ČUDESNA MORA (R)EVOLUCIJE

SNJEŽANA BUDANEC

MORA (R)EVOLUCIJE

ZAGREB 2022.

poezije AUTOR I UREDNIK Snježana

Horvat

AUTORICA NASLOVNICE Snježana Budanec PRIREMA Snježana

Snježana

MORA (R)EVOLUCIJE

I. U RINGU MORA

****

Ne plove samo moreplovci, ne love divljač samo lovci, pustinjaci nisu samo pješčanim suncem obasjani, Potraga za nečim zlata vrijednim… svima njima zajedničko im je, putovanja vlastitim čudesnim morima (r)evolucije.

OPROŠTAJ

Predugo sam čekala. Prekasno je. Bajke su zaspale.

A toliko sam ih voljela.

Toliko žudjela za svakom kapljicom čarolije u njima.

Tuga me grli.

Sjećam se sjajnih zvijezda što šapuću: „sestrice naša“.

Znam da moram dalje. Ali ostaviti ih… Kome? Nekome drugome da ih budi, Njeguje i s njima šeće…

Gledam ih kako su lijepe i tihe. Spuštam pogled prema moru.

U NJEZINOJ PRISUTNOSTI

Napuštam usnule Prijateljice svoje

I spuštam se u maglu. Znam, tamo je ona, nova i svježa. Čeka da me povede na putovanja morem. Pustila sam se u njezine sigurne ruke. Zarobila me činima svoga znanja. Drhtala sam od pomisli da otvorim usta. U sebi sam rečenice stvarala, no nijedna se dostojnom činila nije da prekine njezine lepršave i raskošne monologe.

Njezin upit prekinuo je divljenje u tišini: „Da zaplovimo njime?“

U PLOVIDBI

Ovile se maglene i sive slutnje, spustile su kapke mojim gusarskim šakama. Stale su pregovarati sa stazama morskim. Granice kroje. Zaustaviti me žele. U plovidbi sam za čeznutljivim blagom, da ga grlim i nazivam svojim.

POGLED UNATRAG

Plovidba kako mirno započela, Tako se i nastavila. Samo je još poneki uzdah otkrivao da mi nedostaju one sjajne, čiste, nevine, nagužvane snijegom slapovske veličine. Žuč što para slinu, otvara bol.

Čujem kako sanjaju kapljice kiše. Vidim santu leda kako se pretvara u opreznu majku dok u spas gleda.

Bila sam tamo dok se vojska dima rasipala po njima… ostavljam ih...tamo… na kopnu… moja realnost je mornarska potraga za dušom upornosti i razumijevanja

U RINGU MORA

Vjetrovi navalili na me. Urotili se s valovima mora udaraju u truplo broda u tijelo mog doma. Gutam vrisak bijesnog valovlja, hvatam se nesigurno za kormilo broda. Čujem prigušenu viku teturajućih mornara. Suze mi teku niz lice i miješaju se kao kišne poganke s kapima morske pljuskavice. Stojim kao sablast u oluji žestoke sumnje. U ringu mora, raspušteni vjetrovi rasipaju pjenu strahova dok drhtave ruke još uvijek kormilo drže.

MIRNA NOĆ

Divlji vjetrovi odustali su ovaj put. Na palubi je bezvoljno i mirno. Promatram umorno more. Slušam kako uzdiše. Svoju zvjezdanu haljinu noć je već odavno obukla. Razmišljam kako da pronađem

svog dragocjenog i izgubljenog moreplovca.

Iz misli punih nade o susretu s njime, prenuli su me koraci šaputajućeg povjetarca.:

„Idi na počinak, jer u snove će ti doći.“

Dok poslušno napuštam palubu broda, mirna noć pozdravlja me osmjehom blistavih zvijezda iz morskog mjesečevog gnijezda.

ŠUNDOVSKI VALCER

Pište, vrište, slave, galame, skaču, plaču, huškaju, hihoću, buče, ruše, udaraju šakama

i muče me svojom dernjavom i nesnosnim pjevanjem.

Trčkaraju s jedne na drugu stranu, njišu brod.

Bude valove i nemanske strahove. Prekipjela mi više ta nesnosna galama što ruši moj unutarnji mir. Ustajem iz tople postelje, zaobilazim prazne butelje.

Bijesnim koracima i namrštena lica, izlazim na palubu. Mrskim pogledom ukipljujem svu posadu i tražim tvorca tog šundovskog valcera.

