Šeher Banja Luka 5

MAGAZIN SAVEZA BANJALUČANA U ŠVEDSKOJ MAGASIN UTGIVEN AV RIKSFÖRBUNDET BANJALUKA I SVERIGE

U posjeti članovi udruženja "Djeca stubovi svijeta"

U Jönköpingu potekla ”Zelena rijeka”

ŠEHER BANJALUKA #5 JANUAR-FEBRUAR 2010 • MOTALA • CIJENA 25 SEK

UVODNIK Poštovani čitaoci Ovih dana udarna vijest u bosanskohercegovačkim medijima bila je hapšenje Ejupa Ganića, nekadašnjeg člana ratnog Predsjedništva Bosne i Hercegovine. On je uhapšen na londonskom aerodromu od strane agenata Skotland jarda na zahtjev srbijanske vlade, koja ima bileteralni sporazum sa Velikom Britanijom, a u skladu sa Evropskom konvencijom o ekstradiciji.Ovo hapšenje izazvalo je burne reakcije kako u domovini tako i među prognanim Bosancima i Hercegovcima širom svijeta. Održani su prosvjedi i mitinzi u mnogim gradovima, a ovdje u Švedskoj u gradu Geteborgu. Uslijedila su i službena protestna saopštenja mnogih bh. političara, stranaka i institucija u kojima se navodi da je ovo političko hapšenje još jedan udar na suverenu i samostalnu Bosnu i Hercegovinu. I svi savezi i organizacije sa bh. predznakom koje djeluju u Švedskoj su se oglasile sa stavom da se ovim nepravednim hapšenjem opet izjednačavaju zločinci i njihove žrtve. Nadamo se da će se ovaj slučaj uskoro pozitivno riješiti i da će britanske vlasti slučaj predati bh. pravosudnim organima, a ne srbijanskim.

Dobra vijest nam stiže iz naše domovine. Na sastanku delegacije Evropskog parlamenta i predstavnika Parlamentarne skupštine BiH ustanovljeno je da je naša država ispunila sve neophodne uslove za liberalizaciju viznog režima u julu. Tako bi uskoro svi naši državljani mogli nesmetano putovati u zemlje Šengena. Ta odluka će doprinijeti lakšem protoku naše robe, materijala i ljudi unutar EU i daje dobre mogućnosti za razvoj privrede i turizma u domovini. Ova dugo očekivana vijest obradovala je sve naše građane, jer mnogi od nas smo bili izgubili svaku nadu da bi se to moglo ostvariti u dogledno vrijeme.

A,nama u posjetu, na poziv Saveza Banjalučana dolazi poznata banjalučka novinarka i humanista Radmila Karlaš. Ona je prošle godine objavila veoma zapažen roman «Četvorolisna djetelina» koji govori o stradanju nevinih ljudi u Banjaluci i Prijedoru početkom devedesetih.

Toplo preporučujem svim našim čitaocima da ako su u mogućnosti prisustvuju njenim promocijama koje će se održati krajem aprila u nekoliko švedskih gradova u kojima djeluju udruženja Banjalučana.

Ujedno koristim priliku da svim damama koje čitaju ovaj list čestitam 8. mart Dan žena a svima vama 1. mart Dan nezavisnosti Bosne i Hercegovine.

Mirsad Filipović

OSNOVAN/GRUNDAT 2009.

Izdavač/Utgivare SAVEZ BANJALUČANA U ŠVEDSKOJ/ RIKSFÖRBUNDET BANJALUKA I SVERIGE

ISSN 2000-5180 Glavni i odgovorni urednik/ Chefredaktör och ansvarig utgivare Mirsad Filipović Urednik/Redaktör Samir Rajić Grafička obrada/Grafisk arbete

SBLŠ / www.blsavez.se Lektor/Korrekturläsare Azra Lokvančić

Redakcija/Redaktion Goran Mulahusić Enisa Bajrić Fatima Mahmutović Esmina Malkić Dopisnici/Korrespondenter Ismet Bekrić (Slovenija) Slavko Podgorelec (BiH) Mišo Vidović (BiH) Bedrudin Gušić (USA)

List izlazi dvomjesečno.

Godišnja pretplata: 6 brojeva 150 SEK plus poštarina Švedska: PG 155 25 59-5

Adresa redakcije/Redaktionens adress Šeher Banjaluka, Luxorgatan 12 591 33 Motala Telefon: +46(0) 141 51684 Internet: www.blsavez.se E-post: mirsad.filipovic@hotmail.com

Linköpings Tryckeri AB

Pretplata i reklame na tel: +46(0) 141 51684 e-post: mirsad.filipovic@hotmail.com Rukopisi, crteži i fotografije se ne vraćaju Štampa/Tryck LTAB 013-31 60 40

Naslovna stranica: Enver Kadenić USA

SADRŽAJ BROJ V/2010

4 POZNATI SUGRAĐANI: Alojz Ćurić

20 RADMILA KARLAŠ: Četvorolisna djetelina

6

IZVJEŠTAJ O POSJETI STUDENATA IZ BiH

21

NOVOOSNOVANA UDRUŽENJA

12

ZLATKO LUKIĆ: Razgovor - po banjalučki

23

8. MART

14

ISMET BEKRIĆ: Vezeni most

24

FELJTON: Kroz Banja Luku ne pjevaj

28

BH PISCI U DIJASPORI: Banjalučka književna riječ

16

BANJALUČKI "MEDALJONI U VREMENU" Propali teferič na izletu željaznicom

broj 5 januar-februar 2010 ŠEHER BANJA LUKA 3

Poznati sugrađani

Alojz Lojzo ]uri} – Prometej ili Dali?

Piše:Slavko Podgorelec I sad, u ovo zimsko nedoba, dok šljapkam trotoarom ubrljane aleje kestenova tumarajući prema Zelenom mostu, očekujem da iza nekog stable iskoči pred mene razbarušeni slikar-poeta-prozaik sa onim svojim “Buuuu!”

I onda skontam da negdje tamo, gore, idilično blaženstvo Edena (iskačući iza pahuljastih oblaka) narušava nestašlucima naš Lojzo.

Nikada neću utvrditi ko je on zapravo bio: u životu nisam upoznao osobu koja podjednako maestralno vlada perom i kistom. Njegovi prozni tekstovi sa poetičnim i epskim prizvukom za mene će predstavljati nedostižni san, genijalnu sintezu istorijske drame i poniranja u srž viševjekovne mudrosti koja se nataložila u genima generacija koje zidahu kulturnu i civilizacijsku baštinu stare, romantične i krvave Bosne.

Na desetine puta sam ga preklinjao da svoje zapise objavi – a vjerujem da ih ima na stotine. Pisao je on epitafe pokojnim prijateljima (poklonio mi je onaj posvećen dr Josipu Miroslav Joviću – Šoveru) ali i živima – meni, na primjer.

Toliko je tu istine, ironije, apoteoze i lauda – da sve potjeća na panegirik sa pamfletskim prizvukom. Molio sam Lojzu da mi to pisanije ustupi kako bih ga, još za mog života, smjestio u svoju knjigu (umjesto biografije), ali

4 ŠEHER BANJA LUKA januar-februar 2010 broj 5

razbarušeni đavolak izvijesti me ‘da je to negdje zaturio’.

Jal' u fascikulu – jal' u rokovnik. I ode.

Zbližili smo se sedamdesetih godina prošloga vijeka.

Definitivno – kada sam počeo raditi radio-serijal „Na Vrbasu čaršija”. Gostovali su u tim emisijama Bekir (Misirlić), Kolja (Mićević), Irfan (Horozović), Joco (Bojović) – a onda (na jedvite jade!) pred mikrofon dovukoh Lojzu. Bijaše to za mene nezaboravno i fantastično iskustvo.

Sa neke papirnate kese pročita on svoj esej o Vrbasu, toj muškoj rijeci u koji bacaju smetlje – a zapravo ga bacaju ‘sebi u oči’. Jer Vrbas – to su naše oči.

Taj epsko-lirski i edukativno-ekološki zapis anticipirao je buđenje svijesti o potrebi očuvanja životne okoline i naše rijeke. Drugi prilog Lojzin bijaše originalno interpretirana balada o potopnicima, odnosno legendarnoj Bisernazi koja, opijena ljepotom i melodijom ezana mladoga imama, umjesto njemu – prepusti tijelo podivljalom Vrbasu...

Dugo sam čuvao kasetu sa Lojzinim vokalnim zapisom, i javno je reproducirao (osamdesetih godina) tokom Susreta na Vrbasu. Onda je došao rat, i u silnim preseljavanjima i sakrivanjima – kaseta je izgubljena...baš kao i sve emisije „Na Vrbasu čaršija”.

Lojzo je, možda, među prvim konceptualistima jer,

kako drugačije shvatiti njegove fotografije na kojima Lojzo-egzibicionist postaje dio stabla ili kamenjara, ili se pak pretvara u osamarenog pisca koji (doslovce pod samarom) piše.

Zato danas, s punom odgovornošću, tvrdim da je Lojzo bio banjalučki Salvador Dali. A njegova Gala (spiritus movens i životna inspiracija) bijaše Enisa-poetesa. I kćerka Vedrana. I unuka Tina. I baba Kate. I majka Elizabeta. I otac Zvonko. I sestra, i braća.

Lojzin put od filigranskog figurativca do nadrealističkog odnosno slikara stilizovano sintetizovanih pejzaža bijaše evolutivan i razložan. O tome su napisani kilogrami eseja, studija i prikaza, a ovo je prostor na kojem se nastojim prisjetiti njegovih "bisera" – verbalnih osobito. Posljednji rat je tek okončan, Lojzo (sa užasnim bolovima u već ruiniranom kuku) ćopa sa gorkim osmjehom. Gdje si? Šta ima? Radiš li štogod? Radim – veli Slikar. Bio mi tu, prije neki dan, jedan novokomponovani biznismen – hoće da kupi jedno dvatri metra slika, al da mu se uklope u boju namještaja. Šutim (a na gujcu bi progovorio!) i pokazujem šta imam, kad će on jedared: "A šta ti je ovo?". To je, veli Lojzo, bosanska kuća. "Šta će mi to – ja takve miniram!" odgovori novokomponovani...

Prije desetak godina umrije jedan stari Banjalučanin (sin mu ugledni privrednik i političar) pa će ga sahranjivati u mezarju kod Halil-paše turbeta. Rahmetli ihtijar bijaše star devedesetak godina kad preseli na ahiret, a na dženazi se okupilo podosta čaršinlija. Eto i Lojze (doćopao nekako

sa Enisom) pa će glasno reći: "Aman ljudi – šta je ovo? Jel' neki teferič?! Pa slegla se ovdje cijela Banjaluka!"

Niko Lojzi nije zamjerio – štoviše, ljudi su shvatili poruku i mnogi se – nasmijali, pa i najbliža rodbina pokojnika. Pišući ovaj skromni hommage, sretoh kolegu iz Gimnazije, kome je Lojzo predavao lokovno u osmoljetki.

"Burazeru – sjećam se njegovih časova! Ma kakav cirkus, kino, pozorište!!! Ma jedva smo čekali njegov dvočas: bilo je tu i priče, stajao bi i hodao na rukama, a bogami smo i crtali!"

Ovaj vjenčić sjećanja zaokružujem fragmentom Lojzinog maestralnog teksta "Pijan u Počitelju" koji je objavljen u "Glasu" novembra 1968. (...)Ovaj kameni zagrljaj diletantni ne mogu naslikati.

Treba otići u džehenemsku prodavnicu boja, kupiti tubu gusta vremena, zvanu šejtenskozelena, pa kistom-repom sotone naslikati smrt koja živi. (...) Ovoj su zemlji oteli more. Kod mora-bez mora. Kod begova bez bogova, kod šejtana bez begova. Nekad i sada, dva mlinska kamena, život, uvijek isto zrnje (...) Počitelj, izgubljena mamuza, u zjenicu sunca bačen čičak, okamenjena psovka...U podne, ispod mjehura džamije izađe Alaha da se napije vina i pokloni varvarskom suncu. Digli su glave oni koji su je imali. A oni koju glavu nisu imali na remenu nisu znali kako da je prignu česmi (...)

broj 5 januar-februar 2010 ŠEHER BANJA LUKA 5

Riječ gostiju

IZVJEŠTAJ O REALIZACIJI ^ETVRTE MANIFESTACIJE MI, MLADI BiH, U BiH I VAN NJENIH GRANICA Piše:Amina Isanovi}

Malmö, Halmstad, Göteborg, Jönköping, Linköping i Motala 08.-16. 01. 2010.

V

gdje su ostvarili svoja prava, postigli samoaktualizaciju, uspostavili lične i profesionalne kontakte. S druge strane, veze sa Bosnom i Hercegovinom kod većine učesnika realizuju se kroz privatne posjete tokom ljetnih mjeseci ili blagdana.

Međutim, uprkos različitosti društvenog konteksta u kojima su

U raspravi na temu Moja domovina BiH, mladi su najčešće govorili o problemu pronalaska nacionalnog identiteta. Mnogi od učesnika druženja najveći dio života proveli su u Švedskoj

odrastali i u kojima se sada obrazuju ili rade, sve učesnike je ujedinjavao isti bosanskohercegovački duh i svjesnost o potrebi za učešćem u različitim aspektima njenog društvenog života.

Jedna od učesnica radnih stolova je istakla: „Uvijek imamo na umu da potičemo iz Bosne i Hercegovine i ta nas misao prati u našim planovima. Bez obzira na činjenicu što ne živim u BiH, uvijek razmišljam o načinu na koji bih mogla pomoći bh. društvu. Ranije smo intenzivno slali humanitarnu pomoć, danas želimo djelovati na nekim drugim planovima, priotiteti se mijenjaju.“ Opći utisak je da su mladi Bosanci i Hercegovci relativno uspješno prevladali mnoge barijere s kojima se susreću u švedskom društvu, uključujući: savladavanje jezika, uspješno dovršavanje i najvećeg stepena univerzitetskog obrazovanja, učešće na tržištu rada. Učesnici su govorili o načinima njegovanja bosanskohercegovačke baštine i u tom kontekstu su spominjali značaj različitih bosanskohercegovačkih udruženja koja djeluju širom Švedske. Udruženja koja su bili naši partneri imaju folklorne, literatrne, umjetničke i sekcije drugog karaktera koje su, prije svega, usmjerene ka proširivanju znanja o domovini i njegovanju ljubavi prema njoj.

Teme Komunikacija, dijalog i Prijateljstvo-neizmjerljiv

eć četvrti put zaredom, U.G. Djeca – stubovi svijeta organizuje manifestaciju Mi, mladi BiH, u BiH i van njenih granica. Osnovni cilj je ostvarivanje kontakata između mladih koji žive u različitim gradovima BiH sa njihovim vršnjacima koji su, usljed agresije na BiH, raseljeni širom svijeta.

Ovogodišnja Manifestacija se održavala uz podršku gosp.

Darka Zelenike, ambasadora BiH u Kraljevini Švedskoj koji je svojim prisustvom uveličao ispraćajno druženje u Motali, 15.

01. 2010. Partneri pri realizaciji Manifestacije bila su brojna udruženja i pojedinci iz Švedske: Savez Banjalučana Švedske, Bosanskohercegovačko udruženje Bosanska krajina iz Malmöa, Aktivitetscenter Bosna i Hercegovina iz Halmstada, Udruženje Banjalučana Göteborg, Udruženje Zelena rijeka iz Jönköpinga, Udruženje Ljiljan iz Motale, BHUF iz Linköpinga. Podršku posjeti dala je Asocijacija BL u srcu.

Manifestacija je bila radno-rekreativnog karaktera s osnovnim ciljem razmjenjivanja ideja o aktuelnim pitanjima koja se tiču mladih Bosanaca i Hercegovaca. Pokazalo se da je posjeta izazvala veliku pažnju švedsko-bosanskih medijskih kuća. O posjeti je izvještavala Bosanska pošta, a Radio Ljiljan i njegov urednik, gosp. Mirsad Filipović, posvetili su cijelu emisiju ovoj Manifestaciji, u kojoj su učestvovali svi gosti iz Bosne i Hercegovine. Informacije o događajima sa Manifestacije svakodnevno su objavljivane i na web-stranicama brojnih udruženja u Švedskoj i BiH. Ispred U.G. Djeca – stubovi svijeta, realizaciju Manifestacije vodile su gđa Fatima Hukić i gđa Mirsada Delnezirević, a koordinatori su bile Selma Hozić i Amina Isanović. Posjetu su obavili sljedeći članovi Udruženja: Anisa Opardija, Amela Kurjak, Nerma Kadić, Senada Muhurdarević, Mersad Salkanović, Amra Sejdinović, Aida Tabaković, Hatidža Isanović, Sejla Obradovac, Nura Prlja i Aida Dubica.

