Demokratija ili anarhija

Zapadne demokratije i shvatanja sloboda štampe često vrijeđaju vjerska osjećanja, što stvara još dublji jaz među različitim kulturama.Spaljivanje kur’ana u Stockholmu ispred turske ambsade 21. januara izazvalo čitav niz reakcija u svijetu i udaljilo Švedsku od prijema u NATO.

Piše: Fikret Tufek

Sve se svodi na to da Švedska kritikuje spaljivanje Kur`ana, ali brani davanje dozvole! Je li to kontradiktorno? – kako se uzme, aršini za mjerenje pravde i demokratije veoma su različiti, kao i shvatanja slobode govora, štampe i misli u medijima, bez obzira kako se to tumačilo u drugim kulturama i religijama, posebno u sferi vrijeđanja vjesrkih osjećanja.

Je li to demokratija?

Švedska je kritikovala čin spaljivanja primjerka islamske svete knjige Kur’ana koji je izveo Rasmus Paludan, švedskodanski desničarski ekstremista u Stockholmu, ali je stala u odbranu svoje odluke da dozvoli planirani čin, jer je to u skladu sa švedskim shvatanjem sloboda izražavanja i demokratije.

Švedski premijer kontroverzan

Premijer Švedske Ulf Kristersson poručio je na Twitteru da je spaljivanje knjiga, koje su za mnoge ljude svete, čin dubokog nepoštovanja.

- Sloboda izražavanja je fundamentalni dio demokratije. Ali ono što je legalno nije nužno i prikladno. Spaljivanje knjiga koje su za mnoge ljude svete, predstavlja čin dubokog nepoštovanja. Želim da izrazim suosjećanje sa svim muslimanima koji su uvrijeđeni onim što se dogodilo u Stockholm, rekao je Kristersson.

Švedski ministar vanjskih poslova Tobias Billström objavio je na Twitteru da su “islamofobične provokacije nešto užasno“.

- Švedska ima široku slobodu izražavanja, ali to ne znači da švedska vlada ili ja lično podržavamo izražena mišljenja. Napisao je Billström.

Rasmus Paludan, desničar i ekstremista

Rasmus Paludan, lider danske krajnje desničarske stranke „Čvrsti kurs“ (Stram Kurs), spalio je 21. januara 2023. godine primjerak svete knjige Kur’ana ispred turske ambasade u Stockholmu. Paludan je bio okružen brojnim pripadnicima policije dok je izvodio čin spaljivanja Kur’ana u blizini turske ambasade. To je izazvalo velike mirne kontrademonstracije, prije svega pripadnika islamske zajednice.

Sloboda misli ili anarhija?

U saopštenju policijske uprave Štokholma navedeno je da je Paludanu dozvoljeno da održi protest, on je naime na vrijeme zatražio i dobio dozvolu, zato je policija nadzirala događaj, da ne bude posljedica.

Kao odgovor na odluku Švedske da izda dozvolu, zvanična Ankara je otkazala predstojeću posjetu švedskog ministra odbrane Pala Jonsona Turskoj. Ide se i dalje: to će vjerovatno koštati Švedsku ulaska u NATO, a Finksa je 24. januara već saopćila da će sama pokušati u NATO, jer Švedska je sve dalje od ulaska u tu alijnsu, upravo zbog švedskog shvatanja demokratije i sloboda govora i mišljenja.

Reakcije širom svijeta

Brojne su reakcije na javno spaljivanje Kur’ana, što je i za očekivati. Zapadni svijet to gleda na sasvim drugi našin od ostalih, uslovno ih nazovimo „istonih“ civilizacija, pa se postavlja opravdano pitanje jesu li razlike nepremostive i čemu one vode u krajnjem slučaju. Indonezija je 24. januara pozvala švedskog ambasadora i uputila vladi Švedske zvaničnu notu protesta. U 90 džamija u Turskoj vjernici su mirno prosvjedovali nazivajući spaljivanje Kur’ana vandalizmom. Velika negodovanja i reakcije zabileženi su i u Iranu i Iraku, te brojnim drugim islamskim zemljama. Bilježimo i izjavu Safeta Softića, političara SDA u BiH, koji smatra da spaljivanje Kur’ana i nije europska vrijednost, te da su se shvatanja demokratije i sloboda izražavanja jako iskomplicirala.

