušo?, zbunjeno ponovi Ellen u sebi. Baš to nije htjela čuti od njega.

- Ne, nije to što si rekao...- naglo mu se otrgne iz zagrljaja.

- A što je onda? Reci mi, molim te! _ Bilo je strepnje u njegovom odjednom promuklom glasu.

Ellen poželi imati mnogo kruće srce da bi mogla odoljeti njegovom pozivu. Počne govoriti kako se ražalostila pričajući mu o svojim roditeljima, a Hugo je ponovo zagrli i počne tješiti. No smirenje koje je uslijedilo bilo je smirenje očaja, jer sad je sve bilo gore nego prije. Sad Hugovo razumijevanje i njegove utješne riječi nisu bile namijenjene njoj, nego Elizi. Odjednom je on poljubi u usta, nesposoban da suspregne želju koja ga je obuzela. Ali kad joj je Hugo uvukao ruku pod bluzu i obumio joj dojku, ona se naglo trgne i zaustavi prste koji su je počeli milovati.

- Molim te - prošapće. - Hugo... molim te... - Ali on joj poljupcem zatvori usta.

Ruka koja mu je još bila položena na njenoj dojci zacijelo je osjetila kucanje njenog srca, je je Hugo s razumijevanjem povuče.

- Shvaćam - šapne joj uz usne. - Ne brini se, dušo, mogu te razumjeti. Ovaj je put drukčije, je li? Ne bih znao reći na koji način, ali ~ 48 ~ Anna

RafaelaR

drukčije je. Katkad ne znam pouzdano jesi li ti žena kojom sam se oženio, Možda sam se i ja promijenio, ne znam, ali među nama je nešto novo, a to osjećaš i ti, je li?

- Da - promrmlja Ellen, ali rečenica katkad ne znam pouzdano jesi li ti žena kojom sam se oženio, posve ju je uništila. Bila je spremna u lice mu povikati istinu, jer je bilo nemoguće dalje nastaviti tako. _ Znaš, Hugo... - počne, ne znajući kako da nastavi, ali on joj stavi ruku na usta.

- Šuti, Ely! - reče joj blago. - Sve je odveć novo, ne smijemo žuriti.

Ne znamo kamo će nas ovo odvesti. Prepustimo se valovimo pa ćemo vidjeti. - Oči boje mora postanu nekako prodornije, kao da su obasjane suncem. - Možda neće potrajati, ali jedno ti obećajem: ovaj te put neću požurivati. Imat ćemo sve potrebno vrijeme da se upoznamo. Tko zna, možda će ovaj put za nas postojati budućnost!

~ 49 ~ Anna

RafaelaR

8.

Izlazeći iz taksija pred kućom, Ellen se iznenadi ugledavši svjetlo što je prodiralo kroz zastore dnevne sobe. Hugo nije mogao biti kod kuće. Rekao joj je da u Londonu mora obaviti posao sa svojim agentom, što će ga prisiliti da prespava u gradu i tek ujutro s Larkinovima otputuje u Nunham. Glumičin dolazak je Ellen očekivala s olakšanjem, jer se nadala da će Hugo biti odveć zauzet s gostima da bi se među njima mogla opet stvoriti onako prisan ugođaj. Ušavši u kuću, zastane da oslušne, ali u tihim sobama nije bilo znaka života. Znajući da će Ellen biti odsutna cijeli dan, Ida je zacijelo ostavila neka svjetla otvorena, jer je kuća bila na velikoj osami. S dubokim uzdahom Ellen prođe rukom kroz kosu; imala je vrlo naporan dan.

Odmah nakon Hugovog odlaska u London, brzo je pozvala taksi da je odveze na postaju i otputovala u Ashingby da posjeti Jess. Osjećala je veliku potrebu da vidi sestricu, jer je znala da će joj ona dati snage za nastavak te opasne igre s Hugom. On je održao riječ i nije pravio nikakav pritisak na nju, štoviše, odlučio je spavati u drugoj sobi. - Sutra ću rano otputovati - rekao joj je prošle večeri - ali neću ti smetati. I dok je on još bio u kući, Ellen se žurno potajice spremala na put. I čim je ugledala Jessino nasmijano lišce, Ellen je bila uvjerena da je učinila ispravan izbor.

- Liječnik kaže da me poslije operacije više ništa neće boljeti zacvrkutala je djevojčica. - Štoviše, kaže da će mi noge biti kakve su bile i prije.

Dok je bila daleko od Huga, Ellen se sve činilo lakše, pa čak i to da mu kaže cijelu istinu. No kad je bolje razmislila, nadjačao je strah od pomisli na to da bi joj on mogao odbiti pomoć i zatražiti natrag novac. Teta Bell kaže da bih morala pisati gospodinu Ripmanu i zahvaliti mu iznenada reče Jess. - Što misliš o tome?

- Ne brini se za to - promrmlja Ellen, problijedjevši. Nije se mogla ljutiti na prijateljicu, jer ona nije znala istinu. - Ja ću mu zahvaliti, a ti se samo odmaraj i slušaj liječnike. Jessina joj je slika lebdjela pred očima za vijeme cijelog putovanja, pa i u trenutku dok je ulazila u kuću.

- Smije li se znati gdje si bila? - upita Hugo, pojavivši se na pragu dnevne sobe. Lice mu je imalo prijeteći izražaj koji nije obećavao ništa ~ 50 ~ Anna

RafaelaR

dobro. Preplašena, netremice ga je gledala bez odgovora. - Onda? Jesi li me čula? Želim znati gdje si bila do sada!

- Ja sam... - Nije mogla govoriti, ponajviše zato jer nije znala što bi rekla.

I dalje ga je nijemo gledala, opazivši njegovu eleganciju. Smeđe odijelo na njemu bilo je savršena kroja i isticalo je njegov vitak stas.

- Onda, gdje si bila? - Nije podigao glas, ali riječi su mu poput metaka izletjele iz usta.

- Bila sam ... vani - uspjela je napokon izgovoriti glupi odgovor.

- To sam shvatio! Ali ponoć je i čekam te već nekoliko sati. Mislim da mi duguješ objašnjenje.

Ako ju je Hugo čekao nekoliko sati, to može opravdati njegovu srdžbu, pomisli Ellen, ali njene su joj slutnje govorile da je posrijedi još nešto.

- Kad si se vratio?

- Oko devet, Eliza.

Ime njene sestre kojim se Hugo vrlo rijetko služio, bilo je za Ellen poput hladnog tuša, koji joj je razbistrio misli. Ako želi i dalje glumiti Elizu, onda se mora prisiliti da reagira na njen način. U ovakvoj situaciji ona ne bi mucala poput neke školarke zatečene u prekršaju, nego bi odlučno odbila njegovo ispitivanje. - Ne shvaćam zašto od toga treba praviti državno pitanje! Ostavio si me samu, pa sam pošla posjetiti... Htjela je reći svoju sestru, ali se ugrizla za jezik i brzo dodala: - ... jednu svoju prijateljicu u bolnici.

- Ne vjerujem da u bolnici u Marboroughu dopuštaju posjete u ovaj sat - zajedljivo primijeti on.

- Nije u bolnici u Marboroughu nego... nego u nekoj drugoj. Pokušavala se sjetiti imena nekog grada u blizini, za slučaj da je on upita za njega, ali on je šutio, a na licu mu se pojavio nedoku čiv izražaj.

- Zašto si se vratio tako brzo? - tad upita ona. I gdje su Alison i Stewart Larkin? - U sebi se pitala jesu li možda već u dnevnoj sobi i jesu li čuli njihov razgovor. U tom će slučaju shvatiti da su Hugo i njegova žena daleko od pomirenja. - Alison? - rastreseno ponovi on. - Ostala je u Londonu, skupa sa Stewartom. Zamolio sam ih da ne dođu ovaj kraj tjedna.

- Ti? A zašto? - To jednostavno pitanje izazvalo je eksploziju. ~ 51 ~ Anna

RafaelaR

- Zašto? - bijesno plane Hugo. - I još me pitaš! Dao sam ti vremena da se međusobno bolje upoznamo! - Njegov je smijeh tupo odjeknuo kroz noćnu tišinu. - Stoga sam mislio kako će biti bolje da ostanemo sami, i zato sam zamolio Larkinove da odgode svoj dolazak. Potom sam brzo obavio posao i vratio se ovamo. Vozio sam kao luđak da što prije stignem i iznenadim te... a ti si bila vani... u posjetu prijateljici! - Ta bezazlena riječ odjeknula je poput najteže optužbe. - Onda? Nemaš mi što reći? Što mu je mogla reći ako je on odgodio dolazak gostiju da bi ostao sam s njom? Ne, s njom, nego s Elizom, s gorčinom pomisli Ellen. Ali činilo se da je s njom počeo uspostavljati novo razumijevanje, s njom, s Ellen...

- A Mel? - upita ona da skrene razgovor na drugo. - Ni on neće doći?