BRODOLOM

Pogodio me ravno posred srca, metak neuspješnog prebivanja u moru revolucionarnih zbivanja. Stisla me bol zimskim rukama dok sam za svojim čudesima plakala. Jecaj se pretvorio u krik pobješnjele morske oluje, Sjećanje buktećeg srca još uvijek grbavo nosi te želje morskih dubina. Gubim svijest u krvarenju svojih snova, priviđaju mi se junaci mojih morskih plutajućih divljina. Grabim posljednji dah čudesnih valova, dok me miris silovitih bespuća grčevito grabi iz brodoloma. Otvaram oči na pučini mora, gutam šaku soli i dolazim k svijesti.

MOJI STRAŽARI

Vrsni su to stražari. Sve od reda kršni momci.

Crvene se od stajanja do mene.

Nisu ovdje da sa mnom razgovore vode. Samo prenose štapske role.

Ne ljute se što ih ne pojiš i ne hraniš, ne mršte se što ih ne braniš. Ne zanima ih što su zanemareni.

Ostaju na dužnosti zbog nečeg većeg iako su premoreni.

Stoje u sumorno jutro i presvijetlu večer, u smrdljivoj noći postojano stoje moji stražari.

DANAS MI SE NE PLOVI

Ne znam da li želim nastaviti više.

Mrski su mi fantomi koji se provlače pod kožu onih bezličnih i neidentificiranih maski.

Prošlo je vrijeme nepismenosti poetične hromosti. Lavovski kameleoni ovdje ne postoje.

Ispuzali su poput šišmiša

Iz špilje fantomske religioznosti.

„Pustite kapetana! Bacite sidro!

Danas mi se ne plovi!“

OTOK SJEĆANJA (Dolazak) I.

Noge su konačno dodirnule kopno nakon mnogo potrošenog vremena ploveći morem.

Otok sjećanja.

Usred milja izoliranosti i odsječenosti od realnog svijeta. U pogled bode vrh planine. Tamo stoje pokopane slike.

Uspinjemo se.

Grči me i hladi pomisao na spomenike.

Uz mene stoje mornari. Šutim.

Da ne otkrijem imena poginulih stanovnika.

Udaraju me valovi sjećanja na trenutke provedene s njima usred radosnih dolina.

Bijesnim morima i na valovima vjetra prošlost pisala sam s njima.

Čekala sam ga na otoku godinu, dvije. Podigla spomenike i s otoka sjećanja otišla više.

Sad sam opet tu.

Svježi vijenac što ga ostavlja zbog obećanja danom meni opire se vremenu i začuđenim pogledima mojih suputnika.

Znam. Srest ću je tu;

kad spustimo se dolje niz planinu, u maglu gdje nestaju uspomene na spomenike.

OTOK SJEĆANJA (Nostalgičan susret)

II.

Upala je glasno i zastrašujuće.

Na prvi pogled nije imala ništa u što bi se čovjek zagledao.

Ne sjećam je se takve.

Imala je mnogo pitanja a nijedno za mene.

A onda se naglo pogledom zaustavila na meni. „Oluja se sprema! Zaplovite dalje ako ne želite ostati ovdje.“

Iako su svi to čuli. Meni govorila je. Više nije bila ista.

Zbog jednostavnosti svoje, prezrena, popljuvana i pribijena na stup srama, ostala je jedina.

„Našoj potrazi na ovom otoku je kraj!“

Bez pozdrava okrećem se i s posadom odlazim dok je suza još suha.

Naređujem dizanje sidra, hvatamo vjetar zadnjeg trenutka ostavljajući nostalgiju samoće na otoku sjećanja.

NAPUŠTAM POSADU

Spuštam nesigurne korake na čvrsto kopno vjere, Gušim uzbuđenje što ga pumpaju sjećanja na priče o obećanoj zemlji. Hvatam se za hrabro hvate dok me moji savjetnici tješe: „Sve možeš s Onim koji ti je dao snage za ovo putovanje.“

Udišem miris palube; vraća me u dane plutanja razuzdanim morima i pristajanje u vračarskim lukama.

Uzdižem u sebi lavlju riku i govorim sebi: „Dosta mi je!“

Pozdravljam šokiranu posadu, oblačim novi duh i krećem u nepoznatu pustolovinu.

MIRNA LUKA

Da, bila je to kao ona mirna noć kad su me divlji vjetrovi i čežnje za čudnim lukama napustili.

Slijedila sam tragove u valovima mora. Zaustavljala neumorne galebove i pitala ih: „Jeste li sreli meni sličnog mornara?“

Isplovljavala sam na tuđe otoke nadajući se je on baš tu.

