Šeher Banja Luka 1

ŠEHERBanja Luka

MAGAZIN SAVEZA BANJALUČANA U ŠVEDSKOJ MAGASIN UTGIVEN AV RIKSFÖRBUNDET BANJALUKA I SVERIGE

GRDOSIJA IZMEÐU TVRÐAVE I RIJEKE

VEZE SA RODNIM GRADOM »Vezenim mostom« već krenuli pjesnici i učenici osnovnih škola u Gornjem Šeheru i Vrbanji

ŠEHER BANJALUKA #1 JUNI-JULI 2009 • MOTALA • CIJENA 25 SEK

UVODNIK Dragi Banjalučani, Pred vama je prvi broj našeg lista namijenjen prvenstveno čitaocima „banjalukoljupcima“ koji žive i rade u Skandinaviji, ali i vama koji ste rasuti po cijelom dunjaluku. Ideja za pokretanje magazina koji se bavi problematikom ljudi i njihovog grada koji su u posebnim okolnostima i ne svojom voljom napustili, dugo je bila prisutna među Banjalučanima u Švedskoj. Sada je i realizovana.

Pisati o Banjaluci nije ništa manje bolno nego sjećanje na jednu davnu izgubljenu ljubav s kojom je čovjek izgubio jedan veliki dio sebe. Upravo taj veliki, izgubljeni dio čovjeku uvijek nedostaje da bi bio kompletan, da bi ustvari bio to što jeste. Tako i ovo moje pisanje je ustvari pisanje s pola srca jer zaista, jedno je pisati o Banjaluci iz Banjaluke, a nešto sasvim drugo pisati o tom gradu sa geografske distance.

Neobično je teško nama koji tu ”tanku nit” od srca do Banjaluke razvlačimo kilometrima pri tome pazeći da ne pukne, kako bi je ostavili u naslijeđe našoj djeci s jasnom porukom: TO JE NAŠ GRAD! Kad kažem” od kako je Banjaluka postala” odmah u onoj drugoj polovini srca pjeva ”nije ljepša udovica ostala” i budi bezbroj uspomena na predivan grad , prelijepe rijeke, miris lipa i već kroz maglu se javlja i Džaferbegova kaduna iako Sarajlije kažu da je bila luda. Ne znam zašto? Valjda zato što je između sarajevskog kadije i banjalučkog bekrije izabrala bekriju.

Neka je vala baš!

I same novine nose jedan simbolički značaj , odnosno one su jedna čista želja da se sve ”tanke niti” prepletu sa svih kontinenata i meridijana po kojima su Banjalučani rasuti u jednu čvrstu pletenicu koja će tu vezu s Banjalukom učiniti čvršćom i bližom. Ta silna želja, satkana od bezbroj malih želja, ustvari je rezultat čovjekove potrebe za povratkom vlastitom korjenu i gledano iz moje perspektive to je teško objasniti.

Da li se ta želja pretvara u inat? Mi ovdje nismo došli svojom voljom. Nadamo se da će te biti zadovoljni ovim našim skromnim doprinosom u želji da sačuvamo naš grad, ali onakav kakvog smo ga ostavili. Sigurni smo da će svaki naredni broj biti kvalitetniji i interesantniji za vas čitaoce i da će te nam se javljati sa vašim sugestijama i prijedlozima.

OSNOVAN/GRUNDAT 2009.

Izdavač/Utgivare SAVEZ BANJALUČANA U ŠVEDSKOJ/ RIKSFÖRBUNDET BANJALUKA I SVERIGE

Glavni i odgovorni urednik/ Chefredaktör och ansvarig utgivare Mirsad Filipović Urednik/Redaktör Samir Rajić Grafička obrada/Grafisk arbete

SBLŠ / www.blsavez.se Lektor/Korrekturläsare Azra Lokvančić

Redakcija/Redaktion Muharem Sitnica -Sića Enisa Bajrić Fatima Mahmutović Esmina Malkić Dopisnici/Korrespondenter Ismet Bekrić (Slovenija) Slavko Podgorelec (BiH) Bedrudin Gušić (USA) Adresa redakcije/Redaktionens adress Šeher Banjaluka, Luxorgatan 12 591 33 Motala Telefon: +46(0) 141 51684 Internet: www.blsavez.se E-post: seherbl@blsavez.se

Mirsad Filipović List izlazi dvomjesečno.

Godišnja pretplata: 4 broja 100 SEK Švedska: PG 155 25 59-5 Pretplata i reklame na tel: +46(0) 141 51684 e-post: seherbl@blsavez.se Rukopisi, crteži i fotografije se ne vraćaju Štampa/Tryck LTAB Linköpings Tryckeri AB 013-31 60 40 Naslovna stranica:Omer Berber

SADRŽAJ BROJ 1/2009

Profesor Mato Ðaja i Fuad Balić prilikom otvaranja biste I.F. Jukiću

2 DOBRODOŠLI! Glavni i odgovorni urednik Mirsad

19

PTICE IZ DOLINE VRBASA Predstavljamo vam banjalučke književnike koji djeluju i rade izvan Banjaluke: Denis Dželić

7 SKICE ZA MONUMENT : Fuad Balić

21

MLADI U AKCIJI : Banja Luka u srcima mladih

10 VEZE SA RODNIM GRADOM : »Vezenim mostom«

24

NAJAVA DOGAĐAJA : Vezeni most 2009 - Banja Luka 10-17 jula 2009

11 PREDSTAVLJAMO VAM : Fikret Tufek

27

DOGODILO SE U ŠVEDSKOJ : Sjećanje na Adema Čejvana

29

NOVI ŽUBORI : Dajak nostalgija

Filipović povodom izlaska prvog broja magazina ”ŠeherBanjaluka”

već krenuli pjesnici i učenici osnovnih škola u Gornjem Šeheru i Vrbanji

14 BANJALUČANI NA SJEVERNOAMERIČKOM KONTINENTU : "K'o rakova djeca"

broj 1 juni - juli 2009 ŠEHER BANJA LUKA 3

SAVEZ BANJALU^ANA U ŠVEDSKOJ Piše: Mirsad Filipovi}

B

anjaluka je od 1991. do 1995. godine doživjela veliki egzodus. Stanovništvo Banjaluke potražilo je utočište u mnogim zemljama i na različitim kontinentima. Sama Švedska primila je oko 12000 hiljada Banjalučana. Naši ljudi su se relativno brzo snašli u nepoznatom svijetu, naučili u kratkom vremenu dosta toga o svojoj novoj domovini, manje-više švedski jezik i polako i sigurno po švedskom principu udružili se u novostvorena lokalna udruženja. Već 1994. godine osnovali smo Savez bosanskohercegovačkih udruženja.

Banjalučani, kao najbrojnija grupa naših prognanika, brzo i efikasno su se uključili u rad Saveza i lokalnih udruženja, te se istovremeno počeli organizovati u zavičajne klubove i sekcije pri lokalnim udruženjima. Prva ozbiljnija organizovanja Banjalučana počela su sa prvim velikim susretom naših građana održanim u Orebru 1995. godine.

Ko je tada slutio da će kroz sve ove godine ovakvi skupovi postati tradicionalni i tako prepoznatljivi za ove prostore?

Ti prvi susreti bili su i nagovještaj osnivanja Saveza, a njihova uloga u očuvanju kontakata sa rodnim gradom i drugim sredinama gdje žive Banjalučani nemjerljiva.

4 ŠEHER BANJA LUKA juni - juli 2009 broj 1

Već krajem 1996. godine na jednom sastanku u Malmeu pokrenuta je inicijativa za stvaranje Saveza Banjalučana u Švedskoj. Za tako što već su bili stvoreni preduslovi, a ukazala se i velika potreba za boljim i efikasnijim samoorganizovanjem. Na inicijativu nekoliko banjalučkih udruženja i sekcija, koje su djelovale u većim gradovima, marta 1997. godine u Noršepingu je održana osnivačka skupština, a za prvog predsjednika Saveza izabran je Reuf Jakupović. Postavljeni su programi i ciljevi Saveza, napravljen je statut koji je regulisao rad Saveza i njegovih članica. Naredne godine, na skupštini u Jonšepingu, za predsjednika je izabran aktivista iz regije Noršeping Elvir Hasanić. U martu 1999. godine poznati društvenopolitički radnik Mesud Mulaomerović biva izabran za predsjednika, a za njegovog zamjenika mladi i ambiciozni Samir Rajić.

Za sekretara bio je izabran Osman Bešić. Oni su, uz glavni odbor, dali veliki doprinos njegovom efikasnijem i kvalitenijem djelovanju, boljem organizovanju unutar same organizacije kao i saradnji sa švedskim institucijama i sa vlastima u Banjaluci. Savez je podijeljen na pet regija i u tridesetek udruženja i sekcija brojao je preko 5000 članova.

Poslije nekoliko veoma uspješnih godina sa evidentnim rezultatima dolazi do stagnacije, opadanja članstva i malog zatišja u aktivnostima Saveza. Razlozi su bili objektivne ali i subjektivne prirode. Krajem 2003. godine predsjednik Saveza postaje Izudin Smailagić, član glavnog odbora iz Noršepinga, a početkom 2006. godine za predsjednika je izabran Mirsad Filipović iz Motale. Mesud Mulaomerović, dugogodišnji predsjednik, postaje podpresjednik, a blagajnik već četvrtu godinu Zlatko Avdagić iz Motale.

Dolaskom novih snaga na čelo Saveza, počinje ponovni procvat Saveza, koji se počinje etablirati kao značajna snaga u djelovanju Banjalučana koji žive i rade u Švedskoj.

Savez je sada mnogo bolje organizovan, administracija je mnogo modernija i efikasnija a informacije su mnogo brže i produktivnije. Napravljena je i web stranica, a ubrzo će svijetlo dana ugledati i novine Saveza koje će se zvati „Šeher Banja Luka“ Značaj ovakvih okupljanja se očitavao i u očuvanju naše kulture, tradicije, identiteta i jezika. Redom su se izmjenjivali domaćini ovih susreta i to: Orebro, Noršeping, Štokholm, Jonšeping, Geteborg, Malmo, Vekšjo, Motala, Geteborg, Motala, Vekšjo, Geteborg, Noršeping i Geteborg.

Ovogodišnji susret, petnaesti po redu će se održati početkom oktobra tamo gdje i počeo u Orebru. Na većini ovih susreta okupljao se veliki broj naših sugrađana, njih između 1500 do 2000. Dolazili su Banjalučani iz cijelog svijeta, a ponajviše iz skandinavskih država i Njemačke.

Uvijek su na susrete pozivani gosti iz političkog vrha i izvršne vlasti grada Banjaluke i mjesta domaćina skupa.

Nekoliko puta su nam gosti bili ambasadori BiH u ovoj zemlji i predstavnici konzulata. Poznati politički i društveni radnik Dževad Osmančević izostao je samo sa dva posljednja satanka. Među ostalim gostima treba napomenuti slijedeća imena: Slobodan Popović, Nedžad Šešivarević,Dževad Haznadar, Asim Skorup, Kemal Gunić, Idriz Salatagić, Irfan Horozović, Smail Đuzel, Emir Kulenović, Marjan Beneš, Fuad Balić, Slobodan Gavranović, Omer Višić, Vladimir Đukelić, Edo Lelić, Dubravka Milobara, Meliha Filipović, Senad Hadžifejzović, Ambasadori Mediha Filipović i Darko Zelenika, Konzuli Jasminka Ustamujić i Mušan Agović, Midhat Ajanović Ajan i mnogi drugi. Banjalučki štimung i specifičan duh, uz nezaobilazne specijalitete sa roštilja, jagnjetinu i bogatu mezu, upotpunjavali su sami posjetioci. Neki su se po prvi put u izbjeglištu sretali upravo na ovakvim susretima, evocirali uspomene nostalgično se prisjećajući sretnih dana uz Vrbas, poznatih vrbaskih teferiča i mnogobrojnih sevdalinki ispjevanih upravo o Banjaluci.

Prekrasne aleje kestena i lipa, gradski parkovi i behar u maju davali su našem gradu poseban šarm i aromu.

Teško da se igdje u svijetu može skupiti toliko Banjalučana na jednom mjestu kao na ovim susretima. Enes Bašić, Nadir Garčević, Ado Bahtijaragić, Fikret Velić su samo neki od Banjalučana koji su nas zabavljali na susretima, a „Zelena rijeka“ se čula svaki put i ta pjesma postala je naša prirodna himna. Voditelji programa na našim susretima bili su: Muharem Sitnica- Sića, Fikret Tufek, Ozren Tinjić i Sabahudin Bahtijaragić-Cober . Svaki od njih je na svoj broj 1 juni - juli 2009 ŠEHER BANJA LUKA 5

način obilježio ove susrete. Treba spomenuti organizovane posjete rodnom gradu 1998. i 1999. godine koje su realizovane u saradnji sa švedskim institucijama koje se bave izbjegličkom problematikom. Realizovana je uspješno i akcija registrovanja vaučera, akcije za povrat imovine, razgovori sa predstavnicima vlasti o vraćanju prijašnjih imena i naziva naselja i ulica, organizovanoj registraciji i glasanju na izborima.

Savez je u skladu sa svojim mogućnostima pomagao našim ljudima da se bolje organizuju i lakše integrišu u švedsko društvo. U svojim programskim ciljevima velika pažnja posvećena je suradnji sa drugim organizacijama i institucijama koje djeluju kako u Banjaluci, tako i u dijaspori. Treba istaći saradnju sa Lokalnom zajednicom udruženja građana Banjaluke, Udruženju građana povratnika, Centrom za lokalni razvoj, Merhametom, Islamskom zajednicom, odborom za izgradnju džamije Ferhadije i drugima.

Savez ima odličnu saradnju sa svim bh. istitucijama i savezima koji djeluju u Kraljevini Švedskoj. Naš Savez je i članica Svjetskog saveza dijaspore i naši predstavnici obavezno prisustvuju na Kongresima saveza dijaspore i aktivno učestvuju u radu istog.

Savez svake godine aktivno učestvuje na pripremanju i provođenju Dana dijaspore koji se tradicionalno održavaju u julu mjesecu u Banjaluci. Posebno treba istaknuti i nekoliko pojedinaca koji su svojim nesebičnim radom i požrtvovanjem doprinijeli da bi se naša organizacija uspješno održala i dobila status u ovom društvu vrijedan poštovanja. To su: Mesud Mulaomerović, Muhamed Ibrahimbegović-Palada, Šukrija Litrić, Elvir Hasanić, Mehmed Muhedinović, Ljiljana Laks-Pregl, Sadik Beglerović, Ferid Lukačević, Izudin Smailagić, Reuf Jakupović, Suada Đelić, Nail Vajrača, Đemil Vajrača, Muharem Sitnica, Fikret Tufek, Samir Rajić, Osman Bešić, Sakib Dedić, Admer Duna, Zlatko Avdagić i mnogi drugi. Nekoliko naših sugrađana su ekonomski pomagali i sponzorirali naše projekte. Posebno mjesto u našim srcima zauzimaju vrlo uspješni privrednici Nurko Golalić i njegovi sinovi Zlatan i Amir koji su se nesebično odazvali svakoj humanitarnoj ili kulturnoj akciji koju su organizovali Savez i njegova udruženja. Banjalučani jako dobro funkcionišu u novoj sredini. Većina je zaposlena, mnogi su promijenili 6 ŠEHER BANJA LUKA juni - juli 2009 broj 1

zanimanje, neki su dogurali daleko u politici, sportu i kulturi. Omladina završava visoke škole i univerzitete, druže se međusobno, organizuju fešte, imaju web stranicu, pomažu starijima, neki imaju i svoj radio program. Dosta Banjalučana imaju vlastiti obrt, radnje i male fabrike. U mnogim gradovima naši sugrađani imaju svoje restorane, kafane, picerije, ćevabdžinice, klubove sa banjalučkim predznakom, gdje se svakodnevno okupljaju i druže.

Svakog maja udruženje iz Noršepinga organizuje susret pod naslovom „Sa glumcima u maju“ posvećen našem kazališnom i filmskom bardu, glumcu Ademu Čejvanu.

