Suvremena-trgovina-1-2025

Suvremena

www.suvremena.hr

godina

Pola stoljeća uspješnog praćenja trgovinske industrije

Tema broja: Kvaliteta

Kvaliteta – sagledavanje kompleksnosti pojma i njegove primjene l Problem rasta cijena u Hrvatskoj l Značaj državne intervencije u održavanju standarda kvalitete proizvoda l IBEESS - Inovacije u poslovnoj izvrsnosti, poduzetništvu i održivim sustavima l Proizvodnja i izvoz u slobodnom padu l Održiva maloprodaja i prakse za kružno gospodarstvo l Online trgovina u EU u porastu l Kvaliteta zaposlenika danas i u budućnosti l AI tehnologije osvajaju svijet l Deinfluencing – evolucija influencerskog marketinga l Trendovi u maloprodaji u 2025. godini l Ključne inovacije koje oblikuju budućnost logistike l Kraj trgovine

ZAJAMČEN ODMOR UZ VRHUNSKI WELLNESS

- terapije termalnom vodom, balneo kupke, vanjski i unutarnji grijani bazeni s termalnom vodom, saune, fizioterapija, suvremeni interijer s visokotehnološkim uređajima za rekreaciju i zdravstvenu terapiju, beauty kutak...

Zagrebačka 5, Varaždinske Toplice, T. 042 250 130 E: info@bernarda-tourism.eu

Uživajte u gastro-kreacijama naših chefova kuhinje koji će se potruditi pripremiti Vam nešto jedinst veno. St voriti savršeni spoj ukusnih i originalnih jela, a istovremeno izvornih i prirodnih.

Zagrebačka 7, Varaždinske Toplice .restoran-bernarda.eu tel. 042 633 030

• inovativni individualno prilagođeni kreveti i madraci u veličinama prema želji

• visokokvalitetni kreveti i madraci za hotele, pansione i apartmane

• kutne garniture, pomoćni ležajevi

• vrhunski ergonomski antibakterijski jastuci

• dječji antibakterijski madraci

• medicinski antidekubitalni madraci i jastuci

• krevetni sustavi za plovila

CODEN SUTREE ISSN 1330-0180

Glavni i odgovorni urednik: Srećko SERTIĆ

Zamjenik glavnog urednika: mr.sc. Branko PAVLOVIĆ

Uredništvo:

dr.sc. Antun BENČIĆ, prof.dr.sc. Krešimir BUNTAK, prof.dr.sc. Dario DUNKOVIĆ, prof.dr.sc. Aleksandar ERCEG, Ante GAVRANOVIĆ, Željko JELIĆ, prof.dr.sc. Ljubo JURČIĆ, prof. Zrinka KENĐELIĆ, Ivana KOLAR, dr.sc. Matija KOVAČIĆ, dr.sc. Zvonimir PAVLEK, prof. dr.sc. Zdenko SEGETLIJA

Savjet časopisa: doc.dr.sc. Rajko BUJKOVIĆ, direktor, Jadranski sajam, Budva, Crna gora • Ivica CEROVEČKI, predsjednik Nadzornog odbora, KOTKA, Krapina • prof. Darko GRGURIĆ, ravnatelj, TRGOVAČKA ŠKOLA ZAGREB • prof.dr.sc. Jugoslav JOVIČIĆ, Univerzitet u Travniku, BiH • Ivan KATAVIĆ, vlasnik, KTC, Križevci • dipl.inž. Darko KNEZ, predsjednik Uprave BADEL 1862, Zagreb • dipl.oec. Mijo ŠIMIĆ, predsjednik Nadzornog odbora, TEKSTILPROMET, Zagreb • Zlatica ŠTULIĆ, predsjednica, SINDIKAT TRGOVINE HRVAT SKE • dipl.oec. Josip ZAHER, predsjednik Komore Zagreb i savjetnik predsjednika HGK-a za trgovinu • prof.dr.sc. Siniša ZARIĆ, Ekonomski fakultet Beograd, Srbija

Suvremena trgovina

Časopis izlazi dvomjesečno

Godišnja pretplata: 19,91 € za šest brojeva

Uprava i Uredništvo: 10090 Zagreb, Nove Rašljice 2 tel./faks: 01 3499 034 mob.: 099 2136 540

Izdavač: SENIKO studio d.o.o. za trgovinu i usluge

Za izdavača: Srećko SERTIĆ, direktor e-mail: direktor@suvremena.hr Web portal: www.suvremena.hr

Tisak: Tiskara Zelina d.d., Katarine Krizmanić 1, Sveti Ivan Zelina

Uredništvo se ograđuje od osobnih stavova autora.

Naslovna stranica: Kvaliteta i potrošači

godina

S a d r ž a j

Vol. 50 br. 1 str. 1-100 Zagreb, ožujak 2025.

50 godina časopisa Suvremena trgovina Pola stoljeća uspješnog praćenja trgovinske industrije

Tema broja: Kvaliteta i zaštita potrošača

Kvaliteta – sagledavanje kompleksnosti pojma i njegove primjene

Kupovne navike u RH – inflacija, sniženja Biljana Borzan 13

Problem rasta cijena u Hrvatskoj: kronologija i posljedice

Značaj državne intervencije u održavanju standarda kvalitete proizvoda Doris Jukić 18

IBEESS - Inovacije u poslovnoj izvrsnosti, poduzetništvu i održivim sustavima 20

Problemi standarda kvalitete mr.sc. Branko Pavlović 24

Proizvodnja i izvoz u slobodnom padu Ante Gavranović 26

Kraj trgovine kakvu poznajemo 29

Održiva maloprodaja i prakse prof.dr.sc. Dario Dunković za kružno gospodarstvo prof.dr.sc. Blaženka Knežević, Barbara Kovač 30

Trendovi u maloprodaji u 2025. godini Zrinka Kenđelić, prof. 36

Online trgovina u EU u porastu: Svaki treći građanin više kupuje online nego prije deset godina Ivona Bačelić Grgić, dipl.oec. 40