- Mel? - ponovi Hugo. - Taj će doći kad njemu bude zgodno... ta poznaješ ga. - To je izgovorio prijezirno, pa se Ellen sjeti telefonskog razgovora između Huga i Mela prije nekoliko dana. l onda je u Hugovom glasu osjetila prizvuk netrpeljivosti. U odnosu između te dvojice bilo je nešto tajanstveno.

- Znači, jednog ćemo gosta ipak imati - primijeti Ellen, pitajući se zašto Hugo nije odgodio i njegov dolazak. - Nadam se da nemaš ništa protiv da odem na počinak, jer je vrlo kasno. Već je učnila nekoliko koraka prema stubama, kad je osjetila kako ju je Hugo naglo zgrabio za ruku.

- Oh, ne, nećeš otići! Nećeš me ostaviti ovako! - prijeteći odgovori on. Ali odmah mu se lice promijeni, postane blaže, a ruka mu se u čulnoj kretnji podigne do njene kose. - Mala vještice! - promrmlja. - Otkad sam vidio te tvoje čarobne zelene oči i to tvoje tako ženstveno tijelo, više te se ne mogu osloboditi. Htio bih to, ali ušla si mi u krv, i kad si mi blizu, vidim samo tebe. U svakom si trenutku u mom umu, ne mogu izbjeći da te želim i moram se prisiljavati da ne izgledam kao potpun luđak.

Njegove oči boje mora požudno su gledale njeno tijelo, gutajući meke obline što su se nazirale pod bijelom tkaninom haljine.

- Čak nisam ni uvjeren u to da želim svoju slobodu - nastavi on dok mu je dah postajao sve ubrzaniji a stisak ruke se preobrazavao u nježno milovanje.

- Hugo... - Ellen pokuša nešto reći, ali glas joj zamre u grlu pa ušuti, začarana dubinom njegova pogleda. Odjednom on prasne u okrutan smijeh i bijesno je stisne uza se. Poljubac je bio silovit strastven, ~ 52 ~ Anna

RafaelaR

poljubac kojim kao da je nekoga htio kazniti, možda samoga sebe.

Poljubac koji Ellen učini slabom, spremnom prihvatiti bilo što, pa i tu vrstu poljupca.

- Ely, što si mi učinila? Zašto te moram tako željeti? - šapne joj on uz usne. Isto se upita i ona, šutke, osjećajući da je taj poljubac, pa makar bio nasilan, gotovo grub, izbrisao iz njenog uma sve njene dobre namjere. Osjećala je samo poticaj da ga obgrli oko vrata, da stisne svoje tijelo uz njegovo u očajničkom nuđenju.

- Želim te, Ely! - ponovi on, ljubeći joj vrat, potom oble dojke što su virile iz haljine. Iz usana joj izbjegne krik užitka kad njegova požudna ruka dodirne svilu njene kože i nabrekle bradavice.

Izgubivši glavu, Ellen posegne za gumbima na njegovoj košulji i počne ih otkapčati, pa joj potom ruka klizne na njegova snažna prsa.

- Da, Eliza... - zastenje on.

To je ime ponovo vrati u stvarnost. Događa se baš ono što se ne smije dogoditi: ona i Hugo ne smiju postići potpunu intimnost. Nikad!

Ellen skupi snagu i otrgne se iz njegova zagrljaja.

- Ne, Hugo, ne! Obećao si da me nećeš požurivati. - Osjećajući još milovanje njegovih ruku i videći srdžbu u njegovim očima, pomisli da je on neće poslušati. A ako je nastavi ljubiti, ona mu se neće moći oduprijeti.

- Molim te, Hugo - ponovo promrmlja ona, a stisak njegovih ruku naglo popusti.

- Imaš pravo... obećao sam. Častan čovjek uvijek održava svoju riječ. Neću te požurivati, Ely. - Glas mu je ponovo postao hladan, bezizražajan. - Održat ću svoju riječ, ali ne zaboravi da sam muškarac, stoga me nemoj tjerati u krajnost, inače ne odgovaram za svoja djela. Ellen je zamalo zaplakala, jer joj je bilo teško ostavit ga tako. Hugo to nije zasluživao. - Poslušaj mene, Ely, i pođi spavati prije nego što se pokajem što sam te pustio.

Ellen je znala da je to glupo, ali se nije mogla udaljiti od njega, - Hugo - reče nesigurnim glasom, ali odmah ušuti, videći kretnju njegove ruke.

- Sad se teško zaustaviti - reče on kruto. - Obuzima me volja da te bacim na pod i tu te uzmem, ne osvrćući se na obećanja koja sam ti dao.

Za ljubav Božju, Ely, makni se odavde i ostavi me na miru! - Ponovo je zgrabi za ruku i gurne prema stubama. - Za večeras mi te dovoljno! ~ 53 ~ Anna

RafaelaR

poviče za njom. - Ako ti je ostalo imalo zdravog razuma, odlazi prije nego što ti učinim nešto zbog čega bih se mogao pokajati! Nadam se samo, Ely, da ćeš jednog dana spoznati što znači biti odbijen, kao što si ti uvijek odbijala mene! Premda mislim da je tvoje srce dobro zaštićeno bezosjećajnom ljuskom koja ti sprečava svaki osjećaj! - Uđe u dnevnu sobu i zalupi vrata za sobom. Drhteći od glave do pete, Ellen se uspne u svoju sobu i jecajući se baci na krevet. Za sve sam ja kriva!, optuži se s gorčinom. Nije ga smjela rasrditi do to mjere, ali ona, jedina koja je znala istinu, nije vidjela druge mogu ćnosti. Njena savjest koja je teško podnosila ustupke, zahtijevala je barem tu gestu ispravnosti. Dugo je plakala, a onda je usnula, stišćući drugi jastuk koji je još mirisao na Huga.

~ 54 ~ Anna

RafaelaR

9.

Plaža je bila predivna, pijesak boje zlata, zelenomodro more se na poslijepodnevnom suncu u pjenušavim valovima razbijalo o grebene.

Ali Ellen nije osjećala svu tu ljepotu i netremice je gledala u obzor, ne videći ga. Na kraju malog zaljeva neki mladi par je postavio ležaljke i suncobran da se zaštiti od vjetra. Malo dalje se neka djevojčica, vjerojatno njihova kći, igrala vodom i veselo vikala i smijala se. Ali Ellen nije mogla to gledati, jer ju je djevojčica podsjećala na Jess. Željela je ne misliti na ono što se zbilo prošle večeri, ali grč u želucu joj je nanosio tjelesenu bol, koja ju je mučila otkako se probudila. I najmračnija noć ima svoju zoru, ponovi ona, sjetivši se riječi Hugove bake. Dakako, noć je bila mračna, ali kad produ dva mjeseca, hoće li dočekati svoju zoru? Hoće li ikad biti sretna bez njega?

Upravo se počela samosažalijevati kad joj ruku dodirne mokra, ugodno svježa njuška.

- Tabe! - Pas kojemu je ozljeda posve zacijeljela, sad je veselo mahao repom. - Tabe, uvelike ćeš mi nedostajati kad odem.

- Samo Tab? - Visok Hugov lik pojavio se iza njenih leđa. Zatečena, Ellen nije znala što bi odgovorila, ali Hugo kao da se nije ni osvrtao na to, jer je odmah krenuo prema Tabu, koji se prevrnuo na leđa, očekujući da će ga netko počeškati po trbuhu. - Pogledaj ovog psa - doda Hugo, milujući ga - jasno je da ima povjerenja u tebe... zato jer ga nikad nisi razočarala. Je li, Ely? - Ona se upita odnosi li se to na prošlu večer ili na nešto drugo što mu je učinila Eliza. - Ti me izluduješ - promrmlja on s gorčinom. - Tako si lijepa, doimaš se tako nevinom, tako čestitom... izvana. Ali iznutra... - Pružio je ruku da je pomiluje po kosi, ali usne su mu bile stisnute u dubokom gnušanju.

- Hugo... - zausti ona nesigurnim glasom, ali odmah ušuti, ne znajući kako da nastavi. Možda bi se njen pokušaj obrane zaustavio tu da se upravo u tom trenutku nije začuo prodoran krik.

Djevojčica koju je maloprije Ellen vidjela kako se veselo igra, pala je u more. Pa premda ono nije bilo odviše duboko, nije se mogla ustati jer ju je u tome sprječavao kupaći kostimić s volanima. S druge strane plaže njen je otac trčao da joj pomogne, ali nije bio tako blizu kao što su bili Hugo i Ellen. Ne osvrćući se na posve nove bijele hlače i svilenu ~ 55 ~ Anna

RafaelaR

bluzu, Ellen skoči u more i začas dohvati djevojčicu, no snažni su valovi prijetili da joj je otrgnu iz ruku. Već ju je bio obuzeo očaj kad su joj dvije snažne ruke uzele djevojčicu iz naručja i iznijele je na kraj.

- Hvala nebesima! - poviće Ellen, gledajući djevojčicu u Hugovim mišićavim rukama. Istom se radošću njih dvoje pogledaju u oči, potom on ponovo svrne pogled na djevojčicu, koja jecajući potrči ocu u zagrljaj, - Ne znam kako da vam zahvalim - ganuto reče čovjek. - Samo sam načas skrenuo pogled na drugu stranu...