Obavezni gosti na ovoj tradicionalnoj kulturnoj večeri budu Zlatko Pregl-Feliks i Sabahudin Bahtijaragić-Cober koji osmisle izvrstan program i zajedno sa domaćinima oslikaju rad i djelo ovog vrhunskog banjalučkog glumca.

Mnogi obnavljaju ili grade nove kuće u svom gradu, renoviraju stanove, razmišljajući o povratku pod stare dane. Neki su prodali ili zamijenuli svoju imovinu za druga mjesta u Bosni. Sve je to bolna realnost i stvar izbora, međutim, niko ne zaboravlja krajišku ljepoticu, onakvu kakvu smo je zapamtili kada smo je napuštali.

Nostalgija i žal za starim vremenima još uvijek je prisutna u našim srcima. Većina nas posjećuje Banjaluku svakoga ljeta, ostane nekoliko dana ili sedmica, posjeti rodbinu i prijatelje, obiđe mezarja i groblja, napuni akumulatore na moru i onda nazad „kući“. To je nažalost naša stvarnost i od nje se ne da tako lako pobjeći. A onda vrlo brzo dolazi septembar, najznačajniji mjesec za mnoge Banjalučane u Švedskoj jer tad se ponovno okupljamo na našem tradicionalnom susretu. Svake godine na tim susretima prisutno je sve više mladih što nas veoma raduje. To je dobar predznak da se naša druženja neće ugasiti i da ćemo se mi Banjalučani diljem svijeta organizovano okupljati kao i do sada.

Fuad Balić (skice za monument)

GRDOSIJA IZMEĐU TVRĐAVE I RIJEKE Piše: Slavko Podgorelec Banjalu~anin

Č

ini mi se – lakše bih pisao o nekom sportisti, likovnom umjetniku, književniku, scenaristi, arheologu, etnologu – bilo kome ko je zadužio Banjaluku – nego o Fuadu. Zato što je on sinteza svih duhovno primjenjenih vještina koje se zamisliti mogu.

Ne pretjerujem – jer Fuće je (dao mu Svevišnji još puno stvaralačkih godina) barem za mene, Banjalučanin koji je, za ovozemaljskoga života, sebi podigao hejbet spomenika!

Ne samo sebi – nego svom Gradu na Vrbasu. Ovaj kulturni poslenik, entuzijast i ’inventor’ cijeli život posvetio je izazovima i pionirskom djelovanju. Čega god se prihvatio – to je oplemenio, usavršio, učvrstio, proširio i naravno – vlastiti mu muhur udario... I mnogo toga najčešće bez, ili sa malo para, uz pomoć ’šćapa i kanafa’, ali sa ogromnom voljom i elanom kojim je inficirao najbliže saradnike.

Sjećam se, prvi susret sa ’čika Fuadom’ imao sam davne 1964. godine, kada sam neku poruku nosio tadašnjem predsjedniku opštinskog Kulturnoprosvjetnog vijeća. Pred trinaestogodišnjaka ispade ogromna, nasmijana ljudina u odijelu i kravati, prodrma mi desnicu (ko da sam neki ministar) posadi me u fotelju i...od tada se, evo više od pola vijeka, konstruktivno i u dokolici družimo, sarađujemo, žustro polemišemo (pa i svađamo), ali – usuđujem se reći – naprosto jedan bez drugoga – ne možemo.

tavana. Nije više bilo ’praznog hoda’ ni prostora– koncerte smjenjuju plesne večeri, događaju se izložbe, ni centimetar prostora ne ostaje neiskorišten. Otvara kancelarije (u poslijepodnevnim i večernjim satima) svim mogućim aktivnostima, a ’špajzove’ i ostave pretvara u ateljee...

Ne ustručava se Fuad (i danas se pitam KAKO?) dovesti u svoj grad najveća svjetska muzička imena: osim Rostropoviča, Svatoslava Rihtera, Jehudi Menjuhina, Davida Ojstraha, Lenjingradske filharmonije, Zagrebačkih solista, poznatih operskih imena, redovno gostuje Sarajevska filharmonija. Dolaze oni (mnogi su tad prvi put čuli za Banjaluku) koncertiraju i odlaze ošamućeni stručnošću publike, kulturnim nivoom i ozračjem...i ponovo dolaze. Novcem od plesnih večeri Fuće kupuje prvi ’Stenvej’ klavir u Banjaluci i drugi u BiH. Svjetska džez-legenda, famozni Kvinsi Džouns sa svojim orkestrom, šezdesetih godina dolazi u Banju Luku (čuj, Banjaluku!).

Koncertna sala je prepuna ’upeglanih’ Banjalučana (kravate, frizure i štikle), publika samo što ne visi po lusterima... Počinje spektakl i onda...nestade struje. Mrak.

Malo morgen! Raja pali šibice i upaljače, munjevito se (iz Fućetove ’sehare’) publici dijele svijeće; Kvinsi, razvaljen do peta – nastavlja koncert ! I muzičari i publika padaju u delirij!

Često se pitam – šta nas je zapravo zbližilo, a danas znam.

To su entuzijazam i spremnost da se ’zažmiri i skoči’, umijeće profesionalne improvizacije, ali iznad svega otvorenost i averzija prema licemjerju. Ne krijem: Fuće mi je i danas uzor, i ne jednom rješavao sam situacije ’u stilu Fuada Balića’. Sjećam se, u Domu kulture je na mjestu direktora Fuad naslijedio Dragu Radovanovića – čovjeka koji je kulturni hram počeo izdizati iznad nivoa zadružnog odnosno, društvenog doma. Fuad je prethodno već ’drmao’ (bolje je kazati – udarao ritam) u Klubu akademičara Banjaluke (KAB); bio je misionar odnosno pionir u koječemu. Osim što je u svoj grad donio prvi kajak-čamac na rasklapanje (portabl) i organizovao prvu vaterpolo-utakmicu na Šimšuru (Zelencu) pod Kastelom, Fuad je po dolasku u Dom kulture (i opet!) napravio dar-mar. Protresao je ovu građevinu od podruma do

...I onda dođe struja; neki vele da je ’pokvarila štimung’.

Fuće – cvjeta: To je banjalučka raja – nju ništa ne može obeshrabriti. A Kvinsi Džouns? Načisto je, poslije ovog koncerta, puk’o ko petarda. Banjaluka ga je istresla iz kundura, pa je poslije izvjesnog vremena, na Dom kulture (bolje reći na Fućeta) stigla pogolema koverta, a u njoj partitura za kompoziciju koju je veliki Džouns napisao i posvetio Banjaluci ! Uz to i tonska traka sa izvođačkom verzijom. Sumnjam da se tako nešto ikada dogodilo...

Dovukao je On (na Kastel) i balet Elvina Ejlija, a dolaze i književnici – Ivo Andrić, Meša Selimović, Branko Ćopić, Dobrica Cesarić... Ne miruje Fuad: sa banjalučkom likovnom ’četvorkom’ koja je unijela moderne vibracije u Grad (Dušan Simić, Enver Štaljo, Bekir Misirlić i Lojzo Ćurić) baza po visoravnima Zmijanja osupnut veličanstvenom ljepotom uzvišenog pejzaža... Užitak broj 1 juni - juli 2009 ŠEHER BANJA LUKA 7

Fuad i Vesna Bali} sa Slavkom Podgorelecom, 24.april 2008 Dom kulture

je potpun jer sve ovo već je ’odslušao’ na snimcima etnomuzikologa Vlade Miloševića koji mladog Fućeta izuzetno cijeni i uvažava. I opet ’klik’ u Fuadovoj glavi: pa ovi Stričići i Zmijanje, sa svojim seljacima i nošnjom, sa folklornim i etnografskim značajkama, sa božanskim i uzvišenim pejzažom – zapravo su kulturni ’mrtvi kapital’!

Nije prošlo dugo – a Stričići, u drugoj polovini šezdesetih postaju prvi ruralni kulturni velegrad! Kome pravo – a kome krivo tek Fuad Balić utemeljuje Kočićev zbor koji se, od tada, dogodio više od četrdeset puta. I opet – presedan: Fuad Balić u po ’zveke’ (na Stričiće) dovlači kompletnu Sarajevsku filharmoniju (!) koja koncertira uz riku bakova, janjce i prasiće na ražnju, ćevape, rakiju i podgrijanu pivu...A uz takav program, naravno, mora stići i struja, a valja i drumove nasuti – pa Kočićevci ’onog Fuada’ slave kao svoga Petrića.

Ni to Fuadu nije dosta, nego u po’ Doma kulture (sjećam se – u Velikom salonu) postavlja izložbu rukotvorina Kočićevih seljaka. U salon dovuče tkalački razboj, posadi seljanku za njega, i eto vrhunskih finih vunenih ’štofova’ za odijela.

Udari neke godine potres, sve ode u helać, teško se izranjavana Bajna Luka uspravlja iz ruševina... Fuad je u ’Narodnoj biblioteci’ zgruhanoj u ništa manje jadnu zgradu nekadašnje škole „Mladen Stojanović“. Memla i fajtina, Fuad leta od podruma do tavana, tegli knjige, spašava...

Sjećam se – zima do bola, sjedimo u njegovoj kancelariji u kaputima, ispijamo skoro smrznutu kahvu – a Fuće budan 8 ŠEHER BANJA LUKA juni - juli 2009 broj 1

sanja... Gledam ga, a u sebi mislim: blago onom ko se ’vaki rodi – čitav mu je život u veselju! „Znaš, kad podignemo zgradu nove biblioteke, biće tu te ovo-te ono, a sve sam poduzeo da ova naša biblioteka preraste u univerzitetsku, ma to je gotova stvar. Vidjet ćeš ti...“ veze Fuće, a ja kontam – i on prolup’o...

Malo sutra! Izdrnda Fuće zgradu (eno je i danas – ko ’blokhauz’, ni atomska joj ništa ne more!) i opet „navali narode – bujrum kulturnog prostora!“.

Tako je to sa Fućetom; taman pomisliš – eto ga, sa’će se smiriti, otahiriti, seiriti...a njemu pamravi uz leđa ! Na čelu Društva prijatelja banjalučkih starina pokriva kule u Kastelu, popravlja zidine...Ali žulja Fuada nijema Sahatkula. ”Ako nešto treba da svijetli – neka svijetli, ako sahat treba da kuca – neka kuca! To je moj ’credo’. Sahat-kulu smo građevinski sredili – al’ hajd nađi sahat?! Prehrljo sam cijelu tadašnju Jugoslaviju – niđe ga! Onda meni prijatelji zidari iz Posušja (Galić, Boras i Bešlić) sugerišu Njemačku. Švabe su sve svoje stare i ohrndane ure restaurirali, konzervirali i uskladištili. I nađemo mi sahat! I prokuca on u noći sa 21. na 22. april (dan oslobođenja Banjaluke) 1971. godine!” temperamentno kazuje Fuće, a onda mu osmijeh podiže desni brk.

Tu noć pamtiću dok živim; okupilo se pedesetak ljudi – banjalučka raja i kulturna elita (a to mu danas dođe na isto).

Grmi Fuad svojim baritonom. Ne može on tiho, normalno govoriti; kad šapuće – tapete otpadaju. Onda će Joco (Bojović – Vrbaslija, dajaklija i poeta) ’recitirati’ pjesmu

”Minare” ... Kad Joco Crni ’ruknu’ (a sve gleda u alem Ferhadije zaboden u zvjezdano nebo) trnci prolaze od pete do glave. Golubovi, u panici, načiniše živu auru oko Sahatkule. Precizni mehaničar Josip Lenard, ’dobro raspoložen’ (oho-hooo!) pokrenu veker – a onda, prvi put poslije ihahaj decenija – Sahat-kula otkuca ponoć...

A ’ruljana’ je oduvijek bilo u Bajnoj Luci, osobito na isturenim političkim mjestima. Takvi su Fućeta uvijek osujećivali: te šta će nam krovovi na Kulama u Kastelu, šta fali Sahat-kuli da i dalje bude nijema... Kad je prokucala, onda se jedan ’guzonja’ sa Bulevara žalio kako od nje ’nemore spavati’ (jel’ matere ti?!). I tol’ko ga je nasikirala da se 1992. priključio svojoj nacionalnoj stranci za čije vlasti se sijalica u čaršiji na Vrbasu – utrnula.

Kad Fuće sebi zabije nešto u glavu – to će da bude.

Makar or’lo – gor’lo! Naumio ovaj hairlija da podigne bistu našem polihistoru i fratru Ivanu Frani Jukiću. Napuca Bešu (Ahmeta Bešića, prvog banjalučkog akademskog vajara) da pravi skice i prve modele. Onda ide Fuće u Komitet i Socijalistički savez da ispipa ’puls’. ”Đe ćemo mi katoličkom popu podizati bistu, pa još u po’ čaršije?! Nek to radi crkva! ” zaključiše ’drugovi’. Dobro, konta Fuće pa presavi tabak i napisa pismo nobelovcu Ivi Andriću koji je Jukića izuzetno poštovao. Moli pisca Fuad da se prihvati dužnosti predsjednika Odbora za podizanje biste Jukićeve.

Andrić promptno odgovara: pohvaljuje ideju da se Jukićuvelikanu u rodnom gradu podigne bista, čudi se da to nije urađeno ranije, zbog obaveza ne može prihvatiti dužnost predsjednika Odbora – ali se osjeća njegovim članom i nudi pomoć (!) ”Haj’d sad! Da ga vidim ko će se suprotstaviti inicijativi koju podupire nobelovac!” trijumfuje Fuće i – naravno – bista (koja je već završena, samo joj Bešo malo ’zaoštrio’ formu u tada obaveznom soc-realističkom maniru) uz skromnu svečanost bi otkrivena. Eno ga, i danas Jukić gleda u pravcu gdje je stajala njegova rodna kuća, u ulici Ivana Frane Jukića(!)

Onda su došle devedesete, sijalica je (rekosmo) razbijena i Fuad i njegova Vesna su morali napustiti svoj grad. I to je zadesilo čovjeka koji je cijeli život posvetio zajedništvu, multikulturalnosti, prosvjećivanju, dobrobiti svih. I to je prihvatio. Vratio se među prvima i nastavio djelovati – sada u Kulturnoj zajednici Bošnjaka ”Preporod”. Svako malo – ispod njegovog uredničkog pera izađe po jedna nova ’sufara’: te Banja Luka u legendama i zapisima, pa o staroj arhitekturi, pa o banjalučkim baladama (tu je i studija dr Muniba Maglajlića o Bisernazi), o Rezoluciji hrabrih muslimana (u kojoj se suprotstavljaju Pavelićevim pogromima nad banjalučkim Srbima), te... ma ne može se ni nabrojati. O svemu će Fuad zboriti razložno i argumentovano, logično i racionalno – ali kad mu se pomene jednoumlje i nacionalna isključivost – osigurači pregaraju, kočnice pucaju, ruši se nebo...

Za muslimanske ortodokse (Banjalučani takvi nikad nisu bili!) Fuad je renegat – mal’ne izrod; za ’velike’ Srbe Fuće je - ’balija’. Uvijek citira seljanku sa Zmijanja koju 1992. ostrašćeni reporter pita ’...kako se osjećaš bako otkako su naši na vlasti’.

A baka veli: ”Moj sinko, otkako ste vi na vlasti ja sam više suza prolila nego što sam se vode napila!”. Citira Fuće i rahmetli hafiza banjalučkog, hazreti Mustafu Zahirovića; nakon rušenja Ferhadije 7. maja 1993. pitaju hafiza rezignirane džematlije ”Dragi efendija, jel’ nam se išta gorje moglo dogoditi?!”.

A stari Mustafa, tiho i smireno zbori: ”Moglo je...da smo mi srušili neku crkvu ili sinagogu...To bi bilo i gorje i strašnije.” Završena priča.

Fuad-Fuće Balić i dalje stvara u svom gradu. Istini za volju, kretanje mu ograničeno zbog ozljede koju je zaradio otvarajući 2008. godine izložbu Ahmeta Bešića. Ako ga ne viđate na džadi – to ne znači da miruje: nešto smišlja, i samo ćete se iznenaditi kad opet nešto ’gruhne’ iz njegove neiscrpne sehare ideja...