Krapinsko-zagorska županija: regija budućnosti i europski lider u poduzetništvu 42

Kvaliteta zaposlenika danas i u budućnosti – problem ili šansa Željko Šundov 45

Zlato: tradicionalna vrijednost u Ivana Prezzi, dipl.oec. suvremenim ekonomskim izazovima Lucija Makjanić Čapalija, prof. 48

AI tehnologije osvajaju svijet 52

Turizam: Cijena mora biti usklađena s razinom kvalitete

Ante Gavranović 56

Odnosi Europske unije i Švicarske Konfederacije u svjetlu potpisivanja trgovinskog sporazuma prof.dr.sc. Petar Kurečić 60

Deinfluencing – evolucija influencerskog marketinga kao odgovor na promjene u izv.prof.dr.sc. Matea Matić Šošić digitalnom okruženju izv.prof.dr.sc. Iva Gregurec 64

Prodavač u osiguravajućim društvima (4) dr.sc. Zvonimir Pavlek 70

Godina slavlja i razvoja - 100 godina UFI-ja A.G. 76

Ključne inovacije koje oblikuju budućnost logistike prof.dr.sc. Aleksandar Erceg 80

Model internog transporta INA d.d. mr.sc. Dragan Kopecki bacc.ing.logist. Ivan Ljubičić 83

EuroCommerce: Naglasak na ključnim inicijativama 88

Erasmus+ praksa: ključ za razvoj jezičnih i profesionalnih vještina srednjoškolaca

Zrinka Kenđelić, prof. 90

Prikazi knjiga 94

STRUČNI ČASOPIS ZA TRGOVINU

godina

Suvremena trgovina

časopisa Suvremena trgovina

Pola stoljeća uspješnog praćenja trgovinske industrije

Časopis Suvremena trgovina započeo je svoj rad 1976. godine i s ponosom 2025. ulazi u svoju 50-u godinu kontinuiranog izlaženja. Specijaliziran za trgovinu, ali i povezane uslužne djelatnosti poput ugostiteljstva, turizma, prometa, marketinga i sajmovanja, časopis je svjedočio značajnim promjenama u hrvatskom društvu i na gospodarskoj sceni. Kroz pet desetljeća postojanja, uspio je zadržati kontinuitet, ostati relevantan i postati nezaobilazan izvor informacija, analiza i stručnog znanja za sve dionike u sektoru trgovine. Njegova misija nije bila samo pratiti događaje, već i razbijati ukorijenjene stereotipe o trgovini i unaprijediti struku kroz edukaciju i inovacije.

Kako je počelo…

Časopis je 1974. godine osnovao Tihomir Sertić, vizionar koji je prepoznao potrebu za specijaliziranim glasilom posvećenim trgovinskoj industriji. Pokrenuo je Suvremenu trgovinu s ciljem osnaživanja i unaprjeđenja sektora, koji se suočavao s brojnim izazovima u tadašnjim ekonomskim uvjetima.

Njegov trud i zalaganje postavili su temelje časopisa kao relevantnog izvora informacija i stručnih analiza, koji su omogućili trgovcima da prate najnovije trendove, zakonske promjene i inovacije.

Osnovan kao specijalizirani magazin, časopis je ubrzo postao prostor za razmjenu znanja i ideja između trgovaca, ekonomista, stručnjaka za marketing i logistiku, ali i državnih institucija koje reguliraju tržište.

ga čini neovisnim i pouzdanim izvorom informacija. Njegov dugovječni uspjeh temelji se na poticanju relevantnih tema iz gospodarskog života, često anticipirajući rješenja koja su bila ispred svog vremena.

Prilagodba promjenama

Vođenje časopisa kasnije preuzima njegov sin Srećko Sertić, koji je nastavio očevu misiju i prilagodio časopis suvremenim izazovima. Uspješno je modernizirao i proširio utjecaj časopisa, omogućivši mu da ostane relevantan u doba digitalne transformacije i globalizacije tržišta. Pod njegovim vodstvom, časopis se kontinuirano razvijao, prateći promjene u svijetu trgovine, od razvoja e-trgovine do održivih poslovnih modela.

Povijest i značaj časopisa

Od svojih početaka, časopis Suvremena trgovina predstavlja stručnu platformu za razvoj trgovinske struke, uvođenje novih oblika poslovanja i uključivanje trgovine u suvremene tehnološke trendove. U svim fazama svog postojanja, časopis se samostalno financirao, što

Tijekom 49 godina postojanja časopisa i 19 godina djelovanja portala Suvremena.hr, časopis je na svojim stranicama neprestano otvarao aktualna pitanja iz područja gospodarstva, trgovine, turizma, prometa i međunarodne razmjene. Kritički se osvrtao na ekonomsku politiku koja je utjecala na gospodarski prostor Hrvatske, tražeći razumna i održiva rješenja za razvoj i prosperitet. Kao jedini stručni časopis za trgovinu u zemlji, Suvremena trgovina izlazi dvomjesečno, dok njegova online verzija

dostiže više od 46.000 korisnika diljem regije. Časopis se razvio u kroničara aktualnih zbivanja i korisnog informatora čije se analize i mišljenja uvažavaju.

Ključne teme kroz godine

Neka od ključnih pitanja kojima se časopis kontinuirano bavio uključuju digitalizaciju trgovine, uvođenje novih tehnologija kao što su samoposlužne blagajne i mobilna plaćanja, optimizaciju logističkih procesa, kao i analizu konkurencije na tržištu. Također, časopis nije zaobišao ni makroekonomske i regulatorne teme, koje su često bile u središtu interesa poslovnih zajednica.

U novijem periodu, časopis se posvetio i izazovima održivosti, te je obuhvatio teme poput ekološke osviještenosti, cirkularne ekonomije i „zelene“ trgovine. Ovaj aspekt trgovine sve više utječe na poslovne strategije, a Suvremena trgovina pruža vrijedne uvide i smjernice kako bi trgovci mogli uspješno poslovati u skladu s novim standardima.