- Vaša je kći, dobro, ne brinite se - umiri ga Hugo. - Mislim da se samo malo napila mora... a iznad svega se preplašila.

- Svejedno vam nikad neću dovoljno zahvaliti. Zabranili smo joj da sama ide u more, ali Dani je samo pet godina, a znate kakva su djeca. _ Vidjevši na Elleninoj ruci vjenčani prsten, on upita: - Imate li vi djece? Ne - brzo odgovori Hugo, a Ellen, obuzeta mišlju na Jess, ne reče ništa. Nemamo ih, ali moram priznati da bih volio imati dražesnu djevojčicu kao što je vaša.

Ellen ga pogleda dok je milovao Danu po kosi i bila je uvjerena da to nije rekao tek tako. Njegove su riječi bile diktirane istinskim osjećajem. Ellen se upita što bi rekao Hugo kad bi upoznao Jess. Bi li se tako nježno nasmiješio da mu pokaže sliku svoje sestrice? Ovaj Hugo, kojeg je otkrivala iz dana u dan, svakako bi učinio sve da neko dijete spasi patnje. Kad bi bar imala hrabrosti reći mu istinu, možda bi joj pomogao bez postavljanja uvjeta. Ali iskrivljena Elizina prosudba navelaju je na to da Huga smatra nekom vrstom čudovišta bez srca i osjećaja.

- Sva si mokra! - Hugov je glas trgne iz razmišljanja. - Zapravo smo oboje, bit će bolje da se vratimo kući. Ellen se uputi stazom što je vodila prema kući, poput robota koji sluša naredbe. Ali nezgoda s djevojčicom ju je potresla i oduzela joj snagu, pa se više puta spotaknula. Na posljetku joj je Hugo, opazivši njene teškoće, pružio ruku da joj pomogne. Od tog laganog toplog dodira stekla je snagu da ga upita ono što je imala na umu.

- Je li istina ono što se rekao, da bi volio imati kćerku?

On nastavi hodati, ali joj jače stisne ruku.

- Dobro znaš da sam oduvijek zavidio Sari na njenoj djeci. ~ 56 ~ Anna

RafaelaR

Sara? Tko je Sara?, upita se Ellen, već se pokajavši što se uputila opasnim terenom. Ona je zacijelo netko koga je Eliza poznavala, to je shvatila iz načina na koji je govorio . Je li pitanje djeteta bilo uzrok što su se njih dvoje udaljili? Bilo je vjerojatno da Eliza nije željela djecu. A ako ih je Hugo želio, kako je maloprije potvrdio, onda je to bio valjan razlog za rastavu. No iznenadna spoznaja o njegovoj ljubavi prema djeci stvorila je Ellen nove teškoće. Kad Hugo sazna istinu, koju će prije ili poslije saznati, zamrzit će Ellen zbog gomile laži što mu ih je izgovorila.

Prezirat će je... i ona će ga zauvijek izgubiti. Odjednom se s vrha hridine začuje muški glas.

- Ah, tu si! Čudiš me, Hugo, jer sam mislio da ću te zateći za pisaćim strojem, a nalazim te kako gubiš vrijeme na plaži! - Porugljiv i nehajan ton upozori Ellen na oprez, a Hugo pojača stisak na njenoj ruci.

- Mel! - odgovori on, mahnuvši mu rukom na pozdrav. - Nisam te očekivao tako brzo!

Znači to je taj Mel. Čovjek kojeg je Eliza vjerojatno poznavala, a koji se Hugu baš nije sviđao. U tom trenutku Ellen ga je mogla jasnije vidjeti i odmah ga prepozna. To je bio muškarac sa slike koju je našla u Elizinoj torbici. Zašto je ona čuvala tu sliku? Što joj je Mel značio? Ellen počne teško disati, dok joj je znoj oblijevao cijelo tijelo. Hoće li Mel vjerovati da je ona Eliza? Nije li se bližio užasan trenutak istine? Bila je dovoljna jedna riječ tog čovjeka pa da se sruši zamak laži što ga je ona tako pomno gradila. Do tog je trenutka ostala skrivena iza Hugovog visokog lika, ali kad je on zakoraknuo prema došljaku, ona ostane otkrivena Mel s znenađenjem opazi njenu nazočnost.

- Eliza!

To je ime bilo dovoljno da smiri Ellenino uzbuđenje. Premda je bio iznenađen što je vidi, u njoj je prepoznao njenu sestru blizanku. bez i tračka sumnje. Uostalom, Ellen je bila vrlo slična Elizi, a budući da je bila uz Huga, zašto bi Mel uopće mogao i posumnjati da je ona neka druga osoba?

- Ti si posljednja osoba koju sam očekivao zateći ovdje - reče Mel, zbunjeno pogledavajući sad Ellen, sad Huga, i opazivši kako se nježno drže za ruku. Nije postavljao izravna pitanja, ali vidjelo se da je zbunjen.

- Ely će biti ovdje sa mnom neko vrijeme... dok ne raščistimo neke stvari. - Hugo je to izgovorio kao da je Melu htio pokazati kako ona pripada njemu, kao da je htio upozoriti svakoga tko bi se usudio upasti na njegov teren. Za to je vrijeme pomno promatrao ženu i prijatelja, ~ 57 ~ Anna

RafaelaR

nadzirući svaku njihovu reakciju. Ellen zadrhće. A što ako su Ellen i Mel bili više od prijatelja... ako su bili ljubavnici? To je moglo biti objašnjenje Hugove očite netrpeljivosti prema Melu. Ali zašto ga je onda pozvao da u njegovoj kući provede kraj tjedna? - Drago mi je što te vidim - reče Mel, koji se malo pribrao. - Izgledaš... dobro.

Njegovo kratko oklijevanje navede Ellen da shvati kako u tom trenutku zacijelo izgleda užasno, pošto je maloprije odjevena skočila u more. Njen se izgled očito uvelike razlikovao od Elizinog uvijek pomno dotjeranog.

Nagonski rukom prijeđe preko mokre kose, ali učinak što ga je ta kretnja imala na Mela, uvelike joj je zasmetao. Lice mu se ozarilo od zadovoljstva, kao da se Ellen htjela pokazati ljepšom u njegovim očima.

Pod Hugovim pomnim pogledom Ellen zadrhće od straha da će se na neki način odati. Njena je situacija ionako već bila dovoljno zamršena, pa joj nisu bili potrebni drugi problemi kao, na primjer, moguća veza između njene sestre i plavokosog muškarca koji je stajao pred njom. Čim je ušla u kuću, otrčala se presvući, potom je sišla u kuhinju k Idi koja je pripremala večeru. Imala je potrebu biti daleko od napetosti koju je osjećala između Huga i Mela, potrebu da slobodno diše i da razmisli o svojoj situaciji u svjetlu neočekivanih okolnosti. Ponudi Idi svoju pomoć, ali ona je odbije, uvjeravajući je da sve može sama. Dobro, ali rado bih popila šalicu čaja i malo poprićala s vama - reče Ellen, a Ida odmah pristavi lonac na štednjak.

- Onda, kako ide s kućnim plejbojem? - upita je malo poslije Ida, pijući čaj. - Zar vam još nije rekao da ste najljepša žena na svijetu? Tako svima govori.

- Nije još. - Ellen je to izgovorila nehajno, ali nije zaboravila Melov pogled od maloprije.

- Vidi se da sazrijeva. - U Idinom se glasu jasno osjećao prizvuk prijezira. - Naš je King ovdje dulje od jednog sata i već je trebao stupiti u akciju. King!, ponovi u sebi Ellen. Mel se preziva King? To je bilo isto ime što ga je na potvrdi hotelske predbilježbe našla u Elizinoj torbici.

Hotel je bračnom paru King stavio apartman na raspolaganje. Sve je to potvrđivalo njene sumnje u moguću vezu Mela i njene sestre. Ta je predbilježba počinjala od kraja tjedna prije Elizinog dolaska u Ashingby. Ali ako se ona trebala sastati s Melom, što je spriječilo njihov susret? Eliza nije cijeli tjedan ostala u hotelu i otputovala je u Ashingby prije nego što je istekla predbilježba. Zašto? ~ 58 ~ Anna

RafaelaR

Ellen se sjećala da je ona Elizinu nesreću pripisala Hugu; njenom očaju koji ju je naveo na to da izgubi nadzor nad upravljačem automobila i izazove nesreću.

- Ne čini mi se da se Hugo i Mel baš slažu - usudi se primijetiti Ellen.

- Nisu ono što bi se moglo nazvati prijateljima... - Ida je pomno birala riječi. - Kad je gospodin King posljednji put bio ovdje, izbila je užasna svađa. Njihova se vika čula sve dovde... a bili su u radnoj sobi. Svađali su se? - Ellen nije voljela zapitkivati, ali sad je morala shvatiti kako točno stvari stoje. Ako je Hugo saznao za vezu svoje žene s prijateljem, imao ga je pravo prezirati.