A onda je kucnula ponoć.

Moreplovac pojavio se na obali mora. Izvadio je malu kutiju iz džepa. Otvorio je i drhtavim glasom pitao me: „Hoćeš li mi biti žena?“

Suze su od sreće počele poskakivati dok sam ga ushićeno grlila.

Zvijezde su se tiskale jedna do druge Da vide svjetlucavi zavjet Na ruci prijateljice svoje.

A more se samo zadovoljno nasmiješilo.

II.

PUN KUFER REVOLUCIONARNIH ČUDESA

***

Plesali smo cijelu noć Zaboravili smo na usamljene plovidbe morem. Prišili smo fešte na palubu broda. Ritali i mlatili nogama, rastrgali samačke uniforme.

***

Divljine izgledale su kao oaze, Svaki zajednički korak kao naše ljubavne staze. Zauvijek da ostane u sjećanju kao čudesno morska revolucija ljubavi naše.

***

Mladenačka raspojasanost i babilonski fanatizam. Verige za ovce i neobrazovane moreplovce.

***

Dani pretkazanih strašnih nevolja uzjahali su nadolazeće vrijeme. Kruha i igara. Palac dolje.

OLIMP POMPEJA

Današnja olimp elita paunski se perlita. S bokcima bez utjecaja se ne pozdravlja, samo s interesnim ultra hibridima nazdravlja.

Svoje staro zmajsko srce u senatskom hramu spremno čuvaju za heretičku moguću pučku galamu

ili pak očekivanu i konstantnu religijsku dramu. Spartanski heloti kao šumski zečevi ustaju i skakuću kao lenkovićevi uskoci, za zvukom Posejdonovih sirena očarani okreću ih poskoci. Đukela tribunanti posne čorbe zakuhavaju, Predragu svojinu karikaturno ismijavaju. Sve to bit će uvijek moguće i gore dok ne puhne silni vjetar s krvne gore.

A onda nit tribunanti, ni heloti pa ni olimp gizdavi pauni neće imati vremena smislit retriviativnu stratešku ideju. Sravnit će ih sumpor i oganj kao Pompeju.

PERNATE SLIKOPRIČE

Hvale pune zvonke riječi, Mnogi preko mosta ponosa žele prijeći. Slava pod krinkom kritike se smije, domoljubnu bitku perom bije.

Slatke su te pernate slikopriče, „Daj još igara bajnih“, gladan viče.

Vrijeme se ogrnulo nevjernim ogrtačem, Probilo je sjenu srca mačem. Ustaju i stišću grudi, Ali bana to ne budi.

Tko će znati i pametan biti, Zastavu svijetle budućnosti zavijoriti. Teško ju je iz praha podići.

Dok se sjena svojom prošlošću dići.

Lakše je misu zadušnicu platiti, Nego staru slavu vratiti.

A sve se na svoje mjesto može vratiti.

I još mnogim blagoslovima natopiti. Samo kad bi farizejsko saducejsku krinku skinuli

i svim srcem se pred Bogom pokajali.

PATETIČNA INTERDISCIPLINA

Uzročno gejzirska globalizacijska klima, posljedična džepna financijska zima. Inzistira stručno obrazovanje investicijsko nesposobnih klanje što je ekonomski opravdano

i politički silno poticajno. Imperativ na razvoj, u svakom segmentu gospodarstva, leži u obožavanju i hodočašću u svetište Bruxelles gospe. Privilegirani tamo čekaju da ih papa svim babilonskim blagoslovima pospe. Patetična je ta narodna interdisciplina i ne pogađa nijednog luciferovog sina.

Danas je ipak o tome pisati zastrašljivo jer je to impetus liberalis osjetljivo. Budeš li se s tim bavio, možda budeš čelom okrvavio. I evo ti još jedne instant revolucije, i nove genocidne evolucije.

Spisak takvih brzo se u rezance pravi, da se novom društvenom poretku nazdravi. A čovjeku malom bitno je samo da smo svi skupa zdravi i da se dobro živi.

LEPTIR REVOLUCIJA

Maše, maše krilima, muči se svim silama

da se podigne iznad bezličnih cvjetova, i preniskih svjetova.

Ljepotom se hvali pred maslačkom, bježi pred susjedovim mačkom. Krucijalna je leptirova egzistencija, živjeti na visokoj grani njegova je intencija.

Maše, maše leptir krilima, moli se i vapi svim livadnim vilama da se podigne iznad livade bezlične, ali uzaludne mu te geste komične.

