Perspektive 3-4-2018

perspektive ISSN 1848-140X, studeni 2018., godina 8, broj 3-4

ZAGREBAČKA INICIJATIVA

NOVE IDEJE ZA KRIZNA VREMENA

Megapromjene stižu... Pogled iz Hrvatske

Nova financijska kriza pred vratima

Znanje je moć. Ako znate prave stvari o pravim temama.

pe rsp ek tive siječanj 2011. broj 1

ZAGREBAČKA INICIJATIVA

• Hrvatska na raskrižju • Nova brzorastuća tržišta • Eurozona: Uspon malih poduzća • Automobili: Svjetski izazov Kine i Izraela • Nema demografske bombe • Svjetsko brodarstvo: Mega zagađivač • 2011. GODINA ZLATNE GROZNICE

NOVE IDEJE ZA KRIZNA VREMENA

Izvoz

a Ključ oporavk oko 66% proizvoda Prije više od 20 godina Hrvatska je izvozila visoke obrade. Danas samo 28,2%

dr. Žarko Primorac

Preispitivanje zadataka države prof. dr. Uroš Dujšin

Što donosi novi investicijski ciklus? prof. dr. Mladen Vedriš

Inovacije i konkurentnost Goran Radman, dr. Žarko Primorac, str. 35

perspektive ISSN 1848-140X, lipanj 2018., godina 8, broj 2

ZAGREBAČKA INICIJATIVA

Koliko je (ne)učinkovita glad za diplomama MEGAPROMJENE Industrijska politika u digitalno doba KRIPTO-VALUTE Rizici financijskog “Wild Westa” KINESKA MOBILNA INVAZIJA Udar na dvije fronte POLJOPRIVREDNE KEMIKALIJE Korist i šteta od pesticida

NOVE IDEJE ZA KRIZNA VREMENA

Nova energetska strategija

per spe kti ve

ISSN 1848-140X, studeni 2018., godina 8, broj 3-4

ZAGREBAČKA INICIJATIVA

NOVE IDEJE ZA KRIZNA VREMENA

Megapromjene stižu... Pogled iz Hrvatske

Traži se izlaz iz rašomona Žarko Primorac

Ključ za učinkovitost javnog sektora

Što Hrvatska može naučiti od Švedske Darko Tipurić & Davor Labaš

Nova financijska kriza pred vratim a

Perspektive na vašem stolu. Nove ideje na vašim ekranima.

http://issuu.com/st-1-2015-online/docs/perspektive-3-4-2018

SADRŽ AJ

Perspektive – studeni 2018.

Pismo glavnog urednika

U FOKUSU 5

Prijeti li nova globalna financijska kriza Žarko Primorac

MEÐUNARODNA RAZMJENA Globalizacija se digitalizira Darko Horvatin

KLIMATSKE PROMJENE Planet u procjepu između poplava i žeđi Biserka Prodić

DVA MARXOVA STOLJEĆA Promašeni prorok – sjajan mislilac Drago Kojić

GLOBALNA BRODOGRADNJA Sporo razvedravanje nad navozima Mario Ribar

TRENDOVI

Godina 8, broj 3-4 – studeni 2018. Izdavači: ZAGREBAČKA INICIJATIVA Zaklada Konrad Adenauer Seniko studio (suizdavač) Glavni urednik: Ante Gavranović Urednik: Franjo Žilić Priprema: Seniko studio, Zagreb Tisak: Tiskara Zelina, Zelina Tiskano u 475 primjeraka ISSN 1848-140X Ovaj primjerak je besplatan zahvaljujući Financijskoj podršci zaklade Konrad Adenauer, Zagreb e-mail: info@inicijativa.com.hr Perspektive online Sve dosadašnje brojeve časopisa možete čitati u online verziji: vidi stranicu 164.

STATUSNI SIMBOLI Bogataši otkrivaju nove vrijednosti

EKONOMSKI ČASOPISI Pristrano rangiranje?

ŠVEDSKA Ekonomski doprinos useljenika

KINA Privlačnost zapadnih diploma

SAD Jeftinije je uvoziti radnike nego hranu

NJEMAČKA Suficit nervira partnere

KRIZA ČASOPISA Spašavanje slavnih imena

ULAGANJA Karakteristike turističkog sektora budućnosti

TEMA BROJA: DIGITALNA REVOLUCIJA 47

TEHNOLOGIJA BUDUĆNOSTI Dobro došli u digitalnu revoluciju Darko Horvatin REVOLUCIJA KOJA MIJENJA NAČIN ŽIVOTA Informacije – glavna „sirovina“ digitalne ekonomije Ante Mandić

PODUZETNIŠTVO NOVOG DOBA Od digitalne transformacije do novih poslovnih modela Darko Tipurić/Sanel Volarić

UTJECAJ DIGITALNIH TEHNOLOGIJA NA GOSPODARSTVO Budućnost je počela – moramo je iskoristiti Andrijana Parić

GLOBALNI KONTEKST DIGITALNE TRANSFORMACIJE Hrvatska sektorska neujednačenost Nedjeljko Perić

131 SVIJET U RAZVOJU „Toaletna revolucija“ 132 INDUSTRIJA ODJEĆE Najam rentabilniji od kupnje 133 „KVADRATI“ U METROPOLAMA Stanari i „stanarine“ 134 PUTOVANJA Kinezi osvajaju svijet 136 GOSPODARENJE OTPADOM Reciklira se (samo) 40 posto kućanskog otpada

ANKETE 137 HRVATSKI KLASTERI KONKURENTNOSTI Neispunjena očekivanja optimističnih obećanja Ivan-Damir Anić/Katarina Bačić/ Zoran Aralica

IZ DRUGOG KUTA 145 (NE)MIROLJUBLJIVOST SPOLOVA Opasne amazonke

DIGITALIZACIJA ADMINISTRACIJE Efikasnija javna uprava Lovro Kuščević

NOVE VRIJEDNOSNICE Kriptovalute osvajaju i burze Kamilo Vrana

147 Sizifi digitalnoga doba

DIGITALNE FINANCIJE Virtualnost potiskuje papirnatu dokumentaciju Milan Puvača

152 Planiranje budućih ratova

KRIPTO TRŽIŠTE Jučerašnja novost – današnji standard Milan Horvat

105 DIGITALIZACIJA DRUŠTVA Brže, jednostavnije, funkcionalnije i fleksibilnije poslovanje Sanja Šimić/Tomislav Radoš 112 INSTITUCIONALNE DETERMINANTE DIGITALNE EKONOMIJE Gorivo za BDP – kočnica za zaposlenost Zoran Aralica

SIGNALI

NOVE KNJIGE

149 Migrantska kriza uporište populizma

155 Ruski oligarsi postaju kasta 157 Dijeta za debele ekonomiste

INDIKATORI 159 Ugljen: potrošnja u porastu!? 160 Glad za obrazovanjem 160 Građansko neznanje 161 Obiteljski dugovi 161 Zaposlenost žena

118 TRANSFORMACIJA POSLOVANJA Modeli dorasli novim izazovima Nebojša Stojčić

162 Radna produktivnost

123 NJEMAČKI PUT U ČETVRTU INDUSTRIJSKU REVOLUCIJU Od vizije do provedbe Friedrich Vollmar

163 (Ne)ovisnost o ruskoj nafti

perspektive

162 Nordijci poligloti

163 Internetske veze

Put u megapromjene

nanost i tehnologija danas su alfa i omega u razvoju čovječanstva. Kao što je prije dva stoljeća sve transformirala industrijska revolucija, tako to sada čini digitalna revolucija. Tko se iz toga isključi, imat će trnovit put.

Svjetski gospodarski forum i Europska unija izdali su čak i preporuke o digitalnoj transformaciji koja služi osnaživanju tvrtki, ali još više stvaranju pretpostavki i uklanjanju zapreka u poslovnoj okolini. Sve bi to trebalo poslužiti povećanju poslovnih aktivnosti, ubrzanju inovacija, novom načinu poslovanja, transformiranju ključnih poslovnih procesa i, isto tako važnom, poboljšanju korisničkog iskustva. Megapromjene

perspektive ISSN 1848-140X, studeni 2018., godina 8, broj 3-4

ZAGREBAČKA INICIJATIVA

Dosadašnja iskustva pokazuju da digitalizacija podrazumijeva kompletnu transformaciju poslovanja, što opet traži inoviranje poslovnih modela, procesa i proizvoda. No, šire od toga, traži i otvorenost odnosno promjenu organizacijske kulture, opredjeljenje prema poslovnoj izvrsnosti kao dominant nom načinu mišljenja, razvitak istraživačko-razvojnih kapaciteta, korištenje prednosti otvorenih inovacija te novi tip liderstva.

NOVE IDEJE ZA KRIZNA VREMENA

stižu... Pogled iz Hrvatske

Nova financijska kriza pred vratima

Gdje je Hrvatska? Prema izvješću o digitalnom napretku Europske unije objavljenom u ožujku 2017. godine Hrvatska se nalazi na 24. mjestu od 28 članica EU-a. Iako je sveukupno gledajući ostvarila spor napredak, sa 23. pala je na 24. mjesto jer su ostale države napredovale brže. Najveći izazov za Hrvatsku u smislu digitalizacije predstavljaju loši rezultati u području povezivosti. Razvidno je da će se u Hrvatskoj posebna pozornost usmjeriti na digitalnu transformaciju i inovacije u pet tematskih područja Strategije pametne specijalizacije Republike Hrvatske za razdoblje 2016-2020. To su područje zdravlja, energije, prometa, sigurnosti i hrane. Strateški fokus bit će usmjeren na sedam prioritetnih domena (i postignuća u njima).

broj 3-4 :: studeni 2018.

Pismo glavnog urednika

Konkretno, to znači učinkovitu i transparentnu javnu upravu, poslovno izvrsno gospodarstvo, profitabilna i društveno odgovorna državna i komunalna poduzeća, ubrzan regionalni i ruralni razvoj, digitalnu transformaciju i ubrzani razvoj digitalne ekonomije, popularizaciju i razvoj kreativnih industrija te inovacija u svim segmentima i, konačno, razvoj javnih znanja u službi gospodarstva, društva i pojedinca. Potrebno je pritom upozoriti na zanimljivu sociološku i kulturološku promjenu, koja je jako ubrzala pojavu raznih platformi za korištenje, dijeljenje i razvoj kolaborativne ekonomije, te preferiranje korištenja imovine umjesto trajnog vlasništva nad njom. Činjenica da 50% današnje svjetske populacije radije „unajmljuje i koristi“ nego posjeduje, pogodovala je razvoju servisa kao što su Airbnb, Uber, Lift, Cohealo i drugi. Takav trend ujedno je oblikovao ne samo privatni, već i poslovni način življenja (u svijetu je sve više platformi koje omogućavaju naručivanje različitih usluga na kućnu adresu, a sve je više i primjera zajedničkog korištenja opreme, odnosno platformi za dijeljenje opreme između većeg broja tvrtki, posebice za opremu koja zahtijeva velike kapitalne investicije.

Osnivanje Nacionalnog inovacijskog vijeća Industrije koje su više angažirane u digitalnoj transformaciji u Hrvatskoj su bankarstvo i financijska industrija, telekomunikacijska industrija, mediji, maloprodaja te distribucija i turizam. U posljednje vrijeme, prisutnije su promjene i u proizvodnji, ali još uvijek nedostatno da bi se moglo govoriti o širem pokretu. Tu činjenicu, konačno, potvrđuje i podatak da je tek ovih dana Vlada odlučila osnovati Nacionalno inovacijsko vijeće koje bi se trebalo uhvatiti u koštac i dati odgovore na pitanja što napraviti kad je riječ o projektu industrija 4.0. Kako u svom članku u ovom broju Perspektiva primjećuje Ante Mandić, naziv 4.0 je preuzak jer se fokusira samo na industrijsku revoluciju, koju ne čine samo inteligentni i povezani uređaji nego je opseg puno širi. Odnosi se to, na primjer, na sekvenciranje ljudskog genoma, nanotehnologiju, obnovljive izvore, kvantno računanje, umjetnu inteligenciju…

perspektive

U fokusu Prijeti li nova globalna financijska kriza Svjetska ekonomija uskoro bi se mogla naći u situaciji u kojoj će – kako je poznat nobelovac Milton Friedman slikovito rekao – novac bacati iz helikoptera. Kolika će biti dubina poremećaja, na kojoj će geografiji nastati i koji će „balon“ prsnuti teško je predvidjeti. Hrvatska je i u prošloj recesiji bila najveći gubitnik, a povijest bi se mogla ponoviti u još crnjem scenariju. Piše: dr. sc. Žarko Primorac Prije desetak godina svjetsku ekonomiju je potresla jedna od najtežih financijskih kriza u povijesti. Dobro upućeni autori govore da je bila razornija od one iz tridesetih godina prošlog stoljeća. U posljednjih desetak godina svjetska ekonomija se postupno oporavila, ako izuzmemo neke zemlje gdje se i dalje osjećaju posljedice razornog procesa. U posljednjih nekoliko mjeseci sve se češće piše u najpoznatijim svjetskim glasilima o razvijanju nove financijske krize. Učestali su napisi da je kriza neizbježna. Aktivirali su se poznati autori koji su predvidjeli posljednju katastrofu /N. Roubini – „Dr Doom“, Krugman i drugi/. Međunarodne financijske institucije i centralne banke značajnijih zemalja razvijaju scenarije nastanka i moguće posljedice nove svjetske kataklizme.

broj 3-4 :: studeni 2018.

U fokusu

Velik broj je otvorenih problema. Da spomenemo najčešće postavljana pitanja: je li se svjetska privreda oporavila od posljednje, razarajuće krize; što se promijenilo na globalnom ekonomskom horizontu u posljednjih desetak godina; je li svjetska privreda zaista pred novim globalnim izazovom; kakve bi bile dimenzije i posljedice nove financijske kataklizme; mogu li iskustva posljednje krize pomoći savladavanju nadolazeće? Financijska kriza iz razdoblja 2007. – 2008. godine relativno se kasno prelila u hrvatsku privredu, ali je ostavila duboke posljedice. Stagnacija, recesija, visoka nezaposlenost, stagnantan društveni i životni standard i druge posljedice u Hrvatskoj su trajale dulje nego i u jednoj drugoj zemlji zahvaćenoj krizom. Rast društvenog bruto proizvoda zadržavao se u negativnoj zoni punih 6 godina – sve do 2014. godine. Hrvatska je jedina zemlja u Europskoj uniji, naravno osim Grčke, u kojoj realni BDP još nije dosegnuo pred kriznu razinu. U prošloj godini iznosio je 96,5% od BDP-a u 2008. godine. Unutrašnja kriza i depresija dovele su nas do još većeg razvojnog zaostajanja u okvirima Europske unije. Brojni pokazatelji potvrđuju ovu tvrdnju. Danas je stupanj razvijenosti Hrvatske, u odnosu na prosječnu razvijenost Europske unije, niži nego prije deset godina. Tome je, u dobroj mjeri, doprinio sporiji oporavak ekonomije. Zaostajemo i za prosječnim razvojem 10 tranzicijskih ekonomija. S njima se uobičajeno uspoređujemo1.

Usponi i padovi Kakvi su stvarni izgledi da se dogodi nova financijska kriza u svjetskoj privredi. Što se promijenilo, a što je ostalo isto u odnosu na predkrizno stanje iz prve dekade ovog stoljeća; koji su mogući „baloni“ čijim bi prsnućem mogao krenuti kumulativni proces novih nevolja; koja su geografska područja najviše ugrožena; kakve bi bile dimenzije krize; ima li svjetska privreda dovoljno potencijala za suočavanje s prijetećom opasnošću…? Brojna pitanja i dileme zanimaju međunarodne financijske institucije, poslovne krugove, bankarstvo, ekonomsku znanost, ali i širu javnost – štediše, investitore. Financijske krize nisu bile rijedak fenomen u prošlom stoljeću. Prema Economistu, Međunarodni monetarni fond nabrojio ih je ravno 124, u razdoblju od 1970. do 2007. U prvoj polovici prošlog stoljeća, ako izuzmemo veliku svjetsku krizu tridesetih godina, sve do sedamdesetih godina, manje je bilo financijskih kriza. Svjetski financijski sistem, sve do dolarskog napuštanja zlatnog standarda, bio je bolje reguliran i kontroliran. Od početka sedamdesetih, deregulacija bankarskog sustava, ukidanje ograničenja na kapitalne transakcije i druge bankarske „slobode“ dovele su do čestih procvat/popust situacija. Prema istom izvoru, nakon 1975.

Hrvatska gospodarska komora: Konkurentnost zemalja srednje i istočne Europe, osvrt na Sloveniju, Zagreb, Rujan 2018.

perspektive

Prijeti li nova globalna financijska kriza

u svakoj godini, u svijetu se prosječno dogodilo 13 financijskih kriza. Istina ne globalnih, nego lokalnih, u pojedinim zemljama ili regijama. Ipak, 4 recesije ostale su upamćene: u ranim 1980. godinama – kriza dugova zemalja u razvoju; početkom devedesetih – dot.com kriza, i naravno ova posljednja iz proteklog desetljeća. Od globalnih kriza, dvije su bile tektonskih razmjera: Velika depresija iz razdoblja 1929. – 1933. i posljednja kriza koja se razvila u 2007/8. godini. Zanimljivo je da se ekonomisti teško usuglašavaju o uzrocima financijskih kriza, pa i onih najtežih.

Mnogo krivaca Geneza posljednje krize pokazuje da je proces krenuo nakon eksplozije problema s američkim hipotekarnim kreditima /mortgage based securities/. Tamošnja javnost za nastanak krize okrivljuje nemarnost države, pohlepu velikih banaka i njihovih uprava… U Europi za sve okrivljuju Amerikance. Zapravo, prvi znaci krize su se pojavili u Francuskoj, kada je u kolovozu 2007. banka BNP Paris objavila da zamrzava tri investicijska fonda, koja su „izgubila tržište“. Iza toga, uslijed prevelike kreditne ekspanzije, loše kvalitete hipoteka /subprime securities/, neusklađenosti ročne strukture izvora i plasmana kredita i drugih uzroka došlo je do implozije u velikim bankama, najprije u američkim, a kasnije i u europskim. Nisu bile pošteđene ni ruske i azijske… U prvom naletu krize, bankrotirala je jedna od najvećih američkih investicijskih banka – Lehman Brothers. U teškoće su zapale i brojne druge banke i nebankarske financijske institucije, posebno u Sjedinjenim državama /AIG, Freddie Mae, Fannie Mae i drugi/. U Europi je financijska kriza uzdrmala bankarstva Velike Britanije, Španjolske, Irske, Francuske, Belgije, Italije, Švicarske i drugih zemalja. Kriza se postupno proširivala i na realni sektor. Kriza se prelila i na sektor domaćinstava: procjenjuje se da je oko 9 milijuna kućanstava u Americi izgubilo krov nad glavom, nezaposlenost u SAD-u i Europi je dosegnula desetak posto, a u nekim zemljama /Španjolska, Grčka, Italija i druge/ i znatno više od toga.

Bankarski sektor okidač uzbune Bankarski sektor ipak je bio glavni okidač za nastanak kolapsa. Deregulacija koja je afirmirana u drugoj polovici prošlog stoljeća i razvoj tehnologija – posebno informatičkih – omogućili su neviđen razvoj bankarskog poslovanja i enorman porast poslovne aktivnosti. Poslovanje je bujalo posebno na temelju „financijskih inovacija“ – novih financijskih usluga, derivata, opcija, swapova itd. Tadašnji bankarski model, temeljen na visokom stupnju deregulacije, omogućio je razvoj čitavog niza „virtualnih“ bankarskih proizvoda koji su omogućili stvaranje financijskog balona. Posebno u području kreditiranja stambene izgradnje i nekretnina uopće. Financijski derivati su se pokazali toksičnim proizvodom, premda su najčešće imali potvrdu

broj 3-4 :: studeni 2018.

U fokusu

renomiranih rejting agencija.2 Warren Buffet, poznati američki financijski magnat, nazvao ih je oružjem za masovno uništavanje. Na novim oblicima poslovanja, banke su ostvarivale enorman porast prihoda i profita, zarade bankarskih uprava astronomski rasle, a bilo je i kriminala. Tadašnji bankarski model omogućavao je masovno, najčešće kratkoročno, zaduživanje banaka, kod nebankarskih financijskih institucija. Tako pribavljena sredstva banke su plasirale u hipotekarne i druge dugoročne namjene, uz odgovarajući kolateral koga su činili inovirani financijski proizvodi – vrijednosnice. Banke su vješto „prepakirale“ zaprimljene vrijednosnice, i na takvim paketima proizvoda osigurale visoki rejting AAA. Novokreirane proizvode, osigurane potvrdama visokokvalitetnog kreditnog rejtinga, banke su dalje plasirale na financijsko tržište. Opisani proces formiranja i razvoja novih bankarskih proizvoda omogućen je odobravanjem visokog rejtinga od strane rejting agencija. Zato su i one ostvarivale enormne zarade, a njihove uprave visoka primanja, bonuse i druge nagrade. Problem je nastao kada je došlo vrijeme naplate tako kreiranih proizvoda. Problemi koji su se pojavili prilikom naplate otkrili su ogromni balon – novokreirani bankarski proizvodi nisu bili likvidni. Nelikvidnost se kao plamen širila tržištem i zahvaćala sve veći broj financijskih subjekata, koji su sudjelovali u tom lancu.

Neizbježne državne intervencije Snažna državna intervencija zaustavila je rasplamsavanje požara. Isti dan kada je BNP Paris obavijestio javnost da „zamrzava“ investicijske fondove, Europska centralna banka je „upumpala“ 131 milijardu eura nove likvidnosti u europski bankarski sustav. Kako je kriza prerastala u globalne dimenzije, intervencionizam država i centralnih banaka poprimao je ozbiljnije dimenzije. U SAD-u je uspostavljen poseban financijski mehanizam TARP – Troubled Asset Releif Program3, putem kojega su financirane banke koje su zapale u teškoće. Mehanizam intervencije se širio veličinom i oblikom pomoći ugroženim financijskim institucijama pa i korporacijama iz realnog sektora. Slični programi uspostavljeni su i u drugim zemljama. U cilju ograničavanja razornih efekata globalne krize razvijen je visok stupanj međunarodne suradnje.

Najpoznatije rejting agencije bile su Standard Poor’s /S&P/, Moody’s, Fitch. U pred kriznom razdoblju pokrivale su oko 95% tržišta. I danas su se vratile na približno isti postotak tržišne dominacije. U razdoblju krize se ozbiljno posumnjalo u ozbiljnost i nezavisnost rejting agencija, jer su se mnogi financijski proizvodi kojima su one potvrdile prvoklasni /AAA/ kreditni rejting, pokazali kao vrlo rizični. 3 Programom je osigurano 700 milijardi dolara za osiguravanje dopunske likvidnosti ugroženim bankama. Sredstva su korištena za kupovinu nelikvidnih derivata i drugih vrijednosnica i na druge načine osiguravanja likvidnosti i stabilizacije banaka. 2

perspektive

Prijeti li nova globalna financijska kriza

Novoformirana grupa najrazvijenijih zemalja G20 poslužila je kao svojevrsna koordinacija međunarodnih napora za suzbijanje krize. Američke federalne rezerve usvojile su novi rezervni mehanizam za osiguravanje dolarske likvidnosti inozemnim bankama. Novim mehanizmom za poboljšavanje međunarodne likvidnosti koristile su se europske banke koje su bile dolarski izložene. Mehanizam nije široko publiciran, ali je znatno poslužio spašavanju određenih europskih banaka. Rezervni mehanizam je bio posebno aktivan u 2010. godini, kada je kriza u europskim bankama bila u akutnoj fazi. Mehanizam za osiguravanje dolarske likvidnosti europskim bankama bio je prvobitno zamišljen kao vremenski ograničen okvir, ali je, u studenom 2013., pretvoren u stalni mehanizam.4 Od ukupno oko 5,5 bilijuna dolara financijskog okvira, europske banke povukle više od polovine. Postojanje dopunske mogućnosti financiranja dolarskih nestašica bilo je značajan faktor ograničavanja financijske krize u Europi. Osim Europske centralne banke i komercijalne banke uzele su stotine milijardi dolara iz ove swap linije. Mnogi su, u početku financijske krize, predviđali da će pozicija dolara kao svjetske valute oslabiti. Međutim, dolar je ustvari ojačao u međunarodnim okvirima, zahvaljujući dijelom i spomenutom swap mehanizmu. Prema nekim procjenama dolar je služio kao podloga /sidro/ za valute zemalja koje ostvaruju oko 60% svjetskog BDP-a u godinama oko dvije tisućite, dok je danas valutna podloga za oko 70% svjetskog bruto društvenog proizvoda. Svjetska financijska kriza savladana je uz veliku intervenciju država i centralnih banaka. Ipak, centralnu ulogu je odigrao SAD, gdje je kriza i počela, i njezina središnja banka – Federalne rezerve. Takav razvoj doprinio je povećanoj globalizaciji svjetske privrede i jačanju dolara, kao svjetske valute.

Korjenite promjene Što se promijenilo u svjetskoj privredi u usporedbi s godinama kada je eruptirala posljednja kriza? Mnogo stvari i odnosa se promijenilo, ali je mnogo toga ostalo isto. Svjetska ekonomija kao cjelina je u boljoj kondiciji, premda se u pojedinim područjima i sektorima razvijaju korijeni nestabilnosti. Rast svjetskog gospodarstva se održava na oko 3,7%. Zaposlenost u američkoj ekonomiji je na rekordno niskoj razini, ispod četiri posto /3,7%/. To se nije događalo posljednjih nekoliko desetljeća. Europska ekonomija raste po nešto nižim stopama od oko 2,3 posto, dok je Kina usporila na oko 6,6%. Javni dug u svim zemljama zahvaćenim krizom enormno je porastao. Bila je to, dobrim dijelom, posljedica visokog državnog angažmana u saniranju krize. Danas je nivo javnog duga znatno niži, premda je u nekim zemljama još izrazito visok /Italija, Grčka, SAD/.

Adam Tooze: The Forgotten History…, op.cit. str. 209.

broj 3-4 :: studeni 2018.

U fokusu

Bankarstvo je u boljem stanju nego u godinama prije krize, zahvaljujući striktnijem nadzoru i regulaciji, kao i promjenama bankarskog modela. Primjenjujući novi poslovni model, banke se manje oslanjaju na kratkoročno zaduživanje. Novi regulatorni okvir, striktniji nadzor i kontrola centralnih banaka, uz viši stupanj kapitalizacije, regularni stres-testovi u velikim bankama, te pozitivan rast svjetskog gospodarstva – sve to pridonosi boljem stanju bankarstva. Optimističnije ocjene zdravlja bankarskog sektora ne odnose se na ekonomije zemalja u razvoju u koje se još uvijek ubraja i Kina. Današnje dimenzije kineskog gospodarstva znatno nadmašuju predkrizna vremena. Samim time je i osjetno povećan utjecaj kineske ekonomije na stanje cjelokupnog svjetskog gospodarstva. Ipak, pored dosta izraženih promjena, u svjetskom gospodarstvu podosta je ostalo isto. Uglavnom iste banke dominiraju svjetskim tržištem, iste rejting agencije potvrđuju valjanost financijskih papira, plaće direktora velikih banaka lete u nebo…5 Ilustracije radi, glavni izvršni direktor najveće američke banke JP Morgan Chase, nedavno je izjavio da se vraća bankarsko zlatno doba. Profiti se popravljaju, ekonomije rastu, kvaliteta kreditnog portfelja je dobra, regulatorni zahtjevi popuštaju…6

Što izaziva strah Ako je opća ocjena aktualnog stanja svjetskog gospodarstva tako pozitivna, zašto su se „duhovi“ uznemirili i što izaziva strah od nove globalne financijske recesije? 5 6

Has finance been fixed, The Economist, September 8th – 14th 2018., page 11. Unresolved, The Economist, op.cit. page 19.

perspektive

Prijeti li nova globalna financijska kriza

Desetogodišnji ciklus pozitivnog, ekonomskog rasta približava se kraju. Već se osjeća izvjesno usporavanje stope rasta glavnih europskih privreda, kao i onih u grupi zemalja u razvoju, posebice Kine. Prema procjenama MMF-a, svjetska ekonomija će ostvariti 3,7% rasta u 2019. kao i ovoj, 2018. godini. Prognoze iz prve polovine ove godine predviđale su viši rast svjetskog bruto društvenog proizvoda za narednu godini od oko 3,9%. Tako će BDP grupe razvijenih zemalja, u 2019. rasti po stopi od 2,1%. Usporit će se i rast sada vrlo dinamične ekonomije SAD-a s 2,9% u tekućoj, na 2,4% u idućoj godini. Europska unija blago će usporiti svoj, ionako prilično anemičan rast, sa današnjih 2,0% na 1,9% u idućoj godini. Usporit će i Njemačka, čije gospodarstvo daje najveći doprinos rastu ukupne Europske unije…7 Faza usporavanja gotovo je imanentna cikličnom razvoju svjetske ekonomije. Uobičajeno je da se smjena pojedinih faza ekonomskog ciklusa događa u desetogodišnjem ritmu. Sadašnji pozitivni trend je, vremenski, već pri kraju. Ipak, teško bi bilo naznake usporavanja ekonomskog rasta vezati samo za „uobičajene“ promjene ciklusa. Zamjetni su neki ekonomski i politički procesi, koji neminovno rezultiraju usporavanjem svjetske ekonomije. Zato je većina analitičara prilično suglasna da će se recesija uslijediti. Neki među njima očekuju novu recesiju za 12 do 15 mjeseci. Dakle, krajem iduće ili početkom 2020. godine.8 Kada se govori o rizicima koji indiciraju usporavanje ekonomske aktivnosti na globalnom planu ponajprije je u fokusu američka ekonomija. U posljednje vrijeme je njezina dinamika vrlo intenzivna, prema svim kriterijima: stopi rasta, BDP-u, zaposlenosti, izvozu. Međutim, početi će usporavati. Zbog postupnog zaoštravanja monetarne politike FED-a, iscrpljivanja pozitivnih efekata nedavne porezne reforme i drugih uzroka. Monetarna politika će se zaoštravati radi opasnosti od pregrijavanja i pojave inflacije. U tom okviru, Federalne rezerve su od 2015. godine povećale primarnu kamatnu stopu nekoliko puta. Nema sumnje da će se u istom pravcu nastaviti, iako se predsjednik Trump poprilično neuobičajeno „obrecnuo“ na takvu politiku. Rast kamatnih stopa će usporavati ekspanzivno, američko količinsko popuštanje (Quantative Easing). Porast kamata ugrožavat će sve dolarske dužnike, ne samo u Americi nego u čitavom svijetu. Izložene će biti, opet, europske banke, ali i korporativni sektor. Ovoga puta će se u teškoćama naći korporacijski sektor u velikoj, kineskoj ekonomiji.9 Moguće „uzdrmavanje“ američke ekonomije povezano je s još nekoliko rizičnih faktora: američki javni dug je izrazito visok, cijene energenata, a posebno sirove nafte su vrlo nepostojane i praktično nepredvidive. Ne zna se do čega će dovesti američka politika pritiska na Teheran, a od tog odnosa u znatnoj mjeri zavise cijene sirove nafte. Nadalje, Trumpova politika protekcionizma vodi

International Monetary Fund – World Economic Outlook, October 2018. N. Roubini and Brunello Rosa: The Making of a 2020 Recession and Financial Crisis, September 13, 2018. U ovom značajnom tekstu, Roubini navodi deset faktora koji će prouzrokovati recesiju u 2020. godini. 9 Procjenjuje se da je kineski korporativni, dolarski dug dosegnuo 450 milijardi. 7 8

broj 3-4 :: studeni 2018.

U fokusu

pravim trgovinskim ratovima. Ako se razdor s Kinom bude produbljavao, to će znatno utjecati na smanjivanje ukupne međunarodne razmjene. Porast kamatnih stopa, kontrakcija monetarne politike, iscrpljivanje pozitivnih efekata porezne reforme, visok javni dug i još štošta predstavlja visoke rizike i za snažnu američku ekonomiju.

Tvrdo prizemljenje Evropska ekonomija je jako zavisna od američke i svi potresi s druge strane Atlantika se odražavaju na članice Europske unije. Ali, Europa ima i svojih problema. Politika kvantitativnog popuštanja, koju je instalirao Mario Draghi, guverner Europske centralne banke, iscrpljuje se i vjerojatno će prestati u prosincu, ove godine.10 Kamatna stopa ECB-a je praktično na nuli i očekivati je da će i na tom polju, odnosno Europa slijediti Ameriku. Ne izgleda da će se Brexit sporazumno zaključiti, izglednije je da će se okončati u formi „hard landing“. Bude li tako, posljedice za britansku i europsku ekonomiju bit će negativne. Italija kao treća najznačajnija ekonomija Europske unije, prolazi kroz ozbiljne teškoće i mnogi prepoznaju grčki scenarij. Ako bi se takve prognoze ostvarile, Europska unija bi vrlo teško održala sadašnju strukturu i koheziju. Posebno bi bila ugrožena pozicija eura koji je glavni kohezijski i stabilizirajući faktor Unije. Europskim problemima mogli bi se dodati i drugi: imigracijski pritisci, posebno oni sa sjevernoafričkog pravca, latentno su opasni. Ništa manje nije opasan dotok imigracije s Bliskog istoka i središnje Azije, ako bi popustila Turska „brana“. Ipak, najveći dio problema i rizika za novu recesiju je koncentriran u zemljama u razvoju. Izgleda da su najviše izložene Kina, Turska, Argentina. I u ovom području će se osjetiti promjene američke monetarne politike, posebno ako bi došlo do naglog dolarskog sažimanja. Time bi se mogla „zakočiti“ i ova grupa zemalja što bi se, opet, odrazilo na čitav svijet. Naime, doskorašnja ekspanzivna politika FED-a smanjila je prinose na američke obveznice pa su se investitori okrenuli tržištima koja su odbacivala više prinose na ulaganja. Tako su ogromne količine novoemitiranih dolara otišle u zemlje u razvoju. Od posljednje financijske krize, dugovi zemalja u razvoju, osim bankarskih su se učetvorostručili.11 Posebno su povećani korporativni dugovi u dolarima. Dolarski dugovi kineskih kompanija danas iznose više od 450 milijardi, a prije posljednje financijske krize praktično nisu postojali. Položaj dolarskih dužnika se pogoršao zbog jačanja dolara, koji je u posljednje tri godine ojačao za oko 25%. Osim spomenutih, problemi i strukturne neravnoteže su prisutni i u drugim zemljama ove regije. Ako se i ne dogodi kolaps tržišta u razvoju, doći će do usporavanja dinamike njihovih privreda. Posebno je značajno pratiti što će se događati u Kini, jer je ta zemlja, svojom veličinom, „svijet za sebe“. Ukupan kineski Guverner ECB se, svojevremeno, istaknuo u zaštiti euro. Poznata je njegova izjava da euro / a time i Europsku uniju/ treba spasiti: Whatever it takes. 11 The Next Recession, The Economist, 13. – 19. studeni 2018. page 11. 10

perspektive

Prijeti li nova globalna financijska kriza

dug porastao je sa 175% BDP-a u 2009. na današnjih preko 300%. Investicije su postale manje produktivne, visoke obveze i loše investicije su latentna opasnost. Ipak, ohrabruje da Kina bolje kontrolira svoju ekonomiju nego druge zemlje tog kruga.12

Osiromašen arsenal obrambenih instrumenata Za razliku od prethodne, u slučaju nove recesije, svjetska ekonomija će se suočiti s velikim problemom – nedostatka „oružja“ za borbu protiv te nevolje. Arsenal instrumenata koji su upotrijebljeni u borbi protiv posljednje krize i recesije bio je, manje – više, uspješan. Nažalost, danas se ne raspolaže tim arsenalom instrumenata. Emisija novog novca, kamatna stopa, zaduživanje države danas su manje raspoloživa sredstva nego prije desetak godina. Centralne banke su u dobroj mjeri iscrpile svoje antirecesijske arsenale. Kamatna stopa je pozitivna jedino u američkoj privredi, a i njezina visina je upravo na polovini one iz 2007. godine.13 Primarna kamata na euro je praktično na nuli. Pošto kamatna politika ne bi bila dovoljno efikasan instrument u borbi protiv recesije, centralne banke bi bile prisiljene odmah nastaviti i pojačati QE politiku. Međutim i tu postoje ograničenja: SAD već sada ima javni dug na razini svojeg BDP-a, bilanca Europske centralne banke je „nabubrena“, Njemačka je protiv daljnjeg produžavanja politike QE… Pored svih teškoća i otpora upotrebi QE u borbi protiv recesije, za sada ne vidimo druge instrumente. U nastupu recesije vjerojatno bi došlo do snažno ekspanzivne monetarne politike, što bi proizvelo efekt Friedmanovog „helikopterskog“ novca. I međunarodna suradnja je danas manje raspoloživa kao anti recesijski instrument, nego u vrijeme zadnje krize.

Koliko je Hrvatska otporna na pojavu krize i recesije U kontekstu izgledne nove svjetske krize i kompleksne međunarodne situacije valja pogledati poziciju Hrvatske koja se do danas nije oporavila od šestogodišnje recesije. To najbolje ilustrira pokazatelj da je hrvatski BDP, još uvijek, ispod razine ostvarene u 2008. godini. Na kraju 2017. naš BDP bio je svega 95,8% ostvarenja iz 2008., posljednje predkrizne godine. Zbog dugogodišnje recesije i vrlo mlakog rasta BDP-a Hrvatska ni do danas nije dosegnula razvojnu razinu iz predkriznog razdoblja. U tom neslavnom pogledu društvo nam čini samo Grčka, koja je prošla kroz razorniju krizu od naše. Hrvatska je u proteklom desetljeću, izgubila razvojni korak u usporedbi sa članicama Europske unije, a posebno s grupom od 10 tranzicijskih

China is not normal, Special Report of The Economist – The Next Recession, page 6. U pred kriznim godinama primarna kamatna stopa FED-a iznosila je 5%, a danas je 2,25%.

broj 3-4 :: studeni 2018.

U fokusu

zemalja. Tranzicijske G10 zemlje dosegnule su na kraju prošle godine razvojni nivo od 120,2% BDP-a u odnosu na 2008. godinu prema naših, mršavih 95,8%.14 Tom podatku zaista ne treba nikakav komentar! Razorne posljedice recesije na našu ekonomiju mogu se ilustrirati i pogoršavanjem pozicije prema prosječnom razvoju svih članica Europske unije – pali smo sa 63% na 61% prosjeka razvijenosti EU. U usporedbi s prosječnom razvijenosti grupe 10 tranzicijskih zemalja naše zaostajanje je još drastičnije – pali smo s razine od 98% na svega 85%. prosjeka razvijenosti G10.15 Moglo bi se naravno navesti još podataka sve lošijeg položaja naše zemlje u usporedbi s konkurentskim okružjem, ali i bez toga je očito da Hrvatska ubrzano i sistematski zaostaje za svima u Europi. Sada, prema BDP-u po osobi, zauzima pretposljednje mjesto na ljestvici 27 članica Unije. Međutim, s obzirom na činjenicu da se posljednja Bugarska dinamičnije razvija, ubrzo će nas potisnuti na zadnje mjesto te ljestvice.16 Pokazuje se, dakle, kako Hrvatska, i pored objektivno boljeg starta u početku devedesetih od većine usporedivih zemalja, osim možda Češke, ni nakon četvrtine stoljeća, nikako da uhvati ritam. Nikako da osigura normalan i ostvariv ekonomski rast i prosperitet. ZAŠTO? Na ovo pitanje moglo bi se odgovoriti na različite načine, ali opravdanog razloga za ovakvu situaciju jednostavno nema! Svi naši problemi svode se na jedan: Hrvatska pati od kronične deficitarnosti u upravljanju ekonomskim sistemom i politikom. I to od prvog dana nakon nezavisnosti. Mora se pošteno priznati da je dio inertnosti, neznanja, nedostatka volje i hrabrosti da se uhvati u koštac sa velikim problemima, naša zemlja naslijedila iz ranijeg političkog sustava. Ali to nas ne opravdava! Imajući u vidu stvarnu ekonomsku poziciju bilo bi korisno provesti nekoliko opservacija o glavnim izazovima koji bi nas mogli uvesti u novu recesiju. Općenito gledano, mogu to biti autonomni – unutrašnji uzroci, ili negativni impulsi iz okruženja. Počevši od unutrašnjih nesklada ne smijemo bježati od činjenice da su problemi zaista ozbiljni i veliki. Među dugoročnim izazovima, najviše se ističe demografija i starenje stanovništva. Uz to veoma je snažna tendencija iseljavanja mlađih, školovanih ljudi, najčešće zajedno s obitelji. Projekcije kretanja aktivnog stanovništva, u dobi od 15 – 64 godine su katastrofalne. Neki podaci govore da je Hrvatska 2001. imala 2.88 milijuna stanovnika u ovoj dobnoj skupini, a da će ih 2040. imati samo 2.29 milijuna, ili oko 590 tisuća manje.17 Poraznija statistika se ne bi mogla ni zamisliti. Nedostatak radne snage se već osjeća i to će se u narednim godinama

Zvonimir Savić: Konkurentnost hrvatskog gospodarstva – u iščekivanju uzlaznog trenda, Ekonomija, Rifin, Zagreb, Listopad 2018. 15 Hrvatska gospodarska komora: Konkurentnost zemalja srednje i Istočne Europe – osvrt na Sloveniju, Zagreb, Rujan 2018. 16 Prema najnovijim procjenama BDP Bugarske u 2019. godini rasti po stopi od 3,7%, a hrvatski po stopi od 2,7%. 17 Projekcija Hrvatske narodne banke, prema Guverneru B. Vujičiću, Jutarnji list, 19. listopada 2018. 14

perspektive

Prijeti li nova globalna financijska kriza

samo pojačavati. I pored nekih rasprava, aktualni politički establišment nije se previše uzbudio pred ovim poraznim pokazateljem A još manje ponudio neku suvislu strategiju kako ublažiti pesimističke izglede i projekcije.18 Sljedeći, vrlo izražen problem, koji nam otežava oporavak je niska konkurentnost gospodarstva. Prema mjerenjima Svjetskog ekonomskog foruma iz Davosa, konkurentnost hrvatskog gospodarstva stagnira ili se pogoršava prema svim pokazateljima kojima se mjeri. Izuzetak je samo pokazatelj efikasnosti tržišta rada, koji se lagano poboljšava.19 Takva tendencija je kronična, a osnovni je uzrok u neprovođenju potrebnih reformi. Reforme su otvorena rana svih hrvatskih vlada još od stjecanja nezavisnosti. Pored proteka više od četvrtine stoljeća, bezbrojnih rasprava i zaključaka i uloženih znatnih sredstava, Hrvatska praktično nije provela niti jedinu reformu koja je donijela opipljiv rezultat na planu poboljšanja konkurentnosti. Bilo je različitih pokušaja i planova ali su ostvarenja vrlo, vrlo siromašna.20

Opasnost od inozemnog prelijevanja Iako je bankarski sektor bio pokretač prošle svjetske financijske krize, hrvatske banke relativno su uspješno prebrodile krizno razdoblje. Prema procjenama Hrvatske narodne banke, odnosno guvernera Vujčića21, današnje hrvatsko bankarstvo spremno je suočiti se s eventualnim financijskim poremećajem. Prema njemu, hrvatske banke su relativno dobro kapitalizirane, stupanj nenaplativih kredita i s tim povezanih rizika je prihvatljiv, provode se redoviti stres testovi kojima se provjerava stupanj pripremljenosti banaka za eventualni krizni poremećaj. Bez obzira kolika je spremnost domaćeg gospodarstva, uvijek postoji opasnost da se kriza prelije iz inozemstva. Uostalom, tako se dogodilo i u ranijoj krizi. Ni ovoga puta nije isključena takva mogućnost. S malo ironije rečeno, možda smo sada nešto manje izloženi, jer je uključenost hrvatskog gospodarstva u međunarodne ekonomske odnose, posebno po liniji robnog izvoza, vrlo niska. Ipak, neka kretanja u susjednoj Italiji, s kojom ostvarujemo veliku ekonomsku i financijsku suradnju, zabrinjavaju nas. Najveće hrvatske banke su u talijanskom vlasništvu, s tom zemljom ostvarujemo oko 15% ukupne trgovine, talijansko tržište emitira oko 10% naše turističke tražnje. Zato bi nam svaki poremećaj s druge strane Jadrana mogao donijeti velikih nevolja.

Guverner HNB-a B. Vujičić je nedavno upozorio da će Hrvatska, do 2040, izgubiti 520 tisuća radno sposobnog stanovništva, što je oko trećine sadašnjeg radnog potencijala naše zemlje. Zanimljivo da se nitko od zvaničnih institucija nije ni osvrnuo na taj porazan podatak. 19 World Economic Forum: Annual Report 2017. – 2018. 20 I sada se provode neke bučno najavljivane reforme: obrazovnog procesa, mirovinska, porezna. Prema javnim projekcijama i očekivanjima i ove reforme će biti vrlo skromnih dometa. Možda reforma obrazovnog procesa ostvari neke zapaženije pomake, ali treba vremena da se to potvrdi. 21 Vidi intervju Guvernera HNB, Borisa Vujčića, Jutarnji list 20. listopada 2018. 18

broj 3-4 :: studeni 2018.

U fokusu

Krajnji trenutak za buđenje odgovornih Nadalje, ponovo treba skrenuti pozornost na naš anemični ekonomski rast. Rast našeg BDP-a najniži je među tranzicijskim zemljama. To se može ilustrirati s nekoliko podataka o projiciranom rastu BDP-a u nekoliko tranzicijskih zemalja za 2019. godinu: Bugarska 3,8%, Češka 3,4%, Mađarska 4,0%, Poljska 4,3%, Rumunjska 4,5%, Slovenija 4,7%, Slovačka 4,0% i Hrvatska 2,7%.22 Smatramo, da ovim podacima ne treba poseban komentar. Ipak, ne radi se samo o jednoj godini našeg zaostajanja iza svih tranzicijskih zemalja. Dinamika rasta koji ostvarujemo je već dugo stagnatna, niska, anemična. To je najveći problem naše ekonomije i zemlje u cjelini. I uzrok mnogih nevolja. Nizak rast našega društvenog bruto proizvoda posljedica je niske konkurentnosti gospodarstva, pravne nesigurnosti i neprovođenja društvenih reformi. Ako nas snađe nova recesija, problemi će se uvećati. Zato je krajnje vrijeme da se svi odgovorni u ovoj zemlji jednostavno „osvijeste“. Prilično je izvjesno da će u dogledno vrijeme uslijediti globalna recesija. Kolika će biti dubina poremećaja, na kojoj će geografiji nastati i koji će „balon“ prsnuti teško je predvidjeti. I pored dosta sličnosti s kretanjima prije prošle financijske krize, današnja svjetska privreda je definitivno drugačija. Zato se manifestacije nove možda neće ponoviti, premda se sve krize na kraju svedu na nekoliko ozbiljnih posljedica. Među njima se prepoznaje recesija, pad stope ekonomskog rasta, oštar pad međunarodne trgovine, kriza bankarskog sektora, pad burzovnog prometa i indeksa, porast javnih i privatnih dugova, teškoće u otplati financijskih obveza i druge. Poseban problem koji bi nova recesija definitivno mogla izazvati su teškoće u procesu njezina saniranja. Naime, arsenal instrumenata monetarne politike koji je korišten u saniranju posljednje krize, ovoga puta je znatno oskudniji. Jednostavno, monetarni mehanizam ne raspolaže s dovoljno tradicionalnog instrumentarija za borbu protiv recesije. Poseban je hendikep što se neće, u dovoljnoj mjeri, moći koristiti kamatom radi oživljavanja privredne aktivnosti. Zato će, vjerojatno, direktna monetarna intervencija biti izrazitija nego u zadnjem slučaju. Po svoj prilici, politika kvantitativnog popuštanja će biti osnovni instrument antikriznog arsenala. Nažalost, drugih, efikasnih mjera za borbu protiv recesije, za sada, ne vidimo. Svjetska ekonomija bi se mogla naći u situaciji u kojoj će se, kako je poznati nobelovac Milton Friedman slikovito rekao, novac bacati iz helikoptera.

Procjene Hrvatske narodne banke, Jutarnji list 19. listopada 2018.

perspektive

MEÐUNARODNA RAZMJENA

Globalizacija se digitalizira Je li globalizacija doživjela svoj vrhunac i prijeti li joj propadanje? Sve su učestalija takva pitanja nakon povratka protekcionizma kojeg predvodi američki predsjednik Donald Trump. Globalizacija je samo uzela predah u kojem se transformira u novi, digitalni oblik, što će dovesti do tektonskih promjena u globalnom ekonomskom poretku. Piše: dr. sc. Darko Horvatin Nakon jačanja protekcionizma i sve snažnijeg trgovinskog rata koji američki predsjednik Donald Trump vodi s čitavim svijetom, postavlja se pitanje – hoće li globalizacija opstati? Odgovor na to pitanje je da se svijet (pre)brzo mijenja i da globalizacije nije mrtva, već samo mijenja oblik – postaje digitalna. Time se ruše sve trgovinske barijere, a pristup tržištu postaje neograničen i dostupan svakome, čak i mikro poduzetnicima, a ne samo multinacionalnim kompanijama. Međunarodna studija o utjecaju digitalne transformacije na zemlje Zapadnog Balkana pokazala je da porast razine opće digitalizacije društva za 10 posto povećava stopu BDP-a za 0,63 posto. Preduvjet za digitalizaciju je suvremen i aktualan obrazovni sustav koji će stvarati kadrove za budućnost. Pričati o digitalizaciji bez informatike u školama je apsurdno. Sve dok nismo u stanju napraviti pravu reformu školstva i odmaknuti se od svjetonazorskih tema i pitanja je li Zemlja ravna ploča, niti Bog nam neće moći pomoći.

Novo ruho globalizacije Više pokazatelja upućuje na zaključak da je globalizacija u uzmicanju. Globalna financijska kriza 2008. i posljedična recesija označila je kraj višegodišnjem rastu međunarodne razmjene. Čak su i dojučerašnji najglasniji zagovornici globalizacije, poput SAD-a i Ujedinjenog kraljevstva, umjesto gospodarske koristi počeli naglašavati ekonomsku štetu u vidu gubitka radnih mjesta, preseljenja proizvodnje, deindustrijalizacije i porasta društvene nejednakosti. Dok se nekoć smatralo da broj 3-4 :: studeni 2018.

U fokusu

međunarodna razmjena predstavlja dobitnu kombinaciju za sve sudionike, sada se na nju gleda neutralno s negativnim tendencijama koje prizivaju uvođenje trgovinskih barijera. Prema istraživanju koje je provela grupacija Global Trade Report, 20 najrazvijenijih zemlja (G-20) je u proteklih 10 godina uvelo više od 6.600 protekcionističkih mjera. Unatoč nepovoljnom okruženju koje upućuje na njezin zamor, globalizacija pokazuje žilavost i nastavlja svoj marš, ali novim putevima. U dosadašnjem oličenju temeljila se na trgovini uz liderstvo zapadnih zemalja. Sadašnja globalizacija temelji se na digitalnoj tehnologiji uz liderstvo Kine i zemalja u razvoju. Globalni lanci vrijednosti u kojima je podloga jeftina radna snaga ustupaju mjesto digitalnim tehnologija, koje većem broju sudionika nego ikada u povijesti omogućuju sudjelovanje u prekograničnim transakcijama – od malih poduzetnika do multinacionalnih kompanija. Ekonomsko liderstvo pomiče se istočno i južno, dok se SAD zatvara, a EU i Ujedinjeno Kraljevstvo pregovaraju uvjete razvoda. Drugim riječima, globalizacija nije dopustila deglobalizaciju, već je ušla u novu fazu. Nova era donijet će ekonomsku i socijalnu korist, potaknuti inovacije i produktivnost, ponuditi ljudima neviđen (i često besplatan) pristup informacijama te povezati potrošače i dobavljače diljem globusa. Ali ne bez negativnih posljedica. Iščeznućem čitavih sektora nestat će mnoštvo radnih mjesta, uz pojavu nekih novih. Pozitivne strane bit će vidljive i značajne, no izazovi će biti znatni. Kompanije i vlade moraju se pripremiti za nadolazeće razdoblje.