Posebna vrijednost časopisa leži u okupljanju domaćih i međunarodnih stručnjaka, čija su znanja i analize oblikovale generacije mladih zaposlenika u trgovinskoj industriji. Suvremena trgovina svojim čitateljima nudi simbiozu teorijskih i praktičnih rješenja, koja ga čini korisnim izvorom za mnoge obrazovne ustanove. Sadržaj časopisa prati svjetske gospodarske trendove, utječući na prihvaćanje novih standarda u struci.

Portal Suvremena.hr i digitalna prisutnost

Edukativna uloga i okupljanje stručnjaka

Tijekom godina, Suvremena trgovina bila je svjedok transformacije trgovine – od klasičnih maloprodajnih kanala do suvremenih digitalnih platformi. Prateći tehnološki napredak, časopis je pružao dragocjene informacije o razvoju e-trgovine, promjenama potrošačkih navika i novim modelima poslovanja koji su omogućili prilagodbu na sve dinamičnija tržišta.

Stručni skupovi i konferencije

Časopis nije samo izvor pisanih informacija. Tijekom godina prerastao je u organizatora brojnih stručnih skupova. Prvi takav događaj, MERKURION, održan je još u prvoj godini izlaženja časopisa, a bio je posvećen jugoslavenskim trgovinskim predstavnicima i trgovačkim putnicima. Taj je skup imao izniman odjek, jer je trgovcima vratio dostojanstvo i istaknuo važnost njihovog zanimanja.

Kako bi se prilagodio novim digitalnim trendovima, časopis je razvio i online verziju – portal Suvremena.hr, koji uz dnevne vijesti svakog ponedjeljka šalje newsletter na više od 46.000 poslovnih adresa. Portal je postao ključna točka za informiranje i edukaciju poslovne zajednice, a statistike pokazuju velik interes korisnika.

Edukacijski angažman i doprinos razvoju struke

Osim stručnih skupova, časopis je u svojoj Maloj biblioteci objavio više od 30 naslova od 1982. godine, čime je obogatio literaturu i pridonio razvoju struke. Zbornici MERKURION-a i MAGROS-a pružaju povijesni pregled ključnih prekretnica i promjena u trgovinskoj industriji, od bagateliziranja do priznavanja dostojanstva zaposlenika.

Među najistaknutijim stručnim skupovima koje časopis organizira je svakako MAGROS, koji je prvi put održan 1977. godine, a organizira se do današnjih dana. Posljednji MAGROS održan je u listopadu 2024., a tematski skupovi često imaju međunarodni karakter i realiziraju se u suradnji s mnogim relevantnim institucijama iz Hrvatske i zemalja u okruženju. Skupovi su imali i imaju važnu ulogu u promjenama gospodarskog zakonodavstva koje se odnose na robni promet i pridonijeli su promjeni percepcije zaposlenika u trgovini. Više od deset godina časopis organizira i međunarodne konferencije o sajmovanju i jedini je organizator takvih konferencija u nas.

Suvremena trgovina danas predstavlja ne samo svjedoka povijesnih promjena, već i relevantnog sugovornika i sudionika u izgradnji suvremene trgovinske industrije. Kroz stručno praćenje, edukaciju i inovacije, časopis i portal Suvremena.hr ostaju nezamjenjivi za sve dionike koji žele razumjeti i unaprijediti trgovinsku djelatnost u regiji.

Fokus na budućnost

Obilježavanje 50. godišnjice časopisa nije samo prilika za osvrt na postignuća, već i za pogled prema budućnosti. U svijetu trgovine koji se neprestano mijenja, Suvremena trgovina ostaje predana svojoj misiji pružanja informacija, edukacije i inovacija. Zahvaljujući predanosti entuzijasta iz Uredništva i Savjeta, časopis je spreman suočiti se s izazovima budućnosti i nastaviti podržavati trgovinsku zajednicu u njihovim nastojanjima da uspješno posluju u dinamičnom tržišnom okruženju. ST

Kvaliteta – sagledavanje kompleksnosti pojma i njegove primjene

prof. dr. sc. Krešimir Buntak Sveučilište Sjever, Koprivnica, Hrvatska kresimir.buntak@unin.hr

1. Uvod

O kvaliteti se može govoriti s više aspekata. Povijesno gledajući kvalitetu ćemo naći od najranijih početaka ljudske civilizacije. Pritom se najčešći fokus ipak zadržava na kvaliteti proizvoda. Temeljem toga cijeli svijet se divi nekim građevinama i povijesnim artefaktima kao što su piramide ili kineski zid ili u novije vrijeme svjetski poznate katedrale u Milanu ili Parizu. I moglo bi se nabrajati čitav niz primjera, no ono što se često neprimjetno nameće je i pitanje kvalitete organizacije i upravljanja projektima izgradnje takvih monumentalnih artefakata. S druge strane velik broj stručnjaka vezanih uz područje, kolokvijalno nazvano kvaliteta1, zapravo je u stalnom propitkivanju i nedoumici gdje spada to područje. Naime, dugi niz godina su tehničari, odnosno inženjeri, držali primat nad područjem kvalitete, no, suvremena povijest kvalitete ipak to područje pozicionira u područje poslovanja i menadžmenta. Taj prijepor oko pozicioniranja kvalitete već polako spada u područje srednjovjekovnog mučenja u kojem najdeblji kraj, na žalost izvlači kvaliteta (slika 1.1.)

Iako se na prvi pogled čini da to i nije neki problem (naravno i u srednjem vijeku za inkvizitore to nije bio problem), ipak to za samu kvalitetu, njeno pozicioniranje i razumijevanje, a posebno za određivanje pravaca razvoja i pozicioniranje u suvremenim poslovnim i društvenim konceptima čini veliki problem što će se kasnije i obrazložiti. Ako se ipak fokusiramo na novije doba i pozicioniranje i razvoj kvalitete u suvremenoj povijesti kvalitete od 30-ih godina dvadesetog stoljeća do danas može se zaključiti da je kvali -

1.1. Pozicioniranje kvalitete2

1.2. Razvoj i transformacija kvalitete u suvremenoj povijesti kvalitete3

teta doživjela ozbiljnu transformaciju i promjenu fokusa s proizvoda na kvalitetu življenja i održivost poslovanja (slika 1.2.).