Na radnim stolovima održanim u Malmöu, Göteborgu, Linköpingu i Motali raspravljalo se o sljedećim temama: - Moja domovina BiH - Komunikacija, dijalog - Alkoholizam, planetarni problem mladih, posljedica – nasilje u porodici - Prijateljstvo – neizmjerljiv kapital

6 ŠEHER BANJA LUKA januar-februar 2010 broj 5

kapital pokazale su se izuzetno aktuelnim s obzirom na uznapredovala sredstva komunikacije kojima mladi odlično vladaju. Na radnim stolovima, komunikacija je tretirana kao pojava koja presudno utiče na kvalitet života pojedinca i međuljudskih odnosa koje on/ona ostvaruje. Velika pažnja je posvećena pitanju komuniciranja unutar porodice gdje su učesnici radnih stolova primijetili konstruktivnu moć dijaloga kad je u pitanju formiranje vrijednosnog sistema mladih. „Mnogo toga se može riješiti ukoliko razumno razgovaramo.

Mislim da je u mom odrastanju, dok sam tražila svoje mjesto u švedskom društvu, najveći značaj imala činjenica da sam o svim svojim problemima mogla razgovarati sa svojom porodicom,“ istakla je jedna od učesnica radnih stolova. Tokom ove posjete ostvareni su brojni kontakti između mladih koji žive u BiH i njihovih vršnjaka u Švedskoj. Za nadati je se da će se barem neki od tih kontakata odnjegovati u vrijedna prijateljstva.

Alkoholizam, planetarni problem mladih, posljedica – nasilje u porodici tema je koja je proizašla iz osjećaja za aktuelne probleme mladih. Ishodi radnih stolova kazuju kako se o problematici alkoholizma treba govoriti s ciljem njegovog predupređivanja. U tom smislu je gđa Fatima Hukić istakla: „Mi se ne želimo baviti posljedicama – to je zakašnjela reakcija. Želimo djelovati prije nego se problem dogodi tako što ćemo mladu osobu odgojiti za ono što je dobro. A alkohol je veliko zlo.“ Učesnici radnih stolova podijelili svoje viđenje ovog problema istakavši kako alkohol, ustvari, narušava kvalitet socijalnih odnosa. „Mladi misle da će biti in ukoliko piju, međutim, alkoholizirani nisu u stanju kvalitetno komunicirati niti trezveno rasuđivati,“ zaključio je jedan od učesnika radnih stolova.

Kao sjećanje na ovu Manifestaciju, predsjednica U.G. Djeca – stubovi svijeta je predstavnicima svakog udruženja domaćina poklonila određeni broj primjeraka Geografskog atlasa Bosne i Hercegovine.

Slijedi kratak izvještaj o aktivnostima provedenim u svakom od navedenih gradova.

Malmö, 09. - 11. 01. 2010.

Partner pri realizaciji radnog stola u Malmöu bilo je Bosanskohercegovačko udruženje Bosanska Krajina. Radni sto je počeo intoniranjem himne Bosne i Hercegovine i čitanjem Povelje Djeca – stubovi svijeta. Prisutnima su se obratili:

predsjednica U.G. Djeca – stubovi svijeta, gđa Fatima Hukić, članica Udruženja Bosanska krajina i predsjednica Bosanskošvedskog saveza žena, gđa Azra Jelačić, članica U.G. Djeca – stubovi svijeta, gđa Mirsada Delnezirević i članica NBV-a (Švedska), Aida Kolonić Mulabdić. Prisutnima se obratio i mr. Nihad Pašalić. Moderator stola bio je Mirza Jelačić. U diskusijama i druženju učestvovalo je oko pedeset učesnika.

Gđa Fatima Hukić je govorila o prethodnim manifestacijama u okviru projekta Mi, mladi BiH, u BiH i van njenih granica.

Istakla je osnovni cilj ovih susreta – uspostavljanje kontakata među mladim Bosancima i Hercegovcima, bez obzira gdje oni trenutno živjeli. „Želimo da Bosnu i Hercegovinu osjećate kao nešto što će ispuniti vaše duše,“ kazala je gđa Hukić u svom obraćanju mladima okupljenim u Malmöu.

Gđa Azra Jelačić, nakon upućene tople dobrodošlice gostima iz Bosne i Hercegovine, upoznala je prisutne o aktivnostima Udruženja Bosanska krajina koje su usmjerene ka njegovanju bosanskohercegovačke baštine. Istakla je značaj okupljanja mladih oko folklornih aktivnosti kroz koje uspostavljaju kontakte, izgrađuju socijalne kompetencije, bave se korisnim fizičkim aktivnostima, održavaju vezu sa domovinom i njenom tradicijom. „Ovo Udruženje već duže vrijeme ispunjava zadatak nadomješćivanja onoga što nam nedostaje u Švedskoj,“ kazala je gđa Jelačić.

Gđa Aida Kolonić Mulabdić prisutne je upoznala sa aktvnostima NBV-a, organizacijom koja se bavi narodnim obrazovanjem dajući podršku svima onima koji osjećaju potrebu za nekim vidom obrazovnih aktivnosti. Istakla je kako je NBV isključivo pokret trezvenjaka, apolitična i religijski neutralna organizacija.

Kao doprinos diskusiji o jednoj od tema na radnom stolu, gđa Kolonić Mulabdić je kazala: „Pokušavamo objasniti mladima da nam nisu potrebni ni droga ni alkohol da bi se dobro zabavljali.

Kroz svoje aktivnosti NBV pomaže mladima da kvalitetno osmisle slobodno vrijeme i da pronađu alternativu drogama i alkoholu.“ Nakon diskusije u kojoj su razmijenjene korisne ideje i proširena znanja o aktuelnim problemima mladih današnjice, najzaslužnijim pojedincima uručeni su Certifikati kojima se obavezuju na širenje misije dobra u svojoj okolini. Certifikate u Malmöu dobili su: Mirza Jelačić, Elvisa Agić, Adis Dervišević i Ernes Vehabović. Radni sto je okončan uručivanjem Zahvalnica: Bh udruženju Bosanska krajina, Aidi Kolonić Mulabdić i NBV-u te mr. Nihadu Pašaliću, političkom savjetniku.

Po završetku radnog stola, domaćini su upriličili druženje uz muziku gdje su učesnici imali priliku iskazati svoj talent za muziku.

Halmstad, 11. 01. 2010.

Napuštajući Malmö, grupa od trinaest studenata na čelu sa gđom Fatimom Hukić i gđom Mirsadom Delnezirović odvezla se u Halmstad i tu posjetila Aktivitetscenter Bosna i Hercegovina. U ugodnom ambijentu Centra, gđa Fatima Metaj i gosp. Mujo Metaj upriličili su druženje sa studentima iz Bosne i Hercegovine. Nakon što su prisutne upoznali sa aktivnostima Aktivitetscentra, domaćini su podijelili nekoliko korisnih informacija o životu i načinu organizovanja Bosanaca i Hercegovaca u Halmstadu. Gđa Fatima Hukić je domaćine

broj 5 januar-februar 2010 ŠEHER BANJA LUKA 7

upoznala sa aktivnostima i misijom U.G. Djeca – stubovi svijeta, kao i sa očekivanjima od radnih stolova koji su planirani u švedskim gradovima. Po završetku druženja, gđa Fatima Metaj je primila Zahvalnicu u ime Aktivitetscentera Bosna i Hercegovina iz Halmstada.

organizuje kako bi okupljalo Bosance i Hercegovce, a posebno Banjalučane koji žive u Göteborgu. Svim učesnicima ovih susreta uručio je suvenir kao sjećanje na radnu posjetu njihovom udruženju.

Obrativši se prisutnima, gđa Rabija Arslanagić je govorila o kulturnim aktivnostima Bosanaca i Hercegovaca u Göteborgu, iskazala je podršku ideji i misiji U.G. Djeca – stubovi svijeta.

Ukazala je na potrebu udruživanja mladih u korisnim i vrijednim aktivnostima.

Druženje je okončano uz umjetnički program u izvedbi gosp.

Envera Olevića.

Certifikati su uručeni sljedećim učesnicima: Amini Olević, Aneli Hadžiselimović, Adisu Mulahmetoviću i Adiju Berilu.

Zahvalnice su uručene: Udruženju Banjalučana Göteborg i gđi Rabiji Arslanagić. U Göteborgu je U.G. Djeca – stubovi svijeta postalo bogatije za novu članicu. Gđa Slavica Sipo je prihvatila članstvo u Udruženju u svojstvu njegovog pridruženog člana.

Jönköping, 13. 01. 2010.

Göteborg, 11. – 13. 01. 2010.

Partner u realizaciji aktivnosti u Göteborgu bilo je Udruženje Banjalučana Göteborg. Nakon obilaska znamenitosti grada, u prostorijama Udruženja upriličen je radni sto. Prisutnima su se obratili: gđa Fatima Hukić, gosp. Muhamed Ibrahimbe-gović, predsjednik Udruženja Banjalučana,gđa Mirsada Delnezirević, gđa Rabija Arslanagić, voditeljica Sektora za kulturu pri Udruženju Banjalučana i Adis Mulahmetović, predsjednik BEMUF-a. Prisutne je pozdravio i naš pisac Meho Baraković, dobitnik brojnih nagrada za književnost u Švedskoj i BiH – među njima i prestižne Kulturne nagrade Angered iz 2007. Pisac je učesnike darovao primjerkom jedne od svojih posljednjih zbirki pjesama Göteborg ili ko bi rekao da je to moguće.

U svom obraćanju gđa Fatima Hukić je prisutne uvela u problematiku kojom se bavi U.G. Djeca – stubovi svijeta te naznačila osnovne odrednice tema predviđenih za taj radni sto.

Gđa Hukić se mladima obratila riječima: „Vi svojim ponašanjem oslikavate najprije svoje porodice, a potom i svoju domovinu.“ Gosp. Muhamed Ibrahimbegović je uputio riječi tople dobrodošlice gostima i potom ih upoznao sa dosadašnjim djelovanjem Udruženja Banjalučana, aktivnostima koje

Na putu prema Motali, grupa članova U.G. Djeca – stubovi svijeta zaustavila se u u Jönköpingu gdje je organizovano druženje u renoviranim prostorijama Udruženja Zelena rijeka. Uz ručak i razgovor, domaćini i gosti su razmatrali mogućnosti uspostavljanja trajnije saradnje prilikom realizacije aktivnosti uspostavljanja kontakata među mladim Bosancima i Hercegovcima. Ispred Udruženja Zelena rijeka Zahvalnicu je primio Haris Đumišić.

Motala i Linköping, 13.-16. 01. 2010.

Realizacija zimske manifestacije Mi, mladi BiH u BiH i van njenih granica ušla je u završnu fazu posjetom Udruženju Ljiljan u Motali. Gostima su se obratili gosp. Mirsad Filipović,

predsjednik Saveza Banjalučana Švedske i gosp. Zlatko Avdagić, sekretar Saveza.

Već naredni dan, obavljena je posjeta BHUF-u (Bosanskohercegovački omladinski savez u Švedskoj) u Linköpingu. Druženje sa predstavnicima ovog Udruženja sadržavalo je aktivnosti aktuelne za studentsku populaciju.

Upoznavši prisutne sa aktivnostima BHUF-a, predsjednica Saveza, Elma Jakupović, istakla je nekoliko uspješno realiziranih projekata ovog saveza čiji je cilj bio aktiviranje

8 ŠEHER BANJA LUKA januar-februar 2010 broj 5

mladih Bosanaca i Hercegovaca u Švedskoj da se više informišu i uključe u društvena dešavanja u domovini. Nakon međusobnog upoznavanja, domaćini su upriličili posjetu Univerzitetu (Linköpings universitet). Tu su goste upoznali o organizacijskog strukturi Univerziteta, o uspjehu bosanskohercegovačkih studenata, pretpostavkama akademske razmjene sa Bosnom i Hercegovinom. Potom je upriličena posjeta Udruženju Studie främjandet, jednom od najvećih švedskih udruženja koje nudi programe neformalnog obrazovanja odraslih.

Druženje u Linköpingu okončano je večerom i zajedničkim druženjem uz kuglanje. Pokazalo se da je ovaj vid druženja kroz neformalne i rekreativne aktivnosti polučio pozitivnim rezultatima, jer su učesnici imali priliku pronalaziti zajedničke teme, propitivati mogućnosti buduće saradnje i čuti drugačiju perspektivu problema koji se tiču mladih.

Sljedećim predstavnicima BHUF-a uručeni su Certifikati: Elmi Jakupović, Irmi Kilim, Esmiri Muhić, Adnanu Čatoviću i Amiru Radasliću.

Posljednji radni dan Manifestacije, petak 15. 01. 2010. okončan je ispraćajnom zabavom humanitarnog karaktera u režiji Nadira Garčevića koju je organizovao Savez Banjalučana i Udruženje Ljiljan iz Motale. Zabavi je prisustvovao i NJ. E. gosp. Darko Zelenika, ambasador BiH u Kraljevini Švedskoj. Obrativši se prisutnima, gosp. Zelenika je iskazao radost zbog projekata koje realizuje U.G. Djeca – stubovi svijeta najavivši pomoć u sličnim budućim aktivnostima. Ispred Švedskog saveza Banjalučana, prisutnima se obratio gosp. Mirsad Filipović, kao jedan od glavnih organizatora ove manifestacije. Ovom prilikom se obratila i gđa Fatima Hukić podijelivši zaključke sa radnih stolova održanih tokom prethodnih dana. Svim gostima domaćini i Firma Grgcić uručili su poklone kao sjećanje na ovo druženje. Tom prilikom su Zahvalnice U.G. Djeca – stubovi

korisnih informacija i iskustava stečenih kroz različite vidove druženja. Domaćini su organizacijom i koordinacijom pokazali kako je moguće uspješno realizovati jedan ovako kompleksan projekt. U.G. Djeca – stubovi svijeta uz velikodušnu pomoć brojnih bosansko-švedskih udruženja uspješno je realizovalo još jednu od svojih aktivnosti. Dok se utisci sa posljednjih susreta slažu, članovi U.G. Djeca – stubovi svijeta intenzivno rade na organizovanju novih susreta mladih Bosanaca i Hercegovaca. Već naredna manifestacija trebala bi se održati u julu 2010. godine. Planirano je da domaćini budu sljedeći bosanskohercegovački gradovi: Banja Luka, Kozarac, Srebrenica, Sarajevo i Visoko. Vidimo se u julu!

sivjeta primili: Nj.E. Darko Zelenika, gosp. Mirsad Filipović ispred Saveza Banjalučana Švedske i gosp. Zlatko Avdagić ispred Udruženja Ljiljan. Certifikat je uručen Džemilu Vajrači, predstavniku Asocijacije BL u srcu.

Povratna informacija sa realizacije Manifestacije Mi mladi BiH, u BiH i van njenih granica kazuje kako je neophodno širiti mrežu komunikacije i kroz nju njegovati istinske ljudske vrijednosti: odgovornost, rad, poštenje, solidarnost. Mladi koji su bili gosti u Švedskoj nose lijepa sjećanja te mnogo broj 5 januar-februar 2010 ŠEHER BANJA LUKA 9

DOPIS IZ BANJA LUKE UDRUŽENJE „DJECA STUBOVI SVIJETA“ FATIMA HUKIĆ – Predsjednica udruženja „Djeca stubovi svijeta“ Zahvaljujem svim udruženjima sa BiH predznakom u Kraljevini Švedskoj koja su veoma dobro organizirala program boravka mladih iz BiH, koji su u organizaciji „Djeca stubovi svijeta“ od 8. – 15. januara 2010. godine boravila u Kraljevini Švedskoj realizujući projekat „Mi mladi BiH, u BiH i van njenih granica“. Takođe zahvaljujemo njegovoj ekselenciji, ambasadoru BiH u Kraljevini Švedskoj, što je svojim prisustvom dao podršku ovoj manifestaciji i prihvatio da bude pokrovitelj II međunarodnog kongresa djeteta „Djeca stubovi svijeta“ koji planiramo održati u Kraljevini Švedskoj i založiti se da njena ekselenica kraljica bude također pokrovitelj II kongresa „Djeca stubovi svijeta“.