Smiju mu se i rugaju, bumbari i mravi u obližnjem gaju. Postao je instant hit, iako to nije želio bit.

Pročulo se o toj komičnoj predstavi, pa se svoje revolucije leptir ostavi. Sad se bavi kazališnim repertoarom, i zarađuje za život svojim revolucionarnim darom.

POST FESTUM REVOLUCIJA

Nisam danas bila doma već tamo negdje iznad živčanog sloma. Kad sam nestala pukla je i zadnja izlizana diploma.

Učinilo mi se da je nova zora, al' izbliza to je bila samo još jedna moja noćna mora.

I tako opet sve isponova.

Ma dosta mi je više biti supernova!

Ne vraćam se u crnu rupu, želim reći nešto tom letargičnom i nezainteresiranom puku.

A stalno mi na usta stavljaju kuku, kako ne bi proizvela post festum revolucijsku halabuku. Vlastita ih apoteoza iluzionističko utopijskog stanja, na putu popločenom heretičkim putokazima, sve do šeolskih vrata natjerava. Ta hedonistička inspiracija za dekadencijom, čini me digresivnom i u potpunosti diskreditira, vraćajući me u potragu za izgubljenom diplomom.

A sve me to skupa umara i pobuđuje nostalgiju za mojim starim introvertiranim domom.

PUN KUFER REVOLUCIONARNIH ČUDESA

Klasične konzerve prestrašeno u redu boljitka stoje Do svog smaknuća dane broje.

Jer moderna i suvremena liberalizacija je toliko bodljikavo nježna i svježa, da giljotina od zakonskog pera riješila bi života i vuka a kamoli ne ježa.

I to tako brzo i tiho bez i jednog retka vijesti, da se pun kufer revolucionarnih čudesa desilo ne bi.

Tu i tamo neki uskok se hvali,

da su i njegovi beskompromisti ekstremistički doprinos dali.

S konzervativcima plešu svoj protestni valcer

dok ih ne potjera neki liberalni policijski facer.

Ide, ide vrijeme, polako se kuha žablja juhica liberalne mijene. No sve bi mogao zapaliti samo jedan nepoznati beznačajan fufljar, revolucijom čudesa pun kufer.

LUDOSTI SVETA

Ludost je

da mi stalno nešto karikaturno snujemo, gluposti

u izrazitu importantnost oblikujemo, planove

protu egzistencijalne kujemo, sve nebesko kontinuirano proklinjemo, a onda se u potpunosti

Svetim Bogom ponosno kunemo. A kad nas aureola pusti, jezike ogovaranja srce tako lako ispusti. Ludosti sveta za fanatičnim čežnjama crnog srca lutamo, i kao ovisnici hedonističkim svijetom plutamo dok tehnološke napredne bljuvotine kao slatke bombone gutamo.

NORMABELLA

Jedna moja, ne baš tako dobra prijateljica, ne voli zdrave i bistre oči.

Uvijek je jako zaposlena otvaranjem vrata pospanosti danu i noći. Voli puniti statističke stupce omiljenom nervnom boli. Predstave u svakom domu izvodi i dobro se s čelnicima provodi.

Vrlo je popularna na svakoj sceni. Kao prava zvijezda omiljena je medijska celebretije persona. Svoju potporu daje svakoj vladajućoj strani, dajući olakšanje narodnoj boli. U zboru rokerskih mokera odmilja zovu je Norma.

Pa kako i ne bi kad zamagljuje svaku javu i najmanja njezina doza. Molto bella je ta Norma kad je narod tako zaljubljeno gleda.

Obavijena je misterioznošću i glamurom.

Vrlo je darivana pozamašnom i vrtoglavitom sumom. No prolazna je ta ljudska slava od koje već i djecu boli glava. I zamijenit će je kad tad neka nova i mlađa mađioničarska droga. Štovat će je kao božanstvenog stvora samo da su što dublje u pospanosti i magli i što dalje od pravoga Boga.

DEEP RELIFE INJEKCIJA

Jednog lijepog i sasvim običnog dana u ER banke primljen je čovjek radišnih mana.