1 Kvaliteta se u ovom tekstu koristi za sve oblike i područja kao kolokvijalni termin koji se obrađuje.

2 Slika je sa prezentacije pozivnog predavanje na Forumu kvaliteta 2022. u Beogradu 09. i 10.11.2022.

3 Slika je sa prezentacije pozivnog predavanje na Forumu kvaliteta 2022. u Beogradu 09. i 10.11.2022.

Slika

Slika

Promatrajući i analizirajući razvoj kvalitete ne može se oteti dojmu da je transformacija kvalitete donijela sve veću uporabu novih koncepata, metodologija, metoda i alata i da velika složenost razvojnih faza unosi nove probleme koji nisu vezani samo uz složenost i kompleksnost sagledavanja cijelog područja, već se pomalo gubi fokus na ključnim i temeljnim postulatima i načelima kvalitete. Kao da od drveta više ne vidimo šumu ili obratno, no, događa se da se bavimo velikim brojem različitih područja i dimenzija zaboravljajući temeljne postavke i prilazeći nekim konceptima na potpuno krivi način. Uzimajući sve to u obzir, kao i stanje razvoja kvalitete danas, postavlja se niz pitanja s onim ključnim: Treba li kvalitetu vratiti na početne postavke i na tome graditi razvoj i kvalitete i gospodarstva i društva u cjelini? (slika 1.3.)

2. Sustav – Kvaliteta – Menadžment

Jedna od najvažnijih prekretnica u razvoju sustava upravljanja kvalitetom je uvođenje normizacije i objava prvih normi sustava upravljanja kvalitetom 1987. godine, odnosno familije normi ISO 9000ff. Time ne samo da je formaliziran cijeli koncept već je i dobio ime Sustav upravljanja kvalitetom (eng. Quality System Management), koje se održalo do današnjih dana. U imenu se nalaze tri ključna pojma kojima se definira o čemu se radi, ali koja ako su krivo posložena prilikom prevođenja mogu one koji se prvi pita susreću s konceptom dovesti u nedoumicu i krivu percepciju. Iz tog razloga važno je obraditi svaki od pojmova i na kraju logički složiti prijevod u duhu jezika, ali i stvarnog značenja.

2.1. Sustav i sustavni pristup

Pojam sustava predmet je proučavanja u općoj teoriji sustava i pojam koji se najšire koristi u suvremenoj znanosti. Sukladno tome postoji i čitav niz definicija ovisno o području i kutu gledanja. Enciklopedijski, općenito, sustav znači skup elemenata povezanih u funkcionalnu cjelinu. S druge strane sustav označuje i ukupnost načela, pravila, propisa i postupaka kojima se uređuje neko područje ili se nastoji ostvariti neki cilj. 5 Isto tako sustav je skup međusobno povezanih elemenata koji su u međusobnoj interakciji, ali i interakciji s okolinom sustava. (slika 2.1.) Svaka komponenta u sustavu utječe na drugu komponentu u sustavu što znači da nesukladnosti u jednoj komponenti kao posljedicu mogu imati poja -

1.3. Treba li kvalitetu vratiti na početne postavke 4

2.1. Shematski prikaz sustava7

vu nesukladnosti i u ostalim komponentama sustava. Sukladno tome poslovni sustav je takav mezoekonomski sustav kojemu je cilj funkcioniranje, određena ekonomska kategorija ili su kriteriji njegova funkcioniranja ekonomske kategorije, a koji u ostvarivanju svojeg cilja mora neprekidno usklađivati svoje unutrašnje uvjete s uvjetima njegova okruženja.6

Sustavan pristup do revizije norme ISO 9001:2015 bilo je i temeljno načelo sustava upravljanja kvalitetom. U području kvalitete sustav vrijedi i za skup povezanih i interaktivnih elemenata, ali i ukupnost načela, pravila, propisa i postupaka kojim se određuje područje kvalitete i poslovanja.

4 Slika je sa prezentacije pozivnog predavanje na Forumu kvaliteta 2022. u Beogradu 09. i 10.11.2022.

5 Hrvatska enciklopedija, Leksikografski zavod Miroslav Krleža, online (pristupljeno 11.12.2022.)

6 Žaja, Marko, Poslovni sustav, Školska knjiga, Zagreb, 1993.

7 Buntak, K.,Kovačić, M., Kondić, Ž., Upravljanje kvalitetom 2 – Praktikum, Sveučilište Sjever, 2020.

Slika

Slika

2.2. Kvaliteta – definicija i značenje

Definicija kvalitete dana je u normi ISO 9000:2015 i glasi da je kvaliteta stupanj u kojem niz svojstvenih značajki nekog predmeta ispunjava zahtjeve8 . U psihologiji, kvaliteta se definira kao elementaran doživljaj osjetnog karaktera. Naime, sve osjetne kvalitete ovise o jednom osjetnom organu, te se u tom kontekstu može kvalitetu okarakterizirati kao pogled na vrijednost proizvoda ili usluge, njihovoj primjerenosti zahtjevima, propisima ili uobičajenim postupcima. Ključna značajka kvalitete je i njena pozitivna usmjerenost, odnosno njena atraktivnost koja se ogleda u tome da su svi za nju i svi je zahtijevaju, očekuju i nitko nije protiv nje. Pojam kvalitete u isto vrijeme dovodi do konfuzije i upitnog tumačenja, stoga je teško ili gotovo nemoguće definirati točno značenje kvalitete, bez obzira na dane definicije. U svakom slučaju pojam kvalitete možemo pridružiti i proizvodu i postupku i procesu i funkciji i organizaciji kada promatramo neki poslovni sustav (slika 2.2.)