MIRSADA DELNEZIREVIĆ – pridruženi član Organizacije „Djeca stubovi svijeta“ Posjeta za mene je zbližavanje, a zbližavanje među ljudima u svijetu je mehlem za dušu, pogotovo danas, kada i oni koji su nam najbliži svaki dan su dalji i dalji. Ova posjeta je zajednička snaga a ta snaga će ako Bog da jačati Bosnu koja nam je svima domovina.

AMINA ISANOVIĆ – Studentica master studija iz pedagogije i orijentalne filologije na Univerzitetu u Sarajevu, saradnica u NVO „Djeca – stubovi svijeta“" Druženje sa mladim Bosancima i Hercegovcima koji žive u Švedskoj zasigurno je nesvakidašnja prilika za širenje vidika i sticanje vrijednih znanja. Napredni svijet je davno shvatio moć uvezivanja i brisanja granica.

Ovih nekoliko dana osjećali smo se, zaista, kao dio jednog bosanskohercegovačkog bića koje se prostire mnogo dalje od geografskih granica naše domovine. Zbog ovog nezaboravnog iskustva od srca se zahvaljujem svim divnim domaćinima koji su nas sa puno topline docčekivali u švedskim gradovima."

SELMA HOZIĆ - Profesor razredne nastave, studentica master studija razredne nastave u Banja Luci, saradnica u NVO „Djeca – stubovi svijeta“ Druženje sa našim ljudima, a posebno omladinom koja sada živi u Švedskoj, za mene je predstavljalo veliko zadovoljstvo.

Upoznala sam mnogo novih ljudi s kojima ću nastaviti druženje i prijateljstvo. Obišli smo mnogo gradova, a mene je posebno oduševio Univerzitet u Linkopingu, gdje smo se upoznali sa načinom studiranja. Druženje uz večeru i odlazak u kuglanu poslije toga, još uvijek prepričavamo i rado ga se sjećamo. Srdačan pozdrav iz BL, Selma.

HATIDŽA ISANOVIĆ – Studentica Arhitektonskog fakulteta u Sarajevu Švedsku sam doživjela kao jednu vrlo uređenu i stabilnu

10 ŠEHER BANJA LUKA januar-februar 2010 broj 5

državu, koja pruža mnogo mogućnosti, posebno mladima.

Naši domaćini i organizatori ove posjete su se potrudili da odatle ponesemo najbolje utiske. Bilo je predivno iskustvo upoznati Švedsku i iz druge perspektive. Nadam se da ćemo nastaviti kontakte koje smo tamo uspostavili.

NERMA KADIĆ – Studentica Ekonomskog fakulteta u Banja Luci Putovanje u bajkovitu Švedsku je ostavilo na mene utisak prave zimske idile. Doček, gostoprimstvo, ljubaznost porodica kod kojih smo bili smješteni, druženje, sve to je doprinijelo da se osjećam ispunjeno i, prije svega, da budem sretna. Predivna priroda pod hladnim sniježnim pokrivačem i istovremeno topao doček organizatora i domaćina uljepšali su naš doživljaj i izazvali oduševljenje. Poznanstva su se ostvarila, mailovi se razmjenili, proživjeli smo nešto novo i drugačije, proširili vidike i vratili se u Banjaluku sa željom da se druženje nastavi i kod kuće u našoj skromnoj ali posebnoj državi. Hvala vam od srca.

AMRA SEJDINOVIĆ – Studentica Univerziteta za poslovni inžinjering i menadžment - Smjer opšti menadžment Zahvalna sam svim svojim domaćinima koji su me ugostili i onima koji su sudjelovali u organizaciji da dođemo u Švedsku.

Istina, put je bio dug, ali vrijedilo je.

Sa susreta nosim u srcu mnoga imena, mnoge trenutke i osmjehe, riječi i razgovore, pjesme i plesove...sve je to ostavilo veliki utisak na mene i hvala Vam na tolikom trudu oko nas, dočekali ste nas bolje nego što bi nas možda najrođeniji dočekali. Nadam se da ćemo se ovako sastajati češće, da li u Švedskoj, Banjaluci ili negdje drugdje...Pozdrav, Amra Sejdinović ANISA OPARDIJA – Studentica ekonomskog fakulteta Karl – Franzen - Uni Graz Dolazak u Švedsku sam željno iščekivala. Iako sam već jednom bila u Geteborgu, nisam mogla da dočekam da opet dođem i da doživim Švedsku na jedan drugi način. Sa svojim prijateljicama u obilazak prijatelja. Na žalost nam mi je tih 10tak dana proletjelo kao dlanom o dlan, ali sve zahvaljujući dobroj organizaciji i dobrom provodu. Sve je bilo super.

Obilazak gradova i njihovih znamenitosti, druženje sa novim prijateljima, izmjena iskustava i naravno fešta u Motali je bila kao šlag na tortu. Ovim putem bi htjela da se zahvalim svim svojim domaćinima, kao i onima koji su bili svo vrijeme uz nas. Hvala vam na svemu, očekujemo vas ubrzo u Banja Luci, gdje ćemo onda mi vama da uljepšamo vaš boravak. I naravno hvala svim mojim djevojkama koje su učinile da 30 h u autobusu proleti i postane nezaboravno. Pošto sam uspjela da naučim i nešto malo švedskog: Tack för allt :))) AMELA KURJAK – Profesor razredne nastave Ja se zovem Amela Kurjak.Ja sam jedna od djevojaka koja je

imala tako da kažemo tu čast da dođem u Švedsku. U ova četiri grada u kojima smo bili, svaki od njih je poseban i prelijep na svoj način, da ne znam koji da posebno izdvojim. Poseban akcenat stavljam na naše domaćine iz svih gradova u kojima smo bili, a i kroz koje smo samo svratili da se pozdravimo... svi su nas draga srca dočekali i ugostili. Ovim putem ih pozdravljam i želim im sve najbolje. Naravno posebnu draž imala je posljednja veče u Motali na kom su nam priredili oproštajnu zabavu....:) Hvala svima ...Mi se nadamo da ćemo i mi njih dočekati na ljeto u Banjaluci...ako ne barem na sličan način sa našim projektima i idejama.

SENADA MUHURDAREVIĆ – Studentica Pravnog fakulteta u Banja Luci Iz Kraljevine Švedske nosim predivne utiske i uspomene, koje će zauvijek ostati ucrtane u mom životu. Svaki grad je priča za sebe, jedino su naši ljudi, bosanci isti. Puni gostoprimstva, ljubavi, osmjeha da ni u jednom trenutku nisam osjetila da sam izvan svog doma. Moram priznati da sam malo bila iznenađena koliko naša omladina voli našu muziku, tradiciju, prosto sam ostala zatečena. Drago mi je, treba se prilagoditi društvu u kome se živi, ali znati gdje su preci. Kao studenticu, zadivili su me fakulteti i njihovi načini studiranja, prosto, da bih ostala. I ovo je Švedska:) Ne mogu, a da ne spomenem feštu:) Odlična je, isplesala se kao nikad u životu, kole na sve strane:) Još jedno veliko hvala za feštu.

Hvala svima, a posebo hvala čika Mirsadu i čika Zlatku na dobroj organizaciji.

AIDA TABAKOVIĆ – Studentica Filozofskog fakulteta odsjek učiteljski studij u Banja Luci Teško je pronaći riječi kojima bi se opisali utisci sa našeg putovanja u Švedsku.

Susret sa dragim bosancima koji žive u Švedskoj bio je pun emocija. Na njihovim licima jasno se čita sjeta, odraz nostalgije za dragom Bosnom. Naši domaćini su zadržali Bosansku susretljivost i potrudili se da naš boravak učine veoma ugodnim. U tome su uspjeli jer sam imala osjećaj da sam u Bosni. Zanimljivo je bilo upoređvati način studiranja kao i život u Bosni i Švedskoj. Ovom prilikom se zahvaljujem organizatorima i domaćinima na svemu što su nam omogućili. Zahvaljujući ovom boravku nisam bogatija samo za nova iskustva već i za nova prijateljstva koja će se pojačavati sa svakim novim susretom bilo u Bosni ili na nekom drugom mjestu. Utisci su veoma impresivni. Dugo ćemo ih prepričavati i rado se sjećati.

MERSAD SALKANOVIĆ – Student DIF-a u Banja Luci Druženje i upoznavanje sa našim ljudima u Švedskoj, gdje sam proveo 10 dana, mi je posebno bilo značajno. Njihov odnos s nama je bio takav, kao da se znamo čitav život.

Nadam se da će ovakva saradnja sa našim u dijaspori i u BiH imati dugu tradiciju.

Poštovani čitaoci Od narednog broja uvodimo rubriku «Pisma čitalaca» namijenjenu upravo vama. Pišite nam na temu Banja Luka, šaljite nam sugestije, prijedloge i kritike i tako aktivno učestvujte u kreiranju našeg i vašeg magazina. Na taj način ćemo sigurno podići kvalitet «Šeher Banja Luke» na još veći nivo.

Vaša pisma šaljite na e-mail: mirsad.filipovic@hotmail.com ili na adresu: Riksförbundet Banjaluka i Sverige Luxorgatan 12 59133 Motala Sverige ili Sweden Redakcija PRETPLATA Poštovani čitaoci, ako se želite pretplatiti na Vaš magazin i dobiti ga na vašu kućnu adresu to možete učiniti na dole navedieni račun: Account Number-broj računa Account Name- ime računa

155 25 59-5

Account Adress RIKSFÖRBUNDET BANJALUKA I SVERIGE Luxorgatan 12 SE-591 33 Motala Bankadress: Nordea Bank Sweden SE-105 71 Stockholm

IBAN: SE38 9500 0099 6034 1552 5595 BIC-kod (SWIFT-adress): NDEASESS Account Name:RIKSFÖRBUNDET BANJALUKA I SVERIGE

broj 5 januar-februar 2010 ŠEHER BANJA LUKA 11

Razgovor - po banjalučki

NEMA ŠANSE DA BANJALU^KA DUŠA, DA BILO ^IJA DUŠA, AKO JE SVJESNA ŠTA JE BILO U BOSNI, MOŽE BITI SPOKOJNA Piše: Bedrudin Guši} (USA) Dragi Zlatko! Mogu da Ti se obratim sa prijatelju, kolega...

A, mogu li i - sugrađanine, zemljače...?

LUKIĆ: Naravno da me možeš nazvati svim tim imenima jer je svako ispravno, tj. svako od tih imena se odnosi i na mene i na tebe. A obojica smo grupa jedne velike cjeline koju sam ja nazvao, parafrazirajući naslov jedne knjige najvećeg banjalučkog pisca Irfana Horozovića – „Izgubljeni grad“. To je ustvari spisak svih prognanih Banjalučana od 1991. do kraja 1995. Sakupio sam 1600 prezimena. Međutim svako prezime u gradu imalo je više obitelji, svaka obitelj više članova i onda možemo samo pretpostaviti koliko je naših sugrađana moralo napustiti svoje domove.

U tvojoj biografiji piše da pamtiš mlijeko u prahu te Trumanova jaja. Pamtim i ja to isto, čak i neke druge stvari ranije, jer sam stariji. Ali, po čemu će buduće generacije pamtiti ovo današnje vrijeme?

LUKIĆ: Do unazad nekoliko godina bio sam nostalgičan prema Banjaluci. Sad više nisam jer moj grad, moja, tvoja, naša Banjaluka postoji i dalje – postoji u nama, u našem sjećanju.

Ali ova današnja Banjaluka nije moja, u njoj su „neki novi klinci“, u njoj nisu rođeni Banjalučani u onom smislu kakav je dao birvaktile rhm. Adem Ćejvan a koje sam ja zapisao u svom romanu „Karađoz“: „Ja smatram da su Banjalučani samo oni koji su se rodili u ovom gradu do 25. X 1969.“ Hoću reći; grad osim njegovih prepoznatljivih građevina kao što je bila Ferhadija, Džinića palača, Titanik, Kastel – čine i njeni građani, ali njih više nema. Zadnji put nisam nikoga, ama apsolutno nikoga prepoznao od ljudi u čaršiji. Nema stare raje, nema stare Banjaluke. Dar rezimiram: buduće generacije će pamtiti zaborav – apsurd – ali tako je.

Zanimljiva je lista onih od kojih si što-šta naučio. Naravno, ona nije konačna, jer život teče, a učiti treba dok si živ.

Između ostalih, od Jean Jeacquesa Rouseau-a si citirao onu njegovu: „Da su priroda i civilizacija jednako važne za mir ljudske duše.“ Može li ljudska duša objektivno biti mirna u današnjoj prirodi i naročito civilizaciji?

12 ŠEHER BANJA LUKA januar-februar 2010 broj 5

LUKIĆ: Nema šanse da banjalučka duša, da bilo čija duša, ako je svjesna šta je bilo u Bosni, može biti spokojna. Zlo koje je zadesilo našu domovinu ne može se zaboraviti. A to je zlo došlo sa istočnih i zapadnih granica naše domovine. Zlo se ne može zaboraviti, a samo Bog može oprostiti, ne čovjek. Da kojim slučajem moram biti u Banjaluci, ne bih živio u gradu, nego bih sklepao neku kućicu na Trešnjiku iznad grada i odozgo gledao svoj izgubljeni grad. Ne bih mogao živjeti u gradu koji je poseljačen. „Piši da bi preživio, makar ne zaradio dovoljno za život“, misao je Charlesa Bukowskog. Slijediš li lično to načelo i dan-danas, bez obzira na ekonomsku krizu i eventualnu inertnost izdavača, pa i čitalacke publike?

LUKIĆ: Pisac piše prvenstveno za svoju dušu, da bi dao svoj smisao besmislu života. Pišem i pisat ću dok me bude služio mozak, jer pisanje je uvjet da ostanem normalan u ovom nenormalnom svijetu. Ne zavaravam se da mogu živjeti od pisanja. To nije mogao ni Mak Dizdar, a kamo li ja. Ne zavaravam se da se u Bosni dovoljno čita. Moguće da neki ne znaju podatke: u BiH je pismeno 27% populacije (završilo osmoljetku), 12 % od toga čita (što ne znači da čitaju i knjige, uglavnom novine), a samo 4 % kupuje knjige. Ali pisati treba, nešto uvijek ostane, a vrijeme najbolje ocijeni ono što zaslužuje opstanak.

Zapala mi je za oko još jedna sentencija sa tvog portala, odnosno sa liste onih od kojih si, kako kažeš, naučio. Radi se o Frazerovoj (antropolog) da je mitologija smisao ljudskog mišljenja. Zanimljivo. Ali, neka i nečija mitologija je proizvela mnogo zla na brdovitom Balkanu, posebno ranih 90-tih prošloga stoljeća, zar ne?

LUKIĆ: U pravu je i Frazer, a i ti. Razvoj ljudske misli je počeo sa mitologijom iz koje se izrodila vjera koja se kasnije razgranala na filozofiju, znanost i umjetnost (u najširem smislu).

S druge strane imamo jednu mitologiju koja je dosegla svoj (be) smisao u mitomaniji, dakle u bolesnoj sklonosti u izmišljanju i pretjerivanju sopstvene povijesti. Nemam osobno ništa protiv mita kako je Sv. Gavrilo ubio aždahu, ali ako se ta aždaha u

teorijama mitomana interpretira kao borba protiv bosanskih muslimana, odnosno naroda Bošnjaka, a i ostalih nesrba onda je to jedna krajnje represivna politika koja nema veze sa mitologijom nego sa zločinom.