- I te kako! Ali ne znam zašto. Mislim da je posrijedi bila žena.

Uostalom, kad je Mel u pitanju, onda je uvijek posrijedi neka žena. Ali znate, to su stvari koje me se ne tiču. Zatvorila sam se u kuhinju i povisila ton na radiju, tako da ih ne čujem. Sjećam se kako je gospodin King izašao prijeteći se osvetom, ali zapravo se ništa nije dogodilo.

- Možda samo prividno - primijeti Ellen. U odnosima s Melom Hugo je bio napet i ona je osjećala prijeteći prizvuk u njegovom glasu.

- Dok bude trajalo - reče Ida. - Njihov je odnos težak, jer se previše razlikuju jedan od drugoga. Nikad se neće razumjeti. Mel voli živjeti na velikoj nozi, lako dolaziti do novca... I do lakih žena... pomisli Ellen.

Eliza je otišla od kuće prije pet godina, i kako je živjela u tom razdoblju?

Uvijek je bila sebična, pohlepna na sve lijepe stvari u životu, ali opravdavaju li te njene sklonosti to da odmah nakon vjenčanja uspostavi vezu s drugim muškarcem? Pa i ako se Hugo okrutno ponašao prema njoj, a Ellen je u to ozbiljno počela sumnjati, ima li isprike za njenu nevjeru? Ellen nemoćno zatrese glavom, jer više nije znala što bi vjerovala od onoga što joj je sestra ispričala.

U dnevnoj sobi nije bila nikoga kad se ona pošla presvući za večeru, pa je zaključila da su muškarci u svojim sobama. Stoga odluči telefonirati Jess. A ako je Hugo i čuje, to bolje, jer je to bio savršen trenutak da mu povjeri pravu istinu. Nije mu mogla o tome govoriti poslije podne ili za večerom u Melovoj nazočnosti. Odlučnost da Hugu kaže istinu, postala je još čvršća nakon onoga što joj je rekla Ida. Ako je Eliza uistinu bila Melova ljubavnica, ona više nije mogla igrati njenu ulogu. Bilo bi to odviše opasno a i gadljivo. Telefonski razgovor s Jess prošao je glatko,.i kad je malo poslije ušla u svoju sobu, shvatila je i ~ 59 ~ Anna

RafaelaR

zašto. Zrcalo u kupaonici je još bilo zamagljeno od pare, dva velika ručnika bila su upotrijebljena, a u zraku se osjećao Hugov miris.

Otkad je on odlučio spavati u drugoj sobi, više se nije služio tom kupaonicom. Ali te se večeri tuširao u njoj, želeći navesti Mela da vjeruje kako je njihov bračni život normalan. Naslutivši sve to, pomisao na noć koja dolazi ulila je strah u Ellen. Bilo je jasno da neće spavati sama, ali do koje će točke Hugo zahtijevati svoja muževa prava? No s njim neće moći razgovarati za stolom u Melovoj nazočnosti, pa će možda poslije, u intimnosti bračne sobe, doći do odgađanog objašnjenja. Izbor haljine za tu večer bio je vrlo težak. Znala je da se Hugu sviđa haljina zelenoplave boje, ali on ju je izabrao za večeru s Larkinovima, pa nije znala da li da je svejedno odjene. S druge strane, haljina joj je izvrsno pristajala, pa je mislila kako bi joj to moglo uliti samopouzdanje kad na kraju večeri bude Hugu otkrila pravu istinu.

Poslije tuširanja pomno se dotjerala pa kad se pogledala u zrcalu, osjeti se ohrabrenom. Haljina joj je sjajno pristajala a meka pletenica u koju je skupila bakrenastu kosu, ostavivši samo pokoji uvojak slobodan, davala joj je otmjen izgled. Morala je priznati da se Eliza nikad ne bi tako počesljala, ali te je večeri Ellen htjela biti malo ona sama. Ipak, lice je i dalje bilo isto kao sestrino. Njena se napetost očitovala samo u pomalo nervoznim kretnjama, u nekoj ukrućenosti koja je njenim usnama oduzimala uobičajenu mekoću.

Možda bi trebala popiti dva prsta vina, pomisli, ali njegovo djelovanje ipak ne bi izdrzalo sve do kraja večeri. Nakon nekoliko dubokih uzdaha i posljednjeg pogleda u zrcalu, odluči izaći iz sobe. Kad je stupila na prvu stubu, doimala se savršeno sigurna u sebe.

~ 60 ~ Anna

RafaelaR

10.

Večera nije bila nimalo ugodna, jer ni Hugo niti Mel nisu pridonosili razgovoru što ga je Ellen pokušavala održati. Posebno Mel nije radio drugo nego pio, miješajući razne vrste vina, a kad su na posljetku prešli u salon na kavu, s vina je prešao na viski i cijelu ga večer pio kad da je voda. Kad je Hugo bio pozvan na telefon i kad su njih dvoje ostali sami, Mel je ustao zamagljena pogleda, stao iza nje i rukom je obujmio oko ramena. Dah mu je smrdio na alkohol dok je svoje lice približavao njenom.

- Kako si lijepa! - promrmlja, pomilovavši joj gola leđa. - Vrlo si mi nedostajala, Eliza... i ne znaš koliko!

- Mele, molim te! - Užasno preplašena. Ellen mu se pokuša izviti iz zagrljaja, pitajući se što bi bilo kad bi se u tom trenutku vratio Hugo. Na sreću, supijani Mel je imao usporene kretnje, pa se ona uspjela osloboditi i skočiti na noge.

- Znam da se ljutiš na mene - reče on ozbiljno. - Možda me i mrziš, ali mogu ti objasniti...

- Ne mrzim te - oprezno reče Ellen. Ne znajući u kakvoj su vezi bili on i njena sestra, radije se nije htjela uplesti u to. - Zašto bih te mrzila?

- To dobro znaš - odgovori on i odmah doda: - Ali sve bi se moglo srediti... da te mogu poljubiti! - Teturajući krene prema njoj, a ona ustukne nekoliko koraka.

- Mele, stani! Ne čini gluposti!

- Ja ne činim gluposti! - poviče on srdito. - Nadao sam se da ću moći s tobom slobodno govoriti.

Ellen je nestrpljivo čekala Hugov povratak. Nije više mogla izdržati sukob s Melom, jer nije znala što je bilo između njega i njene sestre.

- Možemo li razgovor odgoditi za sutra? - predloži ona, nadajući se da će ga se tako osloboditi.

- Ne! - poviče Mel. - Ne mogu čekati ni minutu dulje! - Oči su mu prijeteći zasjale.

Ellen se upita ne bi Ii bilo bolje da izađe iz sobe, ali Mel je stajao između nje i vrata, pa premda je bio pijan, ipak je bio snažan muškarac - Dobro - reče ona tad mirno, dok joj je srce divlje udaralo. - O čemu ~ 61 ~ Anna

RafaelaR

moramo govoriti? - Prestani hiniti da ne znaš što ti hoću objasniti! reče Mel povišenim glasom. - Znam da si se naljutila što onog tjedna nisam s tobom pošao u London, ali nisam se mogao ni maknuti, do vraga! Ti i ne znaš što znači imati ženu poput moje! Malo-pomalo se sve razjašnjava, pomisli Ellen. Mel je zacijelo mislio na razdoblje za koje je Eliza predbilježila hotelski apartman za gospodina i gospođu King. Eto zašto je Eliza, sva očajna, došla potražiti sestru u Ashingbyju. Hugo nije bio nimalo kriv. Mel nije mogao zbog svoje žene doći k njoj! Ellen obuzme osjećaj mučnine. Oh, kakvu je užasnu kašu zakuhala Eliza i na kraju je platila životom!

- Ne bismo li mogli sve zaboraviti? - usudi se reći.

- Dakako! - Blažen osmijeh obasja Melovo lice.- Dušo, pravimo se kao da se ništa nije dogodilo! Njegovo riječi i osmijeh zavarale su Ellen, koja pomisli da je kriza prošla. Neoprezno mu se nasmiješi, a to je Mel baš i čekao. Spretno poput mačke, iznenada se nađe kraj nje, zgrabi je i privuče k sebi, a Ellen osjeti mučninu od vonja viskija.

- Mele! - usprotivi se ona srdito, pokušavajući mu se oteti iz ruku.

- Tako si lijepa! - promuca on. - Izluđujes me! - Prstima je petljao po naramenicama haljine i začas su mu se ruke našle na njenim dojkama.

- Pusti me! K sebi ruke, Mele!

- Šališ se? Ti si moja! - Sad mu se u glasu naslučivala nasilnost. - Ja te želim, a i ti želiš mene... Ne znaš kako mi je bilo vidjeti te ovdje s Hugom... Do vraga, zašto si mu se vratila?

- Zato jer mi je slučajno žena! - zagrmi glas iza njihovih leđa. - I ne makneš li ruke s nje, slomit ću ti vrat kunem se!