Ono što svakako treba percipirati da je kvaliteta vezana uz usklađivanje zahtjeva kupaca i svih zainteresiranih strana i stupanja usklađenosti dobivenih značajki sa zahtjevima. (slika 2.3.)

2.3. Menadžment i kvalitetno upravljanje

U području kvalitete zapravo pojam menadžmenta ima gotovo temeljnu značajku. Pritom teoretski upravljanje je proces oblikovanja, usmjeravanja i usklađivanja subjekta, odnosno objekta upravljanja u željenom smjeru s određenom svrhom unutar definiranih granica i definiranim pravilima upravljanja. Menadžment je proces oblikovanja, usmjeravanja i usklađivanja svih činitelja proizvodno – uslužnog procesa u kojem pojedinci, radeći zajedno u organizaciji, učinkovito ostvaruju odabrane ciljeve kroz izvršavanje funkcija planiranja, organiziranja, upravljanja kadrovima, vođenja i kontroliranja. (slika 2.4.)

Ako koristimo normu ISO 9000:2015 koja nam daje rječnik i definicije tada u točki 3.5.1. sustav se definira kao skup međusobno povezanih ili međusobno djelujućih elemenata, a sustav upravljanja kao skup međusobno povezanih ili međusobno djelujućih elemenata neke organizacije za utvrđivanje politike i ciljeva te procesi za ostvarivanje tih ciljeva. Uz definiciju sustava upravljanja dane su i četiri napomene za objašnjenje.9

Iako se u definiciji sustava upravljanja kvalitetom u točki 3.5.4. sustav upravljanja kvalitetom definira kao dio sustava upravljanja koji se odnosi na kva -

8 NAPOMENA 1 uz naziv: Naziv „kvaliteta“ može se upotrebljavati s pridjevima kao što su slab, dobar, izvrstan. NAPOMENA 2 uz naziv: „Svojstven predmetu“, za razliku od „pripisan predmetu“, znači da postoji u samom predmetu (3.6.1).

9 NAPOMENA 1 uz naziv: Sustav upravljanja može se odnositi na jedno ili više područja, npr. upravljanje kvalitetom, financijsko upravljanje ili upravljanje okolišem.

Slika 2.2. Kvaliteta kao karakteristika na svim razinama.

Slika 2.3. Kvaliteta kao veza između zahtjeva i značajki.

Slika 2.4. Temeljne funkcije menadžmenta.

litetu, uzimajući u obzir napomenu 3 iz točke 3.5.3. norme područje primjene se odnosi na cijelu organizaciju što u konačnici znači da se radi o cijeloj organizaciji. Sustav upravljanja sastoji se od politika i postupaka kao i svih drugih aktivnosti kao što su to aktivnosti planiranja, organiziranja, kontrole itd. pomoću kojih se nastoji osigurati ostvarenje organizacijskih ciljeva. U osnovi, sustav upravljanja omogućuje normalno funkcioniranje čitave organizacije i ispunjenje zahtjeva zainteresiranih strana. S aspekta menadžmenta to znači da je cilj kvalitetno upravljati cijelom organizacijom osiguravajući pritom optimalne uvjete za maksimizaciju rezultata i osiguranje efikasnosti i efektivnosti što na kraju dovodi do ekonomičnog poslovanja.

Uzimajući u obzir sve do sada analizirano, a vezano uz temeljne pojmove upravljanja kvalitetom, može se zaključiti da bi za bolje razumijevanje, a onda i percepciju poslovne zajednice i menadžmenta bilo puno prihvatljiviji prijevod koncepta Sustav upravljanja kvalitetom u SUSTAV KVALITETNOG UPRAVLJANJA, temeljem čega bi se puno više prihvaćao koncept i tražio da se primjeni u organizacijama, jer bi time postale kvalitetno upravljane, a na taj način i konkurentne. To je posebno važno i zbog trenutne situacije u kojoj je možda i najveći problem kvalitetno upravljanje na svim razinama u gotovo svim gospodarstvima i javnom sektoru, osobito na prostoru zemalja jugoistočne Europe.

3. Temeljne postavke sustava upravljanja kvalitetom

Sustavi upravljanja kvalitetom temelje se na sedam načela koja su opisana u normi ISO 9000:2015. Prije revizije 2015. godine bilo je osam temeljnih načela i izostavljeno je načelo sustavnog pristupa, budući ga nije potrebno posebno još naglašavati jer u imenu ionako dolazi pojam sustav što i samo po sebi uključuje sustavnost i sustavni pristup.

Osim toga, ključne karakteristike svake kvalitetno upravljane organizacije su dokumentiranost, upravljivost i organizacijska kompetentnost. Uz sve to važno je znati i temeljne postavke sustava upravljanja kvalitetom. One su značajne zbog temeljnog razumijevanja sustava upravljanja kvalitetom i pravilne primjene u organizaciji i upravljanju poslovanjem. Dvije su temeljne postavke pristupa kvaliteti:

1. Temeljni parametri kvalitete organizacije su opći i zajednički za sve tipove i veličine organizacije.

2. Kvaliteta proizvoda ili usluge ostvaruje se kroz zahtjeve za kvalitetom organizacije.

Da bi se osigurala prva temeljna postavka razvijeni su i definirani pojedini modeli koji su generičkog tipa i u kojima se definiraju parametri organizacija koji su karakteristični za sve organizacije i isključuju specifičnosti, a omogućavaju ocjenjivanje i uspoređivanje. Takvi modeli su zapravo model upravljanja kvalitetom koji je opisan u normi ISO 9001, a dan je i shematski prikaz u samoj normi koji povezuje strukturu norme, zahtjeve i naravno, povezanost s PDCA

Slika 3.1. Model sustava upravljanja kvalitetom (ISO 9001:2015)

krugom odnosno pokretačem stalnog poboljšavanja kao temelja kvalitetnog upravljanja. (slika 3.1.)

