Šutnja nije zlato

Foto: Goran MULAHUSIĆ na svim nivoima zakazale. Te iste institucije, osnovane da upravo svojim djelovanjem budu moralna vertikala i zaštita građanskog interesa.Zato nas ne treba iznenađivati što se presuđeni kriminalci bezobzirno izruguju njenim slabostima nametanjem osjećaja da živimo u Zombi-državi – ni živi ni mrtvi!

Javno mijenje je konačno pokazalo svoju snagu na primjeru otkaza nastavniku- osuđenom za pedofiliju, ali i ponovo otvorilo pitanje odgovornosti države i obrazovnog sistema, koje je omogućilo da osuđenik bude vraćen u istu školu. Danas se bh. javnost ponovo pita: Kako je moguće da nam presuđeni pedofili rade u osnovnim i srednjim školama?

Centar za istraživačko novinarstvo objavio je podatke kako je najmanje trinaest prosvjetnih radnika u proteklih deset godina osuđeno za seksualno zlostavljanje u školama, a više od polovine ih je nakon presude nastavilo raditi s djecom.

I ovaj slučaj prošao bi neopaženo, da nije bilo hrabre Emine Brkanić, do prije sedam godina učenice Osnovne škole Grbavica1, učenice i žrtve nastavnika-pedofila! Da se država pita, ova društvena anomalija bi se pomela pod tepih, jer država puno ne mari što nam presuđeni kriminalci vaspitavaju našu djecu.

Kultura šutnje je duboko zadrla u sve ćelije bh.društva.Hrabrost još uvijek nije nadjačala strah. Recidivi ratnih trauma i zločina nisu zaliječeni, a svaka nova trauma ponovo retraumatizira ranjeno društvo. Zbog nepovjerenja u institucije, ali i straha od osvete zlostavljača, mnoge žrtve prikrivaju učinjeno. Posljedice uvijek ostavljaju trag kako na žrtvu tako i na društvenu zajednicu.

Sigmund Frojd u jednom od svojih citata nas uči:“Većina ljudi ne želi slobodu jer sloboda podrazumijeva odgovornost, a većina ljudi se boji odgovornosti.“S druge strane Erich Fromm kaže: „Nesretna sudbina mnogih ljudi rezultat je izbora koji nisu napravili. Oni nisu ni živi ni mrtvi.Život se ispostavlja kao teret, a djela su samo sredstvo od zaštite muka boravka u carstvu sjena.“

Dakle, bh. javnost nema alternativu! Indolentnost države na sva devijantne pojave u bh.društvu zahtijevaju pažnju i budnost javnog mijenja. Pravo na slobodu podrazumijeva vjeru društva u perspektivu i progres, jer kultura šutnje ne bira žrtvu, naciju, vjeru, starost i ime.

Afere postaju naša svakodnevica

Brojni su primjeri iz naše svakodneviceu kojoj su upravo institucije

Najnoviji primjer je bezobzirnost Sakiba Pleha , direktora sarajevske Biblioteke za slijepa i slabovidna lica, presuđenog da je 18 godina radio sa lažnom diplomom. On je „nedodirljiv“. Za njegaje to „završena stvar i kako NIJE napravio nikakvu grešku za svoju funkciju, neće dati ostavku“.

Slučaj Jasenka Tufekčića, bivšeg dopredsjedavajućeg Doma naroda Parlamenta Federacije, osuđenog na osam mjeseci zatvora za prevaru u službi i krivotvorenje službene isprave, čime je oštetio budžet Federacije BiH za blizu 40 hiljada km - za duboko jerazmišljanje. Tufekčićev odgovor nakon izrečene presude ući će u anale bestidnosti i političke neodgovornosti:“Cijenu borbe za istinu i pravdu NE plaćaju samo ‘obični’ građani već i rijetki iz vlasti(op. Jasenko Tufekčić) koji imaju hrabrosti da ukažu na korupciju i kriminal koje vode, u koje ubrajam i sebe. Svoju borbu zaistinu i pravdu ja nastavljam bez obzira na cijenu, znajući da sam na pravom putu, svjestan da se sa rogatim teško bosti. Ovo je samo prvo poluvrijeme.”

„Sve je rađeno po zakonu“, pravdat će se presuđeni kriminalci. Naravno, jer su im upravo bh. institucije omogućile da zatvorsku kaznu mogu „otkupiti“ kaznom 100 km po danu, pod plaštom „uspješnije resocijalizacije“. I to tako traje godinama i decenijamašto u konačnici potkopavapovjerenje u bh. institucije i njeno pravosuđe.

Afere postaju naša svakodnevicai velikom brzinom smjenjuju jedna drugu. Ona od juče se mete pod tepih, a ova od danas već sutra neće biti aktuelna.

Svjedoci smo da su, zapravo, najmlađinajveće žrtve društva zarobljenog kulturom šutnje.Njihova perspektiva zahtijeva razumnog i društveno odgovornog građanina.Bh. javnost je na primjeru reakcije i otkaza nastavniku- pedofilu pokazala da ima snage da na svoja pleća preuzme breme odgovornosti što joj jamči pravo na slobodu i bolje obrazovanje!