Mel je smjesta pusti, čak tako naglo da je Ellen izgubila ravnotežu i zamalo pala. Visok Hugov lik stajao je na pragu, prijeteći. Otkad je tamo?, pitala se Ellen drhteći. Je li vidio da se odupire Melu ili je stigao tek u posljednji trenutak, zatekavši je u njegovom zagrljaju iz kojeg je mogao zaključiti koješta? Za to su vrijeme njegove plave oči s negodovanjem gledale njenu razbarušenu kosu, naramenicu haljine koja joj je visjela na prsima, otrgnuta Melovom grubom žestinom.

- Van! - grubo joj naredi Hugo.

- Ali... Hugo... - pokuša se opravdati Ellen. - Nije onako kao što misliš!

- Van! - nepokolebljivo ponovi on. - Ovo se tiče mene i Mela! S tobom ću poslije obračunati. A sada ti dajem pet sekunda da napustiš ~ 62 ~ Anna

RafaelaR

ovu sobu! - Vidjevši da ona oklijeva, on doda: - Ne odeš li, naprtit ću te na leđa i odnijet ću te gore!

Prizvuk njegova glasa nije ostavljao mjesta sumnji. Morala ga je poslušati, a Mel, klonuvši u naslonjač, izbjegavao je njen pogled. Bilo je očito da joj ne kani priskočiti u pomoć.

Hugo ju je pratio pogledom dok se uspinjala stubama, a onda je za sobom odlučno zatvorio vrata. Ellen uznemireno sjedne na postelju, osluškujući dolaze li kakvi zvukovi iz dnevne sobe. No vladala je posvemašnja tišina, premda je ona očekivala viku, vrijeđanje, tuču.

Pomisli da legne, jer joj je san bio potreban, ali na kraju odbaci tu misao. Ionako ne bi mogla mirno spavati, znajući da se uskoro mora suočiti s Hugom. Sad je objašnjenje bilo neizbježno i ono će za nju i za Jess biti odlučujuće. Imala je tako lijepe planove, možda i preoptimistične, ali onda je došao Mel i sve upropastio. Ni najbolji čovjek na svijetu ne bi mogao izbjeći divlju reakciju zatekavši svoju ženu u naručju drugog muškarca. Pa ako ga ona i uvjeri u to da nije Eliza, njen položaj nije baš posve jasan. Mnogo prijevara bez opravdanja, mnogo upornih laži ... Kad je mnogo poslije Hugo ušao u sobu, Ellen je drhtala od glave do pete. On se netremice zagleda u njeno blijedo i smućeno lice. Ona nije znala što se dogodilo između dva muškarca, ali je opazila da su Hugove crte krute, a izražaj nedokučiv.

- Mislio sam da si legla - reče joj gotovo normalnim tonom. Čak se nije doimao odviše srdit, pa i to zbuni Ellen.

- Čekala sam te... mislila sam da hoćeš govoriti sa mno ...

- Govoriti s tobom?- ponovi on sa zajedljivim smijehom. - O čemu?

O vremenu? O cijeni kiselih krastavaca? Ellenine velike zelene oči širom se rastvore. Očekivala je žestoku svađu, izljev bijesa. kao kad je napao Mela, ali on, naprotiv, hladan i ubojit, ima volje biti duhovit?

Njegovo neočekivano držanje posve je zbuni i skrene s njenih namjera. - Ima li što drugo o čemu mi želiš govoriti? - upita Hugo. - O tome kako je sjediti na dva stolca, odnosno imati vezu sa dva muškarca pod istim krovom?

- Gdje je Mel? - glupo upita ona, i ne misleći da ga ne bi smjela spomenuti.

- Otišao je... zapravo, izbacio sam ga. Ako ima imalo zdravog razuma, prespavat će u automobilu i otići kad se otrijezni. Ali što je, dušo? Htjela bi poći s njim? Mislim da si još na vijeme. ~ 63 ~ Anna

RafaelaR

- Obuzet bijesom, Hugo otvori ormar i počne vaditi njenu odjeću te je bacati na krevet.

- Stani, Hugo! Nemoj to raditi!

- Hajde. Ely! Sve to moraš samo staviti u kovčeg! Pa to si već jednom učinila i otrčala k Melu! - Sad je Hugo vikao, a lice mu je imalo okrutan izražaj.

U tom bi joj trenutku bilo još teže objasniti mu da on govori o Elizi, njenoj sestri, jer je Hugo izgubio vlast nad sobom i svojim postupcima, pa je nju obuzeo strah. - Hugo, molim te - pokuša ga zaustaviti. - Ne želim poći s Melom. Mel je oženjen.

- Oh, koje li novosti! Ti se sjećaš uvijek samo onoga što ti odgovara i kada ti odgovara. Ali ako si ti zaboravila da postoji Sara, ja nisam.

Sara? Već je čula to ime, ali nije se mogla sjetiti kada. Opazivši njeno čuđenje, Hugo je to protumačio na svoj način.

- Što je? Počela te gristi savjest? Ali nije te grizla kad si me ostavila na cjedilu i pošla k Melu u vaše malo ljubavno gnijezdo? Jesi li onda mislila na Saru? Kao i uvijek, mislila si samo na sebe, a svi su drugi mogli poći do vraga! Preplavljena tom bujicom krutih riječi, Ellen je počela gubiti vlast nad sobom. Sara, ponovi u sebi. Dakako, Sara je Hugova sestra, koju je spomenuo kad je rekao da joj zavidi na njenoj lijepoj djeci. A Mel je njen muž! Kockice mozaika su se počele slagati, otkrivajući vrlo neugodnu sliku. Sumnjala je da je Eliza bila Melova ljubavnica, te je večeri i dobila potvrdu za to, ali ipak nije shvatila ključ cijele priče. Eliza je ostavila muža da pođe živjeti s mužem Hugove sestre Sare!

- Oh, ne! - poviče gotovo za sebe.

- Oh, da, draga moja sebičnjakinjo! - ispravi je Hugo. - Sjećaš li se sad svega?

Tad je Ellen reagirala posve besmisleno. Ne mogavši više podnositi optužbe za nedjela što ih je pripisivao njoj, ona ga počne šakama udarati po prsima. Taj izljev bijesa možda je bio više namijenjen nesretnoj, ludoj Elizi nego samom Hugu. Drugim riječima, dobila je pravi slom živaca koji je on htio zaustaviti, uhvativši je za ruke i udaljivši je od sebe.

- Dosta, Ely... rekao sam dosta! To je histerična kriza! - Vidjevši da se ona ne smiruje, brzom je kretnjom pljusne.

- Udario si me! - usprotivi se Ellen, odmah ukroćena. ~ 64 ~ Anna

RafaelaR

- Postoje dva uobičajena načina za smirenje histerične žene - reče on sa smiješkom. - Poljubac ili pljuska. No ne čini mi se da sam te trebao poljubiti, je li?

Premda je i dalje drhtala, ona se odjednom osjeti posve mirnom.

Pljuska je postigla željeni učinak i razbistrila joj misli. Prvi put u toj burnoj večeri ona je znala što da mu kaže: jedinu stvar koja je mogla sve spasiti.

- Ali ja... mislim da si trebao - promrmlja tiho.

On naglo ustukne, kao da ga je ponovo udarila.

- Ti...

- Da, želim da me ljubiš, Hugo. To želim više od ičega na svijetu. Ona obori oči, gotovo sa stidom.

- Ali... Ely... Čudno je, pomisli Ellen, gotovo s tugom, kako taj čovjek koji piše i s lakoćom nalazi riječi, sada tako nijem stoji pred njom. Doimao se tako ranjiv, nezaštićen, posve različit od hladne i suzdržane osobe kakvom ga je smatrala u početku. Eliza ga je duboko povrijedila, i sad je ona željela učiniti nešto da ga utješi. Krene prema njemu i rukama ga obujmi oko vrata te približi lice njegovom. U prvi se tren on pokuša oduprijeti, ali potom popusti i usne im se strastveno spoje.

Tko zna zašto su čekali toliko dugo?, upita se Ellen dok je uzvraćala Hugove tople poljupce. Potom su njene nježne ruke milovale njegova snažna prsa, koja je ona onako besmisleno udarala.

- Molim te, Ely, nemoj to raditi, jer se više neću moći suzdržati promrmlja on, stenjući od užitka.

- A ako se ja ne želim zaustaviti? - upita ona.

Duboki uzdah bio je Hugov jedini odgovor, i on je nježno položi na postelju. Odmaknuvši joj preostalu naramenicu, oslobodi joj grudi i počne ih vješto milovati. Hugova je želja bila tako silovita da više nije bilo odgađanja, no Ellen mu je, prije nego što se prepusti prekrasnim osjećajima, htjela još nešto reći.

- Hugo, čekaj - re če ona tiho, prekinuvši njihovu erotsku igru.

- Ne mogu više čekati, Ely. Želim te!

- Glas mu je bio promukao.

- I ja želim tebe, ali, Hugo... moraš me saslušati.

- Je li to opet neka tvoja šala? ~ 65 ~ Anna

RafaelaR

- Ne, ali saslušaj me, molim te. Ja nisam tvoja žena... ja sam...