Osim modela sustava upravljanja kvalitetom razvijeni su i drugi modeli vezani uz sam razvojni ciklus kvalitete koji je usmjeren prema poslovnoj izvrsnosti, pa je i jedan od modela definiran pri Europskom fondu za menadžment kvalitete (EFQM) sukladno kojem se vrši ocjenjivanje i komparacija organizacija. (slika 3.2.)

Najveći problemi modela su krive percepcije u kojima je za dobivanje certifikata dovoljan minimum zahtjeva i nije definiran zahtjev rasta i razvoja u svakoj slijedećoj fazi certifikacije odnosno recertifikacije.

Druga temeljna postavka zapravo daje srž filozofije i značenja sustava upravljanja kvalitetom. Naime, vrlo često se kvaliteta organizacije pokušava objašnjavati kroz kvalitetu proizvoda, što je potpuno krivi pristup. Ova temeljna postavka upućuje na pretpostavku da

NAPOMENA 2 uz naziv: Elementima sustava upravljanja određuje se struktura, uloge i odgovornosti organizacije, planiranje, rad, politika, praksa, pravila, uvjerenja, ciljevi i procesi za ostvarivanje tih ciljeva.

NAPOMENA 3 uz naziv: Područje primjene sustava upravljanja može uključiti cijelu organizaciju, posebne i određene funkcije organizacije, posebne i određene dijelove organizacije, ili jednu ili više funkcija u skupini organizacija.

NAPOMENA 4 uz naziv: To je jedan od zajedničkih naziva i ključnih definicija iz ISO norma za sustave upravljanja koji su navedeni u Dodatku SL objedinjene ISO dopune ISO/IEC direktivama, 1. dio. Izvorna definicija izmijenjena je.

Slika 3.2. Model EFQM poslovne izvrsnosti.

je ključ sustava upravljanja kvalitetom zapravo kvalitetno upravljanje organizacijom (poduzećem) na način da je normalna posljedica kvalitetan proizvod, ali i zadovoljstvo svih zainteresiranih strana.

Upravo zadovoljstvo svih zainteresiranih strana i kontinuirana i stalna kvaliteta izlaznog proizvoda/usluge ključna je karakteristika kvalitetnih organizacija, odnosno organizacija u kojima je uspostavljen sustav kvalitetnog upravljanja.

Zaključak

Uzimajući u obzir razvoj koncepta kvalitete kroz čitav niz različitih alata, metoda, metodologija i koncepa -

ta, sam koncept došao je u ozbiljnu opasnost da se izgube ključne postavke i logika koncepta. Iz tog razloga ključno se vratiti korijenima i temeljnim postulatima kako bi se na tim temeljima razvoj koncepta sustava upravljanja kvalitetom razvijao sukladno novom kontekstu poslovanja, a da ne izgubi svoje temeljne postavke.

Stoga još jednom treba naglasiti da je zadovoljstvo svih zainteresiranih strana i kontinuirana i stalna kvaliteta izlaznog proizvoda/usluge ključna karakteristika kvalitetnih organizacija, odnosno organizacija u kojima je uspostavljen sustav kvalitetnog upravljanja. Stoga, ključ je kvalitetno upravljanje što na neki način odgovara i na pitanje da li je kvaliteta inženjerska ili menadžerska kategorija. ST

Kupovne navike u RH – inflacija, sniženja

Da nam je netko prije nekoliko godina rekao da ćemo jednog dana plaćati 10 kuna za osnovne proizvode poput kruha, 50 kuna za malu vrećicu kave, 20 kuna za jaja ili 50 kuna za pile, vjerojatno bismo se nasmijali i pomislili da pretjeruje. Međutim, ovo je postala naša svakodnevica. Cijene su porasle na iznos koji je mnogima teško izdržati, a promjena je ozbiljno narušila standard života mnogih građana.

Zanimljivo je da cijene nisu porasle zbog očiglednih razloga poput poremećaja u distribucijskom lancu, nestašica proizvoda ili naglog rasta cijena energenata koji bi posljedično podigao cijene ostalih proizvoda. Naime, cijene su porasle jer trgovci procjenjuju da mogu, a nijedna sustavna mjera nije poduzeta da bi se to spriječilo ili barem kontroliralo. Vlada je, nažalost, propusti -

la ključnu priliku da zaštiti građane tijekom procesa uvođenja eura. U tom je trenutku bila nužna implementacija zakonskih okvira koji bi spriječili nepoštena poskupljenja prilikom konverzije valuta, ali zakon nije predvidio nikakve sankcije za trgovce koji su cijene zaokruživali na više prilikom prelaska iz kuna u eure. Iako je premijer tada govorio o minimalnim povećanjima od 6-7 lipa, istina je da je situ -

acija danas takva da je 7 kuna doslovno postalo 7 eura, a kupci su suočeni s dramatičnim porastom troškova.

Tržišni nadzor, koji je trebao osigurati kontrolu cijena, bio je usmjeren tek na nekoliko proizvoda koji su javno poznati, dok su svi ostali proizvodi jednostavno izbjegli ozbiljnu kontrolu. Što se tiče trgovaca, oni su našli načine da zaobiđu ovaj sustav kontrole: dok su cijene

Biljana Borzan, članica u Europskom parlamentu

tih nekoliko proizvoda ostale iste, cijene ostalih proizvoda su znatno porasle. U mnogim zapadnim drža vama poput Slovenije, cijene su pa dale zbog tržišnih prilagodbi i uve denih mjera zaštite građana, dok se u Hrvatskoj stagnacija cijena ili čak blagi pad cijena doživljava kao veliki uspjeh. U Sloveniji je, primje rice, tijekom energetske krize, pr vim paketom mjera postignut pad cijena hrane u 11 kategorija proi zvoda. S druge strane, u Hrvatskoj cijene neprestano rastu još od epi demije COVID-19, kada su se prvi put pojavili veliki skokovi u cijena ma osnovnih proizvoda.