Demokracija i rat su nam došli nekako istovremeno - ruku pod ruku, što bi se reklo. Tebe su talasi tzv. demokracije i onoga što je došlo s njom u naše krajeve, odnijeli najprije u Švedsku. Hoćeš li, ukratko, opisati svoje bivstvovanje u toj zemlji?

LUKIĆ: Upoznavši se sa sistemom vlasti u Švedskoj stekao sam dojam da oni u svoju Vladu izaberu zaista najpametnije ljude svoje države, što nažalost ne mogu reći za našu domovinu.

Kod njih je puno manje negativnosti, njihovi političari su puno više savjesni, a sistem im je stvarno human, zapravo pretjerano human. Vidio sam im zatvore na tv-u. Pa to su hoteli. Ali ne zavaravam se da je to iskonski, autentični humanizam. To što su primili 60.000 izbjeglica iz BiH nije znak da oni osobito vole Bošnjake. Za svakog izbjeglicu su od OUN dobili dobru paru. S druge strane, da se vratim na penološki sustav koji se pokazao sramotan: pustili su ratnog zločinca, Plavšićku poslije smiješno kratke kazne, a ona im se sad smije. Ali zapad je sav takav – pun kontradiktornosti.

Onda je uslijedila Norveška... pa... putešetvije Evopom. Je li razlogom tih promjena sredina bio i nemir tvoje duše ili, pak, nešto drugo?

LUKIĆ: Moja „Odiseja“ je uzrokovana potragom za smirajem.

Norveška je štura kopija Švedske; svaki zakon koji se u Švedskoj pokaže kao dobar – Norveška ga poslije nekoliko godina uvede u svoju kraljevinu. Krstareći mnogim svjetskim kolodvorima i aerodromima tragao sam za slobodom. Kad već nisam u slobodnoj domovini izgradio sam slobodu u sebi, ali sam želio spoznati i slobodu u Europi. Ali teško. U međuvremenu sam prošao toliko toga da su se vrijednosti moga života uvećale za onoliko ljudi i iskustava koja sam s njima stekao. Mijenjao sam poslove kao Ciganin konje, putovao po Europi, Aziji i Africi i to je još više obogatilo moj život. Postajao sam sve više pisac, a bivao sve manje vječni izbjeglica. Shvatio sam da čovjek doživljava neku zemlju kao svoju novu domovinu tek onda ako osjeća ushićenje kada se s putovanja vraća u nju. A ja doista, vraćajući se sa svojih beskrajnih putovanja, nisam imao taj osjećaj da se vraćam u neku svoju domovinu. Četiri puta si se vraćao u BiH (tačnije, u FBiH), ali "u zemlji koja je podijeljena između političara i tajkuna" nisi uspio.

Zašto nisi uspio, a znam da si toliko želio ostati u Bosni?

LUKIĆ: U BiH je sasvim pomjeren sistem ljudskih vrijednosti.

Rad, stručnost, entuzijazam se ne cijene. Uspješan si eventualno pod jednim uvjetom: ako pripadaš nekoj grupi, klanu. Više čak nije ni bitno jesi li član vladajuće stranke. Važno je da, recimo; ti i ja imamo svoju kliku koja je dovoljno jaka da nadvlada suparničku kliku. Nije više važno tko je koje nacije, vjere i pedigrea; važan je novac i da radimo za istu ideju. Kad sam svojevremeno nudio jedan filmski scenario u Sarajevu odnosi snaga su bili ovakvi:

Zlatko Lukić je rođen 11. februara 1953. godine u Zagrebu.

Prije rata je živio u Banjoj Luci Tokom rata odlazi u Švedsku gdje u izbjegličkom logoru u Ystadu predaje bh. djeci maternji jezik, povijest i zemljopis od 5. do 8.razreda. Zajedno sa Senadom Angelov i Mehmedom Mešićem autor je čitanke i radne sveske “Naši mostovi” za bosanski jezik koje je finansiralo Ministarstvo prosvjete Kraljevine Švedske. U Stockholmu radi kao animator kulturnih manifestacija u bosanskošvedskom udruženju “Ljiljan” i voditelj recitatorsko-dramske sekcije za djecu i omladinu. Radi u redakciji “Glasa BiH” (Stockholm, 1993/95), i objavljuje eseje u kulturnom listu Bošnjaka “Behara” (Zagreb, 1995).

Prelaskom u Norvešku radi kao dopisnik za europsko izdanje “Oslobođenja” 1995/96, “Bosanske pošte” (Oslo, 1995/98), “Bosanske riječi” (Göteborg 1996) i na radio “Beharu” u Oslu 2000. Dobitnik je nekoliko nagrada: Nagrada Književne omladine za poeziju BiH 1975. u Banjoj Luci za pjesmu “Moja naiva”, Nagrada lista “Oslobođenje” za novinsku priču 1978. u Sarajevu pripovijetka “Njih dvojica”, Nagrada za originalni dramski tekst 1982. u Travniku za dramu “Djeca noći” i Nagrada fondacije “Fra Grga Martić” u Kreševu, 2007. za najbolji roman “Katarza”.

Također, uvršten je u antologiju bosanskohercegovačke pripovijetke 1979. u redakciji časopisa “Život” s pričom “Golubovi ne umiru”.

1. grupa producenata, redatelja, tajkuna: Bošnjak, Hrvat, Srbin, 2. grupa: dva Hrvata i Srbin, 3. grupa: dva Bošnjaka i Srbin, 4. grupa: dva Srbina i Bošnjak. A po kvalitetu sturčnosti u filmu su svi skoro podjednaki. Ne znajući kojem carstvu da se priklonim – odustao sam baš kao Buridanov magarac. I neka sam. Jer da sam ušao u kolo, znam da bih zijanio jer zlatna ribica nema šanse s ajkulama.

Pisanje je i Tvoja sudbina. Sam tvrdiš da "ima nade za nomade" te da "nudiš izdavačima ono šta Bosna nema". A, šta to Bosna nema a treba da ima i ti si joj nudio?

LUKIĆ: Godinama sam nudio „Bosansku seharu“ – zbirku od preko 10.000 poslovica i fraza na svim govornim jezicima u BiH. Nitko nije imao sluha za to. Na kraju se jedva Šahinpašić umilostivio (poslije 42 moja pisma urednicima) da štampa.

Knjiga je postala hit, rasprodata je, a sad mi je kod izdavača drugo izdanje te knjige obogaćeno za 3000 novih natuknica.

Drugo: da pokažem kako Bosna nije repa bez korijenja odlučio sam se sakupiti i sastaviti biografije bosanske kraljevske dinastije Kotromanića i visokog plemstva do sredine XIX stoljeća, te grafički ilustrirati rodoslovnim stablima u knjizi „Bosanski rodoslovi“. I tu su me odbijali jer to njima valjda ne treba. I tek će ove godine izaći u Sarajevu ta knjiga koju bi trebala imati svaka školska, fakultetska i gradska biblioteka. Treće: sakupio sam i semantički i etimološki obradio preko 5000 eponima – imenica koje su dobile ime po nekome. A ni to do sad nitko se u BiH nije sjetio uraditi i potrebno je u bh leksikografiji. Dao sam i to

broj 5 januar-februar 2010 ŠEHER BANJA LUKA 13

u Sarajevo pa ćemo vidjeti. Osim toga, BiH nema svoju knjigu latinskih izreka, a ja sam ih počeo skupljati od gimnazijskih dana kad mi je pok. Prof. Ivo Nakić predavao. I to je rukopis koji je spreman i čeka na izdavača.

Pošto to nikoga nije interesiralo u BiH, obreo si se u Splitu, gdje nastaje, kako si zapisao, Tvoj književni uspon. Zasto baš Split?

LUKIĆ: Da se razumijemo; ja jesam otišao iz Bosne, ali je se nisam odrekao jer jedno drugo i te kako trebamo. U BiH je moja čitateljska publika, a polako to postaje i Hrvatska. Split sam izabrao jer u njemu živim s voljenom osobom, a i dosta mi je skandinavskog mraka i hladnoće. Dalmacija, Mediteran općenito posjeduje svoj očaravajući imidž i svugdje mi je blizu; kad imam parica skočim u Tunis, Španjolsku, Tursku, Grčku, Egipat (sve sam to već posjetio), jer za pisca je važno putovanje, spoznaja drugih kultura i nacija.

Tvoj spisateljski opus je raskošan: romanopisac, novelist, pripovjedač, dramski pisac... Ipak, šta si od svega toga prevashodno?

LUKIĆ: Pa dobro, imam osam objavljenih romana, knjigu pripovjedaka, tri izvedene drame (od 14 napisanih), dva vrlo važna eseje: „Geneza Bošnjaka“ i „Anatomija zla na Balkanu“, tri atlasa rodoslovnih karata: bosanskih, hrvatskih i europskih (za svjetsko tržište, na engleskom „Book of Kings“), knjigu pjesama i još 6 neobjavljenih romana. Ipak, a priori sam pripovjedač, bosanski pripovjedač s čibukom u ustima i mislima koje se lepezasto šire prema mojim čitateljima. Šta novoga pripremaš za objaviti?

LUKIĆ: Prvo mi je namjera objaviti priče sa tzv. postratnom tematikom „Izgubljena generacija“. To je zbirka od 21 priče o likovima koji su preživjeli zadnji rat ali im je on uzeo ono malo bosanske pameti i postali su sami sebi tragikomični. Shvatio sam najzad da je život zaista jedna ljudska komedija, životu se treba smijati, makar i kroz suze. Drugi veliki projekt je već spomenut: „Book of Kings“. Takva knjiga ne postoji u cijelom Svijetu. Riječ je o atlasu. Do sad su postojali samo geografski i povijesni atlasi, a meni je želja promovirati atlas rodoslovnih karata na kojima se jasno vide sve dinastijske veze (prijateljstva, interesi, politički brakovi) svih dinastija počev od antičkog Egipta, preko Perzije, Rima, Kalifata, Bizanta do današnjih dana. Atlas ima 406 rodoslovnih karata, uvod, fusnote, skraćenice i bibliografija, napomene su na engleskom i budući sam djelo već zaštitio u autorskoj agenciji u V. Britaniji, sad tražim agenta za realizaciju projekta.

U albumu, na Tvome portalu, nalaze se mnoga banjalučka imena. Čak i neke legende Grada. Mnogi od njih su otišli i čekaju nas na drugoj obali. Hoćeš li se javno sjetiti nekih od njih?

LUKIĆ: G. G. Marques je dobro rekao: „Dok god se neko sjeća onoga koji je umro, taj nije mrtav – živi u njegovom sjećanju.“

14 ŠEHER BANJA LUKA januar-februar 2010 broj 5

Vrlo često mi na um padne Adem Ćejvan – Kvak. On je stvarno banjalučka legenda. Bio je to još za života. Uvijek sam nastojao biti u njegovoj blizini dok je sjedio ispred „Mostara“ sa dr.

Josipom Jovićem (koji me je inače porodio). Ja bih kao kakav klinac samo sjedio i upijao ono što oni pričaju. Sjetim se pok.

Profa Nakića, on je kriv jer sam zavolio klasičnu književnost, latinski i povijest. Aco Ravlić, prijatelj moga pok. oca, s njim sam znao sjesti u „Palas“ i nadahnjivati se pričama o Banjaluci dok je radio na drugom izdanju monografije o našem gradu. Tu je i Lucijan Latinger, glumac i redatelj u „Studentskom pozorištu“, koji mi je dao neke vrlo važne lekcije o drami. Otakako sam saznao za smrt svoga prijatelje Zlatka Demira – Nađija – nema dana da ne pomislim na njega. Taj čovjek je ni od čega stvorio sve – i onda mu je rat to uzeo. Da mi je njegova energija napisao bih tri puta više. Sjetim se često i svoga djeda rhm. Latifa Abazagića – pekara kojem je nacionalizirana jedna pekara, a s drugom je prehranjivao mnogobrojnu obitelj, a na samrti je rekao: „Čovjek se uči dok je živ, a umre kao budala.“ A moja rhm. ebejka Bisera Kušmić mi je kao djetetu pričala priče iz „1001 noći“ i time u mene usadila ljubav za pripovijedanje. Sjetim se i svoje majke rhm. Azemine kojoj mogu zahvaliti jer me je okrenula knjizi. Sve svoje i moje knjige je prodavala, njih preko 6000 da bi ostala u svom gradu do 1995. a onda izašla u čamcu preko Save, odletjela u Sydney i umrla na kraju svijeta – rahmet im svima.

Nedavno je Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice BiH izdalo publikaciju KO JE KO U BiH DIJASPORI - PISCI. Kako si ti doživio tu činjenicu.

LUKIĆ: Za svaku je pohvalu što se Ministarstvo sjetilo tako čega.

I umjesto da svaki resor u matici – domovini se sjeti organizirati ljude iz dijaspore; pisce, inženjere, lječnike, ekonomiste – to je sve preuzelo Ministarstvo. Aferim! Ali to što određena ministarstva i organizacije ne misle na nas koji nismo u zemlji je stvarno sramotno. To pokazuje da postoje dvije BiH: jedna od Save do Jadrana i Une do Drine, i druga u Svijetu. Da majka zna da ju jednako vole i djeca koja su daleko ne bi se tako maćehinski odnosila prema njoj. Ali majka se o sebi zabavila. Ima dva krila; Federaciju i RS, a svako leti na svoju stranu. To je dokaz da je Dayton loš, nije se ni po koju cijenu smjela dopustiti nagrada za etničko čišćenje (čitaj: klanje).

Na samom kraju, ako imaš još šta da poručiš našim čitateljima - bujrum. Želim Ti još puno dobrih tekstova i knjiga, svako dobro te hvala za ovaj razgovor.

LUKIĆ: Želim banjalučkoj raji reći samo jednu pjesmu: PROGNANI GRAD Laku noć Banjaluko, ma gdje da si, ljepša si uvijek u mojim snovima, bio ja napušen ili pod gasom, više te volim u sebi a ne sebe u tebi.

Spavaš Banjaluko, spavaš, ha? tko li će te probuditi i kakvu...? imaš li podočnjaka iz prošlošti?

imaš li mamurluka pred budućnosti?

Spavaj Banjaluko, samo spavaj.

Sanjaš li Banjaluko išta? snuješ li Ferhad-agu i Aliju? dabogda doživio 121 godinu! sanjaš li uopće svoju djecu? koju djecu snivaš Banjaluko?

Možda se i ne treba buditi iz sna. hiljadu put otvarah linkove s imenima da pronađem svoju staru raju ali ne dobih ništa osim praznine...

Banjaluka njihova, spava i hrče, kao ispovraćana balkanska krčma, kao kurva poslije neželjene redaljke, hrče u svome samozadovoljstvu.

I nitko joj više ni ne govori laku noć, spava ona, spava svojim mrtvačkim, pijanskim, medvjeđim, krvavim snom.

Kakav li to može biti san bez sanjanja?

Tko još može probuditi dragu, tu slatku prasicu Banjaluku kad ona tako mrtvački spava u svom nekom nazovi ljepšem snu od onog koji je nekada sanjala, kad je bila moja najveća ljubav.

Hej Banjaluko, krmačo jedna, volio sam te kao moji haveri Selma, Nađi, Željko, Amela, i svi ostali, ali sestro moja – baš si se usrala kao grlica – a Bosna se ni danas ne pita zašto?

Probudi me vrlo često to tvoje „humano preseljenje“ Banjaluko, razdrma me iz mog prognanog sna i ljepote koju sam imao u tebi.

Ali ti danas Banjaluko ne znaš što znači san jednog nostalgičara, jer nisi moja Krajiška Ljepotica jer si rugoba onih koji su te opasali, opsjeli, silovali i pretvorili u bijednicu.

Banjalukice, šetao sam ljetos tobom nisam ti prepoznao oči, ni tvoje ruho, promijenila si se il ja ne znam gledati? garant me sjebalo lutanje Europom.

Pojeo sam ćevape kod Emine Mujine i cugno pivo na kojem piše Hektap (nije ni nalik na onaj stari „Nektar“ ni Imele nije bilo da mi ispriča vic i da mu zovnem neko ljuto piće.

Sanjao sam te sinoć Banjalučice, i preznojen se probudio od bola; vidio sam kako plešeš pijana sa nekim nepoznatim osmijehom, meni je pjevala Jasna i svirao Nino a tebi krkani čije ime ne želim znati.

