Zaštitna maska: Da ili ne?

TRAGOVI VREMENA

Tekst i foto: Dinko OSMANČEVIĆ

ZABORAVLJENI AUSTRIJSKI SPOMENIK

Još jedan trag burne istorije u Banjaluci – spomenik palim austrijskim vojnicima na Banjalučkom polju, avgusta 1987. - trebalo bi zaštiti od propadanja i premjestiti na primjereniju lokaciju.

Na Berlinskom kongresu, daleke 1878., mandat da uspostavi red (i zavede demokraciju) u Bosni i Hercegovini dobila je Austrougarska monarhija. Drugim riječima, Bosna je Austrijancima servirana na tacni. Nisu svi, pogotovo u Bosni i Hercegovini, s radošću dočekali novog okupatora. Banjalučki ustanci sukobili su se s austrijskim vojnicima na Banjalučkom polju, 14. avgusta 1878., kada je stradao i veći broj ustanika, ali i jedan broj austrijskih vojnika.

“Vojni park”

Nova, austrijska vlast, na tom mjestu,u čast svojih vojnika podigla je spomenik piramidalnog oblika, od kamenih blokova, i postavila metalnu ploču s natpisom. U blizini su smjestili i Vrbaski vojni logor. Pred spomenikom, danonoćno su stražarili vojnici u svečanim carskim uniformama. U godinama koje su slijedile, okolo spomenika je nastao reprezentativni "Vojni park", šetalište sa drvoredima. Posebno poznat po sađenju drveća u našem gradu bio je brigadni general, baron Jelzon. Sadnice su, po njegovom nalogu, dovožene sa Kozare. Sačuvane su i razglednice Banjaluke iz 1898. godine na kojima se vidi spomenik i Vojni park.

Austrijanci su ipak sobom donijeli i dah Evrope. To je prije svega postalo vidljivo u oblačenju i modi, zatim arhitekturi toga vremena; gradnji zgrada, ulica i putova. Stigla je željeznica, začela se industrija, pokrenuta su i kulturna dešavanja, pa tako i prvi koncerti... Još jedan momenat svjedoči da smo polako postajali dio Evrope. Naime, po nekim svjedočenjima, a što je zapisao i naš čuveni novinar i publicista, Slavko Podgorelec, upravo oko spomenika, u ta vremena, okupljale su se dame koje su za adekvatnu novčanu naknadu nudile svoje ‘usluge’. Pretpostavljam da znate o kojim uslugama se radilo.

Spomenik čeka premještanje

jetu. Park je opustio, a spomenik okupatorskim vojnicima pao je u zaborav.

Danas se spomenik, nakon prepuštenosti prirodnim faktorima, vjetrovima, kišama, mrazu i snijegu, nalazi u prilično lošem stanju. Otpali su pojedini dijelovi kamenih blokova, a iz spomenika raste šiblje. Metalna ploča je otpala i trajno je izgubljena, mada je na inicijativu komisije za ratne grobove Crvenog krsta Austrije, 2010., izgrađena njena replika i postavljena na spomenik.

Od nekadašnjeg parka, nije ostalo ništa. Spomenik je danas na neizgrađenom dijelu naselja Aleja-Centar. Samo naselje, po skromnom mišljenju potpisnika ovih redova, pretrpano je zgradama, zabetonirano, bez zelenih površina i drveća, svega onoga što naš grad čini prepoznatljivim u regionu. Ulice djeluju konfuzno, zbrkano i teško da će se u buduće šta u ovom dijelu grada bitnije popraviti. Ali, naselje koje se širi, sada ugrožava i sam spomenik. Zbog svega toga, Zavod za zaštitu kulturnoistorijskog i prirodnog nasljeđa Republike Srpske, planira dislokaciju ovog spomenika. Prvobitno, 2007., bilo je planirano da se spomenik izmjesti, bolje reći, tek pomjeri na obližnji trg. Ipak, nije došlo do realizacije premještanja spomenika.

U međuvremenu, na velikom, kružnom trgu, koji se polako formira u neposrednoj blizini spomenika, postavljeni su temelji za budući Ruskosrpski pravoslavni hram, posvećen ruskoj carskoj porodici Romanov. Navodno se radi o ideji staroj više od stotinu godina. Crkva bi po zamisli autora trebala da bude veća i od Hrama Hrista Spasitelja u centru, ali je gradnja za sada, zbog finansijskih poteškoća, zapela kod temelja.

Austrijski spomenik bi zato što prije trebalo premjestiti na drugu lokaciju. U igri je prostor kod Artiljerijske kasarne, van zidina Kastela i sam premještaj trebao se desiti ove godine. Prilikom premještanja, spomenik bi trebalo očistiti, zaštititi i restaurirati. Ali, za sve to potrebna su sredstva kojih za sada, pogotovo u ovo teško vrijeme pandemije i ekonomske krize, naravno nema.

Bez obzira što se radi o spomeniku koji su podigli okupatori, svojim vojnicima, austrijski spomenik već gotovo vijek i po svjedoči o burnoj istoriji našeg grada i jednom davno nestalom vremenu. Zato se nadamo da će se ipak naći sredstva da se ovaj trag istorije zaštiti od propadanja i izmjesti na bezjedniju lokaciju.