Oskar Vajld SRETNI PRINC I DRUGE BAJKE Prevela Vesna Loney INFANTIN ROĐENDAN Bio je rođendan infantin. Bilo joj je baš dvanaest godina i sunce je jarko sjalo u dvorski vrt. Iako je bila istinska princeza i infanta španjolska, imala je samo jedan rođendan svake godine, kao i djeca najsiromašnijega svijeta pa je dakako jako važno bilo cijeloj zemlji da tom prilikom bude zaista lijep dan. I zaista je bio baš lijep dan. Visoki prutasti tulipani ukočili se na svojim stabljikama kao dugi redovi vojnički, izazovno gledali kroz travu na ruže i govorili: – Mi smo baš tako divni kao i vi. Grimizni su leptiri lepršali sa zlatnim prahom na krilima i pohađali svaki cvijet redom; mali se gušteri išuljali iz pokotina na zidu te ležali i sunčali se na žarkoj žegi; a mogranji se cijepali i raspucavali od vrućine i pokazivali svoje crveno srce što im krvari. I sami blijedi žuti limunovi što u preobilju vise s trošnih rešetaka i po mračnim arkadama, činilo se da su stekli bujniju boju od divne sunčane svjetlosti, a magnolije su rastvarale krupne svoje okrugle cvjetove kao od savijene slonovače i ispunjale zrak slatkim teškim mirisom. Mala se princeza šetala sa svojim drugaricama gore-dolje po terasi i igrala se skrivača oko kamenih vaza i starih kipova obraslih mahovinom. U obične dane smjela se igrati jedino s djecom svojega staleža, morala je dakle igrati se sama, ali rođendan joj je bio izuzetak i kralj je naredio neka pozove mlade prijatelje i prijateljice koji su joj po volji i neka se zabavi s njima. Bila je divota kako su ta vitka španjolska djeca oblijetala, dječaci sa silnim perjanicama na šeširima i s kratkim lepršavim kaputima, i kako su djevojčice odizale povlaku dugih brokatnih haljina i zakriljivale oči od sunca velikim crnim i srebrnim lepezama. Ali infanta je bila najdražesnija od svih i najukusnije odjevena, po tadašnjoj modi, donekle poteškoj. Haljina joj je bila od siva atlasa, suknja i prostrani nabrani rukavi sasvim izvezeni srebrom, a kruti steznik posut nizovima finoga biserja. Dvije sitne papučice
1