- Ne želim znati tko si! - strdito plane on. - Želim te, pa ma tko ti bila! Od tog se trenutka Ellen osjećala slobodnom da svojoj ljubavi ponudi samu sebe, a ne nesretnu Elizu. Sav smućen od strasti, Hugo nije bio nježan. Štoviše, njegovo je milovanje postajalo sve silovitije, budeći u njoj tek probuđene, dotad nikad doživljene osjećaje, sve do zadovoljenja. Postala je njegova s krikom užitka i samo s malo boli.

Ellen nije znala je li zaista spavala ili jednostavno lebdjela u nekom svijetu sreće. Ali kad je polako izronila iz neke vrste malaksalosti, opazi da Hugo nije u krevetu. Preplašena, skoči na noge, ali neki je šum upozori da je on sobi. Sjedeći na kraju postelje, promatrao ju je, potpuno odjeven, s izražajem životinje koja bdi nad svojom ženkom.

Lice mu se na slabom svjetlu zore doimalo poput kamene maske, a oči boje mora bile su tamne i nedokučive.

- Dobro - reče on nakon duge šutnje.

- Shvaćam da mi duguješ neko objašnjenje. Tko si ti, do vraga? Jer u jedno sam sad posve uvjeren: ti nisi moja žena!

~ 66 ~ Anna

RafaelaR

11.

Dva sata? To nije moguće! Ellen zbunjeno i s nevjericom pogleda na sat. Spavala je dugo, iscrpljena i sretna, pošto ju je Hugo ostavio samu.

Bila je zora kad je Ellen počela govoriti. On ju je slušao, ne prekidajući je, a onda je među njima pala teška šutnja. U jednom trenutku Hugo je ustao i prišao prozoru.

- I ja bih ti to trebao vjerovati? - To su bile njegove prve riječi, koje je izgovorio ne gledajući je.

- To je istina. - potvrdi ona.

- Zaista? - Hugo se s izražajem srdžbe okrene prema njoj. - Je li to istina ili tisućita laž, kao one koje si mi nabrajala kad sam te upoznao?

- Istina je, vjeruj mi!

- Zašto bih ti vjerovao? Imala si dovoljno vremena da mi kažeš istinu, i što se sada dogodilo da te navelo na priznanje? Dosta mi je laži, valjda si to shvatila! - Ponovo se okrenuo prema prozoru, kao da joj nema više što reći, ali iznenada odlučno nastavi: - Dobro, dosad sam te slušao bez primjedaba, a sada ti saslušaj mene. Imam ti reći mnogo toga o tvojoj sestri, ali istinu, ne laži. Elizu sam sreo na zabavi u kući moje sestre. Pozvao ju je Mel, rekavši da ju je upoznao u poslovnom krugu, da prolazi kroz teško razdoblje i da joj je potrebno razumijevanje. Njih su dvoje zapravo već tada bili u vezi, ali to Sara ni ja nismo znali. Mel i Eliza su se upoznali u nekom noćnom baru nekoliko tjedana prije toga.

Mel je običan ženskar, a ona je bila baš njegov tip: uvijek odjevena po posljednjoj modi, s mnogo nakita, i njena elegancija nije mogla proći nezapaženo. Činilo se da je vrlo bogata, ali nitko nije znao, a ponajmanje Mel, da sva njena odjeća nije bila plaćena.

Hugo umornom kretnjom prođe rukom kroz kosu. Bilo je očito da mu se teško sjećati svega toga.

- Eliza mi se nije svidjela. Bila je krasna žena, ali hirovita i površna, Poslije zabave sam posve zaboravio na nju, sve dok jednog dana Sara nije sva očajna došla k meni. Otkrila je njihovu vezu, i to upravo dok je čekala drugo dijete. Zamolila me da joj pomognem. Mel je radio u očevoj tvrtki i trebao se odseliti u Australiju najdalje za šest mjeseci.

Bude li Sara izdržala dotad, poslije će ljubavnici biti odvojeni tisućama ~ 67 ~ Anna

RafaelaR

kilometara. Moja je sestra bila uvjerena da će se onda napokon njen brak srediti. Hugo tu načini dugu stanku. Čitajući njegove romane, Ellen je spoznala njegovu privrženost obitelji, pa je mogla zamisliti što je za njega značila usrdna molba njegove sestre.

- Odlučio sam stupiti u vezu s Elizom. Pristane li više ne viđati se s Melom, njihova će veza sama odumrijeti, a ja sam imao jakog asa u rukavu: znao sam njeno novčano stanje. Ona je kratko vrijeme radila kao manekenka, ali onda su je otpustili, ne znam zbog čega, i više se nije uspjela zaposliti. U međuvremenu su se njeni dugovi gomilali, stan mjesecima nije plaćala, ali i dalje je živjela na velikoj nozi. Jednostavno nije znala drukčije.

- Oh... - tiho izusti Ellen, ali ne reče ništa.

- Bila je do grla u dugovima, ali ipak nije željela napustiti Mela.

Uvijek je tražila bogatog muža, rekla mi je, čovjeka koji bi je mogao izdržavati u raskoši. Tad sam joj bacio u lice istinu, koja joj se nije svidjela. Da se Mel i rastavi od moje sestre, rekoh joj, morao bi svejedno plaćati alimentaciju ženi i djeci. Stoga ako zaista traži bogatog muža, bolje joj se udati za mene.

- Što? - poviče Ellen zapanjena. Taj nagli obrat, koji je otkrio da je brak njene sestre bio hladan ugovor bez osjećaja, u određenom ju je smislu razočarao. - Ti si to učinio?

- Predložio sam joj da se uda za mene pod uvjetom da ostavi Mela i dopusti Sari da spasi svoj brak. Naš bi brak bio samo prividan, ali to Mel nije smio znati. No morali smo se uistinu vjenčati. Ništa drugo ne bi moglo navesti Mela na to da odustane od nje. A ja sam se obvezao da ću joj zauzvrat platiti sve dugove i davati joj dovoljno novca dok bude sa mnom. A kad se nakon šest mjeseci Sara i Mel odsele u Australiju, zatražit ću rastavu i plaćati joj izdržavanje da može i dalje voditi život na kakav je navikla.

- I ... moja je sestra pristala na to? - Nešto nije bilo jasno u odnosu između Huga i Elize.

Sjeti se riječi koje je čula, a koje nije potpuno shvatila. Neće biti teže nego prije, jednog joj je dana rekao Hugo. Ponovo si pristala biti moja žena, i najnerazumljivije od svih: Ovaj put je drukčije...

- Eliza nije odmah pristala. Dao sam joj vremena da razmisli, ali nisam morao dugo čekati. Idući je dan došla k meni, spremna prihvatiti sve što sam joj predložio. I tako... i tako smo se vjenčali. Kao što sam obećao, platio sam joj sve dugove, a čim mi je zakonski postala žena, ~ 68 ~ Anna

RafaelaR

počela je ludo trošiti novac. Kupila je športski automobil i mnogo drugih stvari. Četiri smo mjeseca oboje poštivali ugovor, a onda jednog jutra... ona je nestala. Ostavila mi je cedulju na kojoj je napisala kako je u početku mislila da će moći poštivati naš ugovor, ali onda je shvatila da je pogriješila. Stoga ne može ostati šest mjeseci, ali ionako su do njihova isteka nedostajala samo dva mjeseca...

Dva mjeseca, ponovi Ellen u sebi. Eto zašto je Hugo zatražio od nje da dva mjeseca ostane uz njega! Htio je prisiliti svoju ženu da ispoštuje dogovor. Na žalost, žena koju je sreo nije bila Eliza...

- I vratila se Melu - nastavi umjesto njega Ellen, sjetivši se predbilježbe hotela u Londonu.

- Da, tražio sam je posvuda, ali nestala je bez traga.

- Mel nije otišao na sastanak s njom. Zašto? To ne znam.

- To vjerujem, jer da si znala, nikad ne bi bila došla ovamo. Osim ako ni ta priča nije gomila laži koju ste vas dvije izmislile...

- Ne! - očajno poviče Ellen. - Eliza je mrtva! Ma što da je učinila, sad je mrtva, Shvaćaš li? Skupo je platila svoje pogreške! - Brizne u plač i rukama prekrije lice. Hugo joj odmah priđe i položi joj ruku na rame.

- Žao mi je - ponizno se ispriča. - Bio sam okrutan, ali moram znati pouzdano da mi je ovaj put rečena istina, shvaćaš li?

Ona potvrdno kimne. Eliza se poslužila Hugom, iskoristila ga je i ponijela se sebično i bezosjećajno prema Sari. Bilo je razumljivo da on sad sumnja u sve i svakoga.

- Eliza je bila... - nastavi Ellen, ali Hugo joj stavi prst na usta da je ušutka.

- Dosta! Sad je pitanje što da učinim s tobom..

Ellen naglo podigne glavu.

- Ne moraš učiniti ništa.