Crtanje uvredljivih karikatura

Lars Wilks samo je jedan od mnogih zapadnih umjetnika koji su crtali pogrdne karikature o poslaniku Muhamedu, te koji je zbog toga živio pod policijskom zaštitom. Njegova smrt u saobraćajnoj nesreći samo je povod za temu o slobodama štampe, o različitim poimanja demokratije i religijskih osjećanja. Wilks je poginuo u saobraćajnoj nesreći 3. oktobra 2021. godine, kao novinar objavio sam 7. oktobra 2021. godine tekst: Različiti aršini pravde „Nije prekršaj zapaliti Kur’an“?

Odbijaju li muslimani „moderno sekularno društvo“? – ili traže „povlastice za njihova vjerska osjećanja“? (Fleming Roza).

Koliko je aktuelan i tada (i danas) taj tekst najbolje govori dio iz njega koji citiram:

„Paljene Kur`ana viđeno različitim očima“

„Danski političar Rasmus Paludan htio je javno zapaliti Kur`an u Malmöu u augustu 2020. godine, policija ga je na granici spriječila da uđe, ali je to učinio njegov istomišljenik i to postavio na internet. Prema švedskom tužiocu to se ne može okvalifikovati kao mržnja, prijetnja lili progon narodne grupe!

Epilog: tužilac je odlučio odustati od istrage! Policija nije otkrila osobu koja je zapalila Kur`an, svetu knjigu muslimana. Za švedske vlasti to je vjerovatno čin demokratije i ljudskih sloboda, koje su neprikosnovene. Demokratija je jedan od osnovnih principa zapadne civilizacije, a pravda se često tumači prema različitim aršinima.

Filosofsko je pitanje koliko se ovdje radi samo o demokratiji i šta motiviše zapadne zemlje da kroz javno djelovanje i „slobodu medija“ vrijeđaju religijska osjećanja muslimana - pripadnika islama, kojih na zapadu ima jako mnogo, za dublju je sociološku i političku analizu!“

Šta je istina?

Paliti bilo čiju svetu knjigu nije čin kulture, još manje traba biti nivo zapadne evropske civilizacije. Navodim još jednom mišljenje švedskog premijera Ulf Kristerssona koji je poručio je na Twitteru da je spaljivanje knjiga, koje su za mnoge ljude svete, čin dubokog nepoštovanja, ali istovremeno je njegova vlada i dala kontraverznu dozvolu da se knjiga može spaliti: šta je tu čin demokratije i ljudskih sloboda zaista je teško pitanje, toliko teško da se svijet time, ili o sebi zabavio..?!

Izgradnje sahat-kula u Osmanskom carstvu počinju sredinom 16. stoljeća, kao plod kulturnih i arhitektonskih uticaja iz Srednje Evrope,naravno, uz prilagođenje sredini, kroz način gradnje i odabir materijala.Uslovljeno je potrebom obavljanja molitvi, pet puta dnevno, kod muslimana. Bilo je to vrijeme, kada su samo rijetki, oni najbogatiji, posjedovali džepne satove.

Kule kao tornjevi

Sahat-kule grade se u obliku tornjeva. Osnove su četvorougaone, zidane su gotovo uvijek kamenom, a krov je šatorast. Ispod krova je vijenac, sa četiri otvora, na sve četiri strane, gdje se nalazi sat, te satni mehanizam povezan sa zvonom. Na sahat-kulama obično su i mali otvori poput puškarnica, da bi neznatna svjetlost mogla prodirati u unutrašnjost. A, unutar kule, uz zidove, strma drvena stepeništa, sa raspoređenim odmorištima, vode od ulaza do vrha i satnog mehanizma. Poseban službenik, nazivao se muvekit, bio je zadužen da navija sat (i proračunava vrijeme molitvi). Taj posao nerijetko se prenosio generacijama, unutar jedne porodice, obično sa oca na sina.

Smatra se da je prva sahat-kula podignuta u Skoplju između 1566. i 1572., a da je satni mehanizam za nju donesen iz zauzetog Sigeta.

Sahat-kule najčešće su građene u središnjim dijelovima čaršija, uz glavne gradske džamije, uglavnom kao zadužbine uglednih legatora (vakifi).

Banjalučka Sahat-kula usko je vezana za Ferhat-pašinu džamiju i spadala je među najbitnije javne objekte stare čaršije u našem gradu. Iako ne znamo tačan datum njene gradnje, jasno je da je nastala u vrijeme velikih građevinskih poduhvata Ferhat-paše Sokolovića, u Banjaluci, novoj prijestolnici Bosanskog pašaluka.