Bosna žubori, nad pitomim krajem… Stihovi i boje: obilježavanje rođenja pjesnika Muse Ćazima Ćatića i izložba “Stara Bosna” Galerije “Preporod” iz Zenice
Piše: Amna SOFIĆ “Musini dani”, manifestacija je koju od 1997. godine organizira Bošnjačka kulturna zajednica “Preporod” iz Odžaka, posvećujući je našem pjesnika Musi Ćazimu Ćatiću, rođenom u Odžaku. To je i jedna od osnovnih kulturnih misija “Preporoda” u Bosni i Hercegovini - da oživljava sjećanja na sve intelektualce, stvaraoce, koji su imali važnu ulogu u društvenom i kulturnom životu naše domovine. Tako se i u Odžaku svake godine sjećaju Muse Ćazima Ćatića čija djela predstavljaju trajno kulturno blago. U protekle dvije godine iz objektivnih se razloga, zbog korone, nije mogao upriličiti veći skup, a ove godine su se ponovno stekli uvjeti za program kakav dolikuje Musi Ćazimu Ćatiću. Pjesnik i boem Musa Ćazim Ćatić rođen je 1878.godine .U rodnom mjestu - Odžaku pohađao je mekŠEHER 44 BANJA LUKA
teb i osnovnu školu. Poslije očeve smrti majka mu se preudala u Tešanj, gdje uči brijački zanat kod očuha i pohađa tešanjsku medresu. Bio je darovit učenik i već u medresi dobro je naučio arapski, turski i perzijski jezik. Kad je trebalo da bude biti regrutiran (1898.), bježi u Tursku. Tu, u liceju Sultanija, upoznaje Osmana Đikića i Avdu Karabegovića, ali ga materijalne neprilike gone da se vrati u Tešanj. Uzet je u vojsku i tri godine služio je u Tuzli i Budimpešti. Godine 1902., na nagovor muftije Mesuda Smailbegovića, ponovno odlazi u Carigrad i neko vrijeme sluša predavanja u Mektebi Numunci Terreke medresi, ali - nezadovoljan načinom obuke polaže diferencijalni ispit iz općeobrazovnih predmeta i završava četvrti razred gimnazije. Uz pomoć Adem-age Mešića pohađa u Sarajevu šerijatsku sudačku školu, ali ga pri kraju školovanja izbacuju, pa završni peti razred polaže privatno, a diplomski ispit tek po posebnoj dozvoli Zemaljske vlade, uz pismenu obvezu da se neće koristiti diplomom koju mu daju. Godine 1909. i 1910. proveo je u Zagrebu kao student prava. Tu se kretao u Matoševom pjesničkom krugu i ‘pekao zanat’: književni i boemski. Ipak, prilike ga natjeraše da se vrati u Tešanj gdje se zaposlio, potom je u Bijeljini obavljao pisarske poslove u gruntovnici, gdje nije dugo dostao. Ponovno odlazi u Zagreb na studije i ponovno ga prilike vra-
ćaju u Tešanj. To je bila 1912. godina, kad ponovo radi u tešanjskoj banci, i u tom periodu stvara svoje najbolje pjesme. Muhamed Bekir Kalajdžić odvodi ga 1912. u Mostar, povjerava mu uredništvo Bisera i uvodi ga u druge poslove, kao prevoditelja, u Muslimanskoj biblioteci. Tijekom godinu i pol dana preveo je i napisao 12 knjiga, ali dolazi rat, mobilizacija, služba u Tuzli i Oerkenyu u Madžarskoj, tuberkuloza, otpuštanje iz vojske i smrt u ratno proljeće 1915. (Prema Abdurahmanu Nametku, 1968). Najveći pjesnički talent među Bošnjacima do Maka Dizdara, te prvi pjesnik-modernist bošnjačke književnosti. Umro je 1915.godine u Tešnju, a na njegovom mezaru je isklesano: “Ovdje leži pjesnik odličnoga dara, koji nije tražio časti ni šićara, već boemski živio i čustveno pjevo, dok ga smrt ne doprati do ovog mezara.” Mnoge škole u Bosni i Hercegovini nose njegovo ime .Nažalost, u Odžaku postoji samo jedna kratka ulica i bista ovog našeg velikog pjesnika. Bio je plodonosan pjesnik, a neka od njegovih najpoznatijih djela su: Bosna žubori, Ja nijesam sanjar, Ja sam vjerni rob ljepote,