Digitalni tijekovi Pad transportnih i komunikacijskih troškova 1980-ih, praćen multilateralnim trgovinskim sporazumima, doveo je do bujanja međunarodne trgovine. Od 1986. do 2008. svjetska trgovina robama i uslugama dvostruko je nadmašila globalni BDP, dok je zadnjih pet godina došlo do znatnog usporavanja međunarodne razmjene. Spor oporavak može se pripisati svjetskoj krizi, ali i strukturnim faktorima. Poslovni model koji se zasniva na preseljenju proizvodnje u zemlje s jeftinijom radnom snagom dostiže zenit. Premda ćemo i dalje svjedočiti takvim selidbama motiviranim jeftinijim troškovima proizvodnje (iz Kine u Vijetnam ili Bangladeš), to neće rezultirati rastom međunarodne trgovine. Prekogranični financijski tijekovi (uključivo inozemna direktna ulaganja) koji su prije izbijanja financijske krize 2008. iznosili 23 posto globalnog BDP-a, smanjili su se na šest posto svjetskog bruto domaćeg proizvoda. Trgovina uslugama je u porastu, ali zbog svoje prirode većina usluga ne može se prodavati prekogranično niti imati ulogu kakvu je imala trgovina robama u predvođenju globalizacije. Ovdje u igru ulaze digitalni tijekovi, od elektroničke pošte i video prijenosa do dijeljenja podataka. Kretanje podataka već je nadmašilo tradicionalnu fizičku trgovinu kao vezivno tkivo globalne ekonomije. Broj minuta svih poziva putem Skype-a već iznosi gotovo 40 posto svih tradicionalnih međunarodnih poziva. Premda digitalni tijekovi većinom povezuju razvijene zemlje, one u razvoju brzo hvataju korak. Osim razmjene podataka, digitalizacija predstavlja turbo gorivo i za druge tijekove. Polovica globalne trgovine uslugama ovisi o digitalnoj tehnologiji 18

perspektive

Globalizacija se digitalizira

na ovaj ili onaj način. Prema istraživanju koje je proveo McKinsey, kompanije mogu za trećinu srezati gubitke na robama u tranzitu instalacijom senzora koji prate kretanje pošiljke. Mogu i doprijeti do krajnjih potrošača bez investicija u lokalne trgovine. AliResearch1 i konzultantska kompanija Accenture procjenjuju da će do 2020. prekogranična e-trgovina dosegnuti milijardu potrošača i godišnju prodaju od bilijun dolara.

Preraspodjela moći Zemlje koje su predvodile svijet u zadnjoj eri globalizacije možda neće biti iste koje će je povesti u novo doba. Primjerice Estonija. Zemlja s 1,3 milijuna stanovnika postala je gigant digitalne ere. Pionirska inicijativa e-vlada omogućila je Estoncima online glasovanje, plaćanje poreza, izlaska na sud – sve s digitalnom osobnom iskaznicom. Ekonomija čija je okosnica donedavno bilo šumarstvo, postala je dom Skype-a i drugih tehnoloških startup-ova te se prometnula u jednu od najbrže rastućih gospodarstava EU-a. Digitalizacija je preokrenula i korporativni svijet. Divovske multinacionalne korporacije dugo su dominirale međunarodnom razmjenom, ali sada digitalne platforme omogućuju i manjim tvrtkama da se aktivno uključe u globalnu trgovinu. Tzv. mikromultinacionalne kompanije mogu koristiti online trgovinu za pristup većem broju potencijalnih kupaca nego ikada u povijesti. Amazon omogućuje prodaju za dva milijuna kompanija, a Alibaba za više od 10 milijuna. Oko 50 milijuna malih i srednjih poduzeća koristi Facebook za marketing, a gotovo 40 posto njihovih pratitelja nalazi se u inozemstvu. Digitalne platforme i takva tržišta kreiraju mnoštvo novih prilika za mala poduzeća, koja su temelj zapošljavanja u većini zemalja. Kako je globalizacija postala digitalna, mijenja se i centar moći. Početkom 2000-ih tek je pet posto najvećih multinacionalnih kompanija s liste Fortune Global 500 imalo sjedište u zemljama u razvoju. Do 2025. će prema McKinsey Global Institute ta brojka narasti na 45 posto, a Kina će imati više kompanija s godišnjim prihodim većim od jednu milijardu dolara nego SAD ili Europa. Amerika još uvijek proizvodi većinu digitalnog sadržaja koji se konzumira u svijetu, ali i to se mijenja jer će kineski internetski divovi, kao što su Alibaba, Baidu i Tencent uskoro nadmašiti Amazon, Facebook i Google. Kina danas obuhvaća 42 vrijednosti posto globalne e-trgovine. Njezina ulaganja u umjetnu inteligenciju zaostaju za američkim, ali su dvostruko veća od europskih. Lani je Kina objavila ambiciozan plan ulaganja kojima će preuzeti svjetsko liderstvo u istraživanju i razvoju umjetne inteligencije do 2030.

Regionalno grupiranje Geografija globalizacije mijenja se usporedno sa zemljama u razvoju. McKinsey Global Institute predviđa da će gotovo polovica globalnog rata BDP-a u narednih 1

Istraživački odjel kineske online trgovine Alibaba

broj 3-4 :: studeni 2018.

U fokusu

deset godina proizaći iz otprilike 440 brzo rastućih gradova i regija u zemljama u razvoju. Neke od njih zapadni stručnjaci ne mogu ni pronaći na zemljopisnoj karti, poput gradova Hsinchu u Tajvanu ili Santa Catarine u Brazilu. Štoviše, većina od milijardu ljudi u tim mjestima ostvarit će rast dohotka iznad 10 dolara dnevno, dovoljno visoko da ih pretvori u značajne kupce roba i usluga. Istovremeno će desetine milijuna Amerikanaca, Europljana i Japanaca otići u mirovinu i smanjiti potrošnju. Svjetska ekonomija već se priprema za novu realnost. Danas preko polovice međunarodne trgovine robom uključuje najmanje jednu zemlju u razvoju, dok je udjel trgovine uslugama (u globalnoj trgovini) između tih zemalja u razdoblju od 2000. do 2016. porastao sa sedam na 18 posto. Azija je regija koja je u istom razdoblju udvostručila udio u globalnoj trgovini (s 15 posto na 35 posto), s time da se polovica trgovine odvija unutar regije. Slično kao i u bogatijoj Europi sa svojim slobodnim tržištem. Nakon što se SAD povukao ih Transatlantskog sporazuma, ostalih 11 zemalja pregovara o novom transpacifičkom partnerstvu CPTPP2, koji je potpisan u ožujku. Nova verzija sporazuma ne obuhvaća 20 odredbi koje su bile važne za SAD, a odnose se na autorska prava, intelektualno vlasništvo i okoliš. Neovisno od tomu, azijske zemlje pregovaraju o regionalnom partnerstvu koji uključuje zemlje južne Azije, Australiju, Kinu, Indiju, Japan, Novi Zeland i Južnu Koreju. Dođe li do njegove ratifikacije, obuhvatit će područje s oko 40 posto globalne trgovine i blizu polovice svjetske populacije. U međuvremenu je EU sklopio bilateralne trgovinske sporazume s Kanadom i Japanom, te pregovara s Kinom.

Imigranti izvor gospodarskog rasta Premda globalizacija otvara nebrojene mogućnosti, istovremeno predstavlja i visoke izazove za ljude, kompanije i zemlje. Jedna od posljedica otvorenosti zemalja je imigracija. U proteklih se 40 godina broj migranata utrostručio. Danas gotovo 250 milijuna ljudi živi i radi izvan zemlje rođenja, od kojih 90 posto to čini dobrovoljno kako bi poboljšali svoju ekonomski položaj, dok se ostatak odnosi na izbjeglice i tražitelje azila. Ekonomski migranti postaju glavni izvor gospodarskog rasta. Ovo nije dobra poruka za Hrvatsku koja bilježi snažan odljev radno sposobnog stanovništva u zemlje poput Irske i Njemačke i time doprinosi gospodarskom rastu tih zemalja. Prema McKinsey Global Institut, migranti doprinose globalnoj ekonomiji s otprilike 6,7 bilijuna dolara godišnje, ili devet posto svjetskog BDP-a. To je za gotovo 3 bilijuna više nego što bi proizveli da su ostali u zemljama podrijetla. Ipak nije sve bajno jer je ekspanzija trgovine za neke radne skupine dovela do stagnacije plaća i gubitka posla. Tako je gotovo pet milijuna američkih prerađivačkih poslova izgubljeno u razdoblju od 1990. do 2007., od čega je za četvrtinu odgovorna trgovina s Kinom. Globalizacija ima pobjednike i gubitnike, a to su ponajprije slabije obrazovani zaposlenici u razvijenim zemljama. To je i dovelo do američkog zaokreta u trgovinskoj politici prema Kini i Europi što je rezultiralo protekcionističkim mjerama 2

Comprehensive and Progressive Agreement for Trans-Pacific Partnership

perspektive

Globalizacija se digitalizira

koje se već odražavaju na snižavanje očekivanih stopa gospodarskog rasta. Tako je agencija Fitch smanjila ovogodišnji kineski rast sa 6,3 posto na 6,1 posto, dok je stopa rasta EU-a smanjena s 2,3 posto na 2 posto. Smanjena je i prognoza rasta svjetskog gospodarstva za narednu godinu za 0,1 posto (3,1 posto).

Burza nije prednost Rastuća ekonomska snaga zemalja u razvoju mijenja pravila konkurentnosti. Naime, kompanije iz tih zemalja ostvaruju snažan rast globalne prodaje, a upravljačka struktura razlikuje se od kompanija na razvijenim tržištima. Dok se s kompanijama iz razvijenih zemalja pretežito trguje na burzama, većina kompanija iz zemalja u razvoju su u državnom ili obiteljskom vlasništvu te se njima rjeđe trguje na uređenim tržištima. Zato su manje izložene pritiscima ispunjavanja kratkoročnih ciljeva (kako bi zadovoljile očekivanja nervoznih dioničara), te mogu poduzimati dugoročne investicije kojima treba vremena da se počnu isplaćivati. Kompanije iz zemalja u razvoju često uživaju pogodnosti jeftinijeg kapitala (kroz manje ili više skrivene državne subvencije), nižih poreza i dividendi, što im omogućuje prodaju roba i usluga uz niže profitne marže od američkih i europskih kompanija. Uvid u financijska izvješća otkriva razliku: kod kompanija iz razvijenih ekonomija rast profita u najvećem dijelu proizlazi iz rastućih marži, dok kod kompanija iz slabije razvijenih ekonomija rast profita proizlazi iz rastućih prihoda.

Digitalni protekcionizam Kako raste značaj digitalnih tijekova, sve se više vlada okreće digitalnom protekcionizmu. Tako je Kina prije dvije godine donijela zakon koji nalaže svim kompanijama da svoje podatke čuvaju unutar kineskih granica, prođu sigurnosne provjere i standardiziraju prikupljanje osobnih podataka – čime zapravo vladi daju pristup ogromnim količinama privatnih podataka. Sličan zakon stupio je na snagu 2015. u Rusiji. Pravila koja nalažu kompanijama da izgrade server s podacima u svakoj zemlji u kojoj posluju prijeti njihovoj ekonomiji obujma i povećava troškove, što negativno utječe na gospodarski rast. Globalizacija se ne povlači. Njena modernizirana verzija s digitalnom potporom i geografskim pomicanjem već se događa. U svom zadnjem oličenju globalizacija je postala bojno polje za suprotstavljene sile. S jedne strane su političke i poslovne elite koje najviše profitiraju, a s druge strane radnici i zajednice koje najviše trpe. Dok traje njihova debata, globalizacija ide dalje. I dok se danas i dalje vode iste rasprave o učincima globalizacije na zaposlenost i nejednakost, ona u svom digitalnom obliku nastavlja svoj zamah. Umjesto ponavljanja starih debata vrijeme je za prihvaćanje realnosti nove ere globalizacije i rada na maksimiranju njenih koristi, minimiziranju troškova i pravednoj distribuciji profita. To je i poruka hrvatskim političko-ekonomskim elitama. Ne zaboravimo prošlost, ali okrenimo se budućnosti i pronađimo svoje mjesto u novom globalnom poretku digitalne ere. broj 3-4 :: studeni 2018.

KLIMATSKE PROMJENE

Planet u procjepu između poplava i žeđi Svijet je suočen s nesvakidašnjim političkim i ekonomskim proturječjima, jačanjem populizma i posrtanja liberalnog sustava. Ali za opstanak čovječanstva mogla bi biti od odlučujuće važnosti suradnja u održavanju barem minimalne klimatske ravnoteže, što iziskuje mnogo napora, umijeća, kompromisa i odricanja. Piše: Biserka Prodić Međunarodni liberalni poredak suočen je s previranjima različitih vrsta, s vanjskim i unutrašnjim pritiscima. Mnogi znakovi sugeriraju da je demokracija u uzmaku. Ekonomski i ideološki sukobi, naročito između velesila kao što su SAD, Kina i Rusija, uz stalne lokalne razmirice na Srednjem istoku, ne isključuju i prijetnje oružanih ratova znatno većih razmjera od onih kakvima svjedočimo u Siriji i nekim okolnim područjima. Međutim, 21. stoljeće, od kojega su mnogi analitičari očekivali globalni napredak, koji zasad nije ni malo izvjestan, pojačalo je prijetnju koja već dugo vreba nad našim planetom. Naravno, to su klimatske promjene koje naročito zadnjih nekoliko godina unose mnogo dramatičnije promjene nego što su stručnjaci još nedavno pretkazivali. Potpuni klimatski poremećaji iziskivat će pojačanu pozornost i tražiti ozbiljne zaštitne intervencije s nesagledivim posljedicama na globalnu privredu i međunarodne odnose više nego bilo koja druga sila predvidljiva u današnjem svijetu. Kada je riječ o klimatskim promjenama onda nije riječ o budućnosti nego o sadašnjosti.

Povijesno visoka koncentracija ugljika Kako napominje dvomjesečnik Foreign Affairs, koncentracija ugljikova dioksida, glavnoga stakleničkoga plina, premašuje 410 čestica na milijun, što je najviša, 22

perspektive

Planet u procjepu između poplava i žeđi

razina unatrag 800.000 godina. Prosječne temperature na površini za 1,2 stupnja Celzija su više nego prije industrijske revolucije. Znanstvene procjene ukazuju da će još pogubnije promjene moći biti spriječene samo ako ukupan rast temperature ne pređe dva stupnja Celzija. Neki stručni promatrači drže da neće biti moguće ograničiti globalno zatopljenje na prognoziranoj razini. Doduše, spomenuta je granica arbitrarna i ne mogu se predvidjeti precizni efekti promjena temperature. Ali u svakom slučaju velika je razlika između dva, tri ili četiri stupnja moguća porasta, ako se ne poduzmu odgovarajuće mjere. Iznenađenja bi mogla biti golema i porazna. Uz rast temperature mijenjat će se raspored klimatskih fenomena. Biblijske poplave, koje su se događale, svakih stotinjak godina mogle bi nastajati dvostruko ili čak peterostruko češće. Na mnogim područjima svijeta u ovoj su godini zabilježene nesvakidašnje obilne kiše. Da ne idemo daleko, npr. Havaja, gdje je nedavno palo 125 cm kiše više po kvadratnom metru u 24 sata, dovoljno je prisjetiti da su protekloga ljeta diluvijalnom potapanju bili izloženi naši Split, Dubrovnik i još neka područja. Poplave u Hrvatskoj postaju pravilno, a ne izuzetak. Sličnih pojava bilo je gotovo posvuda, posebice na otoku Mallorca te u Francuskoj. Klimatske promjene još strašnijima čine efekti na geopolitička zbivanja. Novi klimatski obrasci utjecat će na društvena i ekonomska previranja. Podizanje razine mora, smanjivanje obradive površine zemljišta te sve jače oluje i uragani, praćeni poplavama, učinit će pojedina područja i čitave zemlje neprikladnim za opstanak. Takve će promjene staviti na kušnju međunarodni sustav na potpuno nov i teško predvidljiv način. Jamačno će to biti mnogo dramatičnije od suvremenih migracija izbjeglica s Bliskog ili Srednjeg istoka prema razvijenoj Europi. Nova vrsta prijetnji iziskivat će povijesne razine međunarodne suradnje, koju neće biti lako polučiti u sve rasprostranjenijem širenju globalnoga populizma.

Stoljeće počelo rekordnim temperaturama Posljedice klimatskih promjena više su nego uvjerljive. Od 17 najtoplijih godina, otkad se bilježe podaci, 16 je uslijedilo od 2001. Prošle zime temperature na nekim područjima Arktika skočile su 25 stupnjeva Celzija iznad normale. Klimatske promjene ne utječu samo na zagrijavanje našega planeta. Javljaju se i druge zastrašujuće pojave koje znanstvenici ne mogu u potpunosti pripisati klimatskim promjenama. Uočljive su promjene godišnjih doba. Javljaju se suše u razdobljima kada bi meteorolozi normalno očekivali kišu. Izostanak oborina povećava opasnost od šumskih požara, kao što se dogodilo u Kaliforniji ove godine i lani. Kada kiša pada, često je prekomjernoga intenziteta kao u Houstonu za vrijeme uragana Harvey. Enormna količina kiše uništava obalnu infrastrukturu, kao npr. u Miamiju u više navrata. broj 3-4 :: studeni 2018.

U fokusu

Sredinom stoljeća razina mora u oceanima mogla bi porasti toliko da će uništiti obradivo zemljište i kontaminirati pitku vodu u mnogim otočkim zemljama u kojima se više neće moći živjeti i prije nego što potonu. Neke snažne države, uključujući Kinu i SAD, imaju brojno stanovništvo i infrastrukturu ugroženo klimatskim promjenama. Njihove će vlade morati dio vojnoga potencijala preusmjeriti na zaštitu i obnovu stradalih područja, što će oslabiti njihovu vojnu moć. Nakon što su 2017. tri oluje u kratkom vremenskom razmaku pogodile SAD u spašavanju ljudi mobilizirane su tisuće pripadnika Nacionalne garde kako bi se spašavalo i zbrinjavalo ugroženo stanovništvo i uspostavilo funkcioniranje reda i zakona. Uragan Maria izazvao je smrt oko tisuću osoba i cijeli otok Puerto Rico ostavljen je bez struje. Protekli su mjeseci dok vlada nije opskrbila električnom energijom 3,5 milijuna Amerikanaca koji tamo žive. Nakon oluje 100.000 Portorikanaca preselilo se u kopneni dio SAD-a. Ukupan američki trošak za saniranje posljedica triju oluja iznosio je 300 milijardi dolara.

Višak i manjak vode Ni Kina nije lišena sličnih glavobolja. Nekoliko golemih gradova na južnoj obali, među kojima Guangzhou i Šangaj, izloženi su opasnostima od poplava. Na sjeveru, industrijskom središtu zemlje, cijela područja ostaju bez vode, čime je ugroženo pola milijarde ljudi. U proteklih 25 godina iščezlo je na tisuće kineskih rijeka. Amerika i Kina, kao ekonomski snažne države, zasad se mogu nositi s takvim golemim troškovima, ali posljedice klimatskih promjena u siromašnijim zemljama stvaraju globalne probleme. Svake godine monsuni izazivaju poplave u Pakistanu, ali 2010. dostigle su epske razmjere, izazvavši preseljenje 20 milijuna ljudi i smrt 2.000 osoba. Posljedice pojedinačnih oluja, iako pričinjaju golemu štetu, mogu se prevladati, ali klimatske promjene stvaraju trajne probleme. Porast razine mora, i prodor slane vode egzistencijalna su prijetnja nekim otocima. Uragan Irma na karipskom otoku Barbuda lani je prouzročilo preseljenje 1.800 otočana. Stanovništvo otočne skupine Kiribati u Tihom oceanu, koja se izdiže svega nekoliko metara iznad mora, luku spasa potražilo je kupnjom terena na obližnjem otoku Fiji. Ali dok neke zemlje voda poplavljuje, druge su suočene s oskudicom dragocjene tekućine. Posljednjih godina suša u Rogu Afrike i na južnom dijelu toga kontinenta milijuni ljudi suočeni su sa žeđu i glađu. Somalija je 2011. nakon desetljeća rata bila pogođena žestokom sušom i glađu, što je prouzročilo smrt 260.000 ljudi. U ovoj godini Cape Town, grad s gotovo četiri milijuna stanovnika, teškom je mukom izbjegao nestašicu vode. Klimatske promjene, zbog visokih temperatura i poremećaja u nastanka kišnih razdoblja, uvjetuju slabije žetve i pomanjkanje pitke vode.

perspektive

Planet u procjepu između poplava i žeđi

U potrazi za novom domovinom Od 1945. neke su se zemlje raspale na više dijelova ili su doživjele druge poremećaje, ali je malo koja iščezla. U predstojećem razdoblju nestanak država mogao bi biti češća pojava zbog prodora slane vode. Iako većina otočnih država kojima prijete klimatske promjene ima malobrojno stanovništvo, može se očekivati dosta poremećaja. Čak i u drugim državama pad poljoprivredne proizvodnje i klimatski rizici prisiljavat će ljude da odlaze sa sela u gradove ili čak da se sele u druge države. Stotine tisuća ljudi morat će se preseliti. Hoće li oni koji pređu granicu ostati stalno i hoće li postati državljani zemlje koja ih je prihvatila? Hoće li vlade koje kupe područja unutar drugih država steći suverenitet nad tim teritorijem? Novi Zeland pokrenuo je pokus izdavanja nove kategorije viza za malobrojne izbjeglice iz pacifičkih otočnih država, ali ne postoje međunarodne odredbe za one koji su prisiljeni napustiti dom zbog klimatskih promjena. Osim što će izazvati nove krize, klimatski će činitelji zaoštravati postojeće stanje. Oko 800.000 pripadnika manjinske skupine Rohinja u Mjanmaru izbjeglo je u Bangladeš zbog etničkoga čišćenja. Mnogi od izbjegličkih kampova u kojima su smješteni nalaze se na područjima izloženim poplavama za vrijeme monsuna. Dodatna je nevolja što je znatan dio zemljišta koje okružuje kampove lišeno prijašnjega drveća, te vreba opasnost da voda otplavi šatore i kolibe.

Opasnost od ratova za vodu Klimatske promjene također će pojačati međunarodne napetosti. Analitičari učestalo upozoravaju na opasnost od ratova za vodu, ali zasad zemlje uspijevaju prijepore riješiti na miran način. Tako, primjerice, Iran i Pakistan koriste znatne količine vode iz rijeke Ind, koja protječe zajedničkim područjem. Iako su dva susjeda u više navrata zaratila, uzrok nikad nije bila voda, zahvaljujući sporazumu koji regulira korištenje. Ali visoka potražnja i smanjene rezerve pojačale su napetosti i u budućnosti neće biti lako postići miroljubivu suradnju. Suradnja nekih drugih zemalja koje koriste zajedničke rijeke još je krhkija. To se ponajviše odnosi na područje rijeke Mekong, koja protječe kroz šest zemalja. Slično je stanje i u vezi s Nilom. Etiopija gradi golemu branu za navodnjavanje i proizvodnju električne energije, što će smanjiti dotok vode u Egipat i Sudan. Način na koji države reagiraju na klimatske promjene kadšto zna biti dramatičnije od neposrednog efekta. Npr. nakon što je 2010. suša smanjila urod pšenice u Rusiji za petinu, tamošnja vlada je zabranila izvoz žitarica. Taj potez, uz pad uroda u Argentini i Australiji, izazvao je globalni porast cijena žitarica. To je opet pridonijelo ekonomskoj destabilizaciji nekih ionako krhkih zemalja, primjerice Egipta gdje je početkom 2011. inflacija dostigla 19 posto, što je pojačalo javne proteste, dovodeći do svrgavanja predsjednika Hosnija Mubaraka.

broj 3-4 :: studeni 2018.

U fokusu

Reagiranje država na neke druge klimatske promjene također je pojačalo međunarodne napetosti. Otapanje ledenjaka na Arktiku otvorilo je nova polja za istraživanje nafte i plina, izazivajući nove prepirke između Kanade, SAD-a, Rusije i drugih arktičkih zemalja o pravima na korištenje novih mogućnosti. Čak i nastojanja da se smanji ispuštanje ugljikovih plinova, kolikogod bila dobrodošla, mogu zaoštriti konkurenciju. Uz rast potražnje čiste energije, zemlje će se sporiti oko subvencija i carina jer će nastojati učvrstiti vlastiti položaj u novoj zelenoj privredi. Agresivni kineski poticaji industrije sunčeve energije izazvali su otpor u drugim zemljama.

Zaoštravanje međunarodnih odnosa Uz jačanje straha od klimatskih promjena zaoštravat će se međunarodni odnosi. Budući da baterije za pogon električnih automobila iziskuju rijetke minerale kao što su kobalt, litij i nikal, kojih je najviše na politički nestabilnim područjima kao što je Demokratska Republika Kongo, porast proizvodnje takvih automobila mogla bi izazvati opasna trvenja. Obilan je repertoar metoda koje vlade mogu primijeniti kao odgovor na klimatske promjene. Zabrana izvoza rijetkih metala, kupovanje terena u inozemstvu, obvezna primjena biogoriva, ograničenja u korištenju šuma i brojne druge mogućnosti stvarat će dobitnike i gubitnike, pojačavajući interne i međunarodne napetosti. Vlade će sve češće biti u iskušenju da primijene drastične jednostrane korake. Zastrašujući scenariji nisu neizbježni, ali mnogo ovisi o tomu hoće li se i u kolikoj mjeri zemlje ujediniti u suzbijanju ispuštanja ugljikova dioksida. Nakon što je Donald Trump odmah po ustoličenju u ulozi predsjednika SAD-a najavio da će velesila kojoj je na čelu odustati od Pariškoga klimatskoga sporazuma, mnoge zemlje, među kojima Francuska, Kina, Njemačka, Indija, Ujedinjeno Kraljevstvo, reagirale su udvostručenjem svoje podrške zajedničkome cilju. Čak je i SAD formalno još uvijek u Pariškom sporazumu sve do završetka sljedećih predsjedničkih izbora. Ako Trump ne dobije još jedno povjerenje birača, novi predsjednik mogao bi promijeniti odluku svoga prethodnika. Uostalom, bivši gradonačelnik New Yorka, Michael Bloomberg, lani je utemeljio skupinu pod nazivom Mi smo još u koaliciji, koja obuhvaća 2.700 lidera diljem SAD-a, u nastojanju da se smanji ispuštanje ugljika, u skladu s Pariškim sporazumom. Koalicija obuhvaća i Jerryja Browna, guvernera Kalifornije, koja se smatra petom u svijetu država prema ekonomskoj snazi.

perspektive

DVA MARXOVA STOLJEĆA

Promašeni prorok – sjajan mislilac Autor čuvenoga djela „Das Kapital“ nije bio onoliko velik koliko je sam mislio niti onoliko malen koliko misle njegovi bivši i sadašnji osporavatelji. Piše: Drago Kojić Već pola stoljeća, tj. od 1967. prosječan dohodak kućanstava u SAD-u, ako se oduzme inflacija, stagnira za 60 posto stanovništva u nižoj dohodovnoj skupini. Istodobno je imetak najimućnijega sloja Amerikanaca osjetno nabubrio pa onda dobivamo prilično zadovoljavajući prosjek. Sličan scenarij, iako blažeg oblika, vrijedi i za Europu gdje su korporativni profiti na visokim razinama već desetljećima, ali većina kompanija ne samo u Njemačkoj (o čemu pišemo u ovom broj Perspektiva) štedi kapital, umjesto da ga troši, što dodatno ugrožava produktivnost i plaće modernih „šljakera“. U novije vrijeme takva su zbivanja praćena obezvrjeđivanjem demokracije, koju uvelike počinje zamjenjivati tehnokratska vladavina globalnih elita. Diljem razvijenoga svijeta, naročito u europskim zemljama i u SAD-u, razmahao se populizam koji na površinu izdiže uskogrudne nestručnjake, nedorasle da se nose s izazovima koje nameće spektakularni tehnološki napredak. Ekonomisti srednje struje s nastalim okolnostima vide dramatična odstupanja od obećanja kapitalizma. Moglo bi se kazati da je to voda na mlin Karla Marxa, čiju je dvjestotu godišnjicu rođenja (5. svibnja 1818.) svijet upravo obilježio. Naravno, na mali broj, čak i ekonomski dobro potkovanih promatrača, na samo podsjećanje na tu ličnost prezrivo će odmahnuti rukom te uprijeti prstom na ne baš slavnu ostavštinu čovjeka, kojemu je ipak u rodnom mjestu Trieru nedavno podignut spomenik (dar kineske vlade). Čak i Jean-Claude Juncker, predsjednik Europske komisije (koga bi teško bilo optužiti da je marksist) nije smatrao nedoličnim obići spomenuti lokalitet.

broj 3-4 :: studeni 2018.

U fokusu

Uporišta za osporavatelje Negatori Marxove povijesne relevantnosti imaju prilično ubojito streljivo kada mu upućuju prigovore. Impresivan je popis njegovih promašaja. Marx je tvrdio da polazište filozofije ne znači samo shvatiti svijet nego ga usavršiti, poboljšati. Takva je filozofija zaista promijenila stanje, ali ne na bolje nego na lošije. Oko 40 posto čovječanstva koje je živjelo pod marksističkim režimom tijekom 20. stoljeća trpjelo je glad, gulage, nepravdu i partijsku diktaturu. Marx je mislio da će mu nova dijalektička znanost omogućiti da pretskaže budućnost kao i da shvati sadašnjost. Ali nije predvidio dvije krupne pojave 20. stoljeća: uspon fašizma i nastanak socijalne države. Pogrešno je vjerovao da će komunizam zavladati u najrazvijenijim zemljama, a opstao je u razvodnjenoj inačici „socijalizma s kineskim obilježjima“ koja prihvaća temeljne postavke tržišta, dakle kapitalizma. Marxovu listu grijeha hrvatski će promatrači dopuniti dodatnom zamjerkom jer nas je omalovažavao kao narod. Osporavateljima na ruku idu i ne baš privlačna svojstva Marxove ličnosti. Stalno je živio na račun svoga prijatelja i obožavatelja Friedricha Engelsa, kao svojevrsni muktaš. Bio je toliko okorjeli rasist, uključujući čak i prema zajednici kojoj je pripadao, tj. Židovima, da je i u predvečerje Prvoga svjetskog rata, kada je tolerancija prema takvim predrasuda bila prilično visoka, izdavač njegovih pisama smatrao potrebnim cenzurirati ih. Učinio je nosećom svoju služavku, a dijete je povjerio posvojiteljima. Poznati anarhist Mihail Bakunjin opisao ga je kao „ambicioznoga i umišljenog, svadljivog, netolerantnog i apsolutno osvetoljubivoga do granice ludila“. Kako onda protumačiti da je jubilarna obljetnica Karla Marxa obilježena prilično zapaženo u globalnim razmjerima. Britanska nacionalna knjižnica u kojoj je istraživao dokumentaciju za svoj „Das Kapital“ organizirala je više izložaba i razgovara na tu temu. Izdavači su objavili niz knjiga o njegovu životu i mislima. Niti jedna od tih knjiga vrlo različitih dimenzija, nije dostigla slavu koju je ne tako davno prigrabio francuski ekonomist Thomas Picketty „Kapital u 21. stoljeću“, u kojoj se uglavnom bavi razmatranjem globalne nejednakosti.

Tragedija postaje farsa Neke od razloga zbog kojih je svijet još uvijek opčinjen idejama ličnosti koja je pridonijela nastanku poprilične patnje globalnih razmjera jest u pukoj snazi tih ideja, ocijenio je The Economist u svome prikazu Marxove dvjestogodišnjice. Marx možda nije bio znanstvenik u onolikoj mjeri koliko je sam mislio, ali je bio sjajan mislilac. Razvio je teoriju o društvu koje naprijed vuku ekonomske sile, ne samo uz pomoć produktivnosti već i odnosa između vlasnika i radnika, pri čemu se mora proći kroz određene razvojne stadije. Bio je i sjajan pisac. Tko može zaboraviti njegovu opservaciju da se povijest ponavlja “prvi put kao tragedija, drugi put kao farsa?“ Njegove su zamisli bile jednako religiozne koliko i znanstvene. Mogli biste ih čak nazvati religijom preoblikovanom za sekularno doba. Bio je moderni prorok koji opisuje hod Boga po Zemlji. Pad u nemilost utjelovljen je u kapitalizmu; čovjek je 28

perspektive

Promašeni prorok – sjajan mislilac

iskupljen uz otpor proletarijata prema eksploatatorima i stvara komunističku utopiju, zaključuje londonski tjednik. Kombinacija egomanije i genija stvorila je iznimnu snagu. Marx je bio potpuno uvjeren da je u pravu; da je on pronašao ključ povijesti koji je izmicao prijašnjim filozofima. Insistirao je na promidžbi svojih vjerovanja bez obzira na prepreke koje su postavljali sudbina ili autoriteti. Njegovo poimanje sreće bilo je „boriti se“; shvaćanje bijede bilo je „pokoriti se“, što je značajka koju je dijelio s Friedrichom Nietzcheom. Jedan od razloga nesmanjenog zanimanja svijeta za Marxa paradoksalan je. Sama propast njegovih ideja ulijeva im novu životnu snagu. Nakon Marxove smrti 1883. njegovi sljedbenici svim su se silama trudili pretvoriti njegove teorije u zatvoreni sustav. Marx je smatrao da je kapitalizam po svojoj naravi globalni sustav, tj. da se posvuda mora gnijezditi, prostirati i uspostavljati veze. Danas je to točno kao što je bilo u viktorijanskoj eri. Dvije najuočljivije pojave u proteklih 30 godina jesu rušenje barijera slobodnom kretanju faktora proizvodnje – robe, kapitala pa donekle i ljudi – i uspon svijeta u razvoju. Globalne tvrtke razvijeju svoje zastave tamo gdje im je to najprikladnije.

Prekomjerna ekonomska koncentracija Mislio je također da kapitalizam teži prema monopolu, pri čemu uspješni kapitalisti slabije rivale izbacuju iz biznisa. I to se čini kao razuman opis komercijalnoga svijeta što ga oblikuju globalizacija i Internet. Najveće svjetske kompanije ne samo da postaju divovske same po sebi nego pretvaraju golemi broj manjih poduzeća u puke privjeske. Nova ekonomska čudovišta iskazuju tržištu nadmoć kakva nije viđena od bezobzirnih američkih magnata krajem 19. stoljeća. Amazon kontrolira više od 40 posto tržišta cvatućega internetskog tržišta, a u nekim zemljama Google obrađuje više od 90 posto tražbi na webu. Po Marxovu gledištu kapitalizam je producirao armiju povremenih (sezonskih) radnika koji su se selili s posla na posao (kada bi ga dobili). U vrijeme dugotrajnog poslijeratnog procvata to se činilo kao glupost. U najnovije vrijeme čini se da je Marx opet u pravu. Uslužna privreda okuplja rezervnu snagu pojedinačnih radnika koji čekaju da ih poslodavci pozovu elektroničkim putem da ljudima dostavljaju hranu, da im čiste kuće ili da im budu vozači. U Britaniji su kuće tako skupe da osoba mlađa od 45 godina imaju malo nade da će ih moći kupiti. Većina američkih radnika kažu da imaju samo nekoliko stotina dolara u banci. Marxov proletarijat ponovo se rađa, ovaj put kao prekarijat.

Neopravdano pretjerivanje u rehabilitaciji Ipak, kako upozorava The Economist, ne bi trebalo pretjerivati u rehabilitaciji Marxa jer njegove pogreške nadmašuju njegovu pronicavost. Njegove tvrdnje da broj 3-4 :: studeni 2018.

U fokusu

kapitalizam srozava životni standard radnika na golo preživljavanje besmislena je. Jedan od glavnih poriva kapitalizma jest da snizuje cijene robe široke potrošnje. Današnjim radnicima posve su dostupni proizvodi koji su nekoć smatrani luksuzom i za vladare. Svjetska banka računa da je broj ljudi u ekstremnom siromaštvu smanjen od milijardu i 850 milijuna 1990. na 767 milijuna 2013. Najveća Marxova pogreška vjerojatno je bila što je potcjenjivao moć reformi – sposobnost ljudi da uklanjaju očite probleme kapitalizma racionalnom diskusijom i kompromisom. Velika povijesna tema u razvijenom svijetu od Marxove smrti jest reforma umjesto revolucije. Napredni državnici omogućili su da i pripadnici radničke klase imaju udjela u političkome sustavu. Obnovili su regulatorni sustav tako da je prevelika ekonomska koncentracija ukinuta ili je regulirana. Reformirali su ekonomski menadžment tako da ekonomski ciklusi budu ravnomjerni, a panika suzbijana.

Može li se ukloniti nesavršenost? Danas je ključno pitanje mogu li se ta dostignuća ponoviti. Otpor protiv kapitalizma je u porastu, iako češće u obliku populističkoga gnjeva nego proleterske solidarnosti. Na žalost, liberalni reformatori zaostaju za svojim prethodnicima u shvaćanju krize i u sposobnosti da je uklanjaju. Dvjestota godišnjica Marxova rođenja trebala bi biti izazov današnjim reformatorima da se ponovo pozabave idejama ekonomskoga diva – ne samo da bi shvatili ozbiljne pogreške koje je on sjajno identificirao u kapitalističkom sustavu nego da bi se potsjetili na katastrofu koja slijedi ako propuste suočiti se s njima. Winston Churchill duhovito je primijetio kako je kapitalizam nesavršen ekonomski sustav, s brojnim nedostatcima. Međutim dok netko ne ponudi bolji, valja ga čuvati i poboljšavati ga. Otvoreno je pitanje je li moguće demokratski planirati bolju inačicu kapitalizma. Nedemokratske alternative kao što je državni socijalizam u SSSR-u ili u Maovoj Kini ne dolaze u obzir. Da bismo prihvatili korisnost Marxovih analiza i kritike kapitalizma, ne moramo prihvaćati i njegove teze o komunizmu, kako upozorava Robin Varghese, zamjenik direktora Programa angažiranja i ekonomskog napretka u Fundaciji Otvoreno društvo. U svakom slučaju, Marx nije bio toliko nepogrešiv kakvim ga vole prikazivati apologeti (i kako je sam o sebi nesamokritički mislio), niti toliko kratkovidan kakvim ga žele vidjeti bivši i današnji osporavatelji (koji najčešće nisu ni „opipali“ Das Kapital). Svakako ne bi trebalo zanemariti ni opasku što je u svojim predavanjima voli iznijeti Terry Eagleton, britanski literarni teoretičar, kritičar i intelektualac, profesor brojnih sveučilišta (i česti gost tribina u Hrvatskoj) kada uz mrvicu cinizma podsjeća kako se Marx doduše zalagao za prava na rad, ali barem toliko ako ne i više za pravo na dokolicu, tj. narod.

perspektive

GLOBALNA BRODOGRADNJA

Sporo razvedravanje nad navozima Brodogradilišta Južne Koreje, koja je svjetski prvak u toj industriji, tek su sveobuhvatnom reformom uspjela donekle stabilizirati poslovnu bilancu. Njihova je formula posve drukčija od hrvatske, gdje se sve nastoji natovariti na preopterećena leđa poreznih obveznika. Piše: Mario Ribar Hrvatska brodogradnja već dugo se koprca u financijskoj neizvjesnosti, a čini se da je dospjela u agoniju iz koje će se teško izvući. Mala je utjeha u spoznaji da je to industrija kojoj ni u globalnim razmjerima ne cvjetaju ruže. Primjerice, južnokorejski divovi Hyundai Heavy Industries, Daewoo Shipbuilding & Marine Engineering i Samsung Heavy Industries, uz znakove globalnoga oporavka, uspjela su teškom mukom pročistiti svoje poslovne bilance pomoću sveobuhvatnoga restrukturiranja. Iako namjera Hyundaia da otpusti 2.000 radnika zaposlenih u sektoru gradnje naftnih platformi sugerira da još nije zavladala poslovna bonaca, sektor se postupno oporavlja od krize koja je progutala milijarde dolara i desetke tisuća radnih mjesta. Nakon pada narudžaba 2016. većina južnokorejskih brodogradilišta još uvijek iskazuje poslovne teškoće te će u godini koja je na izmaku vjerojatno pretrpjeti operativne gubitke, ali analitičari pretskazuju da će iduće godine biti profitabilne.

Znatan porast narudžaba Zahvaljujući rastućoj globalnoj potražnji plovila, uključujući velike kontejnerske brodove, naftne tankere i brodove za prijevoz stlačenoga prirodnoga plina, Južnokoreanci su u prvih sedam ovogodišnjih mjeseci zabilježili porast novih narudžaba za 30 posto, kako priopćuje investicijska banka Nomura. Njima je u tom razdoblju pripalo 42 posto cjelokupnih narudžaba trgovačkih brodova, kineskim

broj 3-4 :: studeni 2018.

U fokusu

brodogradilištima 32,8 posto, a japanskim 10,5 posto, kako navodi tvrtka za istraživanje Clarksons. „Industrija je očito, uz smanjene kapacitete, isplivala iz ponora, ali je teško očekivati povratak zlatnih vremena s početka ovog stoljeća“, ocjenjuju analitičari tvrtke Daiwa Securities. Poboljšavaju se i izgledi biznisa energetskih platformi, koji je bio uzrok golemih gubitaka južnokorejskih brodograditelja od 2014. Oporavku pridonosi i osjetan porast cijena sirove nafte. „Tijekom brodarskoga uzmaka korejski su se brodograditelji prilagodili i postali otporniji u otežanim tržišnim uvjetima“, upozorava Matthew Blumberg, analitičar u Globalnom fondu Hayberry. On predviđa da će se u 2019. poboljšati uvjeti i vratiti profitabilnost uz gradnju brodova naručenih od 2017. i uz očekivani porasti novih narudžaba. Ali rastuća konkurencija Kine i dalje svima ostaje krupan izazov. Iako su Koreanci još uvijek vodeći graditelji plovila najviše tehnološke kategorije, niže cijene kineskih rivala snažan su pritisak, iako je to više izraženo u kategoriji jeftinijih brodova, uključujući one za prijevoz još uvijek vrlo traženog ugljena. Nakon desetljeća brze ekspanzije, uz pomoć države, i kineska su brodogradilišta dospjela u prekapacitiranost, što je smanjilo profitabilnost, ali nastoje ojačati podizanjem tehnologije na višu razinu.

Hrvatsko zaostajanje Klasična brodogradnja, kako vidimo, uglavnom se preselila na Daleki istok, a Hrvatska se ne može osloboditi nostalgije još iz vremena dok smo bili u sastavu Jugoslavije kada je to bila industrija od svojevrsnoga nacionalnog ponosa. Nikada nam ta industrija nije bila rentabilna, ali posljednjih godina nezaposlenost dostiže katastrofalne razmjere. Iako se često govori o nužnosti brodogradilišne reforme, vrlo je malo učinjeno na tom planu. Kada god zaškripi financijska podloga poziva se upomoć država, naravno na teret poreznih obveznika, uz otrcane priče kako moramo zadržati tradiciju jedne od vodećih zemalja u gradnji brodova. Kada bi to bilo tako važno, jamačno nikada ne bismo u tome bili ispred ekonomske velesile, npr. SAD-a i drugih razvijenih zemalja koje su napustili brodogradnju u potpunosti ili su je svele na gradnju malih specijaliziranih plovila, jahti, jedrilica itd. koja donose manje lažne slave, a više profita. Neizvjesno je kako će završiti sadašnja runda prepucavanja između nemaštovitih brodograđevnih kormilara i države, koja je već davno trebala privatizirati svoj preostali udio u toj industriji.

perspektive

Trendovi STATUSNI SIMBOLI

Bogataši otkrivaju nove vrijednosti Umjesto da u garaže parkiraju luksuzne automobile, pripadnici današnje potrošačke elite zaradu troše na manje vidljive, ali korisnije stvari, prije svega na školovanje djece, odlazak na koncerte i na putovanja. Statusni simboli stari su koliko i čovječanstvo. U starom Rimu, u razdoblju najvećeg procvata, plebejci su nastojali ukrasiti svoje kuće, imitirajući bogatu elitu. U viktorijanskoj Engleskoj žene iz radničke klase počeče su nositi vunene čarape, imitirajući svilene čarape pripadnica skupine „jedan posto“. Na kraju 19. stoljeća Thorstein Veblen, američki sociolog, osuđivao je „upadljivo dokoličarenje“ baruna-pljačkaša svoga doba, koji su se izdvajali sposobnošću da izbjegnu rad. Sažaljevao je „upadljivu potrošnju“ radničke klase koja je

nastojala oponašati pristup bogataša luksuznoj robi.

Oponašanje rimskih patricija Raskošna potrošnja ustrajala je do danas. Ali kao što su patriciji u klasičnim vremenima mijenjali svoje navike (i prioritete) nakon što su ih mase uspijevale oponašati, tako i moderna elita odustaje od gomilanja robe koja je globalizacijom postala dostupna i srednjoj klasi.

broj 3-4 :: studeni 2018.

Trendovi

Umjesto toga, kako ukazuje Elizabeth Currid-Halkett, profesorica na Sveučilištu Southern California, u knjizi „Zbroj malih stvari: Teorija aspiracijske klase“ (The Sum of Small Things: A Theory of the Aspirational Class, Princeton University Press) počela je ubirati plodove „goleme potrošnje“. Koriste društveno vrijedne stvari kao što je ispijanje kave s kolegama i prijateljima. Također naglašava „neupadljivu potrošnju“ ili usluge kao što je obrazovanje. Daleko od toga da bi svijet postao jednakiji - promjene prijete da će ukorijeniti povlašteni položaj modernih elita djelotvornije nego njihovih prethodnika.

(Ne)upadljivost Kao što se tijekom godina povećava nejednakost, tako jačaju i pokušaji istraživača da se uhvate u koštac s uzrocima i posljedicama. Autorica Currid-Halkett uspijeva prebroditi podjelu između kvalitativnoga i kvantitativnog pristupa. U njezinoj knjizi nisu izostale anegdote koje ilustriraju kulturne trendove. Duboko uronjuje u pojedinosti prikaza potrošačkih izdataka što ga je sačinio Ured radne statistike. Koristeći podatke iz odgovora tisuća sudionika u anketi, ona predočuje način na koji su se mijenjale potrošačke navike Amerikanaca tijekom više desetljeća. Definirajući „upadljivu potrošnju“ kao „odjeću, satove, nakit, automobile i druga društveno uočljiva dobra“, ukazuje da siromašniji potrošači moraju

perspektive

trošiti znatan dio dohotka na osnovne potrebe. Međutim izdvajaju veći dio ukupnih izdataka na upadljivu potrošnju nego bogatiji dio stanovništva. A taj trend se pojačava. Umjesto da u svoje garaže parkiraju luksuzne automobile, bogataši danas svoju zaradu troše na manje vidljive ali vrjednije stvari. Prvenstveno se to odnosi na obrazovanje djece. Deset posto najbogatijih Amerikanaca troše četiri puta više od ukupne potrošnje na škole i sveučilišta nego 1996. dok ostale skupine jedva da bilježe ikakav pomak u tome. Najbogatiji uvelike ulažu i u kućne usluge, spremač(ic)e i sl. pribavljajući si slobodno vrijeme koje manje imućni moraju trošiti na fizičke poslove.

Pluralizam ukusa Umjesto da vrijeme za dokolicu troše na isprazne stvari kao što su činili njihovi bogati prethodnici, današnja klasa najimućnijih obogaćuje duhovni život odlazeći u operu i na koncerte, posjećujući daleke zemlje i vježbajući u otmjenim gimnastičkim dvoranama. Njihova djeca, slijedeći ih i upijajući taj „kulturni kapital“, razvijaju profinjenost potrebnu za upis na vrhunska sveučilišta, čime se povećavaju izgledi da će predstavljati elitu sljedeće generacije. „Zbroj malih stvari“ ukazuje i na razlike između velikih američkih gradova. Tako npr. Los Angelas prednjači u potrošnji flaširane vode, dok New York daje prednost kupovini cipela.

EKONOMSKI ČASOPISI

Pristrano rangiranje? Najnovija istraživanja sugeriraju da nije opravdano preuveličavati vrijednost članaka u vodećim ekonomskim publikacija i potcjenjivati one u časopisima niže kategorije. Poput drugih stručnjaka, ekonomisti su opsjednuti brojem istraživačkih radova i časopisima u kojima se objavljuju. Novi istraživački rad što su ga sačinili James Heckman i Sidharth Moktan na sveučilištu Chicago pokazuje zašto se to događa i zašto to možda uopće nije dobro za profesiju. Autori analiziraju tijek karijere i objavljivanja radova 35 vrlo cijenjenih ekonomskih fakulteta u SAD-u. Razmatraju utjecaj članaka u različitim časopisima na karijere, uz pretpostavku da se citiraju jednaki broj puta. Mladi istraživači kojima su objavljena tri članaka u pet časopisa, za koje se smatra da su u vrhu kvalitete gotovo pet puta prije će dobiti stalni nastavnički položaj nego oni kojima su radovi objavljeni u manje prestižnim časopisima. Jedan članak u vodećih pet časopisa gotovo udvostručuje šanse. Utjecaj vodećih publikacija manje je izražen kod žena, koje moraju imati više članaka da bi imale jednake šanse kao muškarci. Doduše, istraživači napominju da njihovo istraživanje obuhvaća mali broj žena te da nisu uzeli u obzir odsutnost zbog porodiljnog dopusta.

Petorka koja jamči uspjeh Mladi istraživači znadu da je objavljivanje radova u pet vodećih časopisa najsigurniji put do uspjeha. Ekonomisti produciraju sve više istraživačkih radova, a mjerenje kvalitete novih ideja nije lako. Članak prihvaćen za objavljivanje u vrhunskom časopisu mogao bi biti znak da su ideje valjane i da je autor zaslužio promidžbu. Ali dvojica uvodno spomenutih autora tvrde da je čarolija pet časopisa nesavršeno mjerilo kvalitete. I radovi iz nekih drugih časopisa uvelike se citiraju. Trećina od 20 najviše citiranih radova objavljena je drugdje, kako navodi internetski arhiv Research Papers in Economics. Ako su citati dobra mjera kvalitete (što je također sporno), pridavanje toliko važnosti vodećoj časopisnoj petorici čini se preuveličavanjem njihove kvalitete i potcjenjivanje drugih. Autori također nalaze dokaze o domaćoj pristranosti. Časopisi vezani uz neka sveučilišta prije će objaviti radove tamošnjega osoblja, sugerirajući da kva-

broj 3-4 :: studeni 2018.

Trendovi

liteta možda nije jedini kriterij za (ne) objavljivanje.

Suprotstavljenost mladih i starih Istraživanje što su ga proveli profesor Hackman i njegov kolega Moktan zalaže se za povećanje broja časopisa koji se ubrajaju u vodeću skupinu. Radikalnije bi rješenje bilo poticati autore da objavljuju u svima dostupnom obliku. Neke znanstvene discipline već su krenule u tom smjeru. Mnogi ekonomisti objavljuju inačice svojih istraživanje kao radne članke jer se na objavu u časopisima čeka jako dugo.

Mladi istraživači koji žele napredovati i dalje će nastojati objavljivati u časopisima najviše kategorije. Stariji pripadnici akademske zajednice koji su se već domogli zavidnoga položaja, a sami su prošli kroz postojeći sustav, vjerojatno neće vidjeti mnogo razloga za ikakve promjene. Ipak, razloge za optimizam daje spoznaja da „pobuna“ dolazi iz redova onih koji su sami na udaru. Profesor Heckman je dobitnik Nobelove nagrade i urednik časopisa Journal of Political Economy, jednoga od pet vodećih. Dvojica drugih nobelovaca, Angus Deaton i George Akerlof također upozoravaju na opasnost od prevelikog oslanjanja na povlaštene časopise.

ŠVEDSKA

Ekonomski doprinos useljenika Zemlja s najvećim omjerom prihvaćenih prognanika i izbjeglica u Europskoj uniji ne može izdržati nesmanjenu najezdu došljaka. Švedska, zemlja s oko 10 milijuna stanovnika, ugostila je 600.000 useljenika, prognanika i izbjeglica koji su došli u proteklih pet godina i u znatnoj mjeri pridonijeli brzom ekonomskom ra36

perspektive

stu zemlje (jednom od najbržih u Europi). Bit će i znatan oslonac u reagiranju na brojne izazove, uključujući starenje stanovništva. „Ovi su doseljenici stigli u pravo vrijeme“, komentira Lars Chri-

Trendovi

stensen, ekonomist i utemeljitelj savjetničke tvrtke Markets & Money Advisory. „Zabrinut sam zbog pomanjkanja poticaja u Švedskoj kao socijalnoj državi, ali nisam zabrinut za 250.000 izbjeglica koji su stigli u skorije vrijeme“. Švedski je bruto domaći proizvod porastao više od tri posto u prvom polugodištu, prema dva posto zemalja eurozone. Radnici rođeni u inozemstvu pridonijeli su lanjskom rastu zaposlenosti u svim industrijskim sektorima, a popunili su i 90 posto novih radnih mjesta u socijalnom sektoru, posebice u zdravstvenoj zaštiti i njezi starijih osoba. Iako je zaposlenost stranaca u Švedskoj četiri posto veća nego u prosjeku Europske unije, tržište rada u toj zemlji ne može u potpunosti apsorbirati tako nagli dotok došljaka. Stopa nezaposlenosti među doseljenicima iznosi 20 posto, dok je ukupna u zemlji 6,8 posto.