Prema podacima iz mog istraživa nja, 67 posto hrvatskih građana zbog inflacije kupuje manje, a čak 56,4 posto njih smanjuje potrošnju hrane. Gotovo svi građani promije nili su svoje kupovne navike i sada bolje promišljaju što im je stvarno potrebno, preferiraju kupovinu jef tinijih brandova i postaju sve svje sniji toga da je svaka kuna važna. Također, mnogi građani smanjuju količinu hrane koju bacaju, što po kazuje sve veću opreznost u njiho vim kupovnim odlukama.

Kada je riječ o borbi protiv inflaci je, postoje brojni načini na koje bi se ovaj problem mogao efikasni je adresirati, a najbolji rezultati bi se postigli ako bi se poduzelo više mjera istovremeno. Nažalost, kod nas tržište ostaje gotovo potpuno prepušteno trgovcima, dok Vlada, osim što poziva trgovce na sastanke, ne poduzima konkretne korake da bi pomogla građanima.

Zamrzavanje cijena na nekoliko proizvoda, kao što je to učinjeno u Francuskoj, moglo bi biti početak, ali bi ovo trebalo biti mnogo šire i obuhvatiti većinu proizvoda nužnih za svakodnevni život. Početni broj proizvoda koji su imali zamrznute cijene u Hrvatskoj, njih 30, ne predstavlja gotovo ništa u odnosu na cijeli spektar proizvoda koji su nužni za život građana.

Građanima bi trebalo olakšati prepoznavanje tih proizvoda, a to bi

poštenije poslovanje. Pored toga, jednokratne pomoći najugroženijima, prvenstveno umirovljenicima, ne smiju biti samo predizborne mjere, već dugoročni alati zaštite koje će građani moći koristiti tijekom cijele godine.

Također, broj tržišnih inspekcija treba biti značajno veći kako bi se spriječilo da trgovci zlorabe situaciju u korist svojih vlastitih interesa. Prema podacima iz istraživanja, cijene u trgovinama u Hrvatskoj vrlo često ostaju jednake, bez stvarne konkurencije. Agencija za tržišno natjecanje trebala bi preuzeti odgovornost za osiguranje konkurentnosti tržišta i stvaranje poštenijih uvjeta za potrošače. Prema statistinošću. SDP je predložio niz mjera za sustavnu borbu protiv inflacije, uključujući reformu sustava poreza na dobit koja bi nagrađivala poduzetnike koji isplaćuju veće plaće i kažnjavala one koji neopravdano podižu cijene.

S obzirom na to da zamrzavanje cijena mora biti sveobuhvatno, važno je napomenuti da ono treba obuhvatiti velik broj proizvoda, slično kao u Francuskoj. Proizvodi koji su podložni zamrzavanju cijena trebaju biti jasno označeni na policama trgovina, a tržišne inspekcije redovito moraju provoditi nadzor i kažnjavati prekršitelje. Nažalost, u Hrvatskoj se često događa da proizvodi koji bi trebali biti jef-

tiniji nisu ni dostupni na policama, a u nekim slučajevima, cijene tih proizvoda bile su niže nego zamrznute cijene. Dakle, Vlada bi trebala ozbiljno preispitati učinkovitost svojih mjera i poduzeti sve potrebne korake kako bi se kontroliralo poskupljenje na svim razinama. Zamrzavanje cijena nije dovoljno, potrebno je poduzeti i druge mjere zaštite potrošača kako bi se tržište učinilo poštenijim.

Pored cijena, važno je spomenuti i druge faktore koji izravno utječu na kućne budžete, kao što su troškovi stanovanja. U Španjolskoj, koja je relativno uspješno kontrolirala inflaciju, mjere su bile sveobuhvatne i uključivale su i ograničenje na podizanje stanarina, koje ne smiju biti više od dva posto u odnosu na prethodno ugovorene cijene. Ove mjere su pokazale da sustavni pristup može značajno smanjiti negativne učinke inflacije, a to je nešto što bi Hrvatska također trebala razmotriti.

ne proizvoda u drugim europskim zemljama poput Njemačke ili Francuske i cijene u Hrvatskoj. Ove usporedbe lako je napraviti, jer većina trgovina nudi online kupovinu.

Na temelju tih podataka, jedan gospodin je čak proveo analizu u kojoj je usporedio dobit trgovačkih lanaca u Hrvatskoj, uzimajući u obzir broj poslovnica i zaposlenih. Zaključio je da trgovci u Hrvatskoj itekako dobro zarađuju, a cijene proizvoda nisu opravdane njihovom nabavnom cijenom.

Budući da smo dio zajedničkog tržišta EU-a i budući da je rastuća inflacija problem koji pogađa više država, smatram da bi trebala biti pronađena europska rješenja. Zato sam tražila raspravu o rastu cijena u istočnoj EU na plenarnoj sjednici Europskog parlamenta u Strasbourgu.

jekom ljetnih sniženja u svakoj četvrtoj inspekciji otkrivena neka vrsta nepoštene trgovačke prakse. Što se tiče online kupovine, prema mom istraživanju, 87 posto građana Hrvatske povremeno kupuje online, dok njih 77 posto vjeruje u sigurnost takve trgovine. Ipak, 23 posto građana ostaje skeptično, često zbog loših iskustava. Najčešći problemi koje su građani imali su primitak pogrešnih proizvoda, neisporučene narudžbe te spora dostava. Osim toga, 17 posto građana prijavilo je poteškoće s geoblokiranjem, poput nemogućnosti dostave u Hrvatsku ili visokih troškova isporuke.

Online sniženja su često manipulativna i u EU. Europska komisija je 2022. godine analizirala 16.000 proizvoda i otkrila da je čak 43 posto njih bilo na lažno sniženim cijenama.

Građani se trebaju informirati o svojim pravima koja proizlaze iz europskih propisa. Prema mom istraživanju, samo 44 posto ispitanika zna da obvezno jamstvo traje dvije godine, dok ostali pogrešno misle da je rok kraći. Zato sam se izborila da od iduće godine u svim trgovinama, fizičkim i online, bude podsjetnik na duljinu obaveznog jamstva.