Tradicionalni 15. susret Banjalučana u Švedskoj Obaviještavamo Vas da će se ovogodišnji tradicionalni susret Banjalučana u Švedskoj održati u Örebru dana 10. oktobra u organizaciji Saveza Banjalučana i Sekcije Banjalučana iz Örebra.

Mjesto: Prostorije sirijanskog kulturnog centra, u naselju Varberga, na adresi Varbergagatan 258.

Početak: Susret počinje u 12.00 , a kulturno-umjetnički dio programa zakazan je za 16.00. Očekuje se dolazak uglednih gostiju iz BiH, Banjaluke i Švedske. Za muzički dio programa u toku cijele večeri pobrinut će se muzička grupa «Ritam srca» i Ado (Meraklije), a program će voditi Sabahudin Bahtijaragić- Cober.

Kontakt osoba: Fatima Mahmutovic Mail: mirso.tima@comhem.se ili na telefon : 0707537862

broj 1 juni - juli 2009 ŠEHER BANJA LUKA 9

Banjaluka i Banjalučani

VEZE SA RODNIM GRADOM Piše: Ismet Bekri}

B

»Vezenim mostom« već krenuli pjesnici i učenici osnovnih škola u Gornjem Šeheru i Vrbanji

anjalučane, rasute svijetom, još jedno ljeto već zove na obale Vrbasa i u rodne ulice koje, iako sa izmijenjenim i najčešće neodgovarajućim nazivima, ne gube stari sjaj djetinjstva i mladosti.

Pred »Palasom«, u Maloj čaršiji, u Gornjem Šeheru ili kod Ali-Babe već se mogu sresti skandinavski Banjalučani koji nekako prvi kreću na jug, po stazama nostalgije. U julu će im se pridružiti i većina onih koji tada imaju godišnje odmore, i koje će putevi žudnje za zavičajem i suncem više odvesti na obale Vrbasa i Vrbanje nego kraj toplih mora.

Biće to i lijepa prilika da se uključe i u neke programe ovogodišnjih, već šestih, susreta nazvanih »Vezeni most«, po pjesmi pjesnikinje Nasihe Kapidžić-Hadžić, čija će rodna kuća u Stupnici, sa avlijom i baščom što se privukla Vrbasu, ponovo – u nedjelju, 12. jula - biti mjesto poezije i druženja

Ona zlatna nit...

Ovogodišnji program susreta Banjalučana »Vezeni most« trebalo bi da još više naglasi otvaranje grada prema svim sugrađanima, a posebno prema onima koji su u teškim vremenima morali, protiv svoje volje, napustiti grad i potražiti utočiše pod nekim drugim svjetskim nebesima.

Pojam »prognanik« nije mogla zamijeniti nikakva druga riječ, pa je zato izmijenjen i naziv »Dani banjalučke dijaspore« - sad je to, jednostavno, »Vezeni most«, koji također ne odražava svu tragiku i neizvjesnost rasutih Banjalučana, ali koji ipak nudi jedan širi i tolerantniji okvir. »Želimo da ovi susreti postanu istinski most povezivanja Banjaluke sa sugrađanima raseljenim širom svijeta«, ističe se u programu ovogodišnje manifestacije koja, u vremenu od 10. do 17. jula, predviđa niz kulturnih, sportskih, privrednih i turističkih sadržaja. Najznačajnije je, međutim, kako konkretno razraditi »strategiju integracije izbjeglih i raseljenih lica« i kako na području Banjaluke povratnike ponovo uklopiti u sveukupni život (posao, socijalni i zdravstveni status, sigurnost, poštivanje ličnosti). »Svaki naš sugrađanin, koji Banjaluku nosi u srcu, za nas je jedna zlatna nit multikulturalne, multietničke Banjaluke, kao otvorenog evropskog grada, sa svim specifičnostima, uz puno uvažavanje jednakopravnosti i različitosti«, kaže prof. Muhamed Kulenović, predsjednik Upravnog odbora Zajednice udruženja građana Banjaluke, nevladine organizacije koja nastoji da pomogne u povezivanju baš tih pokidanih zlatnih niti.

10 ŠEHER BANJA LUKA juni - juli 2009 broj 1

Zajedni~ko djetinjstvo

Program ovogodišnjeg »Vezenog mosta« zapravo je započeo već početkom maja. Pjesnikinje i pjesnici Enisa Osmančević Ćurić, Jovan Joco Bojović, Kristina Mrđa, Predrag Bjelošević, Nikola Vukolić, Slavko Podgorelec i Ismet Bekrić bili su gosti učenika i nastavnika osnovnih škola u Gornjem Šeheru i Vrbanji, naseljima gdje ima i povratnika, i gdje u školskim klupama ne sjede djeca samo jedne nacije.

U Osnovnoj školi u Gornjem Šeheru, koja nosi ime pisca i komediografa Branislava Nušića, već se pomalo osjeća ona čudesna otvorenost nedjeljivog djetinjstva. »U našoj školi, među 253 učenika, već ima i učenika i nastavnika Bošnjaka«, kazao nam je direktor škole Sabahudin Lihović. »Vjerujemo da će budućnost još više odražavati zajedničku želju, da među najmlađima ne bude nikakvih granica i podjela.« Učenici su ovdje govorili i stihove Nasihe Kapidžić-Hadžić, a »Vezeni most« je tako dobio još jednu nit. Tih niti bila je prepuna i Osnovna škola u Vrbanji, gdje su učenici govorili pjesme Nasihe Kapidžić Hadžić, Stanka Rakite, Enise Osmančević Ćurić i Ismeta Bekrića, banjalučkih pjesnika čiji se stihovi nalaze i u njihovim čitankama i knjigama lektire. Škola u Vrbanji nosi ime pjesnika Stanka Rakite, koji je ovdje radio godinama i koji je u svoje stihove utkao i osmijehe na licima i Dragoljuba, i Emine, i Katice, svih dječaka i djevojčica, koji su ovdje rasli i koji su bili na školskom brodu »mali mornari«, dok je kapetan bio njihov »učitelj stari«.

Mali mornar na ovom »vrbanjskom brodu« bio je tada i sadašnji direktor ove škole Milenko Dujaković, koji je upravo bio Rakitin učenik i koji iskazuje zadovoljstvo što ova škola polako ponovo postaje »buket učenika u učionici«, buket raznobojnih cvjetova i raznovrsnih imena.

U klupama Osnovne škole »Stanko Rakita« u Vrbanji polako se povećava i broj djece (ima ih više od 50) koja nisu samo iz redova srpskog naroda. Ako se uzme u obzir predratno stanje, onda je to još uvijek samo lijep nagovještaj.

Treba se nadati, i nastojati, da u Banjaluci i ulice i škole nose imena i Nikole Šopa, i Nasihe Kapidžić Hadžić, i Ante Ćosića... I da »Vezeni most« živi cijele godine, i da preko njega prelazimo ne samo kao gosti. Gosti u vlastitom gradu.

Predstavljamo vam

FIKRET TUFEK Piše: Muharem Sitnica- Si}a

F

ikreta Tufeka svi poznajemo kao novinara „Bosanske pošte” i iz njegovih tekstova već smo dobrim dijelom upoznali njegov stvaralački duh i novinarske sposobnosti. Rođen je 26. 12.1946. u Tomini kod Sanskog Mosta. Srednju učiteljsku školu završio je 1965. godine u Prijedoru. Godinu dana radio je kao učitelj, a potom nastavio studij pedagogije i psihologije na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Nakon završetka studija, nekoliko godina obavljao je poslove školskog pedagoga-psihologa u školama u Sanskom Mostu. Bio je i profesionalni predsjednik Saveza socijalističke omladine Općine Sanski Most, prvi predsjednik Društveno-političkog vijeća Općine Sanski Most, profesionalni član Sekretarijata Saveza socijalističke omladine BiH i bio angažovan u raznim tijelima SSO Jugoslavije kao i drugim političkim organima od1974. do1976. godine.

U toku svog radnog vijeka okušao se na mnogim poljima ali novinarstvo ga je najviše privuklo tako da je ostao vjeran svom novinarskom pozivu. Njegov doprinos u borbi za istinu zaista je nemjerljiv što je svakako časna i profesionalna dužnost jednog istaknutog Bosanca. Fikret rijetko kada priča o sebi i upravo to me ponukalo da ga zamolim za razgovor kako bi tog veoma vrijednog čovjeka upoznali što bolje.

Muharem Sitnica: Fikrete, tebe tvoji sagovornici pitaju, da li si Sanjanin ili Banjalučanin, zato te molim da nam kažes ?

F. TUFEK: Sanjanin ili Banjalučanin? - ja odgovorim s osmijehom i jedno i drugo, pomagao sam i jednima i drugima, ali i svima u BiH gdje je god to bilo moguće M. Sitnica: Na koji način i od kada si vezan za Banjaluku?

F. TUFEK: Za Banjaluku sam naravno posebno vezan, jer sam u njoj proveo najkreativnije godine novinarskog rada, od 1977. do napuštanja grada zbog rata 1993. godine. Radio kao sam kao glavni i odgovorni urednik Radio-Banjaluke i objavljivao svakodnevno tekstove ili vodio i uređivao emisije o aktulenim političkim i drugim temama u nepuna dva mandata: 1977. – 1985. U dva mandata bio sam direktor Radio Banjaluke. Međutim još 1991. dao sam ostavku na mjesto direktora zbog političke situacije i pritisaka tadašnjeg predratnog stanja, te kratko

radio na reklamno-komercijalnim poslovima. Godine 1992. poslan sam na čekanje, zbog tog što sam Bošnjak, a potom , iste godine dobio sam i otkaz. To je period koji se nikad ne zaboravlja,period masovnog progona i etničkog čišćenja Bošnjaka i Hrvata. U to doba, preko 80.000 stanovnika napustilo je Banjaluku. Od 1991. do 1993. bio sam svjedokom napuštanja Banjaluke i Bosanske Krajine. Autobusi su svakodnevno odvozili Banjalučane i Krajišnike diljem svijeta. Svaka čast jednom manjem broju ispravnih ljudi, među kojima je bilo i novinara, međutim ostaje gorko sjećanje na sve ono što se desilo, na vrijeme nacionalizma koji još i danas divlja. Bio sam u Banjaluci kad su rušene džamije, kad su harali „crveni“ i „plavi“ kombiji hapseći nedužne, samo zbog imena. Međutim, nijedan se narod ne može kolektivno optuživati za zločine, krivnja je individualna, nju samo pravosuđe može i treba realno procijeniti. broj 1 juni - juli 2009 ŠEHER BANJA LUKA 11

M. Sitnica: Kako je biti novinar na svom jeziku, na ovim prostorima?

F. TUFEK: Naš narod nažalost, nema potpun nacionalni ni kulturni identitet.U Švedskoj imamo čak desetak saveza s bh. predznakom, svima pomažem kroz vođenje programa i na druge načine, ali i pišući o njihovim aktivnostima. Još malo pa ćemo se i po ulicama organizirati, što je po meni nepotrebno i s puno ličnih interesa. Najteže mi pada kad napišem lijep članak o našim ljudima koji to zaslužuju, jer inače u principu pišem afirmativno i ne spadam u novinare koji traže negativne senzacije, a onda se javljaju dušebrižnici i zavidni s pitanjem što si baš tog „lopova“ predstavio.

Novinar nije nimalo lako biti, to se pokazalo posebno u kriznim vremenima i ratu. Sretao sam se radeći posao novinara s najvišim državnicima u BiH, Švedskoj i drugim zemljama, ali su mi najdraže teme s našim ljudima u dijaspori koji su nešto značajno ostvarili. Sve što se objavi u medijima ostaje vječno da živi. „Bosanska pošta” je najbolji primjer, to je najveća novina u dijaspori, ona bilježi sve što jevažno na skandinavskim i širim prostorima o našem izbjegličkom životu. Ali naš narod „naučiti“ da čita novine i kupuje knjige jedan je od sizifovskih poslova.

M. Sitnica: Kakvi su tvoji pogledi na sadašnje sveukupno stanje u BiH? F. TUFEK: Nacionalne partije nisu rješenje za BiH, nju u Europu mogu dovesti samo partije europske orijentacije.

Europa je mjesto za BiH jer njoj naši narodi po svemu pripadaju. Bošnjaci su najveće žrtve na Balkanu samo zbog netrpeljivosti prema islamu i neopravdane islamofobije.

Namjerno se prećutalo da su to isti oni Bošnjaci koji su spašavali Srbe u Banjaluci u Drugom svjetskom ratu, muslimani europske orijentacije. Stradali su dakle ni krivi ni dužni, u tome je nažalost značajna uloga i međunarodne zajednice. Sve sam učinio da to razotrkijem zapadnoj javnosti, te sam već dolaskom u Švedsku objavio nekoliko članaka na švedskom da u BiH nije građanski rat, kako to i danas govore švedski mediji, već čista agresija Srbije koja je željela postati velika Srbija, a kasnije nažalost i Hrvatske.

Dayton je samo nužno „rješenje“ i jako nepravedno.

Nažalost, njemu su „kumovali“ i neki najviši rukovodioci iz bošnjačkog korpusa. Nepravda je napravljena i njena su žrtva i dalje Bošnjaci. Posljedice su ogromne i trebaće jako puno vremena da se to ispravi. Možda će mlade generacije Bosanaca širom svijeta, koje su obrazovane i govore svjetske jezike, tek u budućnosti moći BiH uvesti u svijet civilizacije.

M. Sitnica:Od srca hvala na svim tvojim tekstovima, kao i budućim zapisima o nama na ovim prostorima.

12 ŠEHER BANJA LUKA juni - juli 2009 broj 1

STOCKHOLM STAD UTBILDNINGSFÖRVALTNINGEN ÅTERVANDRINGSKONTORET Cirkularno pismo – obavijest br 4 Poštovani!

Ponovo vam se javljamo sa aktuelnostima vezanim za dobrovoljni povratak i reintegraciju. Nadamo se da će te omogućiti većem broju vaših članova da dobiju informacije iz ovog pisma.

Mogućnosti obavljanja prakse u BiH su aktuelne sve do kraja novembra 2009. Zainteresovani se trebaju prijaviti na navedene telefonske brojeve.

08 508 32 882 08 508 32 884 Programi manifestacije Di-Lok 09 (Dijaspora – Lokalno stanovništvo 09) su završeni i šaljemo vam jedan primjerak kako bi Vase članostvo dobilo priliku da se upozna i eventualno učestvuje u programima.

Uspjeli smo angažovati određeni broj udruženja i pojedinaca u dijaspori u Švedskoj što nam je posebno drago. Iz Švedske su aktivno učešće u Di-Lok 09 uzeli: BSK Västerås Udruženje Žena Stockholm Bosanskohercegovački savez žena u Švedskoj- Emina Ćejvan te pojedinačno novinar i pisac Ševko Kadrić.

U program se zainteresovani još uvijek mogu uključiti i to na dva načina: 1. kao posjetioci – posjeta manifestaciji je besplatna i otvorena za sve posjetioce 2. kao aktivni učesnici kroz udruženja ili pojedinačno a za sta se trebaju prijaviti na gore navedene brojeve telefona.

Borba za penzije se nastavlja u septembru novim akcijama.

Zahvaljujemo Vam se na saradnji. Uvijek ste dobrodošli da nas kontaktirate ako imate pitanja i prijedloga za razvoj saradnje. Svima zelimo ugodno i lijepo ljeto a posebno onima koji namjeravaju provesti jedan dio odmora u BiH. Sa novim cirkularnim pismom Vam se obracamo u septembru ove godine.

Uz srdacne pozdrave Biro za povratak Rukovodilacprojekata, Grad Stokholm Emina Krzovic

GODIŠNJA SKUPŠTINA SAVEZA BANJALU^ANA U ŠVEDSKOJ

R

edovna godišnja skupština Saveza Banjalučana održana je 18. aprila u Geteborgu. Domaćin ovogodišnje skupštine bilo je udruženje Banjalučana koje već niz godina uspješno okuplja naše sugrađane iz ovog grada. Prekrasno sunčano i toplo vrijeme za ovo doba godine, prijatno je iznenadilo tridesetak delegata iz desetak udruženja i još toliko gostiju i predstavnika domaćina. Radno predsjedništvo na čelu sa Mehmedom Muhedinovićem, članom Glavnog odbora iz Štokholma, uspješno i znalački odradilo je svoj posao. Svi izvještaji i planirane aktivnosti za narednu godinu usvojeni su jednoglasno.