A noćas sam te ponio u zagrljaju u svoj san ne bih li vratio mladost i bilo je čarobno sve do trenutka kad me probudio tvoj urlik draga, jer si zaspala s onim kojeg ne znaš.

Sve više love, a sve manje ljubavi, izgleda da to tako uvijek mora ići, a i života mi je stvarno preko glave mada treba još toliko toga za postići sve je više snova, a sve manje jave.

Banjaluka moje mladosti se ponovila jer bijah u njoj, 'nako, sasvim intimno nitko nije znao da spavam u čaršiji, jer nikog iz prošlosti nisam sreo.

U istoj sobi „Palasa“, slavnoj 218, u kojoj je moj rhm. djed Latif pekar rasturao rospije, kocku i nesanicu, ja se bacih s ponosom na krevet i odsanjah bivšu ljepotu banjalučku.

Meni je predavao prof. Nakić, a ovim novima neke knindže, cug'o sam u KAB-u, Kajaku i KSET-u, ovi danas cugaju uz gange i turbo-folk, gadi mi se što više ne prepoznajem, mjesta na kojima sam davao sebe.

Volio bih da sam bio kamen Kastela tad me nitko ne bi mogao pomjeriti ali ja sam oduvijek ipak više Vrbas i zato plovim, odlazim i nestajem.

Laku noć Banjaluko, ma gdje da si, ljepša si uvijek u mojim snovima, bio ja pijan ili p'jan kao majka; volim te majko Banjaluko u sebi.

(Banjaluka, 22. April 2005.)

(Napomena: Kad sam te noći napisao ovu poemu u Banjaluci, u hotelu „Palas“, soba 218, jer nisam imao kod koga prespavati u svome gradu, počeo sam skupljati prezimena meni poznatih Banjalučana u dijaspori kako bi nastao popis PROGNANI GRAD na kojem još radim.)

broj 5 januar-februar 2010 ŠEHER BANJA LUKA 15

»VEZENI MOST« UREĐUJE: ISMET BEKRIĆ

P

jesnička riječ je kao voda – teče, traži nova korita, dubi stranice knjiga.

Obnavljaju se ranija značajna izdanja, izlaze nove zbirke, pripremaju se nove. Podsjetimo se prvo jedne knjige pjesama i kratkih priča za djecu, koju je prije više od 30 godina objavio banjalučki »Glas«, a zatim ju je ponovo poklonila djeci i školama izdavačka kuća »Bosanska riječ« iz Tuzle.

Riječ je o knjizi »Radoznali dječak« čiji se autor Stanko Rakita rodio prije ravno 80 godina, u selu Grbavica kraj Šipova. Ovaj pjesnik, koji je dugo učiteljovao u osnovnoj školi u Vrbanji, nije više, nažalost, među živima, ali zato su živi njegovi stihvi, taj »najljepši buket«, u koji uplićemo i naša sjećanja.

Još jedan pjesnik djetinjstva i Banjaluke – Kemal Coco objavio je početkom ove godine novu zbirku pjesama, s naslovom »Sam sa sobom« (izdanje Društva pisaca Unsko-Sanskog kantona, Bihać), iz koje izdvajamo jednu nostalgičnu šetnju – »Šetnju rodnim gradom«. Banjaluka i banjalučki dom oživljavaju i u pjesmi Idriza Saltagića »Ovaj naš dom«, u zbirci »Dobro jutro, gospodine« (u izdanju »Bosanske riječi« iz Tuzle). Banjalučke stihove susrećemo i u zbirci Edhema Trake »Cvjetovi iz čaira«, koju je prošle godine objavila sarajevska izdavačka kuća »Šahinpašić«.

Ovim književnim imenima s radošću dodajemo i jednog mladog autora, Banjalučanina Harisa Grabovca, čiji je poetski prvjenac«Vitez egzila« najavio talentovanog pjesnika.

IZGUBLJENE RUKE Dvije izgubljene ruke Na brdu iznad Banjaluke Mašu crvenom mahramom Natmurenom nebu Ruke mašu crvenom mahramom Na Kastelovom ćošku Pozdravljaju nebesku modrinu I najavljuju skori dolazak oblaka Ruke mašu crvenom mahramom Okovane crvenom monotonijom Ovaj dan odnio je svjetlost Što je jesen položila Na požutjelo lišće topola Ovaj dan kida lance Što su ih na moje ruke Vezali opaki dječaci Da ne bih mogao hvatati štigliće Na padinama Starčevice Mašem crvenom mahramom Vidik se poigrava kišnim kapima Obzorje magli žurno Do početka nevremena Ima još pet minuta Na proplanku gdje stojim Vjetar mi otima crvenu mahramu Više nema ni štiglića Niz brdašce se spuštam Bježim Da me ne bi ovdje zatekla oluja

16 ŠEHER BANJA LUKA januar-februar 2010 broj 5

Edhem TRAKO

NAJLJEPŠI BUKET Buket prvaka u učionici!

Buket?

Kako buket?

Zar su djeca buket?

Ako je Tanja cvijet, ako je Verica cvijet, ako je Aida cvijet, ako je Biljana cvijet, ako je Duško cvijet, zar oni ne čine najljepši buket!?

Buket prvaka u učionici, najljepši buket učiteljici.

STARAC DIJASPORAC Vrata želi zatvoriti, ali ih ne vidi.

Da je barem igla.

Da ne primijeti u šta se pretvara.

Na tren se sjeti, da je nekad i čovjek bio.

Prijatelja imao, imao snove.

Pita se da li se možda nečeg i dalje zaželi?

Dodira, ili nečijeg imena.

Tako tren prođe, a s njim kao snijeg se još jedno ime istopi.

Iz dana u dan sve veća i veća sirota.

Znamo da je tu.

Sada kraj nas.

Sutra u nama.

Vrata i dalje otvorena stoje.

Ipak niko ne ulazi.

A svi smo tu.

Da li zaboravljamo njega, ili sebe?

U šta smo se pretvorili?

Iz knjige pjesama »Vitez egzila«

ŠETNJA RODNIM GRADOM Nemoć je moj jedini pratilac u šetnji ulicama rodnog grada i štap koji mi pomaže da sačuvam ravnotežu dok kao samotnjak obilazim sve znano i neznano u svom rodnom gradu.

OVAJ NAŠ DOM Ovaj naš dom skrio se u bašči, ti u njemu hodiš uzdrhtala lica, kraj prozora stojiš, u nebo gledaš, krijuć u sebi nemir prepelica.

Ovaj naš dom skrio se u cvijeću, budiš se u njemu raspletene kose, slušamo kako neko tiho pjeva, jagodice tvoje zovu me, prkose.

I nikoga da sretnem da mu ruku pružim upitam za zdravlje.

Pomišljam da svi moji nisu napustili zemaljski život a onda se sjetim da nisam čuo takvu vijest za njih hiljade koje očekujem da sretnem.

Lupim štapom o asfalt ljut na sebe i svoje saznanje pa one koje tražim sudbine su davno poslale u svijet da tamo kao i ja ovdje samuju.

Kemal COCO

Stanko RAKITA

Ovaj naš dom obasjalo sunce, iznad njega nebo od purpura, zlata, prozori svi su širom otvoreni, gledam te, a ti otvaraš vrata.

Ovaj naš dom zakrilio mjesec, I sve usnulo u drhtaju cvijeća, u nama zvuci, snovi zaljubljenih, lahor vjetra i miris proljeća.

Ovaj naš dom, niske biserne, u njemu sve čudesno zablista, i nikad, nikad nestati neće sjaj s tvoga lica i ljepota lista.

Idriz SALTAGIĆ broj 5 januar-februar 2010 ŠEHER BANJA LUKA 17

Banjalučki "Medaljoni u vremenu"

PROPALI TEFERI^ NA IZLETU ŽELJEZNICOM Piše:Slavko Podgorelec

B

anjaluka je 1872. godine, jednim krakom željezničkih tračnica, povezala dio tadašnje Rumelije (evropske Turske, odnosno Otomanske imperije), sa Doberlinom (danas – Dobrljin). Čitalac će se pitati otkuda 'Doberlin'? Jednostavno, jer je vladalo ubjeđenje da će ova pruga voditi 'Do Berlina' (!)

Naravno, od toga ništa jer ni tada koncesionari (graditelji), osim investiranja ogromnih svota novca u 'niskogradnju' odnosno postavljanje ovoga 'kraka štreke' za 'gvozdenog konja' – nisu mogli podmiriti zahtjeve za ' bakšiš ' koji je, iskreno govoreći – i ukopao otomansku Imperiju...

Naime, za svaki ozbiljniji ugovor, koncesiju ili međunarodni politički sporazum – europljani su morali 'bakšišem' osiguravati uspješnost odnosno realizaciju njihovih investicijskih ili političkih poduhvata. O tome, na specifičan način, svjedoči i najveći autoritet za povijest otomanske imperije od 16 stoljeća, Prof. dr Halil Inalčik, je svoja predavanja održavao ne samo na evropskim univerzitetima ( i sarađivao sa znanstvenim utanovama

18 ŠEHER BANJA LUKA januar-februar 2010 broj 5

Bosne i Herceovine) nego je gostovao u Britaniji i SAD, i to kao profesor prestižnih rasadnika budućih povjesničara i istraživača.

Helem, željeznica, 'mašina', odnosno "šejtan-araba" (đavolja kola) uđoše u grad na Vrbasu! Pruga je trasirana na način da od Novoga (preko Doberlina) stigne do Prijedora; u kombinaciji trasera bijaše i tadašnji Kozarac – ali begovi odnosno zemljoposjednici, oštro se usprotiviše da im 'štreka' ide kroz šljivike i dođe u čaršiju.

Naime, buka 'mašine' mogla bi 'uzbihuzuriti' (uznemiriti) stoku i mještane, rasturiti njihov 'rahatluk' (besposličenje uz mezu i mehku rakiju, a sve sa pjesmom i svirkom) koji je razvalio Omer paša Latas, (ili Mihajlo – od milja zvani Mićo) kada je logor podigao blizu Kozarca 1850. (današnji Pašini konaci) u žestokom 'pacificiranju' bune bosanske protiv zavođenja redovne vojne obveze.

Kako tada – tako i danas; željeznička 'štacija' Kozarac udaljena je čitavih pet kilometara od središta naselja.

Današnji Kozarčani kunu pretke što su rahatlukom

pregazili racionalnost.

Ipak, kao i svaka 'novotarija' (ma koliko bila odvratna i proskribovana) naprosto je izazivala banjalučke uglednike: valjalo bi napraviti dernek u Kozarcu, ali da se tamo stigne 'mašinom'... Banjalučki veleposjedinici i do tada su putovali do Beča ili Pešte, ali uglavnom kolima do prvih 'štreka' a one bijahu u Austrougarskoj.

Dakle – begovi zakupiše čitav jedan vagon. Vagon bijaše, prema iskazu Ibrišage Tabakovića (koji umrije 1935. u dubokoj starosti), dekoriran ćilimima,vezenim jastucima, zimzelenom i cvijećem. Ukrcane su mangale (raspaljene – bezbeli, jer kahvu je valjalo toplu srkati!), navučeno dosta rakije i mezetluka, a našlo se mjesta i za pjevače sa sazovima i šargijama...Tu su i nargile i čibuci – jer valja se 'serbez razrahatleisati'. Žene (krišom) idu hodžama, plaćaju hamajlije (zapise) da meleci (anđeli) sačuvaju lude glave njihovih muževa. Neke hamajlije nose fratrima (i pravoslavnim sveštenicima) da ih blagoslove. Za svaki slučaj. Ispraćaj u Banjoj Luci bijaše pompezan – ispaljivane su kubure i prangije! Pa ne derneči se svaki dan na 'mašini'!

E, onda navališe belaji: vagon drnda preko sastavaka tračnica, ljulja se kao da će se prevaliti... Ni srk rakije (ili kahve) ne možeš uzeti, a da ti se ne razlije po bradi ili košulji... Svirači kucaju u šargije i sazove, ama glasovi im drhte dok pjevaju o Mustajbegu Ličkom, junaštvima Halila Hrnjice, ili famoznoj bitci pod Banjom Lukom 1737. godine...

A voz ide (kako zapisa Charles Yriarte, francuski publicista

i putopisac 1875.) "brzinom konjskog tramvaja"... ali uz ljuljanje, drndanje, naginjanje i 'preskakanje'...

Ni begovi nisu 'od jučer'; za svaki slučaj, kompoziciju od pet vagona prate sluge sa konjima i kolima...Zlu ne trebalo!

'Mašina' je voz nekako dovukla do Ivanjske (ni 20 kilometara od Banje Luke), a procesija bijaše zaustavljena zaglušujućom pucnjavom!

'Mašinenfirer' (vlakovođa) dojuri (k'o bez duše) do begovskog vagona, a putnici izlaze i odmah se 'prebacuju' na konja i kola...sa sve 'logistikom' i provijantom (intendanturom)!

Bijaše oko dva sata iza podneva, i za sat stigoše do Banje Luke, ali (poradi sramote) ulogoriše se na Banjalučkom polju – da sačekaju akšam (sumrak) pa tek onda da se povrate svojim kućama.

No – džaba. Glas je stigao do grada, i to nakićen: biva, begovi od straha pobjegli iz voza! Neki (od njih) tukli su se sa Omer pašom Latasom, neki i odrobijali (sa lancima i bukagijama kopajući hendeke – jer cilj je bio da se ponize), ali vožnju 'šejtan-arabom' ne mogoše podnijeti. I tako se završi epizoda sa 'mašinen-dernekom'. ********** Trag ovoj priči ostavi Vukašin-Vuk Jelovac, hroničar Banjaluke i dopisnik beogradske "Politike" 1936. godine – a temeljen na iskazu Ibrahim-age Tabakovića koji je, 1878. na Banjalučkom polju, u sukobu sa austrijskom okupacijskom vojskom, postao invalid...

broj 5 januar-februar 2010 ŠEHER BANJA LUKA 19

Radmila Karlaš (1963), književnica i novinarka. Četvorolisna djetelina je njen prvi roman promovisan 2009. godine, a u pripremi je i knjiga Lice i druge priče. Do sada je svoje prozne radove objavljivala u bosanskohercegovačkim časopisima za kulturu: "Most" i "Motrišta" iz Mostara, "Riječ" iz Brčkog, te "Putevi" iz Banjaluke. Njene kratke priče uvrštene su i u zbornik izdavačke kuće Alma iz Beograda.

Na Fruškoj gori je 1978. za svoju poeziju dobila nagradu od Mike Antića.

Godinama je bila koordinatorka Amnesty Internationala za BiH. Učestvovala je u radu mnogih nevladinih organizacija, poput Friedens dialog - Beč, Verona forum - Brisel, SIT - Berlin, Forum građana Tuzla, Helsinški odbor za ljudska prava Srbije i BiH, Međunarodni forum Bosna, Asocijacija Sarajevo iz Ruana i druge. Učesnica je mnogih debata i okruglih stolova u zemlji i širom svijeta. U svojim brojnim javnim nastupima bila je i nastavlja biti bespoštedna kritičarka i oponentkinja akterima razdora i nacionalističkog politikanstva na teritoriji bivše Jugoslavije.

Novinarstvom se bavi od jedanaeste godine ("Džuboks" i revija "Film"). Nakon završene osnovne i srednje škole u Banjaluci, diplomirala je na Fakultetu političkih nauka u Zagrebu. Slobodna je novinarka u godinama prije rata, te piše za različite dnevne novine i magazine ("Večernje novosti", "Arena", "Mariborski

20 ŠEHER BANJA LUKA januar-februar 2010 broj 5

kaj"). Početkom rata sa malom grupom istomišljenika učestvuje u projektu osnivanja jedinog alternativnog lista u tom dijelu BiH, "Novog preloma". Ustoličila je AIM (Alternativnu infromativnu mrežu) u RS, a radila je i za VIN (Video nedeljnik, anti-ratni projekat Gordane Suše). Po završetku rata piše i izvještava za mnoge alternativne medije sa prostora bivše Jugoslavije i u inostranstvu - VOA, WDR. Bila je i urednica radija FERN-a u Banjaluci, pisala je za zagrebački "Tjednik", sarajevski "Svijet" i "Dane". Od 1997. do 2007. godine radila je kao saradnica za BBC. Živi i radi u Banjaluci.