U nesvijesti od šoka, zatvorila mu se oba oka. Zuje oko njega čudne pčele, ponavljaju mu da su na račun ovrhe sjele. Olafskog lica i magarećeg hica, od klerika do medicinskog ljekarnika, uspostavljena je odmah kvazi liječnička dijagnoza: "indikacija upućuje na autoimunu već poznatu, normalnu i često pojavnu bolest, posebice kod onih s visokim procentom mogućnosti naslijeđenoga virusa nezaposlenosti.“ Preporučuje se hitna operacija i dubinsko zaštitna račun preparacija. Kako bi oporavak bio što duži zbog vječnog FT1P obrasca, pripisuje se tri put dnevno po dvi tri žlice špirit kvasca. Zbog pomanjkanja

koktel bankarsko zdravstvenih suosjećanja familijska egzistencija sutrašnjice ga proganja. Uzdiše i razmišlja u nestrpljivom iščekivanju loto kiše, gubi fortunu i odlazi u pobunu.

Nailazi na živahnu i nabrijanu dosad nepoznatu ekleziju, prima deep relife duhovnu injekciju i dobiva milosnu disocijativnu amneziju.

SVETI BUNTOVNIK NA PRIJESTOLJU

Tko je mogao pomisliti

da bi On najveću revoluciju mogao osmisliti. Svezati sve zle duhove

i demone u sotonske okove, označiti nove svjetske moralne tokove.

Mislili su da mu je kraj kad su ga čavlima zabili i poslali na put u tzv. njegov raj.

I danas da im dođe takav sav neugledan, dokrajčili bi ga svi ko' jedan.

Kakav je to kralj kad pješke hoda, i sam si trga hranu smokvinog roda.

Teško je to ovo svjetskim vlastodršcima pojmiti,

i za to ga takav nijedan ne može primiti, ali ni oni njega ne mogu ama baš ničim dojmiti.

Tko bi rek'o da buntovnik za najuzvišenije prijestolje bude sjeo, kao najveći idol ovog svijeta svu slavu stekao.

Mržnjom, ruganjem, psovkama i proklinjanjem takvog Kralja, tako svoj život guše vlastiti krvavim rukama. Stišče vrijeme te sitne duše, svojim ustima cijeli si život ruše.

III. HORTON NA KLOKAN AKADEMIJI

***

Suha je tuga bez imalo srama kad izgubljeno vrijeme u sjećanje povrati… kupi me...viče i ne prestaje… zanijemiti neće dok pročitano ne bude.

***

Priznajem ponekad teško mi je što ne mogu udovoljiti svima... što ljutim svoje dragocjene dane... što ne ošišam više te predugačke i dosadne mane.

***

Kajem se što uzalud nudim svoje memoare onima što vole kaljuže i bare, što se neki puta bezumnicima ismijavati dadem što mi treba puž brzina dok me ne probudi Ljepota imuna.

HORTON NA KLOKAN AKADEMIJI

Like po like čini specijalni sjaj, što im je veći broj to je bliže zvjezdani raj. Dok napuštam virtualno društvo osjećam inspirativno odsustvo. Ustajem da iskoristim dan, možda danas ostvarim svoj san.

Vozim se tramvajem mašte, do akademske bašte. Zvonim na umjetničkoj recepciji Odmahuju glavom: „Niste ni blizu umjetničkoj percepciji." A što bi pjesnički prosci bez mreža, mučila bi ih duševna ravnoteža.

Pa čak i Hortonu razum prizvati su htjeli, sav taj maštoviti svijet dirati nisu smjeli.

Ipak bebasti stih zaustavio je vrenje, i okrenuo zle klokanske namjere.

Ostavljam Hortona na klokan akademiji i vraćam se svojoj virtualnoj anemiji.

FANTOMSKI GORKA KAVA

Zbunjena sam. Nije ista. Ne razumijem. I nije mi ništa jasno. Možda sam pogriješila vrijeme.

Prve su najgore, znam to iz prve ruke. Ostajem i mučim se da je fantomski ispijem. Shvaćam da uzaludno mi je.

Žmarci bijesa i sažaljenja kao mravci dosađuju mi. Od gorčine grudi stisle mi se.

Budna sam ipak

i znam da gorku kavu predugo pijem. Ipak ostajem još malo, iako šalica na stolu već duže prazna mi je.

MASLAČKOVA ZBIRKA

Otvaram zbirku praznih listova, Preskačem uže boli

i igram na kartu Lare Croft.

Avantura je biti na pogrešnom peronu i čekati vlak za kapitalac Stopalo ždrala. "Gasi to iritantno piskutalo!

Oderaj u dronjke maslačkovu haljinu!"

Pa tko je ikad čuo da jedan žutokljunac može postat Pepeljuga i stići na ždralov bal?!

Hrabrost je i dalje gledat u ništavilo... možda za druge...

ja ipak vidim da je maslačak Pepeljuga. Možda i ja naiđem na pauk vilu pa mi isplete haljinu dostojnu zbirke prepunih zlatnih niti na kojima će mi svaki ždral zavidan biti.