Vođena je diskusija u nekoliko tačaka dnevnog reda i iz njih se dalo zaključiti da je Savez Banjalučana imao vrlo uspješnu proteklu godinu. Većina zacrtanih ciljeva je ostvarena, a delegati su pohvalili rad GO i pojedinaca koji su svojim nesebičnim zalaganjem doprinijeli jačanju Saveza i njegovih članica.

Tople pozdravne riječi ovom skupu uputili su i gosti koji su

se odazvali našem pozivu, njegova ekselencija, ambasador Bosne i Hercegovine u Kraljevini Švedskoj, gospodin Darko Zelenika, konzul, gospođa Jasminka Ustamujić, predsjednik Saveza bh. udruženja u Švedskoj gospođa Sadeta Murić i član GO bosansko-švedskog Saveza žena gospođa Rabija Arslanagić. Na samom kraju skupštine delegatima se obratio predstavnik jedne nove stranke koja je u osnivanju, Stranke dijaspore BiH, gospodin Smail Junuz On je u kratkim crtama predočio prisutnim program stranke i njeno djelovanje u dijaspori.

U večernjim satima goste su zabavljali otac i kćerka Olević Enver i Džana, a vrijedni domaćini su za svoje goste i delegate priredili odličnu večeru sa banjalučkim specijalitetima. Predsjednik udruženja «Banja Luka» Muhamed Ibrahimbegović i njegovi najbliži saradnici su još jednom pokazali da su besprijekorni domaćini i perfektni organizatori na koje naš Savez može uvijek računati.

M.F

broj 1 juni - juli 2009 ŠEHER BANJA LUKA 13

Banjalučani na sjevernoameričkom kontinentu

"K'O RAKOVA DJECA" Piše: Bedrudin Guši} (USA)

P

rije nego što započnem sa vlastitim pogledom na Banjalučane koji su se skrasili u SAD i Kanadi, odnosno na sjevernoameričkom kontinentu, da se najprije "dogovorimo" oko toga koga ću tretirati Banjalučaninom/Banjalučankom, da ne bi bilo kakve zabune ili ne daj Bože, negativnih reakcija. Dakle, u tekstu koji je pred vama, pokušat ću vam dati što je moguće više informacija o ljudima koji su rođeni u Banjaluci, ili pak u drugim dijelovima BiH ili bivše Jugoslavije, a značajan dio života proveli u našem gradu, te ostavili, svako na svoj način, svoje tragove u njemu, a koji danas žive između Atlantika i Pacifika, odnosno u Sjedinjenim Američkim Državama i Kanadi. Ne znam koji put ponavljam, a da pri tome nikad nije dosta niti previše, svi oni nisu ovdje, kao ni drugdje, došli svojom slobodnom voljom.

Ne postoji ni približno tačan podatak koliko Banjalučana danas živi u SAD i Kanadi. Zašto? Zato što ne postoji institucija u ovim zemljama koja registrira imigrante po njihovom zavičajnom porijeklu. Međutim, ne postoji ni baza podataka o nastanjenim Banjalučanima u Americi.

Ne postoji, zato što barem ja ne znam da egzistira neko

14 ŠEHER BANJA LUKA juni - juli 2009 broj 1

udruženje naših građana na ovim prostorima. To se može uzeti kao djelimično objektivno iz razloga što se radi o velikom prostoru, a naši ljudi su na njemu rasuti "k'o rakova djeca".

Prema tome, prezentirat ću vam, dragi moji, nekih preko 60 banjalučkih familija ili pojedinaca te savezne države u kojima žive, iz vlastite memorije. Sa mnogima od njih sam u kontinuiranom ili pak povremenom kontaktu. S nekima se i susrećem, posebno na svadbama ili u povodu promocija djece koja su završila ovdašnje koledže.

Pa, krenimo u "zijaret" samo nekim banjalučkim familijama rasutim diljem Amerike i Kanade: Na zapadnoj obali, u Kaliforniji, su familije rahmetli Ibrahima Brace Kulenovića, Mirsada i Kemala Handana, dr. Muzafera Hamidovića, Edhema Ede Bašića, Vladimira Bojera..., u Texasu su familije Borisa Zrile (vraćaju se u Banja Luku ovoga ljeta - definitivno!), Mesuda Hamzića, Idriza Osmančevića.., u Nevadi familija Adema Masleše..., u Minnesoti su familije prof. dr. Ibrahima Tabakovića i Almaza Kovačevića.., u North Dakoti je Faruk Nurkić, sa familijom, na Floridi su familije Fikreta Hoze, Širaza Bašića, Hivze Ibrahimbegovića, Kasima Memiševića, Emira Vajrače, Adem Alijagić.., u North Carolini su familije Mirsada Hadžikadića, Munevera Džebića Blinkera..., u Pennsylvaniji prof. Ibrahima Tabakovića, Fikreta Smailagića, Hamdije Todorovca, Kemala Bajagilovića, zatim Mina Ćoralić..., u Iowi familije braće Murisa i Angijada Parića, Edina Ćejvana..., u Marylandu prof. dr. Sedata Širbegovića, u Michigenu familije braće Sakiba i Ismeta Jakupovića, Muje Harambašića, Muhameda Šehića.., u Kentuckyju je prof. Muhamed Braco Skopljak, te familije Dževada Krese, Armina Hasanagića..., u Georgiji familije Selima

Nije Gušića i Nijaza Džonlića, u Illinoisu familije Mujke Erovića, dr. Esada Ziška, Kasima Beharića..., u Missouriju su Bekir Karabaš, te familije dr. Halida Ajanovica i, djelimično, Nedžada Kovačevića ..., u Connecticatu familije Davora Pšorna, Enesa Jahića, Hidajeta Ćuluma..., u New Yorku dr. Ismeta Osmanovića..., u New Jerseyu je familija Arasa Konjhodžića, u Vermontu familije braće Smaje i Envera Šehovića, Kasima Valjevca, Dženana Karabegovića, Elvira Bašića..., u New Hampshireu familije Rifeta i Fuada Idrizovića, Envera Enke Kadenića, dr. Bakira Čukura, u Alabami Osmana Dedića.., u Massachusettsu su familije Muharema Vajrače, Zlatka Osmančevića, Momira Vrhovca, Bedrudina Gušića...

Zatim ovdje, u Bostonu, blizu mene, sa suprugom Ibrahimom (Jajčanin) živi i Maida Škiljan, kćerka rahmetli Saliha Šeherčehajića. Kod nje povremeno živi i njena majka Hanumica (povremeno kod druge kćerke Zinaide u obližnjem New Hampshireu).

Od banjalučkih familija koje žive u Kanadi, izdvojio bih familiju Ešrefa Džumhura u Vancouveru, te neke koje žive u Torontu, kao što su familije Muhameda i Faruka Bajrića, Tajib efendije Pašanbegovića, Jasne Dujisić, U Kitcheneru Aljoše Mujagića i druge.

Banjalučani se redovno, svake godine krajem maja, sastaju u Saint Louisu (Missouri), a povremeno, kao što već rekoh, u povodu svadbi ili promocija diplomanata ovdašnjih koledža. Osim tradicionalnih susreta u Saint Louisu, koji se mogu pratiti i na nekim web. sajtovima, za ovu priliku izdvojio bih u značajnijem broju susrete naših sugrađana na dvjema svadbama - onoj krajem marta 2002. godine u Saint

Lousu Ernada Kovačevića i Sarajke Belme Zeljković, te 12. oktobra 2008. godine u Charlotteu (North Carolina) dvoje Banjalučana - Saida Gušića i dr. Lejle Hadžikadić. Ostat će u pamćenju mnogih i promocija Mie Pšorn, krajem maja 2008. godine, na prestižnom Brown University u Providenceu, u državi Rhode Island.

Nažalost, neki naši sugrađani su ostavili svoje kosti ovdje u Americi. Evo imena nekih od njih, barem poznatih ovom autoru: Fehim i Ljubica Terzić, Salih Konjhodžić, Duško Vlajnić, Dobrivoje Selec, Dževad Zečić, Fatima Gušić, Ibrahim Braco Kulenović, Hasan Hatić, Muharem Mane Zlatarević i sin mu Zlatan...

Još da napomenem da je ovaj tekst napisan 22. aprila, na 64-tu godišnjicu oslobođenja našeg grada od onog (njemačkog fašizma). Ove redove pratile su asocijacije na ovakve godišnjice obilježavane u našem gradu u neka druga - bolja vremena. Danas je u mome i našem gradu također obilježen Dan grada (valjda one tamo Banja Luke) i podijeljene su prigodne nagrade i priznanja. Između ostalih, nagrađena je i Jadranka Mudrenović za 40-togodišnji doprinos u novinarstvu, odnosno na Radiju Banja Luka.

Gledam i slušam tu Jadranku kako je ponosna na nagradu jer ju je dobila za "40-godišnji rad na srpskom radiju". Ili, osvjedočeni ”bosnoljubac”, Dragan Davidović, direktor RTRS, je također jedan od laureata. Ne, tamo Banja Luka ne stanuje, tamo je njena loša kopija, a ona prava je, kao što reče naš Ismet Bekrić - "otišla sa nama".

P.S. Nekoliko slika sa vjenčanja Saida Gušića i Lejle Hadžikadić

broj 1 juni - juli 2009 ŠEHER BANJA LUKA 15

Dječija strana Vezeni most VEZENI MOST

Kad jednom dođeš u grad od lišća, da budeš najdraži gost, vidjećeš kako obale travne na ruci drže most.

Most vezen žicom svilenom, tankom, u sedam boja tkan; ogledalo mu zelena rijeka, a ukras sunčan dan.

Vjetar ga njiše ko voda čamce, svezane u plićaku, rojevi svitaca nad njim se pale, pa blista i u mraku.

A pod njim čudni orkestar ljeta, s dva cvrčka u duetu, oglašava se svake noći, ljepši od svih na svijetu.

Kada nam dođeš u grad od lišća, da budeš najdraži gost, preći ćeš i ti korakom lakim vezeni, vitki most.

Nasiha Kapidžić Hadžić

SVIJEĆA ZA SAFIKADU Titra, još uvijek, u tmini svijeća za Safikadu, što davno prije nas je naučila da pati.

sad osvjetljava lica, da bi se lakše vidjeli, da bi se prepoznali u mislima i snima.

Da li je vide tamo, svikli, možda, na tamu?

I gori, gori plamičak, za ljubav, ne za mržnju, i govori nam više od niza sunčanih dana.

Onima što su daleko, rasuti kao biserje, ta svijeća što nikad ne gasne

Izgubili sada sve smo, a ipak dobili više, to vlastito saznanje,

16 ŠEHER BANJA LUKA juni - juli 2009 broj 1

Dragi naši mali, ali veliki čitaoci i prijatelji! List »Šeher Banjaluka« pokreće i stalnu rubriku za vas, koja će se zvati »Vezeni most«. Po tome mostu ići ćemo jedni drugima u susret, i tako biti međusobno bliži.

U ovom prvom broju poklanjamo vam nekoliko pjesama banjalučkih pjesnika koji pjevaju svome zavičaju. Sigurni smo da će idući brojevi biti još ljepši, za vaše pjesme, sastave, pisma, vijesti... Pišite nam!Tako ćete spoznavati i ljepote maternjeg jezika, i biti bogatiji za žubore domaćih riječi.

Urednik Ismet Bekrić GRAD U NAMA Uzeli su nam grad, ali još više sebi, jer sami ne znaju čitati poruke s otpalog lišća, i ne mogu vidjeti visove snova u vodi.

I nisu nam grad uzeli, tek nemuštu prazninu.

Grad je otišao sa ljudima, sa onima koji ga vole, sad živi u svakom od nas, beskrajan u našoj tjeskobi.

Sada još više volimo I ono čega nema, sada još bolje vidimo ono što je daleko, dok vjetar raznosi lišće po alejama duše a rijeke teku uvis niz naše pružene ruke.

1993.

Ismet Bekrić

za ljubav da rođeni smo, za drhtaj mladog lista, za šapat riječnog slapa, za pogled i kroz tamu, za dodir i bez ruke, za riječ što riječ traži, ko brdo rumen sunca.

1995. Ismet Bekrić

Dvojezi~nost – dragocjen resurs

Tvåspråkighet – en värdefull resurs

Većina ljudi u svijetu govori dva ili više jezika.

Dvojezičnost i višejezičnost su dragocjenosti kako za pojedinca tako i za društvo. Porodicama koje se presele iz jedne zemlje u drugu lakše je održavati vezu s domovinom ako očuvaju svoj maternji jezik. Djeca u takvim porodicama imaju veću mogućnost da prime kulturnu baštinu svojih roditelja ako znaju njihov jezik.

Dvojezičnim osobama je u isto vrijeme lakše da shvate značaj kulturološke raznolikosti a na taj način mogu obogatiti svoju predodžbu svijeta.

Maternji jezik isto tako mnogo znači u dodiru s porodicom i s rodbinom, što djeci pruža mogućnost dodatne sigurnosti po pitanju vlastitog identiteta i pripadnosti.

Sva djeca mogu da nauče dva ili više jezika istovremeno, ali nije tako uobičajeno da in nauče jednako dobro.

Da bi dijete u razvoju oba jezika moglo dostići vrlo visok nivo potrebno je da i njegovi ukućani, i predškola i škola zajedničkim snagama aktivno rade na tome. Važno je da odrasle osobe koje ga okružuju na različite načine podstiču dijete i da mu pruže podršku u korištenju manjinskog jezika [jezika nacionalne manjine, u nastavku: manjinski jezik, primj. prev.]. Roditelji i nastavnici mogu – time što se koriste manjinskim jezikom, ne samo u krugu porodice već i na igralištu, u predškoli, u učionici i na radnom mjestu – djetetu na konkretnom primjeru pokazati da je višejezičnost prirodna stvar.

Dvojezičnost povlači za sobom toliko pozitivnih stvari da većina porodica u kojima se koriste dva ili više jezika ne bi mogla ni zamisliti sebe bez tih jezika.

Ako se prema ljudima koji govore više jezika ostali članovi društva odnose pozitivno, to takođe pospješuje razvoj dvojezičnosti.

De flesta människor i världen är två- eller flerspråkiga.

Två- och flerspråkighet är mycket värdefullt både för den enskilda människan och för samhället. Familjer som flyttat från ett land till ett annat har lättare att hålla kontakten med ursprungslandet om de bevarar sitt modersmål.

Barnen i sådana familjer har större möjlighet att ta till sig föräldrarnas kulturarv om de kan föräldrarnas språk.

Den som är tvåspråkig kan också lättare förstå värdet av kulturell mångfald och kan där igenom få en rikare bild av världen.

Modersmålet betyder också mycket för kontakten i familjen och med släktingar, vilket hjälper barnet att känna sig säkrare i sin egen identitet och tillhörighet.

Alla barn kan lära sig två eller flera språk samtidigt, men det är inte så vanligt att man lär sig båda språken lika bra.

För att barnen ska kunna utveckla båda språken till en mycket hög nivå krävs att både hem, förskola och skola aktivt hjälps åt.

Det är viktigt att de vuxna i barnens omgivning, på olika sätt, uppmuntrar och stöder användningen av minoritetsspråket.

Genom att använda minoritetsspråket – inte bara i familjen, utan också på lekplatsen, i förskolan, i klassrummet och på arbetet – kan föräldrar och lärare konkret visa barnen att det är naturligt med flerspråkighet.

Tvåspråkigheten för med sig så mycket positivt att de flesta familjer som har två eller flera språk aldrig skulle kunna tänka sig att vara utan dem.

Den tvåspråkiga utvecklingen underlättas också om det övriga samhället är positivt till att människor talar flera språk.

broj 1 juni - juli 2009 ŠEHER BANJA LUKA 17

Višejezične porodice međusobno se razlikuju Porodice mogu biti dvojezične ili višejezične na mnogo različitih načina. Oba roditelja mogu da imaju isti maternji jezik, koji nije švedski već neki drugi jezik, npr. bosanski.