U potrazi za ravnotežom Pripadnici Švedske demokratske stranke, koja se opire daljnjem prihvaćanju došljaka, tvrde da velik broj novopridošlih prijeti urušavanjem sustava socijalne zaštite i potkopavanjem društvene kohezije. Ankete prije izbora 9. rujna ove godine sugerirale su da će zbog takvog otpora prema izbjeglicama dobiti znatno veću podršku glasača, ali to se nije ostvarilo. Očekuje se ipak da će ta stranka pridonijeti održavanju ravnoteže u novoj podjeli vlasti, a promatrači diljem Europe znatiželjni su u očekivanju kakvi će

se znakovi snage populističkih protivnika useljavanju pojavljivati u toj zemlji. Useljenička kriza 2015. kada je Švedska prihvatila 130.000 tražitelja azila (više od ijedne zemlje osim Njemačke, ali više i od Njemačke prema omjeru stanovništva) davala je velik poticaj protivnicima.

Statistika i stvarnost Antiuseljeničko raspoloženje osjetno je poraslo nakon što je nedavno objavljen izvještaj Ekspertne skupine za javnu ekonomiku pri Ministarstvu financija. U tom je dokumentu iznijeta procjena da svaki od novijih useljenika javne financijske zemlje košta 74.000 kruna (8.000 USD) na godinu. Autori izvještaja tvrde da izbjeglice rijetko imaju obrazovanje i kvalifikacije koje bi udovoljile potrebama poslodavaca. Statistika o neobrazovanosti valjda je točna, ali i kada nije teško je dobiti posao. O tome bi mogao govoriti Hussam Al-Homsi, koji je u Švedsku došao 2015. s tisućama izbjeglica iz Sirije. Donio je sa sobom diplomu MBA i iskustvo poslovanja s dionicama i nekretninama, uz prethodno radno iskustvo u Dubaiju, Kuala Lumpuru, Moskvi i Nigeriji. Čim je došao odobren mu je azil, te je poslao molbu za zaposlenje na više od 300 adresa. Dobio je jednu ponudu za neplaćeno radno mjesto u Microsoftu. Bilo je to tvrdo suočenje sa stvarnošću. Kasnije je ipak uspio dobiti prihvatljivije poslove, a danas radi u tvrtci Deloitte Touche Tohmatsu Ltd. u Stockholmu.

broj 3-4 :: studeni 2018.

KINA

Privlačnost zapadnih diploma Milijuni Kineza školovali su se u inozemstvu, naročito u zemljama engleskoga govornog područja. Otkad je 1978. Deng Xiaoping inicirao politiku „reformi i otvaranja“ više od 5,2 milijuna Kineza otišlo je u inozemstvo na studij. Brojke su u porastu i 2017. uputilo se na inozemna sveučilišta četiri puta više nego prije 10 godina. Glavna su odredišta zemlje engleskoga govornog područja, naravno na čelu s SAD-om. Od 2006. do 2016. broj kineskih studenata na američkim sveučilištima upeterostručen je te iznosi više od 320.000 To čini gotovo trećinu stranih studenata u toj zemlji. Prema podacima Američkoga ministarstva trgovine oni privredi SAD-a svake godine daju doprinos od 12 milijardi dolara.

Ovisnost o strancima Kineska potražnja obrazovanju na Zapadu i lakoća kojom ga imućniji Kinezi mogu sebi priuštiti, dragocjena je mnogim obrazovnim institucijama. U Americi je kresanje podrške saveznih država učinilo sveučilišta uvelike ovisnim o stranim studentima koji plaćaju školarinu u punom iznosu. Npr. u Berkeleyu to znači 45.000 USD na godinu za dodiplomski studij. 38

perspektive

Broj inozemnih studenata na Berkeleyu kao i na drugim američkim sveučilištima osjetno raste. Prošle školske godine bilo ih je više od 2.300, šest puta više nego 2007. Na kampusima Sveučilišta California na svakih 11 studenata jedan je Kinez, a sada imaju stalno boravište u SAD-u. Naoko bi takvo stanje trebalo biti neočekivana dobit za američki utjecaj. Znatno više od 300.000 najsjajnijih kineskih umova provede znatan dio svojih ključnih godina odrastanja na američkim kampusima, s pristupom svim informacijama koje su im cenzori nekoć uskraćivali.

(Ne) opravdani optimizam Američki optimizam glede snage obrazovanja da strane studente učini više nalik Amerikancima ima dugu povijest. „Ne mogu zamisliti veću vrijednost za našu zemlju od prijateljstva budućih svjetskih lidera koji su se školovali ovdje“, izjavio je 2001. Colin Powell, tadašnji ministar vanjskih poslova. Ipak, američki dužnosnici i znanstvenici teško

Trendovi

mogu pokazati na naročitu diplomatsku korist od toga što su školovali oko dva milijuna Kineza od kraja 1970-ih. Među njima su bila djeca nekoliko kineskih lidera iz razdoblja „reforme i otvaranja“. Studenti koji su došli u Ameriku 1980ih pokazivali su obećavajuće znakove entuzijazma prema zapadnoj demokraciji. Nakon suzbijanja nemira pod studentskim vodstvom 1986. njih više od 1.000 napisalo je protestno pismo vladi. Tri godine kasnije, nakon poraza mnogo širih prodemokratskih demo-

kracija, marširali su američkim ulicama kako bi iskazali negodovanje zbog krvoprolića. Većina je prihvatila ponudu stalnoga boravka američke vlade Kinezima koji su u to vrijeme studirali u SAD-u. Većina je smatrala da je Kina zaostala i represivna, a Amerika bogata i slobodna. Međutim, kineski uzlet 1990-ih počeo je mijenjati ta gledišta. Studenti koji su stizali otada u Ameriku iskazivali su pomiješane osjećaje prema demokraciji i tržištu.

SAD

Jeftinije je uvoziti radnike nego hranu Američki farmeri već nekoliko godina se žale na manjak radnika. Jadikovke zacijelo neće prestati bez izmjene zakonodavstva o useljenicima. Kongres je onemogućio nastojanja da se jednostavnije odobravaju vize za sezonske poljoprivredne radnika kako bi mogli ostati dulje u SAD-u i mijenjati radna mjesta unutar te djelatnosti. Na gubitku su američke kompanije, zajednice i potrošači. Prema nekim procjenama možda čak polovicu poljoprivrednih radnika u SAD-u čine oni bez valjanih dokume-

nata. Uz smanjeni dolazak takvih radnika u zemlju mijenjaju se obilježja poljoprivredne radne snage. Današnji pobroj 3-4 :: studeni 2018.

Trendovi

ljoprivredni radnici u SAD-u uglavnom su rođeni u Meksiku, pretežno su stacionirani na jednom mjestu, većinom su oženjeni, a nisu samci. Također su već u odmakloj dobi. Početkom stoljeća trećina poljoprivrednih radnika bila je starija od 35 godina. Sada je takvih više od polovice. A prikupljanje uroda teže je starijim osobama. Često spominjana mogućnost koja bi riješila problem jest povratak autentičnih Amerikanaca na farme. Međutim, to se ne događa.

Ograničen domet mehanizacije Ni mehanizacija, barem zasad, nije rješenje. Proizvodnja kukuruza, pamuka, riže, soje i pšenice uglavnom je mehanizirana, ali većina uroda veće vrijednosti, tj. radno intenzivne kulture, kao što je uzgoj i berba jagoda, još uvijek iziskuje radnu snagu. Čak i mliječne farme, gdje roboti donekle pomažu u mužnji, još će dugo čekati dok ne postanu automatizirane. Posljedica je da će farmama nedostajati povremenih

perspektive

zaposlanika s posebnom vizom. Zahtjevi za takvim vizama u stalnom su porastu, a od 2011. do 2016. udvostručen je broj onih koji su ih dobili. Moljakanje svake godine da se na taj način pribavi više radnika nije prikladno rješenje za poslodavce. U anketi 2012. pokazalo se da 71 posto uzgajivača krupnog voća i 80 posto vinograda i uzgajivača bobičastoga voća nemaju dovoljno radnika. Neki su farmeri na takvo stanje reagirali premještajući proizvodnju u Meksiko. Bez pouzdanoga izvora sezonske radne snage može se očekivati da će takvih biti sve više. U razdoblju 1998-2000. 14,5 posto voća što ga troše Amerikanci bilo je iz uvoza. Desetak godina kasnije taj je omjer gotovo udvostručen te je iznosio 25,8 posto. Ruralne zajednice pretrpjele su štetu, a nitko se u SAD-u nije okoristio. Cinici bi rekli da Amerika ima izbor: uvoziti hranu ili ljude koji će je pribavljati? Sveznajući Donald Trump odavno je izabrao rješenje, polučivši jedan od brojnih autogolova svojoj domovini.

NJEMAČKA

Suficit nervira partnere Vlada, građani i poslodavci u mnogočemu nisu suglasni, ali kada je riječ u štedljivosti teorijski je konsenzus nesporan. Međutim teško je provesti reforme u praksi. Golemi višak njemačkoga tekućega računa najčešće se pripisuje štedljivosti vlade opsjednute težnjom za uravnoteženim budžetom, ali i škrtim kućanstvima koja gomilaju ušteđevinu. Međutim, ekonomski promatrači drže da su glavni krivac za takvo stanje njemačke kompanije. Poduzeća u najvećoj privredi eurozone premalo investiraju, a previše štede, drže mnogi ekonomisti koji smatraju da je previsoka korporativna štednja glavni činitelj njemačkoga suficita u razmjeni s inozemstvom. Stručnjakinja za Njemačku u MMF-u, Julie Kozack, ovako to definira: „Tvrtke su vrlo profitabilne, ali ne koriste stečene profite za investicije niti za znatnije povećanje plaća, a ne dijele previše ni dividendi“. Njemačka uživa opće priznanje za izvozno orijentirano gospodarstvo, čineći uspješnu priču o visokoj tehnologiji. Ali golemi višak tekućih plaćanja počeo je nervirati njezine trgovinske partnere, naročito SAD, što se i zaoštrilo dolaskom na vlast Donalda Trumpa. Američki predsjednik neuvijeno to smatra dokazom da SAD godinama biva ogu-

ljen u trgovini od svojih tobožnjih saveznika. Mjesecima je prijetio (ako je uopće prestao) da će uvesti carine na njemačke automobile kao sredstvo za povratak poremećene ravnoteže. Iako su u retorici znatno blaže od Trumpa, međunarodne institucije kao MMF i Europska komisija dijele njegovo stajalište o njemačkome trgovinskome suficitu. Glavni ekonomist MMF-a Maurice Obstfeld upozorio je na prijetnje globalnoj financijskoj stabilnosti, ako zemlje sa znatnim suficitom kao što su Njemačka i Nizozemska, nastave s rastom.

Neiskorištene stotine milijardi dolara Njemački višak tekućih plaćanja lani je dosegao 296,4 milijarde USD, što je ekvivalent od osam posto ekonomskog učinka zemlje i 0,4 posto globalnoga BDP-a. Institut Ifo u Münchenu nedavno je procijenio da će ovogodišnji suficit premašiti 300 milijardi USD i treću godinu za redom bit će najveći u svijetu.

broj 3-4 :: studeni 2018.

Trendovi

Njemačko ministarstvo privrede kaže da ne može mnogo učiniti kako bi se stanje izmijenilo. „Suficit je rezultat tržišno utemeljenih odluka o ponudi i potražnji kompanija i pojedinačnih potrošača na svjetskom tržištu – činitelja na koje vlada ne može utjecati, uključujući cijene nafte, tečaj eura i relativnu kvalitetu njemačkih proizvoda“. Također ukazuje da je vlada povećala javna ulaganja u gradnju cesta, škola i infrastrukturu. Zahvaljujući tomu, najavljuje vlada, višak tekućih plaćanja smanjit će se od rekordnih 8,5 posto BDP-a na 7,5 posto iduće godine. Čini se da korporativni sektor neće slijediti primjer države. Njemačke kompanije nastavljaju ulagati u inozemstvu, naročito na brzo rastućim azijskim tržištima, ali su nesklone investirati novac kod kuće. Poslovne investicije u Njemačkoj pale su od oko 13 posto BDPa 1990-ih na 11 posto proteklih godina, navodi MMF. „Realni profiti što ih polučuju njemačke kompanije ne reinvestiraju se u kapitalnu potrošnju ili druge oblike fizičkoga ulaganja unutar Njemačke“, izjavio je nedavno Huw Pill, glavni europski ekonomist Goldman Sachsa.

Zagonetke Donedavno je korporativna štednja imala smisla jer su kompanije koje su se oporavljale od globalne financijske krize i golemih dugova trebale popravljati svoje poslovne bilance. Nezadovoljnici prigovaraju da se ponašanje nije promijenilo ni nakon što se njemačko gospodarstvo osjetno oporavilo i ušlo

perspektive

u razdoblje buma. Situacija je otežana smanjenjem isplata dividendi, naročito u malim i srednjim kompanijama, iako ima znakova da posljednjih mjeseci dividende rastu. Ukupno stanje ipak je zagonetno. Teško je shvatiti zašto korporacije ne investiraju više, ako su poslovno uspješne i zašto svoju ušteđevinu polažu u banke u kojima je kamatna stopa negativna. Jedan od razloga mogao bi biti nedostatak radnika određenih kvalifikacija i relativno nizak rast produktivnosti. U kombinaciji s drugim nepovoljnim činiteljima, uključujući zabrinjavajuću demografsku sliku i starenje stanovništva, to vjerojatno negativno djeluje na ponašanje kompanija. „Od čega se može očekivati buduća potražnja?“ retorički pita Pill. „Ako ne bude snažnijega rasta, zašto biste investirali u Njemačkoj sada kada se smanjuje tržište“.

Opterećujuće naslijeđe Priča ne bi bila potpuna ako se ne osvrnemo na događanja u ne tako dalekoj prošlosti. Ključ za razumijevanje opresivnosti njemačkih ekonomskih i političkih kormilara, kao i poslovnih lidera, izvozno orijentiranim rastom valja tražiti i u ujedinjenju zemlje 1990. Ujedinjenu njemačku privredu snažna recesija pogodila je već 1992-93. kada je izgubljeno pola milijuna radnih mjesta u prerađivačkoj industriji, dok je istodobno tržište rada u bivšem DDR-u doživjelo krah. Nezaposlenost je u zadnjem desetljeću prošlog stoljeća dosizala 19 posto, a Njemačka je za mnoge promatrače bila „europski bolesnik“.

Trendovi

Na tadašnje stanje reagiralo se dvojako. Prvo, prerađivačke kompanije i sindikati poduzeli su opsežno restrukturiranje kako bi se vratila prijašnja konkurentnost. To je regulirano sporazumom kompanija, pri čemu je prihvaćen uvjet da će biti osigurano zaposlenje ključnog dijela radne snage te da će plaće rasti umjereno. Drugi je potez bio restrukturiranje tržišta radne snage u istočnom dijelu zemlje. Plaće u deindustrijaliziranim područjima na istoku pale su na niske razine, održavajući slabu industrijsku strukturu i produktivnost. Nejednakost plaća i dohotka u to doba proširila se diljem Njemačke. Područje s niskim plaćama poraslo je s 15 posto 1995. na 22,6 posto 2006. i uglavnom je takvo ostalo do danas. Tek je 2015. Njemačka uvela umjerene minimalne plaće. Rezultat je da zemlja ima najviši sektor s niskim plaćama u zapadnoj Europi, veći čak od Ujedinjenoga Kraljevstva.

Kočnice moraju popustiti Suprotno nekim tvrdnjama, reforme tržišta rada početkom 21. stoljeća, nazvane po Peteru Hartzu, bivšem kadrovskom ravnatelju u Volkswagenu, nisu uzrok privrede s niskim plaćama, izjavila je nedavno u Financial Timesu

Anke Hassel, direktorica jednog sektora u Institutu za ekonomiku društvena istraživanja i profesorica javne politike u obrazovnoj instituciji Hertie School of Governance. Ona drži da su reforme učvrstile prethodne trendove, krešući prijašnje povlastice za nezaposlene na 12 do 18 mjeseci. To je pridonijelo pritiscima na velike prerađivačke kompanije da izbjegavaju otpuštanje radnika, a navelo je i vodstvo sindikata da prihvate skromno podizanje plaća. U istočnom dijelu zemlje kresanje povlastica za nezaposlene, uz druge aspekte Hartzovih reformi, gurnulo je nisko i srednje kvalificirane radnije koji su dogu bili bez posla da prihvate nisko plaćena radna mjesta u uslužnom sektoru. Uvedeni su i poticaji za rad sa skraćenom radnom satnicom. Porast plaća kočen je i drugim mjerama, npr. nepovoljnim po zaposlenike oporezivanjem dohotka. Naposljetku, mjere uvedene 2011. dodatno su pritisle saveznu i regionalne vlade da štednja dobije prednost pred ulaganjima. U usporedbi s drugim zemljama Njemačka osjetno zaostaje u javnim investicijama i potrebne su cjelovite promjene koje bi potakle ukupnu privredu. Prvenstveno su nužne domaće investicije i veće plaće, naročito u uslužnom sektoru.

broj 3-4 :: studeni 2018.

KRIZA ČASOPISA

Spašavanje slavnih imena Bogati filantropi mogu pomoći da se barem odgodi nestanak pisane riječi ugrožene sveopćom digitalizacijom. Neki to i pokušavaju, ali ishod je prilično neizvjestan… Odavno se nagađa koliko će dugo tiskana riječ, naročito u dnevnicima i periodičkim publikacijama, izdržati sve snažnije prijetnje internetskih medija. Dok dvojbe rastu, postupno se povećava broj žrtava pa sa scene iščezavaju nekoć popularni naslovi, u globalnim i lokalnim razmjerima. Povremeno se javljaju i nešto vedrije note, nalik na neke zaboravljene. U 20. stoljeću ljudi su se mogli obogatiti i postati filantropi pokrećući publikacije. Npr. Henry Luce i njegovi poslovni partneri uspjeli su prikupiti (tada golemu) sumu od 86.000 dolara, kako bi 1923. pokrenuli magazin Time. Ostavio je nasljedstvo od 100 milijuna USD kada je 1967. umro. U naše doba bogati filantropi postaju izdavački magnati, spašavajući Luceovu ideju. Sredinom rujna Marc Benioff, suosnivač softverske kompanije Salesforce.com i njegova supruga Lynne, kupili su magazin Time za 190 milijuna USD. Oni su posljednji u nizu tehnoloških milijardera koji ulažu u tiskovno izdavaštvo, sli-

perspektive

jedeći Jeffa Bezosa, čelnika Amazona, koji je 2013. kupio Washington Post i Laurene Powell Jobs, udovicu Appleova osnivača Stevea, koja je prošle godine preuzela većinski udio u časopisu Atlantic. U oba slučaja kupci su iskazali interese u pomaganju žurnalizma, ne namjeravajući se uplitati i uređivačku politiku. Time se bori s financijskom neizvjesnošću dulje od desetljeća. Njegova matična kompanija Time Warner izdvojila ga je zajedno s drugim publikacijama – Fortune, People i Sport Illustrated – u zasebnu jedinicu nazvanu Time Inc. uz rastući strah da će magazini tavoriti kao neželjena korporativna siročad. Da bi smanjio troškove, Time je lani smanjio nakladu tiskanog izdanja s tri na dva milijuna primjeraka. U siječnju ove godine američka medijska kompanija Meredith kupila je korporaciju Time za 1,8 milijardi USD. Tu su nagodbu podržali Charles i David Koch, braća milijardera aktivna u republikanskoj politici, izazivajući neutemeljen strah od konzervativnog preuzimanja tjednika.

Trendovi

Osim velikodušnosti najnovijih vlasnika Timeu je potrebna vizija koja će publikaciju održati u biznisu. Brojni su dnevnici i magazini u proteklih desetak godina nestali sa scene. Medijski promatrači tvrde da bi slava koju ima brand Time trebala omogućiti da opstane, ali zasad to uspijeva stezanjem remena. Mora pronaći pouzdan izvor zarade, što nije lako u digitalno doba. Prema izvještaju dnevnika Wall Street Journal, očekuje da će prihod magazina biti smanjen u ovoj godini, sa 173 milijuna dolara na 158 milijuna.

Novi filantrop Benioff mogao bi biti od pomoći ne samo financijskom intervencijom, koju je već izveo. On je, naime, vrhunski marketinški stručnjak i trgovac. Navodno traži od osoblja Timea da pokušaju predvidjeti kako bi publikacija trebala izgledati 2040. Ali čak i ako ne uspiju u tom naumu, s njegovom imovinom od oko sedam milijardi USD realno je pretpostaviti da će magazin opstati do 2040. godine, a bez njegove financijske intervencije nije bilo ni malo izgledno da će dočekati kraj ove godine. broj 3-4 :: studeni 2018.

ULAGANJA

Karakteristike turističkog sektora budućnosti Kod turističkih aranžmana traže se divezificirani sadržaji. Richard Clarke, stariji analitičar pri Bernstein Asset Managementu u Londonu, predložio je četiri tekuća trenda u turizmu, a na koje bi svijet trebao obratiti više pozornosti. Prvi iz Fantastične četvorke odnosi se na putničke posredničke platforme poput Online Travel Agents (OTA) ili avionske kompanije Ryanair. Posredničke platforme dijelom su svijeta budućnosti, stoga ne treba začuditi činjenica što su upravo one atraktivna lokacija za investicije nekoliko posljednjih godina. Ipak, Clarke upozorava da će spomenute platforme morati izrasti iz uloge isključivo putničkog posrednika. Ukoliko žele opstati u skorijoj budućnosti, posredničke platforme moraju izgraditi jedinstven sadržaj. Sljedeći trend odnosi se na ulaganja u razvoj turizma. Predviđa da će do 2025. godine turizam privući otprilike 400 milijardi dolara investicija. Slijedom toga i poprilično jednostavnom logikom, Kina se nametnula sama od sebe kao najizdašnija lokacija za ulaganja. Također, u Kini se oformila nevjerojatno pokretna i bogata srednja klasa, tržište čije potrebe otvaraju broj-

perspektive

ne mogućnosti u sektoru hotelijerstva. Na svjetskoj razini, niska stopa otvaranja novih hotela dovela je do povećane potražnje. S poboljšanjem financijske krvne slike u tržišnu utakmicu se uključuju novi akteri – zasad najočitija pojava izvan Europe, ali je važno da je i na kontinentu broj hotela u nastajanju dvostruko veći nego prošle godine. Na koncu, Clarke raspravlja o turističkim aranžmanima, odnosno jesu li oni ostatci neke drevne prošlosti ili se ponovno uzdižu iz vatre? Navodi primjere Accora koji je izrazio interes za avionskom kompanijom Air France. Hotelijerski gigant Marriott kontinuirano ulaže u turističke organizacije, a neke mrežne turističke agencije u ponudi već imaju diverzificirani sadržaj. Naprosto svi žele biti dijelom turističke priče i da upravo oni budu mjesto na kojem putnici započinju svoju avanturu. Odličan primjer takvog poslovanja je TUI koji posjeduje svoju zračnu liniju, hotele, kruzere, usluge transfera i slično što njegov aranžman čini sveobuhvatnim, a putovanje znatno lakše jer se sve potrebno za njegovu provedbu nalazi na jednom mjestu.

Tema broja:

Digitalna revolucija TEHNOLOGIJA BUDUĆNOSTI

Dobro došli u digitalnu revoluciju Dok svijet ulazi u digitalnu revoluciju koja će u potpunosti izmijeniti svijet kakav poznajemo i priprema se za izazove ne tako daleke budućnosti, mi imamo Vijeće za suočavanje s prošlošću. Umjetna inteligencija osigurat će rast produktivnosti i profita, ali uz visoku cijenu za ljudski rod jer će nestati mnoga radna mjesta. Budućnost donosi političke izazove novih modela vladanja i upravljanja. Piše: dr. sc. Darko Horvatin1 Prema istraživanju Ekonomskog instituta u Zagrebu o učincima digitalne transformacije na gospodarstvo, tek je 17% hrvatskih kompanija intenzivno digitalizirano, dok čak 83% debelo zaostaje u digitalizaciji poslovanja. Ključ hvatanja koraka sa svijetom i konkurentima je ulaganje u istraživanje i razvoj (R&D), što dovodi do pretvaranja ideja u nove proizvode i usluge s višom dodanom vrijednošću. Hrvatska trenutno ulaže tek 0,85% bruto domaćeg bruto proizvoda u aktivnosti R&D-a, 1

Autor je predsjednik Uprave HMID-a, Hrvatskog mirovinskog investicijskog društva

broj 3-4 :: studeni 2018.

TEMA BROJA: Digitalna revolucija

dok najinovativnije zemlje Europske unije, Finska i Švedska ulažu gotovo 3,5% BDP-a. Da se nešto ipak mijenja i da postajemo svjesni opasnog zaostajanja za globalnim trendovima potvrđuje inicijativa koju je početkom godine najavila bivša potpredsjednica vlade Martina Dalić o smjernicama za izradu nacionalne strategije digitalizacije gospodarstva. Digitalizacija u Hrvatskoj je u fazi evolucije, prepuštena pojedincima koji shvaćaju njene prednosti. Rješenje je u pretvaranju evolucije u revoluciju, za što se mora postići opći društveni konsenzus. A znamo kako je to kod nas teško postići. Hrvati se najviše vole baviti prošlošću i pitanjem „gdje si bio 1941. ili 1991.“ Trebali bi se pitati „gdje ćeš biti 2041.“, jer ako se to nećemo pitati, odgovor bi moga biti „u Irskoj ili Njemačkoj“. Umjesto Vijeća za suočavanje s prošlošću, nama treba Vijeće za suočavanje s budućnošću. Povijest – učiteljica budućnosti. Predviđati budućnost nije lako, zato ju je najbolje sagledati kroz povijest. Što je najbolji objektiv za promatranje svjetske povijesti tijekom 19. stoljeća? Za početnike to bi bilo svanuće liberalne demokracije. Francuzi su već dekapitirali svog kralja, dok je skupina entuzijasta okupljena oko Johna Locka postavljala temelje današnjeg SAD-a. Britanski filozof John Stuart Mill žustro je branio liberalnu demokraciju i ljudsko dostojanstvo. Potom se pojavio laissez-faire kapitalizam s protagonistima kao što su Thomas Malthus i David Ricardo. Karl Marx je u ekonomiju uvukao proletarijat. To je doba vrhunca zapadnih imperija i kolonijalizma, te početak slabljenja religije kao političke snage koja je zamijenjena nacionalizmom. Jača borba za ljudska prava i jednakost, a žene počinju dobivati pravo glasa (najprije u Novom Zelandu). Ipak, kad se pogleda unatrag, najvažnija geopolitička značajka tog doba je industrijska revolucija. Bez nje ne bi nastala srednja klasa i pravi pritisak za demokratske procese. Ključni pokretači tog doba bili su parni stroj, elektrifikacija i željeznica. Ta su postignuća omogućila snažan gospodarski rast. Povjesničari i vanjskopolitički stručnjaci možda to ne vole čuti, ali sve što poučavaju i pišu o geopolitici 19. stoljeća ima ishodište u industrijskoj revoluciji. Vrlo je izvjesno da će tako ostati i kada mi ili naši robotski slijednici budu pisali o povijesti digitalne revolucije 21. stoljeća. Nije moguće specificirati sve značajke današnje geopolitike kao što se moglo u 19. stoljeću, ali neke su očite. Primjerice rast kineskog utjecaja i jačanje nacionalizma uz moguć sumrak liberalne demokracije. U eri američkog predsjednika Donalda Trumpa teško je ne očekivati pad međunarodne suradnje, trgovine i povratka protekcionizmu. Pa ipak, uz ogradu koju prati svako predviđanje 21. stoljeća, ono ovisi o ljudima i niti jedna od navedenih silnica nema presudnu ulogu. Upravo sada je svijet u svitanju druge industrijske revolucije, ovaj put digitalne. Prema svemu sudeći, njezin će utjecaj biti snažniji od prethodne revolucije. Iskreno govoreći, ta revolucija još je u začetku. Čudesa moderne tehnologije svuda su oko nas, ali u suštini je riječ o poboljšanim igračkama. Istinska tehnološka revolucija povećat će opću produktivnost globalne ekonomije, baš kao što je to napravila industrijska revolucija omogućavanjem znatno više proizvodnje s istim brojem ljudi. To se za 48

perspektive

Dobro došli u digitalnu revoluciju

sada ne događa. Nakon snažnog pada 1970-ih, produktivnost rada ostvarila je snažan rast do 2007. Uglavnom zahvaljujući širokoj primjeni kompjuterizacije i globalnih lanaca nabave, da bi potom potonula. Unatoč današnjoj tehnologiji, rast produktivnosti tvrdoglavo je trom u zadnjem desetljeću, što sugerira da zadnja generacija strojeva nije ispunila očekivanja.

Umjetna inteligencija Ali sve se mijenja. Umjetna inteligencija predstavlja znanstvenu opsesiju od samih početaka kompjuterizacije. Početni entuzijazam iz 1950-ih splasnuo je 20 godina kasnije kada je postalo očito da tadašnji kompjuteri nemaju dovoljnu procesnu snagu koja odgovara ljudskom mozgu. Baš kao što Moorov zakon2 predviđa, snaga kompjutora se unutar jedne do dvije godine udvostručuje i napreduje prema umjetnoj inteligenciji. Napredak neuronskih mreža vodi prema razvoju kognitivnih sposobnosti strojeva. To je rezultiralo računalima koja su u stanju čitati pisani tekst i bolje pretraživati internet, ali Sveti gral umjetne inteligencije – kompjutor koji je al pari ljudskom mozgu – još je uvijek nedostižan. Premda je umjetna inteligencija još u prenatalnoj fazi, strojevi već danas pobjeđuju u šahu, pronalaze najbliže restorane i slično, što sugerira da prave stvari nisu daleko. Za to je tek potreban hardver snažan kao ljudski mozak i softver sposoban razmišljati. Nakon desetljeća frustracija, hardverska strana je gotovo spremna. Najsnažniji svjetski kompjuter već je gotovo snažan kao ljudski mozak. Mana mu je što je veličine dnevnog boravka, košta preko 200 milijuna dolara, a godišnji utrošak električne energije dostiže pet milijuna dolara. Sada je potrebno da se te superkompjutore učini manjima i jeftinijima. Stručnjaci predviđaju da će umjetna inteligencija do 2060. biti u stanju izvoditi sve ljudske zadaće. Pritom ne misle da će moći obavljati samo rutinske poslove, već da će biti u stanuju obavljati sve ljudske operacije, od slaganja hamburgera ili pisanja novela do operacija srca. Pri tome će biti brži, neće se umarati, imat će trenutačan pristup čitavom svjetskom znanju i veću sposobnost analiziranja nego ijedno ljudsko biće. Ako bude sreće, to će u konačnici dovesti do globalne utopije, no taj put nije posut samo zvijezdama. Kroz nekoliko će desetljeća roboti preuzeti poslove milijuna ljudi, dok svjetskim političko-ekonomskim sustavom kruži pretpostavka da je lijenost jedini razlog zašto su ljudi bez posla. To je ubitačna kombinacija.

Zastarjeli homo sapiens Da ne bi bilo greške, digitalna revolucija bit će najveća geopolitička revolucija u ljudskoj povijesti. Revolucija je promijenila svijet i sve što je napravila djelo je ljudskih mišića. Ljudski mozak još je uvijek bio potreban za izgradnju, vođenje i Gordon Moore - jedan od osnivača tvrke Intel, napisao je 1965. članak u kojem je izjavio će se broj pojedinačnih elektronskih elemenata na jednom čipu svake godine udvostručavati.

broj 3-4 :: studeni 2018.

TEMA BROJA: Digitalna revolucija

održavanje strojeva, što je osiguralo mnoštvo dobro plaćenih poslova. No digitalna revolucija zamijenit će ljudski mozak. Sve što ljudi mogu napraviti, napravit će i umjetna inteligencija – i to još bolje. Pametni roboti imat će mišiće za obavljanje poslova i snažan mozak koji će njima upravljati. Ostavimo li po strani argument mogu li strojevi doista razmišljati, oni će sve praktične svrhe homo sapiensa učiniti zastarjelim. Kroz par desetljeća svi današnji geopolitički trendovi bit će nevažni. Važno će biti hoće li Kina imati najbolju umjetnu inteligenciju na svijetu? Bude li imala moći će, ako zaželi, zavladati svijetom. U svijetu pametnih dronova povezanih s masivnim bazama podataka čak ni terorizam neće imati šanse. Generalno gledano, ratove će voditi strojevi. Paradoksalno, to bi moglo ratovanje učiniti zastarjelim. Koja je svrha ratovanja kada nema ljudske hrabrosti ili se ne traže ljudske vještine? Osim toga, zemlje bez umjetne inteligencije znat će da nemaju šanse pobijediti, dok će zemlje s vrhunskom umjetnom inteligencijom imati boljih načina kako dobiti što žele. Tu je i liberalna demokracija, koja je već pod stresom, kako zbog protuimigrantskog sentimenta, tako i zbog strepnje oko radnih mjesta. To je djelomično ono što pokreće predsjednički mandat Donalda Trumpa. No, to što se do sada dogodilo, samo je lagano podrhtavanje pred tsunamijem koji slijedi. Izgledno je da uskoro neće biti potrebe za vozačima kamiona koje će zamijeniti tehnologija autonomnih vozila. Samo u SAD-u će tako nestati dva milijun radnih mjesta. Za pretpostaviti je da će umjetna inteligencija biti u mogućnosti preuzeti i bilo koji drugi posao koji bi ti vozači mogli raditi.

Nestanak radnih mjesta Koliko će radnih mjesta nestati i kojom brzinom? Različiti stručnjaci imaju različite procjene, ali u jednom se slažu – broj će biti zastrašujuće velik a vremenski okvir strahovito kratak. Revizorska kuća PwC predviđa da je čak 38 posto američkih poslova pod visokom prijetnjom automatizacije do početka 2030-ih. Riječ je uglavnom o rutinskim poslovima poput vozača viličara, radnika na traci i radnika koji obavljaju kontrolne poslove. Do 2040. kompjutori će biti u stanju provoditi originalna matematička istraživanja, izvoditi operacije, pisati bestselere, kao i svaki drugi posao sa sličnim kognitivnim zahtjevima. U svijetu u kojem se nezaposlenost od 10 posto računa kao duboka recesija, a 20 posto bi predstavljalo globalnu katastrofu, roboti mogu dobro obavljati najmanje četvrtinu svih poslova. To je materijal za globalnu revoluciju. Za razliku od industrijske revolucije, kojoj je trebalo stotinjak godina da bi se istinski proširila, gubitak poslova tijekom digitalne revolucije dogodit će se kroz par desetljeća. Ovaj put revolucija se neće dogoditi u nacijama trgovaca već u svijetu visoko sofisticiranih multinacionalnih korporacija koje nemilosrdno ganjaju profit. Pritom će umjetna inteligencija biti najprofitabilnija tehnologija ikad viđena. Što to znači za politiku? U eri masovne nezaposlenosti, netko bi mogao tvrditi da će oblik upravljanja postati najvažnija stvar na svijetu otkad je suvremeno vladanje uglavnom fokusirano na upravljanje i kontroliranje gospodarstva za javno dobro.

perspektive

Dobro došli u digitalnu revoluciju

No, netko bi olako mogao prijeći preko toga i reći da ako roboti mogu proizvesti beskrajnu ponudu materijalnih dobara, što se tu ima upravljati i kontrolirati? Jedina sigurna oklada je da će oblik vladanja koji će prevladati postati onaj koji će biti u stanju marširati kroz moć umjetne inteligencije na dobrobit većine stanovništva. Marksisti već imaju obilje ideja kako se s time nositi. Neka roboti kontroliraju proizvodna sredstva, a proizvode distribuiraju svima prema njihovim potrebama. Ovakve ideje su nam poznate iz naše, ne tako daleke povijesti.

Moralni izazovi Liberalni demokrati još uvijek imaju šanse, ali samo ako njihovi lideri ozbiljno shvate prijetnju i pronađu način kako prilagoditi kapitalizam svijetu u kojem je proizvodnja roba u potpunosti odijeljena od rada. To znači obuzdavanje moći bogatstva, promišljanja pojma korporacija i istinski prihvaćanje određene razine jednakosti u alokaciji dobara i usluga. Ipak, ima i dobrih vijesti, čak i u kratkom roku. Dva najvažnija obilježja 21. stojeća bit će masivna nezaposlenost prouzročena umjetnom inteligencijom i klimatske promjene uzrokovane fosilnim gorivima. Umjetna inteligencija, ako se razvije dovoljno brzo, mogla bi pomoći u rješavanju problema klimatskih promjena. Nakon svega, svijet već posjeduje većinu tehnologije potrebne za proizvodnju čiste energije iskorištavanjem vjetra i sunca. Problem je u tome šte trebaju biti izgrađeni na ogromnim površinama uz enormne troškove. Tu bi mogli pomoći roboti izgradnjom masivne infrastrukture uz zanemarive troškove. Nemojte se smijati, ali jednom kada umjetna inteligencija dostigne razinu ljudskog mozga, nema razloga vjerovati da će se napredak zaustaviti. Možda će jednom kada umjetna inteligencija nadmaši ljudsku to znanstvenicima pomoći da konačno razviju Sveti gral čiste energije – nuklearnu fuziju. Ništa od toga neće se dogoditi odmah. Današnja tehnologija je prema istinskoj umjetnoj inteligenciji isto kao što je bio Wrightov let u odnosu na Space Shuttle. Kroz nekoliko narednih dekada umjetna inteligencija snažno će promijeniti ljudske živote, a najveća konkurencija vodit će se između zemalja koje će u njenom razvoju otići najdalje. Nacionalnost će sve manje biti važna jer tko će brinuti o identitetu ako će sav rad izvršiti roboti? Liberalni demokrati će preživjeti samo ako se pronađe rješenje kako se nositi s masovnom nezaposlenošću. Još će mnogo vremena proći prije nego te stvari postanu ozbiljne, ali je dobro znati što se sprema i kako će vrlo izvjesno izgledati budućnost. Na trenutak sve izgleda utopijski, kao u pjesmi Imagine, engleskog glazbenika Johna Lennona. Ali kad se bolje sagleda, digitalna budućnost i umjetna inteligencija će pred ljudski rod staviti mnoštvo izazova i moralnih dilema. Možda je baš moral ono što ljude razlikuje od strojeva, ma koliko oni pametni bili. Pitanje je samo hoće li ga ljudi budućnosti imati dovoljno kako bi zadržali strojeve pod kontrolom i iskoristili ih za dobrobit čovječanstva.

broj 3-4 :: studeni 2018.

REVOLUCIJA KOJA MIJENJA NAČIN ŽIVOTA

Informacije – glavna „sirovina“ digitalne ekonomije Suprotno prethodnim industrijskim revolucijama, najnovija se odvija eksponencijalnim, a ne linearnim tempom. Brzina je rezultat čvrsto povezanoga svijeta i činjenice da svaka nova tehnologija stvara sve sposobniju sljedeću tehnologiju. Piše: Ante Mandić1 Prije tri godine bio sam, kao jedan od dva predstavnika hrvatske IT industrije, u delegaciji koju je vodio tadašnji hrvatski premijer Zoran Milanović. Delegacija je u tjedan dana posjetila 5 velikih IT tvrtki u Silicijskoj dolini i New Yorku. Kad kažem velikih, onda zapravo mislim ogromnih korporacija koje, ilustracije radi, na svojim računima imaju više gotovog novca nego što cijela Hrvatska ostvari u godinu dana

Autor je savjetnik u IN2

perspektive

Informacije – glavna „sirovina“ digitalne ekonomije

– BNP-a. Zašto IT tvrtke? Cilj turneje bio je da premijer i ljudi koji vode hrvatsku politiku i ekonomiju sagledaju i shvate globalne trendove pokrenute i omogućene naglim razvojem ICT industrije. Rezultat je trebao biti osmišljena strategija digitalne transformacije Hrvatske ili barem niz mjera s kojim bi smo napravili poneki iskorak u tom smjeru poput reforme obrazovnog sustava, prilagođenog zakona o radu, poreznog sustava da ne nabrajam dalje. Tako nam je Microsoft pokazao računarstvo u oblaku, HP demonstrirao kako su, korištenjem društvenih mreža, Obami pomogli dobiti druge izbore. Cisco je demonstrirao snagu umrežavanja i udaljene komunikacije, IBM je prezentirao Watsona koji s ljudima razgovara prirodnim jezikom i, u tom trenutku, je bio možda najbolja ilustracija onoga što će nam u budućnosti donijeti umjetna inteligencija. Tada sam se (po)nadao da su naš premijer i njegovi ljudi shvatili snagu i važnost informatičke i komunikacijske tehnologije, promjena koje one omogućavaju i utjecaja na ljude i društvo. Upečatljiva mi je ostala izjava Johna Chambersa, predsjednika i izvršnog direktora Ciscoa, koji je prilikom našeg posjeta rekao da je izgradnja onoga što mi vidimo i zovemo „fizički svijet“ završena i da se tu više ništa revolucionarno ne može napraviti osim, recimo, par katova viši neboder, duži tunel ili most. No to su i dalje samo neboderi, mostovi ili tuneli. Da bi smo napravili nove, revolucionarne pomake ili, bolje rečeno, proboje potrebno je mijenjati društvo u smislu odnosa koji sada postoje, njegovu organizaciju, sustave obrazovanja, vladanja, potrebno je mijenjati pojedince. I za prvu industrijsku revoluciju bilo je potrebno, simbolički rečeno, izaći iz srednjeg vijeka jer monasi u samostanima nisu osjećali potrebu za parnim strojem. Renesansa je promijenila društvo i time stvorila uvjete za procvat znanosti, kulture i načina življenja. Danas je to ono što zovemo digitalna transformacija. I zaista evo nakon tri godine imamo situaciju da su u zadnjih tri mjeseca otvorena dva najduža mosta (Krim i Hong Kong). Osim duljine hongkongški most je revolucionaran po svojim brojnim digitalnim značajkama gdje se, primjera radi, vozač ako zijevne tri puta u minuti automatski isključuje iz prometa. Tvrtka u kojoj radim kupila je novi automobil. Oblik karoserije, motor mehaničke komponente su skoro identične staroj verziji od prije 7 godina. Ono po čemu se razlikuju je enormna količina softvera kojim se integriraju brojni senzori, umjetna inteligencija i prepoznavanje govora. Sve u cilju potpore vožnji te zaštiti vozača. Slične stvari imate i kad kupujete kućne uređaje, igračke, medicinska pomagala. Sjedite li u čekaonici ambulante ili zračne luke primijetit ćete da velika većina, ako ne svi, zure u svoje mobilne telefone.

Uvjerljivi pokazatelji To su samo vidljivi pokazatelji da smo na početku revolucije koja u osnovi mijenja način življenja, rada i međusobnog povezivanja. Po svojoj veličini, opsegu i složenost broj 3-4 :: studeni 2018.

TEMA BROJA: Digitalna revolucija

promjena čovječanstvo nešto slično do sada nije doživjelo. Digitalna tehnologija je omogućila: – neograničeno povezivanja milijardi ljudi mobilnim uređajima, neovisno o zemlji i kontinentu gdje žive, – dosad neviđenu snagu obrade i pohrane informacija čime je omogućen lak pristup znanju, – međusobni utjecaj i konvergenciju novih naprednih tehnologija koje tako pokrivaju široka područja primjene kao što su umjetna inteligencija (AI), robotika, internet stvari (IoT), autonomna vozila, 3D tisak, nanotehnologija, biotehnologija, znanost o materijalima, skladištenje energije i kvantno računanje, da ne nabrajam dalje. Mnoge od tih inovativnih primjena tehnologije još su u početnoj fazi, ali se one međusobno djelujući jedne na druge pojačavaju i spajaju kako u fizičkim tako i u digitalnim i biološkim svjetovima. Time njihov rast nije kao u prethodnim industrijskim revolucijama linearan već eksponencijalan. Svjedoci smo dubokih promjena u svim industrijama. Obilježava ih pojava novih poslovnih modela, novih tvrtki znatno različitih i većih od postojećih te preoblikovanje proizvodnje, potrošnje, prijevoza i sustava isporuke. Na društvenoj fronti novu paradigmu primjećujemo u načinu na koji radimo i komuniciramo, kao i načinu na koji se izražavamo, međusobno obavještavamo i zabavljamo. Preoblikuju se vlade i institucije, kao i sustavi obrazovanje, zdravstva i prijevoza. Slobodno možemo reći da su promjene u pogledu veličine, opsega i brzine, povijesne. Te promjene su toliko duboke da, iz perspektive ljudske povijesti, nikada nije bilo doba koje je više obećavalo ali istovremeno nosilo više potencijalnih opasnosti. Ono što demantira skeptike, kojih nije mali broj, su: Suprotno prethodnim industrijskim revolucijama, ova se razvija eksponencijalnim a ne linearnim tempom. Ta brzina je rezultat duboko povezanog svijeta u kojem živimo i činjenice da svaka nova tehnologija stvara noviju i sve sposobniju tehnologiju. Primjerice, osovini, koja simbolizira prvu industrijsku revoluciju, trebalo je 120 godina da se izađe van Europe, dok se internet raširio svijetom za manje od 10 godina. Amazon, Uber, Airbnb, bili su nepoznati do prije koju godinu, iPhone (prvi pametni telefon) se pojavio prije samo 10 godina. Temelji se na digitalnoj revoluciji i kombiniranju višestrukih tehnologija koje dovode do promjena bez presedana u gospodarstvu, radu, društvu i kod pojedinaca. Ne mijenjaju se samo stvari i procesi oko nas već i sami mi.

perspektive

Informacije – glavna „sirovina“ digitalne ekonomije

Sinergijski učinak Zato mislim da je naziv, koji su skovali pragmatični Nijemci, Industrija 4 preuzak jer se fokusira samo na industrijsku revoluciju. Naime tu revoluciju ne čine samo inteligentni i povezani uređaji kako se često misli nego je opseg puno širi. Padaju mi na pamet sekvenciranje ljudskog genoma, nanotehnologije, obnovljivi izvori, kvantno računanje, umjetna inteligencija. Snaga utjecaja proizlazi iz sinergijskog učinka tehnologija i poslovnih modela.

Revoluciju čini fuzija svih tih tehnologija i njihovih međusobnih djelovanja u fizičkoj, digitalnoj i biološkoj domeni. To je ono što 4. industrijsku revoluciju razlikuje od prethodne tri. Danas svaka inovacija, da ne kažem novotarija, imaju jednu zajedničku značajku: ona koristi prožimajući snagu digitalizacije i informacijske tehnologije. Zato su u upotrebi i termini: digitalna transformacija, digitalna revolucija ili digitalno doba. Sekvencioniranje ljudskog genoma, primjerice, nije se mogao dogoditi bez napretka u povećanju računalne snage i novih metoda analize velike količine podataka (big data). Slično tome, napredni roboti ne bi postojali bez umjetne inteligencije, koja i sama uvelike ovisi o računalnoj snazi. Radi lakšeg sagledavanja brojnih ’revolucionarnih’ tehnologija obično ih dijelimo u tri grupe; fizičke, digitalne i biološke. Sve tri su duboko povezane ali, iako različite, imaju koristi jedne od drugih i razvijaju se kroz brojne inovacije. Najbolji primjer fizičkih tehnologija su autonomna vozila, 3D tisak, napredna robotika i novi materijali koji su lakši, jači i samoodrživi. broj 3-4 :: studeni 2018.

TEMA BROJA: Digitalna revolucija

Dobra ilustracija digitalnih tehnologija je ono što nazivamo ’IoT – Internet of Things’ koji je zapravo most između fizičkog i digitalnog svijeta. Povezuje stvari (proizvode, usluge, lokacije, …) i ljude korištenjem najmodernijih tehnologija i različitih platformi (softverskih aplikacija). Tu bih još dodao brojne senzore koji su sve manji, pametniji i jeftiniji tako da se lako instaliraju posvuda; doma, u odjeći, u raznim uređajima, u transportnim sredstvima, energetskim mrežama i proizvodnim pogonima. Izuzetno bitna je i blockchain softverska tehnologija koja omogućava realizaciju novog interneta kojim će se moći razmjenjivati, osim informacija, i vrijednosti. U njenom je temelju ideja o međusobnom povjerenju kroz protokol koji pouzdano bilježi transakcije u distribuiranom okruženju. Blockchain je kriptovaluta i zato je mnogi povezuju s Bitcoinom. U zadnje vrijeme izuzetno se snažno razvija umjetna inteligencija (AI) koja svoje algoritme temelji na obradi velike količine podataka i na strojnom učenju. Postoji čak mišljenje da bi AI mogla biti temelj Industije 5.

Samoregulirajući sustav Razlike između industrijske i digitalne ekonomije najjasnije se očituju u promjenama karaktera tržišta: bez razlika među tržištima ne bi bile značajne razlike među tim ekonomijama. Digitalna ekonomija ne ukida tržište već ideologiju tržišta. Suština te ideologije je da je tržište samoregulirajući sustav koji najbolje i najefikasnije alocira resurs, ponudu i potražnju. Resursi uključuju robe, usluge, prirodne, financijske i ljudske resurse, resurse za proizvodnju i resurse za potrošnju. U digitalnom dobu tržište postaje društveni (etički, politički) izbor. U digitalnom dobu znatan dio razmjene odvija se besplatno. U pozadini tog fenomena je činjenica da su informacije glavna „sirovina“ digitalne ekonomije. Upotrebom se ne troše, a vlasnička zaštita informacija kudikamo je teža nego zaštita materijalnog vlasništva. Upravo to je razlog zašto digitalno tržište karakteriziraju razni oblici „besplatne“ razmjene. Okosnica digitalne ekonomije su tvrtke-platforme. Prema odnosu osnovnih pokazatelja poslovanja, prihoda, kapitala, broja zaposlenih i profita, platforme se znatno razlikuju od tipične tvrtke industrijskog doba. Primjerice, Facebook je tvrtkaplatforma i najbolji je primjer tog novog oblika. U deset godina postojanja pretekao je General Electric u tržišnoj vrijednosti, za što mu je bilo potrebno samo 12.000 zaposlenih. To je četiri posto od ukupno 300.000 zaposlenih u energetskom gigantu. Prema nekim ekonomistima, platforme su zapravo hibridni oblik, imaju elemente i tvrtke i tržišta. Za njih je karakterističan efekt mreže. Riječ je o složenoj, ali vjekovnoj pojavi, prema kojoj vrijednost članstva u nekoj grupi raste s veličinom grupe. Na primjer, što je više telefonskih pretplatnika u nekoj mreži, to je pojedinom pretplatniku vrjednija njegova pretplata. Mreže im pak otvara mogućnost da izrastu 56

perspektive

Informacije – glavna „sirovina“ digitalne ekonomije

do monopolne, odnosno oligopolne pozicije gdje pobjednik uzima sve što se danas i događa. Na digitalnom tržištu konkurencija među tvrtkama odvija se inovacijama, više nego cijenama proizvoda. Facebook nećete pobijediti cijenom već samo ako smislite nešto inovativnije. To znači da monopolnu poziciju (odnosno članstvo u oligopolu) tvrtke nastoje osvojiti ponajprije inovativnim proizvodima. U inovacije se pouzdaju i izazivači, mahom nove tehnološke, brzorastuće, tzv. startup kompanije. Izvori prihoda platformi su raznorodni. – Facebook i Google nude besplatne informacije, a naplaćuju oglase; – eBay i Amazon naplaćuje naknadu za transfer robe, kao u uobičajenoj trgovini; – Uber određuje cijene usluga svojih podizvođača, vozača u prijevozu. Bitna značajka je da se sve te usluge obavljaju na zahtjev te je zato i skovan termin ’on-demand-economy’ – ekonomija-na-zahtjev. Nova, digitalna tehnologija nam omogućava da organizacije i pojedinci dijele korištenje sredstava/imovine ili pružanje usluga efikasno na do sada neviđen način stvarajući novi pojam ekonomija dijeljenja – ’sharing economy’. To dijeljenje jedna je od bitnih značajki digitalnog tržišta. Omogućavaju ga brojne tehnološke platforme ili mobilne aplikacije. Danas su najdalje u takvom dijeljenju otišli u sektoru prijevoza.

Popularni „ljudski oblak“ Za očekivati je da nova ekonomija zahtijeva i nove oblike rada. U digitalnom svijetu odnos između tvrtke i radnika dominantno čini niz transakcija za razliku od dosadašnjeg međusobno dugotrajnog odnosa koji uobičajeno zovemo zaposlenje. Ekonomija-na-zahtjev mijenja naš pogled na rad i društvene odnose temeljene na tom takvom radu. Poslodavci sve više koriste pojam „ljudski oblak“ iz kojeg po potrebi uzimaju radnike sa specifičnim znanjima na određeno vrijeme. Broj zaposlenih više ne odražava snagu tvrtke. Profesionalne aktivnosti se dekomponiraju u precizne zadatke i projekte, i zatim ponude u virtualnom oblaku radnika koji se mogu naći bilo gdje u svijetu. Radnici više nisu zaposlenici u tradicionalnom smislu, već nezavisni ponuđači usluga koji obavljaju određene zadatke. Za ljude koji su u oblaku glavna prednost je slobodnom izboru (raditi ili ne raditi) i, bez premca, u mobilnosti koju imaju pripadajući globalnoj mreži. Neki to mogu vidjeti kao idealnu kombinaciju puno slobode, manje stresa i više zadovoljstva onim što rade. Budući radnici će morati imati/obavljati svoj portfelj poslova da bi generirali potreban prihod kojeg danas imaju najčešće od jednog poslodavca. Primjerice, vozit će za Uber, biti Airbnb domaćin i raditi sitne popravke preko Taskrabbita. broj 3-4 :: studeni 2018.

