Zmaj Jovina škola
TARZANOVA RIJEKA Piše: Ismet BEKRIĆ
Djetinjstvo je jedro, razapeto, i svi bi nekud, kad dođe ljeto. Naša osnovna škola nalazila se između, visokim zidom ograđenog, zatvora, zvanog Crna kuća, i ulice što se spuštala prema otvorenim obalama rijeke Vrbas. Pošto nas zatvor ni najmanje nije privlačio, preostajalo nam je jedino da za vrijeme odmora ili poslije nastave skoknemo do vode koja je mamila svojim sedrama, brzacima i zelenomodrom bojom. Takmičili smo se ko će pljosnati kamen dobaciti na drugu obalu i uz to više puta zasjeći površinu vode. A nekad smo se, kraŠEHER 46 BANJA LUKA
jem maja ili početkom juna, kad je bilo toplo, znali i bućnuti u hladnoću vira ispod Studenca, najpoznatijeg banjalučkog izvora kraj rijeke koji i danas žednima daruje najljepše gutljaje. Zaneseni žuborom i bacanjem kamenčića znali smo i zakasniti na časove poslije velikog odmora, a posebno ako bismo, kao tada, kad se školska godina već primicala ljetu i raspustu, malo i zaplivali. »Moramo vježbati za ljeto!« govorio je Zaja koji je najduže ostajao u vodi ali zato i imao najmodrije usne. Kad smo dotrčali do škole, osjećajući kako nam se curci iz mokrih gaća već slijevaju u patike, čas geografije je već uveliko počeo, a nastavnica je provjeravala šta smo naučili o rijekama i jezerima naše zemlje. »Baš lijepo, pošto se, sigurno, upravo vraćate sa obale, vidjećemo šta sve znate o rijekama, a posebno o Vrbasu!« dočekala nas je nastavnica sa »dobrodošlicom«, kad smo, tiho, jedan po jedan, ulazili u učionicu. Zaja se, kao pokisli mačak, uvukao posljednji, a nastavnica mu je rekla da ne mora žuriti na mjesto, nego da malo zastane pred raširenom geografskom kartom:
»E, lijepo, sad ti nama pokaži gdje izvire i kuda sve teče rijeka Vrbas!« Zaja je na karti prvo tražio plavu vijugu koja se provlači između smeđih visova i zelenih udolina, a onda je očima šarao po razredu, kao da je odgovore htio da pročita na našim licima. »Dobro, reci ti nama gdje izvire Vrbas?« upitala je nastavnica. Zaja se ponovo okrenuo prema razredu i prvim klupama u kojima su obično sjedili bolji učenici, koji su mu pokušavali pomoći dodirujući uši. Zaja je to protumačio na svoj način i odlučno izustio: »Vrbas izvire ispod Uhate planine!« Razredom se razlio smijeh, a nastavnica je ipak uspjela da sačuva ozbiljnost: »E, da si malo učio, znao bi da to nije planina koja ima velike uši, nego koja se zove po zecu!« Zajin prst je zatim pratio vijugu sve do Jajca, a nastavnica ga je zatim upitala koja se veća rijeka tu ulijeva u Vrbas. Ponovo smo mu pokušali pomoći tako što smo mahali rukama, kao da plivamo. U to vrijeme bili su popularni filmovi o Tarzanu, junaku iz džungle koji se dičio svo-