Jedan od roditelja je možda porijeklom iz neke zemlje gdje se ne govori isti jezik kod kuće i u školi, npr. kurdski kod kuće a turski u školi. Roditelji možda nemaju isti maternji jezik, nego dijete već od početka sluša dva ili tri jezika u kući, npr. u porodici u kojoj otac govori arapski a majka finski, a roditelji se možda medusobno sporazumijevaju na nekom trećem jeziku, npr. na engleskom.

Osim toga sve porodice ne sastoje se od ”mame-tate-djece”, već i od starijih članova rodbine koji aktivno sudjeluju u dječijem vaspitanju i koji u svijet djeteta unose dodatne jezike. I samohrani roditelji mogu ponekad željeti ulagati u dvojezičnost.

Flerspråkiga familjer är olika Familjer kan vara två- eller flerspråkiga på många olika sätt. Båda föräldrarna kan ha ett gemensamt modersmål som är ett annat språk än svenska, t ex somaliska.

En förälder kan ha sitt ursprung i ett land där man talar ett språk hemma och ett annat i skolan, t ex kurdiska hemma och turkiska i skolan. Föräldrarna kanske inte har samma modersmål, utan barnet får redan från början höra två eller tre språk hemma, t ex i en familj med en arabisktagande pappa och finsktalande mamma och kanske föräldrarna använder ytterligare ett annat språk för att tala med varandra, t ex engelska. Alla familjer består inte heller av ”mamma-pappa-barn,” utan också av äldre släktingar som har en aktiv roll i barnens fostran och som kanske också tillför ytterligare språk i barnets värld. Även ensamstående föräldrar kan ibland vilja satsa på tvåspråkighet.

Treba li mom djetetu dopunska nastava maternjeg jezika u predškolskoj ustanovi?

Ska mitt barn ha modersmålsstöd i förskolan?

Dobro poznavanje švedskog jezika je naravno od odlučujućeg značaja ako se želi postići uspjeh u školi i sigurna budućnost u Švedskoj. Učenje švedskog jezika ne mora se, međutim, odvijati na uštrb maternjeg jezika. Istraživanja su pokazala da bi se prije moglo reći da je situacija obrnuta; djeca kojoj se pruži prilika da razvijaju svoj maternji jezik u predškoli i u školi često bolje savlađuju gradivo iz švedskog jezika i iz ostalih školskih predmeta.

Dopunska nastava maternjeg jezika u predškoli može funkcionirati kao most izmedu kuće i predškole. Ona takođe pruža djetetudragocjenu priliku da upotpuni znanje maternjeg jezika ada u isto vrijeme razvija svoj švedski jezik kao drugi jezik.

Prilično je uobičajeno da djeca koja imaju neki drugi maternji jezik dođu u dodir sa švedskim jezikom tek u predškolskoj ustanovi. Ponekad dijete ima priliku da dospije u neku dvojezičnu predškolu ili na dvojezično odjeljenje za djecu s istim maternjim jezikom. U njima radi i osoblje koje govori švedski jezik i osoblje koje govori maternji jezik djeteta. Roditelji sami odlučuju da li žele upisati svoje dijete u takvu predškolu.

Ako dijete ide na odjeljenje za švedski jezik, roditelji imaju mogućnost da podnesu zahtjev za dopunsku nastavu maternjeg jezika. U tom slučaju u predškolu dolazi nastavnik maternjeg jezika (raniji naziv: nastavnik domaćeg jezika) koji s djetetom razgovara, igra se i čita bajke na maternjem jeziku. Raspitajte se u u vašoj predškolskoj ustanovi ili kod nadležnog službenika u općini kakve se mogućnosti nude

För att klara skolan och få en bra framtid i Sverige är naturligtvis goda kunskaper i svenska av avgörande betydelse.

Men inlärningen av svenska behöver inte ske på modersmålets bekostnad. Forskningen har visat att det snarare är tvärtom; barn som får möjlighet att utveckla sitt modersmål i förskolan och skolan får också ofta bättre kunskaper i svenska och i andra skolämnen.

18 ŠEHER BANJA LUKA juni - juli 2009 broj 1

Modersmålsstödet i förskolan kan fungera som en bro mellan hemmet och förskolan. Det ger också barnet en värdefull möjlighet att vidareutveckla sitt modersmål samtidigt som barnet utvecklar svenska som ett andraspråk.

Det är ganska vanligt att barn som har ett annat modersmål kommer i kontakt med svenskan först i förskolan.

Ibland kan det finnas tvåspråkiga förskolor eller tvåspråkiga avdelningar för barn med samma modersmål.

Där finns det både svenskspråkig personal och personal som talar barnets modersmål. Föräldrarna bestämmer själva om de vill ha sina barn på en sådan förskola.

Om barnet går i svensktalande grupp kan föräldrarna ansöka om modersmålsstöd. Då kommer en modersmålstränare (som förut kallades hemspråkstränare) till förskolan och pratar, leker och läser sagor med barnet på modersmålet. Fråga din förskola eller ansvarig tjänsteman i din kommun om vilka möjligheter som erbjuds.

Predstavljamo vam banjalučke književnike koji djeluju i rade izvan Banjaluke

PTICE IZ DOLINE VRBASA Piše:Denis Dželi}

T

ama se neprimjetno uvlačila u danski gradić.

Kornjačinim hodom svjetlost se gubila i polako nestajala sa horizonta. Priroda se spremala na počinak, nastalo je zatišje, ni najmanji zvuk se nije mogao čuti u atmosferi. Kvadratni kaleidoskopi prozora nestajali su, posljednja svjetla su gašena i žute zgrade tonule su u gusti mrak. Tek poneka ulična svjetiljka škrto je bacala svjetlost u krug. Sve u prirodi je padalo u san, ptice na granama, ljudi u svojim posteljama, ljubavnici u zagrljaju, djeca pod okriljem brižnih majki. Zavladala je mrtva tišina.

I ja sam se spremao na počinak. Supruga je to već davno učinila i sad mirno kao mačka prede i ravnomjerno dišući, spava dubokim snom.

“Dragi bože, daj da što prije svane!” - s tom mišlju uvijek liježem u krevet. Ne volim noć!

Vrišteća crvena boja, brojeva sata na radiju daje fluorescentnu svjetlost i u sobi se sve moglo vidjeti. Programiram radio da se ugasi poslije jednog sata i zaklopim oči. Bio sam umoran i vjerovao sam da će mi san lako doći ali prevario sam se, jer prvi nagovještaji sna, bili su potrgani već u njegovom samom začetku.

Uvijek to padanje. Padao sam sa litice u duboku provaliju, padao sa visokih građevina, padao u ponore i uvijek dok padam, vrtoglavica i grčevi u stomaku. Naglo sam se podigao. Cijelo tijelo bilo je mokro i pidžama se zalijepila za njega. Brisao sam znoj sa čela, ustao presvukao se, obukao novu pamučnu majicu i ponovo legao u poluvlažnu postelju.

Muzika se još uvijek čula. Pojačao sam je i programirao za još jedan sat te se skoncentrisao na muziku koja je malo osvježila grobnu atmosferu. Ni to mi nije pomoglo da ponovo vratim san na oči.

“Misli o nečem lijepom! Misli o sutrašnjem danu! Šta mi on može donijeti? Ja sam ratni izbjeglica! Ja sam jedno veliko ništa! Prestani se bojati, rat je završen, rat je prošlost!” Samom sebi postavljao sam pitanja i istovremeno odgovarao na njih, dok sam se kao foka prevrtao čas lijevo čas desno ali nikako da nađem udoban položaj.

Počele su mi noge trnuti. Stotine sitnih iglica bilo je zabijeno u njih i peckalo me je.

Ponovo sam se prenuo čuvši samog sebe kako hrčem što je značilo da sam ipak nešto vremena odspavao. Iskoristio sam budnost da odem u toalet. Napola žmureći pogledao sam se u ogledalu i vido da izgledam grozno. Mokra kosa od znoja slijepila se na čelu, crnili su se kolutovi ispod očiju na licu boje zemlje. Gadio sam se samom sebi.

Još jednom sam aktivirao radio - budilnik i stari dobri hitovi 70-ih uniješe malo moje mladosti i optimizma u spavaću sobu, ali već poslije dvadesetak minuta obuzeo me je neki neobjašnjiv strah. Zebnja se uvukla u mene i grizla kao miš zid. Potom strah od smrti. Vidio sam gomilu svježe iskopane žute ilovače kojom će me zatrpati. Počeo sam se gušiti, gubiti dah, nestajalo mi je zraka i ponovo sam ustao i otvorio prozor, udahnuvši oštar i hladan zrak koji se uvlačio u sobu.

Izgubio sam osjećaj i orijentaciju o snu i javi jer sam čas bio budan čas spavao, pa ni sam, nisam znao što je što?

Stari san iz djetinjstva opet mi je došao, vidio sam trup čovjeka bez nogu kako pluta po istopljenom katranu koji se pušio. Nisam bio svjestan da li je to odista san ili sam ga se samo sjećao još od mog djetinjstva.

Imao sam tu moć, da mogu svaki san prekinuti i znao sam, dok bi sanjao grozne i stravične snove sam sebi reći u snu: “To je samo san” i kao po komandi budio se. Tako je i sada bilo.

Kolutao sam očima po plafonu i pravio nevidljive kružnice na njemu. U sjećanje mi dođe majka koja me je uspavljivala.

“Spavaj sine, ne boj se ničega. Mati je ovdje.”

Ovog puta, probudili su me prvi jutarnji zraci sunca i svjetlost novog dana koji je bio na pomolu.

Izblijedjeli brojevi na budilniku pokazivali su 5 sati i 8 minuta.

“Moj biološki ritam još uvijek funkcioniše.” pomislio sam i zaklopio oči.

Iz kupatila, čuli su se uobičajeni zvukovi jutarnje toalete.

Supruga je već budna.

Iz lakog sna probudila me je nježna ženska ruka i sveži miris

broj 1 juni - juli 2009 ŠEHER BANJA LUKA 19

sapuna.

“Kafa je gotova. Što si se danas razlijenio.” čuo se ženin glas.

Potrebno je izvjesno vrijeme, par sekundi, ponekad i čitava minuta pa da postanem svjestan svog tijela. Kao da moj duh odluta negdje daleko u imaginarne daljine i vrativši se pokušava se spojiti s tijelom koje je poput mrtve mlitave mase ležalo u krevetu. Kad je kontakt uspostavljen protegao sam se koliko sam dug i širok, zijevnuo i uputio u kupatilo.

Zanosni miris kafe zagolicao mi je nozdrve. Poslije prvog gutljaja pripalio sam cigaretu i osmjehnuo se na suprugu. Taj osmjeh skinuo je sve ožiljke sinošnje more samo su dva modra koluta ispod ugaslih očiju poput izdajnika govorila:”Lažeš, pretvaraš se, skini taj osmjeh.”

Opet nisi dobro spavao, trzao si se u snu i ustajao nekoliko puta!”

“Sanjao sam jedan čudan san o pticama iz doline Vrbasa.”

Polako sam krenuo sa svojom pričom. Žena me je slušala sa pažnjom i kad sam završio, dugo je posmatrala moje lice.

Prišla je i nježno me poljubila.

“Bio je ptica koja je sanjala da je čovjek, odnosno čovjek koji sanja da je ptica. Sad više nije znao tko je, ptica ili čovjek.

Volio bi da je ptica pa da još jednom odleti u svoj rodni kraj, da još jednom udahne zrak svog djetinjstva, da se još jednom napije hladnog Studenca, da čuje huk i pjenušave valove Vrbasa, da se uspravi i potom vrisne iz sveg glasa.

Dolina Vrbasa je prava ptičija oaza. Ta plaha planinska rijeka usijekla je korito u kamenom tlu i poput guštera gmiže vijekovima omeđena divovskim brdima i planinama koji je štite i čuvaju. Tamo su guste bukove i hrastove šume, tako moćne i grandiozne ljeti, a zimi stidljive poput golih žena koje su našle svoje zaštitnike u vitkim borovima i jelama, da

20 ŠEHER BANJA LUKA juni - juli 2009 broj 1

tu ponosno stoje i svojim tijelima kao neki nepomični stražari čuvaju dolinu od hladnih i razornih vjetrova, od teških i gustih magli i olovnih kišnih oblaka. Šume su nepregledne i tu je dovoljno drveća za sve ptice.

Vrijedne ptice danima bi sakupljale suhe grančice i slamke, spretno ih upetljavale u rašljama drveta u malo poluloptasto gnijezdo. Sviti svoje gnijezdo, stvoriti topli dom bio je smisao njihovog života. U toj raskoši podići mlade ptice i osposobiti ih za život, naučiti ih da lete i pjevaju.

Bilo je tu ptica svih vrsta ali zajedničko im je bilo to da su sve one letjele i pjevale. Jedna vrsta odlikovala se jarkim bojama svog perja, druga umilnim glasom svoje pjesme, neke su zadivljivale svojim letačkim vještinama dok pak druge brigom za potomstvom. Bilo je tu štiglica sa žutom trakom preko krila i crveno omeđenim kljunom, malih vižlastih sjenica, vragolastih zelenih cajzlića, crvenperki, gimpli, ringli, dosadnih vrabaca, prelijepih slavuja i carića i šuma je zvonila od njihove pjesme. Bili su tu i strijež palčić, vatroglavi kraljić, obični brgljez, šareni čvorak, rusi svračak, zimovka ćućurin, juričica, krstokljun, batokljun, cucka crvendać, drozd cikelj, zeba bitkavica, kukuljava ševa, pliska pastirica. Uvijek u pokretu, skakale su s grane na granu, sa drveta na drvo, u vječnoj potrazi za sjemenkama. Navikle su one tu živjeti, upoznale svako drvo, granu, duplju, žbun i travku. Tu im je bilo najljepše i prilagodile su se ptice toplim ljetima, oštrim zimama, cvjetnim proljećima i smrtnoj jeseni.

Ali, u šumi su živjele i grabljivice. Bili su to suri orlovi, sove, jastrebovi, čavke i vrane. Oni su mrzili ptičice.

Jednoga dana, zacrnilo se nebo iznad šume i spustilo se jato crnih vrana. Njihova mrtvačka boja perja sakrila je sunce i nastala je tama. Rasporedile su se po drveću zlokobno gakčući i opasno sijevajući očima.

U ptičice se uvukao strah. Bojale su se one dugih crnih kljunova, bičastih kandži na nogama, koje su sijale smrt. Gdje god bi one stale tu bi ostajao užas i pustoš. Ptičice su bile nemoćne da se odupru, da pruže otpor i tako zaštite svoja gnijezda i mlade. Njihovo jedino oružje bila je PJESMA. Pjesmom protiv graktanja, slavujev poj protiv zlokobnog ga-ga.

Grabljivice su se pohlepno i pohotljivo bacile na plijen. Njihove crne oštre kandže kidale su mlade ptice, rasturale gnijezda, kljucale mozak, pile oči i krv. Uskoro su im se pridružile i druge grabljivice i lešinari. Bila je to prava gozba za njih. Zlo je zavladalo šumom i sunce se rijetko pojavljivalo, jer zaklonili su ga teški mutni oblaci.

Tada je nestalo pjesme u šumi, mogli su se čuti samo jezivi huk sove, kliktaji jastreba i graktanje, vrana, gavrana i čavki.

Nestalo je boje, nestalo je ljepote, a nestalo je i pjesme. Zlo je trijumfovalo i slavilo pobjedu po tko zna koji put.

Nisu sve ptice stradale. One koje su preživjele dale su se u panični bijeg, letjele glavom bez obzira, letjele bilo gdje samo što dalje iz te mračne šume. Polomljenih krila, raščupana perja, iščašenih nogu, iskljucanih očiju, ranjenih duša, sletjelo je jedno takvo jato u prohladnu skandinavsku šumu. Prvih dana bile su sretne i činilo im se na prvi pogled da su došle u pravi ptičiji rezervat jer tu su živjele ptice svih vrsta. Najviše je bilo žutokljunih kosova ali moglo se tu naći u manjim jatima i rijetkih egzotičnih ptica dospjelih čak iz Azije, Afrike i Južne Amerike.