- Naprotiv, moram. U određenom smislu ti nešto dugujem, pogotovu nakon onoga što se dogodilo noćas. - Oh, ne, Hugo! - Nije mogla podnijeti misao da se on osjeća njenim dužnikom jer je s njom vodio ljubav. - Ne govorimo više o tome, hinimo da se ništa nije dogodilo.

- Ništa? - s nevjericom ponovi on. - Ali bila si djevica!

Ellen je mislila da je njenim mukama došao kraj, ali shvatila je da još nije sve svršeno. Eliza je uzela od Huga sve što joj je on dao i potom ~ 69 ~ Anna

RafaelaR

je nestala. U određenom smislu ga je opljačkala, a sad ona ne može učiniti isto. Da je to Hugo znao prije, ne bi bio vodio s njom ljubav. A sad se kaje zbog toga.

- To se trebalo dogoditi prije ili poslije - odgovori mu ona s usiljenom nehajnošću. - Dvadeset dvije su mi godine, a djevičanstvo danas vise nije ono što je nekad bilo. Zacijelo je bila vrlo uvjerljiva, jer se Hugo odmakne od nje s ravnodušnim izražajem na licu.

- Shvaćam. Za tebe je ono bio oslabađajući čin - zagonetno primijeti on.

- Oboje smo odrasle osobe i oboje smo to htjeli - reče ona, prisilivši se na smiješak. - Zbog toga se ne moramo osjećati krivim.

- Zaista si Elizina sestra! Još nikad nisam vidio tako iste blizanke! Okrenuvši joj leđa, Hugo izađe, ostavivši je slomljenu.

Ono čega se najviše plašila, to se i dogodilo. Hugo ju je poistovjetio s njenom sestrom, i to jednostavno zato što nije vidio osnovnu razliku među njima: činjenicu da ga Ellen ludo voli, a da ga njena sestra nikad nije voljela.

Bi li sve bilo drukčije da su se ona i Hugo sreli kao poptuni stranci?

Da on nije bio Elizin muž? Na žalost, znala je da se ništa ne bi promijenilo. Hugo je uvijek govorio samo o želji, nikad nije izgovorio riječ ljubav. A prošle ih je noći zahvatila bujica strasti: on ju je ludo želio, pa se nije uspio svladati, a sad se kaje zbog toga. Ona pomisli kako nikad nije dodirnula njegovo srce, a suze joj poteku niz obraze. Sad joj je preostajalo samo da spakira kovčeg i zauvijek izađe iz njegovog života. Skočivši s postelje, brzo navuče na sebe svoju staru odjeću, onu koju je donijela sa sobom. Nije htjela dirati ono što joj je kupio Hugo.

Potom dohvati torbicu i izvadi čekovnu knjižicu. Srce ju je boljelo pri pomisli na Jess, koju će tom svojom gestom iznevjeriti, ali nadala se nekom čudu koje će joj pomoći da nađe potrebnu svotu za sestrinu operaciju. Napiše Hugovo ime i svotu koju joj je on dao, a onda pođe u njegovu radnu sobu. Nadala se da će je naći praznu i da će ček ostaviti na stolu, ali problijedjela je ugledavši Huga.

- Jesi li nešto htjela? - upita je on oporim glasom.

- Da, htjela sam ti dati ovo. - Ipak je smogla hrabrosti da uđe i zatvori vrata. - Pruži mu ček, a on ga pogleda zapanjeno, ne shvaćajući.

Potom snažno zatrese glavom. ~ 70 ~ Anna

RafaelaR

- Ne, Ely... oprosti, htio sam reći Ellen. Zadrži taj novac, drugo ti ne mogu dati.

To je previše, pomisli Ellen. Ne može mu dopustiti da je tako ponizi. Želi joj platiti, i to vrlo velikodušno, za ono što je pošla s njim u krevet! Je li on lud?

- Želim ti vratiti taj novac, moraš ga uzeti! - ustraje ona, dok je Hugo s negodovanjem gledao ček.

- Misliš li da ga nisi zaslužila?

- Ne! - poviče mu ona u lice. - Ne na taj način! Ne mogu zadržati tvoj novac, dobila sam ga na prijevaru! Nabrana čela, on ispruži ruku, uzme ček i razdere ga na komadiće, koje baci na pod.

- Zašto si ga razderao?

- Jer ne želim da mi vratiš taj novac. Zar misliš da bih mogao jednu djevojčicu pogođenu nesrećom prepustiti njenoj sudbini, kad je svojim novcem mogu spasiti? Dobro ga je procijenila, likujući pomisli Ellen i obuzme je duboka sreća da je zamalo briznula u plač. Njene su se slutnje obistinile kad je mislila da Hugo nije čovjek koji bi odbio pomoć onome kome je potrebna.

- To je samo novac - objasni on s određenim cinizmom - a njega imam dovoljno.

- Vratit ću ti taj novac do posljednjeg penija.

- Hoćeš li prestati govoriti o tom prljavom novcu? - plane Hugo. - Ja ti ga darujem i s tim završimo jednom zauvijek!

- Ja... - Ellen se i dalje htjela protiviti, ali on joj uputi strašan pogled pun suspregnute nasilnosti, pa se preplašila i, ustuknuvši, gurnula stolić na kojemu je stajao složen rukopis otipkan na pisaćem stroju.

Papiri su se rasuli po podu, pa se Ellen, zarumenjevši se, sagne da ih pokupi. Hugo joj naglo priskoči i zgrabi je za ruku, ali ona je već bila pokupila nekoliko listova i, posve zbunjena, buljila je u jedan, ne vjerujući vlastitim očima. Stranica koju je držala u ruci imala je samo jedan redak, posvetu: Za Ely. Ali ime Ely je bilo prekriženo i iznad njega velikim, crnim slovima napisano: Za Ellen.

- Ne shvaćam - promrmlja ona, zbunjeno ga gledajući. - Što to znači?

- To znači da sam bio toliko glup da svoj roman posvetim ženi koju volim... - odgovori on s prizvukom gorčine u glasu. - I još sam toliko ~ 71 ~ Anna

RafaelaR

glup da joj ga posvećujem i sad kad sam spoznao da ona nije žena kakvom sam je smatrao.

- Tko je... žena koju voliš? - Ellen mu priđe, drhteći.

- Ne znaš, Ellen? Zar je to toliko teško pogoditi?

- Plašim se reći da ne pogriješim.

- Plašiš se? Zašto se plašiš? - Sad mu je glas bio nježan, zavodljiv.

Plave su mu oči blistale čudnim sjajem, i ona skupi hrabrost da se suoči s njim.

- Svaka bi se žena plašila gledajući blizu sebe ono što joj najviše leži na srcu, a ne znajući bi li ispružila ruku da to uzme. - Nije htjela biti jasnija, jer ako ga je pogrešno shvatila, to bi bilo potpuno uništenje i onog malog plamena nade što je tinjao u njoj. On načas sklopi oči, a kad ih je opet otvorio, bile su tamne kao more noću.

- Ellen, ako mi govoriš ono što mislim da sam shvatio, reci mi to jednostavnim riječima, do vraga! Budi jasna, molim te! Ti...

- Da, volim te, Hugo! Ljubim te svim svojim srcem! Jesam li sad bila dovoljno jasna?

- Ali ne možeš voljeti čovjeka kojeg tako kratko poznaješ!

- Zašto ne? Nije li s tvojom bakom bilo tako?

- Da, a sad se dogodilo i meni! - Njegov topli smijeh otvorio joj je srce nadi.

- Dogodilo ti se ... sa mnom?

- Dakako, a o kome govorim? Često nisam shvaćao što se to događa sa mnom, bio sam tako zbunjen. Pouzdano sam znao samo da si najljepše i najpoželjnije stvorenje koje sam ikad sreo. Ali tu je bilo još nešto. Samo te ne želim, nego te volim i potrebna si mi. Ljubim te, Ellen.

- Ona mu se htjela baciti u zagrljaj s usklikom sreće, ali odjednom se na njegovom licu pojavi promjena koja je zadrži. Srce joj se stisne .

- Što je? - upita je ga šapatom. I sad je njena sestra bacala sjenu među njih.

- Mislio sam na Elizu, na razdoblje što sam ga proveo s njom, i moram priznati da se ne ponosim onim što sam otkrio o sebi.

- Hugo ... - zausti ona, ali on je odmah prekine.

- Nikad nisam razumio Elizu, nismo se poznavali. Ona je vidjela samo ono što ju je zanimalo, a to je bio moj novac, a ja sam vidio samo onaj dio nje koji mi je ona dopuštala da vidim: ženu koju je glumila. ~ 72 ~ Anna

RafaelaR

Nikad mi nije govorila o svojoj obitelji kao ti. Uvjerila me da nema nikoga, ti i Jess za nju niste postojale. Moram priznati da je nikad nisam ni pokušao bolje upoznati. Imala je na ruci vjenčani prsten, moj novac na svom tekućem računu i njoj je bilo dovoljno.

Slušajući ga, Ellen se sjetila sestrinog kričavoga glasa dok je optuživala svog muža.

- Radio sam na novome romanu. - On pokaže na snop papira što ga je Ellen bila srušila. - Vidjela si kakav sam kad radim ...