TEMA BROJA: Digitalna revolucija

Trend novog oblika nezavisnog rada intenzivno se razvija i za njega je iskovan i poseban termin – gig rad i gig ekonomija (gig work, gig economy). Neke od značajki tog rada su: – dijeljenje zaposlenika (kad više poslodavaca unajmljuje istog zaposlenika); – dijeljenje posla (kad poslodavac zaposli za isti posao više zaposlenika); – privremeni menadžment (kad se unajmi eksperta da izvede samo neki projekt); – usputni rad (kad poslodavac povremeno pozove zaposlenika da mu nešto obavi); – mobilno zapošljavanje (kad zaposlenik može neki posao obaviti odsvuda, bez radnog mjesta, ljudski oblak); – portfelj rada (kad davatelj usluge radi za više tražitelja/poslodavaca); – zapošljavanje u gomili (kad puno zaposlenika radi male poslove; na primjer click work na platformama); – kolaborativno zapošljavanje (kad se samozaposleni udruže)

Društveni izazov Veliki izazov za većinu društava bit će kako apsorbirati ono što donosi digitalno doba dok istovremeno inzistiraju na sustavu tradicionalnih vrijednosti. Svjedoci smo da digitalna transformacija testira neke temeljne postavke na kojima počivaju duboko religiozna društva i da to može prouzročiti sukobe sa društvima čija su uvjerenja oblikovana svjetovnim pogledom na svijet. Nije moguće prihvatiti novosti i istovremeno njegovati i inzistirati na tradicijskim, povijesnim vrijednostima. Svjedoci smo da danas najveća opasnost za globalnu suradnju i stabilnost dolazi od radikalnih grupa koje se ekstremno bore protiv napretka služeći se ideološki motiviranim nasiljem. S druge strane digitalno doba donosi rast nejednakosti unutar, ali i među društvima/ državama. To će rezultirati novom klasnom podjelom i novim svjetskim poretkom. Postoji strah da će veća stopa nejednakosti dovesti do veće razine socijalnih nemira i napetosti u svijetu. Srednje-klasni posao više neće jamčiti srednje-klasni životni standard. U zadnjih 20tak godina četiri tradicionalna atributa statusa srednje klase (obrazovanje, zdravlje, mirovine i posjedovanje kuće ili stana) su polako nestala. U SAD-u i UK-u sada se oni smatraju i cijene luksuzom. Dolazi vrijeme tzv. ’pobjednik uzima sve’ tržišnog gospodarstva u kojem srednja klasa ima sve ograničeniji pristup i to će svakako utjecati na demokraciju, odnosno model koji smo do sada imali. Digitalna transformacija ne utječe samo na ono što i kako radimo, nego i na to tko smo. Utječe na naš identitet i ostale aspekte onog što smo mi – naš osjećaj 58

perspektive

Informacije – glavna „sirovina“ digitalne ekonomije

privatnosti, pojam vlasništva, obrazac potrošnje, vrijeme koje posvećujemo radu i slobodnom vremenu, kako razvijamo svoje karijere, njegujemo svoje vještine. Digitalna revolucija će utjecati i na to kako se susrećemo s ljudima i njegujemo međusobne odnose, na naše zdravlje, pa i na razvoj ljudskog roda te bi mogla dovesti u pitanje i njegov opstanak. Takve promjene izazivaju s jedne strane uzbuđenje ali s druge i strah jer se krećemo u nepoznatom smjeru koji ne možemo kontrolirati.

Etičke nedoumice Digitalno doba obiluje nizom novih tehnologija uz čiju se masovnu prihvaćenost razvija i posebna kultura njezine upotrebe. Svjedoci smo da se u toj kulturi odgovornost za neočekivane posljedice i rizik nerijetko prebacuje na drugog. Taj fenomen je najizraženiji kod umjetne inteligencije u situacijama gdje želimo da ona mijenja čovjeka. Primjeri nekih etičkih pitanja: – može li se automobilima bez vozača i uopće umjetnim kreacijama, robotima, umjetnoj inteligenciji pripisati moralna odgovornost. – mogu li AI algoritmi biti nepravedni, osobito ako uče i sami donose odluke. Dosadašnja uporaba AI algoritama pokazala je da mogu. Naravno, jer ih je razvio čovjek i temelji se na podacima koje je generirao čovjek. Koliko je ovo pitanje važno pokazuje činjenica da su najsnažniji akteri digitalnog društva, Google, Facebook, Amazon, IBM i Microsoft, potkraj 2016. godine osnovali Partnerstvo za umjetnu inteligenciju, svojevrsno savjetodavno tijelo koje će raspravljati etičke dileme digitalnog doba. Digitalna povezanost koju nam omogućuje informatička tehnologija temeljno mijenja društvo. Opseg i brzina tih promjena čini tu transformaciju znatno različitijom od ostalih industrijskih revolucija u povijesti. Zato moramo preuzeti kolektivnu odgovornost za takvu budućnost u kojoj će inovacije i tehnologija biti usmjerene na humanost i služenje javnom interesu. Moramo nastojati da nas digitalna transformacija vodi ka većem stupnju održivog razvoja. Možemo ići čak i dalje ka vjerovanju da će novo digitalno doba, ako ga budemo pravilno oblikovali, katalizirati novu kulturnu renesansu u kojoj ćemo se osjećati kao dio istinske globalne civilizacije. Digitalna revolucija ima potencijal robotizirati čovječanstvo i time narušiti naše tradicionalne vrijednosti – rad, zajedništvo, obitelj i identitet. Ili je možemo iskoristiti kako bi čovječanstvo podiglo novu, kolektivnu, svijest o zajedničkom smislu postojanja i sudbini. Na nama je odgovornost da se dogodi ovo drugo. broj 3-4 :: studeni 2018.

PODUZETNIŠTVO NOVOG DOBA

Od digitalne transformacije do novih poslovnih modela Najnovije istraživanje Svjetskog ekonomskog foruma ukazuje da da će se u iduće četiri godine diljem svijeta ugasiti 75 milijuna radnih mjesta, ali će digitalizacija istodobno pridonijeti otvaranju 133 milijuna novih. Pišu: dr. sc. Darko Tipurić i mr. sc. Sanel Volarić1 Promatranje ubrzanog razvoja kroz koje čovječanstvo prolazi u proteklih 200-tinjak godina kroz podjelu na 4 industrijske revolucije nema samo teorijsko značenje već može znatno pripomoći i shvaćanju suštine radikalnih promjena koje će nam donijeti zadnja digitalna revolucija. Druga industrijska revolucija, osim širokog korištenja električne energije i fosilnih goriva, donijela je i organiziranje poslova kroz strukturirane poslovne procese, kao što je npr. slijedni proces proizvodnje na industrijskim trakama. Tijekom treće, računalne, industrijske revolucije ove procese smo optimizirali i informatizirali u cilju unaprjeđenja efikasnosti poslovanja i povećanja prodajnih rezultata. Promjene koje nam donosi 4. industrijska revolucija puno su više od informatizacije poslovanja. Digitalne tehnologije, poput onih mobilnih i usluga u oblaku, toliko su postale dostupne i široko korištene da omogućuju radikalnu promjenu poslovnih modela te rušenje granica među tradicionalnim industrijama i pojave asimetrične konkurencije. Nekadašnja paradigma koncentriranja na temeljno poslovanje zamijenjena je stalnim i inovativnim traganjem za novim poslovnim modelima i izvorima prihoda, unutar, ali i izvan nekadašnje dominantne industrije. Digitalizacija iz temelja mijenja nekadašnju mantru o fokusu na core poslovanje. Naime, poduzeća su pod sve većim pritiskom implementacije novih poslovnih modela, pronalaska novih partnerstava i načina zadovoljenja potreba klijenata. Oni koji su uspješni u tome Accenture naziv majstorima promjene poslovanja (rotation masters) što postižu kroz tri ključna preduvjeta: Autori su dr. Tipurić, redovni profesor u trajnom zvanju i pročelnik Katedre za organizaciju i menadžment Ekonomskog fakulteta u Zagrebu i mr. Volarić, DSM Consulting

perspektive

Od digitalne transformacije do novih poslovnih modela

– osiguranje dostatnih investicijskih kapaciteta za zaokrete u poslovanju – uspostava upravljanja inovacijama čiji se rezultati primjenjuju u svakodnevnom poslovanju – osiguranje sinergiju između starog i novih poslovnih modela. Najsigurniji način za osiguranje investicijskog kapaciteta je unaprjeđenje profitabilnosti postojećeg temeljnog poslovanja u čemu digitalna transformacija sigurno može pomoći. Majstori rotacije poslovanja ne čekaju „povijesna“ otkrića kojima će unaprijediti poslovni model već su osigurali svakodnevno propitivanje procedura i usklađenosti ponude s Slika 1: Očekivani udjeli prihoda i profita od potrebama klijenata te implementaciju novih oblika poslovanja za tri godine (Izvor: unaprjeđenja. Njihovi novi poslovni Accenture) modeli ne sukobljavaju se s tekućim temeljnim poslovanjem, već s njime sinergijski (kroz npr. križnu prodaju) podupiru razvoj poduzeća.

Sve kraći životni vijek poduzeća Prema istraživanju kojeg je proveo Accenture 2017. na uzorku poduzeća iz 11 industrija i 12 zemalja, očekivanja uprava poduzeća je da će 54% prihoda i 51% dobiti kroz tri godine doći od poslovanja koje danas ne postoji, barem ne u znatnijoj mjeri. Kako bi se u relativno kratkom vremenu mogao izvesti tako značajan zaokret u poslovanju, potreban je znatan investicijski kapacitet i kapacitet upravljanja promjenama, inovativan pristup osmišljavanju novih poslovnih modela prije odlučne implementacije te osiguranje sinergije između novih i postojećih poslovnih modela koji kroz međusobno podupiranje jamče dugoročno održivi rast poduzeća. Zacijelo prvak među majstorima rotacije je Amazon čiji je osnivač Jeff Bezos u DNA kompanije utkao stalno traganje za novim poslovnim modelima, usklađenim s potrebama klijenata, ali uz održanje profitabilnosti prethodnih modela čime se osigurava financiranje novih iskoraka. Pored smanjenja ili čak rušenja tradicionalnih industrijskih granica koje su nekada omeđivale prostor koji se morao analizirati tijekom strateškog planiranja, druga velika promjena koju donosi digitalizacija je znatno ubrzanje poslovne okoline većine poduzeća s trendom daljnjeg ubrzanja jer svi pokretači digitalne revolucije još uvijek jačaju. U takvim okolnostima prosječni životni vijek poduzeća znatno se smanjuje, pa je tako nestalo 50% poduzeća koja su 2000. godine bila dio popisa Fortune 500, a očekuje se nestanak još njih 40% u narednih 10 godina. Kako bi opstala, poduzeća moraju implementirati agilne poslovne modele koji će se broj 3-4 :: studeni 2018.

TEMA BROJA: Digitalna revolucija

brzo prilagođavati brzim promjenama i disrupcijama na tržištu, a po mogućnosti i sami biti disruptori. Prema istraživanjima, poduzeća koja se prilagode digitalnoj eri i opstanu, za tri godine će preko 50% svojih prihoda ostvarivati kroz proizvode i usluge koje trenutačno nemaju u svojoj ponudi što znači da će znatno morati smanjiti time-to-market unaprjeđenja portfelja proizvoda i usluga. Naravno, nisu sve industrije podjednako izložene djelovanju digitalizacije, što se najbolje vidi iz istraživanja koje provodi „Global Center for Digital Business Transformation“ iz Švicarske koji stupanj djelovanja digitalizacije mjeri kroz dimenzije vremena i sredstava potrebnih za disrupcije u pojedinim industrijama te stupanj utjecaja na subjekte koji u njima posluju. Kao i kod istraživanja iz 2015. godine, i po zahtjevnom globalnom istraživanju iz 2017. godine, najizloženije industrije su: – – – – –

Mediji i zabava Tehnološki sektor Maloprodaja Financijski sektor Telekom industrija

Hrvatski menadžeri hvataju korak S obzirom da se na tržištu RH još uvijek ne osjećaju znatnije posljedice digitalne revolucije, zanimljivo je pogledati kako taj utjecaj vide lideri poduzeća iz ovoga globalnog istraživanja. U prethodnom istraživanju iz 2015. samo 15% menadžera je odgovorilo kako je već u poslovanju osjetilo konkretne utjecaje digitalne revolucije, a 48% njih je izjavilo kako taj utjecaj očekuju u skoroj budućnosti od najviše 3 godine. Međutim, nakon samo dvije godine čak 49% njih izjavilo je da je osjetilo disruptivni utjecaj digitalne ere, a 33% to očekuje u naredne 3 godine. Možemo reći da ćemo prema ovome istraživanju za 3 godine živjeti u digitalnoj eri jer će preko 80% poduzeća živjeti u disruptivnoj okolini. Ključne digitalne tehnologije koje, u sinergijskom djelovanju, ubrzano potiču daljnju digitalizaciju društva i gospodarstva su: – – – –

Mobilne tehnologije (2020. godine čak 80% stanovništva bit će online) Digitalne platforme (socijalne mreže i ostale) Big-data analitički sustavi Tehnologije i usluge u oblaku (Clouds).

Iz osnovnih izvode se kompleksnije digitalne tehnologije koje objedinjuju snage pojedinih tehnologija od kojih su građeni, poput sustava umjetne inteligencije koji su skupovi digitalnih tehnologija koji omogućuju prediktivne analize i određeni stupanj samostalnog učenja kroz: – Prepoznavanje uzoraka – Kreiranje relevantnih pravila 62

perspektive

Od digitalne transformacije do novih poslovnih modela

– Donošenje odluka i pokretanje akcija – Anticipiranje budućih događaja te kreiranja pravila za buduće odluke – Komuniciranje s drugim sustavima i ljudima. Sustavi umjetne inteligencije već su našli široku primjenu u nizu poslovnih područja poput smanjenja poreznih prekršaja i prijevara u osiguranju, boljeg iskorištenja solarne i snage vjetra, poboljšanje edukacije i zdravstva na izoliranim područjima poput otoka itd. Digitalizacija će drastično promijeniti mnoge segmente društva i gospodarstva, a pogotovo tržište rada kroz zatvaranje i otvaranje desetaka milijuna radnih mjesta i znatne izmjene broja radnih mjesta po zanimanjima. Prema istraživanju Američkog ureda za statistiku rada (US Bureau of Labor Statistics): – Gotovo 45% danas obavljanih aktivnosti moći će se digitalizacijom automatizirati (ukupni budžet plaća za ove aktivnosti je 2 bil USD) – Samo 5% zanimanja će potpuno nestati, ali će u velikoj većini zanimanja doći do znatnog smanjenja broja radnih mjesta (najmanje 60% zanimanja ima najmanje 30% aktivnosti koje će se automatizirati) – Ugroženo je skoro 50% sadašnjih radnih mjesta te je potrebna hitna i usklađena nacionalna politika vlade i socijalnih partnera kako bi se digitalna transformacija iskoristila za gospodarski rast.

Znatna ušteda troškova Ako se ove brojke primijene na hrvatsko tržište rada, potencijal automatizacije i ušteda troškova plaća su oko 60 mld kuna, uz ugroženost preko 700.000 radnih mjesta koja treba nadoknaditi otvaranjem novih. Međutim, s obzirom na činjenicu da je prosjek plaća kod nas u tehnološkom sektoru čak 60% veći od ostatka, jasno je da bi uspješna digitalna transformacija multiplikativno pozitivno utjecala na ukupne javne financije i gospodarski rast. Prema DESI indeksu RH je prema korištenju digitalnih tehnologija svojih stanovnika preko 3% iznad prosjeka EU-a, a da je ukupno toliko bolja, odnosno da je stupanj digitaliziranosti 10% veći od sadašnjeg, prema izračunu Ekonomskog instituta Zagreb naš BDP bi bio veći oko 11%. Digitalna transformacija poduzeća je sveobuhvatno restrukturiranje poduzeća vodeći računa o svim promjenama i novim paradigmama koje dolaze s digitalnom erom te mogućnosti sve dostupnijih digitalnih tehnologija. Plan digitalne transformacije mora obuhvatiti niz vrlo važnih područja i dati odgovore na niz ključnih pitanja: – Kako pratiti „konkurenciju“ u digitalnoj eri bez industrijskih granica? – Kako uspostaviti cjelovito i kontinuirano usklađenje portfelja proizvoda i usluga s potrebama klijenata? broj 3-4 :: studeni 2018.

TEMA BROJA: Digitalna revolucija

– Kako uspostaviti kontinuirani proces inovacija bez čega nema opstanka u digitalnoj eri? – Kako uspostaviti interaktivan i stalan odnos s klijentima (engagement)? – Kako uspostaviti proces upravljanja podacima kao ključnim resursom digitalnog doba? – Kako uspostaviti proces upravljanja talentima kojim će se privući i zadržati kvalitetni ljudski resursi sposobni za sve ove navedene zadaće? Naravno, kao i kod svih ostalih velikih promjena u poduzećima ključni su uloga i stavovi najvišeg menadžmenta, pa stoga međunarodna kompanija Amrop kontinuirano provodi istraživanje koje je usmjereno na razumijevanje stanja u ovome području. Iz zadnjeg izvješća objavljenog ove godine može se izvući nekoliko vrlo bitnih informacija: – Dok je udio članova uprava s digitalnim kompetencijama u tehnološkom sektoru 43%, dotle je njihov udio u netehnološkom sektoru samo 5% i pada – Samo 3% kompanija ima uspostavljene odbore za digitalizaciju, dok većina njih ima klasične odbore poput onih za operativne rizike, kompenzacije i sl. Ovo istraživanje otkriva još jedan doprinos digitalizacije razvoju društva. Naime, udio žena među članovima uprava s digitalnim kompetencijama je dosegao 35% i raste što znači da digitalizacija daje konkretan doprinos i na ovome područje na kojem nametnute kvote i druge mjere nisu dale adekvatne rezultate. I najnovije istraživanje Svjetskog ekonomskog foruma (World Economic Forum) potvrđuje istraživanja niza institucija i konzultantskih kuća, ali i primjere iz poslovne prakse poduzeća i gospodarstava. Naime, i ovo istraživanje potvrđuje da će digitalizacija, iako će u naredne 4 godine ugasiti čak 75 mil radnih mjesta, ipak donijeti neto povećanje zaposlenosti jer će se u istom periodu (do kraja 2022.) otvoriti 133 mil novih radnih mjesta. S obzirom na to da se zatvaraju uglavnom niže plaćena, s dosta repetitivnih aktivnosti, a otvaraju bolje plaćena radna mjesta (obrada podataka, softverski razvoj, informacijska sigurnost, specijalisti za inovacije, itd.), digitalizacija višestruko pozitivno djeluje na povećanje gospodarske aktivnosti i ubrzani rast gospodarstva. Veća zaposlenost i ukupna masa plaća podiže osobnu potrošnju i punjenje mirovinskih, zdravstvenih i ostalih socijalnih fondova što sve omogućava državama porezna Slika 2: Stupanj automatizacije globalnog rasterećenja poduzetnika i daljnje gospodarstva po godinama (World Economic poticanje razvoja. Forum, 2018.)

perspektive

Od digitalne transformacije do novih poslovnih modela

Više strojeva i robota Prema istom istraživanju, stupanj automatizacije poslovnih procesa znatno će se povećati. Naime, trenutačno 71% radnih sati, globalno u svim industrijama, obavljaju ljudi, a 29% strojevi te mehanički i algoritamski roboti. Do kraja promatranog četverogodišnjeg perioda udio ljudi past će na 58%, a 2025. bit će prekretnica u kojoj će taj udio radnih sati obavljenih pasti ispod 50%. I ovo istraživanje naglašava kako svi ovi pozitivni učinci digitalizacije na unaprjeđenju gospodarskog razvoja neće doći sami po sebi već je potreban organiziran strateški pristup na globalnoj razini i na razini država te uspješna digitalna transformacija gospodarskih subjekata. Također, naglašava se potreba cjeloživotnog učenja, odnosno odgovornost svakog pojedinca da se prilagodi ovoj tranziciji tržišta rada i ostane konkurentan u prilikama koje će donijeti digitalna era. Naime, prema ovome istraživanju WEF-a, čak 54% sadašnjih zaposlenika morat će proći kroz dodatno školovanje i dokvalifikaciju kako bi kroz nove kompetencije ostali konkurentni na tržištu rada. Od toga 35% morat će proći programe razvoja kompetencija do 6 mjeseci trajanja, a 19% zahtjevnije programe koji traju dulje od 6 mjeseci. Ove kompetencije ne odnose se samo na tehnološke već i na niz ljudskih kompetencija koje će biti ključne u kognitivnoj eri koja dolazi: kreativnost, inovativnost, kritički način promišljanja, itd. Digitalna revolucija tako snažno utječe na globalna gospodarska kretanja da značajno mijenja odnos između ključnih globalnih igrača. Kina je to odavno shvatila te je opsežnim nacionalnim programom u koji se ulaže otprilike 6 mld eura godišnje, razvila svoje digitalne kapacitete i od proizvođača jeftine industrijske robe pretvorila se u drugu najveću digitalnu velesilu, učvršćujući i jačajući svoju poziciju drugog gospodarstva svijeta. Slično tomu, indijsko gospodarstvo je, ponajprije na krilima digitalizacije, raslo preko 8% u prošloj godini prelazeći Francusku i sada s ukupnim BDP od 2,6 bil USD dijeli s Velikom Britanijom 5. mjesto najvećih gospodarstava svijeta. Nama puno bliži primjer je Irska koja se na krilima digitalne revolucije prometnula u članicu EU-a koja privlači kapital i stručnjake iz ostalih, čak i bogatijih dijelova EU-a, a nedavno je bila začelju gospodarske razvijenosti unije. Budući da EU zaostaje za vodećim digitalnim velesilama, SAD-om i Kinom, ova zemlja može biti primjer ne samo Hrvatskoj već i cijeloj uniji kako uhvatiti priključak s prvacima digitalne ere i zaustaviti daljnje zaostajanje.

broj 3-4 :: studeni 2018.

UTJECAJ DIGITALNIH TEHNOLOGIJA NA GOSPODARSTVO

Budućnost je počela – moramo je iskoristiti Nova industrijska revolucija ili revolucija 4.0. kako je popularno nazivaju u punom je zamahu. Jedan od njenih najvažnijih aspekata je disruptivna tehnologija koja je danas isključivo digitalna. Stoga kada govorimo o disruptivnim tehnologijama zapravo mislimo na digitalne tehnologije. U tom kontekstu treba promatrati i ovaj članak. Piše: Andrijana Parić1 Kako bismo razumjeli pojam disrupcije u kontekstu gospodarstva općenito potrebno je krenuti od jasnih definicija. Disruptivna tehnologija nije novi pojam, kako to mnogi misle. U teorijskom narativu spominje se već 90-ih godina ali se njegovo razumijevanje proširilo i dobilo dodatna tumačenja tijekom zadnjih 20 godina. Budući da postaje sve aktualniji nije neobično da sve više praktičara i teoretičara u RH govori o disruptivnim tehnologijama. U lancu gospodarstva, bilo da se radi o inovativnim start-up inicijativama, industriji koja se digitalno transformira ili građanima koji žele brže i transparentnije javne servise, svima je jasno da je novo (digitalno) doba već tu i da je samo stvar u tome koliko smo ga spremni prihvatiti, participirati kroz svoje poslovanje i živote i koristiti tehnologiju za unapređenje kvalitete svakodnevice bilo da se radi o poslovnoj ili privatnoj sferi. Bez obzira na sporadične otpore i kritike na pogrešno korištenje tehnologije, čini se da je svima već jasno da se svakodnevni život, a naročito poslovanje mora prilagoditi novim trendovima kako bi se izbjegao neželjeni scenarij tj. mora se provesti tzv. primijeni ili nestani.

Izvršna direktorica – digitalno poslovno savjetovanje, SENSE GRUPA

perspektive

Budućnost je počela – moramo je iskoristiti

Disruptivnim tehnologijama smatraju se one koje mijenjaju uvriježene poslovne procese, pa i cijele industrije, uvodeći potpuno nov model poslovanja temeljen na tehnologiji. Danas su disruptivne poslovne promjene gotovo isključivo rezultat primjene ili razvoja digitalnih tehnologija. Neki od poznatih primjera digitalnih disrupcija koje su utjecale i na tržište RH su Uber, Airbnb, Deezer ili Netflix. Njihova disruptivna vrijednost ne leži samo u tome što su unijeli inovativne modele poslovanja, čime već zaslužuju pohvale, nego i u tome što su znatno pojednostavili, ubrzali i olakšali način na koji dolazimo do ili nudimo usluge u primjerice turizmu, prijevozu, gledanju filmova ili slušanju glazbe. Također, uz radikalno jednostavniji pristup tržištu, disruptivnost se prepoznaje i na utjecaju promjena ne samo na korisnika ili sektor, već i na šire gospodarstvo, njegov razvoj i legislativno okruženje.

Pola stoljeća digitalne transformacije Inoviranje i primjena različitih tehnologija već stoljećima mijenja svijet. Od izuma kotača preko električne energije, pa sve do umjetne inteligencije, čovječanstvo neprestano stoji pred novim izazovima i prilikama. Kada govorimo o digitalnoj transformaciji, svatko će prvo pomisliti da je to nova pojava, nešto što je posljednjih nekoliko godina počelo utjecati na poslovanje. No činjenica je da digitalna transformacija u jednom ili drugom obliku traje već 50 godina. Uzmimo, na primjer, industriju satova. Švicarske tvrtke stoljećima su bile vodeći proizvođači mehaničkih satova i stručnjaci za preciznu mehaniku, sposobni izraditi izuzetno precizne mehanizme. A onda su, kasnih 70-ih godina, došli kvarcni, a potom i digitalni satovi koji su nudili veću pouzdanost i preciznije mjerenje vremena. Višestoljetna vještina švicarskih majstora izrade preciznih mehanizama vrijedna stotine milijuna dolara u samo nekoliko godina našla se u velikim problemima, Japanski proizvođači kao što su Casio ili Seiko preuzeli su tržište, a švicarski sat morao se potpuno inovirati kako bi odgovorio na potrebe tržišta u svjetlu novih tehnologija i promjenjivog poslovnog okruženja. Razmislite o drugom primjeru fotografijama. Kodak je bio najpoznatiji i vodeći proizvođač foto filmova i opreme. Kodakovi inženjeri prepoznali su dolazak digitalnog doba, i upravi predstavljaju digitalni fotoaparat koji ne koristi filmove. Uprava je odlučila da zarađuju dovoljno od proizvodnje i prodaje filmova, da digitalna tehnologija nije još spremna za tržište i doslovno su pospremili tehnologiju digitalnog fotoaparata u ladicu. Samo nekoliko godina kasnije Kodak je bio na putu u stečaj, u digitalnom dobu. Danas to izgleda kao jednostavna priča, no zanimljivo je da je Kodak bio svjestan dolaska digitalnog i zapravo je već 1980. počeo ulagati u digitalnu transformaciju, ali nije uspio napraviti prijelaz. S druge strane, tvrtke poput Fujia, Nikona ili Canona koji su također bile lideri u proizvodnji kamera i filmova za kamere, ozbiljnije su shvatile digitalnu disrupciju koja dolazi, te uspjele napraviti prijelaz koristeći vlastitu stručnost u proizvodnji leća i kemijskih spojeva. Danas, pred kraj 2018., svjedočimo tehnologijama koje su prema svim svojim karakteristikama disruptivne, tj. u korijenu mijenjaju postojeće paradigme, i to čine čak 10 puta brže. broj 3-4 :: studeni 2018.

TEMA BROJA: Digitalna revolucija

Zastarjeli modeli Navedeni primjeri ukazuju da je nužno prilagođavati postojeće poslovne modele, pogotovo ako su organizacije postavljene prije doba interneta tj. ranih 2000ih. U Hrvatskoj sve više svjedočimo tome kako su postojeći poslovni modeli već zastarjeli te kako tek neke organizacije prepoznaju tehnologiju kao priliku za disrupciju vlastite industrije i stvaranje nove vrijednosti. S druge strane, drugi zaostaju i za vlastiti opstanak se bore ne samo organizacije već i cijele industrije. Jedan od osnovnih razloga leži u činjenici da se mnogi zapravo plaše promjena (što nije novost) i ne razumiju kako tehnološke promjene i sve što one sa sobom nose treba shvatiti kao iznimnu priliku za rast poslovanja, povećanje učinkovitosti, ostvarivanje ušteda ili izlazak na tržišta koja su do sada bila nedostižna. Tvrtke u Hrvatskoj i dalje ne razumiju dovoljno koliko je važno prilagoditi svoje poslovanje, poslovne modele, proizvode i procese potrebama potrošača, korisnika ili pritisku konkurencije. Najoportunitetniji način za ostvarivanje spomenute koristi je jačanje digitalnih kapaciteta i primjena tehnologija. S obzirom na to da se pojmovi vezani uz digitalnu transformaciju često razumiju drugačije, važno je definirati kako se digitalna transformacije definira u kontekstu poslovanja organizacija. Digitalna transformacija poslovanja je temeljita promjena u organizaciji i načinu tradicionalnog poslovanja korištenjem digitalnih tehnologija i primjenom novih poslovnih modela s ciljem poboljšanja performansi organizacije i brže prilagodbe u okruženju koje se stalno i brzo mijenja. Prema iskustvu stručnjaka Sense grupe u Hrvatskoj, do 40 posto digitalne transformacije poslovanja vezano je uz promjenu informacijsko-komunikacijske tehnologije i primjenu digitalnih poslovnih alata. Preostalih 60 posto puno je zahtjevniji dio digitalne transformacije poslovanja, a povezan je uz jačanje digitalnih kapaciteta organizacije, točnije razvoj inovativnog poslovnog modela, kreiranje novih usluga i proizvoda, promjene u organizaciji poslovanja i korporativnoj kulturi, stvaranje agilnog digitalnog poslovanja, te stvaranju uvjeta za održiv poslovni sustav spreman za kontinuirane inovacije i promjene.

Najtraženija konzultantska usluga Jačanjem digitalnih kapaciteta kroz proces digitalne transformacije organizacije će osigurati preduvjete za inoviranje i pronalazak novih rješenja s kojima im postaje moguće unijeti disrupciju na tržište. Digitalna transformacija podrazumijeva i odgovore na disrupciju u okolini, tj. industriji. Digitalna transformacija poslovanja postaje najtraženija konzultantska usluga, s godišnjim trendom rasta od 30%. Hrvatski poslovni sektor loše kotira na svjetskim ljestvicama s obzirom na stanje poslovne konzervativnosti. Nerazumijevanje važnosti brzine promjena u suvremenom poslovanju primjenom digitalnih alata, inovacija poslovnih modela, procesa, proizvoda i usluga, te nužnost pripreme i prilagodbe 68

perspektive

Budućnost je počela – moramo je iskoristiti

zaposlenika, organizacije i korporativne kulture tipične su odlike tog sektora danas. Potreba za korištenjem konzultanata za digitalnu transformaciju poslovanja u Hrvatskoj je tek u nastanku. Isto vrijedi i za javni sektor gdje pojedine institucije eksperimentiraju nove načine rada, ali stvarna potreba digitalne transformacije poslovanja im još nije na listi prioriteta. Međutim, aktivnosti nekih državnih agencija ili institucija poput Hrvatske gospodarske komore, ukazuje razumijevanje potrebe prilagodbi promjenama i potrebama građana. Pregled disruptivnih tehnologija koje su promijenile način poslovanja i koje imaju najveći utjecaj na gospodarska kretanja mogu se grupirati u dvije osnovne cjeline.

Prva cjelina je svakako područje komunikacije i interakcije gdje su predviđanja da će za samo dvije godine većina populacije biti u komunikaciji i interakciji s botovima/ robotima, glasovnim pomoćnicima (npr. Amazon Echo, Google Home) u većoj mjeri nego s drugim osobama. Ovaj zaključak utemeljen je na argumentu da se umjetna inteligencija kao jedna od najpoznatijih (najvidljivijih) disruptivnih tehnologija sve više razvija. Dodatan argument koji ide u prilog onima koji tvrde da će se ova interakcija povećavati je i razvoj umjetnih konverzacijskih/komunikacijskih korisničkih platformi, portala i sučelja. Nadalje, sve veća upotreba pametnih telefona, tableta, i različitih bilo praktičnih bilo zabavnih aplikacija koje nam asistiraju u svakodnevnom životu navode na zaključak da je digitalni svijet već naša dominantna stvarnost a ono što će ju učiniti apsolutnom je činjenica da je virtualna interakcija fleksibilna, što je možda i najvažnija karakteristika određene pojave za današnji brzi svijet koji nema vremena za čekanje. Uz umjetnu inteligenciju tu je i razvoj IoT-a, virtualne stvarnosti i proširene stvarnosti, 5G mreža i robotike te sve veće usavršavanje tehnologije dronova u nizu industrija. Ključ je u tome da sve ove disruptivne tehnologije u poslovanju trebamo doživljavati kako aktivne sudionike industrijske revolucije i pokretače promjena, a ne kao opasnost. broj 3-4 :: studeni 2018.

TEMA BROJA: Digitalna revolucija

Druga cjelina je područje inovacija u poslovanju temeljenih na svakodnevnim procesima i konceptima koje postaju sve češći izvor disrupcije gdje je najbolji primjer Blockchain tehnologija temeljenja na distribuciji i vidljivosti podataka. Iako se trenutno najviše upotrebljava u financijskom sektoru, blockchain ima velik potencijal za upotrebu i u drugim industrijama.

Prednost i rizici Promjena poslovnih modela prilagodba disrupciji ili samo ulaganje u disruptivne tehnologije i inoviranje kompaniji može donijeti veliku tržišnu prednost ali ju financijski i ugroziti. Rizik je svakako velik no čini se da nema previše izbora. U svakom slučaju, prilagodba poslovanja novom dobu tj. digitalna transformacija poslovanja koja nudi odgovor na disruptivne tehnologije ili otvara prostor za njihov razvoj pomoći će nekim tvrtkama da steknu prednost nad konkurencijom ili da ju potpuno „pregaze“, dok će pak drugima donijeti izlazak na nova tržišta ili ulazak u potpuno novi sektor poslovanja. Za kraj bitno je istaknuti pozitivne primjere u RH koje smo grupirali u dvije kategorije. Jedna je tipično start-up okruženje gdje imamo primjer tvrtke Agrivi čija je vizija da iz korijena promijeni način na koji se danas proizvodi hrana te postigne pozitivan utjecaj na preko milijardu ljudi tako što će poljoprivrednicima omogućiti da ostvare održivu, efikasnu i profitabilnu proizvodnju hrane. Njihovo rješenje koje se koristi u više od 150 zemalja bazirano je na internetskoj tehnologiji i znanju stručnjaka agronoma, a omogućava poljoprivrednicima da optimiziraju proizvodnju, adekvatno zaštite svoje usjeve te vode profitabilnu proizvodnju. Drugi primjer u ovoj kategoriji je Photomath, globalno popularna aplikacija za rješavanje matematičkih zadataka s pomoću kamere pametnog telefona, koja odnedavno uz tiskani tekst čita rukopis. Ovaj start-up neprestano raste i danas ima oko 6,5 milijuna mjesečnih korisnika. S obzirom na drugu kategoriju, tradicionalne/postojeće industrije u RH, izdvajamo četiri primjera. Hrvatski telekom već nekoliko godina radi na sveobuhvatnoj digitalnoj transformaciji, a do 2020. planira utrošiti 700 milijuna eura u uspostavu novih IT rješenja i prilagodbu poslovnih procesa. Hrvatska Pošta najveće napore digitalne transformacije ulaže u novi automatizirani sustav sortiranja pošiljaka sa čak 62 milijuna kuna. Aplikacijom Digitalni poštar nada se dosegnuti i digitalno naprednije korisnike. Nadalje u A1 (donedavno Vipnet) izjavili su da prestaju biti telekom i postaju digitalna organizacija. Ovime se potvrđuje da je kompanija prepoznala trendove razvoja tržišta, i potrebe za pružanjem podrške u cjelovitom procesu digitalizacije poslovanja svojih trenutnih i budućih korisnika. Slične odgovore nude iz Addiko banke, gdje su prepoznali priliku u digitalizaciji poslovanja, ali i način obrane od disrupcije tržišta, pokrenuvši program razvoja digitalnih usluga i proizvoda banke, od virtualne poslovnice, do otvaranja računa i prijenosa novaca putem Viber aplikacije za komuniciranje. 70

perspektive

GLOBALNI KONTEKST DIGITALNE TRANSFORMACIJE

Hrvatska sektorska neujednačenost U nekim kategorijama osjetno zaostajemo, a u rijetkima se približavamo najrazvijenijima Piše: prof. dr. sc. Nedjeljko Perić1 Današnji razvijeni svijet živi u dobu digitalne ekonomije obilježene digitalnim transformacijama. Dobar uvid i smjer razvoja digitalne ekonomije dan je u OECD Digital Economy Outlook 2017. koji prikazuje zaključke donesene na ministarskoj konferenciji OECD-a (Organisation for Economic Co-operation and Development) održanoj 2016. godine u meksičkom gradu Cancunu. Polazište za osmišljavanje i provedbu digitalne ekonomije i općenito digitalne transformacije, kako u globalnom smislu, tako i na nacionalnim razinama, su napredne informacijske i komunikacijske tehnologije (ICT). ICT sektor ključan je pokretač inovacija u raznim gospodarskim granama pa je stoga razumno da globalna izdvajanja za istraživanje i razvoj inovacija bilježe rastući trend. Rezultat toga je da se više od jedne trećine patentnih aplikacija odnosi na šire područje ICT-a. Nužna pretpostavka rasta ICT tržišta jest razvoj i primjena brze komunikacijske infrastrukture i komunikacijskih usluga. Ključni čimbenik za razvoj digitalne transformacije su digitalne inovacije i novi poslovni modeli. Inovacije koje se temelje na podacima, novi poslovni modeli i digitalne aplikacije mijenjaju uvjete za provedbu znanstvenog rada, rada vlada, gradova i sektora poput zdravstva i poljoprivrede. Učinci digitalne transformacije manifestiraju se u nestajanju nekih radnih mjesta, ali i u stvaranju novih u različitim sektorima, pojavi novih oblika rada i mijenjanju načina trgovine, posebno u sektoru usluga. Stoga mnoge vlade prilagođuju zakone o radu i trgovinske sporazume.

Autor je redovni profesor na FER-u i ravnatelj Inovacijskog centra „Nikola Tesla“

broj 3-4 :: studeni 2018.

TEMA BROJA: Digitalna revolucija

Digitalna transformacija i učinkovita upotreba ICT-a u životu i radu zahtijeva više specijalističkih i generičkih ICT vještina, nadopunjenih boljim temeljnim vještinama. „IT radna snaga“ danas se u svijetu rangira na drugom mjestu među deset najtraženijih radnih mjesta koja poslodavci traže, osobito u uslugama. U sklopu digitalne transformacije važno je pitanje digitalna sigurnost i privatnost što u izvjesnoj mjeri može usporiti primjenu ICT-a. S rastućim intenzitetom korištenja ICT-a, tvrtke i pojedinci suočavaju se s većim digitalnim sigurnosnim i privatnim rizicima. Dok velika poduzeća uglavnom imaju visoku razinu digitalne sigurnosti, mala i srednja poduzeća to uglavnom nemaju pa trebaju uvesti ili poboljšati praksu upravljanja digitalnim sigurnosnim rizikom. Mnoge zemlje imaju nacionalnu strategiju digitalne sigurnosti, ali je manji onih koje imaju nacionalnu strategiju privatnosti. Rizici za privatnost uglavnom se odnose na moguće prijevare prilikom trgovanja preko interneta, što može usporiti rast e-trgovine. Snažno sredstvo u digitalnoj transformaciji, i općenito u četvrtoj industrijskoj revoluciji, je primjena umjetne inteligencije (AI). Umjetna inteligencija omogućuje strojevima izvođenje ljudskih kognitivnih funkcija. Potpomognuta strojnim učenjem, obradbom velike količine podataka i računarstvom u oblaku, a uz primjenu sofisticiranih algoritama, strojevi uz pomoć AI mogu nadmašiti ljudske sposobnosti u nekim spoznajnim funkcijama. Iako je AI obećavajuća s obzirom na učinkovitost i produktivnost, može proizvesti i neka kontraverzna pitanja, prije svega etička. Primjerice, to su njeni potencijalni učinci na budućnost razvoja rada i vještina ili njezine implikacije za nadzor i transparentnost, odgovornost, kao i sigurnost. Očekuje se da će digitalna transformacija imati važno utemeljenje u „blockchain“ tehnologiji (tehnologiji blokovskih lanaca) koja omogućuje transakcije bez posrednika. Virtualna valuta (bitcoin), zasnovana na blockchainu, djeluje neovisno o bilo kojoj financijskoj instituciji. Aplikacijama blockchaina otvaraju se brojne mogućnosti u mnogim područjima, uključujući financijski i javni sektor, obrazovanje i Internet stvari, što bi trebalo doprinijeti smanjenju troškova transakcija i olakšanju poslovanja. Mogućnosti blokchain tehnologije još su uvijek sučeljene s tehničkim preprekama i zakonskom regulativom, poput načina provedbe zakona bez nekog posrednika ili kako i kome treba utvrditi zakonsku odgovornost za prekršaje uzrokovane sustavima koji se temelje na blockchain tehnologiji.

Prikaz stanja DESI indeks (Digital Economy and Society Index) kompozitni je indeks koji objedinjuje relevantne pokazatelje digitalnih performansi Europe te prikazuje evoluciju članica EU-a u pogledu digitalne kompetentnosti. Na slici 1. prikazan je DESI za 2018. godinu. U razmatranje je uzeto pet indikatora: povezljivost (fiksna i mobilna širokopojasna mreža i cijene); ljudski kapital (upotreba Interneta, osnovne i napredne digitalne vještine); upotreba internetskih usluga (upotreba sadržaja, komunikacije

perspektive

Hrvatska sektorska neujednačenost

i online transakcija); integracija digitalnih tehnologija (poslovna digitalizacija i e-trgovina); digitalne javne usluge (e-vlada i e-zdravstvo).

Izvor: DESI 2018 – Country Report Croatia

Slika 1. DESI indeks za 2018.

Iz slike je vidljivo da Danska, Švedska, Finska i Nizozemska imaju najnaprednije digitalne ekonomije, dok Rumunjska, Grčka i Bugarska imaju najniži skor u DESI-u. Hrvatska je rangirana na 22. mjesto među 28 članica EU-a (skor 46.7, skor prosjeka EU-a je 54.0). Hrvatski građani su iznad prosjeka EU-a po korištenju internetskih usluga (slika 2.).

Izvor: DESI 2018 – Country Report Croatia

Slika 2. DESI indeks za 2018. – Usporedba Hrvatske i prosjeka EU

broj 3-4 :: studeni 2018.

TEMA BROJA: Digitalna revolucija

Isto tako, poduzeća bitno ne zaostaju za prosjekom EU-a u pogledu primjene digitalnih tehnologija. Najveći je izazov Hrvatske povećanje performanse povezljivosti (rang 27). Ruralna širokopojasna povezljivost i brza širokopojasna mreža su ograničeni, a cijena za širokopojasnu mrežu najveća je u Europi. Da bi se mogla snažnije provoditi digitalna transformacija, Hrvatska treba unaprijediti svoju širokopojasnu infrastrukturu. Shvaćajući važnost digitalne transformacije, Vlada je ustanovila Središnji državni ured za razvoj digitalnog društva, čija je uloga podrška u razvoju ICT infrastrukture i digitalnih javnih usluga, kao i popularizacija digitalnog društva među građanima.

Izazovne prilike za energetski sektor Digitalna transformacija energetskog sektora povezana je s nekoliko bitnih čimbenika koji određuju buduće energetske sustave: integracija obnovljivih izvora energije većih razmjera u elektroenergetski sustav (EES) što predstavlja polazište za niskougljičnu privredu, izgradnja infrastrukture za pohranu energije radi balansiranja proizvodnje i potrošnje energije, distribuirana proizvodnja energije, zaštita prirode i okoliša, sprječavanje klimatskih promjena smanjenjem emisije stakleničkih plinova, sprega EES-a s transportnim sustavima. Sve to treba promatraiti u kontekstu stvaranja dugoročne i održive energetske samostalnosti i sigurnosti. Dobar primjer za digitalnu transformaciju energetskog sustava predstavlja njemački model REMod-D (Renewable Energy Model – Germany) koji je koncipiran i razrađen u poznatoj njemačkoj instituciji za primijenjeno istraživanje i razvoj Fraunhofer Gesellschaft i koji model predstavlja put transformiranja njemačkog energetskog sustava do 2050. Ovaj se energetski model zasniva na predvidljivom konceptu upravljanja uz podršku suvremenih digitalnih tehnologija. Njemački energetski model polazi od realne pretpostavke snažne integracije vjetrenih i solarnih elektrana u EES. Posebice se naglasak stavlja na solarne elektrane, zahvaljujući razvoju tehnologija materijala za fotonaponske solarne panele (PV) koje omogućuju znatno smanjenje cijene energije proizvedene iz dozračene energije Sunca. Imajuću u vidu energetske resurse Hrvatske (Sunčeva dozračenost, vjetroprilike), otvara se izazovna prilika za nadogradnju energetskog sektora Hrvatske i njegovu digitalizaciju (slika 3.). Budući energetski sustav Hrvatske temeljio bi se u velikoj mjeri na obnovljivim izvorima energije (OIE). To bi podrazumijevalo: dominantniju proizvodnju električne energije u solarnim elektranama, proizvodnju i instaliranje sustava pohrane električne energije te restrukturiranje sustava opskrbe električne energije na način njegova uključenja u cjeloviti sustav obskrbe energijom, uključivo promet, grijanje, hlađenje i industrijske procese (inteligentno povezivanje sektora zasnovano na pametnim tehnologijama). Integracija fluktuirajućih izvora energije (solar, vjetar), zahtijeva disruptivnu transformaciju energetskog sustava. Ovo uključuje i pohranu energije

perspektive

Hrvatska sektorska neujednačenost

Izvor: Nacionalno savjetovanje o gospodarstvu i poduzetništvu (Rabac, 18. 10. 2018.) – Blue Growth Opportunities in Digitized Sustainable Energy Economy (prezentacija, E. R. Weber, Fraunhofer Gesellschaft)

Slika 3. Integralni prikaz naprednog energetskog sustava

i povezivanje sektora (primjerice povezivanje s plinskim sustavom) te cjelovitu digitalizaciju energetskog sustava u cjelini. Orijentacija na osuvremenjavanje i digitalizaciju energetskog sustava Hrvatske mogla bi implicirati i pokretanje proizvodnje određenih komponenata sustava kroz green field investicije što bi proizvelo niz pozitivnih učinaka. Pritom, sve veći udio promjenljivih izvora energije (solar, vjetar) zahtijeva temeljitu promjenu paradigme modela opskrbe energijom. U konvencionalnim elektroenergetskim sustavima, s dominacijom termoelektrana, ovaj problem nije postojao. Novi elektroenergetski, na podacima zasnovani, sustavi kontinuirano će uravnoteživati proizvodnju i potrošnju energije kroz složenu interakciju pravodobnog upravljanja opterećenjem, jačeg povezivanja sektora električne i toplinske energije te prometa, kao i povremenog korištenja fleksibilne proizvodnje energije poput plinskih elektrana. Uz to, nužno će biti korištenje tehnologija pohrane energije: električne, toplinske i kemijske. Organizacija i upravljanje takvim složenim sustavima – proizvodnje i potrošnje energije – zasnivat će se na suvremenim prediktivnim metodama. Sve se to može postići samo pomoću tehnika i metoda digitalizacije. Ako se ovome nadodaju zahtjevi za međunarodnu integraciju ESS-a, dolazi se do dodatnih složenosti.

broj 3-4 :: studeni 2018.

TEMA BROJA: Digitalna revolucija

Složenost i obuhvat digitalizacije EES-a pojednostavljeno su prikazani na slici 4. U metodološkom smislu digitalizacija se zasniva na: umjetnoj inteligenciji, internetu stvari, obradbi velikih skupova podataka, virtualnoj stvarnosti i blockchainu. Pri tome se pohrana podataka i njihova obradba mogu obavljati lokalno (edge computing), centralno (cloud computing) te kombinirano. Obradba podataka podloga je za analizu podataka, funkcioniranje i upravljanje sustavom te kompleksnu automatizaciju sustava, sve usmjereno na ekonomiju energetike, tj. na proizvodnju, prijenos, distribuciju (trgovanje i potrošnju), te na proizvodnu tehnologiju komponenata EES-a.

Slika 4. Dimenzije digitalizacije EES-a sustava

Složenost digitalizacije ogleda se kroz kompletni proizvodni lanac EES-a (slika 5.). Digitalizacija u proizvodnji električne energije podržava proizvodnju zasnovanu na virtualnim elektranama, predviđanju proizvodnje (u uvjetima integriranih OIE u EES) te prediktivnom održavanju. Digitalizacija prijenosa (energetske mreže) u funkciji je automatskog upravljanja mrežom te menadžmenta usluga sustava, sve zasnovano na podacima u realnom vremenu. Trgovanje i potrošnja energije poprimaju posebnu pažnju u kontekstu digitalizacije EES-a. Uvodi se pojam virtualnog tržišta s novom paradigmom trgovanja energijom – peer-to-peer (P2P) – gdje svaki dionik (potrošač, proizvođač, opskrbljivač, prosumer) može odlučiti s kim će trgovati ovisno o njegovim ciljevima i interesima. To nadalje znači da će i cijene energije biti kontinuirano vremenski promjenljive i da će se trgovanje energijom zasnivati na odgovarajućim servisima. Na strani potrošača digitalizaciji će biti podvrgnuti menadžment opterećenja, tj. upravljanje trošilima. S obzirom na to da se transformacija EES-a odvija u uvjetima 76

perspektive

Hrvatska sektorska neujednačenost

Slika 5. Digitalizacija proizvodnog lanca EES-a

snažne integracije OIE, bit će potreban i odgovarajući feed in menadžment kao i predviđanje potrošnje. Tehnološki procesi za proizvodnju naprednih komponenata i agregata EES-a odvijaju se usklađeno s Industrijom 4.0, a to znači uz visoki stupanj kompleksne automatizacije i upravljanja te optimizacije kvalitete proizvoda. Evidentno je da transformacija energetskog sektora u smjeru digitalizacije zahtijeva cjelovit pristup, koji uključuje tehnološku transformaciju, nove organizacijske i poslovne modele te promišljene i odgovorne političke odluke. Takav je pristup primijenjen u REMod-D. To je smjer koji dugoročno treba slijediti i hrvatski energetski sektor. Uz projekte koji segmentarno predstavljaju komponente digitalne transformacije hrvatskog energetskog sektora (HEP-a) te uz odgovarajuće strategije koje su u završnoj fazi izrade, Hrvatska se može uključiti u tijekove opsežnije digitalne transformacije svoga energetskog sektora, koji značajno otvara mogućnost razvoja drugih gospodarskih sektora.

Poljoprivreda na tragu svjetskih trendova Hrvatska je suočena s uvozom prehrambenih proizvoda, često jeftinijih i upitne kvalitete, što ima za posljedicu nekonkurentnost hrvatskih proizvoda. To se stanje može promijeniti stavljajući u fokus poljoprivredu kao stratešku granu Hrvatske. Uz sve druge potrebne mjere, koje stvaraju okvir za razvoj poljoprivrede (zakonska regulativa, poticaji,…), potrebno se usredotočiti na razvoj i primjenu odgovarajućih broj 3-4 :: studeni 2018.