Ptice iz doline Vrbasa počele su se oporavljati. Polako su zarastala slomljena krila, po njihovom tijelu izbijala su nova sjajna pera, srastale su polomljene kosti ali desilo im se nešto neobično i neobjašnjivo. Prestale su pjevati. Iz njihovih grla nestala je pjesma. Nijemo su stajale po granama i posmatrale druge ptice kako pjevaju. U njihovim očima pojavila se tuga

jer nisu mogle dokazati da i one znaju pjevati, a željele su da zajedno pjevaju sa domaćim pticama. Željele su da se s njima vinu u nebeska prostranstva i lete nošeni vjetrom ali.... domaće ptice su nepovjerljive i sumnjičave. Samo poneka od njih bi obazrivo sletjela pored i stajala dugo prije nego li bi zapjevala.

Neka zebnja ponovo se uvukla u ptice iz doline Vrbasa. Počele su osjećati da su na smetnji, a i ovdje vrebaju mnoge opasnosti.

I ovdje ima vrana. Klima je nemilosrdna, sunce škrto, vjetar nezaustavljiv, koso drveće, a nigdje brda ni rijeke.

Poželjele su ptice da se vrate ali tamo ih čekaju crni orlovi.

Počele su polako izumirati i nestajati sa ovih prostora. Zar je moguće da na cijelom svijetu za njih mjesta nema? Zar je moguće da su svugdje nepoželjni i da će biti uljezi ma gdje se spustile? Na ovoj planeti postoji samo jedno mjesto koje je njihov dom, a to je dolina Vrbasa. Samo tamo one mogu živjeti, ali danas su tamo crni gavrani. Oni u tuđim gnijezdima podižu svoje mlade, uče ih da lete i mrze pjesmu jer sami ne znaju pjevati.

Netko je pogrešno napisao da “ptice umiru pjevajući.” One umiru ne pjevajući. One umiru kad iz njihovog grla više ne izlaze zvonki zvuci. One umiru kad su izgubile pjesmu.

Bio je čovjek koji je sanjao da je ptica koja sanja da je čovjek.

Sad više nije znao, tko je, čovjek ili ptica. Da je ptica, vinuo bi se u nebeska prostranstva i odletio među gavrane i vrane i pred njima zapjevao svom snagom, po cijenu vlastita života.

Ali nije bio ptica.

Da je bio čovjek, vratio bi se u svoj rodni kraj i pred neprijateljem vrisnuo iz svog glasa. Vrisnuo bi krikom majke sa mrtvim djetetom u naručju.

Nije bio ptica, nije bio čovjek, nije on ništa bio. Zato sad sjedi i plače sjećajući se doline Vrbasa. broj 1 juni - juli 2009 ŠEHER BANJA LUKA 21

Mladi u akciji

BANJA LUKA U SRCIMA MLADIH Piše:Esmina Malki}

K

ada je riječ o nama mladima, onda s pravom mogu reći da je naš položaj veoma kompliciran. Vrlo često se osjećam kao strankinja i u svojoj Banjaluci odakle potičem, a i u Švedskoj u kojoj sada živim. Teško mi je odrediti, gdje ja ustvari pripadam svojim umom i svojim duhom, jer ovdje medju Šveđanima ja sam Bosanka, a među Banjalučanima ustvari ”Šveđanka”. Sigurna sam da se mnogo bosanske omladine pronalazi u ovim mojim riječima, pa s toga želim s njima, a i sa svim ostalim čitaocima, podijeliti svoja osjećanja i razmišljanja. Dakle, iako smo razapeti na dvije strane, između izvora i ušća, to ne mora značiti da smo mi izgubili sebe, svoj identitet ili Banjaluku. Mi trebamo, i moramo to iskoristiti tako što ćemo prisvojiti sebi ono najbolje iz svakog od tih svjetova i tako se upotpuniti i obogatiti u svakom smislu.

Omladina, tačnije druga generacija emigranata iz Banjaluke pa i ostalih gradova naše domovine, velika je snaga koja ne ispušta priliku za napretkom. Mnogi završavaju više škole i fakultete da bi izborili sebi mjesto u ovom društvu, jer jedino znanjem mogu na pravi način predstaviti Bosnu i Hercegovinu, a ujedno se odužiti svojim roditeljima za veliku žrtvu koju su oni položili. Mnogo naše omladine je otišlo iz Banjaluke i vide perspektivu u školovanju i radu kao i priliku da pomognu prijateljima i komšijama koji su ostali u Bosni i Hercegovini. Svoju pomoć oni upućuju na sve moguće načine, ne izostavljajući ni to da putem novčanih donacija pripomognu izgradnji rodnog grada.

Dok traje radna godina svi mi priželjkujemo ljetne odmore, da odemo u Banjaluku, a neki stignu otići na nedjelju – dvije i tokom godine. Njima zavidim! Da li ima nešto ljepše nego vratiti se u svoj grad, u svoj korijen i posjetiti rođake, prijatelje, komšije, pa čak i steći nova poznanstva i prijateljstva? Iako Banjaluka nije više ona stara, kažu stariji, ja se osjećam tako lijepo. Često prošetam pored Vrbasa, diveći se njegovoj ljepoti, a onda se vratim u svoju avliju gdje sam prve korake napravila. Avlija puna ljepote miriše na djetinjstvo, miriše na majkine kolače i budi bezbroj divinih uspomena.

22 ŠEHER BANJA LUKA juni - juli 2009 broj 1

Mi, bošnjačka, banjalučka omladina se družimo pod savim drugačijim uslovima nego omladina npr. u Sarajevu. Mi znamo nažalost, da smo manjina u svom gradu, ali to ne umanjuje našu ljubav, nego naprotiv čini je većom, a naše prijateljstvo čini čvršćim jer svakako, zajedno smo jači. Preko dana se viđamo u Šeheru na ”švedskoj plazi” - naziv koji je poznat svoj omladini u Banjaluci. Tu se družimo, kupamo, spuštamo niz Vrbas i dogovaramo večernje izlaske. Mnogi navrate i u moju Novoseliju gdje ih čeka naš Slap na kojem se svi zajedno zabavljamo, kako mlađi – tako i stariji. Slap svojim ambijentom i prirodnom ljepotom privlači mnoge.

Kao što svi znamo taj ljetni užitak za čas prođe i mi se moramo vratiti svojim drugim ”domovinama”. Ali tu ne prestaje druženje. Ono se nastavlja tokom cijele godine, na razne načine. Tehnologija nam je dala mogućnost da se družimo i ako nismo u istim državama. Mi u Švedskoj – pa i u cijeloj Skandinaviji se najčešće srećemo na feštama i koncertima koji se redovno održavaju. Nije nam mrsko otići do nekog drugog grada, pa čak ni do susjedne države kako bi se sreli sa prijateljima iz Banjaluke. Skup Banjalučana je takođe jedno izvanredno mjesto za druženje i okupljanje.

Svake godine tu vidim mnogobrojne prijatelje i rođake iz drugih gradova i zemalja. Između fešti i skupova ne gubimo kontakt, čujemo se putem Facebook:a i raznih takvih internet-stranica za održavanje kontakta među ljudima.

Jedna od njih je ”Banja Luka u srcu” – organizacija mladih Banjalučana širom svijeta.

E pa tako dragi moji – čujemo se i vidimo ako Bog da uskoro, u našoj lijepoj Banjaluci.

Primite srdačne pozdrave od Esmine Malkić. Šta predstavlja asocijacija mladih “Banja Luka u srcu”?

U nekoliko proteklih godina među omladincima voljenog grada na Vrbasu pojavljivale su se mnogobrojne želje za kontaktima među onima koji su napustili Banja Luku i onih koji danas žive u njoj. U toku 2005. godine, dok su neki uživali na obalama Vrbasa i dok je ljetovanje u Banja Luci uveliko trajalo, veliki dio banjalučke omladine iskoristio je priliku da u to vrijeme steknu nove prijatelje i međusobno

se bolje upoznaju. Pojavilo se niz pitanja i potreba koje su iziskivale rješenja. Kako spojiti omladinu? Kako uraditi nešto više za svoj grad i pokazati da svi želimo biti dio Banja Luke i Bosne i Hercegovine? Za kratko vrijeme došlo je mnogo prijedloga i ideja sa svih strana. Svi su se složili s tim da naš grad, te tradicija, kultura i ljubav prema Banja Luci će uvijek živjeti sa nama!

Zahvaljujući svim idejama i željama došlo je do stvaranja omladinskog udruženja ”Banja Luka u srcu”.

Cilj udruženja je,dakle, prije svega povezivanje omladine, a i drugih Banjalučana na razne načine, ma gdje oni bili. Sajt služi kao glavno informativno sredstvo za rad udruženja, isto tako će da služi kao mjesto gdje Banjalučani mogu da dijele utiske, uspomene i mnogo toga, sa drugim Banajlučanima širom svijeta.

Da bi želje pretvorili u djela potrebno je mnogo toga, ali prije svega angažman svih nas koji ćemo se vječno osjećati kao ”pravi Banjalučani” i građani Bosne i Hercegovine.

Ne želimo više da se osjećamo kao stranci u svome gradu!

Jedna od naših prvih želja bila je pojavljivanje Banjalučana na tribinama sportskih stadiona, kako u BiH, tako i širom svijeta, u znaku Banja Luke. Time želimo da pokažemo da je i naš grad dio BiH, te da i u njemu postoji ljubav prema našoj zemji. Ideja je jednostavna, a za ostavaranje toga napravili smo transparente, koji su se uručili omladincima koji žive u Banja Luci i koji redovno bodre naše reprezentativce u BiH. Osim transparenata ispred Asocijacije mladih “Banja Luka u srcu” uručena im je i novčana pomoć u vrijednosti od 1400 KM. Po prvi put 06.09.2006 je omladina iz Banja Luke organizovano otišla u Zenicu, da zajedno sa svim ostalim navijačima bodre našu nogometnu reprezentaciju.

Asocijacija mladih “Banja Luka u srcu” redovno je uključena u rad Saveza Banjalučana u Švedskoj. Već dvije godine njihovi smo redovni članovi. Sudjelovanjem na sastancima odbara Saveza Banjalučana pokušavamo da doprinesemo pokretanje novih akcija i projekata koji bi u narednom periodu zbližili kako omladinu tako i sve ostale Banjalučane širom svijeta..

Nedavno je pokrenuta i akcija u prikupljanju ekonomske pomoći za izgradnju banjalučke ljepotice “Ferhadije” u kojoj smo među glavnim nosiocima projekta zajedno sa Savezom Banjalučana u Švedskoj.

Ono po čemu se najviše raspoznaju svi naši članovi, simpatizeri i mi lično jesu naše majice i ostali artikli koje možete vidjeti širom svijeta, a po Banja Luci na svakome koraku sa natpisom “Banja Luka u srcu”. Po prvi put smo se pojavili s prodajom majica na skupu Banjalučana u Växjöu 2005. godine i od tad radimo i djelujemo.

Ako nam se želite pridružiti ili vas jednostavno interesuje kako naš rad napreduje posjetite web-stranicu: www.blusrcu. ba. broj 1 juni - juli 2009 ŠEHER BANJA LUKA 23

Projekt skolan - del I

PROJEKT-KONSTEN ATT PLANERA, GENOMFÖRA OCH UTVÄRDERA Skriven av:Samir Raji}

I

ett projekt har du möjlighet att pröva på det okända och spänande. Du får både lyckas och misslyckas.

Det viktiga är att du av utvärdering och uppföljning lär dig av misstagen och kan överföra det du lyckats med till den ordinarie verksamhet i föreningen. Det pågår en omfattande projektverksamhet i föreningarna runt om i Sverige. Själva genomförandet fungerar oftast bra, men många utvärderingar visar på brister i projektmetodiken.

Vad är ett projekt?

Ett projekt är tillfälligt verksamhet med angivet mål och med avdelade resurser. Den är avgränsad från, men beroende av den ordinarie verksamheten.

Idén Att jobba i ett projekt förändra och utveckla. Ibland kan man behöva samarbeta med andra. Kanske har ni en idé om hur ni om hur ni vill engagera människor att delta i en viktig fråga De flesta idéer kostar pengar att genomföra. Ibland finns det en möjlighet att söka bidrag till projektet. Ett projekt kan innebära att resurser tillfälligt förs över från den ordinarie verksamheten. Styrelsen eller motsvarande kan utse en grupp som får i uppdrag att göra en utredning om förutsättningarna för projektet. Se upp att inte genomförandet av projektet blir så dominerande att målet och idén kommer i bakgrunden.

Gör en projekt plan Ta först reda på: • stämmer projektets inriktning med förenings verksamhet • är projekt idén kontroversiell – går den emot föreningens övergripande idé?

• Finns det lokaler?

• Har liknande projekt genomförs tidigare?

• Hur ser rekryteringsunderlaget ut? Blir det konkurens med andra föreningar?

• Gör detta två tag på kompetenta ledare?

• Hur påverkas den ordinarie verksamheten?

• Finns det möjlighet att fortsätta verksamheten med egna 24 ŠEHER BANJA LUKA juni - juli 2009 broj 1

medel efter projekttidens slut?

Den sista frågan låter avlägsen i början, men är speciellt viktigt att tänka på. Att invertera olika problem redan i början kan undanröja en hel del bekymmer som annars dyker upp senare. Att ta del av erfarenheter, egna och andras, är också viktigt för att undvika misstag som begåtts tidigare.

Mål Målet är det ni vill med projektet. Målet ni sätter upp ska finnas med genom hela projektplaneringen, och är därför oerhört viktigt. Ägna ordentligt med tid åt att formulera målet. Det brukar underlätta det fortsatta arbetet .

Målgrupp En mål grupp är den grupp människor ni vänder er till. Det kan vara en viss åldersgrupp, en yrkesgrupp, en socialgrupp.

Metod Metoden är sättet att arbeta för att nå målet. Kanske ska ni använda ett nytt sätt arbeta just det här projektet för att välja en metod som fungera är det viktigt att diskutera inställning till delaktighet, problemlösning, regler, värderingar och ledarroller.

Tidsplan Tidsplanen är en tidtabell för projektet. Det är viktigt att sätta upp en tidpunkt för när hela projektet ska vara klart, och när del – moment ska vara uppnådda.

Tidsplanen är viktigt. Den gör båden helheten i projektet och vars och ens funktion tidligt .

Budget De flesta projekt kosta pengar att genomför. Projektets budget blir en omskrivning av projektplaner i pengar.

Projektbidrag innebär ett tillfälligt tillsött av pengar. Detta är därför vanskligt att göra den konkreta verksamheten helt beroende av detta bidrag. Risken är då stor att uppföljningen är i fara och att den nya verksamheten blir en parentes.

Fundera på om projektet kommer att innebära kostnader för föreningen i framtiden. Hur ska dessa i sådana fall betalas.

Projektledning Varje projekt behöver en projektledning som utsetts på ett demokratiskt sätt. I små projekt kan det räka med bara en projektledare som ensam ansvarar för ledning och verksamhet. I större projekt kan man behöva en projektorganisation. Sträva alltid efter att hålla organisationen så liten som möjligt.

Informationsvägarna blir korta och besluten kan tas snabbt.

Projektledningsgruppen kan utsetts av föreningens styrelse eller annat demokratiskt organ i gruppen. Projektgruppen kan knyta olika arbetsgrupper till sig som t.ex. egnas sig åt utbildning, utvärdering, samverkan eller ekonomin. Ibland kan det vara bra att tillsätta en referensgrupp av personer som berörs men inte har något ansvar för projektet.

Projektansökan En projektansökan är en beskrivning av din projektidé.

Skriv den utifrån projektplanen. Ofta har bidragsgivarna angett vilken typ av projekt de stöder och vad ansökan ska innehålla.

Information Gör projektet känt – till kommunen, tidningar, lokalradio, föräldrar och allmänhet – och inom föreningen för att förankra det. Informationsmöte är bra sätt att engagera människor. Informera fortlöpande under hela projektet.