- Da, ali ipak si našao vremena da izađeš sa mnom - blago primijeti Ellen.

- Zato jer sam shvatio da mi se događa nešto čudno. Prije se nikad ništa nije moglo ispriječiti između mene i mog rada, a onda si došla ti ...

Pokušavao sam te isključiti iz svog uma i usredotočiti se na rad, ali ti si se uporno vraćala u nj, sve dok nisam shvatio da vrijeme dok pišem, kradem tebi. To mi se s Elizom nikad nije dogodilo. - Sjena grižnje savjesti zatamni mu plave oči. - Da sam joj posvetio malo više vremena, možda bih je bio bolje upoznao, a onako sam vidio samo pohlepnu ženu koja je ugrožavala brak moje sestre. Mel jest nitkov, ali je ipak otac svoje djece!

- Da - promrmlja Ellen.

- Ne vjerujem da je Eliza mnogo dobila s tom vezom. Mel mi je upravo sinoć spomenuo nešto, ali bio sam odveć bijesan da ga slušam.No čini se da je isti dan kad sam joj predložio da se uda za mene, Eliza otišla k Melu i priopćila mu tu novost.

On je odmah pristao povući se, jer se on nikad ne bi vezao za ženu koja ne raspolaže s mnogo novca. Melov je otac vrlo bogat, ali sinu daje samo plaću i ništa više, no kad se želi živjeti na visokoj nozi, onda je potrebno mnogo više. Mel je mislio da je Eliza bogata, jer je ona ostavljala takav dojam, ali kad je otkrio da nije tako, počeo se povlačiti.

Mislim da je baš zato ona prihvatila moju ponudu. Vjerojatno se zanosila mišlju da će moj novac biti dovoljan za oboje i da će joj se on, znajući da je sad vezana za mene, ponovo vratiti. No ona me ipak ostavila i s Melom dogovorila sastanak u Londonu .

- To znam, jer sam u njenoj torbi našla hotelsku predbilježbu. Ali Mel se nije pojavio.

- Da, zato jer je u međuvremenu imao neprilika s ocem. Albert King je vrlo strog čovjek, pa kad su do njega doprle glasine o Melovoj vezi s ~ 73 ~ Anna

RafaelaR

Elizom, izbila je teška svađa. Otac mu je zaprijetio da će ostati bez posla i bez novca bude li se i dalje viđao s Elizom, a Mel se nije htio izvrgnuti takvoj opasnosti.

- Ipak se sinoć bacio na mene, misleći da sam Eliza - primijeti Ellen.

- Da, Mel je razmaženo dijete i uvijek želi ono što ne može imati.

Nadajmo se da će taj odlazak u Australiju, uz strah koji sam mu prošle noći ulio u kosti, srediti njihov brak. Žao mi je da su Sara i jadna Eliza srele čovjeka poput njega. Mel nije sposoban voljeti, voli samo sebe.

Udala sam se za pogrešnog čovjeka, rekla joj je Eliza, obasipajući je gomilom laži. Ali ona nije time mislila da je Hugo, sam po sebi, pogrešan čovjek. Ona ga smatrala pogrešnim zato što on nije bio Mel. Mislila je kako će se udajom za Huga, privlačnog i bogatog muškaraca, najljepše osvetiti čovjeku koji ju je odbio. Ali pritom nije mislila na vlastite osjećaje. Koliko joj je puta Eliza govorila o Melu, ne imenujući ga, pa je Ellen mislila da joj govori o Hugu. Voljela sam ga, Ely, vjeruj mi. Iskreno sam ga voljela, ali on me iskoristio. Nije mario za ono što osjećam prema njemu; važan je bio novac, samo novac!

- Mislim da je moja sestra uistinu bila zaljubljena u Mela.

- To vjerujem i ja, ali kad se osjetila odbijenom, pomislila je da joj sreću može pružiti samo novac. Znam da je prekasno za kajanje, ali ipak mi je žao što je nisam pokušao bolje shvatiti - tiše doda Hugo.

- I tako su dvije osobe iz moje obitelji radi novca upropastile vlastiti život, najprije moj otac, a onda i moja sestra - tužno primijeti Ellen.

- Ali ti nisi takva - odgovori Hugo. - To me čudilo od početka. Došla si k meni posve u Elizinom stilu, tražeći novac i spremna na sve da ga dobiješ, ali u drugim si stvarima bila savjesna i poštena, posve drukčija od Elize. Nisam znao što da mislim, ali nisam mogao vjerovati da se Eliza toliko promijenila. I imao sam pravo, jer ti nisi bila Eliza.

- Toliko sam ti puta to htjela reći - blago promrmlja Ellen.

- Znam, ali ja te nisam slušao. A nisam imao ni razloga sumnjati, jer je Eliza jasno rekla da nema obitelji! Sve je postalo još zamršenije kad sam jednog dana shvatio da ne mogu biti daleko od tebe, kao u prošlosti. Potom sam spoznao da te ludo želim ljubiti, a kad sam to i učinio, tri sam dana bio posve izbezumljen. Ali vrhunac je bio kad sam shvatio da te želim ... da te pošto-poto moram odvesti u krevet. Za tvoju sestru nikad nisam osjetio nešto takvo. ~ 74 ~ Anna

RafaelaR

- Ali smatrao si je prekrasnom ženom, sam si mi rekao. I usprkos tome je nikad nisi poželio?

- Ne. - Odgovor je bio brz, siguran, uvjerljiv. Nije bilo potrebno da kaže išta drugo, ali on ipak nastavi: - Eliza je bila vrlo lijepa, isto kao i ti, ali ostavljala me posve ravnodušnim. Svojim frivolnim ponašanjem i površnošću posve e zasjenila svoju ljepotu. Kad sam te vidio prvi put, bila si umorna, iscrpljena, sjena žene koju sam poznavao, ali svejedno me obuzela volja da te poljubim. Tvoju sestru nikad nisam poljubio, a odjednom sam poželio to učiniti. Bio sam bijesan na samoga sebe i pitao sam se kako mogu iznenada osjetiti ludu želju prema osobi koja mi se nikad nije sviđala. Nedostajalo je nekoliko tjedana do odlaska Sare i Mela u Australiju, pa sam mislio kako će biti bolje da te zadržim uza se, jer će oni tako možda spasiti brak. Nisam znao što se zbilo između Elize i Mela, ali od trenutka kad sam je ponovo našao, imao sam u ruci oružje protiv nje. Naš je brak bio samo po imenu, pa nije bilo problema da još dva mjeseca budemo skupa. Ali problemi su nastali, jer me tvoja nazočnost uzbuđivala, čak toliko da nisam mogao ni raditi.

Mislio sam da sam poludio. jer sam shvaćao da te neću moći imati dva mjeseca uza se i onda se pozdraviti s tobom. - I ja sam mislila na to kako ću preživjeti rastanak s tobom _ prommrlja ona.

- Toliko sam te želio da mi je spavanje s tobom prvih noći u istoj postelji bilo užasno mučenje. Ali ono što sam osjećao za tebe, sprječavalo me da te uzmem nasilu, jer sam htio da i ti osjećaš nešto za mene. Kad sam shvatio da sam se zaljubio u tebe, otkazao sam poziv Larkinovima, jer nisam htio da nam itko smeta. Jedva sam ti se čekao vratiti, ali kada te nisam zatekao kod kuće, pomislio sam da si se našla s Melom i ... i izgubio sam glavu.

- Bila sam kod Jess. Morala sam je vidjeti, da steknem hrabrosti za dalje - reče Ellen.

- Ali ja to nisam znao i obuzela me slijepa ljubomora. Zato sam i pozvao Mela k nama, da vas vidim skupa i provjerim vaše ponašanje.

Morao sam svakako saznati osjećaš li još što za njega. Dakako, mislio sam na Elizu, ne na tebe. Znaš, Ellen, ako hoću biti posve iskren, ja sam već znao da ti nisi Eliza, jer se ona nije mogla toliko promijeniti za tako kratko vrijeme.

- Jadna Eliza - uzdahne Ellen, srca punog samilosti prema sestrinoj nesretnoj sudbini.

Hugo je nježno zagrli i čvrsto privije uza se. ~ 75 ~ Anna

RafaelaR

- Ali da nije bilo nje, nikada te ne bih sreo.... No sad bih volio da sam te prije upoznao. Kad samo pomislim na to kako sam postupao s tobom dok još nisam znao... Hoćeš li mi ikad oprostiti?

- I ti meni moraš oprostiti mnogo toga - tiho reče Ellen. - Sve one laži koje sam ti ispričala!

- Zaboravljene i oproštene! Ne govorimo više o tome! - doda i poljubi je. - A sad moram poći do Ide, objasniti joj kako djevojka za koju smo ona i ja mislili da je moja žena, to nije... - Glas mu odjednom postane dublji. - Ali to će uskoro biti, je li, ljubavi moja? Ellen mu se sretna nasmiješi, osjećajući kako se utapa u očima boje mora.

KRAJ

~ 76 ~ Anna