VRATA ODLUKE

Jučer su vrata zatvorena ne živiš više tamo reci zbogom onome u čemu si bio i kaži svom srcu da kuca opet. Odseli se više iz ogoljelih i neuspješnih stanova, pusti se tih 5 koraka bestselerskih planova. Smrdljiva tijela što se za tobom po ulici vuku ne bih im ni pružila ruku.

Kofer od papira napuni izdržat će sve one tvoje poderane haljine. Nazovi gore...ne trebati broj.

Javi da ti je dosta i da hoćeš svoj stan. Prekriži rubriku crne kronike, ipak su pred tobom nove životne prilike. Danas sjedni na klupu i čekaj... Dolazi uvijek i kad nije hora. Čuješ... zveket ključa... Otvara ti vrata s jutra. Uđi!

Provjeri kakva je prognoza za sutra.

SLIKARSKO PLATNO

Zvijezde bliješte samo za obojene duše. Poznavanje spektra tuđica neće me učiniti umjetničkim velikanom. Zbirka lekcija koje me čekaju u kritičkim jamama čak me neće pretvoriti ni u remek djelo. Znam, potrebno mi je strpljenje. No, kako da bezlično zrno prašine dospije među dugine boje.

Zauzela sam poprilično postojan i čvrst stav. Unatoč tome ostao mi samo bezbojan lak. Slikarsko prazno platno duše čeka Slikara

da ju oboji i napravi od nje remek djelo. Možda jednom i moj oslikan san kad udahne sve životne boje i u neobični okvir stane krasi Slikarov atelje vječnosti.

IV. RASPRŠENA ČUDESA

***

Priznajem još se s nekim mračnim tajnama borim jer buntovno odbijam da mi svijetlo kapke otvori. No, znam da sam na dobrom putu sve dok me čisto i iskreno Srce vodi.

***

Nisam ovdje bestraga, ovdje sam da mi ime i značaj u ljudskim srcima ostane. Kad u vječnost uplovim da im sjećanje na mene osmijehe budi.

***

Raspršit ću se kao kad puhneš maslačak. Natopit ću sve nebeske livade i mora. Najaviti razna čudesa na sva zvona.

RASPRŠENA ČUDESA

Izvadilo sunce zlatna vesla, prosulo žute valove kroz nebesa.

Probudilo u meni osmjehe napunile solju moje nove mjehove.

Srce se uhvatilo nebeskog radosnog plesa. kao zlatna kiša raspršila se u meni vatrena čudesa.

Plesati na zlatnoj kiši stalno sam htjela, da ispere sve povrede i bolesti mog tijela.

Vruća nestrpljiva želja probila mi srce kao strijela, tjerala me da svakome predam ta zlatna plesna odijela, da gledam nestvarna božanstvena djela.

S plovećih valova žutih nebesa raspršila se po plesnim dušama čudesa.

Tako mi se ostvarila vrckava želja Da! Još uvijek radosno plešem i uživam gledajući Božja iznenađenja.

MORSKA ŽENSTVENA ČUDESA

Čista.

Svilena. Zvijezdama prekrivena. Čudesima umivena. Čas ljuta i uzburkana, čas povjetarcima umirena. Ljubavnim velima prekrivena. Snažna, postojana, vjerna i izvrsna.

Njezine su karakterne osobine kao u žene vrsne.

Na oluje valovima mahnita, svi joj se sklanjaju i nitko je ništa ne pita.

Na sramotno obeščašćenje odgovara smrdljivim čašćenjem.

Uživa u pogledima divljenja, da vidi svoju ljepotu.

U očima zaljubljenog čovjeka puna je htijenja. U njegovim snovima na ljubavnim valovima plesati bi zauvijek htjela. Ljepota njena je tišina i zvuk valova o stijena morska su to istinsko ženstvena čudesa.

DOSTOJANSTVENA ČUDESNA POJAVA

Prskava i skakutava bliješti i ne želi si leći, ne želi zaspati na tvrdim i mračnim utvrdama. Stoji u hodnicima sjenovitog vonja puštajući lagane korake svojih haljina. Šulja se kroz sjenovite strahove u nježne zagrljaje lahora. Kapljice ljubavne kiše za sobom kao prah rasipa. Svoje pospane latice na krilima oblaka raspršuje u lice kitnjastih narcisa. Dostojanstvena joj pojava posramljene poglede kida s naslikanih bezdušnih umjetnina. Okićena nakitom razbora i opreza, nevidljivu krunu vjernosti nikada ne skida U njezinoj prisutnosti čudesna čarolija divljenja opija. Ravnodušnost ostavlja svakog kad je susretnu i vide, hlapljivost ih tjera da joj se svide. Ne, ne, prezire ona takve zbog svoje skromne duševne aureole. Strpljivo ih sluša, gleda i s čudesnom impresijom ukipljuje.