TEMA BROJA: Digitalna revolucija

suvremenih tehnoloških rješenja. Ovo se odnosi kako na veće poljoprivredne komplekse tako i na ruralne sredine. Drugim riječima, potrebno je prihvatiti globalne trendove digitalne transformacije i početi ih primjenjivati u poljoprivredi i popratnim djelatnostima. Imajući u vidu globalno digitalno gospodarstvo nekoliko je ključnih komponenata koje bi mogle transformirati poljoprivredu u digitalnom smjeru: Internet stvari (IoT) i senzorika instalirana na poljoprivredne površine; IoT i senzorika ugrađena u poljoprivrednu opremu; dronovi i praćenje usjeva; robotika u poljoprivredi i preradi poljoprivrednih proizvoda; RFID senzori i praćenje proizvoda od polja do stola; strojno učenje i napredna analitika za određivanje trendova i predikcija. IoT i senzorika u polju predstavljaju ogroman potencijal za proizvođače hrane kojim se, pomoću raspoznavanja slike, omogućava praćenje svojih usjeva s bilo koje točke na svijetu. Senzori ugrađeni u polje šalju poljoprivrednicima relevantne informacije u stvarnom vremenu na temelju kojih mogu poduzeti odgovarajuće mjere u smislu povećanja produktivnosti i kvalitete uroda. IoT i senzorika ugrađena u poljoprivrednu opremu omogućava praćenje radnih sposobnosti raznih poljoprivrednih strojeva u skladu sa zahtjevima „precizne poljoprivrede“. Traktori i drugi poljoprivredni strojevi opremaju se navigacijskim sustavima, GPS sustavima koji omogućuju kompenzaciju neravnog terena ili uređajima za mapiranje prinosa i žetvenu dokumentaciju. Dronovi i praćenje usjeva na većim poljoprivrednim površinama učinkovito se koriste, primjerice u SAD-u, za nadziranje usjeva i tla uz pomoć 3D snimaka kao i za radne aktivnosti koje mogu obavljati (npr. prskanje usjeva). Poput robota i umjetne inteligencije u drugim industrijama, robotika u poljoprivredi može znatno povećati produktivnost pri prikupljanju i tretmanu usjeva. S obzirom na to da poljoprivredna proizvodnja često zahtijeva radno intenzivne djelatnosti, roboti predstavljaju nadomjestak za ljudsku radnu snagu. Nakon prikupljanja (žetve) usjeva, RFID senzori (Radio-Frequency IDentification) mogu se koristiti za praćenje hrane od polja do trgovine omogućavajući na taj način potrošačima uvid što konzumiraju. Vjerojatno je jedan od najinovativnijih aspekata digitalne transformacije primjena strojnoga učenja i napredne analitike nad prikupljenim podacima kako bi se mogli odrediti razni trendovi i prognoze u poljoprivrednoj proizvodnji. Gdje se nalazi Hrvatska na globalnom putu digitalizacije poljoprivrede? Najveću težinu u poljoprivredno prehrambenom sektoru ima (imao je) Agrokor koji se kroz visoki stupanj automatizacije logističkih i tehnoloških procesa približio svjetskim trendovima digitalizacije poljoprivrede. Za vjerovati je da će Agrokor ostati i dalje u hrvatskom gospodarskom sustavu kao kralješnica poljoprivredno-prehrambenog sektora. Međutim, treba trajno stvarati sve potrebne uvjete za razvoj obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava (OPG), što je od posebnog značaja za ruralna i otočna područja. U tome značajnu ulogu može odigrati primjena naprednih tehnologija, posebno digitalnih.

perspektive

Hrvatska sektorska neujednačenost

U Hrvatskoj postoji nekoliko sveučilišnih središta koja ulaze, kroz istraživačko razvojne projekte, u područje digitalizacije segmenata poljoprivrednog sektora (Zagreb i Osijek). Ta istraživanja treba međusobno povezati kako bi se razvile odgovarajuće digitalne platforme za podršku šire digitalizacije u poljoprivredi. Ohrabrujuće je da postoje i poduzeća koja imaju prepoznatljiva digitalna rješenja i ambiciozne planove u području poljoprivrede (primjerice Agrivi d.o.o., Kutina; In2 grupa; InfoDom…), koja svoj razvoj usmjeravaju na povezivanje s akademskom i istraživačkom zajednicom kroz zajedničke istraživačko razvojne projekte za dobrobit poljoprivrednog i prehrambenog sektora.

Ograničen kapacitet znanstvenog potencijala Hrvatski znanstveni potencijal ograničenog je kapaciteta, ali nije zanemariv. Imanentno svojstvo hrvatske znanstvene zajednice jest da nije usustavljena, segmentirana je. To traje, s malim poboljšanjem nabolje. Rijetke su skupine znanstvenika koji istinski doživljavaju interdisciplinarnost i multidisciplinarnost, a još rjeđe transdisciplinarnost. To ima i svoju povijesnu pozadinu, na koju se nadograđuje inertnost u pogledu prihvaćanja pojedinačnih i skupnih (kolektivnih) promjena. Stoga izostaje usmjeravanje znanstvenoistraživačkog rada prema programski profiliranom istraživanju i razvoju, u korist napretka nacionalnog gospodarstva i društva. Programski profilirano istraživanje i razvoj, s naglaskom na primijenjeno istraživanje i razvoj inovacija, trebaju biti smjernice za ovodobno i buduće kreiranje rada u znanosti i tehnološkom razvoju. I tu Vlada, posebice Ministarstvo znanosti i obrazovanja te Ministarstvo gospodarstva, poduzetništva i obrta, trebaju pokazati odgovornost i spremnost. U tako stvorenom okviru lakše će se moći definirati uloge brojnih institucija zaduženih za znanost, obrazovanje, tehnološki razvoj, transfer tehnologija i međunarodnu prepoznatljivost. U protivnom, i dalje ćemo svjedočiti raznim oblicima „hibridnog sukoba“ među institucijama što se manifestira lošom komunikacijom, neodgovornošću, paralizom provedbe inicijativa, nečinjenjem. Istraživanja koja bi se provodila u akademskoj zajednici u suradnji s poslovnim sektorom i koja bi podržavala digitalnu ekonomiju odvijala bi se u uređenijem miljeu s puno većim učincima. Usprkos svemu, u provedbi je nemali broj istraživačkorazvojnih projekata u Hrvatskoj koji spadaju u domenu digitalne transformacije gospodarstva i društva. Neki od njih su: 3Smart (Smart Building – Smart Grid – Smart City), DATACROSS (Znanstveni centar izvrsnosti za znanost o podatcima i kooperativne sustave); SymbIoTe (Symbiosis of smart objects across IoT environments). Projekt 3Smart ima za cilj definirati tehnološki i zakonodavni okvir za energetski nadzor nad zgradama, energetskim mrežama i glavnim gradskim infrastrukturama. To će osigurati optimalnu ekonomsku vrijednost ulaganja u energetsku učinkovitost i obnovljive izvore energije u zgradi, a istodobno će rezultirati optimiziranim troškovima na strani distribucijske mreže. Projekt DATACROSS bavi se istraživačkim problemima razvoja naprednih metoda i tehnologija analize heterogenih podataka te oblikovanja

broj 3-4 :: studeni 2018.

TEMA BROJA: Digitalna revolucija

složenih kooperativnih sustava. Projekt jednim dijelom snažno podupire znanost o podacima, a drugim djelom razvoj robotskih sustava u kooperativnom radu. Projekt SymbIoTe odnosi se na Internet stvari s fokusom na automatizirana rješenja u obiteljskim domovima, pametnom prometu, i nadzoru okoliša s ciljem kreiranja platformi za IoT. U većini država EU-a usustavljeno je primijenjeno istraživanje i razvoj inovacija, usklađeno s potrebama privatnog i javnog sektora. Ilustrativan je pregled inovativnih organizacija za istraživanje i razvoj tehnologija (RTO) u Europi. Gotovo sve europske države imaju, ili potiču, takve organizacije koje su utemeljene na načelu multidisciplinarnosti i koje dominantno služe tehnološkom razvoju nacionalnih gospodarstava. Najpoznatiji među njima su: Fraunhofer Gesellschaft (Njemačka), AIT ( Austrija), CEA Tech (Francuska), DTI (Danska), Imec (Belgija), RISE (Švedska), SINTEF (Norveška), Tecnalija (Španjolska), TNO (Nizozemska) i VTT (Finska). Sve ove, i mnoge druge organizacije svoj su rad usmjerile na razvoj tehnologija koje u današnje vrijeme prate 4. industrijsku revoluciju i digitalne transformacije. Treba naglasiti da iza RTO institucija u EU čvrsto stoje države sa svojom opredijeljenošću za svekoliku podršku i poticanje tehnološkog razvoja i inovacija. Razumiju li hrvatske vlade, u svih proteklih 28 godina, o čemu je riječ? Je li postojalo razrađenih i utemeljenih inicijativa i projekata da se hrvatski problem tehnološkog razvoja i inovacija postavi na odgovarajuću stratešku razinu s primjerenom političkom podrškom, ne samo deklarativnom nego konkretnom i poticajnom? Postojalo je, i postoji! Jesmo li dovoljno svjesni da zamagljeni partikularni interesi sve više blokiraju i paraliziraju provedbu iskoraka u tehnološkom razvoju? Prominentni infrastrukturni projekti, koji bi utemeljili tehnološki razvoj i koji bi strukturirali znanstveni i inovacijski ekosustav Hrvatske, u administrativnoj su blokadi, u najvećoj mjeri zbog nefleksibilnih birokratskih propisa i zbog neučinkovitog pravosudnog sustava, posebno pri rješavanju imovinsko pravnih problema. Zato, pogledajmo kako to rade Europa i druge gospodarski razvijene države u svijetu, krenimo sličnim putom koji će Hrvatsku uvesti u digitalnu ekonomiju.

perspektive

DIGITALIZACIJA ADMINISTRACIJE

Efikasnija javna uprava Nacionalnim programom reformi definirane su mjere i aktivnosti koje će se provoditi u godišnjim ciklusima Piše: Lovro Kuščević1 Moderna i učinkovita javna uprava, koja će služiti kao servis građanima i poduzetnicima, jedan je od glavnih ciljeva Ministarstva uprave u budućem razdoblju. Kopiranje dokumenta, hodanje od šaltera do šaltera trošeći vrijeme i novac jedan je od znakovitijih problema ne samo hrvatske administracije već i drugih, kako susjednih tako i europskih zemalja. Iako je problem detektiran, njegovo rješenje zahtijeva suradnju svih državnih tijela i jedinica lokalne i regionalne samouprave kako bi nam administracija postala učinkovitija. Želja nam je objediniti usluge na jednom mjestu te što veći broj usluga digitalizirati. U Programu Vlade RH za mandat 2016. – 2020. posebno poglavlje posvećeno je Javnoj upravi i pravnoj sigurnosti te je naznačeno na koji način se planira postići modernizacija rada javne uprave i razvoj digitalnog društva. Nadalje, Nacionalnim programom reformi (NPR) definirane su mjere i aktivnosti koje će Hrvatska provoditi u godišnjim ciklusima. Unapređenje pružanja elektroničkih usluga i pristupa informacijama za građane i poslovne subjekte te racionalizacija državne informacijske infrastrukture i lakši pristup uslugama koje pruža javna uprava navedene su kao glavne mjere za postizanje kvalitetnijeg poslovnog okruženja u svrhu jačanja konkurentnosti gospodarstva. Digitalizacija u svrhu modernizacije rada javne uprave i razvoja digitalnog društva jedna je od ključnih zadataka hrvatske administracije, stoga se sustavno radi na pojednostavljenju pravila i ubrzanju rada administracije. Vlada to planira provesti putem ubrzane digitalizacije svih procesa javne uprave, daljnjeg razvoja e-usluga te povezivanja svih tijela državne uprave kako bi građani i poduzetnici dobili brzu i kvalitetnu uslugu s ciljem uspostave jedinstvenog načina komunikacije s tijelima državne uprave.

Autor je ministar Uprave u Vladi Republike Hrvatske

broj 3-4 :: studeni 2018.

TEMA BROJA: Digitalna revolucija

Digitalizacija se provodi u dva smjera: jedan je digitalizacija usluga prema građanima i poslovnim subjektima, a drugi digitalizacija internih postupaka i procesa u tijelima javne uprave. Upravo digitalizacijom internih procesa nastoji se postići povećanje učinkovitosti tijela javne uprave, uklanjanje administrativnih barijera, smanjivanje troškova poslovanja i, u konačnici, povećanje povjerenja javnosti u tijela javne vlasti.

Uspostava jedinstvenog digitalnog tržišta Istovremeno stvaramo preduvjete za uspostavu jedinstvenog digitalnog tržišta na način da razvijamo interoperabilne prekogranične usluge na koje omogućavamo jedinstvenu prijavu. Još 2017. godine uspostavljen je eIDAS čvor kojim je omogućeno državljanima EU-a prijavljivanje na naše usluge s njihovim nacionalnim vjerodajnicama. Ministarstvo uprave je uspješno završilo proces eIDAS notifikacije NIAS sustava i odabrane vjerodajnice eOI – elektroničke osobne iskaznice 2018. godine čime smo omogućili našim građanima korištenje usluga u drugim članicama EU-a s našom nacionalnom vjerodajnicom. Nakon što se i druge EU države povežu putem eIDAS čvorova, hrvatska elektronička osobna iskaznica će postati univerzalno elektroničko sredstvo identifikacije u cijelom EU-u te će pomoću nje hrvatski građani moći koristiti e-usluge svih notificiranih država. Sustav e-Građani napunio je već četvrtu godinu rada i kontinuirano se nadograđuje uključivanjem sve većeg broja elektroničkih usluga te poboljšavanjem kvalitete usluga kao i podrškom korisnicima usluga. Trenutno su dostupne 52 elektroničke usluge putem kojih možete: • zatražiti elektroničke izvode iz matične knjige rođenih, vjenčanih ili knjige državljana; • zatražiti elektroničke zapise uvjerenja o prebivalištu, boravištu te vlasništvu cestovnih vozila; • predati zahtjev za izradu putovnice, vozačke dozvole; • obaviti prijavu/upis rođenja djeteta u maticu rođenih, evidenciju državljanstva, prijaviti prebivalište novorođenog djeteta, regulirati zdravstveni status novorođenog djeteta; • izvršiti uvid u ocjene svog djeteta u školi; • pregledati recepte koje ste realizirali u ljekarnama u zadnjih 6 mjeseci; • naručiti Europsku karticu zdravstvenog osiguranja; • zatražiti elektroničku radnu knjižicu; • registrirati se kao potencijalni posloprimac; • provjeriti uplaćene doprinose u drugi stup mirovinskog osiguranja; • pribaviti potvrde od REGOS-a; 82

perspektive

Efikasnija javna uprava

• provjeriti svoju poreznu knjigovodstvenu karticu, JOPPD, pregledati ukupne primitke, obračunate doprinose i poreze po pojedinim isplatiteljima; • zatražiti elektronički izvadak vlasničkog lista, kopiju katastarskog plana, prijepis/ izvod iz posjedovnog lista, izvadak iz Baze zemljišnih podataka; • pregledati ukupne primitke, obračunate doprinose i poreze po pojedinim isplatiteljima; • provjeriti svoje podatke u OIB sustavu; • sudjelovati u procesima savjetovanja sa zainteresiranom javnošću; • pribaviti e-potvrdu koja pokazuje da se protiv korisnika ne vodi kazneni postupak za kaznena djela koja se progone po službenoj dužnosti itd. Trenutno je u sustav e-Građani uključeno nešto više od 600 000 građana, no svakako nam je jedan od prioriteta povećati broj aktivnih korisnika. Korisnici sustava uočavaju kako je to olakšan način za pristup dokumentima, te kako uistinu štedi vrijeme i novac.

Građani nedovoljno koriste online usluge Unatoč velikim prednostima građani se još uvijek teško odlučuju na aktivnije korištenje dostupnih online usluga. Prema posljednjim podacima 45 posto građana RH nema osnovne digitalne vještine, a jedan od preduvjeta da bi digitalizacija industrije (gospodarstva) kao i digitalizacija javne uprave bile što uspješnije jest digitalno društvo građana koje uključuje digitalne vještine i uključivost svih dobnih skupina i invalida.

broj 3-4 :: studeni 2018.

TEMA BROJA: Digitalna revolucija

Kako bismo imali kvalitetnu radnu snagu s kompetencijama digitalnih vještina koja može odgovoriti razvoju digitaliziranog gospodarstva, kao i kvalitetne korisnike digitalne javne uprave potrebno je povećati broj građana koji imaju digitalno obrazovanje. U tu svrhu pokrenuto je uvođenje informatike u 5. i 6. razrede osnovne škole, podijeljeno je 3400 STEM stipendija, a u 5 godina se planira podijeliti ukupno 17000 STEM stipendija. Provodi se i program e-Škole, radi stvaranja digitalno zrelih škola, u kojima se obrazuju digitalno osposobljeni učenici spremni za nastavak školovanja i konkurentni na tržištu rada. Pokreće se i Nacionalna koalicija za digitalna radna mjesta i vještine kojoj je svrha povećati zaposlenost u digitalnoj ekonomiji, pogotovo među mladim muškarcima i ženama. Godišnje u sustavu visokog obrazovanja na tržište rada u Hrvatskoj u STEM području u prosjeku izađe 1600 novih radnika što nije dovoljno za potrebe današnjeg tržišta rada. Slično je stanje i na razini EU-a što se tiče radne snage u STEM području, ali da na razini EU-a 43 posto građana nema osnovne digitalne vještine. Postizanje digitalnih vještina jedan je od ozbiljnih faktora daljnjeg razvoja digitalizacije.

Pouzdanija identifikacija Jedna od ključnih komponenti sustava e-Građani je Nacionalni identifikacijski i autentifikacijski sustav (NIAS) koji nudi sigurnu i pouzdanu identifikaciju i autentifikaciju korisnika koji putem odgovarajuće vjerodajnice pristupaju javnim elektroničkim uslugama. Kako bi se građanima olakšalo korištenje usluga u sustavu e-Građani, Ministarstvo uprave stalno uključuje nove vjerodajnice (sredstvo za elektroničku identifikaciju fizičkih osoba) kojima se omogućava siguran i zaštićeni pristup elektroničkim uslugama. Druga ključna komponenta je Osobni korisnički pretinac (OKP) putem kojeg se može na siguran način korištenjem odgovarajuće vjerodajnice pregledati i upravljati porukama koje su upućene iz javne uprave te ujedno i pristupiti željenim e-uslugama. U ovom trenutku u OKP može se primiti 66 raznih personaliziranih poruka upućenih iz tijela javne uprave. Poseban naglasak stavlja se na kompleksne usluge koje građanima na jednom mjestu omogućuju rješavanje više procesa. Jedna od kompleksnih usluga, koju pruža Ministarstvo uprave, jest e-Novorođenče kojom se omogućava roditeljima prijava rođenja djeteta putem Interneta. Roditelji iz vlastitog doma mogu prijaviti rođenje identično kao i u matičnom uredu. Za one koji nisu prijavljeni u sustav e-Građani ili ne posjeduju nove osobne iskaznice, prijava djeteta je također olakšana te se u matičnom uredu može obaviti sve na jednom mjestu – prebivalište, zdravstveno, novčana naknada. Tijekom 2018. godine pokrenut je projekt e-Poslovanje koji će omogućiti jedinstveni pristup elektroničkim uslugama za poslovne korisnike, preuzimanje dokumentacije na svom računalu, npr. potrebnih dokumenata iz porezne uprave, zdravstvenog

perspektive

Efikasnija javna uprava

osiguranja i mirovinskog sustava. Pokrenut je i sustav e-Pristojbe, koji će omogućiti elektroničko plaćanje upravnih pristojbi i naknada, a u kasnijim fazama omogućit će se i plaćanje ostalih tipova pristojbi (sudskih, javnobilježničkih, turističkih...).

Ukidanje administrativnih barijera Započet će se i s implementacijom projekta e/m-Potpis i e-Pečat koji će bitno olakšati poslovanje u javnoj upravi koje će moći koristiti sva tijela javne uprave, građani i poslovni subjekti za elektroničko potpisivanje i/ili pečatiranje elektroničkih dokumenata, kao i za njihovu validaciju. Ministarstvo uprave radi i na prijavi projekta za uspostavu jedinstvenih upravnih mjesta pomoću kojih će se olakšati pristup javnoj upravi onim građanima koji ne koriste digitalne tehnologije i to dolaskom na Jedinstveno upravno mjesto gdje će im u ostvarivanju usluge pomoći službenici. Uspostavom Centra dijeljenih usluga (CDU) objedinit će se državna informacijska infrastruktura i omogućiti zajedničko korištenje IKT resursa i istih aplikativnih rješenja s ciljem njihove racionalizacije. Sva tijela javnog sektora moći će koristiti zajedničku i pouzdanu IKT infrastrukturu prema paradigmi oblaka (Clouda). Jedna od složenih e-usluga koja se razvija je i e-Upisi. S obzirom na važnost kao i značajan potencijal u broju korisnika elektroničkih usluga u sustavu obrazovanja, identificirana je potreba informatizacije i povezivanje procesa od upisa u ustanove ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja do prijava na visoka učilišta, odnosno informatizacije sustava obrazovanja odraslih. Iz svega navedenog možemo zaključiti da se digitalizacijom javne uprave ubrzano i sveobuhvatno radi na ukidanju raznih dosadašnjih administrativnih barijera koje su bile velika prepreka za naše građane te se stvara pametno, umreženo i visokoproduktivno okruženje temeljeno na razmjeni informacija na interoperabilan način koji je do nedavno bio čista utopija. Pretpostavka je da će se u digitalnu transformaciju u svijetu investirati čak 2,1 trilijun dolara u sljedeće dvije godine, a svi koji se ne uspiju uklopiti u digitalno okruženje neće moći opstati na tehnološki izmijenjenom tržištu. Upravo zato je i jedan od ciljeva proaktivne državne politike putem modernizacije rada javne uprave kontinuirano raditi na digitalnom osvještavanju naših građana kako bi se u svom radu zajedno prilagodili budućnosti determiniranoj inovacijama.

broj 3-4 :: studeni 2018.

NOVE VRIJEDNOSNICE

Kriptovalute osvajaju i burze Poput drugih izvorno digitalnih poslovnih obrazaca prividne su novčanice iz internetskog gospodarskog prostora iskočile u realni. Piše: Kamilo Vrana1 Digitalnu ekonomiju karakterizira proces stvaranja novih poslovnih obrazaca, koji se temelje na korištenju informacijskih tehnologija bilo u fazi istraživanja, razvoja, proizvodnje, ili kao sastavnog dijela krajnjeg proizvoda, ili usluge. Pojava kripto valuta i blockchain tehnologije jedan je od takvih procesa. Tehnološka podloga koja to omogućava je dosegnuta razina komunikacijskih i informacijskih tehnologija (ICT). Nervni sustav digitalnog doba je komunikacijska infrastruktura. Razvoj interneta je nezamisliv bez sveprisutnih satelitskih i mobilnih bežičnih komunikacijskih sustava, koji su omogućili povezivanje cijelog planeta u jedinstven društveni i gospodarski prostor. Sadržaj tog prostora su informacije, prezentacija stvarnosti i njenih simulacija, tzv. prividna stvarnost (eng. virtual reality2) u nematerijalnom, tzv. prividnom prostoru interneta. U, digitalnom prostoru nastaju nove poslovne paradigme, koje ugrožavaju klasične poslovne obrasce, potičući suvremeni razvoj kroz ekonomiju poremećaja (eng. disruptive economy). Tako novi poslovni obrasci koji se temelje na digitalnim tehnologijama postaju pokretač razvoja cjelokupnog gospodarstva, brišući granice između nematerijalnog prividnog prostora, te digitalnog i klasičnog gospodarskog prostora, sve više namećući dominaciju digitalnih poslovnih obrazaca i novih digitalnih tehnologija. Informacije sve više postaju središnji predmet poslovanja i nije teško zamisliti vrijeme kad će predmet trgovine postati tek programski algoritam za ispis (proizvodnju) traženog proizvoda, jela, ili čak organa kod samog korisnika, na njegovom 3D printeru. 1

Autor je istaknuti stručnjak za kriptovalute Doslovan prijevod je „zbiljska stvarnost“, ali je točan prijevod stvarnog značenja „prividna stvarnost“, kako bi se naglasila činjenica da je riječ o informacijama, ili simulacijama koje interpretiraju stvarnost, a ne (materijalnoj) stvarnosti samoj

perspektive

Kriptovalute osvajaju i burze

Ono što je nedostajalo da bi se internetski gospodarski prostor mogao u cijelosti digitalizirati, bio je način plaćanja, koji se i nadalje oslanjao na klasične valute i klasične obrasce platnog prometa, uz nezaobilaznu ulogu banaka, kao središnjih nadzornih tijela i jamaca vjerodostojnosti valute, stanja računa i potvrde provedenih transakcija. Inovacije u tom području su se uglavnom svodile na usluge internetskog bankarstva, koje su klijentima banaka omogućavale izravan (eng. on-line) uvid u stanje računa i izdavanje naloga za provedbu transakcije, ili kartičnog poslovanja preko interneta. Iako su se prvi znanstveni radovi o tehnologiji povezanih lanaca (eng. blockchain) pojavili još početkom 90-tih godina, nedostajalo je praktično rješenje kompleksnih problema kriptografske zaštite podataka, funkcioniranja distribuiranog platnog sustava bez središnjeg nadzora i sprječavanja dvostrukog plaćanja (eng. doublespending problem) u izravnim transakcijama između dva korisnika (eng. peer-topeer).

Nezaustavljiv prodor bitcoina Tek kada je, do danas nepoznati autor, ili grupa autora pod pseudonimom Satoshi Nakamoto, 31.10.2008. godine pokrenuo web stranicu www.bitcoin.com i na njoj objavio rad „Bitcoin: Izravni elektronički gotovinski sustav između korisnika“ („Bitcoin: A Peer-to-Peer Electronic Cash System“3), ponuđeno je rješenje za praktičnu primjenu prve potpuno digitalne kriptovalute. Nekoliko mjeseci kasnije Satoshi Nakamoto je na temelju objavljenog rada osnovao prvu distribuiranu digitalnu Bitcoin platnu mrežu aktiviranjem njenog prvog poslužitelja (eng. server), ujedno čvora zaduženog za kriptografsku potvrdu kronološkog niza provedbe transakcija (eng. Timestamp), čime je i praktično zaživjela prva digitalna kriptovaluta, bitcoin (BTC), koju koristi Bitcoin mreža. Prva bitcoin transakcija provedena je u siječnju 2009. godine između Sastoshija Nakamotoa i programera Hala Finneya. U listopadu iste godine član bitcoin.com foruma pod nadimkom „newLibertyStandard“ kupio je od drugog člana Foruma 5.050 bitcoina za 5,02 USD, koje mu je poslao putem PayPal-a, čime je uspostavljen tečaj 1 USD = 1.006 BTC. Do prve stvarne transakcije došlo je 22.05.2010. godine, pet dana nakon što je Laszlo Hanyecz na bitcoin.com forumu objavio ponudu da plati 10.000 BTC za dostavu dvije pizze u vrijednosti 41 USD (1 USD = 243,9 BTC). Već krajem 2010. godine počele su se otvarati prve web stranice na kojima su se mogli zamijeniti dolari za bitcoine i prve mobilne aplikacije za razmjenu bitcoina, te je ukupna vrijednost tržišta bitcoinima uskoro premašila milijun dolara. Uspjeh bitcoina i kasnijih kriptovaluta temelji se na dva ključna rješenja primijenjena u dizajnu Bitcoin mreže: 3

Objavljeni rade se može vidjeti na stranici https://bitcoin.org/bitcoin.pdf

broj 3-4 :: studeni 2018.

TEMA BROJA: Digitalna revolucija

– blockchain tehnologijom i bitcoin protokolom kriptografske potvrde transakcija, koja osigurava najvišu moguću razinu zaštite zapisa o kronološkom nizu provedenih transakcija preko komunikacijske infrastrukture (umjesto potvrde središnjeg nadzornog tijela kao posrednika), na način koji onemogućava njihovo naknadno mijenjanje i – javno dostupnoj i distribuiranoj bazi podataka (glavnoj knjizi) s kriptiranim zapisima kronologije svih provedenih transakcija, čije identične kopije su spremljene na velikom broju čvorova Bitcoin mreže, što svim zainteresiranima omogućava uvid u zadnje stanje svih bitcoin računa i na taj način onemogućava dvostruko plaćanje u izravnim transakcijama između korisnika.

Niz digitalnih potpisa Elektronički (digitalni) novac u Bitcoin mreži definira se kao niz digitalnih potpisa, za što je potreban korisnički bitcoin program, te javni i privatni ključ vlasnika bitcoin adrese (slično kao u internet bankarstvu). Pri tome je adresa u Bitcoin mreži ujedno račun vlasnika, odnosno njegov digitalni novčanik (eng. wallet). Javni ključ vlasnika bitcoin adrese ostaje zabilježen u svim transakcijima s te adrese, na temelju čega se kronološki mogu pratiti sve promjene stanja u novčaniku i tako utvrditi je li nakon zadnje provedene transakcije preostalo dovoljno bitcoina za provedbu novog naloga za plaćanje, ali se ne može utvrditi i stvarni identitet vlasnika novčanika. Za provedbu transakcije potreban je digitalni potpis - privatni ključ (zaporka) vlasnika za pristup novčaniku – računu (slično kao i u Internet bankarstvu). Proces potvrde transakcija primjenom blockchain tehnologije definiran je bitcoin protokolom i započinje tako da vlasnik novčanika izda nalog za transakciju, koji sadrži kriptirani digitalni pečat (eng. seal) bloka sa zapisom zadnje transakcije (plaćanja) s te bitcoin adrese (digitalnog novčanika) i stanja u digitalnom novčaniku nakon transakcije, te iznos nove transakcije i javni ključ primatelja. Vlasnik digitalnog novčanika svojim privatnim ključem potpisuje novi nalog i šalje ga u Bitcoin mrežu. Ključnu ulogu u daljnjem procesu imaju čvorovi Bitcoin mreže, koji prikupljaju izdane naloge, objedinjuju ih u blok (poput popisa zatraženih transakcija na listu bilježnice) i na temelju digitalnih pečata u javno dostupnoj bazi podataka o zadnjim potvrđenim transakcijama i stanjima digitalnih novčanika, provjeravaju slažu li se ti podaci s podacima navedenim u nalogu. Kriptirani pečat svakog bloka sadrži podatke o kriptiranom pečatu prethodnog bloka, tako da su svi pravovaljano ovjereni blokovi kriptografski povezani u neprekinut kronološki niz. Najdulji niz (s najviše uvezanih blokova) predstavlja zadnju verziju glavne knjige (eng. ledger) s evidencijom svih prethodno provedenih transakcija od nastanka Bitcoin mreže do danas. Stoga je uvidom u glavnu knjigu, koja je javna, moguće jednoznačno utvrditi kronologiju transakcija i zadnje stanje svih bitcoin računa (novčanika). 88

perspektive

Kriptovalute osvajaju i burze

Natjecanje čvorova Sljedeći korak je potvrda bloka i svih u njemu sadržanih transakcija (eng. Proof-ofWork, kratica: PoW), što zahtijeva proces u kojem se traži kriptirana kombinacija 64 alfa-numerička znaka (eng. hash) primjenom algoritma kao što je SHA-256, dok se ne pronađe jedinstvena kombinacija, koja započinje zadanim brojem nula, što je kriptirana poveznica s pečatom prethodnog bloka. Čvorovi se međusobno natječu u tome koji će od njih prvi riješiti opisani zadatak, što zahtijeva iznimno veliku procesnu snagu računala i veliki utrošak električne energije. To znači da će najmoćniji čvorovi u Bitcoin mreži prije drugih čvorova izračunati točan digitalni pečat novog bloka i tako formirati najduže lance uvezanih blokova, što će im osigurati presudnu ulogu u formiranju glavne knjige (lanca uvezanih blokova), s kronološkom evidencijom svih transakcija. Pretpostavka je da je u interesu većine tih moćnih čvorova poštivanje pravila rada Bitcoin mreže, što znači da svojom procesnom snagom i brojnošću mogu učinkovito osujetiti eventualne pokušaje usamljenih čvorova da krivotvore podatke, pri čemu bi takvi pokušaji zahtijevali također velika ulaganja i troškove uz vrlo male izglede za uspjeh, što ih samim time čini i manje vjerojatnim. Kao nagradu za obavljeni posao izračuna kriptografskog pečata i ovjere bloka, najbrži čvor ima pravo na naknadu, koja se sastoji u određenom broju novoemitiranih bitcoina, razmjerno kompleksnosti obavljenog izračuna, a to je regulirano pravilima bitcoin protokola. Stoga se opisani proces potvrde bloka naziva rudarenje (eng. mining) novih bitcoina, a čvor koji ga provodi se naziva rudar (eng. miner). Nakon potvrde svakog novog bloka čvor koji ga je ovjerio kriptiranim pečatom šalje ovjereni blok svim ostalim čvorovima u Bitcoin mreži, tako da svi čvorovi mogu provjeriti je li doista riječ o kronološki zadnjem ovjerenom bloku (najdužem lancu) i spremiti novu kopiju dopunjene glavne knjige (baze podataka), čime se osigurava distribuirano pohranjivanje identičnih kopija važeće glavne knjige na velikom broju računala, što uz njenu javnost predstavlja dodatnu razinu zaštite podataka pohranjenih u glavnoj knjizi od neovlaštenih promjena. Dakle, tijekom bitcoin transakcije, događa se sljedeće: • vlasnici digitalnih bitcoin novčanika objavljuju u Bitcoin mreži nalog za plaćanje (transakciju), • blokovi u Bitcoin mreži prikupljaju objavljene naloge i objedinjuju ih u zajednički zapis – blok i nastoje potvrditi zatražene transakcije složenim izračunom kriptiranog pečata prema pravilima bitcoin protokola (tijekom tog procesa novi blok se preko kritpiranog pečata povezuje u lanac s blokom koji mu je kronološki neposredno prethodio), • prvi čvor koji točno izračuna kriptirani pečat bloka objavljuje to i šalje potvrđeni blok svim drugim blokovima u Bitcoin mreži, • ostali blokovi u mreži prihvaćaju novi blok samo ako je doista riječ o zadnjem bloku u najdužem nizu povezanih blokova u njihovoj evidenciji, što je potvrda da iznosi navedeni u nalozima nisu već potrošeni u nekoj kasnijoj transakciji, broj 3-4 :: studeni 2018.

TEMA BROJA: Digitalna revolucija

• ostali čvorovi potvrđuju prihvaćanje bloka na način da koriste njegov kriptirani pečat u procesu potvrde sljedećeg bloka u nizu (u protivnom, taj blok nakon dodavanja sljedećeg bloka neće biti uključen u glavnu knjigu, što znači da se zabilježene transakcije neće provesti, odnosno stanje u novčanicima neće se promijeniti).

Grananje lanaca U slučaju da razni čvorovi u mreži istovremeno prime dva ispravno ovjerena različita bloka i dodaju ih u svoj lanac, lanac se dalje grana na dva dijela, pri čemu jedna grana brže napreduje i već nakon potvrde nekoliko sljedećih blokova postaje duža od druge grane, čime druga grana automatski otpada, jer se važećom glavnom knjigom smatra samo najduži lanac. Svi čvorovi nastavljaju dograđivati dužu granu, a transakcije u kraćoj grani se smatraju nepostojećim i stanje računa koje sadrže ostaje nepromijenjeno. Opisani način funkcioniranja osigurao je razinu pouzdanosti bitcoin transakcija usporedivu s tradicionalnim valutama, uz niz prednosti kao što su manji troškovi transakcije, veća zaštita osobnih podataka itd. To je dovelo do rasta popularnosti bitcoina, a nakon odluke odbora Senata SAD-a na ročištu održanom 19.11.2013. godine, kojom je potvrđeno da su digitalne valute legitimna financijska usluga, popularnost bitcoina dodatno je porasla, a time i njegova vrijednost. Trenutno u opticaju ima oko 16,79 mil bitcoina, ukupne vrijednosti blizu 93 milijarde eura (1 BTC = 5.538,93 eura), te je bitcoin i nadalje vodeća kriptovaluta u smislu tržišne kapitalizacije, broja korisnika i popularnosti, ali su se u međuvremenu pojavile i druge kripto valute po ugledu na bitcoin, tzv. altcoini s određenim inovacijama, kao što su Litecoin, Monero, Ripple, Zcash itd. Svima im je, međutim, zajedničko da se temelje na primjeni blockchain tehnologije. Pojavili su se i kripto-protokoli, koji primjenom blockchain tehnologije omogućavaju različita poduzetnička rješenja u drugim područjima. Tako siacoin omogućava pohranu dosjea, ripple brza plaćanja u stvarnom vremenu i uz manje troškove u međunarodnom bankarskom poslovanju, a ethereum omogućava sklapanje i evidenciju „pametnih ugovora“ i generiranje novih kriptovaluta, itd. Posebno veliku novost predstavljala je pojava ethereum protokola 2015. godine, koji je osmislio Vitalik Buterin, koji omogućava sklapanje „pametnih ugovora“ (eng. smart contracts), kao korisničkog programa (aplikacije) ugrađene u blockchain tehnologiju. Time je omogućena objava inicijalnih ponuda digitalnih kriptovaluta (eng. Initial Coin Offering, kratica: ICO), odnosno javne kampanje za prikupljanje kapitala (eng. crowdfunding) za kreiranje novih kriptovaluta na Ethereum mreži, ali i za moguću primjenu blockchain tehnologije u drugim područjima. To je dovelo do naglog rasta broja kriptovaluta (uglavnom nastalih kloniranjem istog rješenja i prikupljanjem inicijalnog kapitala kroz ICO na ethereum platformi), 90

perspektive

Kriptovalute osvajaju i burze

tako da danas postoji preko 1.000 kriptovaluta, od čega 50-tak važnijih, te se može reći da su kripto valute ispunile, pa i premašile očekivanja tvorca bitcoina, posebno kada je riječ o njihovoj ulozi zamjenskih valuta klasičnim valutama.

Mijenjaju se i na bankomatima Tako je se već danas bitcoinima i drugim kriptovalutama mogu plaćati najrazličitije usluge i proizvodi, kotiraju na burzama valuta i derivata, mogu se mijenjati u Internet mjenjačnicama, pa čak i na ATM4 uređajima (u Hrvatskoj su postavljena dva u Zagrebu, jedan u Splitu i jedan u Rijeci). Kriptovalute zauzimaju značajno mjesto i kao vrijednosnice koje kotiraju na burzama, te privlače sve više ulagača, uglavnom špekulativnog profila, s obzirom na velik rizik ulaganja i oscilacije vrijednosti. Od 12.12.2017. godine Chicago Board Options Exchange (CBOE) je kao prva tradicionalna burza počela trgovati derivatima bitcoina. Odlukom japanskih regulatora, kriptovalute će se morati prikazivati u bilancama kompanija koje uključuje Nikke indeks. Sve navedeno jasno upućuje na zaključak da su kriptovalute, poput drugih izvorno digitalnih poslovnih obrazaca snažno iskoračile iz Internetskog gospodarskog prostora u realni gospodarski prostor i time postale predmet sve ozbiljnijeg interesa tijela zaduženih za sprječavanje pranja novca, nacionalnih regulatornih i poreznih tijela, te financijskih institucija. Stoga se očekuje ubrzana institucionalizacija poslovanja kriptovalutama, što može ograničiti njihov razvoj i prednosti koje pružaju, ali može imati i velik utjecaj na preobrazbu i unaprjeđenje postojećeg monetarno-platnog sustava i tržišta vrijednosnica. Sama blockchain tehnologija nesumnjivo ima velik potencijal za primjenu i u nizu drugih područja, s jednako velikim inovativnim učincima kao i u području kriptovaluta. To npr. uključuje područja kao što su: transport roba (uvođenje digitalnih teretnica i praćenje transporta bez posredovanja špeditera), trgovanje nekretninama (uvođenje digitalnog katastra i digitalnih zemljišnih knjiga i promet nekretninama bez posredovanja zemljišno-knjiških i katastarskih ureda), sklapanje digitalnih ugovora, digitalno vođenje evidencije o raznim arhivama, o popisu stanovništva i birača bez mogućnosti manipulacija, praćenje proizvodnog procesa od proizvodnje sirovina do krajnjeg potrošača u cilju zaštite potrošača i kontrole porijekla proizvoda itd. Zaključno, može se reći da je blokchain tehnologija omogućila nastanak digitalnih kriptovaluta, čime je uklonjena i jedna od zadnjih prepreka za potpunu digitalizaciju ne samo internetskog, već i klasičnog gospodarskog, ali i društvenog okruženja i u mnogim, danas možda teško zamislivim područjima.

Automatizirani bankovni stroj (eng. Automated Teller Machine, skraćeno ATM)

broj 3-4 :: studeni 2018.

DIGITALNE FINANCIJE

Virtualnost potiskuje papirnatu dokumentaciju Iako tradicionalno konzervativan sektor, bankarstvo je uvelike prihvatilo prednosti što ih nude najnovija tehnološka dostignuća. Piše: dr. sc. Milan Puvača1 Digitalno doba zaista više nije novost, a svijet kao globalno selo postala je floskula koja se previše puta upotrijebila. Bill Gates još početkom 2000-tih godina u svojoj knjizi „Poslovanje brzinom misli“, predviđa maksimalno ubrzanje poslovnih procesa. Korištenjem sve dostupnije tehnologije, način prikupljanja, obrade i uporabe informacije definirat će uspjeh poduzeća. Osamnaest godina kasnije, možemo se jednostavno složiti s tadašnjim pretpostavkama uz veliku uvjerenost da nitko nije mogao niti u snu zaključiti koliko će brzo poslovanje postati. U 2018. godini razgovaramo o dostavi putem dronova ili pak razmišljamo o korištenju Googleovih usluga na svakom koraku – od buđenja pa do lijeganja u krevet. Raspravljamo jesu li potrošači postali krajnje prezahtjevni kada očekuju proizvod unutar 24 sata na svojoj adresi. Divimo se podizanju efikasnosti za 0,1% na osnovi programiranog slanja ljudi koji preuzimaju zadanu robu u skladištu. Teorija kaže kako obrađeni podatak znači informaciju, što nas dovodi do znanja i umijeća obrade podataka – velikog obima podataka, ali i znatnog broja novih radnih mjesta „data analysisa“. Poslovi budućnosti teško su predvidivi, a time edukacija mladih postaje još izazovnija. Općenito, korištenje raspoloživih podataka, njihova obrada i uporaba novostvorene informacije postaje vrlo važan dio suvremenog poslovanja.

Sve manje otpora Digitalno doba naša je svakodnevica, a sve je manji broj pokušaja odupiranja tome čak i ljudi zrelijih godina. Sedamdesetogodišnjaci bez problema lajkaju, šeraju i 1

Autor je direktor tvrtke Ofir d.o.o. i član Upravnog odbora CISEx-a

perspektive

Virtualnost potiskuje papirnatu dokumentaciju

surfaju prostranstvima interneta, uživajući u prednostima povezanog svijeta koji im prije tridesetak godina nije bio niti zamisliv. Mladi, a posebno generacije Z i Alpha (rođeni nakon 1995. odnosno 2013.) najbliže surađuju s digitalnim dobom. Točnije, odrasli su s njim. Ipak, svim generacijama potrebno je što kvalitetnije približiti optimalnu uporabu tehnologije ili digitalnog svijeta današnjice. Divno je čuti kako majke hvale svoju djecu: „Naše zlato ima tri godine i već kuži TU informatiku.“ Imajući u vidu da je malac u toj dobi uspješno savladao swajpanje po ekranu s ciljem promjene video uratka na YouTubeu, zaista ne možemo pričati o „kuženju“. Tehnologija je toliko pristupačna, a uređaji tako prilagođeni da vaše zlato u toj dobi mora shvatiti osnovne principe rada. Bezbroj prethodnih studija, psihološko – pedagoških istraživanja i testiranja korisničkog iskustva nisu bili beskorisni. Tradicionalno rigidni sektor, onaj bankarski, vrlo polako i smišljeno je uvodio tehnologiju u vlastite redove. Naravno, interni financijski procesi informatizirani su davno, no potpuni digitalni pristup krajnjem korisniku doživio je procvat tek kvalitetnijim rasprostiranjem pametnih telefona i online bankarstva. Istraživanje EUROSTAT ukazuje kako preko pola stanovnika Europske unije koristi online bankarstvo. Očekivano, prednjače zemlje zapadne Europe i Skandinavije, a očekivan je nastavak rasta tog trenda. „Otvorite tekući račun putem mobilnog telefona!“, „Sudjelujte u nagradnoj igri korištenjem mobilne aplikacije banke!“, samo su neke od krilatica kojima se financijske ustanove služe ne bi li dodatno potakle digitalne kanale prodaje i pristupa klijentima. Prednosti su neosporne – od optimizacije troškova, preko brzine rada i smanjenja ljudskog utjecaja – „razmaženi“ potrošač više ne želi čekati odobrenje kredita unutar 30 dana! Posjetili ste web stranicu banke i baš vas zanima određena informacija o kreditiranju? Nema problema, chatbot se nalazi na dnu ekrana, a odgovor na vaše pitanje stiže u nekoliko sekundi. Umjetna inteligencija sve širu uporabu ima u ovom segmentu. „Promatra“ upite i u tren oka slaže odgovore. U slučaju kada je vaše pitanje prekompleksno, inteligencija prepušta mjesto agentu koji vas preuzima i vodi do zaključenja prodaje. Još uvijek nije moguće očekivati potpuno online komuniciranje s AI sustavom, no ušteda vremena na odgovaranje repetitivnih pitanja građanstva već je sada značajna. Nameće se razmišljanje kako je pojam financija, kao i velik broj drugih termina, svakako digitalan ili „e“. Čak i obično plaćanje komunalija nam je pomalo mrsko ako nema bar code-a za slikanje i plaćanje mobilnom aplikacijom. Pametni telefon osnova je za naše poslovne i privatne digitalne financije. Tijekom 2017. godine, 77% Europljana koristilo je mobilne uređaje za redovna plaćanja (izlaske, račune ili parking). Mobiteli ostvaruju prednost i u ulozi digitalnih novčanika za svoje korisnike. Ovisno o dostupnosti usluge, m-plaćanje može direktno ići na teret računa za mobilne usluge (kao npr. plaćanje parkinga) ili pak biti direktno povezano s vašom kreditnom karticom (npr. plaćanje usluge Uber taksi vožnje).

broj 3-4 :: studeni 2018.

TEMA BROJA: Digitalna revolucija

Ekspresno i jednostavno Online servisi za plaćanje proizvoda i usluga širom svijeta također su dio današnjeg digitalnog doba. Posebno u svijetu brze Internet trgovine, mukotrpno je svaki put prepisivati sve brojeve s kreditne kartice. Usluga PayPal-a primjerice (kao rješenje digitalnog novčanika), može se brinuti o vašim kreditnim karticama odnosno služiti kao posrednik između vas i trgovca. Brzo, jednostavno, iako uz popriličnu proviziju. Nedostatak ovakve usluge je njena trenutna nerasprostranjenost posebno u nerazvijenijim zemljama. Samo određene kreditne kartice možete koristiti za plaćanje, a opet druge za primanje novca. Treće zemlje uopće ne mogu primiti novac, dok ga samo u određenim uvjetima mogu poslati. Veliki tehnološki igrači svakako su prisutni i u ovom dijelu – Google, Apple ili Samsung pay – već su integrirane aplikacije koje će dati dodatan osjećaj sigurnosti, a uz to pratiti vaše navike i predlagati vezane ili posebne kupnje. Sustavi za online plaćanje idu ruku pod ruku s internetskim trgovinama. Cijena proizvoda i uvjeti kupnje nailaze na globalnu konkurenciju, a posebno s tržištem EU-a postalo je vrlo jednostavno kupiti proizvod ili uslugu povoljnije na drugom kraju kontinenta. Ogromne količine podataka sastoje se u kretanju online kupaca, do kojeg koraka u procesu kupnje su stigli, s kojeg uređaja su pristupili, vraćaju li se pogledati neki proizvod više puta i uspoređuju li više brandova istodobno – digitalna trgovina već poznaje vaše želje. Baš kada ste krenuli istraživati cijene novih kosilica za jesensku sezonu, oglasi na Internet stranicama i društvenim mrežama popunili su se akcijskim ponudama. Kupnja je dostupna u nekoliko klikova, plaćanje automatsko putem vašeg e-novčanika, a proizvod je sutra popodne na vašem pragu. Nismo zaboravili poslovni sektor i njihove digitalne financije. Baš naprotiv, sve navedeno u svakom slučaju vrijedi i za poslovnjake. Dostupnost internetskih usluga distribucije olakšavaju prijenos proizvoda. Ne samo da je vaš proizvod na lokaciji za koju biste se ranije iznimno morali potruditi, već je tamo uz optimalne troškove i garanciju zadovoljstva korisnika. Usluga poput Fullfilment by Amazon (FBA), omogućava slanje veće količine robe uz potpuni nadzor Amazona koliko se tiče pitanju logistike prema krajnjem korisniku. Bez obzira tko je primio vašu robu i odakle je, Amazon omogućava naplatu i prosljeđivanje novca prema poduzeću. Zanimljivo je zamijetiti kako su gotovo sve banke na našem području, ali i u cijeloj Europi klijentima ponudile određene aplikacije u sklopu mobilnog ili internetskog bankarstva. Radi se o rješenjima za praćenje osobnih troškova gdje se automatski vodi evidencija vaših prihoda i rashoda. Njihovim korištenjem dobit ćete odličan uvid na koje kategorije trošite (ne)dovoljno ili gdje misteriozno odlazi teško zarađeni novac. Potpuno razumljivo, banka na ovaj način dobiva još bolji uvid u vaše navike, a jednostavan algoritam kazuje hoće li vam se ponuditi povlašteni kredit (kada krivulja troškova završi u crvenom) ili posebna ponuda štednje (ako ste znatno u zelenom području). Slične aplikacije lako se pronalaze i na internetu kao online (cloud) ili instalacijska (standalone) rješenja. Cilj je ponuditi vam odgovore na možda nerazumljiva financijska pitanja, analizirati dohodak i rashode, automatizirati 94

perspektive

Virtualnost potiskuje papirnatu dokumentaciju

neke navike, a sve to uz zaista minimalnu cijenu već od nekoliko eura. I ovdje se radi o velikom broju potencijalnih mogućnosti i potrebno je dobro analizirati koje rješenje odabrati. Kao da opisana dinamika nije dovoljna, a praćenje trendova težak izazov svih sudionika digitalne transformacije, na mala vrata, ali sve glasnije stiže nam blockchain tehnologija. Ona u biti i nije toliko nova. Posljednjih deset godina stvarno postoji, a u teoriji skoro i dva puta toliko. Kriptirani, provjerljivi, vremenski slijedni blokovi zapisa svoju primjenu najviše temelje u svijetu financija. Nepromjenjivi zapisi u „glavnoj knjizi“ (ledger) mogu bilježiti svaki niz transakcija između zainteresiranih strana na sustavan, stabilan i siguran način. Širem krugu ljudi blockchain je poznatiji kroz termine BitCoin ili kriptovalute koje su zapravo proizvodi temeljeni na ovoj tehnologiji. Puno je medijske prašine dignuto oko vrtoglavih zarada na kriptovalutama u ovoj i prethodnoj godini, no manje pažnje posvećeno je blockchain tehnologiji koja će zasigurno ostati još dugo vremena s nama. Slično kao i kada se odvijala internetska revolucija, znakovit je bio opstanak tehnologije, no pitanje vremena je bilo konačno profiliranje ozbiljnih tržišnih igrača (poput Googlea ili Facebooka koji su tada bili gotovo u garažama). Sličan scenariji odigrava se danas s „lančanim blokovima“ i kriptovalutama (u trenutku pisanja ovog teksta postoji više od dvije tisuće varijacija).

broj 3-4 :: studeni 2018.

TEMA BROJA: Digitalna revolucija

Postoje već i napredne verzije blockchain tehnologije poput Hashgrapha koji bi trebao doskočiti uskom grlu nedostatnog broja transakcija u sekundi. Široka primjena ovih sustava bit će udaljena još neko vrijeme. Osobe ili poduzeća koja nađu optimalnu primjenu za svakog sudionika u digitalnom dobu bez sumnje će biti novi globalni tehnološki divovi. Postoje ideje prema kojima će internetske stranice i dalje biti onakve kakve poznajemo (naravno, još dinamičnije, interaktivnije i zanimljivije) dok će baze podataka i sustavi spremanja zapisa biti temeljeni na blockchain rješenjima. Konkretni modeli ostaju kao prijedlozi u idućoj godini.