U organizaciji Saveza Banjalučana u Švedskoj Radmila Karlaš će imati promocije svog romana u slijedećim gradovima: 24. aprila Nyköping 25. aprila Örebro 26. aprila Norrköping 27. aprila Linköping 28. aprila Motala 29. aprila Jönköping 30. aprila Göteborg O eventualnim promjenama bit će te na vrijeme obaviješteni. Za dodatne informacije možete se obratiti kontakt osobama: Mirsad Filipović tel: 0739872284 Enisa Bajrić tel: 0702442963 Zlatko Avdagić tel: 0701400851

Novoosnovana udruženja

U Jönköpingu potekla ”Zelena rijeka” Tekst i foto:Goran Mulahusi}

D

a još uvijek postoji potreba za osnivanjem bosanskohercegovačkih udruženja najbolji je dokaz novoosnovano udruženje ”Zelena rijeka” u Jönköpingu. Naime, grupa entuzijasta predvođena Harisom Đumišićem i Safetom Špicom , pokrenula je inicijativu za okupljanje Banjalučana, a i svih drugih Bosanaca i Hercegovaca u u jedinstveno udruženje. Tako je 6. februara 2010. godine potekla ”Zelena rijeka” u Jönköpingu, gradu smještenom na jezeru Vättern.

Udruženje se nalazi nedaleko od autoputa E-4, u trgovačkom centru i veoma je pristupačno za posjetioce . Našao sam se tu po pozivu prijatelja . Prostorije udruženja su dosta velike, dobro uređene i daju velike mogućnosti za organizovanje kulturnog i zabavnog sadržaja . Tu je velika sala sa predsobljem i binom, lijepo uređen prostor za djecu manjeg uzrasta sa svim sadržajima te još nedovršene prostorije za sport i druge aktivnosti . Iz čiste i uređene kuhinje dopire miris sviježe kahve pomješan sa mirisom banjalučkih ćevapa. Sve je spremno za svečano otvaranje .

U velikoj sali stolovi su popunjeni . Tu su se okupili predstavnici svih uzrasta .

Haris Đumišić , predsjednik, i Safet Špica pričaju mi kako su dobili veliku pomoć od predsjednika Saveza Banjalučana Mirsada Filipovića i sekretara Zlatka Avdagića koji su im obezbijedili svu potrebnu dokumentaciju za registraciju udruženja. Sve su uredili vlastitim snagama i znanjem .

Kažu da imaju velike ambicije i da se pripremaju za više aktivnosti kako bi privukli članove i i učinili udruženje sadržajnim, a tako

i obezbijedili sredstva za nesmetan rad . Puno toga planiraju, dosta je već urađeno što se primjetno vidi po sadržaju i dekoraciji prostora .

Na samom činu otvaranja bili su članovi GO Saveza Banjalučana u Švedskoj , predstavnici organizacije ” Banjaluka u srcu” i drugi gosti. Održani su prigodni govori i uručeni pokloni za sreću i uspješan budući rad .

Velika su i zadovoljna srca bila onih koji su uložili mnogo truda da ”Zelena rijeka ” poteče ovdje na sjeveru u Švedskoj.

Velike zasluge pripadaju Suadi i Harisu Đumišiću , Arziji i Safetu Špici , Nerminu , Arnadu , Ejubu , Amiru i Safiji Ikan , Mensuru Klipiću , Saši Andrijeviću te Zemiri Karahadžić, kao i mnogim drugim čiji je trud ugrađen u temelje udruženja. ”Zelena rijeka” je uspomena i mjesto na koje se vraća . Mnogo stariji članovi ovog društva provodili su dane djetinjstva , mladosti , dane prvih ašikluka i mnogobrojnih teferiča ne obalama Vrbasa, te zelene rijeke čija se boja neda zaboraviti. Tu se krije i tajna imena udruženja.

Poslje svečanih govora uvijek ide zabava uz muziku uživo. Uz pjesmu i igru plesalo se i pjevalo do kasnih sati onako kao nekad pokraj zelene rijeke čiji šum ispunjava srca, a dušu opušta od svakodnevne životne trke ovog novog doba i ove nove zemlje .

Sa zadovoljstvom se može reći da su Bosanci i Hercegovci dobili još jedno mjesto za očuvanje svog identiteta i svoje kulture.

Na dan otvaranja u postorijama udruženja GO Saveza Banjalučana u Švedskoj održao je svoju sjednicu.

Bili su zadovoljni da su svoje redove obogatili udruženjem ” Zelena rijeka ” čiji središnji položaj u Švedskoj, te velike i dobro opremljene prostorije , daju šansu za razne zajedničke aktivnosti .

Ne preostaje nam ništa drugo nego da čestitamo ovim vrijednim ljudima na prostoru u kome se osjeća miris bosanskohercegovački .

Danas udruženje broji oko 150 članova.

Ne prođite kroz Jönköping, a da ne svratite na kahvu na obali ”Zelene rijeke”!

broj 5 januar-februar 2010 ŠEHER BANJA LUKA 21

R

DAN ŽENA – 8. MART

ođen na prijelomu stoljeća, u vrijeme velikog industrijskog napretka ali i velikih turbulencija, kriza i radikalnih ideologija, Međunarodni je Dan žena, pokazalo se, nosio u sebi korijene protesta i političkog aktivizma koji će postati nezaobilazni oblici društvenog života.

Godine koje su prethodile povijesnoj 1910. obilježila je snažna spolna segregacija i mali postotak zaposlenih žena u industrijski razvijenim zemljama. One koje su bile zaposlene mahom su radile u tekstilnoj industriji, manufakturi i kao pomoćno osoblje u kućanstvima. Radile su u vrlo lošim uvjetima i za iznimno male nadnice.

U isto vrijeme industriju pogađaju velike krize. Udruženja radnica koja nisu pripadala sindikatima našla su se u nezavidnoj poziciji dok su sindikati sve više jačali.

U Europi, Velikoj Britaniji, Americi i u nešto manjem obimu Australiji, žene sve više lobiraju za svoje pravo glasa. Ta borba kao da je potisnula sve druge aspekte života žena i nove, revolucionarne promjene dale su se naslutiti.

1903, SAD – Sindikati i nezavisna ženska udruženja koja su također podržavala žensko pravo glasa, osnivaju Ligu ženskih sindikata (Women's Trade Union League) kako bi pomogle radnicama u političkom i ekonomskom osnaživanju. Bilo je to još uvijek vrijeme teških radnih uvjeta i siromaštva.

1908, SAD - Zadnje nedjelje u veljači 1908. godine, američke socijalistkinje obilježavaju prvi Dan žena organiziravši velike demonstracije. Traže da se ženama omogući ne samo pravo glasa nego da se ostvare i njihova politička i ekonomska prava. Slijedeće je godine u demonstracijama na Mannhatnu sudjelovalo 2.000 ljudi.

1909, SAD - Te su godine radnice zaposlene u tekstilnoj industriji organizirale generalni štrajk. Oko 30.000 radnica trinaest je tjedana štrajkalo za bolju plaću i bolje uvjete rada. Liga ženskih sindikata platila je jamčevinu za uhićene i financijski potpomogla štrajkaški fond.

1910, SAD, - Dan žena prihvatile su socijalistkinje i feministice diljem SAD. 1910, Kopenhagen - Izaslanstvo Sindikata prisustvuje Drugoj međunarodnoj konferenciji socijalistkinja u Kopenhagenu s namjerom da predloži Dan žena kao međunarodni praznik.

U to je vrijeme Njemačka socijalistička partija, koja je snažno zagovarala pravo glasa za žene, imala veliki utjecaj na međunarodni socijalistički pokret, osobito Clara Zetkin.

Potaknuta događanjima i akcijama američkih radnica ona je uobličila zahtjev za obilježavanjem jednog dana u godini kada bi žene lobirale za svoje interese. Na Konferenciji je sudjelovalo preko stotinu žena iz 17 zemalja, predstavnica

22 ŠEHER BANJA LUKA januar-februar 2010 broj 5

sindikata, socijalističkih partija, klubova radnica, te tri žene koje su bile izabrane u Finski parlament. Prijedlog Clare Zetkin jednoglasno je usvojen a rezultat je obilježavanje Dana žena.

Na Konferenciji je ponovno potvrđena važnost prava glasa za žene i to onog koji neće biti utemeljen na vlasničkim pravima.

Neki su socijalisti, naime, držali da bi se pravo glasa za žene lakše ostvarilo preko ostvarivanja vlasničkih prava dok su se drugi, među kojima su Njemica Clara Zetkin i Ruskinja Alexandra Kollontai, borili da ostvarivanje tog prava bude neizostavan i zaseban dio socijalističkog programa.

Zatraženo je i univerzalno pravo glasa – za sve odrasle žene i muškarce. Jedna od odluka konferencije je i da se noćni rad proglasi štetnim za zdravlje žena. Tomu su se usprotivile radnice iz Švedske i Danske kojima je, kako su tvrdile, upravo noćni rad neophodan izvor prihoda. Zatraženo je i da se prava udanih majki izjednače sa pravima samohranih, za što se žestoko borila Alexandra Kollontai, no njezini napori nisu urodili plodom.

1911. – Kao rezultat odluka u Kopenhagenu , Dan žena obilježen je prvi puta 19. 03. i to u Austriji, Danskoj, Njemačkoj i Švicarskoj. Slavilo ga je više od milijun žena i muškaraca. Zahtijevali su ne samo pravo glasa za žene nego i omogućavanje prava na rad, profesionalno usavršavanje i ukidanje spolne diskriminacije Ni tjedan dana kasnije 25. 03. 1911. u tragičnom je požaru u New Yorku poginulo više od 140 radnica, uglavnom talijanskih i židovskih imigrantica. Događaj koji je bio posljedica loših radnih uvjeta imat će snažan utjecaj na radno zakonodavstvo Sjedinjenih Američkih Država.

1913.-1914, Rusija – Kao dio mirovnog pokreta koji je počeo djelovati u sumrak Prvog svjetskog rata, Ruskinje su po prvi put obilježile Dan žena i to zadnje nedjelje u veljači 1913. godine. Drugdje se u Europi Dan žena slavio na sam 8. ili oko 8. marta, bilo kao antiratni prosvjed bilo kao izraz solidarnosti ženama Rusije.

1917, Rusija – Rusija je ostala bez 2 milijuna svojih vojnika. Ruskinje ponovno biraju zadnju nedjelju veljače za obilježavanje Dana žena i zahtijevaju pravo na «kruh i mir».

Politički vrh Rusije pokušao je spriječiti prosvjed no žene su svejedno krenule. Ostalo je povijest… Četiri dana poslije ruski je car je abdicirao a privremena vlada zagarantirala ženama pravo glasa. Ta je povijesna nedjelja, po julijanskom kalendaru koji je bio u upotrebi u Rusiji, pala na 23.

02 a po gregorijanskom, koji se inače koristio, na 8. 03, uzeta kao dan kada će se u cijelom svijetu obilježavati međunarodni praznik - Dan žena.

Kvinnodagen - 8 MART Född vid sekelskiftet, under den stora industriella framsteg men också av stor turbulens, kris och radikala ideologier, Internationella kvinnodagen, visade det sig, som i själva roten till protest och politisk aktivism som skulle bli en viktig form av socialt liv. År som föregick den historiska 1910. präglas av en stark könsuppdelning och en liten andel sysselsatta kvinnor i industrialiserade länder. De som var anställda i huvudsak arbetade inom textilindustrin, tillverkning och stödpersonal samt i hushåll. Arbetade under mycket dåliga förhållanden för mycket låga löner.

Samtidigt påverkar storindustri krisen. Sammanslutning av arbetstagare tillhörde fackföreningar som inte befann sig i en avundsvärd position som de fackliga alltmer förstärkts.

I Europa, Storbritannien, USA och i mindre utsträckning Australien, kvinnor lobbying allt för sin rätt att rösta. Denna kamp har utgått som alla andra aspekter av livet för kvinnor och de nya, revolutionerande förändringar var vettigt.

1903, USA - Facket och oberoende kvinnoorganisationer har också bidragit till att kvinnorna rösträtt, kvinnor bildade League of Trade Unions (Women's Trade Union League) för att hjälpa arbetstagare i politiskt och ekonomiskt inflytande.

Det var fortfarande under den tunga arbetsförhållanden och fattigdom.

1908, USA - Sista söndagen i februari 1908. Den amerikanska socijalister var det första dagen av kvinnor organiserade stora demonstrationer. Sträva efter att tillhandahålla inte bara kvinnornas rösträtt, men för att uppnå och deras politiska och ekonomiska rättigheter. Följande år, deltar i demonstrationerna i Mannhatnu 2000 personer.

1909, USA - Detta är de anställda inom textilindustrin organiserade en generalstrejk. Ca 30.000 arbetstagare är en p.m. veckors strejk för bättre löner och bättre arbetsvillkor.

Liga s kvinnoförbund betalade borgen för de arresterade och finansiellt stödja strejken fond.

1910, USA - Woman's Day accepterade socijalistkinje och feminister över hela USA. 1910, Köpenhamn - En delegation från EU deltade i den andra internationella konferensen i Köpenhamn med avsikt att föreslå att den internationella kvinnodagen semester.

Vid den tiden hade tyska socialdemokratiska partiet, som starkt förespråkade rösträtt för kvinnor, en stor inverkan på den internationella socialistiska rörelsen, särskilt Clara Zetkin. Utlöses av händelser och åtgärder av de amerikanska arbetstagarna är utformad begäran att markera en dag på året då kvinnorna skulle lobba för sina intressen. Konferensen

besöktes av över hundra kvinnor från 17 länder, företrädare för fackföreningar, socialistiska partier, klubbar, arbetare och tre kvinnor valdes in i Finlands riksdag. Clara Zetkin förslag antogs enhälligt och resultatet är på internationella kvinnodagen.

Vid konferensen igen bekräftade vikten av rösträtt för kvinnor och till dem som kommer att baseras på äganderätten.

Vissa socialister, faktiskt, fast att rätten att rösta för kvinnor lättare uppnås genom utövandet av äganderätten, medan andra, däribland tyska Clara Zetkin och Alexandra Kollontaj Ryssland, kämpade för att utöva denna rättighet att vara ofelbar och en separat del av det socialistiska programmet.

Begärt och allmänna val - för alla vuxna kvinnor och män. Ett av besluten från konferensen skall förklaras skadlig nattarbete för kvinnors hälsa. Tom emot arbetarna från Sverige och Danmark som, vilket hävdas, är det nattarbete är nödvändigt inkomstkälla. Begärs och att utjämna de rättigheter som gifta mödrar med rättigheter självförsörjande, vilket är en starkt kämpade Alexandra Kollontaj, men ansträngningarna har inte gett frukt.

1911th - Som en följd av beslutet i Köpenhamn, kvinnodagen var det första gången 19. 03. och i Österrike, Danmark, Tyskland och Schweiz. Den firades med mer än en miljon kvinnor och män. De krävde inte bara rösträtt för kvinnor, men också ge rätt till arbete, kompetensutveckling och avskaffande av könsdiskriminering Även en vecka senare, den 25. 03. 1911th i den tragiska branden i New York City dödat mer än 140 anställda, de flesta italienska och judiska immigranter. Evenemanget var en följd av dåliga arbetsförhållanden kommer att ha en stor inverkan på arbetsrätt i USA. 1913.-1914, Ryssland - Som en del i fred rörelsen, som började verka i skymningen av första världskriget var ryssarna först markerade kvinnodagen och sista söndagen i februari 1913th år. Andra håll i Europa kvinnodagen firas den 8 I omkring 8 mars, det var som en anti-krig protest som ett uttryck för solidaritet med kvinnor i Ryssland.

1917, Ryssland - Ryssland har inget annat 2 miljoner av sina soldater. Ryssarna omvaldes i söndags februari för firandet av Internationella kvinnodagen och rätt att kräva "bröd och fred." Rysslands politiska ledare försökt hindra protesterna men kvinnor är fortfarande borta. Resten är historia ...