Za sobom ostavlja zvjezdano sanjive otiske dok pozdravom miline ostavlja bez obrane utvrde silne.

PROLJETNI SNIJEG

Smijeh je lijek Ali i vedar duh uvijek. Poslije smijeha ide tuge tijek poznato to je već kroz stoljetni vremenski jek.

Zdravo je popeti se na neki poveći brijeg, od maglovitih gradskih sjena dati se u bijeg. Osjetiti miris svježine i baciti se u proljetni snijeg. Nema praznoj duši ništa milijeg.

No spustiti se s takve lijepe divljine, i vratiti se u neželjene psine, dok se oblak depresivne jave ne digne, i ne eksplodiraju sve potiskivane tenkovske mine.

Preostaje samo jedna alternativa, da se prebrodi vulgarna i bezlična realnost siva, Zatvaranjem očiju nestaje sva briga, na misli dolazi slika proljetnog snijega i divljina, miris svježine bregovitog tkiva.

Ta veličanstvenost o kojoj čovjek sniva. Ta čudesna ljepota Božja u duši prebiva, Kupa ga u radosti i svojim odsjajem umiva. Tako to nakon mnogih nevolja i bitaka biva.

SREĆA NASMIJANA

Grli stiska glavu gura čas me hvata pa me pusti. Trči, ljubi, viče krikom sreće što je od toga veće. Zamahuje prema meni osmijesima udara i šupa svojom igrom moči, prska, kupa pa me draga, gleda, otopila bi svaku santu leda. Moje srce kad sve to vidi i osjeti poput orla u visine leti pa se spustit više ne želi. Trčalo bi po oblacima nasmijanim, zamahivalo krilima živahnim, krike sreće ispuštalo sve oblake njima raspršilo pa se opet iz visina strmoglavilo i u moru sreće nasmijane okupalo.

MOJA KAVANA

Moja je kavana; zora ničim izazvana; cvrkutava ptica mirisom proljeća opijena. Zeleni tepih, leptirov balet, bumbarova opereta, dok mu pčela za vratom zujketa. Tako je moja kavana divna! Tamo mi se uvijek čita Sveta knjiga. Razgovore koje tu s Bogom vodim neizmjerno volim.

Moja kavana, sunčevim osmjesima okupana, u njoj se uvijek s najmilijima zabavljam i igram.

Moja kavana, zvjezdanog stropa, rasuta krijesnicama, rasvjetljuje pozornicu slavnom zrikavcu dok uživam u njegovom nokturno ljetnom koncertu.

Moja je kavana akvarel izložba mojih životnih snova, isprepletena jesenskim bojama i bunarom žive vode.

Moja je kavana

Tišina ispunjena pahuljama gdje me ispunjava nebeski i zimski mir, gdje me preplavljuje ljubav i čistoća i gdje sam vječno doma. Da, to je moja kavana.

V. ZAVRŠETAK (R)EVOLUCIJE?

Još i nije sve tako jasno. Iako je za promjene prošlih putovanja prekasno. Što se krije iza vrata; revolucije ili evolucije, pitanje je neke nove transformacije…

ŽURIM, TRČIM, HITAM, PITAM SE, SKITAM I SNIMAM

Žurim se da pišem, da s ovog svijeta ko' nepoznata sirota ne zbrišem. da sve kritičke bolne strijele odkišem, da sve maglovite sjene sa svoje duše obrišem, da Snjeguljicu u nekoj drugoj bajci narišem, da čujem kako mi pjesma ipak još diše.

Trčim kroz stihove da okrutne sjene prošlosti ne čujem više, da ulovim poetično gladne miševe, jer su se najeli mojih stihova previše.

Hitam luđačkim koracima, da se okupam u životnim nektarnim umacima, da se sastanem s lakim borcima, jer mi je dosta družbe sa zamorcima.

Pitam se što je u tome svemu ipak vrijedno, bitno li od sveg toga ijedno, ili je sve to skupa kao sirotinja bijedno, no, ipak kao lupus grize svejedno.