Hrvati „in“ – administracija kaska Gdje se Hrvatska nalazi u svemu nabrojanom? Primjetan je stalan porast online trgovine. Internetsko bankarstvo koristi više od 1.1mil Hrvata, a mobilne usluge banaka oko 600 000 stanovnika. Do kraja 2018. uvodi se obavezan e-račun u poslovanju s javnom upravom koji će do kraja 2019. zaživjeti i u svim transakcijama između poduzeća. S druge strane, i dalje je prisutno opterećenje administracije poput obavezne ovjere „likvidirano“ na svaki ulazni račun u tvrtki. Državna uprava dobrim dijelom zasniva se na papirnatim dokumentima iako je sve više e-servisa kroz program e-građanin. Nije do kraja razriješeno pitanje fiskalizacije online trgovine, a računovodstveni servisi i njihovi komitenti često se nalaze u sivoj zoni kada primaju uplate s PayPala i drugih posredničkih servisa za naplatu. Google Play i Apple Store također nisu do kraja usklađeni (nemaju povjerenje u tržište) u pitanju prodaje mobilnih aplikacija na svojim platformama. Ne možemo reći kako je sve crno i negativno, no svakako ima mjesta za znatan napredak u digitalizaciji svih, pa tako i financijskih usluga unutar Hrvatske. Zanimljivo je živjeti u digitalnom dobu. Financije kao važna komponenta naših života drastično se mijenjaju. Gotovina se koristi sve manje, a digitalno plaćanje postaje standard kojeg se valja pridržavati bez obzira na veličinu poslovnog subjekta. Osobne financije gotovo apsolutno su digitalizirane, ubrzane, ali i transparentnije. Hoće li idući naraštaji znati što točno znači virman kojeg poznajemo? Često zanemaren dio digitalnog doba je sigurnost kojeg prosječan korisnik uzima zdravo za gotovo. Daljnjim porastom broja usluga i aktivnih korisnika svakako je važno raditi i na ozbiljnoj edukaciji ljudi o sigurnosti na internetu i online poslovanju. Koliko vaših lozinki sadrži datum rođenja?! Digitalno doba donosi bezbroj prednosti, sloboda i funkcionalnosti. Uz primjerene metode opreza, sigurnog korištenja i pametne uporabe zaista nam se smiješi još zanimljivija budućnost svakodnevnog života i posla.

perspektive

KRIPTO TRŽIŠTE

Jučerašnja novost – današnji standard Indijci ga uvode s potvrdom o rođenju. Australija na njemu gradi nacionalnu platformu za digitalnu ekonomiju. Svjetska banka je izdala obveznice kojima će financijski pomoći najsiromašnijim državama da ga uvedu u svoje ekonomije. Amerikanci njime žele unaprijediti kompletnu investicijsku industriju. Slovenci mu dižu spomenik. A mi? Mi većinom ni ne znamo da je riječ o blockchainu. Piše: Milan Horvat1 Živimo u procesu sve intenzivnije i vrlo dinamične promjene odnosa kako između nas, ljudi, tako i između nas i naših institucija. Te odnose sami izgrađujemo kako bi nam život bio ljepši i jednostavniji, a posao efikasniji i uspješniji. Svojom kaotičnošću današnji je svijet na simboličnoj razini sličan vremenu tranzicije iz feudalizma u kapitalizam kada je društveni model definiran posjedovanjem zemlje te odnosom feudalaca i kmetova prestajao efikasno funkcionirati, a novi je društveni model, iniciran industrijskom revolucijom i baziran na posjedovanju sredstava rada, uspostavljao odnose kapitalista i radnika. Artificial Intelligence, Internet of Things, Blockchain, Big Data, Fintech, Crypto Currencies, Digital Assets samo su neki od pojmova bez kojih se današnji svijet više ne može zamisliti niti razumjeti. Kad naiđe na kratice ovih pojmova, koje se sve više koriste i u svakodnevnoj komunikaciji, običnog čovjeka obuzima konfuzija, strah i konsternacija, fenomeni identični emocijama većine onovremenih kmetova i feudalaca, koje su oni imali kada bi slušali priče o svakojakim novim strojevima što su se stvarali i koristili u manufakturama i tvornicama udaljenih gradova.

Autor je vlasnik tvrtke FIMA plus, osnivač tvrtke FIMA Vrijednosnice i bivše Varaždinske burze

broj 3-4 :: studeni 2018.

TEMA BROJA: Digitalna revolucija

Uspješni i neuspješni Danas se oblikuje nova paradigma koja mijenja odnose među ljudima, a bazirana je na informacijama i komunikaciji. Onaj tko će u najkraćem vremenu, uz najmanji trošak, po mogućnosti bez naknade, distribuirati najviše upotrebljivih informacija, što širem krugu zainteresiranih, u novoj će konstelaciji odnosa moći više participirati i bolje živjeti, što god to značilo. Ako se pitate - kako to postići, odgovor je jednostavan – koristeći i kombinirajući sadržaje koji stoje iza u uvodu navedenih pojmova, a može ih se svesti pod zajednički nazivnik „nove tehnologije“. Naravno, svatko sam ili zajedno s drugima, traži i nalazi odgovore i tu nastaje razlika između više ili manje uspješnih i onih koji sebi ne postavljaju to pitanje te se od prvo spomenutih razlikuju po tome što su manje ili više neuspješni. Na tržištu kapitala valja se velika promjena. Rečenica iz uvoda: „tko će u najkraćem vremenu uz najmanji trošak po mogućnosti bez naknade distribuirati najviše upotrebljivih informacija što širem krugu zainteresiranih“, gotovo savršeno opisuje potrebe tog tržišta, a ako je nadopunimo dodatkom: „i omogući trgovanje digitaliziranom imovinom“ dobit ćemo opis „Digital Asset Exchange“, burze digitalne imovine, institucije kakvih je iz dana u dan sve više u svim dijelovima svijeta. Treba biti korektan i reći kako je ta inovacija došla iz IT biznisa kroz razvoj blockchaina i smart contracta, kojih su reprezentativni predstavnici Bitcoin s ostalim kriptovalutama i kripto burze na kojima se njima trguje. Danas ova IT-ovska inovacija gotovo u cijelosti prelazi u domenu investicijskog biznisa. To ne znači kako je nema u drugim sferama društva i mnogim granama gospodarstva, već da je u financijskoj industriji vrlo brzo prihvaćena i implementira na mnogim razinama.

U čemu je razlika i što se mijenja? Na tradicionalnoj burzi morate imati povjerenje u izdavaoca vrijednosnog papira, brokera koji za vas trguje; u institucije međusobnog plaćanja i namire vrijednosnih papira; u banke prilikom transfera novca; u mnoge druge sudionike u toj industriji kao što su analitičari, rejting agencije, investicijski i financijski savjetnici koji vas opskrbljuju podacima, istraživanjima i stavovima potrebnim kako biste mogli donositi odluke i nakon toga te odluke provoditi u djela. Sve to vrijedi za jednu državu tj. jedan pravni okvir i višestruko se komplicira kada krenete trgovati u drugim državama ili čak na drugim kontinentima. Često ćete prije nego uopće započnete taj proces morati zadovoljiti od regulatora postavljene kriterije posjedovanja određenog znanja i minimalne količine novca kako bi vam on dopustio da postanete djelatni akter tog tržišta. Prije nešto manje od desetak godina na scenu je stupila blockchain tehnologija, a s njom dolazi Bitcoin kao prethodnik novog svijeta kriptovaluta. Za njima dolaze sve novija i intrigantnija tehnološka rješenja kojima se intenzivira razvoj raznih oblika kriptovaluta, trgovanja njima i pokretanje globalnih burzi, koje se više ne obaziru 98

perspektive

Jučerašnja novost – današnji standard

na sva prije navedena legislativna i ina pravila. Kako bi započelo uvoditi nekog reda u toj sferi Švicarsko regulatorno tijelo FINMA prvo je precizno definiralo tri funkcije koje može imati kriptovaluta i prema kojima se sve one mogu razvrstati u tri kategorije: a) Payment Tokens – služe kao sredstvo plaćanja i nisu neka inovacija jer se razni oblici koriste već dugi niz godina kao npr. razne vrsta bonova. b) Utility Tokens – omogućavaju digitalni pristup nekoj mreži, određenoj aplikaciji, proizvodu ili usluzi tj. servisu. Nisu napravljeni za investitore već za korisnike određenih usluga ili proizvoda i ako raste potražnja za njima, raste i vrijednost tog korisničkog (utility) tokena. c) Asset Tokens poznatiji kao Security Tokens – predstavljaju digitaliziranu imovinu. Iako je vrlo nezahvalno prevoditi ove termine na hrvatski jezik, pojam Security Tokens možemo prevesti kao vrijednosni tokeni jer su oni digitalno povezani s nekim oblikom vlasništva nad određenom vrijednošću u imovini bez obzira bila ona materijalna ili nematerijalna. Digitalizirati i tokenizirati se može bilo koji oblik i kategorija od ideje i umreženosti u utility tokene do imovine u security tokene tj. javnih i privatnih vrijednosnih papiri svih vrsta, nekretnina, dugova, kredita, štednje, slika, autorskih prava, pokretnina itd.

Djelotvornije prikupljanje kapitala Kad već svi ti digitalizirani tokeni postaju dio naše svakodnevnice kako su postali kriptovalute? Prikupljanje kapitala od start-up projekata, preko malih i srednje velikih do najvećih kompanija, poprima kroz razvoj novih tehnologija, a time i njihovog novog tržišta, sasvim drugu dimenziju u odnosu na sve prije viđeno. Za startup-ove i mala poduzeća ICO (Initial Coin Offer) je postao izuzetno efikasan oblik prikupljanja broj 3-4 :: studeni 2018.

TEMA BROJA: Digitalna revolucija

novca za njihove ideje i poslovne poduhvate. Brojke su fascinantne, kao što pokazuje sljedeći grafikon:

Izvor: The Liechtenstein Cryptoassets Exchange - www.lcx.com 03.10.2018.

Rast brzinom svjetlosti U 2017. je ICO bila najbrže rastuća industrija u svijetu, no već u prvom kvartalu 2018. sakupljeno je više novca u novim ICO projektima nego u cijeloj prijašnjoj godini, a u drugom kvartalu 2018 brojka se još jednom i više nego udvostručila. Sve je više država koje se doslovno nadmeću pokušavajući ponuditi najbolje institucionalne i legislativne okvire kako bi privukle što više te industrije u svoj regulatorni okvir te se time brže i kvalitetnije uključile u promjene koje dovode do razvoja i modernizacije njih samih. Dvije sljedeće tabele lijepo pokazuju kako osim velikih i najrazvijenijih država, priliku koriste i manje, ali poduzetnije od većine ostalih. Posebno je zanimljiva nama susjedna Slovenija, gdje su brzo shvatili kako u primjeni blockchaina u svakodnevnom poslovanju nema nikakve ekonomske apstrakcije i da je posao vrlo konkretan. Sve razotkrivaju službeni podaci iz analiza napravljenih od nadležnih ministarstva slovenske administracije: U toku 2017. i prvom kvartalu 2018. privučeno je cca 600 milijuna € kapitala u Sloveniju temeljem projekata vezanih uz blockchain. Otprilike 17.000 zaposlenih u Sloveniji je vezano uz tu sferu gospodarstva. Preko 40.000 Slovenaca su vlasnici kriptovaluta. Od svih ICO-a globalno pokrenutih 2017. u Sloveniji je provedeno 5%, čime su rangirani kao treći po broju ICO-a na milijun stanovnika u konkurenciji svih država na svijetu. Posebno je ilustrativna i lijepa poslovna priča dvojice mladića iz Kranja. Nejc Kodrič i Damijan Merlak su u Sloveniji 2011. osnovali Bitstamp s kapitalom od 1.000 Eura, danas najstariju na svijetu Bitcoin mjenjačnicu, koja je uspjela preživjeti sve turbulencije početnih godina neizvjesnosti i traženja svog mjesta pod suncem. 2013. godine su preselili 100

perspektive

Jučerašnja novost – današnji standard

sjedište u London. Bitstamp je jedna od rijetkih licenciranih kripto burzi u Europi sa sjedištem u Luksemburgu gdje su preselili 2016, a koji je upravo za njih prilagodio i usvojio poseban zakonski okvir. U listopadu 2018. prihvatili su ponudu korejskog fonda NXC, koji su im za Bitstamp platili pola milijarde US dolara.

Izvor: https://icobench.com/stats

I dok je ICO prvenstveno oblik prikupljanja kapitala za utility tokene, STO (Security Token Offer) je oblik prikupljanja kapitala za security tokene, kojeg kao takvog puno lakše prepoznaju i regulatori s obzirom na to da je namijenjen investitorima za financiranje poduzeća i njihovih razvojnih potreba. Burza u Hong Kongu prva je predložila da financijski poslovi slične prirode potpadnu pod istu zakonsku regulativu te bi se stoga blockchain i kriptovalute koje imaju karakteristike vrijednosnih tokena mogle svesti pod investicije, trgovanje i namiru. Za izdavanje takvih digitalnih kriptovaluta vrijedila bi ista regulativa kao i za vrijednosne papire. S istim prijedlogom kao i Hong Kong, javila se i European Securities and Markets Authority (ESMA) tj. da se takve kriptovalute svedu pod već postojeću regulativu za investicije i financijske instrumente. To bi omogućilo velik iskorak u povezivanju tradicionalne investicijske industrije s novim kripto tržištem jer jasna zakonska regulativa otvara širok put dodatnom razvoju financijske industrije bazirane na digitaliziranoj imovini te njihovoj trgovini u obliku kriptovaluta na digitaliziranim burzama.

Suvišni posrednici Vrijednosni tokeni uvelike su sposobni unaprijediti tradicionalne financijske proizvode i, što je možda i najvažnije – iz investicijskih transakcija uklonili su većinu posrednika. Time su omogućili drastično smanjenje troškova transakcija, bitno ih ubrzali u izvršenju, dali im globalnu prisutnost jer sada svatko s pristupom internetu može njima trgovati direktno. Tako su automatski znatno uvećali bazu potencijalnih investitora s jedne strane, a s druge likvidnost nekih prije poprilično nelikvidnih kategorija imovina. Njima se u obliku kriptovaluta trguje po principu 24/7/365, a pametnim broj 3-4 :: studeni 2018.

101

TEMA BROJA: Digitalna revolucija

ugovorima (smart contracts) im se lako mogu programirati isplate dividendi, glasačka prava, lock up razdoblja i sl. Sve u svemu utilitiy tokeni su prvenstveno bazirani na obećanju korištenja neke buduće eksperimentalne tehnologije, proizvoda ili usluge i koji time što se tek trebaju dogoditi u budućnosti sadrže u sebi veliki rizik. Za razliku od njih security tokeni predstavljaju udio u vrlo konkretnoj realnoj vrijednosti, rizik vezan uz njih je manji i lakše se procjenjuje te postaju nadolazeći val, koji ima veliku mogućnost kripto tržište uklopiti u financijsku industriju. Procese koji su pokrenuti mnogi uspoređuju s promjenom kakva se dogodila sa slanjem pisma u predinternetska vremena u odnosu na slanje e-maila danas. Naime nekada ste morali kupiti pismo i kuvertu, zatim rukom na papiru napisati pismo, odnijeti ga na poštu, kupiti marku, poslati pismo kroz sustav poštanske distribucije i onda nekoliko dana čekati da ono stigne na odredište. S kojeg bi vam na isti način i uz sličan postupak te isti vremenski okvir vratili odgovor. E-mail sve to rješava u sekundama, a da je danas uz sve dostupne aplikacije (app) za komunikaciju i sam e-mail već pomalo zastario, nije potrebno dodatno objašnjavati. Na kraju procesa tu je i sustav inicijalnih javnih ponuda (IPO) kao oblik prikupljanja kapitala na tradicionalan način novim izdanjima vrijednosnih papira, vlasničkih ili dužničkih, na nacionalnim burzama vrijednosnih papira, koji je već stoljećima poznat. S obzirom na sve regulatorne standarde postao je vrlo skup, ali i kompliciran te je danas kao takav dostupan i primjeren tek nekim srednje velikim poduzećima, a njime se u pravilu koriste najveće i najbolje organizirane kompanije. Digitalizacijom i tokenizacijom IPO-a sve bi se bitno pojednostavnilo i ubrzalo, a da se ne izgubi kvaliteta koju ovaj oblik financiranja daje svim sudionicima uključenim u njega.

Ofenziva digitalizirane i tokenizirane imovine Digitalizirana i tokenizirana imovina je budućnost globalnog trgovanja. Ona osim velikog broja individualnih investitora privlači sve veći broj institucionalnih investitora i tradicionalnog kapitala, koji traži nove, privlačne prilike u financijskoj industriji. Danas više i nema značajne globalne financijske institucije koja nije najavila svoje uključivanje u svijet blockchaina, novih tehnologija i kripto tržišta na neki njima prihvatljiv način. Osnivaju se kripto fondovi, velike banke otvaraju odjele za svoje klijente koji namjeravaju ulagati u kriptovalute i trgovati njima. Doslovno svakodnevno možemo o tome čitati nove vijesti kao i pratiti aktivan stav regulatora, koji se udružuju i surađuju tražeći adekvatan regulatorni okvir kako bi se industrija nesmetano razvijala. U segmentu trgovanja, tj. burzovnom poslovanju, nove tehnologije donose zaista velike promjene i Digital Asset Exchange ima sljedeće ključne karakteristike: a) direktan pristup klijenata/investitora bez posredovanja brokera b) listanje svih kategorija imovine i unutar njih različitih izdavatelja kroz neki od oblika kriptovaluta 102

perspektive

Jučerašnja novost – današnji standard

c) trgovanje uz korištenje i podršku raznovrsnih tehnoloških rješenja kao što su botovi, appovi i drugi oblici softvera koji služe arbitražama, strukturiranju naloga, unapređuju brzine izvršenja i sl. Takve platforme za trgovanje imaju kripto burze, ali najavile su ih i mnoge tradicionalne burze, kao npr. Švicarska burza, Njemačka burza u Stuttgartu, Malteška burza u Europi. U Americi Nasdaq, NYSE te Kanadska burza u Torontu. U Aziji Singapur, Japan, Hong Kong, kao i Australska burza. Kratko rečeno nove tehnologije im omogućuju nesmetano trgovanje svim kategorijama imovine i bez ekskluziviteta koji postoji sada kada dionice Coca Cole možete kupovati samo na New York Stock Exchange putem za taj posao ovlaštenog brokera. U budućnosti će se ta dionica kao digitalizirani token moći kupiti gotovo na bilo kojoj burzi direktno, bez posrednika kao što se danas može kupovati Bitcoin na valjda svim kripto burzama. Naime kotacije i listanja digitalizirane imovine su neusporedivo jeftinije u usporedbi s tradicionalnim troškovima listanja na klasičnim burzama, do te mjere da Binance, najveća kripto burza na svijetu sve prihode od listanja novih tokena daje u dobrotvorne donacije kao svoj oblik društveno korisnog rada. Na kraju spomenimo i sustav plaćanja uz namiru vrijednosnica koji se sustavom blockchain tehnologije i pametnih ugovora (smart contracts) zatvaraju unaprijed definiranim procesima bez mogućnosti naknadnog utjecaja na njih, a uz mogućnost stalne kontrole svih dijelova procesa te potpunu transparentnost. Tom tehnologijom već eksperimentiraju neke centralne banke s mogućnošću namira između banaka kako lokalno tako i globalno.

Nedostatci savršenstva Postoje i očiti nedostaci kripto tržišta koji mu za sada ometaju razvoj. Često isticana glavna prednost - smanjenje regulative, ujedno je i glavni nedostatak, a manifestira se kroz velike i divlje fluktuacije, podvale i prevare, insajdersko trgovanje, pump and dump manipulacije i sl. Sve je to nesretna stvarnost nereguliranog tržišta. Uklanjanje posrednika (financijskih institucija) iz investicijskih transakcija također se smatra prednošću kripto tržišta, ali s time su istovremeno povezani povećani rizici i nedostaci. Kada se uklone posrednici, njihova odgovornost prenosi se direktno na kupce ili prodavatelje u transakciji. Naime, financijske institucije tj. posrednici imaju nekoliko funkcija: potpisivanje ugovora, priprema marketinških materijala, traženje interesa ulagača, osiguranje visokih razina usklađenosti s propisima o sigurnosti i regulaciji te na kraju pokretanje uspješne transakcije. Nadalje, izdavatelji kriptovaluta ili tokena će u procesu izdavanja sami morati angažirati nezavisnu reviziju, pripremati marketinške materijale, poticati interes investitora, koji će morati imati veliko povjerenje u sigurnost i usklađenost svega s broj 3-4 :: studeni 2018.

103

TEMA BROJA: Digitalna revolucija

propisima. Mnogi tradicionalni investitori smatraju kako veliki postotak potencijalnih izdavatelja nije u stanju uspješno izvršavati ove funkcije bez pomoći tradicionalnih financijskih institucija. Vrijeme će reći tko je u pravu.

Tržište kapital 2.0 Sljedeće desetljeće će biti presudno jer će novi globalni pokretači rasta i dalje zauzimati mjesta starih. Promjene u poslovnom okruženju će se ubrzavati i svjedočit ćemo dubokom preoblikovanju gospodarskih sustava. Nove tehnološke inovacije, globalna ekspanzija, komunikacijska povezanost, razvoj znanosti, transformacija industrije kroz umjetnu inteligenciju (artificial intelligence), robotizaciju, big data te bio tehnologije dat će zamah stvaranju novih poslovnih modela, čak cijelih novih industrija fundamentalno potičući globalni razvoj te će sigurno utjecati na način kako će ljudi živjeti i raditi. Digital Asset Exchange kao burza digitalizirane imovine kojom se trguje u obliku kriptovaluta sastavni je dio te promjene i čak jedan od njenih stabilizatora kroz svoju najvažniju funkciju – alokaciju resursa, prije svega kapitala i znanja, koja se upravo kroz nju najkvalitetnije ostvaruje. Kada sam početkom 2017. čitajući neke članke o blockchain tehnologiji shvatio kako je to disruptivna tehnologija za postojeći svijet financijskih usluga, počeo sam pratiti njezin razvoj i uviđati kako se zapravo ona fascinantno brzo širi u mnogim sferama ljudskog djelovanja, ali i kako je u osnovi dobro prihvaćena. U financijskoj industriji je možda i najdublje pustila korijenje te sam danas potpuno uvjeren kako je i razvoj tržišta kapitala krenuo u tom smjeru. Kripto tržište je tržište kapitala 2.0. Naime, neke funkcije u novoj verziji se gube jer nisu više zanimljive ni potrebne, neke se zadržavaju, ali se bitno unapređuju i ubrzavaju što je upravo dominantna karakteristika kripto tržišta u odnosu na tradicionalno tržišta kapitala i naravno da nova verzija uvijek nudi i nove opcije s mogućnostima za koje tek treba otkriti kako će djelovati na sve sudionike tog posla i koje će oni usvojiti, a koje odbaciti.

Nezamisliv porast učinka Poslovni primjer iz financijske industrije dobro ilustrira koliko je jaka i disruptivna promjena koja se događa, i kako velike potencijale nudi onima koji prihvate taj izazov. Deutsche Bank, koja ima više od 100.000 zaposlenih i posluje od 1870. godine ostvarila je u prvom kvartalu 2018. dobit od 50 mil $. Nasdaq postoji skoro 50 godina i s 4.500 zaposlenih u istom razdoblju ostvario je 209 mil $ dobiti. Binance je s 300 zaposlenih u tom istom prvom kvartalu 2018. ostvario 200 mil $ dobiti. Nije loše za Digital Asset Exchange, burzu kriptovaluta osnovanu u srpnju 2017. godine, koja je u 2018. postala najveća kripto burza na svijetu s dnevnim prometima koji se kreću od pola do jedne milijarde US dolara.

104

perspektive

DIGITALIZACIJA DRUŠTVA

Brže, jednostavnije, funkcionalnije i fleksibilnije poslovanje Potrošači su sve informiraniji i sve su im veća očekivanja u pogledu odnosa plaćenoga i dobivenog proizvoda ili usluge. Pišu: mr. sc. Sanja Šimić i dr. sc. Tomislav Radoš1 Tehnologija predstavlja sastavni dio života. Od samih je početaka ljudskog društva služila kako bi ljudima olakšala i pojednostavila obavljanje različitih zadataka. Evidentan je njezin utjecaj na svakodnevni život. Veliki se naglasak stavlja na informacijsko-komunikacijsku tehnologiju zbog implikacija koje ima na ubrzani društveni razvoj. Informacijsko-komunikacijska tehnologija obuhvaća područja istraživanja, razvoja, implementacije i upravljanja informacijskim sustavima. Informacijski su sustavi bitan čimbenik u vođenju suvremenih poslovnih procesa jer omogućavaju pristup relevantnim informacijama koje sudjeluju u procesu donošenja odluka u poslovnim organizacijama. Suvremeni informacijski sustavi djeluju brzo, točno i ekonomično, stoga je bez njihove upotrebe gotovo nemoguće efikasno poslovati. S kraja je dvadesetog stoljeća tehnološki razvoj doveo do promjena u shvaćanju poslovanja gdje se znanje i tehnološke inovacije smatraju najvećim kapitalom organizacije. Društvo koje se razvija na temelju znanja i informacija, te na temelju tehnološkog inoviranja njegovih struktura, Njavro i Srića nazivaju društvom slobodnih pojedinaca, jer je čovjek sa svojim znanjima, sposobnošću i voljom za stvaranjem, osnova suvremenog razvoja. Razvoj i napredak takvog društva ovisi o razvoju i napretku svakog pojedinca. Inovativnost i kreativnost su osnovne poluge razvoja takvog društva. Takvo društvo definira prostor pogodan za iskazivanje kreativnosti ljudi, poduzetništvo i jačanje demokracije.2 Autori su djelatnici HGK-a. Dr. Radoš je potpredsjednik HGK za industriju i IOT, energetiku i zaštitu okoliša; mr. Šimić je direktorica Centra za digitalnu transformaciju i strateški razvoj 2 Njavro, \., Srića, V.: Vrednovanje tehnologija i razvoj, Privredni vjesnik, Zagreb, 1990., str. 221-222 1

broj 3-4 :: studeni 2018.

105

TEMA BROJA: Digitalna revolucija

Razvoj informacijsko-komunikacijskih tehnologija omogućio je brži i lakši pristup podacima, te promjenu dosadašnjeg načina poslovanja. Brži globalni pristup informacijama zaoštrio je tržišnu utakmicu, a u takvim dinamičnim i turbulentnim uvjetima poslovanja opstaju fleksibilni poslovni subjekti. No, na uvjete poslovanja sve veći utjecaj imaju potrošači koji su sve informiraniji, imaju znanja i sve veća očekivanja u pogledu odnosa plaćenog i dobivenog proizvoda. Također, javlja se trend zadovoljavanja individualnih potreba potrošača u čemu značajnu ulogu imaju nove proizvodne tehnologije izgrađene na potencijalima informacijskokomunikacijskih tehnologija. U tom smislu sve je veća uloga društvenih medija, mobilnih uređaja, robota, rješenja za računalstvo u oblaku (engl. Cloude Computing), sofisticiranih programskih rješenja, 3D printera, te programskih alata za analizu velikih količina podataka.

Najveći izazov našega doba IKT tehnologije oblikuju digitalnu ekonomiju te omogućuju stvaranje novih poslovnih modela i industrija, koje nisu bile moguće u prošlim generacijama. Pojavljuju se nove poslovne organizacije, novi poslovni modeli kao i novi načini međusobnog djelovanja. Sve to zajedno predstavlja novi oblik ekonomije koji je temeljen na digitalnim tehnologijama pa se često naziva i internetskom ekonomijom, novom ili web ekonomijom. Premda neke organizacije i pojedinci koriste tehnologije za jednostavno izvršavanje postojećih zadataka na računalu, digitalna ekonomija u svojoj suštini ne predstavlja samo prelazak s analognih na digitalne tehnologije, već podrazumijeva izvršavanje postojećih zadataka na brži i efikasniji način koji je često u svojoj osnovi i znatno drukčiji nego prije te uključuje i aktivnosti koje prije nisu niti bile moguće. Digitalna ekonomija predstavlja mnogo više od same digitalizacije i automatizacije te obuhvaća više naprednih tehnologija i novih tehnoloških platformi, koristi ih kako bi redizajnirala tradicionalne poslovne modele i omogućila nove. Korištenje digitalnih tehnologija je zasigurno najveći izazov današnjeg doba, a ključ uspjeha je brzi razvoj utemeljen na inoviranju. Industrije i poslovni subjekti koji nisu iskoristili dostupne tehnologije za promjenu poslovanja suočavaju se s padom konkurentnosti, prodaje i tržišnog udjela, a često i s prestankom poslovanja. Prema DESI Indeksu digitalne ekonomije i društva za 2018. kojim se mjeri i uspoređuje napredak država, Hrvatska je od 28 članica zauzela 22. mjesto u Europskoj Uniji (EU).3 Hrvatski se građani internetom koriste više od prosjeka i

106

Indeks digitalnog gospodarstva i društva (DESI) složeni je indeks kojim se mjeri digitalni napredak na temelju pet pokazatelja: 1. Povezivost, 2. Ljudski kapital, 3. Korištenje interneta, 4. Integracija digitalnih tehnologija, 5. Digitalne javne usluge. Više o DESI indeksu na poveznici https:// ec.europa.eu/digital-single-market/en/desi

perspektive

Brže, jednostavnije, funkcionalnije i fleksibilnije poslovanje

Prikaz 3 DESI Indeks digitalne ekonomije i društva4

njihove se digitalne vještine kontinuirano razvijaju. Upotreba digitalnih tehnologija u organizacijama gotovo je na razini prosjeka EU-a. Polagano se poboljšavaju digitalne javne usluge. Međutim, daljnji razvoj digitalne ekonomije i društva mogli bi usporiti loši rezultati u kategoriji povezivosti.

Digitalna komora Uloga digitalne ekonomije jedna je od najvažnijih za budućnost društva. Hrvatska je tek pokrenula osnovne pretpostavke razvoja digitalnog društva te se dijelovi rješenja i tehnologija projektiraju, planiraju i implementiraju godinama. Pojedinačna rješenja, iako funkcionalna unutar zadanog okvira, nisu pridonijela razvoju platforme za izgradnju digitalne ekonomije. Posljednjih godina, pojavljuju se okviri koji će to uskoro omogućiti, kao što su platforma za komunikaciju i ostvarenje usluga za građane (e-Građani) ili platforma za organizaciju i upravljanje podacima u državnoj upravi (Državna informacijska infrastruktura). Na takvim platformama, ali i ne samo na njima, omogućit će se izgradnja sve složenijih usluga i rješenja koja će učinak imati ne samo u domeni pojedinačnog zadatka, nego i otvoriti mogućnost uporabe digitalnih podataka, usluga, aktivnosti u izgradnji digitalnog gospodarstva. Biti globalno konkurentan te biti povezan sa svim bitnim dionicima danas je odrednica bilo koje napredne nacionalne ekonomije kojoj je digitalno gospodarstvo ne samo dodatni oblik, već temeljni gradbeni element uspjeha društva. Baš zbog toga je nužno da se i HGK uključi u proces razvoja društva i nacionalnog gospodarstva baziran na digitalnoj ekonomiji. Odnosno, da kroz proces digitalne transformacije poslovanja direktno doprinese stvaranju pretpostavki za visoku implementaciju razvoja naše digitalne ekonomije te posljedično poboljšanju rezultata Hrvatske

https://ec.europa.eu/digital-single-market/en/desi

broj 3-4 :: studeni 2018.

107

TEMA BROJA: Digitalna revolucija

prema DESI indeksu. Na taj način bi se omogućio intenzivan razvoj digitalne ekonomije u okviru hrvatskog gospodarstva. Navedeno se planira postići projektom Digitalna komora, čijom će implementacijom HGK moći ponuditi nove, digitalne proizvode i usluge. Time će se uštedjeti vrijeme i novac te još više povećati produktivnost, kako HGK, tako i njezinih članica. Kroz implementaciju projekta Digitalna komora, poslovanje HGK bit će brže, funkcionalnije, jednostavnije i fleksibilnije spram potreba zaposlenika Komore, ali i korisnika, čime će se ostvariti veliki pomaci u učinkovitosti i skraćivanju vremena pružanja usluga. Konkretno, to se planira postići sveobuhvatnom digitalnom transformacijom HGK – ulaganjem u edukaciju i osnaživanje digitalnih kapaciteta zaposlenika te IKT tehnologiju, što će omogućiti da se Komora pozicionira u centralno mjesto nacionalne platforme za e-poslovanje. Zaključno, provedbom digitalne transformacije poslovanja HGK će kao središnja nacionalna potporna organizacija za gospodarstvo, sukladno zakonu i svojoj strategiji omogućiti sveobuhvatniju i kvalitetniju podršku svojim članicama i ubrzavanje poslovnih tokova u cijelom gospodarstvu.

Sedam usluga Digitalna komora će na svoju platformu preuzeti sve mrežne funkcionalnosti HGK. Po dolasku na platformu, uz opcije registracije i prijave, korisniku će biti ponuđeno sedam e-usluga: E – ČLANICE: Temeljna usluga portala Digitalna komora koja sadrži osobni profil svake članice, i povezana je sa svim drugim e- uslugama. Putem ove usluge omogućen je pristup udruženjima, grupacijama i zajednicama HGK te aktivni angažman svake članice putem digitalne platforme, kao i brža i efikasnija komunikacija, kako između HGK i članica, tako i članica međusobno. E – FINANCIRANJE: Kako bi se članice bolje upoznale s potencijalnim izvorima financiranja i uvjetima za apliciranje sukladno njihovim potrebama i veličini poslovnog subjekta, razrađene su posebne tražilice koje ih povezuju s izvorima financiranja i investitorima. Za korisnike će se kreirati i posebni alati, kao što su kalkulator kamata, sufinanciranja i kredita, a putem Informacijskog centra mogu saznati kako osnovati tvrtku, izaći na burzu, kako započeti s crowdfundingom te koja je uloga pojedinih državnih institucija i sl. E – ZAKONODAVSTVO: Putem digitalne platforme svim članicama, ovisno o djelatnosti kojom se bave, omogućen je pristup zakonodavnom i regulatornom okviru u RH. Sastavni dio ove usluge su savjetovanja vezana uz relevantno zakonodavstvo, zagovaranje potrebnih promjena te aktivno zastupanje članica HGK u odnosu na druge institucije. U ovom segmentu nalaze se i Arbitražno sudište, Sud časti i Centar za mirenje.

108

perspektive

Brže, jednostavnije, funkcionalnije i fleksibilnije poslovanje

E – UČENJE: Usluga koja omogućava članicama pristup bazama znanja, pregled edukacija internog i eksternog karaktera te svladavanje različitih modula e- učenja. Omogućen je i automatski dohvat certifikata, nakon potvrde o prolasku on-line edukacije. E – SAJMOVI I PROMOCIJE: Prikaz svih sajmova u RH putem interaktivne karte, detaljan opis i mogućnost digitalne prijave, provjera potencijalnih troškova putem kalkulatora. Dostupna će biti i digitalna platforma za Akciju „ Kupujmo hrvatsko“, a članice će moći unutar posebno kreiranih modula promovirati svoje proizvode i usluge. E – JAVNE OVLASTI: Putem digitalne platforme članicama će se omogućiti da najveći dio postupaka vezanih uz javne ovlasti HGK (predaja zahtjeva, izdavanje potvrda i plaćanje) obave digitalnim putem uz dostavu elektroničke potvrde. Putem posebnih vodiča pružat će se detaljan pregled usluge te pojašnjenje koraka potrebnih za realizaciju zahtjeva. E – GOSPODARSKE INFORMACIJE: Ova usluga omogućuje uvid poslovanja svih poslovnih subjekata u RH uključujući opće informacije, financijske pokazatelje i statuse blokade te tražilicu po djelatnostima kao i statistiku uvoza i izvoza. Omogućit će se pristup Jedinstvenoj kontakt točki, Elektroničkom oglasniku javne nabave i drugim relevantnim informacijama. Usluga e-Članice je glavna poveznica cijelog sustava, odnosno na nju je povezano ostalih 6 e-usluga. E-članice djeluju kao sustav profila registriranih na platformi. Nakon registriranja, korisnici mogu koristiti sve funkcionalnosti platforme, a neregistrirani korisnici samo dio. Registrirani korisnici će moći upravljati svojim profilima, kao i informacijama koje žele primati.

Buduća arhitektura Digitalna komora predstavlja informacijsko-komunikacijsku platformu koja će preuzeti sve funkcionalnosti koje HGK pruža svojim članicama i svim ostalim zainteresiranim stranama. Ujedno uključuje dio sustava koji će koristiti javni korisnici (članice, registrirani i neregistrirani korisnici putem javnog weba) i dio koji će koristiti djelatnici HGK (back-office). Od iznimnog značaja za proces digitalne transformacije je prihvaćanje njegove nužnosti kako od strane visokog menadžmenta tako i od strane svih zaposlenih, jer je digitalna transformacija prije svega kulturna i organizacijska, dok je digitalna tehnologija samo katalizator promjena. Najveći potencijal Komore sadržan je u njenim zaposlenicima, financijskoj stabilnosti, poslovnoj stručnosti i spremnosti za prihvaćanje promjena te u usredotočenosti na razvoj kapaciteta cjelokupne organizacijske kulture koja će pripremiti organizaciju za izazove i zahtjeve digitalne ere.

broj 3-4 :: studeni 2018.

109

TEMA BROJA: Digitalna revolucija

BuduÄ&#x2021;a arhitektura Digitalna platforme HGK â&#x20AC;&#x201C; Digitalna komora5

110

Interna dokumentacija HGK

perspektive

Brže, jednostavnije, funkcionalnije i fleksibilnije poslovanje

Zaključno razmatranje Proces digitalne transformacije koji je neophodan kako bi se ostvarili zacrtani strateški ciljevi podrazumijeva niz neophodnih mjera za provedbu, a njihov međuodnos prikazan je na slijedećoj slici:

Hrvatska gospodarska komora digitalnom transformacijom vlastitog poslovanja postaje inicijatorom i predvodnikom modernizacije javnoga sektora, kao i ubrzanog razvoja hrvatskog gospodarstva. Tzv. Digitalna komora etablirana je kao središnje mjesto informiranja i educiranja poduzetništva, s naglaskom na razvoj inovacija i ažurnih kompetencija u skladu sa sve ubrzanijim napretkom na europskoj i svjetskoj razini. Sukladno svojoj tradicionalnoj poziciji spone javnog i privatnog sektora, HGK je svojevrstan „hub“, tj. polazišna točka razvoja hrvatske „startup“ scene. Tako moderniziran HGK uzor je gospodarskim institucijama regije te svojim prepoznatim imidžem inovatora utječe i na razvoj gospodarstva ne samo u Hrvatskoj, već i Europi. Dugoročni cilj HGK je potencirati razinu digitalne internacionalizacije i povećati konkurentnost hrvatskog gospodarstva uz aktivnu podršku putem vlastitog poslovnog i organizacijskog modela.

broj 3-4 :: studeni 2018.

111

INSTITUCIONALNE DETERMINANTE DIGITALNE EKONOMIJE

Gorivo za BDP – kočnica za zaposlenost U nas se zanemaruje činjenica da digitalizacija mora biti usmjerena prema povećanju ekonomske produktivnosti. Piše: Zoran Aralica1 Digitalna ekonomija je sveprisutni fenomen. Zasniva se na upotrebi Informacijskokomunikacijske tehnologije. Razvoj digitalne ekonomije u jednoj zemlji može se opisati transformacijom ekonomske strukture u onu privrednu strukturu u kojoj bi digitalni output mjeren dodanom vrijednošću i zaposlenošću činio znatan udio te nacionalne ekonomije. O digitalnoj ekonomiji i utjecaju na poslovanje objavljuje se tisuće stručnih članaka, ali s druge strane o ovome fenomenu i njegovom djelovanju na osnovne varijable nacionalne ekonomije (kao što su dodana vrijednost i zaposlenost) postoji vrlo malo kvalitetnih članaka i/ili studija.2 U tom kontekstu danas je raširen stav da digitalizacija djeluje pozitivno na bruto domaći proizvod nacionalne ekonomije, za razliku od utjecaja digitalizacije na zaposlenost gdje postoje razmimoilaženja u mišljenja.3 Jednako podijeljen stav vrijedi i u slučaju utjecaja digitalizacije na distribuciju dohotka u nacionalnoj ekonomiji.

Autor je znanstveni savjetnik u Ekonomskom institutu Zagreb i glavni urednik Croatian Economic Survey. 2 Jedna od rijetkih studija o digitalnoj transformaciji koja obuhvaća Hrvatsku i okolne zemlje je studija koju je izradio Ekonomski Institut, Zagreb (2018) pod nazivom Utjecaj digitalne transformacije na Zemlja Zapadnog Balkana. 3 Dva oprečna stava postoje u tom kontekstu. Prvi stav, kako nove tehnologije proizvode prilike za stvaranje novih radnih mjesta a što je povezano s fenomenom koji se naziva tehnološki optimizam. Tehnološki optimizima u osnovi govori kako su tehnologije uvijek u stanju povećavati kvalitetu života. Suprotno od navedenog stava o tehnologijama i radnim mjestima je stav prema kojem nove tehnologije zamjenjuju rad a što je neizravno povezano s fenomenom tehnološki pesimizam. Taj pojam u osnovi govori o tome kako upotreba suvremenih tehnologija u konačnici proizvodi u većoj mjeri probleme nego što rješavaju potrebe, radi kojih se upotrebljavaju. 1

112

perspektive

Gorivo za BDP – kočnica za zaposlenost

U stručnim raspravama koje bi se trebale odnositi na funkcioniranje digitalne ekonomije kod nas zanemaruje se činjenica kako digitalizacija mora biti usmjerena prema povećanju produktivnosti gospodarstva. Nalazi kolega Škrinjarića i Rechera (2018) u kontekstu proizvodnosti rada hrvatske privrede su poražavajući za razdoblje od 2008 do 2016. Proizvodnost rada unutar hrvatskog gospodarstva otprilike je za petinu bila niža u 2016. godini u odnosu na 2009. godinu. To je bilo usporedno sa stalnim smanjenjem vrijednosti ukupne faktorske produktivnosti4 u sličnom razdoblju od 2009. do 2015. godine. Takva kretanja u strukturi ove nacionalne ekonomije u postojećim institucionalnim okolnostima definitivno smanjuju prostor za upotrebu tehnologija koje mogu djelovati na povećanje produktivnosti poslovnih subjekata, što je smisao njihove upotrebe.

Otežano razumijevanje učinka Bez obzira što je i kod ranijih upotreba tehnologija glavna ideja bila unaprijeđenje poslovnih procesa u cilju povećanja produktivnosti, u prošlosti glavni način na koji se to postizalo je bilo korištenje resursa, sirovina ili energenata. Digitalizacija ekonomije označava novo razdoblje ekonomije. Ona se idejno naslanja na promjene koje je izazvala upotreba mikroelektroničke tehnologije5, odnosno uvođenja čipova u svim proizvodno/uslužnim djelatnostima radi proizvodnje roba ili pružanja usluga, a to se događalo od druge polovice prošlog stoljeća. Osnovna razlika u odnosu na prethodne dominirajuće tehnologije je u tome što digitallizacija nalaže upotrebu tehnologije u cilju pretvorbe proizvodnih inputa u digitalni oblik, s konačnim ciljem unaprijeđena i poslovnih procesa gdje se takvi inputi koriste. Pojave koncepata kao što je IV industrijska revolucija ili industrije 4.0. dodatno su otežale razumijevanje učinaka digitalne ekonomije. To se ponajprije odnosi na učinke koje digitalizacija ima na društvo i ekonomiju u cijelini. Razlog je u činjenici što digitalna transformaciju u kontekstu Industrije 4.0. promatrano na razini nacionalne ekonomije može obilježavati serija povezanih otkrića, što je često povezano i s upotrebom različitih tehnologija. Tako pozitivni i negativni učinci tog kompleksnog djelovanja mogu biti i isprepleteni. Drugo obilježje upotrebe tehnologija, povezane s digitalizacijom leži u tome što isprepletenost tehnologija implicira i transformaciju entiteta (npr. poduzeća) čiji učinici nisu linearni. Radi toga je nekada teško analitički definirati samu pojavu koja se želi analizirati, kao što je teško mjeriti i učinak koji takva transformacija proizvodi.

4 5

Pojednostavljena mjera unaprijeđena privrede a koja se pripisuje boljoj upotrebi tehnologija. Bijanović (1989: 180) opisuje taj proces kao uvođenje čipova općenito, a posebno mikroprocesora, s ciljem učinkovitog upravljanja funkcijama odlučivanja i upravljanja, (to tadašnjeg razdoblja isključivo mentalnih funkcija) u industrijskoj proizvodnji ali i pri ostalim ljudskim aktivnostima.

broj 3-4 :: studeni 2018.

113

TEMA BROJA: Digitalna revolucija

Navedena obilježja digitalne ekonomije nalažu sistemski pristup u analizi učinaka ove tehnologije. To znači da analizi digitalne ekonomije, treba pristupiti slično analizi inovacija unutar inovacijskih politika. Treba tražiti izvore promjena, identificirati inpute kao što je potrebno analizirati i outpute tog djelovanja. U završnoj etapi treba pokušati analizirati ukupan utjecaj digitalnog outputa na produktivnost bilo poduzeća ili nekog šireg entiteta (regije/nacionalne ekonomije).

Treće važno obilježje funkcioniranja poslovnih modela u nacionalnom gospodarstvu jest da se sve više zasniva na algoritmima, koji predstavljaju nematerijalna sredstva za rad. To ima za posljedicu da je sve veći značaj nematerijalnih tehnologija u odnosu na materijalnu tehnologiju u nacionalnoj ekonomiji6 i to bez obzira na razinu razvijenosti zemlje7. Četvrto obilježje je novina da su u posljednjih desetak godina digitalizaciji sve više izloženi nestandardizirani poslovi i to prije svega oni koji su manualnog karaktera, ali su sve više i oni kognitivnog karaktera8. To je različito u odnosu na prethodna razdoblja u prošlom stoljeću kada su tehnologije mijenjale isključivo manualne standardizirane poslove, npr. procesom automatizacije.

Šire područje opravdanih intervencija Same institucionalne determinante po svome karakteru su dugotrajnog djelovanja čije djelovanje može trajati i po nekoliko desetljeća. U kontekstu razmatranja institucionalnih determinanti i njihovog utjecaja na digitalnu ekonomiju tijekom tranzicije devedesetih godina prošlog stoljeća smatralo se kako se struktura gospodarstva pojedine nacionalne ekonomije automatski prilagođava vanjskim promjenama gospodarstva9. U takvim okolnostima postojanje politike usmjerene prema unapređenju djelovanja poduzeća jedino se opravdavalo ako je bilo ugroženo tržišno natjecanje. U takvim okolnostima institucionalne promjene kao i djelovanje institucija na ekonomske procese smatralo se gotovo nevažnim.

Računa se kako u svijetu nastaje više od dva milijuna digitalnih aplikacija godišnje a što zahtjeva zaposlenje više od 100 000 novih inženjera svake godine koji su u stanju kreirati nove digitalne aplikacije kao i koji su u stanju održavati postojeće aplikacije. 7 Deindustrijalizacija odnosno smanjenje značaja industrije u ukupnoj nacionalnoj ekonomiji u kontekstu dodane vrijednosti i zaposlenosti je proces koji je prisutan u razvijenim zemljama kao i manje razvijenim zemljama Svijeta. Deindustrijalizacija izravno dovodi do jačanja značaja nematerijalne tehnologije u odnosu na materijalnu tehnlologiju. Više o deindustrijalizaciji npr. Lavopa i Szirmai (2015). 8 To se događa sve češće u kontekstu upotrebe tehnologije umjetne inteligencije. 9 U tom kontekstu bio je važan prijelaz iz planskog gospodarstva u tržišno gospodarstvo. 6

114

perspektive

Gorivo za BDP – kočnica za zaposlenost

S vremenom se takav stav mijenjao. Područje intervencija je prošireno. Smatra se da država svojim djelovanjem mora djelovati prema povećanju produktivnosti poduzeća i u slučaju manjkavosti u kontekstu upravljanja i financiranja government failure i financial failure. Ova stajališta trebala bi vrijediti i pri analizi utjecaja institucija na područje digitalne ekonomije. Programi koji usmjeravaju pojedinca i poduzeća pa i nacionalnu privredu u promicanju digitalne ekonomije vrlo malo govore o institucionalnim ograničenjima u razvoju digitalne ekonomije. Nedovoljno se ističe i činjenica da su institucionalne determinante dugoročnog karaktera i u zemljama u razvoju kao što je Hrvatska, te da se ta obilježja jako teško mijenjaju10. Posljedica svega navedenoga je da se takva ograničenja ne otklanjaju.

Deficit upravljačkih vještina i inventivnosti U kontekstu institucionalnih determinanti koje mogu djelovati na razvoj digitalne ekonomije važni su inicijalni uvjeti koji su postojali kod nas na početku tranzicije (devedesete godine prošlog stoljeća) mogu se uspoređivati sa sličnim uvjetima u ostalim zemljama koje su također ulazile u tranziciju11. Ti inicijalni uvjeti su se odnosili na: slabiju razinu štednje u odnosu na investicije, nižu razina likvidnosti tadašnjih malih i srednjih poduzeća, slabiju razinu upravljačkih vještina kao i slabiju razinu inventivnih aktivnosti u odnosu na ostale Istočno-europske zemlje koje su postale članice EU-a u 21 stoljeća12. To sve je slaba osnova za razvoj digitalne ekonomije kod nas u odnosu na ranije navedene zemlje. Posebno u tom kontekstu treba zabrinjavati zaostajanje u kontekstu upravljačkih vještina kao i u području invencija13. Što se tiče samih vještina važno je znati kako su se kanali kojima se danas stvaraju vještine umnogome promijenili. Kompetitivne vještine nastaju kroz obrazovanje, rezultat su učinkovite primjene nacionalnih i nadnacionalnih policy programa kojima se može zaposlenicima omogućiti dodatno stjecanje vještina kakve se traže na tržištu. Konačno jednako važan kanal za stjecanje vještina jesu i sama poduzeća, što se postiže stručnim usavršavanjem (en. skilling-up) čime se održava konkurentska prednost.

Odnosno obilježja su prisutna i po nekoliko desetljeća. Riječ je o zemljama Istočne Europe koje su ovom stoljeću postale članice EU. 12 Više o usporedbama institucionalnih uvjeta Hrvatske i ostalih istočnoeuropskih zemalja koje su postale članice EU u ovom stoljeću v. Bohle, Greskowitz, (2012): 5-46. 13 Zaostajanje u razini inventivnih aktivnosti kod nas u odnosu na istočno Europske zemlje je prisutno od početka 70-tih godina, i to bez obzira što je rastao broj diplomiranih inženjera. S obzirom da su unutar Jugoslavije takav trend najmanje odnosio na Sloveniju čini se kako je osnovni razlog zaostajanja u inventivnim aktivnostima kod nas taj što se manji udio takvog kadra zapošljavao u privredi u odnosu na Sloveniju. Razina ulaganje Slovenije u aktivnosti istraživanja i razvoj je znatno na višoj razini u odnosu na Hrvatsku, a to je posljedica toga što značajno veći udio investicija u aktivnosti istraživanja i razvoja u ukupnom BDP-u se odvija unutar poduzeća u Sloveniji u odnosu na Hrvatsku. 10 11

broj 3-4 :: studeni 2018.

115

TEMA BROJA: Digitalna revolucija

Nova digitalna ekonomija u sve većoj će mjeri počivati i na Intelektualnom vlasništvu, odnosno na zaštiti inventivnih aktivnosti u odnosu na prethodna razdoblja14. Naime, vrijednost tehnoloških kompanija mjeri se vrijednošću intelektualnog vlasništva, koje je važno u kontekstu stvaranja različith aplikacija (npr. programa, i mreža) potrebnih za funkcioniranje različitih platforma15, a ima važnu ulogu i kod on-line trgovanja različitim proizvodima i uslugama. Dosadašnja tranzicija u protekla tri desetljeća dokazala je kako je znatno lakše izvršiti liberalizaciju tržišta roba i tržišta usluga, kao i tokova kapitala nego izgraditi sofisticirane institucije koje bi učinkovito pomogle razvoju vještina i konkurentnosti koje su relevantne i za digitalnu ekonomiju. To se odnosi na institucije kao što su sustav korporativnog upravljanja i/ili nacionalni inovacijski sustav. Osim ograničenja u kompetencijama i vještinama, što je povezenao s poslovanjem malih i srednjih poduzeća, dodatni je izazov za budući razvoj digitalne ekonomije i to što Hrvatska je u odnosu na analizirane Istočno-europske zemlje tijekom tranzicije počela zaostajati i u razini BDP-a. Učinci digitalne transformacije na ekonomiju ponajprije ovise o razini razvijenosti tako da bogatije zemlje imaju više koristi od digitalne transformacije nego na siromašnije.

Nužno poboljšanje makroekonomskog okruženja Nelinearno raspršeno djelovanje digitalnih tehnologija, prisutno na svim razinama društva, nalaže da nacionalna strategija i programi usmjereni prema razvoju digitalne ekonomije moraju imati razvijene mehanizme djelovanja usmjerene prema istovremenom djelovanju u više sektora bilo koje nacionalne ekonomije. Takvo djelovanje koje bi unaprijedilo institucionalno okruženje u prvom redu bi se trebalo definitivno usmjeravati prema unaprijeđenu makroekonomskog okruženja i povećanju dostupnosti digitalne infrastrukture. U tom kontekstu važno je omogućiti jačanje potražnje za proizvodima i uslugama posebno onima digitalnog oblika. Drugo važno područje je promocija različitih oblika digitalnog poduzetništva usporedno s jačanjima mehanizama zaštite intelektualnog prava. Treća skupina aktivnosti odnosi se na korištenje različitih mehanizama poput e-governance čija upotreba mora biti povezana s većom razinom uključivosti institucija prema vlastitim građanima, što zahtjeva od njih i veću razinu digitalne pismenosti. Dodatni mehanizam razvoja digitalnog društva kod nas bila bi promocija regionalne suradnje sa sličnim zemljama16.