Fyra dagar senare, den ryska kejsaren abdikerade och den provisoriska regeringen garanterade kvinnor rösträtt. Detta är en historisk söndag, enligt den julianska kalendern var i bruk i Ryssland, föll på 23: e 02 och den gregorianska, som normalt används i den 8: e 03, tas som den dag då det blir över hela världen med det internationella semestern - Women's Day. broj 5 januar-februar 2010 ŠEHER BANJA LUKA 23

Feljton

KROZ BANJALUKU NE PJEVAJ Piše:Fuad Bali}

B

anjaluka, šeher sevdaha, sevdalija i teferiča kraj Vrbasa, zadužila je Bosnu i Hercegovinu, pa i šire južno-slavenske i evropske prostore, dobrom pjesmom i pionirskom djelatnošću u oblasti muzičko-poetske baštine. Istaknimo tu odmah kompozitorsko i etnomuzikološko djelo akademika Vlade Miloševića, koji je objavio četiri knjige Bosanskih narodnih pjesama i studiju o sevdalinci, i za sva vremena spasio od zaborava glasove, melodije i tekstove naših nena, majki, djevojaka, djedova, otaca, komšija. U Banjaluci je rođen i školovan prof. dr Munib Maglajlić koji je doprinio proučavanju sevdalinki i balada. Njegovi Ogledi o usmenom pjesništvu objavljeni su u Banjaluci 1983. godine, dok je u Mostaru 1978. godine izašla i njegova zapažena knjiga 101 sevdalinka. O sevdalinci na ovim prostorima bavi se i kompozitor Omer Pobrić, čiju smo knjigu Banjalučki sevdah

u vremenu predstavili i u Banjaluci, 15 maja 2004. godine, u organizaciji Bošnjačke zajednice kulture «Preporod» i zajednica udruženja Banjalučana u Banjaluci, BiH i svijetu.

Prvog pjevača sevdalinki, koji se zvao Adil, našao je u spisima iz 1574. godine splitski pjesnik Luka Botić, dok se rukopis prve zapisane sevdalinke sa naslovom Kiša ide, trava raste iz 1720. godine, čuva u biblioteci njemačkog grada Erlangen. Narodi

24 ŠEHER BANJA LUKA januar-februar 2010 broj 5

BiH stoljećima su njegovali tradiciju, da bosanskohercegovačke gradove predstave u istinskoj ljepoti i osobenosti, po čemu su prepoznatljivi svim putnicima, namjernicima, putopiscima i zapisivačima. Oni su dobronamjerno upozoravali da kroz neki grad ne treba jahati konja, jer u tom gradu bolje jašu i bolje konje sedlaju, u drugom se ne hvališ bogastvom, jer su bogatiji, u trećem opet da ne lažeš, jer oni bolje i vještije lašce imaju. A onima koji su dolazili u šeher na Vrbasu poručivali su da KROZ BANJALUKU NE PJEVAJU, jer najbolje pjevače sevdalinki imaju!

Još dalekih godina, 1927. i 1937. Banjalučanin Muhamed Ćejvan, pozorišni i filmski glumac i vrsni sevdalija, snimio je u Zagrebu i Beču sevdalinke za tada čuvene gramofonske kuće Polidor i Kolumbija. Spomenimo neka imena banjalučkih pjevača sevdalinki, koji su našem gradu dali atribut prvog muzičkog grada u BiH, a koji nisu imali sreću i priliku da se njihovi glasovi i njihove interpretacije zabilježe na gramofonske ploče ili na magnetofonske trake: Muhamed-aga Bahtijarević, od kojega je podosta pjesama naučio Hakija Karabegović, Ibrahim Avdagić, zvani Dumbaga, prekupac, Muharem Alihodžić, vjeroučitelj, Muhamed Gušić, podvornik u banci, Emin Dervišić, fijakerist, Smail efendija Ekić, službenik u Opštini, Muharem Budimlić, zvani Hodža i dr.

Drugu skupinu pjevača čine naši sugrađani čije su interpretacije, zahvaljujući Vladi Miloševiću, ostale zabilježene na magnetofonskim trakama i nalaze se u muzičkom fondu našeg muzeja (vjerujemo da su adekvatno zaštićeni i sačuvani kao kulturno blago našeg grada). Ti pjevači su : braća Karabegović-Hakija, Mustafa-Mujo i Irfan, Muhamed Ćejvan, Muhamed Gušić, Adem Kovačević, Faik Hadžibegović, Sulejman Pličanić, Mustafa Blentić, Adil Bukić, Munira Gušić, Ferida Hrustić, Rasema Katana, Subha Memić, Derviša Softić, Emina

Smajić, Hafa Čardžić, Emina Hadžihalilović, Rašida Toplić, Fatka Šeranić, Namik Karabegović. O ljubavi i odnosu prema pjesmi navešću dva primjera: Kada je Haki-beg Reufbegović iz Bosanske Gradiške čuo za gramofonske ploče i pjevanje Bore Janjića, sjeo je u fijaker i otišao po Boru u njegov rodni Šabac, te ga doveo sebi, da mu svira na harmonici i pjeva, a poslije ga odveo i u Banjaluku, 1928. godine, da pjeva banjalučkim sevdalijama.

U jednom bošnjačkom selu Vlado Milošević je, prema dogovoru, čekao cijelog dana čuvene pjevače da im pjesme snimi na

magnetofon. Oni dođoše tek sutradan. Kad im je kompozitor i prikupljač Milošević prigovorio, da su ga iznevjerili, oni mu odgovoriše «Profesore, jučer smo kosili, pa nismo imali čistih bijelih košulja. Čekali smo da ih operu i da se osuše. Mi, profesore, u prljavim košuljama ne znamo pjevati). Ovakvih priča je podosta. A nadamo se da će ih biti još, i da će se, dok je tvrđave Kastel, sjećanje na Ferhad-pašu Sokolovića, Ivana Franu Jukića, Vladu Miloševića, dok je zelenih Šehitluka i bistrog Vrbasa, čuti sevdalinka, i u Banjaluci, i svuda tamo gdje su naši sugrađani!

broj 5 januar-februar 2010 ŠEHER BANJA LUKA 25

Pomozite našim studentima!

Vi koji trenutno ne živite u Bosni i Hercegovini možete dati svoj doprinos stipendirajući učenike i studente koji se školuju u našoj državi. To je jedini način da oni ostanu u svojoj domovini i pomognu njenom razvoju. Stipendije koje ćete Vi obezbjediti s Božijom pomoći za one koji se školuju u Bosni i Hercegovini olakšat će ovim mladim ljudima dobijanje akademskog statusa.

U nadi za uspješnu saradnju na obostrano zadovoljstvo zahvaljuju Vam se saradnice asocijacije Fatma Banjaluka.

Kontakt osoba u Banjaluci je predsjednica asocijacije Fatma Mirsada Delnezirević tel. 0038765851312.

STUDENTI IZ BANJALUKE 1. ALEN HAJIRIĆ rođen 26.02.1990. godine u Banjaluci.

Student I godine Akademija umjetnosti u Banjaluci, Studijski program LIKOVNE UMJETNOSTI, Smjer SLIKARSTVO. Kontakt telefon: 0038751464767; 0038765962137.

2. DŽENITA ČATAK rođena 06.08.1988. godine u Banjaluci.

Studentica II godine Pravnog fakulteta u Banjaluci. Kontakt telefon: 0038766265405.

3. SEJLA OBRADOVAC rođena 06.12.1988. godine u Banjaluci.

Studentica III godine Visoke škole unutrašnjih poslova. Kontakt telefon: 0038765912178.

4. NURA PRLJA rođena 17.03.1988. godine u Banjaluci.

Studentica II godine Filološkog fakulteta u Banjaluci, Odsjek NJEMAČI JEZIK I KNJIŽEVNOST. Kontakt telefon: 0038765672134.

5. AMRA SEJDINOVIĆ rođena 18. 03. 1988. godine u Banjaluci.

Studentica III godine Univerziteta za poslovni inženjering i menadžment u Banjaluci, OPŠTI SMJER. Kontakt telefon: 0038766524694; 0038751413625.

6. SAFET JUSIĆ rođen 23.10. 1987. godine u Banjaluci. Student II godine Filološkog fakulteta, Odsjek NJEMAČKI JEZIK I KNJIŽEVNOST. Kontakt telefon: 0038765744553.

7. ADELA ALEKIĆ rođena 28.02.1990. godine u Banjaluci.

Studentica II godine Filozofskog fakulteta u Banjaluci, Studijski program PREDŠKOLSKO VASPITANJE. Kontakt telefon: 0038766937085.

8. AMELA TROKIĆ rođena 07. 09. 1991. godine u Banjaluci.

Studentica I godine Panevropskog fakulteta ,,Apeiron”, Fakultet Pslovne ekonomije, Studijska grupa PREDUZETNIČKI MENADŽMENT. Kontakt telefon: 0038766964388.

9. SANDRO HERGIĆ rođena 30. 05. 1990. godine u Banjaluci.

Student I godine Filozofskog fakulteta u Banjaluci, Studijski program FILOZOFIJA. Kontakt telefon: 0038751318094; 0038762860450.

26 ŠEHER BANJA LUKA januar-februar 2010 broj 5

10. AMRA ISIĆ rođena 11.10.1988. godine u Banjaluci.

Studentica III godine Filozofskog fakulteta u Banjaluci, Studijski program SOCIOLOGIJA. STUDENTI IZ BOSANSKE OTOKE 11. AIDA DUBICA rođena 03.12.1989. godine u Banjaluci.

Studentica II godine Filozofskog fakulteta u Banjaluci, Studijski program PSIHOLOGIJA. Kontakt telefon: 0038761815230.

12. MAJDA MUSTEDANAGIĆ rođena 12.05.1988. godine u Bihaću. Studentica II godine Filozofskog fakulteta u Banjaluci, Studijski program PSIHOLOGIJA. Kontakt telefon: 0038762820087.

UČENICI IZ BANJALUKE 13. AMINA OBRADOVAC rođena 01.11.1994. godine u Travniku. Učenica I razreda Opće gimnazije Katoličkog centra u Banjaluci. Kontakt telefon: 0038766884560.

14. HANA TROKIĆ rođena 23.06.1993. godine u Zagrebu.

Učenica III razreda Gimnazije u Banjaluci, Smjer IB. Kontakt telefon: 0038766964388.

15. LEJLA ČAJIĆ rođena 28.06.1992. godine u Banjaluci.

Učenica III razreda srednje Ekonomske škole u Banjaluci, Smjer EKONOMSKI TEHNIČAR - EKONOMIJA. Kontakt telefon: 0038751413706.

16. ISMIR KUŠMIĆ rođen 04.09.1994. godine u Travniku.

Učenik I razreda srednje Tehničke škole u Banjaluci. Kontakt telefon: 0038765725950.

UČENICI I STUDENTI IZ PRIJEDORA 17. TEA KARDUMOVIĆ rođena 08.07.1992.godine u Prijedoru.

Učenica II razreda srednje Mašinske škole u Prijedoru, Smjer TEHNIČAR DRUMSKOG SAOBRAĆAJA. Kontakt telefon: 0038766360270 18. IRMA ZUKIĆ rođena 19.10.1990. godine u Prijedoru.

Studentica I godine Fakulteta Političkih nauka u Banjaluci, Studijski program SOCIOLOGIJA. Kontakt telefon: 0038765245468 19. DIJANA ALIŠIĆ rođena 04.04.1989. godine u Prijedoru.

Studentica II godine Medicinskog fakulteta u Banjaluci, Studij STOMATOLOGIJE. Kontakt telefon: 0038765704197 STUDENTI IZ TESLIĆA 20. EMINA BEGOVIĆ rođena 23.11.1985. godine u Doboju.

Studentica II godine Pravnog fakulteta u Sarajevu. Kontakt telefon: 0038765823177.

21. JASMINA HASIĆ rođena 28.03.1984. godine u Tesliću.

Studentica III godine Pravnog fakulteta u Zenici. Kontakt telefon: 0038761431267.

Studentica II godine Filološkog fakulteta u Banjaluci, Odsjek NJEMAČKI JEZIK I KNJIŽEVNOST. Kontakt telefon: 0038765250906; selma2708@hotmail.com.

22. FADILA BEGOVIĆ rođena 15.03.1986. godine u Tesliću.

Studentica IV godine Pravnog fakulteta u Sarajevu. Kontakt telefon: 0038766288974.

34. KENANA BEGANOVIĆ rođena 10.04.1990. godine u Banjaluci. Studentica II godine Filološkog fakulteta u Banjaluci, Odsjek NJEMAČKI JEZIK I KNJIŽEVNOST. Kontakt telefon: 0038766951177.

23. JASNA HASIĆ rođena 24.06.1990. godine u Tesliću.

Studentica I godine Pedagoškog fakulteta u Zenici, Odsjek BHS JEZIK I KNJIŽEVNOST. Kontakt telefon: 0038761830902.

24. ANISA HODŽIĆ rođena 21.02.1990. godine u Tesliću.

Studentica I godine Filozofskog fakulteta u Tuzli, Odsjek HISTORIJA. Kontakt telefon: 0038762910591.

STUDENTI IZ KOTOR VAROŠI 25. MINEL MAJSER rođen 01.12.1990. godine u Banjaluci.

Student I godine Filološkog fakulteta, Odsjek NJEMAČKI JEZIK I KNJIŽEVNOST. Kontakt telefon: 0038765886902.

26. SENIJADA ŠEHOVIĆ rođena 04.05.1990. godine u Banjaluci. Studentica I godine Filozofskog fakulteta u Banjaluci, Studijski program PEDAGOGIJA. Kontakt telefon: 0038766326118.

27. ZENIJADA ŠEHOVIĆ rođena 06.10.1987. godine u Banjaluci. Studentica IV godine Filozofskog fakulteta u Banjaluci, Odsjek UČITELJSKI STUDIJ. Kontakt telefon: 0038765892085.

28. HUSEIN TATAR rođen 30.07.1989. godine u Banjaluci.

Student I godine Mašinskog fakulteta u Banjaluci, Studijski program PROIZVODNO MAŠINSTVO. Kontakt telefon: 0038765343011.

29. HARIS HIBIĆ rođen 19.05.1989. godine u Banjaluci.

Student I godine Panevropskog fakulteta ,,Apeiron”, Fakultet Informacionih tehnologija u Banjaluci, Studijska grupa FPI- NASTAVNIČKA INFORMATIKA. Kontakt telefon: 0038765886967 30. AHMEDIN BILIĆ rođen 22.02.1991. godine u Banjaluci.

Student I godine Ekonomskog fakulteta u Banjaluci. Kontakt telefon: 0038765237824.

31. ALEN HIBIĆ rođen 28.12.1989. godine u Banjaluci. Student I godine Panevropskog fakulteta ,,Apeiron”, Fakultet sportskih nauka u Banjaluci, Studijska grupa FSM-NASTAVNI SMJER. Kontakt telefon: 0038765676486.

32. SIJANA MAJSER rođena 13.05.1989. godine u Banjaluci.

Studentica II godine Filološkog fakulteta u Banjaluci, Odsjek NJEMAČKI JEZIK I KNJIŽEVNOST. Kontakt telefon: 0038765762143 33. SELMA HIBIĆ rođena 27.08.1989. godine u Banjaluci.

35. SELMA BOTIĆ rođena 28.01.1990. godine u Banjaluci.

Studentica I godine Univerziteta za poslovne studije u Banjaluci, Studijski program EKOLOGIJA. Kontakt telefon: 0038766938942.

36. SENADIN BOTIĆ rođen 27.03.1988. godine u Banjaluci.

Student I godine Elektrotehničkog fakulteta u Banjaluci.

Kontakt telefon: 0038765494379.

37. MELIHA LIŠANČIĆ rođena 15.03.1989. godine u Banjaluci. Studentica II godine Fakulteta Političkih nauka u Banjaluci, Studijski program SOCIOLOGIJA. Kontakt telefon: 0038766952922.

UČENICI IZ KOTOR VAROŠI 38. HATIDŽA ŠEHOVIĆ rođena 21.03.1993. godine u Zagrebu.

Učenica III razreda SŠC ,,Nikola Tesla” u Kotor Varoši, smjer MAŠINSKI TEHNIČAR. Kontakt telefon: 0038765176392.

