Sjećanje: Banjalučki mostovi

”Zeleni most” preko Vrbasa izmedu Donjih Hiseta i Stupnice

Arhivski snimci magazina ”Šeher Banjaluka”

BANJA LUKA KROZ PROSTOR I VRIJEME Kaorukepružene krozvrijeme

Tekst i foto: Adem Čukur

GRAĐEVINE KOJE SU SPAJALE OBALE I LJUDE

Od svih građevina, koje je čovjek u svom višemilenijumskom bitisanju stvorio, mostovi spadaju među one koji su služili za opšte dobro i na korist svima. Iz perioda Rimskog carstva i srednjovjekovne Bosne ne postoje tragovi niti zapisi o mostovima preko Vrbasa na prostoru današnje Banjaluke, a samo možemo pretpostaviti da su u tom periodu na tadašnjem glavnom putnom pravcu sjever-jug postojali mostovi preko rječica Crkvene i Suturlije. Period Osmanlijskog carstva na prostoru Bosne i Hercegovine obilježen je i izgradnjom kvalitetnih mostova (najviše u XVI-om vijeku), zidanim u kamenu, koji su i danas u upotrebi, kao što su: Stari most preko Neretve u Mostaru Mimara Hajredina (mimar- graditelj ) i Most Mehmed-paše Sokolovića preko Drine u Višegradu Mi

Most ”Venecija” preko Vrbasa izmedu Borika i Mejdana mara Kodže Sinana (oba se nalaze na listi graditeljske baštine UNESKO-a ), most preko Žepe kod Višegrada, nekoliko mostova preko Miljacke u Sarajevu, Kozja ćuprija preko Miljacke uzvodno od Sarajeva, most preko Neretve u Konjicu, kao i Arslanagića most preko Trebišnjice u Trebinju Mimar Kodže Sinana. Isti je, radi izgradnje akumulacionog jezera hidrocentrale šezdesetih godina prošlog vijeka, bio pažljivo demontiran i izgradjen na drugoj lokaciji od istog materijala u izvornom obliku.

Po formiranju grada u XVI-om vijeku, na lokalitetu Gornjeg Šehera godine 1544. izgrađen je prvi - drveni most preko Vrbasa između Hunčurije / Careve i Sofi-Mehmed - paše / Jama džamije. Razvojem grada na lokalitetu Donjeg Šehera godine 1587. na potezu između kasnije podignute tvrđave Kastel i Male čaršije izgrađen je i drugi - Gradski most preko Vrbasa (oba opisana u članku ”Carski i Gradski most ”).

Po dolasku Austrougarske, shodno tadašnjim tehničkim dostignućima, u Banjaluci se preko Vrbasa grade i prvi mostovi sa čeličnom rešetkastom konstrukcijom. U Gornjem Šeheru, uz naselje Ilidža, mjestu gdje je Vrbas najuži, a obale najstrmije, urađen je rešetkasti čelični most sa po jednom kolovoznom i pješačkom trakom i ravnim donjim i lučnim gornjim pojasem. Prilikom povlačenja njemačke vojske aprila 1945. most je miniranjem srušen. Neposredno poslije kraja Drugog svjetskog rata na istom mjestu urađen je drveni most, a njegov projektant je bio ing. Salihović. Isti je krajem pedesetih godina zamijenjen tipskim čeličnim rešetkastim mostom za brzo premošćavanje vodenih prepreka tipa ” Bejli ” iz vojnih ratnih rezervi sa po jednom daščanom kolovoznom i pješačkom trakom. Radi povećanja nosivosti na desnoj strani urađen je dodatni čelični rešetkasti oslonac. U austrougarskom periodu u Delibašinom selu / Trapistima urađen je takođe čelični rešetkasti most sa ravnim gornjim i donjim pojasem. Krajem pedesetih godina prošlog vijeka između naselja Donja Hiseta i Stupnica gradi se most preko Vrbasa sa čeličnom rešetkastom konstrukcijom i osloncima od kamenog zida na obalama i u sredini raspona. Most je imao po jednu kolovoznu i pješačku traku, a njegova nosivost je ograničena na osobne automobile, konjsku zapregu i pješake. Vjerovatno iz razloga što je bio ofarban zelenom bojom, spontano je nazvan ” Zeleni most ”.

U isto vrijeme, na mjestu prvog drvenog mosta u Gornjem Šeheru, kojeg je odnio nabujali Vrbas 1957., izgrađen je pješački viseći most (slika u članku Grad zelenila). Kako je temelj jedne lančanice / sajle padao na mjestu Careve džamije, ista je iz tog razloga i srušena. Nešto kasnije izveden je i viseći pješački most u Novoseliji.

Sedamdesetih godina prošlog vijeka na prostoru naselja Borik - Mejdan izgrađen je most ”Venecija” velikog raspona od prednapregnudnog betona sa osloncima na obalama, te sličan njemu i nešto nizvodno Rebrovački most. Projektant navedenih mostova je inženjer konstruktor Predrag Zelalić iz Beograda. Krajem osamdesetih godina prošlog vijeka u Delibašinom selu / Trapistima počinje izgradnja armiranobetonskog mosta širokog profila. Još početkom dvadesetog vijeka preko rječice Suturlije u Gornjem Šeheru, neposredno prije njenog ušća u Vrbas, postojao je drveni most (kao dio puta Banjaluka – Jajce ) relativno visoke nivelete sa osloncima od kamenog zida na krajevima i u sredini raspona (slika u članku ”Rađanje grada”). Isti je tokom povlačenja njemačke vojske aprila 1945. srušen miniranjem, a umjesto njega se krajem četrdesetih godina gradi armiranobetonski lučni most sa dvije kolovozne trake popločane kamenim kockama, dvije pješačke staze i s masivnom betonskom ogradom.

Čelični rešetkasti most preko Vrbasa u Gornjem Šeheru iz austrougarskog perioda