Berätta både om det som kommer att hända, om det som pågår och sådant som ni redan genomförd.

Najava događaja - Banjaluka 10.-17. jula 2009

„VEZENI MOST - 2009.”

Piše:mr. Muhamed Kulenovi}

Z

ajednica udruženja građana Banjaluke tradicionalno organizira susrete Banjalučana u Banjaluci u julu kada najveći broj naših sugrađana, raseljenih širom svijeta, boravi u svom gradu Banjaluci.

U prethodne četiri godine ovi susreti Banjalučana u Banjaluci održavali su se pod nazivom „Dani banjalučke dijaspore”, a u toku pripreme Petog susreta Banjalučana u prošloj godini, na osnovu šireg dogovaranja, naziv manifestacije „Dani banjalučke dijaspore” je izmijenjen u - „Vezeni most”. S obzirom da je bilo različitih mišljenja, prijedloga i sugestija, ovom prilikom želimo bar djelimično obrazložiti izbor naziva susreta Banjalučana u Banjaluci.

Prethodni naziv manifestacije „Dani banjalučke dijaspore” prihvaćen je na osnovu ovih argumeneta: - najširi oblik samoorganizovanja građana BH raseljenih širom svijeta je savez BH dijaspore; - redovno se održavaju kongresi BH dijaspore; - u nekim susjednim zemljama formirano je ministarstvo dijaspore, a Savez BH dijaspore je na I Kongresu BH dijaspore u Sarajevu zvanično podnio zahtjev za formiranje ministarstva za dijasporu u BiH; - sam termin dijaspore ima više značenja, a u našem opredjeljivanju za naziv manifestacije koristili smo definiciju OPĆE ENCIKLOPEDIJE JUGOSLAVENSKOG LEKSIKOGRAFSKOG ZAVODA – Zagreb 1977. knjiga 2 strana 327. koji glasi : „DIJASPORA - termin koji označuje raseljivanje pripadnika nekog naroda, neke vjerske zajednice i sl. u krajeve izvan njihove postojbine, a da pri tom zadržavaju svoju vlastitu kulturu, vjeru, tradiciju, običaje... itd.”

Imajući u vidu da najveći broj naših sugrađana raseljenih širom svijeta nastoji očuvati kulturnu baštinu, tradiciju i običaje, kako je i definisano pod pojmom dijaspore, susreti Banjalučana u Banjaluci nazvani su „Dani banjalučke dijaspore”.

Nažalost, najveći broj naših sugrađana raseljenih širom svijeta su bili prognani i prinuđeni da napuste svoj grad na jedan izuzetno neprimjeren i necivilizovan način u toku posljednje agresije i rata i koji su time, s pravom, strahovito iritirani. Iz tih razloga određeni broj naših sugrađana je naziv „Dani banjalučke dijaspore” na neki način iritirao i zagovarali su promjenu.

Isto tako, određeni broj naših sugrađana povratnika i broj 1 juni - juli 2009 ŠEHER BANJA LUKA 25

ostalih koji žive u Banjaluci zagovarao je promjenu naziva manifestacije, jer se susreti Banjalučana u Banjaluci odnose na sve građane Banjaluke, bez obzira gdje žive.

Imajući u vidu da se tradicionalni susreti Banjalučana u Banjaluci održavaju u julu mjesecu, kada je najveći broj naših sugrađana u svom gradu, programom manifestacije planiraju se aktivnosti koje čine boravak sadržajnijim i kroz koje omogućavaju povezivanje i druženje, obnavaljanjem starih i uspostavljanjem novih prijateljstava, te stvaranje povoljne klime za suživot, toleranciju, međusobno razumijevanje i uvažavanje različitosti.

Specifična aktivnost u programima susreta Banjalučana u Banjaluci je književna manifestacija „Vezeni most”, koja se tradicionalno održava u avliji rodne kuće književnice Nasihe Kapidžić.

U iznalaženju najprikladnijeg naziva tradicionalnih susreta Banjalučana u Banjaluci, preovladalo je mišljenje da se ti susreti nazivaju „Vezeni most”, s obzirom da se susretima Banjalučana u Banjaluci naglašava međusobno povezivanje naših sugrađana i snažnije vezivanje za grad Banjaluku, tj. da ovi susreti postanu istinski most između Banjaluke i njenih žitelja, ma gdje bili.

Sam pojam „Vezeni most”, u ovom kontekstu, ima vrlo široko značenje i kroz njega se poimaju sve programske aktivnosti, koje vode ostvarivanju programskih ciljeva Zajednice i susreta Banjalučana u Banjaluci kojim se još snažnije naglašava povezivanje naših sugrađana raseljenim širom svijeta sa svojim gradom i sugrađanima.

Susreti Banjalučana bez obzira gdje se održavaju, a posebno susreti Banjalučana u Banjaluci, zatim aktivnosti u stvaranju publikacija – edicije „BANJALUČKI ŽUBORI”, časopisa „ZAVIČAJ”, lista „BOSANSKA POŠTA” i dr. su prave „radionice” u kojima se stvaraju i povezuju vezene niti, tako da je svaki naš sugrađanin, koji nosi Banjaluku u srcu, zlatna nit u očuvanju multikulturalne Banjaluke, kao otvorenog evropskog grada sa svim njenim specifičnostima, uvažavajući jednakopravnost i različitost.

VI tradicionalni susret Banjalučana „Vezeni most 2009.” održat će se od 10. do 17. jula 2009. godine, a bit će zastupljene sve aktivnosti koje se tradicionalno održavaju svake godine.

Za razliku od prethodnih godina, ove godine je Zajednica udruženja građana Banjaluke konstituisala „Književnu nagradu Nasiha Kapidžić-Hadžić” koja će se dodjeljivati na književnoj večeri „Vezeni most”, a za najbolje domete u

poeziji za djecu.

Osnovali smo i šahovski klub „Ahmet Ćejvan” koji će biti i organizator šahovskog turnira pod nazivom „Šahovski turnir – Ahmet Ćejvan”, a pored koncerta koji se održava prilikom svečanog otvaranja, programom je predviđen i koncert posvećen godini muzike Josepha Haydna (koji je umro prije 200 godina) u izvođenju dua gitara Aida Jaran-Bilanović i Edin Jaran, naših sugrađana koji žive u Švedskoj. Voditelj će biti pjesnik i prevodilac Kolja Mićević, naš sugrađanin koji živi u Parizu.

U toku je izrada Operativnog programa VI susreta

Banjalučana „Vezeni most 2009”, i ovom prilikom pozivamo sve naše sugrađane da svojim sugestijama i prijedlozima doprinesu da programi pojedinih aktivnosti budu sadržajniji i da se u što većem broju uključe u realizaciju programa, a naročito u sportsko-rekreativnim aktivnostima, zatim tradicionalnoj tribini i ekonomskom forumu, bez čijeg učešća se ne mogu ostvariti ciljevi ovih manifestacija.

O pripremi manifestacije Banjalučana „Vezeni most 2009” i o drugim aktivnostima Zajednice možete saznati na web stranici Zajedice www.zugbl.com, prijedloge i sugestije možete dostaviti putem maila zugbl@blic.net ili na fax +387 514327

Drage Banjalučanke, dragi Banjalučani, dragi prijatelji Grada na Vrbasu Srdačno vas pozivamo na tradicionalni 6. susret Banjalučana u Švicarskoj u subotu, 20. juna 2009. godine u 13 sati u dvorani Kirchgemeinde, Kirchgasse 30, 8302 Kloten Specijalni gosti: Mišo Petrović i Sandi Duraković (Mostar Sevdah Reunion) Bit će nam jako drago ako se odazovete u što većem broju da i ovaj susret provedemo u druženju, uz priču, pjesmu i banjalučke specijalitete. Želimo da se obnove stara i stvore nova prijateljstva, da se sjetimo našeg Grada i našeg djetinjstva, mladosti i života u njemu. Molimo Vas das svoj dolazak potvrdite uplatom od CHF 30.00 po odrasloj osobi do 15. maja 2009. godine za troškove iznajmljivanja dvorane i organizacije. Takodje se radujemo Vašim kulinarskim čarolijama bez kojih se ovakav susret ne može zamisliti. Za sve informacije i prijedloge u vezi Susreta možete se obratiti Alisi Djonko (076 578 19 25 ili dadonko@hispeed.ch).

Radujemo se ponovnom susretu i srdačno Vas pozdravljamo!

26 ŠEHER BANJA LUKA juni - juli 2009 broj 1 Organizacioni tim Susreta Banjalučanki i Banjalučana

Kolaž kulture i integracije u Nyköpingu

J

edna lijepa zabava sa panel debatom priređena je u Nyköpingu 29. maja uveče. Organizatori su bili Banjalučka sekcija u okviru udruženja Hand i Hand Nyköping, Savez Banjalučana u Švedskoj, ABF Sörmland sektion i Socialdemokratiska förening i Nyköping.

Program je bio šarolik i interesantan, od panel debate, predstavljanja bosanske kuhinje do muzike i plesa uz OK Duo iz Värnama.

Među publikom je najviše bilo Bosanaca i Hercegovaca, a bilo je tu i Švedana, Iračana, Sirijaca, mladih i starijih, oko stotinu posjetilaca. Program je počeo s pozdravljanjem prisutnih na švedskom i na bosanskom i predstavljanjem gostiju-učesnika u debati.

Prisutnima se prvi obratio ambasador BH ambasade u Štokholmu Darko Zelenika. Govorio je o predstojećim izborima za Evropski parlament.

Pored BH ambasadora gosti su bili političari iz SDP Nyköping: Louise Ankarfjäll ( Social och Integrationsnämnden), Cajsa Widquist (Barn och ungdomsnämnden), Christina Södling (Landstinget), Urban Granström (Oppositionsråd och viceordförande i Kommunstyrelsen), Ulla-Karin Danielsson (Viceordförande i Miljö och hälsosjuknämnden) i oko petnaest političara iz raznih odbora iz komune Nyköping. Medu gostimaučesnicima u debati, bio je i predsjednik Saveza Banjalučana u Švedskoj Mirsad Filipović.

Iako je tema bila ”Izbori za Evropski parlament”, pred političarima se našlo dosta interesantnih pitanja:” Kako izaći iz sadašnje krize? Zašto je opala vrijednost švedske krune u odnosu na konvertabilnu marku? Kako nam najlakše rođaci iz BiH mogu doći u posjetu u Švedsku? Može li se švedska penzija nositi u BiH? Dvojno državljanstvo?” Jedan od švedskih političara pitao je ambasadora Darka: ”Koliko BiH želi u Evropu?”

Gosti su odgovarali na pitanja na bosanskom, malo na engleskom, a najviše na švedskom jeziku, tako da su svi prisutni mogli razumjeti.

Nakon debate predstavljena je knjiga ”Sörmländska matmöten”, izdavač Sörmlands Museum Nyköping, knjiga u kojoj su predstavljene kuhinje iz cijelog svijeta, medu njima i naša bosanska kuhinja, zahvaljujući udruženju Hand i Hand koje je i ovaj put ”pružilo ruku” jednom projektu.

Na stolu su zamirisale filovane paprike, burek i sirnica što su pripremile članice Banjalučke sekcije udruženja Hand i Hand iz Nyköping-a.

Veleposlanik Mr Darko Zelenika me|u Banjalu~anima

Druženje je nastavljeno do kasno u noć uz muziku i ples uz OK Duo. Enisa Bajrić broj 1 juni - juli 2009 ŠEHER BANJA LUKA 27

”Sa glumcima u maju”

SJE]ANJE NA ADEMA ^EJVANA ”Tradicija se nastavlja! Lijepa riječ nije zaboravljena!

Tragovi nekih starih dobrih vremena ipak nisu iščeznuli!” Bili su to samo neki od komentara posjetilaca manifestacije ”Sa glumcima u maju”, koja se održala i ove godine u Norrköpingu, u čast i sjećanje na banjalučkog glumca i boema, Adema Čejvana.

Krajem 70-ih godina prošlog stoljeća, zahvaljujući mnogobrojnim prijateljstvima sa glumcima- kolegama sa područja bivše Jugoslavije, Adem Čejvan je osmislio manifestaciju pod nazivom ”Sa glumcima u maju”. Banja Luka je na taj način, svake godine u maju, ugošćavala poznate umjetnike koji su, svojim nastupima, pokušali da dramsku umjetnost približe širem krugu ljudi. I u tome su uspjevali.

- Nije samo riječ o Ademu Čejvanu, već o samoj njegovoj ideji, da i ovdje u Švedskoj, daleko od naše domovine, priuštimo našim ljudima, barem tu jednu večer, svu ljepotu i raskoš kulturne baštine Bosne i Hercegovine, rekao nam je Izudin Smailagić, bliski Čejvanov rođak i idejni tvorac i organizator ove manifestacije.

U umjetničkom dijelu programa, svojim nastupima su nas oduševili folklorna sekcija i mješoviti hor Bosanskog kulturnog centra iz Norrköpinga. Bila je to jedinstvena prilika da mnogobrojni gosti i znatiželjnici na jednom mjestu vide i čuju svu raskoš naše folklorne baštine, ali i ljepotu naše izvorne pjesme. Prigodnim recitalom i svom ljepotom izgovorene riječi predstavili su se glumci Zlatko Pregl i Sabahudin Bahtijaragić, a svoje stihove recitovao je pjesnik Šemso Avdić. Kraj priredbe, koji se i najviše iščekivao, pripao je Asimu Hodžiću koji je pjesmom i sviranjem na sazu sve prisutne vratio stoljećima u Bosnu i Hercegovinu.

28 ŠEHER BANJA LUKA juni - juli 2009 broj 1

Ozren Tinjić

Jedanaesta sedra banjalu~kih žubora

DAJAK NOSTALGIJA Piše:Ismet Bekri}

B

anjalučki žubori, edicija Banjalučana rasutih svijetom, nisu zastali na jubilarnoj desetoj sedri (broju), i jedanaesta knjiga je među nama, život teče, Vrbas teče, idemo dalje, i uzvodno i nizvodno. Kroz nju se provlače čamci, gurani dajacima i nostalgijom. Zato i naslov knjizi: DAJAK NOSTALGIJA. Mi smo ti uspravni dajaci, a nostalgija je nepregledni prostor svjetskih paralela i meridijana, ta mreža u koju smo se zapleli, ne svojom željom i krivicom. Nostalgije se, nažalost, ili na svu sreću, ne možemo osloboditi, učinimo je bar što više podsticajnom, stvaralačkom, pozitivnom u našoj svakodnevici. Jer, »Čovjek htio ne htio, u čamcu postaje pjesnik«, poodavno je zapisao pjesnik Joco Bojović u svojoj zbirci »Dajak Pantokratora«.

Pođimo stranicama nove knjige Banjalučkih žubora.

Oslušnimo »Žubor banjalučkih medaljona u vremenu« koji nam, perom Slavka Podgorelca, kazuju jednu priču s početka 19. vijeka, pročitajmo »Vrbanjski rodoslov« o kojem piše Kemal Handan. Recimo, kao italijanski grof Del Mestri koji je živio u Banjaluci krajem 19. i u prvoj polovici 20. vijeka: »Ja volim Bosnu!« Kao što je Bosnu volio i autor ove priče publicist Aleksander Aco Ravlić. O Banjaluci kroz stoljeća piše i Zlatko Lukić (Norveška), u romanu »Karađoz«, a jedno poglavlje, o ružama na mjestu šadrvana porušene, minirane Ferhadije, čitamo u odlomku »Sjena«. Mehmed Hadžiavdak Džandro (Švedska) ponovo nas vraća u godine kad smo živjeli složno, i sa golubovima. »Odlaze sanjari!« piše naš stalni saradnik Bedrudin Gušić (SAD). Nisu dočekali da dosanjaju svoje snove. »Valja se đahkad i probuditi i pogledati oko sebe, gdje smo, šta smo, kuda idemo...« Ne smijemo se zadovoljavati sadašnjošću »u kojoj smo stranci u vlastitom gradu«. Da li, kao što čitamo u pjesmi Ejuba Pašalića (Švedska), »Svi putevi trajanja / vode u Beznađe / Napuštenost i Osamu«? »Sve rijeke svijeta nazivajte Vrbas«, poručuje Banjalučanima pjesnik Kemal Coco, dok je profesor Irfan Nurudinović (Norveška) »Boje rodnog grada«, kako se zove njegova knjiga sjećanja, tražio i u vrijeme susreta Banjalučana u rodnom gradu. O susretu Banjalučana u Švedskoj piše Muharem Sitnica Sića (Švedska), saradnik od prve knjige,

dok Fuad Balić, jedan od pokretača ove edicije, slijedi let prepelice, skulpture Ahmeda Bešića, koja je postavljena u jednom parku u Štokholmu, gdje su prognanički putevi odveli poetičnog kipara.