U prethodnim razdobljima veći je značaj bio na inovativnim aktivnostima u odnosu na inventivne aktivnosti i to je bilo dominirajuće u proteklih tridesetak godina. 15 Bez obzira na svrhu postojanja (komercijalna ili nekomercijalna) tih mreža. 16 Tako je nužna uključenost u međunarodne inicijative poput Digitalnog Foruma Zapadnog Balkana unutar kojeg je pokrenuta inicijativa Jedinstvenog digitalnog tržišta za Zapadni Balkan. 14

116

perspektive

Gorivo za BDP – kočnica za zaposlenost

Provedba navedenih aktivnosti koje bi trebale biti usmjerene prema razvoju digitalne ekonomije otežana je bez aktivnosti koje bi se usmjeravale u borbu protiv korupcije. Razvoj digitalne ekonomije u velikoj mjeri ovisi o institucionalnim determinantama radi čega je potrebno svakodnevno raditi i na ostalim programima i aktivnostima koje to mogu podupirati. Tako je posebno važno za zemlju kao što je Hrvatska gdje 70% i više građana smatra kako zemlja ide u krivom smjeru, što u osnovi znači da je povjerenje građana u temeljne institucije (Vlada, Sabor i sudstvo) na vrlo niskoj razini i to duže vrijeme. Niska razina povjerenja građana u osnovne institucije smanjuje pozitivne političke i društvene učinke koje proizvodi digitalna ekonomija.

broj 3-4 :: studeni 2018.

117

TRANSFORMACIJA POSLOVANJA

Modeli dorasli novim izazovima Primjena novih tehnologija dosegnut će vrhunac u sljedećih 15 do 20 godina te će zahtijevati krupne promjene u poslovnom ponašanju. Piše: prof. dr. sc. Nebojša Stojčić1 Razvojni put poduzeća obilježen je brojnim izazovima. Od posebnog interesa su promjene u načinu funkcioniranja ekonomskog sustava. Takve promjene zahtijevaju preispitivanje postojećeg modela djelovanja i iznalaženje novih, koji će omogućiti opstanak i daljnji rast u promijenjenim uvjetima poslovnog okruženja. Jedan od procesa sposobnih uzdrmati temelje ekonomskog sustava odvija se upravo pred našim očima. U pojedinim krugovima naziva se razvojem digitalne ekonomije, u drugima Industrija 4.0, za treće pak radi se o četvrtoj industrijskoj revoluciji. U osnovi proces kojem svjedočimo podrazumijeva digitalnu transformaciju poslovanja onih na čijim leđima počiva konkurentnost svakog gospodarstva, njegovih poduzeća. Tri su temeljna obilježja digitalne transformacije koja utječu na promjene u poslovanju poduzeća i to mogućnosti komunikacije i interakcije između pametnih proizvoda i uređaja odnosno internet stvari (IoT), optimizacija troškova i kvalitete proizvodnje kroz prikupljanje i obradu podataka u realnom vremenu (Big Data) te pojava naprednih tehnika proizvodnje poput aditivne proizvodnje (3-D ispis). Primjena ovih tehnologija dosegnut će vrhunac u narednih 15 do 20 godina te će zahtijevati promjenu poslovnog modela kao i promjene u traženim vještinama i u odnosima među poduzećima unutar globalnih lanaca dodane vrijednosti. Takav proces otvara brojne prilike za poduzeća koja posluju na svjetskoj tehnološkoj granici. U isto vrijeme on predstavlja prijetnju za opstanak tržišnih sudionika koji imaju problema s održavanjem i unaprjeđenjem konkurentnosti.

118

Autor je izvanredni profesor na Sveučilište u Dubrovniku, Odjel za ekonomiju i poslovnu ekonomiju

perspektive

Modeli dorasli novim izazovima

Brojne skupine dionika Digitalno gospodarstvo obilježava znatno veći stupanj kompleksnosti poslovnih procesa u odnosu na tradicionalne gospodarske aktivnosti. Poslovni modeli sposobni odgovoriti na izazove takvog okruženja podrazumijevaju oslanjanje na treće strane u pristupu komplementarnim proizvodima i uslugama, korištenje vanjskih izvora znanja i tehnologije te fragmentaciju poslovnog procesa u upravljive, troškovno učinkovite i interoperabilne cjeline. Konvencionalni poslovni modeli nemaju puno dodirnih točaka s prethodno opisanim. U većini postojećih sektora proizvodnja dobara i usluga odvija se na način sličan cjevovodu u kojem s jedne strane ulaze inputi dok na drugoj strani poduzeće isporučuje dobra i usluge. Digitalno okruženje pogodnije je za konstrukcije koje obilježava interoperabilnost proizvoda i tehnologija odnosno tzv. platforme. Razlika između poslovnih modela temeljenih na platformama i tradicionalnih poslovnih modela ogleda se u pristupu infrastrukturi koja uključuje više skupina sudionika. Uobičajenim se smatra da platforme predstavljaju ekosustave u kojim djeluju barem četiri skupine dionika: i) vlasnici zaduženi za upravljanje platformom, ii) dobavljači koji definiraju sučelje platforme, iii) proizvođači koji pružaju usluge i proizvode te potrošači odnosno korisnici proizvoda i usluga koje nudi ekosustav. Tranzicija prema platformama odvija se kroz nekoliko dimenzija. Prijelaz s kontrole resursa prema upravljanju mrežama proizvođača i potrošača predstavlja prvi korak. Tranzicija od interne optimizacije proizvodnog lanca prema interakcijama vanjskih dionika unutar platforme sljedeći je korak u tom procesu koji završava prelaskom s maksimizacije vrijednosti potrošača prema ekspanziji ekosustava odnosno platforme. U okruženju platforme uspjeh organizacije ovisi o njenoj sposobnosti privlačenja dovoljno velikog broja sudionika na platformu. Promjena poslovnog modela dovodi i do promjena u vještinama potrebnim za uspjeh poduzeća. Modeli temeljeni na platformama zahtijevaju upravljanje skupinama dobavljača i potrošača umjesto kontrole poslovnih resursa. Maksimizacija vrijednosti u takvom okruženju ovisi o vrijednosti mreže transakcije više nego o pojedinim potrošačima. Upravljanje platformama zahtijeva širenje ekosustava na način koji privlači veći broj potrošača i proizvođača. Konačno, dok tradicionalni modeli pretpostavljaju podizanje barijera kao vid zaštite proizvodnog lanca, poduzeća u ekosustavima platformi naglašavaju eliminaciju barijera između proizvođača i potrošača kao preduvjet snažnije interakcije. Iz navedenog proizlazi kako su ključni resursi poslovnih modela u digitalnom okruženju informacije i interakcije. Upravljanje informacijama i kreiranje sadržaja u takvom modelu predstavlja temeljni preduvjet kreiranja dodane vrijednosti dok propust u prihvaćanju novih pravila poslovanja ugrožava opstanak postojećih i nastanak novih poduzeća.

broj 3-4 :: studeni 2018.

119

TEMA BROJA: Digitalna revolucija

Premještanje mjesta proizvodnje Jedno od bitnih obilježja posljednjih desetljeća bilo je fragmentiranje globalnog lanca dodane vrijednosti. Pojava digitalnih tehnologija dovodi u pitanje tradicionalno poimanje globalnog lanca dodane vrijednosti. Automatizacija i integracija tijekova proizvoda i podataka omogućavaju novu realokaciju proizvodnje koja ovaj put ide iz zemalja u razvoju ka razvijenim dijelovima svijeta. U isto vrijeme, tehnološki sljedbenici na svjetskoj gospodarskoj sceni imaju priliku sustizanja. Ova prilika ogleda se u pojavi novih sektora koji se samo djelomično naslanjaju na tradicionalne industrije te stoga njihova penetracija zahtijeva niže troškove prilagodbe i učenja. Pitanje koje se postavlja u takvom kontekstu jest ono vlasničkih prednosti koje omogućuju poduzeću prisvajanje rente ostvarene unutar lanca dodane vrijednosti. U tradicionalnom modelu poslovanja takva mogućnost proizlazi iz kontrole nad proizvodnim resursima. U svijetu u kojem će proizvodne aktivnosti biti automatizirane i kupci će imati veći stupanj kontrole nad dizajnom i lokacijom proizvodnje takva kontrola imat će manju važnost od primjerice primjene Big Data analize u predviđanju budućih trendova ili kontrole nad distribucijskim kanalima. Za zemlje na nižem stupnju razvoja poput Hrvatske pitanje od posebne važnosti je ono lokacijskih prednosti. Privlačenje stranih investitora i integracija ovih zemalja u globalne lance dodane vrijednosti pokretane su prednostima poput troškovnih prednosti radne snage. Uz veću zastupljenost umjetne inteligencije u proizvodnom procesu značaj navedenih prednosti opada te se otvara mogućnost preseljenja proizvodnje u tradicionalne lokacije u razvijenom svijetu. U isto vrijeme tehnologije poput aditivne proizvodnje čine upitnim prednosti u području sirovina.

Izazov internim prednostima Konačno, iz perspektive poduzeća digitalna transformacija predstavlja izazov internim prednostima. S digitalnom transformacijom proizvodi će biti bliži krajnjim korisnicima. Izazov za poduzeća bit će pitanje internalizacije ili outsourcinga određenih dijelova lanca dodane vrijednosti. S višom dostupnosti automatizacije i njenim korištenjem u proizvodnji znanje potrebno za predviđanje potreba kupaca i izvori distribucijske učinkovitosti postat će važniji od kontrole nad sredstvima proizvodnje. Sposobnost poduzeća da investiraju u napredne tehnologije povezane s Big Data i internetom stvari kao i u povezanu radnu snagu u takvom okruženju odredit će sposobnost pobjeđivanja nad rivalima.

Prijeteći scenarij Tehnološke promjene su poznate po svojoj prirodi smanjivanja potrebe za ljudskim radom kao i produbljivanjem jaza između visoko obrazovanih i visoko plaćenih poslova te nisko kvalificiranih radnika. Prema nedavnoj analizi tvrtke McKinsey 120

perspektive

Modeli dorasli novim izazovima

grupacije preko 60% svih poslova u sektorima usluga i smještaja, prerađivačke industrije i trgovine u budućnosti će obavljati različiti oblici umjetne inteligencije. S jedne strane takav scenarij prijeti opstanku mnogih poslova koje danas poznajemo. S druge strane, digitalna transformacija otvara niz mogućnosti za pojavu novih zanimanja u nadolazećim sektorima. Jedna od odlika poslova budućnosti bit će fleksibilnost i sposobnost prilagodbe iznenadnim promjenama. U takvom okruženju nestandardni poslovi poput onih relevantnih za ekonomiju dijeljenja povećat će svoj udio. Ove promjene imat će utjecaj na radne uvjete te će dovesti u pitanje niz regulacija vezanih uz radno mjesto.

Jesmo li spremni? Gdje je Hrvatska u cijelom ovom procesu i u kojoj mjeri njena poduzeća koriste dostupne koristi digitalne transformacije? Prema dostupnim podacima Europske koristi tzv. oblake,odok 16%unije prodaje putem interneta. Aplikacije za komisije iz izvješća stanju 2016dobra prekoi usluge 65% stanovnika EU-a koriste internet zakorištenje kupovinudigitalnih dobarajavnih i usluga, 57% ih koristi internet za bankarske usluge, dok usluga u Hrvatskoj prema posljednjem izvješću o napretku njih internet koristi kaojošizvor EUgotovo članica70% u procesu digitalizacije su uinformacija. fazi začetka Rasprostranjenost ili testiranja pa smodigitalnih u tomu tehnologija među poduzećima na znatno je nižem stupnju. Svega 19% poduzeća nazadovali u odnosu na ostale zemlje članice. koristi tzv. oblake, dok 16% prodaje dobra i usluge putem interneta. Aplikacije za korištenje digitalnih javnih usluga u Hrvatskoj prema posljednjem izvješću o napretku EUPodaci članica u procesu digitalizacije još su u fazi začetka ili testiranja pa smo uunije tomu o implementaciji digitalnih tehnologija u većini zemalja članica Europske nazadovali u odnosu na ostale zemlje članice. prikupljaju se i analiziraju tek unatrag nekoliko godina i za većinu takvih podataka Podaci o implementaciji digitalnih tehnologija u većini zemalja članica Europske prerano je govoriti o trendovima ili donositi određene zaključke. Međutim, za unije prikupljaju se i analiziraju tek unatrag nekoliko godina i za većinu takvih određene skupine temeljnih digitalnih aplikacija moguće je pristupiti informacijama o podataka prerano je govoriti o trendovima ili donositi određene zaključke. implementaciji među proizvođačima i potrošačima. To se prije svega odnosi na Međutim, za određene skupine temeljnih digitalnih aplikacija moguće je pristupiti implementacijuo implementaciji digitalnih rješenja među poduzećimai potrošačima. u sklopu odnosa s informacijama među proizvođačima To se prije dobavljačima, unutar lanca upravljanja (supplyu chain svega odnosi naodnosno implementaciju digitalnih rješenja dobavljačima među poduzećima sklopu odnosa s dobavljačima, lanca upravljanja dobavljačima (supply management) i odnosa s odnosno kupcima i unutar distributerima, odnosno unutar lanca upravljanja chain management) i odnosa s kupcima i distributerima, odnosno unutar lanca klijentima (kupcima) (customer relationship management). upravljanja klijentima (kupcima) (customer relationship management).

Izvor: Eurostat

Izvor: Eurostat broj 3-4 :: studeni 2018.

Pored navedenog moguće je donijeti određene zaključke i o online kupovnim

121

TEMA BROJA: Digitalna revolucija

Pored navedenog moguće je donijeti određene zaključke i o online kupovnim trendovima među potrošačima. Imajući u vidu položaj Hrvatske u razvoju digitalne infrastrukture može se reći da je stupanj implementacije digitalnih aplikacija na zadovoljavajućoj razini. Hrvatska poduzeća iznad su europskog prosjeka u korištenju digitalnih aplikacija u upravljanju lancem dobavljača. Točnije u implementaciji digitalnih aplikacija u ovom području Hrvatska je u samom vrhu. Što se tiče digitalnih aplikacija u odnosima s klijentima hrvatska poduzeća su ispod europskog prosjeka, ali Hrvatska po ovom kriteriju nadmašuje Bugarsku, Rumunjsku, Grčku i Mađarsku.

Izvor: Eurostat Izvor: Eurostat Dva različita obrasca

DvaUrazličita obrasca području online kupovnih i prodajnih

navika Hrvatska pokazuje dva različita

obrasca.online S jednekupovnih strane, poduzeća su namnavika među vodećim u EU-u po prakticiranju U području i prodajnih Hrvatska pokazuje dva različita obrasca. S jedneprodaje strane, poduzeća su nam međuskliznuli vodećim EU-u upo2010 prakticiranju elektronske iako su na ljestvici EU zemalja sa 4u mjesta na 7 elektronske su na skliznuli sa 4. mjestaEU-a u 2010. na u 2015.prodaje Hrvatski iako potrošači pakljestvici zaostajuEU za zemalja potrošačima u drugim zemljama u 7. u 2015. Hrvatski potrošači pak zaostaju za potrošačima u drugim zemljama EU-a pitanju elektronske kupovine. Iako je udio potrošača koji prakticiraju elektronsku u pitanju elektronske Iakonaje 44% udioupotrošača koji prema prakticiraju elektronsku kupovinu porastaokupovine. s 24% u 2010 2015, Hrvatska ovom kriteriju kupovinu porastao s 24% u 2010. na 44% u 2015., Hrvatska prema ovom kriteriju ostvaruje tek 2/3 europskog prosjeka (65% potrošača u 2015 godini). Navedeno se ostvaruje tek 2/3 europskog prosjeka (65% potrošača u 2015. godini). Navedeno može povezati s nepovjerenjem u sigurnost elektronske kupovine, nižoj stopi se može povezati s nepovjerenjem u sigurnost elektronske kupovine, nižoj stopi penetracije širokopojasnog pristupa te sporijoj brzini interneta kao i postojanju penetracije širokopojasnog pristupa te sporijoj brzini interneta kao i postojanju barijera prekograničnojelektronskoj elektronskoj trgovini. barijera prekograničnoj trgovini.

Industrija 4.0 ima potencijal transformiranja samog načina funkcioniranja poduzeća Industrija 4.0 ima potencijal transformiranja samog načina funkcioniranja poduzeća i i unaprjeđivanja njihove konkurentnosti. Uspjeh ovog procesa ovisi, međutim, o nizu unaprjeđivanja njihove konkurentnosti. Uspjeh ovog procesa ovisi, međutim, o nizu činitelja. Jedan od prvih prioriteta leži na poduzećima odnosno njihovoj nužnosti činitelja. Jedan odza prvih prioritetapostojećih leži na poduzećima odnosno njihovoj nužnosti shvaćanja i pripreme promjenu poslovnih modela. Takva promjena, shvaćanja i pripreme za promjenu postojećih poslovnih modela. Takva promjena, međutim, zahtijeva potporu javne politike u poljima infrastrukture, obrazovanja, zahtijeva potporu javne politike u poljima infrastrukture, obrazovanja, tržištameđutim, rada, inovacija i tehnologije. Samo kroz takav ekosustav mogućetržišta je ostvariti rada, digitalne inovacija i transformacije. tehnologije. Samo kroz takav ekosustav moguće je ostvariti sve sve koristi koristi digitalne transformacije.

122

perspektive

NJEMAČKI PUT U ČETVRTU INDUSTRIJSKU REVOLUCIJU

Od vizije do provedbe Danas koncem 2018. godine platforma industrije 4.0 uglavnom je dostigla ciljeve postavljene još 2013. Ali revoluciji još nije došao kraj. Inovativni ciklusi sve su kraći, a nove tehnologije – umjesto inteligencija, strojno učenje i drugi prateći poslovni modeli – razvijaju se sve brže. Piše: Friedrich Vollmar1 U prošlim industrijskim revolucijama mijenjalo se – zahvaljujući velikim zaradama u jednom sektoru - najprije proizvodno gospodarstvo, zatim cijelo društvo i to održivo i nepovratno. Čini se da su se industrijske revolucije odvijale, iako se društvo, politika, znanost ili ekonomija nisu mogli za to pripremiti, pa je možda i pojam „revolucija“ opravdan. Nitko ne može dugoročno izbjeći posljedice industrijske revolucije, pa se postavilo pitanje hoće li se prilagodba dogoditi prije ili kasnije. Svaka od prve tri industrijske revolucije nije čovječanstvu donijela samo novu, ranije nezamislivu korisnost i udobnost, nego i nezamislive negativne posljedice. Industrija 4.0 je pokušaj je da se nauči nešto iz iskustava prošlih industrijskih revolucija kako bi se nadolazeća 4. industrijska revolucija razvila kao evolucija.

Autor je konzultant Platforme Industrija 4.0 u Saveznom ministarstvu gospodarstva i energetike SR Njemačke; bivši voditelj tehničkih rješenja i prodaje IBM Njemačka

broj 3-4 :: studeni 2018.

123

TEMA BROJA: Digitalna revolucija

Pregled: Industrijske revolucije od 1800. do danas • #1 od 1800 Početak industrijalizacije temeljem uvođenja mehaničkih proizvodnih postrojenja na vodeni i parni pogon (Ikonice: parni stroj, tkalački stroj) • #2 od 1900 Razvoj potrošačkog društva nakon uvođenja masovne proizvodnje i električne energije (Ikonice: beskonačna traka, masovni proizvod auto) • #3 od 1970 Početak digitalizacije društva. Uporaba IT-a i elektronike u cilju daljnje automatizacije proizvodnje. (Ikonice: roboti, CAD-CAM) • #4 od 2010 sve veći broj autonomnih i umreženih sustava u proizvodnji i kao proizvod. (Ikonice: 3D pisač, autonomno vozilo???)

Počeci Negdje od 2010. godine inženjeri, tehničari i znanstvenici počeli su se pitati koje posljedice može imati trenutno dostupan tehnički i ekonomski razvoj takozvanih cyber-fizikalnih sustava (CPS). Pod cyber-fizikalnim sustavima podrazumijevali su se sustavi koji putem mreže mogu komunicirati s vanjskim primateljem. Mogu se inteligentno kontrolirati i imaju digitalni identitet. Čini se da je razvoj CPS-a između ostalog omogućio i dostupnost sve povoljnijeg i snažnijeg IT hardvera s visokim performansama, boljeg softvera i dostupnih mreža, kao i sve prilagodljivijih IT uređaja, usluga i mreža. Kako bi se razjasnilo koje potencijale, rizike i utjecaje CPS može imati na njemačko gospodarstvo, 2011. godine pokrenuta je temeljita studija na tu temu pod pokroviteljstvom Acatecha, njemačke Akademije tehničkih znanosti, s oko 100 sudionika iz područja gospodarstva, politike, znanosti i iz udruga. Tijekom provedbe studije, došlo se do saznanja da umreženi, djelomično autonomni inteligentni strojevi, označavaju početak nove industrijske revolucije (skraćeni naziv: Industrie 4.0).

Preporuke za provedbu Preporuke za provedbu opisuju prvu viziju 4. industrijske revolucije. Globalno umreženi, neovisno funkcionirajući i inteligentni strojevi omogućuju inovativne poslovne procese i modele. • horizontalna integracija mreža proizvoda dodane vrijednosti • digitalna integracija inženjeringa kroz cijeli lanac dodane vrijednosti • vertikalna integracija i umreženi proizvodni sustavi. 124

perspektive

Od vizije do provedbe

Otvaraju time nove potencijale iskoristivosti: • veća produktivnost • smanjena potrošnja resursa • individualni proizvodi po jednakoj cijeni kao i masovni. Identificirana područja djelovanja u cilju provedbe vizija sa sljedećim temama: • izgradnja referentne arhitekture i standardizacije • ciljano istraživanje • širokopojasna infrastruktura na nacionalnoj razini • sigurnost digitalne komunikacije • prilagodba organizacije rada i dizajna • obrazovanje i osposobljavanje • pravni okvir. Rad na provedbi vizije prelazi granice branši i time uspostavljenih i povezanih struktura. Stoga je predloženo da se usklade područja djelovanja i potrebne aktivnosti na nacionalnoj platformi Industrije 4.0 koju valja osnovati.

Šanse i rizici S objavom preporuka kako dalje postupati pokrenula se živahna, široka i dugotrajna rasprava diljem zemlje kako bi se bolje razumjela vizija, procijenile šanse i rizici i formiralo mišljenje o potrebnim koracima. Nakon početnih sumnji ubrzo se stvorila općenito prihvaćena pozitivna slika u javnosti. Najranije moguće prilagodbe javnost smatra poželjnim. Platforma treba okupiti i koordinirati sva područja djelovanja. U početku se smatralo da je Industrija 4.0 relevantna za područje strojarstva, elektrotehnike i IT-a, a s tim povezane grupe industrije izjasnile su se da su spremne pokrenuti platformu u travnju 2013. godine. Kada je 2015. postalo jasno da vizija Industrije 4.0 zapravo opisuje početak industrijske revolucije, koja se tiče svakoga, platforma je dobila i veću političku podršku, pogotovo od strane Saveznog ministarstva obrazovanja i istraživanja i Saveznog ministarstva gospodarstva i energetike. Platforma industrija 4.0 organizira regulatorni okvir za volonterske radne skupine koordinira različite aktivnosti, kontrolira mreže, upravlja web stranicama, objavljuje rezultate rada radnih skupina i podržava rastuću domaću i međunarodnu mrežu koja se razvila oko Industrije 4.0. Ukratko, platforma Industrija 4.0 ostala je do danas neizostavna dodirna točka za sve inicijative i aktivnosti. broj 3-4 :: studeni 2018.

125

TEMA BROJA: Digitalna revolucija

Povećanje autonomije strojeva S obzirom na neograničeni digitalni prostor u kojem Industrija 4.0 treba moći proizvoditi i implementirati poslovne procese, od početka je postojala međunarodna suradnja i održala se do danas. • Nakon pet godina trebalo bi biti moguće izraditi prvu bilancu čiji će rezultati omogućiti usporedbu sa sličnim projektima. Valja napomenuti da su se predviđanja 4. industrijske revolucije i procjena potencijalne koristi u cjelini pokazala točnima. Elementi koji su se u viziji razmatrali u manjem obimu, kao što su umjetna inteligencija (AI) i sustavi samoučenja, mogu potencijalno povećati moguću autonomiju strojeva i to znatno obimnije i brže nego što se očekivalo, a da pritom ne mijenjaju načelni smjer i izazove industrije. • Za dugotrajnu i intenzivna javnu raspravu nakon objavljivanja studije valjalo je uložiti puno truda, pogotovo je to bio slučaj s industrijskim stručnjacima koji su u to vrijeme ionako bili opterećeni drugim zadacima. Retrospektivno, znatna ulaganja u društveni konsenzus pokazala su se opravdanima, zahvaljujući spremnosti društva za prihvaćanje tog pravca razvoja inovacija. • Organizacija i koordinacija svih područja djelovanja na nacionalnoj platformi pokazale su se ispravnima. • Planirano je bilo da najbolji stručnjaci iz relevantnih sektora i područja znanosti volontiraju i tako ulažu rad u svoja područja djelovanja – i mnogi su htjeli sudjelovati. Time su se razjasnile nedoumice o tomu što se događa, javili su se prijedlozi i stvorene su prilike i pomoć u definiranju zajedničke osnove za industriju u predkonkurentnom razdoblju. Iako su ti stručnjaci mogli samo ograničeno vrijeme posvetiti svojim aktivnostima na platformi, koncept dobrovoljnog sudjelovanja pokazao se uvelike uspješnim. • No, vrijeme koje je radnim skupinama bilo potrebno ispostavilo se podcijenjenim. Mada su svi bili iskusni u timskom radu unutar poduzeća i industrije, previdjeli su činjenicu da je međusektorska suradnja stručnjaka s različitih tehničkih područja i s različitim konceptima i zamislima dovela do problema u komunikaciji i nedostataka u razumijevanju. Tek nakon što su svi članovi radne skupine upoznali, shvatili i prihvatili različita gledišta o određenom pitanju, posao je napredovao. Načelno je taj proces interdisciplinarnog razumijevanja i stvaranja tima nužno ulaganje u budućnost i usmjeren na interdisciplinarnu suradnju u digitalnom prostoru. Uputno je razmisliti o interdisciplinarnom obrazovanju usmjerenom prema Industriji 4.0. • Međunarodna se suradnja pokazala važnom za plodnu razmjenu ideja i kao važan element za izgradnju povjerenja. Nužno je da svi partneri prihvate standardizirani ’lingua franca’ strojeva, što je nezamislivo bez bliske suradnje.

126

perspektive

Od vizije do provedbe

Kraj zabrinutosti

• Dugo vremena nije bilo jasno koliko brzo i u kojoj mjeri napreduje stvarna prilagodba Industrije 4.0 i digitalizacije poduzeća. Niz velikih poduzeća najavio ulaganja u rješenja Industrije 4.0, sve ostalo nije bilo za napreduje javnost. S gledišta • jeDugo vremena nije bilo jasno koliko brzo i u kojoj mjeri stvarna prilagodba kratkih ciklusa proizvoda i brzog napretka uobičajenog u IT-u i razvoju softvera, Industrije 4.0 ida digitalizacije poduzeća. Nizmogla velikihpropustiti poduzećaulazak najaviou jeIndustriju ulaganja u rješenja rastao je strah bi njemačka industrija 4.0. Ali zabrinutosti je došao na SHannover Messe 2018, su Industrije 4.0, sve ostalo nijekraj biloi naročito za javnost. gledišta kratkih ciklusagdje proizvoda i brzog gotovo sva poduzeća koja su na sajmu izlagala predstavila dobro osmišljene napretkaIspostavilo uobičajenog u IT-u i razvojui softverska softvera, rastao je integrirana strah da biunjemačka inovacije. se da hardverska rješenja stvarne industrija proizvode, za koje proizvođač mora preuzeti odgovornost i mora dati jamstva, mogla propustiti ulazak u Industriju 4.0. Ali zabrinutosti je došao kraj i naročito na zahtijevaju dulje pripreme i da su srednje velika poduzeća uglavnom sklona Messe 2018, gdje su progovarati gotovo sva poduzeća koja sukada na sajmu izlagala predstavila oHannover svojim razvojnim projektima tek u trenutku je proizvod spreman za tržište. inovacije. Ispostavilo se da hardverska i softverska rješenja integrirana dobro osmišljene Temelj sljedećih rezultatazabio je proizvođač konsenzus mora da ćepreuzeti se strukturirani i hijerarhijski u stvarne proizvode, koje odgovornost i mora dati jamstva, vertikalno organizirani oblici proizvodnje koji su se dokazali, raspodijeliti u zahtijevaju dulje pripreme ravnu i da su srednje velika poduzeća uglavnom višedimenzionalnu, hijerarhijski mrežu međusobno povezanih jedinica sklona koje o svojim uz to razvojnim međusobno i komuniciraju. projektima progovarati tek u trenutku kada je proizvod spreman za tržište.

Temelj sljedećih rezultata bio je konsenzus da će se strukturirani i hijerarhijski vertikalno

organizirani oblici proizvodnje koji su se dokazali, raspodijeliti u višedimenzionalnu,

hijerarhijski ravnu mrežu međusobno povezanih jedinica koje uz to međusobno i komuniciraju.

broj 3-4 :: studeni 2018.

127

TEMA BROJA: Digitalna revolucija

S toga stajališta najhitniji i najvažniji zadatak bio je standardizacija komunikacije

S toga stajališta zadatak u biomrežu. je standardizacija komunikacije između svih koji su izmeđunajhitniji svih kojii najvažniji su bili uključeni bili uključeni u mrežu. Drugim riječima, Industriji 4.0 treba ’lingua franca’ kako bi se osigurala inter-

operabilnost u digitalnim ekosustavima. U tom smislu razrađeno je sljedeće: * referentna RAMIkako 4.0 bi se osigurala interoperabilnost u digitalnim Drugim riječima, Industriji 4.0 arhitektura treba 'lingua franca' za komponente Industrija 4.0 ekosustavima.* U okvirna tom smisluadministracija razrađeno je sljedeće: * jezik za komponente Industrija 4.0

▪ Referentna arhitektura Rami 4.0 trodimenzionalna je karta koja opisuje kako pristupiti temi Industrija * referentna arhitektura RAMI 4.0. 4.0 te gradi poveznicu između zajedničkih hijerarhijskih struktura prema budućoj mreži Industrija 4.0. RAMI 4.0 treba osigurati da se * okvirna administracija za komponente Industrija 4.0 svi sudionici Industrije 4.0 mogu razumjeti. * jezik za komponente Industrija 4.0



Referentna arhitektura Rami 4.0 trodimenzionalna je karta koja opisuje kako pristupiti temi

perspektive 128 Industrija 4.0. te gradi poveznicu između zajedničkih hijerarhijskih struktura prema budućoj

Od vizije do provedbe

▪ Najmanja referentnojarhitekturi arhitekturi je komponenta Industrija 4.0, ase od Najmanjajedinica jedinica uu referentnoj je komponenta Industrija 4.0, a sastoji sastoji se od fizičkog dijela i upravljačkog okvira koja predstavlja komponentu fizičkog dijela i upravljačkog okvira koja predstavlja komponentu Industrija 4.0 u mreži i Industrija 4.0 u mreži i odgovorna je za komuniciranje jedne komponente s odgovorna je za komuniciranje jedne komponente s drugom. drugom. Gramatika i modeli interakcije 

Jezik Industrije 4.0 sastoji se od gramatike i modela interakcije. Gramatika normira strukturu

Gramatika i modeli interakcije poruka, pri čemu se upotrebljava vokabular iz postojećih standarda kao što su OPC-UA, e@

▪ Jezik Industrije 4.0 sastoji se od gramatike i modela interakcije. Gramatika Class itd. što je više moguće. Model interakcije definira protokole interakcije između normira strukturu poruka, pri čemu se upotrebljava vokabular iz postojećih komponenti Industrije kao što sue@ npr. pregovori i zaključenje ugovora, upiti za standarda kao što su 4.0 OPC-UA, Class itd.o ugovoru što je više moguće. Model interakcije definira interakcije komponenti Industrije 4.0tehničko kao i informacijama itd.protokole Komponente Industrijeizmeđu 4.0 mogu na taj način provesti što komercijalno su npr. pregovori o ugovoru i zaključenje za informacijama itd. usklađivanje u cilju izgradnje ugovora, dinamičnihupiti lanaca vrijednosti u stvarnom Komponente Industrije 4.0 mogu na taj način provesti tehničko i komercijalno vremenu. u cilju izgradnje dinamičnih lanaca vrijednosti u stvarnom vremenu. usklađivanje Jezik Industrija 4.0 opisan je u standardima GMA720-VDI2193 list 1 + list 2 / VDI standard

Jezik Industrija 4.0 opisan je u standardima GMA720-VDI2193 list 1 + list 2 / VDI 2193, koji su trenutno u idejnoj standard 2193, koji su trenutno u fazi. idejnoj fazi.

Danas, koncem 2018. godine, platforma Industrija 4.0 uglavnom je dosegla ciljeve postavljene u 2013. za naznačena Svepostavljene u svemu,još u Danas, koncemjoš 2018. godine,godini platforma Industrija 4.0 područja uglavnom jedjelovanja. dosegla ciljeve izgleda da je zahvaljujući pametnim predviđanjima do sada uspjelo 4. industrijsku 2013. godini za naznačena područja djelovanja. Sve u svemu, izgleda da je zahvaljujući pametnim revoluciju razviti kao kontroliranu evoluciju. predviđanjima do sada uspjelo 4. industrijsku revoluciju razviti kao kontroliranu evoluciju.

broj 3-4 :: studeni 2018.

129

TEMA BROJA: Digitalna revolucija

Ali revoluciji još nije došao kraj. Inovativni ciklusi sve su kraći, a nove tehnologije kao što su Big Data, umjetna inteligencija (Artificial Intelligence - AI), strojno učenje (Machine Learning), Distributed Ledger Systeme (DLS) i time prateći novi poslovni modeli razvijaju se sve brže. Pametno predviđanje razvoja i planiranje i dalje će biti prijeko potrebno kako bi se ostalo na putu kontrolirane evolucije. Sljedeći prikaz orijentira se prema platformi Industrija 4.0.

130

perspektive

Signali SVIJET U RAZVOJU

„Toaletna revolucija“ Diljem svijeta mnogo je nejednakosti. Dok razvijeni svijet uživa u obilju, mnoge zemlje u razvoju oskudijevaju u osnovnim higijenskim potrebama. U proteklih nekoliko godina Kina je mnogo učinila na poboljšanju sanitarnih uređaja u kućanstvima. „Toaletna revolucija“ pridonijela je tomu da manje od dva posto Kineza obavlja veliku nuždu u grmlju, prema gotovo 40 posto u Indiji. Većina toaletnih prostorija prema ocjeni Svjetske zdravstvene organizacije može se smatrati prihvatljivim, prema dvije trećina 2000. Ipak, oko 70 milijuna Kineza još uvijek koristi zajedničke sanitarije, a oko 260 milijuna ispiranih kantama, a ne tekućom vodom. Kineska srednja klasa sve je manje tolerantna prema (ne) kvaliteti javnih zahoda, koji su često prljavi čak i u velikim gradovima. Toaletni papir nerijetko se smatra suvišnim luksuzom, a i sapun je rijetkost.

U nekim indijskim državama krajem prošle godine trećina kućanstava nije imala „najmanju prostoriju“ u stanu. Čak i kad zahodi postoje često se ne koriste. Istraživanje iz 2014. pokazalo je da u dvije petine kućanstava koje imaju zahod barem jedan član obitelji radije obavlja nuždu izvan kuće. Toaletne su prostorije često jedina betonska tvorevina u kući i kadšto služi kao spremište za drva, za smještaj kravljeg otpada i za pohranu žitarice. U susjednom Bangladešu vlada surađuje s lokalnim vlastima da bi se ljudi obrazovali o važnosti boljih sanitarnih uređaja, umjesto da daje subvencije za gradnju zahoda. Posjedovati sanitarne prostorije postalo je pitanje ponosa. U najmanju je ruku neobično da znatan broj Indijaca ima motorno vozilo i televizor, a ne koriste uređene toaletne prostorije.

broj 3-4 :: studeni 2018.

131

Signali

INDUSTRIJA ODJEĆE

Najam rentabilniji od kupnje U Hrvatskoj, naročito u Zagrebu, još uvijek su prilično popularni dućani koji prodaju polovnu odjeću. Nije nam nepoznata ni posudba odjeće za posebne prilike, vjenčanica, frakova i sl. Međutim, na nekim drugim meridijanima razvijen je biznis posudbe rabljene odjeće u velikim razmjerima. Primjerice, u New Yorku je ne tako davno osnovano privatno poduzeće Rent a Runway (RTR), što bi u slobodnom prijevodu moglo glasiti Unajmite modnu pistu. Vrijednost mu dostiže 800 milijuna USD, a iznajmljuje polovnu, ali i novu odjeću, torbice i nakit. U kemijskoj čistionici RTRa, najvećoj na svijetu, može se očistiti 2.000 predmeta na sat. Tvrtka je počela iznajmljivanjem svečane i radne haljine, za vjenčanja i druge prigode. Oko tri četvrtine od oko devet milijuna klijenata diljem Amerike koriste tu uslugu. Za 159 dolara mjesečno pretplatnici mogu u svako doba unajmiti četiri odjevna predmeta. Stalna obnova ponude nadmašuje faktor „fuj!“ oko nošenja odjeće koja je ne tako davno prianjala uz kožu nekoga drugog. Dvije trećine američkih žena koje su čule za novu uslugu (ili sličnu što je nude novi konkurenti) izjavljuju da su sklone unajmljivanju opreme. Najam haljine za ples, kada se ukaže potreba, stoji oko šest puta manje od kupnje

132

perspektive

nove. U cijenu je uključeno osiguranje kao i manja oštećenja. Kako bi privukla mušterije tvrtka RTR je otvorila poslovnice u New Yorku, Chicagu, San Franciscu, Los Angelesu i Washington, DC. U 2016. (zadnja godina za koju je objavila podatke) tvrtka je imala prihod od 100 milijuna USD i posluje rentabilno, uz promet koji impresivno raste i u protekle dvije godine. Mnoge žene uopće ne kupuju odjeću, tvrdeći da im je rentabilnije uzimate je u najam. Ima i nesporazuma. Žene s mjesečnom pretplatom kadšto dobiju neispeglane ili neočišćene haljine. RTR ima stroga pravila za nepravodobno vraćanja predmeta, naplaćujući mušterijama 50 dolara zakasnine na dan, nakon što istekne 24 sata odgode. Kazna može narasti, dostižući prodajnu cijenu unajmljenog artikla. Kašnjenje dostave (isporuke) dodatna je glavobolja za mušterije, kao i nepotpun inventar ponude. RTR je smanjio raznovrsnost ponude, ali ono što nudi ima na repertoaru dostupno je u stotinama primjeraka svih oblika i veličina pa su prigovori svedeni na minimum. Sudeći po grananju ponuđača polovne odjeće čini se da to nije samo trenutačni hir nego da će postati trajan, unosan posao.

Signali

„KVADRATI“ U METROPOLAMA

Stanari i „stanarine“ U gradiću Menlo Park u Kaliforniji ljetos je na prodaju nuđena jednokatnica od 90 četvornih metara za milijun i 575 tisuća dolara. Građena je prije 88 godina, vrlo je skromne kvalitete, bez klimatskih uređaja, s dvije spavaće sobe i kupatilom. Garaža je podalje od zgrade. Zašto je onda cijena tako paprena, čak i za američko poimanje? Posrijedi je klasična priča o ponudi i potražnji. Lokacija je u Silicijskoj dolini, u zaljevu San Francisca, gdje su zaposlene armije vrhunskih tehnoloških stručnjaka s velikim plaćama, a oskudica stambenoga prostora je naglašena. Na nekim područjima samo je nebo granica. Primjerice, na najelitnijim lokacijama Manhattan penthouse sa četiri spavaće sobe u novoj zgradi koja će biti dovršena 2019. stoji 56 milijuna USD. Komu je to skupo može kupiti gotovi stan s tri spavaće sobe u Aveniji Park za 40,5 milijuna. Na skromnijoj lokaciji Manhattana, u ulici Greenwich, apartman s tri spavaće sobe u zgradi koja treba biti dovršena 2019. može se dobiti za „samo“ sedam milijuna USD. Ironija je međutim u podatku (što ga iznosi nekretninska tvrtka Douglas Elliman) da je kupoprodaja stanova najviše kategorije u New Yorku u osjetnom padu, količinom i cijenom.

Prosječna mjesečna stanarina u novoizgrađenim stanovima, plus komunalije.

Boje označuju poredak gradova s popisa prema troškovima života, ako se isključi stanarina. Izvor: Bloomberg Buisnessweek

broj 3-4 :: studeni 2018.

133

Signali

Stanovanje u elitnim kvartovima i u drugim svjetskim metropolama, Parizu, Londonu, Kopenhagenu, također je papreno skupi, ali nije jeftino ni u prijestolnicama zemalja u razvoju. Uostalom, najskuplje najamnine stanova ne plaćaju se u New Yorku nego u Hong Kongu, kako se vidi iz tablice tjednika Bloomberg Buisnessweek. Razvidno je da nije jeftino ni u Dubaiju, Dohi ili Tajpeju. Hrvati će, naravno tvrditi da su i

kod nas stanovi preskupi u odnosu na plaće, što je jamačno točno. Ipak smo među najjeftinijim lokacijama. Impresivne su stanarine što naplaćuju iznajmljivači pa je zagrebački prosjek 792 dolara na mjesec, a valjda nam nekakva utjeha može biti podatak da su skuplji Tallinn, Bratislava, Kijev i Ljubljana. U slovenskoj prijestolnici mjesečni prosjek podstanarske stanarine premašuje tisuću dolara.

PUTOVANJA

Kinezi osvajaju svijet Ekonomski promatrano, rastući broj Kineza koji putuju u inozemstvo, sve češće i u Hrvatsku, mijenjaju svijet. Posebice je uočljivo da oni postaju glavno uporište luksuznih brandova. Savjetnička tvrtka McKinsey priopćuje da na Kineze otpada trećina globalne potrošnje luksuzne robe. U razdoblju od 2008. do 2016. na njih je otpadalo tri četvrtine rasta takve potrošnje. Znatan dio te prodaje odvija se izvan Kine, gdje su cijene mahom niže nego kod kuće. U McKinseyu kažu da čak i kada su cijene slične, gotovo trećina kineskih kupaca još uvijek radije kupuju luksuznu robu u inozemstvu. Kako navodi Svjetska turistička organizacija u 2016. oni su potrošili više od 260 milijardi USD, što je dvostruke više od inozemne potroš134

perspektive

nje Amerikanaca i oko petine globalne potrošnje međunarodnih turista. Deset godina ranije potrošnja kineskih turista iznosila je samo tri posto globalne.

Traže se bezgotovinska plaćanja Kako navodi Global Blue, tvrtka za bescarinsku prodaju, kineski posjetitelji kupili su više od četvrtine svih bescarinskih proizvoda u Velikoj Britaniji prošle godine. Porast njihove potrošnje bio je gotovo trećinu veći nego prethodne godine. Da bi im olakšala kupnju, tvrtka Bicester Village nedavno je uvela mogućnost da turisti plaćaju putem WeChata, kineske platforme putem društve-

Signali

ne mreže. Kineski putnici u inozemstvu često gunđaju zbog zaostajanja drugih zemalja u elektroničkom načinu plaćanja. U kineskim gradovima kupuje se gotovo bez gotovine. U svakom slučaju, pokazatelje potrošnje proteklih godina treba uzimati s oprezom. Istraživačka kompanija Dragonomics zaključuje da bi službeni podaci mogli biti zavaravajući jer obuhvaćaju osobe koje nisu turisti u punom značenju. Tvrtka procjenjuje da potrošnja rekreativnih turista u 2015. možda nije bila manja od 175 milijardi USD, što je 30 posto manje od službenoga pokazatelja potrošnje svih kategorija putnika u inozemstvu. Ali iako svi kineski putnici nisu turisti, oni ipak troše. I u sve većoj su mjeru zainteresirani za kupnju ne samo robe nego i luksuznih doživljaja i skupih pustolovina izvan utabanih staza. Primjerice, broj kineskih turista koji posjećuju Antarktiku sada zaostaje samo za brojem Amerikanaca na tom odredištu. U sezoni 2016-17. bilo ih je više od 5.100 prema 1.000 2011-12.

Sve više putovnica A to je tek početak. Manje od 10 posto Kineza ima putovnice, prema 40 posto Amerikanaca. Krajem sadašnje dekade očekuje se da će biti dvostruko više putovnica, tj. 240 milijuna, pretskazuje kineska putnička kompanija Ctrip. Uz svu političku kontrolu u zemlji, Komunistička partija čini se nije zabrinuta zbog posljedice izlaganja tolikoga broja ljudi slobodnijim društvima u inozemstvu. Dužnosnici valjda računaju da će Kinezi koji su dovoljno imućni da putuju u inozemstvo biti malo impresionirani dostignućima demokratskih političkih sustava. Infrastruktura u mnogim zapadnim zemljama dotrajalija je nego u Kini, beskućnika je mnogo u velikim gradovima, a zločin je posvud stalna opasnost. „Otišao sam u New York i zaključio da tamo nije tako dobro kao u Šangaju“, izjavio je jedan biznismen.

broj 3-4 :: studeni 2018.

135

Signali

GOSPODARENJE OTPADOM

Reciklira se (samo) 40 posto kućanskog otpada Gospodarenje otpadom ima središnju ulogu u kružnom gospodarstvu. Posljedica načina na koji prikupljamo naš otpad i gospodarimo njime mogu biti visoke stope recikliranja i vraćanje vrijednih materijala u gospodarstvo ili pak nedjelotvoran sustav u kojem otpad koji se najviše može reciklirati završava na odlagalištima ili u spalionici, uz moguće štetne utjecaje na okoliš i znatne gospodarske gubitke. Za postizanje visoke razine oporabe materijala ključno je poslati dugoročne signale tijelima javne vlasti, poduzećima i ulagačima te uspostaviti odgovarajuće uvjete kojima se to omogućuje, uključujući dosljednu provedbu postojećih obveza. Danas se, na primjer, još uvijek reciklira samo otprilike 40 % otpada koji nastaje u kućanstvima EU-a. Tim se prosjekom prikrivaju velika odstupanja među državama članicama i regijama jer u nekim područjima stope recikliranja otpada iznose čak 80 %, dok su u drugima niže od 5 %. Udio sekundarnih sirovina u materijalima koji se rabe u EU-u još uvijek je

136

perspektive

mali. Jedna od prepreka s kojima se susreću subjekti koji žele rabiti sekundarne sirovine je nesigurnost u pogledu njihove kvalitete. Zbog nedostatka standarda na razini EU-a može biti teško odrediti razine nečistoća ili prikladnost za visokokvalitetno recikliranje (npr. za plastiku). Razvojem takvih standarda trebalo bi se povećati povjerenje u sekundarne sirovine i reciklirane materijale te poduprijeti tržište. Tim će se pravilima subjektima dati veća sigurnost i osigurati im ravnopravne uvjete za tržišno nadmetanje. Komisija ispituje i ostale prepreke neometanom prometu otpada u EU-u. Povećanjem dostupnosti podataka o sekundarnim sirovinama Komisija će dalje razvijati informacijski sustav o sirovinama i podupirati istraživanja širom EU-a o tokovima sirovina. Ona će također podupirati kvalitetnije dostavljanje podataka o pošiljkama otpada, među ostalim primjenom podataka dostupnih u okviru prekogranične elektroničke razmjene podataka.

Ankete HRVATSKI KLASTERI KONKURENTNOSTI

Neispunjena očekivanja optimističnih obećanja Brojna istraživanja i praksa ukazuju da je klasterski oblik gospodarske specijalizacije u svijetu dobio zapažene pozitivne rezultate, dok se u našoj zemlji takav ishod nazire tek u tragovima. Pišu: dr. Ivan-Damir Anić, dr. Katarina Bačić i dr. Zoran Aralica1 Klasteri su važan dio Strategije pametne specijalizacije (S3), što je novi pristup gospodarskom razvoju baziran na ciljanoj podršci istraživačko-razvojnim aktivnostima i inovacijama, koje mogu pridonijeti poboljšanju životnog standarda i dugoročnom gospodarskom rastu (European Commission, 2013). Hrvatska je primijenila ovaj pristup da poveća konkurentnost gopodarstva, smanji razlike u razvijenosti u odnosu na EU-28 i omogući učinkovitije korištenje europskih strukturnih i investicijskih fondova (MINGO, 2016). Klasteri se smatraju moćnim alatom za poticanje konkurentnosti i inovativnosti gospodarstva, zbog svoje sposobnosti poticanja umrežavanja i suradnje između 1

Autori su znanstveni djelatnici Ekonomskog instituta Zagreb: dr. Anić je znanstveni savjetnik u trajnom zvanju; dr. Barbić je viša znanstvena suradnica; dr. Aralica je znanstveni savjetnik

broj 3-4 :: studeni 2018.

137

Ankete

različitih aktera iz poslovnog, javnog i znanstveno istraživačkog sektora na principu Trostruke ovojnice ili „Triple Helix“ (MINGO, 2016; Radošević i sur., 2017). Prema Porteru (1998), klasteri su sustav međusobno povezanih poduzeća i institicija, i oni zajedno kao cjelina daju bolje rezultate, nego da svaki subjekt djeluje samostalno. Umreženi akteri imaju bolji pristup tržištu rada, mogu dijeliti resurse, novo znanje, tehnologije i tako smanjiti transakcijske troškove, povećati efikasnost i povećati svoju pregovaračku moć prema nositeljima politike (Maffioli i sur., 2016). Klasteri omogućuju nositeljima politike da se uz njihovu pomoć mobiliziraju najbolji akteri i raspoloživi resursi za provedbu S3. Koncept klastera se danas poprilično promovira i brojne studije su empirijski potvrdile njihove pozitivne učinke na inovacije, proizvodnost, plaće, zaposlenost, izvoz i konkurentnost regija. To se koristi kao argument za davanje javne potpore klasterima (npr. Uyarra i Ramlogan, 2012; European Commission, 2016). S druge strane, postoje i studije, koje ukazuju na suprotno, tj. da klasteri nisu ostvarili očekivanja i da programi klastera koje podržavaju države mogu doživjeti neuspjeh (npr. Martin i sur., 2011).

Razvojni okvir U Hrvatskoj su klasteri konkurentnosti uređeni Strategijom pametne specijalizacije i njihovim statutima (MINGO, 2016; AIK).2 HKK se definira kao „neprofitna organizacija koja djeluje unutar sektora od strateške važnosti za razvoj Republike Hrvatske i koja povezuje privatne, znanstveno-istraživačke i javne ustanove“ (MINGO, 2016). HKK su osnovani na inicijativu Ministarstva gospodarstva, poduzetništva i obrta (MINGO), s ciljem umrežavanja poslovnog, javnog i znanstveno-istraživačkog sektora i posredničkih organizacija na spomenutome „Triple Helix“ principu. Osnovano je sljedećih 13 HKK koji se navode u nastavku: • HKK automobilskog sektora, • HKK drvno-prerađivačkog sektora, • HKK prehrambeno-prerađivačkog sektora, • HKK kreativnih i kulturnih industrija, • HKK industrije kemije, plastike i gume, • HKK zdravstvene industrije, • HKK industrije tekstila, kože i obuće, • HKK građevinske industrije, 2

138

U Hrvatskoj postoje poslovni klasteri i klasteri konkurentnosti. Razlika između njih je u tome što poslovni klasteri uključuju uglavnom umrežavanje malih i srednjih poduzeća s ciljem poticanja međunarodne suradnje, opskrbe sirovinama, promocije, dok klasteri konkurentnosti osiguravaju formalnu strukturu suradnje utemeljenu na „Triple Helix“ modelu, a to podrazumijeva uključenost privatnog sektora, znanstveno-istraživačkog sektora i javnog sektora (MINGO, 2016).

perspektive

Neispunjena očekivanja optimističnih obećanja

• HKK ICT industrije, • HKK obrambene industrije, • HKK sektora elektro-energetskih i proizvodnih strojeva i tehnologija, • HKK pomorske industrije i • HKK personalizirane medicine. Glavni cilj osnivanja HKK je da se uz njihovu pomoć njih utječe na povećanje konkurentnosti i inovacija u prioritetnim sektorima za hrvatsko gospodarstvo. Osim ovog najvažnijeg cilja, klasteri su zamišljeni i kao instrument za umrežavanje javnog, privatnog i znanstveno istraživačkog sektora, stvaranje nove dodane vrijednosti na razni sektora, učinkovitu uporabu fondova i programa EU-a, ciljano privlačenje investicija, lobiranje, razvoj ljudskih potencijala, internacionalizaciju, promidžbu sektora i brendiranje, i uravnoteženi regionalni razvoj. Ciljevi koje bi HKK trebali ostvariti u idućem razdoblju široko su postavljeni i nisu kvantificirani, a odnose se na sektor. Specifičnost ciljeva HKK je da se ne odnose na regije, upravo suprotno ciljevima većine klaster-inicijativa u svijetu koje promiču konkurentnost regionalnih priorietetnih sektora. No, Hrvatska je mala zemlja s vrlo otvorenim gospodarstvom, pa fokus na nacionalnu razinu ima više smisla (MINGO, 2016). U statutima je definirano da HKK provode aktivnosti koje uključuju izradu planova razvoja, analizu sektora, upravljanje projektima, lobiranje i umrežavanje. Članovi udruge nemaju obvezu plaćanja članarine, nego se financiraju iz javnih sredstava. Član može biti pravna osoba, poslovni klaster, profesionalna organizacija, znanstveno-istraživačka institucija i jedinica lokalne ili područne (regionalne) samouprave. MINGO je u 2014. godini dao financijsku potporu za razvoj HKK u vrijednosti od 100.000 HRK po klasteru (ukupno 1,2 milijuna HRK), i 2 milijuna kuna u 2015. godini, za pripremu natječajne dokumentacije za projekte, pripremu sektorskih analiza, strateških smjernica, sektorsko mapiranje, sektorsku promociju.