39. MIHIDIN HUSIĆ rođen 11.11.1992. godine u Zenici.

Učenik III razreda SŠC ,,Nikola Tesla” u Kotor Varoši, smjer POSLOVNO – PRAVNI TEHNIČAR. Kontakt telefon: 0038765641752.

40. SALMINA HUSIĆ rođena 06.12.1991. godine u Banjaluci.

Učenica IV razreda SŠC ,,Nikola Tesla” u Kotor Varoši, smjer TURISTIČKI TEHNIČAR. Kontakt telefon: 0038765775446 41. ENIS ŠKORIĆ rođen 08.01.1993. godine u Zenici. Učenik II razreda SŠC ,,Nikola Tesla” u Kotor Varoši, smjer MAŠINSKI TEHNIČAR. Kontakt telefon: 0038766476761.

42. RAMO BOTIĆ rođen 28.07.1992. godine u VečićimaKotor Varoš. Učenik III razreda SŠC ,,Nikola Tesla” u Kotor Varoši, smjer MAŠINSKI TEHNIČAR. Kontakt telefon: 0038766835793.

43. SELMA HIBIĆ rođena 14.08.1991. godine u Banjaluci.

Učenica IV razreda SŠC ,,Nikola Tesla” u Kotor Varoši, smjer TURISTIČKI TEHNIČAR. Kontakt telefon: 0038766436563.

44.AHMET BOTIĆ rođen 14.02.1992. godine u Banjaluci.

Učenik IV razreda SŠC ,,Nikola Tesla” u Kotor Varoši, smjer MAŠINSKI TEHNIČAR. Kontakt telefon: 0038766797646.

45.AMRUDIN ALAGIĆ rođen 26.02.1992. godine u Banjaluci.

Učenik III razreda SŠC ,,Nikola Tesla” u Kotor Varoši, smjer MAŠINSKI TEHNIČAR. broj 5 januar-februar 2010 ŠEHER BANJA LUKA 27

BH PISCI U DIJASPORI

BANJALU^KA KNJIŽEVNA RIJE^ Piše:Ismet Bekri}

K

njiževna riječ je kao voda što teče preko granica, kao sunčeva zraka koja obasjava sve kutke svijeta, ne pitajući za dozvole ulaska na prostranstva od juga do sjevera, od istoka do zapada. Stihovi i prozne rečenice najljepši su mostovi koji povezuju narode i pojedince, države i regije. Mnogo takvih mostova postavili su u svijetu i bosanskohercegovački pisci.

Prognani, rasuti, obespravljeni, otuđeni, ali uspravni, postojani, ulazili su u nove prostore života i stvaranja, kao što se ulazi među korice napisanih, i nenapisanih, knjiga. Nisu tražili mnogo – samo slobodan pogled kroz prozor kakvog sobička, i papir po kojem će razlijevati svoju žal. Žal za rodnim krajem, žal za domovinom, žal za nestalima i udaljenima, žal za grubo prekinutim tokovima života.

Žal što plavo cvjeta »Žal što mrko cvjeta« - naslov je jedne knjige koja je bila pjesnički odgovor na stradanja ljudi u BiH. Norveški pjesnici nisu mogli mirno gledati sve to što se događalo u BiH, odgovorili su pjesmama što ih je pjesnik Munib Delalić, kojem je Norveška pružila gostoprimstvo, preveo i zbrao među korice antologije. Žal je tako bila lakša, jer je bile podijeljena. »Žal što plavo cvjeta« mogao bi, međutim, biti naslov i jedne publikacije koju je izdalo Ministartvo za ljudska prava i izbjeglice BiH i krajem januara predstavilo je u Sarajevu. Među koricama izdanja »Ko je ko u bh. dijaspori – Pisci« objavljene su bibliografije i fotografije 72 autora koji su se, bivanjem i stvaranjem, morali »skrasiti« u drugim zemljama, ali koji nikad nisu prekidali svoju duhovnu vezu sa zavičajima i domovinom.

Onu su na izazov mrke boje odgovorili – plavom. »Uzimajući u obzir da je oko trećina predratnog stanovništva Bosne i Hercegovine trenutno van njenih granica i da među njima ima dosta onih koji se bave književnim radom, Ministarstvo želi, predstavljanjem pisaca bh. porijekla u iseljeništvu u ovoj publikaciji, učiniti njihovo književno stvaralaštvo dostupnijim bh. javnosti i pokazati veliki kapital talenta i znanja koji Bosna i Hercegovina ima u dijaspori«, napisao je dr Safet Halilović, ministar za ljudska prava i izbjeglice.

Ovom knjigom nastoji se pokazati da »Bosna i Hercegovina u dijaspori ima izuzetna književna imena čija djela osvajaju prestižne nagrade širom svijeta«, čime na najbolji način promoviraju i bosanskohercegovačku umjetnost i kulturu, a time i svoju domovinu Bosnu i Hercegovinu.

Naši pisci u svijetu objavljuju vrijedna djela i prevode, a pišu i na jezicima zemalja koje su ih prihvatile i omogućile im da

28 ŠEHER BANJA LUKA januar-februar 2010 broj 5

svoje izvorne riječi i riječi novih domaćina stapaju u zajedničku poruku – da mir, suživot, saradnja i poštenje nemaju alternativa.

Među zastupljenim autorima značajno mjesto zauzima i banjalučka književna riječ. Riječ onih koji su svojim rođenjem i stvaralaštvom vezani za grad na Vrbasu. Spomenimo njihova imena (abecednim redom): Baraković Meho (Švedska), Bekrić ismet (Slovenija), Dželić Denis (Danska), Gušić Bedrudin (SAD), Kadenić Enver (SAD), Lukić Zlatko (Norveška), Pašalić Ejub (Švedska), Saltagić Idriz (Engleska), Smajić Asima Simka (Francuska), Trako Edhem (Norveška), Višić Kurjak Seima (Švicarska). Njima svakako treba dodati i još neke literate s kojima nisu uspjeli osvariti kontakt, a koji svakako zaslužuju da se nađu u ovom širokom krugu pisaca dijaspore, to su: Avdić Šemso (Švedska), Dedić Bačevac Vasvija (Švedska), Džigumović Velida (SAD), Hodžić Migdat (SAD), Mulabdić Sead (Švedska), Osmančević Amir (Švedska), Perkman Ljubica (Njemačka), Pregl Zlatko (Švedska), i, sigurno, još neki koji treba da se jave izdavaču putem web strane: http// www. dijasporabih.gov.ba

Legitimacije raseljenih lica O čemu pišu naši pisci u svijetu? Njihove teme i metafore su upravo one unutrašnje i vanjske spone između strepnje i nade, zavičaja i novog krajolika, zla koje ih je pritiskalo i dobrote koja je njihov odgovor. Dovoljno je samo pobrojati neke naslove objavljenih knjiga, pa da se odmah uoči ta angažiranost i humanost njihovih autora: »Useljenik«, »Portret nacrtan ugljenom i kišom« (Midhat Ajanović), »Kamen na duši«, »Tmina svjetlosti« (Osman Arnautović), »Bosanski bumerang« (Rifet Bahtijaragić), »Legitimacija raseljenog lica«, »Goteborg ili kako bih rekao da je to moguće« (Meho Baraković), »Skandinavsko pismo« (Munib Delalić), »Ptice iz fjordova« (Denis Dželić), »Bijeli svijet, šareni svijet« (Šimo Ešić), »Umjetnost uništenog« (Predrag Finci), »Rastresen život«, »Cvjetanje mase«, »Razvaline« (Mirko Kovač), »Antigona Bosanska« »Progonstvo« (Zlatko Lukić), »Otvorena pisma«, »Mediteranski brevijar« (Predrag Matvejević), »Svenskbosniskt lexikon/Švedsko-bosanski rječnik«, (Izet Muratspahić), »Šeherzada u zemlji dugih zima« (Safeta Obhođaš), »Sarajevska knjiga mrtvih«, »Rana u srcu – slavuj u rani«, »Mač i pero« (Josip Osti), »Sa obala Vrbasa i Temze« (Idriz Saltagić), »Naprijed u kameno doba« (Goran Sarić), »Nigdje, niotkuda« (Bekim Sejranović), »Knjiga lutanja«, »Sarajevska tuga« (Goran Simić), »Negdje u svijetu« Ejub Pašalić, »Šapat predaka« (E. Topalović), »Slike za privid« (E. Trako), »Sjećanja na oteti grad« (Seima Višić-Kurjak), »Koferaši« (Vasvija Dedić Bačevac), i dr.

Pisci na Sajmu knjiga

Značajno je istaknuti da se od 2005. godine pisci iz dijaspore, pod pokrovitljstvom Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice, predstavljaju i na aprilskom Međunarodnom sajmu knjiga u Sarajevu. U dijelu publikacije koja o tome informiše mnogo je imena i knjiga, mnogo druženja i promocija. »Uočljivo je, da se za ovih pet godina, kako se naši autori iz dijaspore organizirano predstavljaju na najvećoj bosanskohercegovačkoj smotri knjiga, povećao broj njihovih objavljenih djela, te – što je posebno važno – izgradio strožiji kriterij vrednovanja i viši estetski nivo novih naslova«, rekao je pisac i izdavač Šimo Ešić, koji je u svojoj izdavačkoj kući »Bosanska riječ« dosad objavio hvale vrijedan broj knjiga naših pisaca u svijetu, među kojima je i dosta novih zapaženih imena.

Značajno je također spomenuti, da se veći broj naših pisaca u svijetu okušao, i afirmirao, i na stranicama »Bosanske pošte«, koja je uvijek otvorena za književne priloge.

Publikacija »Ko je ko u bh. dijaspori – Pisci« može biti podsticaj i našim udruženjima u Skandinaviji, i svijetu, da na svoje susrete i prigodne manifestacije još više pozivaju i pisce – u ovom pregledu uz imena autora i bibliografije dati su i kontakt-podaci.

Izvorne književne riječi najljepši su mostovi između nas i svijeta, ali i među nama samima. »Žal što plavo cvjeta« cvjetat će, tako, i tamo gdje god smo mi.

In memoriam Šukrija Litrić U 70 godini napustio nas je veliki pregalac, patriota, prijatelj i nadasve human i pošten čovjek Šukrija Litrić. Malo je riječi kojim bismo mogli opisati njegov nemjerljivi doprinos u radu i razvoju udruženja «Bosna i Hercegovina», banjalučke sekcije u Norrköpingu, Saveza Banjalučana i Saveza BiH udruženja. Sa velikom ljubavi i požrtvovanjem pomagao je svoj rodni grad, učestvovao u svim humanitarnim akcijama i ličnim primjerom pokazivao svoju odanost svojoj domovini Bosni i Hercegovini. Pamtićemo ga kao veoma skromnog i nenametljivog čovjeka koji je tako često širio oko sebe pozitivnu energiju.

Od našeg Šukrije se imalo mnogo toga dobroga naučiti i za sve nas njegov prerani odlazak je veliki gubitak. Neka mu je rahmet vječni.

Savez Banjalučana u Švedskoj

U protekloj godini svojim prilozima naš list su obogatili: Fuad Balić – Banja Luka (BiH) Slavko Podgorelec – Banja Luka (BiH) Fikret Tufek – Malmö (Švedska) Muharem Sitnica – Nybro (Švedska) Ismet Bekrić – Ilirska Bistrica (Slovenija) Emina Krzović – Stockholm (Švedska) Bedrudin Gušić – Boston (USA) Denis Dželić – Hundested (Danska) Esmina Malkić – Norrköping (Švedska) Enisa Bajrić – Nyköping (Švedska) Muhamed Kulenović – Banja Luka (BiH) Ozren Tinjić – Norrköping (Švedska) Mišo Vidović – Banja Luka (BiH) Zlatko Lukić – (Split) Hrvatska Azra Avdagić – Motala (Švedska) Ekrem Beglerbegović - (Švicarska) Azra Lokvančić – Växjö (Švedska) Alisa Đonko-Mundžić – Zürich (Švicarska) Nerko Galešić – Saint Louis (USA) Šemso Avdić – Norrköping (Švedska) Haris Hadžihalilović – Motala (Švedska) Asima Smajić – Tours (Francuska) Sanjin Čošabić – Pariz (Francuska) Mubera Čavka – Banja Luka (BiH) Samir Rajić – Göteborg (Švedska) Munib Maglajlić – Sarajevo (BiH) Nerica Osmančević – Saalfelden (Austrija) Enes Mundžić – Halsberg (Švedska) Omer Berber – Bolzano (Italija) Branko Tomić – Norrköping (Švedska) Darko Zelenika – Ambasada BiH u Švedskoj Mirso Filipović – Sarajevo (BiH) Goran Mulahusić – Motala (Švedska) Haris Grabovac – Stockholm (Švedska) Kemal Coco – Bihać (BiH) Sead Mulabdić - Staffanstorp (Švedska) Enisa Osmančević- Čurić – Toronto (Kanada) Muhidin Šarić – Kozarac (BiH) Šimo Ešić – Tuzla (BiH) Joco Bojović – Banja Luka (BiH) broj 5 januar-februar 2010 ŠEHER BANJA LUKA 29

Profesor sjedi u restoranu i jede. Dolazi student i sjeda bez pitanja za njegov stol. Profesor, ljutito: - Otkad to orlovi i svinje sjede za istim stolom?

Student se digne, pokupi tacnu i kaže: - Dobro, onda letim dalje!

Kćerka uzbuđenim glasom govori svojoj majci: - Mama, dečko me je zaprosio, ali ne znam šta da radim ...nije me čestito ni upoznao ...

- Udaj se, kćeri, udaj! Ne čekaj da te upozna!

Pitaju Hasu: -"Šta ti mislis Haso koja je muslimanska boja"?

Haso kaže: -"Zelena, tamno zelena, metalik zelena i lila."

-"A što lila"?

Haso: -"Elhamdulila."

Voditelj: -:Znači vi ste pjesnik"?

Gost: -"Da ja sam pjesnik"!

Voditelj: -"Amater"?

Gost: -"A mater nije,ona je domaćica,malo oko bašte i tako,,," Pita kondukter osobu u autobusu: - Je l' imate kartu?

- What?

- Kartu, molim.

- Excuse me?

- Kartu!

- I don't understand.

- Your ticket, please.

- Šta?

Poslije 3 mjeseca braka, Crnogorka zatraži razvod.

Na sudu je sudija pita za razlog.

Crnogorka kaže: "Tri mjeseca smo u braku, a nije me ni taknuo. Ja se trudim, oblačim čipkasto rublje i što sve ne, a on ništa."

Pita sada sudija Crnogorca što on ima da kaže u vezi toga. - "Časni sude, nijesam znao da je tako hitno..."

30 ŠEHER BANJA LUKA januar-februar 2010 broj 5

Šaljive strane Aforizmi Život je kratak, umjetnost duga, prilika brza a pokušaj opasan Hipokrat Pohlepa je najveće siromaštvo, kao što je zadovoljstvo s onim što imaš – najveće bogatstvo I.Al-Katab Jer kakva mi je to velika stvar pokazati zanos u vrijeme obilja? Istinska je veličina u tome da se čovjek predaje radosti kad voda oko njega raste.

Isac B. Singer Kad pogledam NATRAG, čini mi se da mi preostaje još samo umrijeti! Kad pogledam NAPRIJED, čini mi se kao da sam tek od juče na svijetu!

Ivo Andrić U oluji i buri kraj nedaća svih, uz teške gubitke i tugu kletu, biti prirodan, nasmijan i tih, najveća je umjetnost na svijetu Jesenjin Sa svakom stvari koju si propustio, nešto si dobio.

Sa svakom stvari koju dobiješ, nešto si izgubio.

Kant Bog je jedino biće koje, da bi vladalo, nije čak potrebno ni da postoji Bodler Sva sredstva kojima je do sada čovječanstvo trebalo učiniti moralnim, bila su iz osnova nemoralna.

Friedrich Nietzsche Vještina ophođenja s ljudima isto je tako tražena roba kao što su to šećer i kafa. Za tu vještinu spreman sam da platim više nego za bilo šta drugo pod kapom nebeskom.

DŽon D. Rokfeler

broj 5 januar-februar 2010 ŠEHER BANJA LUKA 31