Pođimo i u daleku Australiju, gdje je naš saradnik Vehid Gunić susreo banjalučkog bokserskog šampiona Nermina Šabanovića koji i u svojoj 45. godini niže uspjehe na profesionalnom ringu. Sjećate li se Avde Tice koji je prodavao špice i budimke? Njega se je sjetila naša nova saradnica, novinarka Sanda Hrkić (Sarajevo), u tekstu »Budimke i špice Avde Tice«. Sjećate li se našeg korza? O tim sretnim godinama, o tom čudesnom krugu ljubavi od Palasa do Bosne piše Nijaz Durić (Holandija), dok se šahista Ibro Kapić sjeća prijatelja i šahiste Drage Kolaka. Sadik Beglerović (Švedska) se prisjeća sporta i sportista Gornjeg Šehera, dok Edhem Trako (Norveška) piše o znanom fočanskom Banjalučaninu, knjižaru Aliji Germoviću. Žubori djetinjstva, Vrbasa i Banjaluke zapljuskuju nas i iz poezije i proze Dušana Mutića, Stanka Rakite, Drage Kolaka, Enise Osmančević Ćurić, Idriza Saltagića (Engleska), Vasvije Dedić Bačevac (Švedska), Denisa Đelića (Danska), Seada Mulabdića (Švedska). Knjiga je obogaćena i likovnim ostvarenjima Ahmeda Bešića, Alije Sarača i Ante Mikete, te umjetničkim fotografijama Slobodana Rašića Bobare i Ognjena Karabegovića.

U uvodu ove nove knjige moramo iskazati posebnu zahvalnost onima koji od prvog broja pružaju značajnu finansijsku pomoć – našim privrednicima u Ljubljani, Kerimu Dizdaru i Asimu Hamidoviću, te porodici Golalić u Švedskoj, Savezu Banjalučana Švedske, Asocijaciji mladih »Banja Luka u srcu«, Bošnjačkoj kulturnoj zajednici »Preporod«, i svima onima koji pomažu da se naši žubori čuju širom svijeta.

Ovom prilikom pozivamo sve zainteresirane (saradnja, narudžbe, promocije i sl.) da nam se jave na e-mailove: ismetbekric@yahoo.com mirsad.filipovic@hotmail.com

broj 1 juni - juli 2009 ŠEHER BANJA LUKA 29

Šaljive strane Došao Amerikanac u Bosnu i čuo on da su Bosanci prirodno glupi. Šeta se on tako i ugleda Muju i pomisli sad će ga zeznut za pare.

Kaže on Muji: -Gle prijatelju, ja tebi postavim pitanje i ako ti ne znaš odgovor, ti meni daš 5 dolara.

A onda ti meni postaviš pitanje a ako ja ne znam odgovor, ja tebi dam 50 dolara.

Misli se Mujo, misli ...i kaže: -Aj može!

Pita Amerikanac: -Kolika je udaljenost između Zemlje i Sunca?

Gleda Mujo u njega...pojma nema i izvadi 5 dolara i da mu.

Strpa Amer pare u džep i kaže: Ajd' sad ti mene nešto pitaj!

Pita Mujo: -De ti meni bolan reci, šta je to, ima dvije noge kad ide uzbrdo, a 3 kad ide nizbrdo?

Gleda amer u njega, problijedio, pojma nema i izvadi 50 dolara i da mu.

Nije mu vrag dao mira i pita on Muju: -Ajd molim te reci mi šta je to?

Gleda Mujo u njega, misli, češka se..i izvadi 5 dolara i da mu!

Polagao Mujo fiziku. U kabinetu on i profesor sami. - Pa dobro Mujo, ništa nisi učio, pa kako očekuješ prolaznu ocjenu? Molim vas profesore, progledajte mi kroz prste! - OK. Hajde, znaš li išta da napraviš što drugi ne mogu? - Znam.

Mogu sa zubima izvaditi ekser iz zida i onda ga glavnom nazad zakucati. - Hajde, ako to napraviš, imaš poklonjenu prolaznu ocijenu.

Ustane Mujo, isčupa ekser iz zida zubima i onda ga bez problema zakuca glavom ponovno u zid do kraja.

Taman mu profesor htjede upisati ocjenu u dnevnik, kada onaj ekser počne sam izlaziti iz zida. - Što je Mujo sada ovo?

- Ma ništa profesore, to Suljo polaže matematiku u susjednom kabinetu.

Djeda Mraz, Baba Roga, glupa plavuša i pametna plavuša šetaju ulicom. I vide oni 10 DM. Ko će prvi da ih uzme?

Glupa plavuša. Čak i mala djeca znaju da su Deda Mraz, Baba Roga i pametna plavuša izmišljeni likovi.

Naš muftija Svrako volio se šaliti, pa ga jednom upita neko: - Koliko si star, koliko ti je godina?

A muftija odgovori: -U vrijeme banjalučke vojne hod'o sam bos...

30 ŠEHER BANJA LUKA juni - juli 2009 broj 1

Sje}anje na Alkapa - Aliju Kapidžica Onaj koji je imao šta da kaže, ćutao je.

Bio je sjeme balkanske rase - uvijek bi pio iz najveće čaše.

Ima dana ne znam šta da radim. Već sam izradio koga je trebalo.

Nevjerica u Boga - ateizam. Vjera u čovjeka skepticizam.

U pomrčini i svitac postaje zvijezda.

Neki su Darvina bukvalno shvatili pa od svakog majmuna očekuju da postane čovjek.

Ne gledajte stvari samo iz svog ugla.Ima i tupih uglova. Šuplje riječi nemaju težinu, ali mogu imati masu.

Ako se svuda dižu ratne zasatave, ko će ih poslije spustiti na pola koplja.

Neka vas ne tješi činjenica da je rad od majmuna stvorio čovjeka.Za to su ipak bili potrebni milioni godina.

Vjerovati u čovjeka... predivno je, a biti siguran u to - preopasno je.

Ušutkan čovjek najrječitije govori o svojoj okolini.

Ne steći znanje a imati imanje, kako to prevarantski zvuči!

Ako se na greškama uči, zašto ne bismo i dalje griješili?

Još nismo sve naučili!

Iz knjige Alkapa „Kao vrelo dženetsko“

broj 1 juni - juli 2009 ŠEHER BANJA LUKA 31

6. TRADICIONALNI SUSRET BANJALU^ANA "VEZENI MOST - 2009" (BANJALUKA 10-17. JULI 2009 GODINE) Petak, 10 juli

Svečano otvaranje 6. tradicionalnog susreta Banjalučana – „Vezeni most - 2009.“ (Koncertna dvorana -KC Banski dvor , sa počekom u 20h) Intonacija himne Evrope „Ode radosti“ iz IX simp. LW Bethovena Pozdravne riječi: predstavnika organizatora, gradonačelnika Banjaluke Dragoljuba Davidovića, koji zvanično otvara manifestaciju, predstavnika Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice BiH, predstavnika Saveza Banjalučana iz Švedske. Koncert u organizaciji Muzičko-scenske agencije „Arion“ Na programu su djela domaćih i svjetskih autora . Učestvuju: mješoviti hor SPD „Jedinstvo“, dirigent Nemanja Savić i mješoviti hor i orkestar MSA „Arion“, dirigent Muharem Insanić. Premijerno izvođenje Uvertire iz opere „Safikada“, autora Muharema Insanića i Slavka Podgoreleca. Gost večeri:Banjalučanka Dunja Simićsopran,prvakinja Frankfurtske opere. Koordinator: Muharem Insanić

Subota, 11 juli

Turnir u odbojci na pijesku za oba spola do 15 godina (Igralište restorana„Slap“ Novoselija, početak u 11h ) Turnir je nagradni za I, II i III mjesto i za najmlađeg igrača.

Prijave učesnika u prostoriji Zajednice udruženja građana Banjaluke, Kalemegdanska br.7 (051/432-780) i restoran „Slap“ (051/413-303) Koordinator: Goran Dragičević Tradicionalno književno veče „VEZENI MOST – 2009.“ ( Dvorište kuće Nasihe Kapidžić-Hadžić ; Ul. Pere Krece 58 sa početkom u 19h) Intonacija pjesme „Vezeni most“ književnice Nasihe Kapidžić-Hadžić u izvođenju dječijeg hora, koju je komponovao mladi banjalučki akademski kompozitor Janko Rodić. U programu učestviju književnici: Gradimir Gojer, Enisa OsmančevićČurić, Jovan-Joco Bojović, Aleksandra Čvorović, Kemal Coco, Kristina Mrđa, Ranko Pavlović, Nikola Vukolić, Slavko Podrgorelec, Idriz Saltagić, Mirsad Bećirbašić, Ranko Risojević, Nenad Radanović i Šime Ešić Gost večeri:Dušan Pop Đurđev, pjesnik i direktor Zmajevih dječjih igara Novi Sad Muzička pratnja: Aida Jaran – gitara Igrokaz dječijeg studija glume „RODA“ na tekstove pjesnikinja Nasihe Kapidžić - Hadžić i Desanke Maksimović. U dvorištu i ispred dvorišta će biti postavljene: Izložba fotografija Banjaluka – Novi Sad „Zmajeve dječije igre“ Izložba razglednica Banjaluke, autora Slobodana Rašića, Izložba knjiga banjalučkih i bh izdavača Koordinator: mr Muhamed Kulenović; Moderator: Ismet Bekrić

Nedelja, 12. juli

Turnir u basket-košarci za oba spola do 15 godina (Igralište OŠ „Milan Rakić“ u Novoseliji početak u 11h ) (ekipe od 3 igrača) Turnir je nagradni za I, II i III mjesto Prijave učesnika u prostoriji Zajednice udruženja građana Banjaluke, Kalemegdanska br.7 (051/432-780) i restoran „Slap“ (051/413-303) Koordinator: Muhamed Ibrahimbegović Promocija književnih ostvarenja: koje su (između dva susreta) objavili (Vijećnica KC Banskog Dvora početak u 20h) Bošnjačko kulturno društvo “Preporod”, Humanitarno-kulturna udruga “Danica”, Hrvatski kulturni centar, zatim promovisanje 11. knjige edicije Banjalučki žubori - “Dajak nostalgija” čiji je urednik ugledni banjalučki književnik i dramski pisac Ismet Bekrić, te knjige ”Banjalučka elegija” književnika Ante Čosića i druga književna djela i ostvarenja o Banjaluci i Banjalučanima, autora koji na vrijeme najave promociju i dostave svoje knjige.

Moderator: Ismet Bekrić

Ponedeljak, 13 juli

Turnir u malom nogometu – I kolo (Igralište OŠ „Milan Rakić“ u Novoseliji početak u 17h ) (ekipe sa tri igrača) Turnir je nagradni za I, II i III mjesto Turnir u malom nogometu će se održati u dvije grupe: za učesnike do 14 godina i ostale.Turnir će voditi profesionalni sudija Narcis Hadžiselimović Prijave ekipa u prostoriji Zajednice udruženja građana Banjaluke Kalemegdanska br.7 (051/432-780) i restoran „Slap“ (051/413-303) Koordinator: Džemil Vajrača Galerija uglednih Banjalučana (Hrvatski kulturni centar, početak u 20 h )

Predstavljanje patera Franca Pfannera, osnivača Samostana Trapista "Marija Zvijezda", kojega su Banjalučani (Muslimani, Katolici, Pravoslavci i dr) zvali "Gospodin sa Vrbasa" , a čije djelovanje je vezano za brojne događaje u Banjaluci u tom periodu.

Priređivač: Slavko Podgorelac

Utorak, 14 juli

Tradicionalni turnir u malom nogometu – I kolo ( Igralište OŠ„Stanko Rakita“ u Vrbanji , sa početkom u 10h ) Turnir je nagradni za I, II i III mjesto. Turnir će voditi profesionalni sudija Narcis Hadžiselimović Koordinator: Fahrudin Prlja Šahovski memorijalni turnir „Ahmet Ćejvan“ prvih pet kola (Prostorije restorana „Slap“ Novoselija , početak u 17h) U organizaciji Šahovskog kluba „Ahmet Ćejvan“ Banjaluka.

Prijava i evidentiranje učesnika od 15 do 16:30h - odigravanje pet kola Turnir je nagradni: za osvojeno I, II i III mjesto, za najbolje plasiranu učesnicu i za najmlađeg i najstarijeg učesnika. Turnir će voditi profesionalni šahovski sudija Nedeljko Ilić Moderator: Emina Karabegović, šahovski majstor Koordinatori: Zdravko Malbašić i Edo Čizmić Koncert – Gitarduo ”Dvije gitare u predvečerje” (Muzički paviljon, KC Banski Dvor sa početkom u 20h) Povodom obilježavanja 200. godišnjice kompozitora Josepha Hajdna u parku “Petar Kočić” Na programu su djela: Josepha Hajdna, Mocarta, Skarlatija, Đulijanija, Karulija,Tarega, Kardosa, Majersa i dr. u izvođenju gitardua Aide Jaran-Bilanović i Edina Jaran, naših sugrađana koji žive u Švedskoj uz prigodne rijeći medijatora Kolje Mićevića, Banjalučanina koji živi u Parizu.Voditelj: Kolja Mićević

Srijeda, 15 juli

Ekonomski forum banjalučke dijaspore, tema " Stanje ivesticionih fondova nakon transformacije PIF-ova, sa posebnim osvrtom na VIB fond i status akcionara koji su uglavnom bili povratnici i naši sugrađani u dijaspori.

(Vijećnica KC Banski dvor sa početkom u 11h ) Moderator: Slobodan Marić Turnir u malom nogometu – II kolo - finale (Igralište OŠ „Milan Rakić“ u Novoseliji početak u 17h ) ekipe sa tri igrača. Dodjela nagrada za I, II i III mjesto i najmlađeg igrača.

Koordinator: Džemil Vajrača

Četvrtak, 16 juli

Tradicionalni turnir u malom nogometu u Vrbanji – II kolo - finale ( Igralište OŠ„Stanko Rakita“ u Vrbanji sa početkom u 10h ) Dodjela nagrada za I, II i III mjesto i najmlađeg igrača. Koordinator: Fahrudin Prlja Šahovski memorijalni turnir „Ahmet Ćejvan“ poslednja četri kola (Prostorije restorana „Slap“ Novoselija , početak u 17h)“ Proglašenje rezultata za osvojeno I, II i III mjesto, za najbolje plasiranu učesnicu i za najmlađeg i najstarijeg učesnika.

Igrokaz za djecu „Veseli četvrtak” (Muzički paviljon, KC Banski Dvor u parku „Petar Kočić“ početak u 20h) U izvođenju Dječijeg studija glume „Roda“ iz Banjaluke, koja je nagrađena na 11 festivalu dječijeg teatra u Gračanici, a u izvođenju učestvuju i djeca povratnika.

Rediteljka: Nevenka Rodić

Petak, 17 juli

Tradicionalna tribina Banjalučana iz dijaspore: Pitanja i odgovori (Vijećnica Skupštine Grada , početak u 12h) Učesnici: predstavnici dijaspore sa predstavnicima zakonodavne i izvršne vlasti Banjaluke i predstavnici društvenih institucija i organizacija. Koordinator: dr Vesna Jović-Vukadin Završna svečanost manifestacije. (Restoran „Slap“ sa početkom u 20h) Muzički program u kojem učestvuju vokalni solisti: Enes Bašić, Emir CerićCera, Munib Bajrić, orkestar „Treća smjena“ (pod rukovodstvom Miroslava Nikolića) Koordinator: Dedo Harambašić