Ciljevi Ekonomski institutu Zagrebu je u 2017. godini proveo online anketu među članovima HKK. Ciljani uzorak sastojao se od 621 članova skupština i 112 članova upravnih odbora. Prikupljeno je ukupno 279 anketa (stopa odgovora iznosi 44,9%), a nakon čišćenja baze za dalju analizu preostalo je 250 anketa. Uzorak je reprezentativan i sačinjava proporcionalno članove svih 13 HKK. Struktura ukupnog uzorka sastoji se od 52,4% članova iz poslovnog sektora, 3,2% članova iz poslovnih klastera, 10% članova iz profesionalnih organizacija, 17,6% članova iz znanstveno-istraživačke zajednice i 16,8% članova iz javnog sektora. Većina poduzeća u uzorku su mala i srednja, domaća poduzeća i poduzeća koja su osnovana nakon 1991. godine. U uzorku je 42,7% poduzeća ostvarilo rast broj 3-4 :: studeni 2018.

139

Ankete

zaposlenosti, a 55,0% poduzeća ostvarilo je rast prihoda u razdoblju imeđu 2013. i 2016. Anketom su istražene percepcije članova s obzirom na ciljeve i ostvarene učinke klastera. Glavno istraživačko pitanje odnosilo se na to, u kojoj mjeri su HKK ostvarili očekivanja svojih članova u proteklom razdoblju i koji čimbenici utječu na percipiranu učinkovitost klastera. Kako pokazuje analiza, članovi smatraju da su najvažniji ciljevi koje njihovi klasteri trebaju ostvariti umrežavanje javnog, privatnog i znanstveno-istraživačkog sektora (39,6%) i jačanje konkurentnosti i stvaranje nove dodane vrijednosti na razini sektora (31,2%), dok se ostali ciljevi doživljavaju kao manje važni. Percepcije članova o učincima djelovanja HKK navedene su u tablici 1. Tablica 1: Percpirani učinci, n=250, % Ne slažem se

140

Niti se slažem, niti Slažem se se ne slažem

Klaster konkurentnosti uglavnom je privukao nova poduzeća u pojedinu županiju i/ili njezine okolne županije (regije)

70,0

21,6

10,4

Klaster konkurentnosti pridonio je rastu izravnih stranih ulaganja (FDI) u sektor/industriju.

67,2

21,2

11,6

Klaster konkurentnosti pomogao je sektoru/ industriji razviti nove specijalizacije.

63,6

23,6

12,8

Klaster konkurentnosti doveo je do povećanja zaposlenosti u sektoru/industriji.

63,2

22,0

14,8

Kao rezultat djelovanja klastera konkurentnosti nastale su nove tehnologije.

62,4

22,0

15,6

Klaster konkurentnosti pridonio je unapređenju kvalitete proizvoda i proizvodnog procesa.

62,0

24,8

13,2

Klaster konkurentnosti pridonio je povećanoj suradnji s međunarodnim poduzećima unutar globalnih lanaca dodane vrijednosti.

60,8

21,2

18,0

Klaster konkurentnosti je stvorio dovoljno snage da bude održiv.

60,0

19,2

20,8

Klaster konkurentnosti pridonio je rastu prihoda sektora/industrije.

59,2

22,8

18,0

Klaster konkurentnosti pridonio je rastu izvoza sektora/industrije.

56,4

24,0

19,6

Klaster konkurentnosti povećao je međunarodnu konkurentnost poduzeća.

54,8

24,4

20,8

perspektive

Neispunjena očekivanja optimističnih obećanja

Klaster konkurentnosti ostvario je svoje ciljeve.

52,8

21,6

25,6

Klaster konkurentnosti privukao je nova poduzeća u sektor/industriju.

51,2

23,2

25,6

Klaster konkurentnosti doveo je do tješnjih veza između sektora/industrije i obrazovnih i istraživačkih institucija.

40,8

20,8

38,4

Klaster konkurentnosti nije razočaranje i postoje promjene.

39,2

19,2

41,6

Napomene: Ocijenite rezultate klastera konkurentnosti u dosadašnjem razdoblju i navedite u kojoj mjeri se slažete s navedenim tvrdnjama na skali od 1 (uopće se ne slažem) do 7 (u potpunosti se slažem). Izvor: Anketa o klasterima konkurentnosti, EIZ.

Neostvarene ambicije Anketirani članovi smatraju da HKK u cjelini nisu ostvarili zacrtane ciljeve. Nešto je bolje ocijenjen cilj umrežavanja industrije, javnog i znanstveno-istraživačkog sektora, dok su izrazito negativne percepcije vezane uz jačanje konkurentnosti sektora (npr. rast prihoda, zaposlenosti, izvoza i privlaćenje investicija). Većina članova smatra da njihovi klasteri nisu pridonijeli rastu inovativnosti u sektoru i većoj umreženosti u lancima globalne vrijednosti. Prema tome, može se zaključiti da HKK u dosadašnjem razdoblju nisu znatnije pridonijeli očekivanim učincima u provedbi Strategije pametne specijalizacije u Hrvatskoj. Kao što je utvrđeno strateškim dokumentima EU-a (European Commission, 2013), klasteri pridonose provedbi S3 samo ako se na taj način stimuliraju inovacije, širenje znanja i novih tehnologija te razvoj industrija veće dodane vrijednosti. Upravo su u ovim aspektima HKK dobili lošije ocjene. Budući da se radi o kratkom razdoblju evaluacije (4 godine) i da je za vidljive učinke vezane uz investicije i konkurentost potrebno dulje razdoblje, negativne percepcije mogu ukazivati na činjenicu da HKK nisu ostvarili očekivanja svojih članova, tj. da su podbacili i da su potrebne promjene. Anketa je također pokazala da je u Hrvatskoj okvir djelovanja klastera slab, kao i konsenzus članova o ciljevima i aktivnostima. Većina HKK nema profesionalne klaster menadžere, niti imaju dovoljne resurse za ostvarivanje ambicioznijih ciljeva. Među članovima je vrlo nizak stupanj povjerenja prema državi i među poduzećima, a sve to umanjuje pozitivnu percepciju. Kako su na početku procesa djelovanja HKK stvorena velika očekivanja, nedostatak konkretnih aktivnosti doveo je do razočaranja među članovima. Jedno od pitanja u klaster literaturi jest kome klasteri najviše koriste. Naime, klaster programi ne mogu, zbog uključenih različitih aktera s različitim interesima, imati jednak utjecaj na sve (Maffioli i sur., 2016).

broj 3-4 :: studeni 2018.

141

Ankete

Često se ističe kako klasteri najviše koriste malim i srednjim poduzećima. Znanstvena zajednica uz pomoć klastera može lakše pokretati i provoditi projekte te surađivati s poslovnim sektorom, dok javni sektor može uz pomoć klastera na efikasniji način usmjeravati potporu za regionalni razvoj i investicijske projekte. Anketno istraživanje EIZ-a pokazalo je da među HKK postoje razlike među članovima u percipiranoj učinkovitosti klastera (p<0,05) s obzirom na sektor, ostvareni prihod i zaposlenost, dok ne postoje razlike s obzirom na vrstu člana, vlasništvo i starost poduzeća (ANOVA, p>0,05). Među sektorima, najbolje su ocijenjeni HKK personalizirane medicine, drvnoprerađivačkog i automobilskog sektora, a najslabije prerambeno-prerađivačkog sektora i industrije tekstila, kože i obuće. Poduzetnici koji su u razdoblju 2016. – 2013. ostvarili rast zaposlenosti i prihoda bolje su ocijenili uspješnost svojih klastera u odnosu na one koji su smanjili poslovnu aktivnost. Moguće je zaključiti da sektor i uspješnost poslovanja poduzetnika imaju važan utjecaj na percepcije. Poduzeća koja bilježe rast prepoznaju u klasterima platformu za daljnji razvoj putem umrežavanja, ulaganja u inovacije i nove tehnologije, dok lošije plasirana poduzeća i sektori traže u klasterima polugu za rješavanje svojih problema uz pomoć instrumenta lobiranja.

Napomena: Učinci klastera predstavljaju indeks koji uključuje 15 pitanja iz tablice 1 (Cronbach alpha = 0,96). Izvor: Anketa o klasterima konkurentnosti, EIZ.

Slika 1. Razlike u percepcijama o učincima klastera s obzirom na sektor, srednje vrijednosti, ANOVA, p<0.05

142

perspektive

Neispunjena očekivanja optimističnih obećanja

Razvojne smjernice Predstavljeno istraživanje pokazalo je da se klasteri konkurentnosti nalaze pred velikim izazovom. U situaciji kada je upitno njihovo financiranje iz proračuna, HKK bi morali pronaći nove smjernice razvoja. U tome od velike koristi mogu biti svjetska iskustva. Studije Sölvell, Lindqvist i Ketels (2003) i Lindqvist, Ketels i Sölvell (2013) su pokazale da uspješni klasteri imaju na raspolaganju dovoljno resursa, dovoljan budžet za provedbu značajnijih projekata, vlastite urede, iskusne klaster-menadžere i više su usmjereni prema globalnim lancima dodane vrijednosti i razvojnim ciljevima. U postojećim okolnostima, kako bi ojačali postojeći HKK, Vlada bi trebala poboljšati okvir djelovanja. Postojeći HKK su vrlo heterogeni i jednako uključuju tradicionalne, kao i brzo rastuće djelatnosti. Svjetska iskustva pokazuju, da ako klasterska politika potiče tradicionalne i padajuće djelatnosti, uložena sredstva često ne daju očekivane rezultate (Martin i sur., 2011), a članovi takvih klastera imaju više poticaja da lobiraju. To nije slučaj kod brzo rastućih djelatnosti, koje su više usmjerena na razvoj kroz inovacije i nove tehnologije. Prema tome, klasterska politika u Hrvatskoj morala bi se u sljedećem razdoblju više usmjeriti prema rastućim djelatnostima, a padajućim djelatnostima stvoriti uvjete za bržu modernizaciju i transformaciju prema proizvodima veće dodane vrijednosti. Kako bi HKK mogli provoditi ambicioznije ciljeve i aktivnosti, važno je da imaju iskusne klaster-menadžere koji mogu ojačati entuzijazam za provedbu aktivnosti i ostvarenje ciljeva među članovima. Klasteri bi morali imati i dovoljan budžet za provedbu ambicioznijih ciljeva, pa je zbog toga važno pronaći nove izvore i modele financiranja. Neki od klastera mogli bi se spojiti i transformirati u pravne subjekte kako bi stvorili veći prostor za brže aktivnosti i veći utjecaj. broj 3-4 :: studeni 2018.

143

Ankete

Novinare zatvaraju, zar ne? Više od 260 novinara diljem svijeta bilo je zatvoreno prošle godine, od kojih tri četvrtine zbog optužbi za protudržavno djelovanje. U ovoj godini do kraja listopada ubijeno ih je 27, što je osjetno više od lanjskih 18. Među ovogodišnjem novinarskim žrtvama najveću globalnu pozornost privuklo je ubojstvo Jamala Khashoggija, kojega su ubili u konzulatu Saudijske Arabije u Istanbulu. Bio je to tjedan od najsnažnijih glasova žurnalizma Srednjeg istoka. Ipak najopasnije je biti novinar u Turskoj.

Iza rešetaka

Novinari zatvoreni 2017. Turska Kina Egipat Eritreja Azerbajdžan Vijetnam Uganda Saudijska Arabija

Optužbe za protudržavnu djelatnost Bez optužbe Ostalo

Izvor: Odbor za zaštitu novinara

144

perspektive

Iz drugog kuta (NE)MIROLJUBLJIVOST SPOLOVA

Opasne amazonke Uvriježeno je mišljenje da su žene manje ratoborne od muškaraca, ali povijesna istraživanja sugeriraju da to baš i nije izvjesno. Manja je bila vjerojatnost da će žene prije nego muškarci podržati rat u Vijetnamu ili u Perzijskome zaljevu, invaziju Afganistana ili Iraka. Žene počine znatno manje ubojstava nego muškarci. Manja je vjerojatnost da će favorizirati udare s bespilotnim letjelicama. Za znanstvenike kao što su psiholog Steven Pinker i politički autor Francis Fukuyama to su argumenti za mišljenje da bi svijet vođen ženama bio miroljubiviji. Ali europska povijest sugerira da je stvarnost drukčija, prema istraživanju što su ga proveli politička znanstvenica Oeindrila Dube na Sveučilištu Chicago i S.P. Haridh na Sveučilištu McGill. Njih dvoje proučavalo je koliko su često

europski vladari vodili ratove u razdoblju 1480. do 1913. Istraživači su otkrili da je među 193 vladarske kuće u državama u kojima su vladarice bile žene bila 27 posto veća vjerojatnost da će se povesti rat nego u onima u kojima su vladali kraljevi.

Muški šovinisti Nije to uvijek bila greška kraljica: muškarci, smatrajući ih laganim ciljem, skloni su ih bili napadati. Nakon što je Mary Tudor postala engleska kraljica 1553. protestantski reformator John Knox ustvrdio je da je „monstruozna regimenta žena“ nesposobna vladati:

broj 3-4 :: studeni 2018.

145

Iz drugog kuta

„priroda ih stvara da budu slabašne, krhke, neotporne, nestrpljive i luckaste“. Podupirući takvo stajalište pruski vladar Friedrich Veliki izjavio je: „Niti jednoj ženi nikada se ne bi smjelo dopustiti da vlada bilo čime“. Nekoliko mjeseci nakon što je preuzeo vlast 1740. okomilo se na novoustoličenu austrijsku nadvojvotkinju Mariju Tereziju i zaposjeo Šlesku, najbogatiju pokrajinu njezina carstva. Unatoč dugogodišnjem ratovanju, ona nikad nije vratila to područje. Neudate kraljice izložene su češćim napadima nego bilo koji drugi monarsi. Uzmite kao primjer Elizabetu I., povijesnu ličnost s kojom bi se najviše mogla identificirati Marija Terezija. Morala je stalno suzbijati napade španjolske armade. Ali uočena slabost ne obuhvaća cijelu priču. Istraživači su otkrili kako je bilo vrlo vjerojatno da će kraljice osvajati nova područja. Nakon što je svrgnula s vlasti svoga supruga, Katarina Velika proširila je svoje carstvo za više od pola milijuna četvornih kilometara, što je ogroman teren čak i za Rusiju. Bila je prvi, ne i posljednji ruski vladar koji je prisvojio Krim. Udate kraljice bile su agresivnije nego neudate ili kraljevi, oženjeni ili samci.

Agresivne kraljice Autori spomenutoga dokumenta nude nekoliko objašnjenja. Prvo, udate kraljice vjerojatno su mogle lakše skla-

146

perspektive

pati vojne saveze, što ih je ohrabrivalo da se upuštaju u bitke. Dok je ratno vodstvo žena bilo tabu, muževi su često služili vojsci prije nego što bi se oženili i bili su prikladni za učvršćivanje vojnih veza između matičnih zemalja i država njihovih supruga. Drugo, za razliku od većine kraljeva, kraljice su često svojim muževima ustupale velik dio ovlaštenja, povremeno im prepuštajući vanjsku politiku i ekonomiku. Primjerice, Ferdinand II., koji je vladao Aragonijom i Kastiljom zajedno s Isabellom I. od 1479. do 1504. provodio je izgon Maura iz Granade. Tijekom 1740-ih suprug Marije Terezije, Franjo I., reorganizirao je europsku privredu i prikupljao novac za vojne svrhe, dok je njegova supruga vladala nad većim dijelom srednje Europe. Princ Albert bio je najpovjerljiviji savjetnik britanske kraljice Viktorije, oblikujući njezinu vanjsku politiku do svoje smrti 1861. Podjela dužnosti, drže autori, davala je kraljicama dovoljno vremena da smišljaju i vode agresivniju politiku. I u demokratsko doba ženski lideri imali su prilike ratovati. Uzmite kao primjer Indiru Gandhi i njezine sukobe s Pakistanom, Goldu Meir i rat Yom Kipur, ili Margaret Thatcher i osvajački pohod na Falklande. Broj zemalja koje vode žene više je nego udvostručen od 2000. ali mnogo je još prostora za poboljšanje omjera. Svijet u kojemu bi žene imale još veći utjecaj vjerojatno bi bio ravnopravniji. Drugo je pitanje bi li bio miroljubiviji.

Nove knjige Sizifi digitalnoga doba Čini se da je već gotovo zaboravljeni Parkinsonov zakon o umnožavanju besmislenih poslova ipak vrlo aktualan. Kao što znadu i sudionici TV kvizova s najskromnijim poznavanjem grčke mitologije, korintski kralj Sizif bio je osuđen vječno gurati zaobljen kamen uzbrdo da bi odmah zatim promatrao kako se kotrlja nizbrdo. Antropolog David Graeber u svojoj knjizi „Glupi poslovi: Teorija“ („Bullshit Jobs: A Theory“, izdavač Allen Lane) tvrdi da su mnogi današnji radnici prisiljeni obavljati jednako promašene poslove. Autor kao takav posao definira onaj koji je „potpuno besmislen, nekoristan, nepotreban i štetan, a čak ni onaj tko ga obavlja ne može opravdati njegovo postojanje“, iako će se možda pretvarati da vjeruju u njegovu opravdanost. Ta definicija i znatan dio knjige, kombinira dvije kategorije. U prvoj su poslovi za koje autor drži da su društveno bezvrijedni, kao što su oni koje obavljaju korporativni odvjetnici ili investicijski bankari. (Neki od tih tobožnjih bespo-

sličara mogli bi imati jednako mračno mišljenje o korisnosti antropologa.) U drugoj su skupini zadaci u kojima zaposlenici vide malo ili ni malo posla za sebe, a što je najgore, moraju se pričinjati kao da su žestoko zaposleni. Gdje su autorovi dokazi? On se uvelike oslanja na anegdote i na dvije ankete o istraživanju mišljenja koje su pokazale da 37 do 40 posto radnika u Britaniji i Nizozemskoj osjećaju da „daju značajan doprinos svijetu“. Čini se da autor ne dopušta mogućnost kako možda skromnost dirigira takve odgovore u anketi.

Rad za ispunjavanje (radnog) vremena Uostalom, tvrdnje da mnogi od nas rasipaju vrijeme na radnom mjestu nisu nove. Northcote Parkinson smislio

broj 3-4 :: studeni 2018.

147

Nove knjige

Neki radnici smatrat će da je Graeberova analiza ispravna. Čini se da je sve više beznačajnih radnih mjesta i besmislenih radnih zadataka. U studiji što su je objavila dvojica teoretičara menadžmenta Gary Hamel i Michele Zanini, procijenjeno je da samo u SAD-u djeluje 24 milijuna korporativnih „birokrata“. Kada bi se tu armiju zaposlenika premjestilo na produktivnije poslove američka bi privreda dobila poticaj od oko tri bilijuna dolara, procijenili su spomenuta dvojica teoretičara

Nije kriva (samo) automatizacija

je dosjetku da se „rad širi kako bi ispunio raspoloživo vrijeme“. U eseju što ga je The Economist objavio 1995. on dodaje da: „treba biti malo i ni malo veze između posla koji se obavlja i brojnosti osoblja kojemu će se povjeriti“. Beznačajnost mnogih poslova srednje klase također je stara tema, a bila je pokretačka tema britanske humorističke serije „Dobar život“ („The Good Life“) 1970-ih. Osjećaj dosade i besmislene aktivnosti nije ograničen na rad. Svatko tko je bio đak može se prisjetiti kako je morao pisati eseje ili rješavati testove koji se nisu činili ni zanimljivim niti da će biti od ikakve koristi kasnije u životu. Mnogim je učiteljima zacijelo dosadno pratiti takav školski rad kao što je učenicima obavljati ga.

148

perspektive

Graeber razrađuje teorije o tomu zašto je nastao taj problem. Sugerira da je automatizacija u proteklim desetljećima prouzročila golemu nezaposlenost, ali je društvo išlo na ruku stvaranja mnoštva beskorisnih radnih mjesta kako bi se prikrila ta činjenica. On također tvrdi da su izvršni upravljači u eri Ronalda Reagana i Margaret Thatcher hvalili kako mogu otpustiti mnogo radnika niske kvalifikacijske razine, ali su istodobno zapošljavali podosta nisko kvalificiranoga menadžmenta kako bi pojačali status upravljačkoga vrha. On pretpostavlja da je sve to dio sustava društvene kontrole, u kojemu su mladi ljudi opterećeni dugovima i onda gurnuti na beznačajna radna mjesta da bi ih otplatili, što ih čini poslušnima. Ipak, takva objašnjenja, kolikogod se naoko doimala privlačnima, nisu uvjerljiva. Moderni egzekutivci motivirani su pribavljanjem paketa dionica što od njih traži da ostvaruju profitne ciljeve.

Migrantska kriza uporište populizma

Za vratom im stoje investitori koji ih mogu otpustiti ako zakažu u zarađivanju novca. S obzirom na takve prijetnje, teško je vjerovati da bi šefovi zapošljavali gomilu beskorisnog osoblja koje suzbija profitno poslovanje.

Suvišna polovica Prije će biti da problem leži u naravi uslužne kompanije. U tvornici se može svakodnevno brojiti koliko je predmeta izrađeno, što ograničava razmjere beskorisnog rada u takvim poduzećima. U uslužnim tvrtkama teško je nadzirati kvalitetu i količinu proizvodnje. Poput staroga „štosa“ o reklamiranju, izvršni šefovi mogu znati da je polovica

vremena njihovih zaposlenika uzalud potrošena, ali ne znaju koja polovica. Reagirajući na takvo stanje, upravljači postavljaju brojne ciljeve i održavaju brojne sastanke, pokušavajući shvatiti što se događa. Kao što navode Hamel i Zanini, „sve veći postotak zaposleničkoga vremena troši se na napore za spašavanje organizacije od propasti pod težinom vlastite složenosti“. Nema, dakle, potrebe da Graeber smišlja teorije o neoliberalnim urotama kako bi objasnio fenomen traćenja vremena i truda. Uostalom, Parkinson je u svome čuvenom zakonu prije šest desetljeća to dokučio, primijetivši da „činovnici jedan drugome stvaraju poslove“. (H.L.)

Migrantska kriza uporište populizma U knjizi „Vratite se tamo odakle ste došli“ Sasha PolakowSuransky bezrezervno se zalaže za prihvaćanje izbjeglica u zapadnoeuropske zemlje, s punim državljanstvom, što ne pridonosi rješavanju useljeničke krize kao ni desničarsko potpuno zatvaranje vrata. Izlaz se može tražiti jedino u kompromisu. Jačanje desničarskoga populizma na Zapadu aktualna je priča koja će se vjerojatno ponavljati u dogledno vrijeme. U SAD-u i Europi u proteklim godinama svjedočili smo pobjedama

stranaka i kandidata koji se žestoko suprotstavljaju establišmentu, prikazujući sebe kao branitelje nacionalnih država protiv dvostruke prijetnje: stranaca i korumpirane elite. Dva najveća broj 3-4 :: studeni 2018.

149

Nove knjige

Melem za desničarenje

udarca međunarodnome poretku proteklih godina – Brexit i izbor Donalda Trumpa – bila su uvjerljiv pokazatelj toga širokoga trenda. Populistička priča obuhvaća kulturu i identitet, prvenstveno strah bijelih glasača diljem zapadnih zemalja da su njihove kulture i identiteti u opasnosti. Sadašnji populistički val pokrenut je 2014. izborima u europski parlament, kada su danska Narodna stranka, francuska Nacionalna fronta i Stranka neovisnosti u Ujedinjenom Kraljevstvu, sve desničarsko populistički orijentirane, izbile na površinu u spomenutim zemljama. Takvi su rezultati djelomice potaknuti znatnim porastom broja Afganistanaca, Iračana i Sirijaca koji su 2012. tražili azil u EU-u. Slijedila je migrantska kriza 2015., kada je više od milijun prognanika i izbjeglica, većinom muslimana, ušlo u Europu. 150

perspektive

Migrantska je kriza bila dragocjeni melem za desničarske populiste. Trump, tadašnji kandidat republikanaca za američkoga predsjednika, iskazivao je čvrsto stajalište prema sirijskim izbjeglicama i obećavao potpuno sprječavanje muslimanske imigracije. Nigel Farage, lider Stranke neovisnosti u UK-u koristio je 2016. poster koji je prikazivao kolonu marširajućih izbjeglica kako bi upozorio Britance što ih čeka ne napuste li EU. Iste godine Norbert Hofer, vođa krajnje desničarske Stranke slobode u Austriji, umalo nije pobijedio na predsjedničkim izborima zalažući se za „antiuseljeničku“ platformu. Gotovo posvud desničarske populističke stranke dobivale su rekordan broj glasova, prisiljavajući stranke centra da se uhvate ukoštac s imigracijom i islamom. Unatoč znatnom utjecaju političkoga revolta, javna diskusija o toj temi utonula je u zbrku. Porast populizma prvenstveno je rezultat etnokulturne uznemirenosti. Mnogobrojni stanovnici zapadnih zemalja strahuju od erozije što će je izazvati nekontrolirano useljavanje stranaca. Uzmite npr. etničke Nijemce koji osjećaju da njihova domovina postaje ne-Njemačka. Zapadni establišment, s druge strane, uvjerava sebe da su populistički glasači oni koje je unazadila globalizacija – pripadnici osiromašene bijele radničke klase koji su ogorčeni prema bogatim, kozmopolitskim elitama i čeznu za razdobljem dobro plaćenih tvorničkih radnih mjesta s doživotnim zajamčenim zaposlenjem. To je utješujuća iluzija za glavne stranke jer znači da bi tradicionalna ekonomska politika, npr. redistribucija,

Migrantska kriza uporište populizma

bila dovoljna da se vrati prijašnje stanje spokoja.

Globalna anketa Desničarski populisti ipak su neskloni priznati da je njihov priziv prvenstveno etnokulturalni, iz straha da bi ih to optužilo da su za rasizam. Ljevica i krajnja desnica gotovo su suglasne u podupiranju licemjernog stajališta kako populizam obuhvaća samo disparitet raspodjele bogatstva i moći. Novinari i znanstvenici morali bi bolje znati o čemu je riječ, ali mnogi od njih i sami su se uhvatili u zamku. Među onima koji ukazuju na srž problema jest američki novinar Sasha Polakow-Suransky. Njegova knjiga „Vratite se tamo odakle ste došli: Reakcija protiv useljavanja i sudbina zapadne demokracije“ (Go Back to Where You Came From: The Backlash Against Immigration and the Fate of Western Democracy, izdavač Nation Books, 369 str.) pravovremena je i poštena analiza porasta populističke desnice u kontekstu imigracije i muslimanske integracije. Sastavljena je iz više od stotinu intervjua vođenih u Australiji, Južnoj Africi i u četiri europske zemlje. „Vratite se tamo odakle ste došli“ uvjerljivo pokazuje da se zabrinutost u javnosti zbog imigracije i integracije oslanja na porast desničarskoga populizma u sjeverozapadnoj Europi. Donositelji odluka moraju reagirati na zabrinutost javnosti, ukazuje Polakow-Suransky, ali ipak bi morali održati primjerenu razinu useljenika i objasniti ljudima zašto je njihova zabrinutost neutemeljena. Na žalost, vrlo slična formula izazvala je i

ulet populizma te su je europski političari počeli izbjegavati. Iako je populizam vrlo uočljiv u gotovo svim zapadnim zemljama, knjiga „Vratite se tamo odakle ste došli“ usredotočuje se na Dansku, Francusku i Nizozemsku, uz manji fokus prema Njemačkoj. Ti slučajevi imaju nekoliko važnih zajedničkih obilježja. U svima su u skorije vrijeme populističke stranke i kandidati pridobili između 12 i 35 posto glasača. Sve su bile pogođene izbjegličkom krizom 2015. Sve su primateljice izbjeglica sa znatnim muslimanskim manjinama i zato u njima napetosti u vezi s islamom dolaze više do izražaja nego u Ujedinjenom Kraljevstvu, gdje je istočno europsko useljeništvo i otpor prema EU-u glavno uporište populista, ili u SAD-u, gdje su hispanski useljenici, legalni i ilegalni, vrlo istaknuti. Autor knjige o toj je temi razgovarao s pripadnicima akademske zajednice, političarima, aktivistima i intelektualcima iz čitavoga političkoga spektra.

Pretjerana pohvala Polakow-Suransky uočava da je jačanje desničarskoga populizma rezultat promašaja središnje politike. Ali on strahuje da uspjeh populista predstavlja opasnost za liberalnu demokraciju jer bi mogla, tijekom vremena, izazvati povratak nakaznosti iz 1930-ih, uz gubitak prava useljenika i manjina. Autor potiče političare središnje struje da ukidaju ograničenja prema useljenica te hvali otvorenost Angele Merkel prema došljacima i Macronovu sklonost da omalovaži i odbaci strah od populista. broj 3-4 :: studeni 2018.

151

Nove knjige

Autorova velikodušnost prema izbjeglicama, kada je riječ o temeljnim potrebama kao što su smještaj, hrana, liječnička pomoć i sigurnost, zaslužuje svekoliku pohvalu. Međutim, znatno je teže obraniti liberalizam kojim PolakowSuransky za izbjeglice traži automatski status građanstva u EU-u. Trenutačno u sjeverozapadnim europskim zemljama živi oko 12 posto stanovnika rođenih u inozemstvu. Takav je omjer bez presedana u modernoj povijesti, a predviđa se da će spomenuti postotak osjetno porasti. Pew Research Center pretskazuje da bi u Švedskoj 2050. moglo živjeti čak 30 posto muslimanskoga stanovništva, prema četiri posto 2000. Tako dramatične promjene u relativno kratkom razdoblju moraju prouzročiti tjeskobu u svakoj zemlji.

Ako ni populizam ni verzija liberalizma za kakvu se zalaže Polakow-Suransky vjerojatno neće riješiti europske imigracijske dvojbe, što bi onda oni koji odlučuju trebali učiniti? Eric Kaufmann, profesor politike na koledžu Birkbeck Sveučilišta London, u dvomjesečniku Foreign Affairs iznosi stajalište da bi prvi korak pristupanje prema useljeništvu trebao biti identičan pristupu poreznoj politici s ciljem da se demokratskim metodama poluči kompromis između suprotstavljenih interesnih skupina. Neki će se ljudi zalagati za više imigracije, drugi će biti za manje. Tijekom vremena vjerojatno će se uzajamno približavati u stajalištima. Političke elite ne bi smjele tvrditi da je bilo koje od iznijetih stajališta neprihvatljivo jer upravo takva strategija je ponajviše iznjedrila nalet populizma. (Z.M.)

Planiranje budućih ratova U knjizi “Budući rat: Povijest“ autor Lawrence Freedman doprinosi razvoju suvremenih tendencija u poimanju oružanih sukoba, zanemarujući neke povijesne činjenice i pouke. Nekadašnji ministar obrane SAD-a Robert Gates bio je poznat po podrugljivoj dosjetci da su pretskazivanja Washingtona o budućim ratovima sto posto točna, nula posto pravovremena. Početkom 1950. dužnosnici su govorili da SAD nikad neće ratovati u Koreji. Predsjednik Lyndon Johnson je 1964. 152

perspektive

obećao da neće slati američke trupe da se bore u Aziji. Irak nije bio ni na jednom popisu američkih neprijatelja 1990. Uostalom, deset godina ranije bio je saveznik te zemlje u ratu protiv Irana. Malo je bilo onih koji su predvidjeli američku invaziju Afganistana 2001.

Planiranje budućih ratova

Zašto, dakle, uopće razmišljati o budućem ratu. Odgovor je jednostavan: nema alternative. U knjizi „Budućnost rata: Povijest“ (The Future of War: A History, izdavač Allen Lane, 400 str.) autor Lawrence Freedman, profesor emeritus na King’s Collegeu u Londonu, opsežno istražuje kako su ljudi to radili u prošlosti. Ali njegova analiza obeshrabrit će one koji očekuju praktičan savjet. Iako Freedman nudi korisne korektive suvremenim tendencijama, čini se da je zanemario neke korisnije povijesne pouke.

Širok izbor povijesnih izvora Da bi prikazao kako su Amerikanci i Europljani u proteklih 150 godina razmišljali o ratu, Freedman je konzulti-

rao mnoštvo različitih izvora, uključujući autore literarne fikcije kao što su Tom Clancy, H. G. Wells i Jules Verne, filmove o ratu u Vijetnamu kao John Wayneov klasik Zelene beretke te djela političkih znanstvenika i vojnih profesionalaca. Obuhvatio je i teme bliske ratničkim, npr. civilne i ratne žrtve, propale ili nestabilne države i moralnost humanitarnih intervencija. Nije izostavio ni povijest ratnih zbivanja i međunarodnih kampanja u bivšoj Jugoslaviji i Somaliji. Tako širok tematski obuhvat je pohvalan jer ni jedna disciplina ili način razmišljanja nema monopol u prikazivanju. Ali opsežnost knjige vjerojatno objašnjava neke manje činjenične pogreške. Primjerice, mnoštvo robota ne iziskuje središnju kontrolu, kao što piše Freedman; oni reagiraju na migove iz okoliša i jedan na drugoga. Glumac Peter Sellers izjavio je da je njegov lik Dr Strangelove oblikovan prema njemačko-američkom inženjeru Wernher von Brownu, a ne američkom strategu Hermanu Kahnu, kako navodi Freedman. U iznošenju glavnog argumenta Freedman odobravajući navodi političku teoretičarku Hannah Ardent: „Političari budućnosti nisu ništa drugo nego projekcije sadašnjih automatskih postupaka i procedura, tj. zbivanja koja će vjerojatno biti prolazna ako ljudi ne budu reagirali i ako se ne dogodi ništa neočekivanoga“.

Skeptičnost prema teorijama Autor iznosi dugačku povijest toga pogrešnog razmišljanja. Nakon naoko broj 3-4 :: studeni 2018.

153

Nove knjige

odlučujućih bitaka franco-pruskoga rata i rusko-japanskoga sukoba teoretičari su pretpostavljali da će ishod budućih ratova biti odlučivan na jednak način. Nakon Prvoga svjetskog rata znanstvenici su pretpostavljali uporabu otrovnih plinova i ekonomskoga ratovanja, ali ne i primjenu blitzkriega. Nuklearna ravnoteža u vrijeme hladnoga rata navela je neke stručnjake na tvrdnje da će širenje nuklearnoga naoružanja biti preventivna te da će stabilizirati globalni sustav. Ali o utemeljenosti takvih stajališta znanstvenici se još spore. Raspad Sovjetskoga saveza provocirao je teze o „kraju povijesti“, što je navijestilo demokratski i trajan trijumf zapadnoga liberalizma. Terorističko razaranje SAD-a 11. rujna 2001. navelo je promatrače na pretpostavke o vjerskim ratovima i teroru, zanemarujući ponovno jačanje vojne konkurencije velikih sila. U budućnosti se ne mogu očekivati brojni pokušaji pretskazivanja oblika budućega rata. Ako Freedmanova knjiga nudi ikakvu pouku onda je to da mnoge teorije zaslužuju ozbiljan tretman, ali prema svima valja biti skeptičan. Možda bi se ipak mogle izvući neke pouke iz povijesti.

Tehnologija dragocjeni saveznik Postoje neke konstante, ali karakter rata se mijenja, katkad brzo, najčešće sporo. Identifikacija povijesnih trendova pomagala je državama da se pripreme za buduće ratove. U carističkom razdoblju ruska vojska jamačno nije prednjačila u vojnoj modernizaciji. Ali ruski 154

perspektive

vojni stručnjaci znali su uočiti kako taj proces provode druge zemlje. Rusi (i kasnije Sovjeti) shvaćali su da revolucija vojnih poslova u pravilu mijenja i dinamiku i geografski obuhvat rata. Najprije su se pojavile puške i željeznice, zatim motori s unutarnjim izgaranje, radio, zrakoplovi, rakete i na koncu nuklearno oružje. Svaki je napredak uvjetovao revoluciju koja je proširila bojišnicu i skratila vrijeme svake akcije. Pojava željeznice omogućila je da se američki građanski rat vodi na širokom prostoru tijekom nekoliko dana ili tjedana, a ne mjeseci ili godina. Kasnije je razvoj avijacije doveo ratove u europske gradove prije nego su pobijeđene obrambene armije. Kako drži utjecajni američki strateg Andrew Marshall, shvaćanje toga obrasca pomoglo je Sovjetskome savezu identificirati razorni potencijal digitalne tehnologije prije nego što je njezin utjecaj na rat općeprihvaćen, nakon zaljevskoga rata 1990-91. Sovjetski glavni stožer zaključio je da je antitenkovski potencijal američkoga preciznoga oružja jednak potencijalu taktičkoga nuklearnoga oružja. Shvaćanje da kompleks sovjetske vojne industrije nije bio kadar konkurirati u obradi digitalnih informacija naveo je vrhovni stožer da zatraži od lidera Mihaila Gorbačova da nađe neku vrstu približavanja Zapadu, što će omogućiti Sovjetima da napreduju u području kritičnom za vojnu konkurenciju. Kasnije širenje digitalne vojne tehnologije omogućilo je ne samo Kinezima i Rusima već također Irancima i Hezbolahu da precizno gađaju ciljeve na velikim udaljenostima. (M.R.)

Ruski oligarsi postaju kasta Među privatizacijskim milijarderima javlja se težnja za društvenim prihvaćanjem, a materijalna razmetljivost ustupa mjesto nekim manje opipljivim vrijednostima. Dva novopečena ruska bogataša ulaze u lift i uočavaju da imaju jednake kravate. „Platio sam je 500 dolara,“ hvali se jedan. Drugi prasne u grohotan smijeh pa mu odbrusi: „Budalo! Ja sam za svoju dao 1.000 dolara!“ Svojedobno su takvi vicevi bili što je trebalo znati u postkomunističkoj generaciji ruskih oligarha, koji su tvorili grabežljivu, pohlepnu, omraženu skupinu tajkuna obogaćenih privatizacijom imovine SSSR-a 1990-ih. U vrijeme buma naftnih cijena koje su poticale uzlet predsjednika Vladimira Putina početkom 21. stoljeća, Moskva je redovito bila na čelu liste svjetskih gradova s najvećim brojem milijardera. Ruski su bogataši tako nejednoliko raspoređeni da je švicarska banka Credit Suisse razmišljala o uvođenju posebne kategorije za Rusiju 2014.

Elitne veze – odskočna daska Karikaturalni likovi poput uvodno spomenutih sada pripadaju prošlosti, tvrdi Elisabeth Schimpfössl, autorica knjige „Bogati Rusi: Od oligarha od buržoazije“ (Rich Russians: From Oligarchs to Bourgeoisie, izdavač OUP). Ona je sociologinja na Sveučilištu

Aston, a napisala je prvu opsežnu studiju o oligarsima kao zasebnoj društvenoj klasi ili kasti. Oslanjajući se na 80 intervjua s ruskom elitom, autorica tvrdi da su se oligarsi razvili u pravu buržoaziju s vlastitim ukusom i vrijednostima, nalik na francusku koju je 1970. opisao Pierre Bourdieu u djelu „Osebujnost“ (Distinction). Razmetljivost je još uvijek prisutna (pa tako jedan od njezinih likova koristi smartfon napravljen od zlata) ali je potisnuta željom za društvenim prihvaćanjem. Jedan joj biznismen kaže: „Dok (Roman) Abramović sakuplja jahte, ja sakupljam slike“. Rezultat je vrlo zanimljiv i živahan prikaz kako ruska elita vidi samu sebe. Mnogi od likova osjećaju stid zbog načina na koji su koristili političke veze kako bi jeftino pribavili vrijednu državnu imovinu. Pjotr Aven, tvorac privatizacije koji je postao oligarh, kaže da 70 posto Rusa još uvijek gledaju na privatizaciju negativno. „Proteći će još mnogo godina dok se privatna imovina ne počne smatrati zakonitom“, žali se on. Drugi pokušavaju prikazati nevažnom činjenicu što su im obiteljske veze omogućile da se domognu diploma prestižnih sveučilišta. „Nitko od nas nije naslijedio ništa osim obrazovanja“, tvrdi Boris Mints, prijatelj broj 3-4 :: studeni 2018.

155

Nove knjige

bivšeg Avenovog kremaljskog kolege Anatolija Čubaisa. Autorica Schimpfössl tvrdi da mnogi novopečeni bogataši nisu tako nefavorizirani kao što se sami žele prikazati. Među njima su židovski oligarsi kao što je Avenov poslovni partner Mihail Fridman ili Mihail Hodorkovski, nekoć najbogatiji Rus. Imali su elitne veze koje su im bile odskočna daska u stvaranju poslovne karijere, unatoč službenom antisemitizmu koji im je otežavao uspon na partijskoj ljestvici.

Opstanak kulturnih vrijednosti?

156

Ali najuočljiviji uvid knjige jest autoričino isticanje kako su se današnji oligarsi situirali u tradiciju sovjeta ili čak kao carističa inteligencija. Ključ toga je sovjetski koncept kulturnosti, kada je upućenost u Puškina ili Čajkovskog bila uvjet napredovanja na društvenoj ljestvici. Poštivanje visoke kulture omogućilo je da te vrijednosti opstaju i putem oligarha.

Autorica zaključuje da navedena kulturna obilježja oligarsima znače znatno više nego zapadni statusni simboli što im se često pripisuje: talijanski dizajnerski brendovi, njemački luksuzni automobili ili kuće na jugu Francuske.

Sin jednoga tajkuna, 31-godišnjak, kaže autorici knjige da je ruski oligarh bliži ljudima i da mu je više stalo do njih nego njegovim zapadnjačkim kolegama. To je poimanje poznato čitateljima Tolstoja. Sovjetska sklonost prema neopipljivim vrijednostima opstaje među oligarsima, iako su malo zainteresirani za sovjetsku misiju humanizacije. Upitan da imenuje svoj uzor, milijarder-bankar Roman Avdejev je odabrao Karla Marxa.

Pitanje koje ostaje bez odgovora jest koliko će dugo nova klasa ostati na vrhu. Pod vlašću Vladimira Putina ostali su bez većeg političkoga utjecaja jer država opet preuzima sve više vlasti i bogatstva. Ni položaj koji su stekli nije uvijek siguran. Nekoliko milijardera očekuje sudske okršaje. U takvim okolnostima obilna potrošnja na ovozemaljska dobra, unatoč pričama kako su iznad materijalnih zadovoljstava, ne čini se proturječnom. (H.L.)

perspektive

Dijeta za debele ekonomiste U knjizi “Jelovnik ekonomista“ dvojica autora u smanjenju i održavanju težine prednosti daju manjem unosu kalorija u odnosu na tjelesno vježbanje. Volite priuštiti sebi veliku količinu hrane (kvantitativno jelo)? Imate li visoku sklonost prema čokoladi? Ako su odgovori na ta pitanja pozitivni možda ćete se naljutiti na knjigu o (pre)hrani dvojice „nekoć pretilih ekonomista“ (kako sebe predstavljaju) u kojoj nude savjete o tomu kako „skinuti“ kilograme. U knjizi „Prehrana ekonomista: Iznenađujuća formula za gubitak i održavanje težine“ (The Economists’ Diet: The Surprising Formula for Losing Weight and Keeping It Off, autori Christopher Payne i Rob Barnett, izdavač Touchstone; 288 str. 25 USD) mnogo je više sporedne ponude nego glavnoga jela. Prehrana je opisana kao samonametnuti program odricanja od previše kalorija. Autori pišu i o općem ljudskom zanemarivanju dugotrajnih posljedica vlastitih postupaka. Ta je pojava poznata kao pretjerano udovoljavanju samome sebi. Jedete li mnogo raznovrsne hrane možete uvijek uživati kušajući nešto novo. Ali ako vam je jelovnik ograničen umorit ćete se od prevelike jednolike količine. „Iznenađujuća formula“ što je autori obećavaju u naslovu knjige teško bi se mogla smatrati uzbudljivom: jedite manje, savjetuju nas. Oni misle da je to važnije od tjelesne aktivnosti, koja

izaziva glad. Lako je izgubiti svu korist od vožnje bicikla ako uz to pojedete (suvišan) sendvič. Da biste jeli manje trebate se ograničiti na jedan konvencionalan obrok (definiran kao malo pečenoga mesa uz nešto povrća) na dan. Ostali obroci trebali bi biti lagani, juha, salata i šalica nešećerastih žitarica. Ako zabrazdite s velikim objedom ili gozbom, onda ostale obroke treba posve izbjeći. broj 3-4 :: studeni 2018.

157

Nove knjige

Autori ne propisuju previše pravila. Cilj je pronaći jelovnik koji je djelotvoran za svakog pojedinca. Najbolji način da se to poluči jest svakodnevno vaganje. Samo tako možete vidjeti je li vam prehrana djelotvorna. Knjiga obiluje razumnim savjetima, uključujući izbjegavanje pomodnih dijeta, otpor hrani s navodno „malo

158

perspektive

masnoće“ i iskušenju da sve svoje kalorije konzumirate u gaziranim napitcima, alkoholu i u previše zašećerenoj kavi. Ali s obzirom na opširnost knjige neizbježno je nepotrebno ponavljanje. Kao iskusni ekonomisti, autori vjerojatno shvaćaju da je, kada je riječ o prehrambenim planovima, potražnja gotovo beskonačna.

Indikatori Ugljen: potrošnja u porastu!? Tehnolozi i znanstvenici u stalnoj su potrazi za sve djelotvornijim energentima od sunčeve i vjetrene energije, električnih automobila, vodika itd. U takvim okolnostima bilo bi logično da su u uzmaku najviše zagađujućih goriva. Ipak, nafta, a posebno prirodni plin još će nam dugo služiti za pogon strojeva i zagrijavanja, što i nije iznenađujuće. Ali je na granici nevjerojatnoga da je svjetsko tržište ugljena u prošloj godini zabilježilo oživljavanje, prema podacima što ih navodi naftni div BP. Porast je djelomice posljedica oživljavanja potrošnje u Kini, koja je porasla 0,5 posto, nakon prethodnoga trogodišnjega uzmaka. Iako Kina pokušava diverzificirati potrošnju i udaljiti se od najprljavijega energenta, potrošnja ugljena porasla je zbog rastuće potražnje električne energije. Globalni energetski sektor još je uvijek jako ovisan o ugljenu te iznosi dvije petine ukupne energetske potrošnje, jednako kao i prije dva desetljeća. Globalna potrošnja promjena % u odnosu na prethodnu godinu Kina

Indija

Ostatak svijeta

Izvor: BP

broj 3-4 :: studeni 2018.

159

Indikatori

Glad za obrazovanjem Gotovo polovica Rusa u dobi između 25 i 64 godine, čiji roditelji imaju obrazovanje niže od srednje škole, stekla je sveučilišni stupanj. To je najveći omjer među svim zemljama OECD-a. U Francuskoj i Njemačkoj taj omjer je niži od 20 posto. Obrazovna mobilnost Osobe u dobi između 25 i 64 godina čiji roditelji nisu završili srednju školu, % sa sveučilišnom diplomom, 2015. Rusija Kanada Finska Južna Koreja Španjolska Japan Francuska Njemačka 0

Izvor: OECD

Građansko neznanje Amerikanci i Talijani pokazali su najveće neznanje o svojim društvima u anketi u kojoj su pitani o nezaposlenosti, imigraciji, zločinima i socijalnim prilikama. Proizlazi da državljani SAD-a, barem oni anketirani, nemaju pojma gdje žive jer im je neznanje stopostotno. Mnogo su bolji poznavatelji Šveđani, ali zapravo iznenađuje njihov relativno visok postotak pogrešnih odgovora. Koliko možete pogriješiti? Indeks uspješnosti odgovora (100=najpogrešnije) Italija SAD Francuska Australija Španjolska Ujedinjeno Kraljevstvo Japan Švedska 0 20 40 60 80 100 Izvor: Ipsos Mori Perils of Perception

160

perspektive

Indikatori

Obiteljski dugovi Kućanstva u Ujedinjenom Kraljevstvu zabilježila su najveći porast dugova u desetljeću od 1990. do 2000. od čak 40 posto. Obitelji u tim državama najviše su zadužene među članicama G7, unatoč trendu oporavka u proteklih osam godina. Talijanske obitelji imaju najnižu razinu zaduženosti. Obiteljski dugovi (iskazani kao postotak BDP-a) 100 80 60 40 20 1996

Engleska Francuska Njemačka SAD Japan Italija

Izvor: The Economist

Zaposlenost žena Indija ima bržu stopu ekonomskoga rasta od Kine, ali bez doprinosa znatnoga dijela stanovništva. U Indiji je zaposlena manje od jedne na svake tri žene, što je najmanje u Aziji i upola manje nego u Kini. Zaposlenost žena Stopa ženske participacije na poslu, 2017. (%) Vijetnam Kina Tajland Istočna Azija Malezija Indonezija Čile Filipini Indija 0

Izvor: Svjetska banka

broj 3-4 :: studeni 2018.

161

Indikatori

Radna produktivnost Njemačka će biti vodeća među zemljama koje čine skupinu G7 po rastu produktivnosti rada u ovoj godini, dok će drugo mjesto pripasti SAD-u. Iako su startali s niske baze, Italija i Ujedinjeno Kraljevstvo bilježe znatno sporiji rast, kako pokazuju podaci Conference Boarda. Radna produktivnost Učinak po radnom satu u 2018. (godišnja promjena u %) Njemačka SAD Francuska Japan Kanada Ujedinjeno Kraljevstvo Italija 0

0.5

1.0

1.5

Izvor: Total Economy Database

Nordijci poligloti Trećina odraslih osoba u radnoj dobi u Europskoj uniji ne govori niti jedan strani jezik. U Ujedinjenom Kraljevstvu takvih je više od polovice. Više od 90 posto radnoga stanovništva nordijskih zemalja govori barem jedan strani jezik. Neujednačena lingvistika % onih koji govore strani jezik UK Mađarska Španjolska Francuska Italija Njemačka Nizozemska Danska 0

162

perspektive

10 20 30 40 50 60

Izvor: Eurostat

Indikatori

(Ne)ovisnost o ruskoj nafti Ruski prirodni plin i sirova nafta čine osam, odnosno 11 posto njemačke energetske opskrbe. Ti podaci u oštroj su suprotnosti s tvrdnjama američkoga predsjednika Donalda Trumpa da je Njemačka pod ruskom kontrolom zbog energetskom uvoza. Najveći uvoznici 0 5 10 15 20 25 30 Bugarska Slovačka Austrija Turska Češka Republika

Prirodni plin Sirova Nafta

Italija Njemačka Nizozemska Francuska Izvor: OECD

Internetske veze Više od 60 posto afričke populacije nema pristup internetu. Ipak, u nekim zemljama kao što je Egipat, Kenija i Nigerija, bilježe zapažen napredak. U tim je zemljama u ovom stoljeću internetski povezano još 190 milijuna ljudi. Ne zadovoljava ni azijska umreženost, a ni svjetski prosjek, koji je ispod 50 posto, nije impresivan. U povezanosti prednjače Sjeverna Amerika i Europa. Stanovništvo bez internetske veze sredinom 2018. (%) Afrika Azija Svijet Srednji istok Latinska Amerika Oceanija Europa Sjeverna Amerika 0

Izvor: Internet World Stats

broj 3-4 :: studeni 2018.

163

on-line

Cijeli sadr탑aj ove publikacije mo탑e se vidjeti na: http://issuu.com/st-1-2015-online/docs/perspektive-3-4-2018 Cijele sadr탑aje nekih ranijih brojeva mo탑ete vidjeti na: 2-2018: http://issuu.com/st-1-2015-online/docs/perspektive_2_2018 1-2018: http://issuu.com/st-1-2015-online/docs/perspektive_1_2018 3-2017: http://issuu.com/st-1-2015-online/docs/perspektive-3-2017 2-2017: http://issuu.com/st-1-2015-online/docs/perspektive-2-2017 1-2017: http://issuu.com/st-1-2015-online/docs/perspektive-1-2017 4-2016: http://issuu.com/st-1-2015-online/docs/perspektive-4-2016 3-2016: http://issuu.com/st-1-2015-online/docs/perspektive-3-2016 2-2016: http://issuu.com/st-1-2015-online/docs/perspektive-2-2016 1-2016: http://issuu.com/st-1-2015-online/docs/perspektive-1-2016 4-2015: http://issuu.com/st-1-2015-online/docs/perspektive-4-2015 3-2015: http://issuu.com/st-1-2015-online/docs/perspektive-3-2015 2-2015: http://issuu.com/st-1-2015-online/docs/perspektive-2-2015 1-2015: http://issuu.com/st-1-2015-online/docs/perspektive-1-2015

164

perspektive