Skitam se po vlastitim ulicama revolucije, za boljitak osobne evolucije, zbog neuspješnih godina egzekucije i pronalazak nove medijske aktualizacije, i pokopanih lucidnih snova realizacije.

Snimam sve te razno kutne situacije, odlazim na stručno imaginarne konzultacije i pristajem na poetične implantacije, a sve to za šaku zezancije političke aristokracije.

POBIJEDITI

Želim istupiti, smisao svega utvrditi, nevjeru ubiti, sumnju slomiti, nestalnost prelomiti, ponos polomiti, kritiku odalamiti, kalupiranost razbiti, zmije udaviti, strah utjerati, lisice istjerati, u tvrdoglavosti pretjerati, zle glasove otjerati, napadače isprebijati, kukavice poubijati, zidove probiti i na kraju pobijediti.

ZAVRŠETAK (R)EVOLUCIJE?

Plovidba čudesnim morima je završena?

Čudesa nebeskih mora dovršena?

Revolucije započete evolucije izmišljene?

Možda.

Još i nije sve tako jasno. Iako je za promjene prošlih putovanja prekasno.

Vjerujem da me čekaju nova neistražena i veličanstvena mora, neobjavljena i nevidljiva čudesa, futurističke revolucije koje mijenjaju globalnu sliku sitnog zrna čovjekove egzistencije.

SADRŽAJ

I. U RINGU MORA

OPROŠTAJ 7

U NJEZINOJ PRISUTNOSTI

8

U PLOVIDBI 9

POGLED UNATRAG 10

U RINGU MORA

11 MIRNA NOĆ 12

ŠUNDOVSKI VALCER

BRODOLOM 14

MOJI STRAŽARI 15

DANAS MI SE NE PLOVI

OTOK SJEĆANJA I 17

OTOK SJEĆANJA II ..............................................................................................................19

NAPUŠTAM POSADU...........................................................................................................20

MIRNA LUKA 21

II. PUN KUFER REVOLUCIONARNIH ČUDESA

OLIMP POMPEJA...................................................................................................................25

PERNATE SLIKOPRIČE 26

PATETIČNA INTERDISCIPLINA.........................................................................................27

LEPTIR REVOLUCIJA 28

POST FSTUM REVOLUCIJA................................................................................................29 PUN KUFER REVOLUCIONARNIH ČUDESA

30

LUDOSTI SVETA 31

NORMABELLA

32 DEEP RELIFE INJEKCIJE 33

SVETI BUNTOVNIK NA PRIJESTOLJU 34

III. HORTON NA KLOKAN AKADEMIJI

HORTON NA KLOKAN AKADEMIJI 37

FANTOMSKA GORKA KAVA 38

MASLAČKOVA ZBIRKA

39

VRATA ODLUKE 40 SLIKARSKO PLATNO.......................................................................................................... 41

IV. RASPRŠENA ČUDESA

RASPRŠENA ČUDESA

43

MORSKA ŽENSTVENA ČUDESA 44

DOSTOJANSTVENA ČUDESA

45

PROLJETNI SNIJEGA........................................................................................................... 46

SREĆA NASMIJANA 47

MOJA KAVANA.....................................................................................................................48

MORA (R)EVOLUCIJE

V. ZAVRŠETAK (R)EVOLUCIJE?

ŽURIM, TRČIM, HITAM, PITAM SE, SKITAM I SNIMAM

51 POBIJEDITI 53

ZAVRŠETAK (R)EVOLUCIJE ?

54

BIOGRAFIJA

Snježana Budanec rođena 1980. godine u Zaboku. Osnovnu školu pohađala je u Oroslavlju. Diplomirala je na Ekonomskom fakultetu u Rijeci. Živi sa svojom obitelji u Zagrebu. Poeziju piše od osnovnoškolskih dana. Sudjelovala na raznim literarnim natječajimauosnovnojškoliinanatječajimazamlade,recitalima kajkavske poezije,Mili dueli online balkanskom kontekstu pjesnika, Presingovom konkursu, Balkanska pjesnička unija i dr. Pjesme su objavljene na raznim portalima, časopisima i zbornicima. Dobitnica je nagrade za najbolju pjesmu na glazbeno-literalnom recitalu „Senje i Meteori 2020., brončani KAJ na 4. kajkavskom recitalu „Božo Hlastec“ 2021. Zbirka pjesama XY kompilacija izdana je 2021., Elektroničke zbirke poezije: Prijevoji mladenačkih dilema, Čudesna mora (r)evolucije. Član je udruge za promicanje kulture Kultura Snova i Matice Hrvatske.