Moje su suze zov svijetu Tragom jedne knjige koju su ispisala djeca u izbjegličkom centru.
Ilustracije: Omer BERBER
Piše: Ismet BEKRIĆ
pisali, plesali, slikali, svirali, tražeći utjehe za svoje tuge u stihu, boji, notama, igri. Nastajale su i knjige s dječijim literarnim radovima, kao što je i jedna knjiga objavljena u kulturnoj radionici u Zbirnom centru za izbjeglice u Ilirskoj Bistrici. Dječije pjesme objavljene su, osim na bosanskom jeziku, i u prevodima na slovenski i italijanski jezik, a u saradnji sa Centrom za mir u Sieni, Uredom za izbjeglice Vlade Republike Slovenije i Visokim komesarijatom Ujedinjenih nacija za izbjeglice – misija u Ljubljani.
Slovenija je u teškim, ratnim godinama na početku zadnjeg desetljeća prošlog stoljeća, iako je i sama osjećala breme te krize i agresivnosti, otvorena srca i raširenih ruku primila i brojne porodice iz Bosne i Hercegovine. Za djecu su organizovane i posebne osnovne škole, dok su srednjoškolci i studenti bili uključeni u već postojeći obrazovni sistem. U tom periodu postojale su i kulturne radionice koje je podsticao i pomagao Zavod za otvoreno društvo. Mladi su
Ova knjiga, iz koje objavljujemo kraći izbor, zove se Zov svijetu - Klic svetu – Grido al mondo. Djeca su pisala ove pjesme, kao svoj poziv da se zaustavi tadašnji rat u BiH, i da se svijet ogleda u njihovim suzama. Nažalost, oni koji nisu htjeli da osluškuju i čuju odjek dječijih srca i riječi, i koji iz jednog nevremena nisu izvukli nikakve pouke, i danas ne misle upravo na najmlađe, na one koji žele da imaju lijepu sadašnjost i još bolju budućnost.
22 Š E H E R
BANJA LUKA
