3 minute read
Povratak jednog od simbola grada
Turistička atrakcija, ali i poruka tolerancije i zajedničkog života.
Naši poznati historičari, Hamdija Kreševljaković i Alija Bejtić, ističu upravo tu tvrdnju, da je Sahat-kula nastala u drugoj polovini 16. stoljeća, za vrijeme vladavine Ferhat-paše (1574-1588.), a u pronađenoj Ferhat-begovoj vakufnami, može se zaključiti da se radi baš o 1587. Naime, datum gradnje nije izričito pomenut, ali jesu sredstva za službenika koji je održavao javni sat, vjerovatno onaj na Sahat-kuli. Ako je to tačno, onda je Banjalučka sahat-kula najstarija sahat-kula u Bosni i Hercegovini. (Po nekim hipotezama Aleksandra Ravlića, Sahat-kula bi mogla biti i znatno starija, te da je upravo zbog izuzetne pozicije kule, sam Ferhat-paša vizionarski odlučio oko nje graditi novo središte Banjaluke. Ravlić svoju hipotezu potkrepljuje činjenicom da je na zvonu koje je bilo na Sahat-kuli sve do Drugog svjetskog rata, pisalo da je izliveno 1501. Ipak, znamo da su Osmanlije zvona uzimala sa crkava kao ratni plijen, ovog puta vjerovatno iz kontinentalne Hrvatske, te je njegova tvrdnja više bajkovita nego realna.)Lociranje gradnje Sahat-kule za osmanski period potvrđuju i arheološka istraživanja iz 1984, kada je utvrđeno da su temelji ovog zdanja bili na hrastovim gredama.
Advertisement
Sahat-kula imala je osnovicu 3,20 x 3,30 m. Zidovi su bili izuzetno masivni, građeni od tesane sedre, zaliveni krečom,i postepeno su se sužvali prema vrhu. U trenutku rušenja, 15. decembra 1993., visina kule bila je 18,89 m. Sam izgled kule tokom burnih vijekova znatno se mijenjao, Sahat-kula doživjela je znatnu devastaciju i u zemljotresu 1969, kada se vrh sa satnim mehanizmom urušio, a na zidovima su se javile pukotine. Nakon toga, izrađena je rekononstrukcija, ali veoma nespretno, trapavo. Tako da je na koti 14,45 m, tačka do koje je došlo do urušenja, nastavljena nadogradnja dosta lošijom, Jajačkom sedrom, a taj dio zaliven je betonom, i još rađen je ravno vertikalno, bez postepenog sužavanja ka vrhu, što je davalo dojam grbavosti i iskrivljenosti.
Još jedan svjetionik Banje Luke
Tokom prethodne gradske administracije, na čijem čelu je bio Igor Radojičić, potpisan je sporazum o rekonstrukciji ovog objekta, odnosno o njenom vraćanju na njenu lokaciju u neposrednoj blizine Ferhadije i elektro-tehničkog fakulteta, gdje je i stajala preko 400 godina, sve do već pomenutog 15.decembra 1993., kada je porušena zajedno sa ostalim objektima u kompleksu ranije srušene Ferhadije (7. maj). Bila su to teška vremena mraka, mržnje i potpune destrukcije svega što je moglo podsjećati na jedan, tada, nepoželjan narod.
Pripremni radovi za obnovu, na tlu, počeli su 2020.godine, a ovih dana ponovo su aktuelizovane priče o nastavku rekonstrukcije Sahatkule. Partneri za obnovu su Vakufska direkcija Bosna i Hercegovina i Turska, koja će finansirati projekat, Grad, koji će sve pratiti potrebnim dozvolama, i Muftijstvo koje raspolaže potrebnom dokumentacijom. Već tokom februara ove godine predviđen je sastanak sa Konzulatom Republike Turske, gdje će se dogovoriti o dinamici gradnje, naravno, zavisno o donacijama koje budu pristizale.
“Svaka gradnja, a pogotovo gradnja porušenog, u ovom slučaju obnova i izgradnja porušene Sahat-kule, budi emociju i daje nadu da slike mladosti i slike grada koje nosi pojedinac mogu biti razlog za ljudsku radost. Praznina onog što je porušeno u ovom slučaju je vidljiva za veliki broj građana Banjaluke koji, promatrajući minaret Ferhat-pašine džamije osjećaju nedostatak i prazninu Sahat-kule,” rekao je muftija banjalučki Nusret ef. Abdibegović.
Obnovom Sahat-kule, vratiće se još jedan od simbola našeg grada. Biće to nesumnjivo i bitna turistička atrakcija, ali i poruka tolerancije i suživota svih Banjalučana. Radujemo se gradnji Sahatkule koja će, nadamo se, ubrzo ponovo postati, kako to reče i sam reče efendija Abdibegović “još jedan svjetionik urbanog centra Banjaluke”
Povijest današnje Bošnjačke zajednice kulture „Preporod“ započinje osnivanjem njezina pravnog prethodnika i preteče – društva „Gajret“, 20. februara 1903. godine u tadašnjoj Muslimanskoj čitaonici na Bentbaši u Sarajevu na čelu s dr. Safvet-begom Bašagićem, jednim od rodonačelnika novije bošnjačke književnosti i moderne kulture Bošnjaka uopće. „Gajret“ je izvorno osnovan kao „društvo za potpomaganje đaka muslimana na srednjim i višim školama“, ali je od samog početka uloga društva bila znatno šira – sveobuhvatno kulturno-prosvjetno djelovanje među bosanskohercegovačkim muslimanima u skladu s naročitim okolnostima i potrebama bošnjačke zajednice s kraja 19. i početka 20. st. pa nadalje, ekvivalentno radu temeljnih kulturnih organizacija drugih naroda Bosne i Hercegovine, kao i drugih evropskih naroda ovog vremena. Uvesti Bošnjake u modernu evropsku kulturu aktuelnog vremena, ali bez napuštanja onog što su identitetske osnove i vrijednosti tradicije, i tako narod učiniti