Također, provela sam istraživanje o iskustvima građana tijekom sezonskih sniženja. Zabrinjavajući je podatak kako ja čak 94,4 posto građana naišlo na lažna sniženja, dok više od 80 posto njih smatra da su sniženja oglašena u izlogu često veća nego što su stvarna sniženja na proizvodima. Na sniženjima redovito kupuje 95 posto građana, najčešće odjeću, obuću i hranu. Zanimljivo je da je više od 87 posto građana ocijenilo kako bi trebalo povećati broj tržišnih inspekcija, pogotovo imajući na umu da je ti -

Bojkot trgovina postao je sve učestaliji oblik protesta potrošača koji su nezadovoljni rastom cijena, nepravednim praksama trgovaca ili lošim kvalitetama proizvoda i usluga. Iako bojkot, kao oblik potrošačkog otpora, nije nov fenomen, on je posljednjih godina postao raširen diljem EU, posebno u zemljama istočne Europe. Potrošači moraju imati pravo na kvalitetnu i poštenu uslugu, a trgovci bi morali odgovarati za svoje postupke. U konačnici, bojkot može biti samo jedan od alata za promjenu, ali dugoročna rješenja traže aktivnu suradnju Vlade, regulatornih tijela i tržišnih aktera na usklađivanju interesa potrošača i tržišta.

Prema istraživanjima, rast cijena hrane je najviši u zemljama istočne EU, što je ujedno i povezano s niskim prosječnim plaćama i visokim rizikom od siromaštva. Njihov daljnji rast produbljuje nejednakosti u cijeloj EU. Budući da se bavim potrošačkim pravima, moj ured je postao mali potrošački centar, jer mi se građani često javljaju sa svojim problemima s trgovcima. Često mi šalju analize gdje uspoređuju cije - ST

Problem rasta cijena u Hrvatskoj: kronologija i posljedice

Ana Knežević, predsjednica Hrvatske udruge za zaštitu potrošača

Porast cijena u Hrvatskoj traje već dugi niz godina. Prvi ozbiljniji val poskupljenja započeo je krajem 2021. godine, a eskalacija je uslijedila početkom 2022. Razlog je bila energetska kriza koja je zahvatila plin, struju i gorivo. Nedugo zatim, izbio je rat u Ukrajini, što je dodatno pogoršalo gospodarsku situaciju.

U veljači 2022. Vlada je donijela odluku o smanjenju PDV-a na određene prehrambene proizvode. Primjena je trebala početi 1. travnja 2022., no zbog energetske krize i rata učinak te mjere bio je zanemariv. Potrošači nisu primijetili smanjenje cijena. Primjerice, jedna gos-

pođa šetala je po supermarketu s izdanjem Narodnih novina, tražeći proizvode sa sniženim PDV-om, no nije pronašla nijedan. Iako je PDV snižen s 25% na 5%, odnosno na 13% za neke proizvode, u praksi to nije bilo vidljivo na policama.

Ljeto, turizam i uvođenje eura

Dolaskom turističke sezone cijene su nastavile rasti, ne samo na obali već u cijeloj Hrvatskoj. Iako su se pojedini trgovački lanci reklamirali tvrdnjama da ne povećavaju cijene, realnost je bila drugačija. Od rujna 2022. započelo je dvojno iskazivanje cijena kao priprema za uvođenje eura. Paralelno s tim, Vlada je donijela odluku o ograničavanju cijena devet osnovnih prehrambenih proizvoda. No već tada su se javljali potrošači žaleći se da tih proizvoda nema na policama. Najpoznatiji primjer bio je cijelo pile, čija je cijena bila ograničena, ali se ono gotovo nigdje nije moglo pronaći – dok su svi ostali dijelovi pilića bili dostupni.

Ulaskom u eurozonu 1. siječnja 2023. inflacija je dodatno uzela maha. U prosincu 2022. iznosila je 13,4%, što znači da smo u novu valutu ušli s izrazito visokim cijenama. Već 2. siječnja 2023. građani su počeli primjećivati da cijene nisu jednostavno preračunate iz kuna u

eure prema službenom tečaju, već su zaokružene naviše. Posebno su se izdvajale pritužbe na poskupljenje kave – kava koja je 31. prosinca 2022. koštala 10 kuna, u eurima je sada stajala 1,5 ili čak 2 eura, ovisno o lokaciji. Slično se dogodilo i s polubijelim kruhom od 700 grama – njegova cijena porasla je s 7 kuna na 1,20 do 1,40 eura, što je znatno veći iznos od očekivanog.

Inflacija, inspekcije i neprovedene mjere

Ono što smo predviđali, dogodilo se – uvođenje eura donijelo je val poskupljenja, kao što je bio slučaj u svim zemljama koje su ranije uvele euro. Iako su guverner HNB-a, premijer i ministar financija uvjeravali javnost da će korekcije cijena biti minimalne, stvarnost je pokazala suprotno.

Državni inspektorat obavio je tisuće nadzora i utvrdio brojne nepravilnosti u formiranju cijena. Međutim, do danas nije poznato kakav je epilog tih inspekcija. Kako su trgovci podnijeli žalbe, sve je prebačeno na sudove, a odluke još nisu donesene. Problem je u tome što inspektorat ima zakonske mogućnosti naložiti trgovcima da vrate cijene na realnu razinu, ali to nije učinjeno.

Ukidanje dvojnog iskazivanja cijena – još veća konfuzija

Tijekom 2023. cijene su nastavile rasti. Dvojno iskazivanje cijena omogućilo je potrošačima da lakše uspoređuju promjene, no od 1. siječnja 2024. ta je praksa ukinuta. Građani su se time dodatno zbunili, jer više nisu mogli lako pratiti stvarne razlike u cijenama. Efekt tzv. iluzije novca postao je još izraženiji –iznosi u eurima djeluju niže nego što bi isti iznosi u kunama izgledali. Unatoč apelima da se dvojno iskazivanje produlji, Ministarstvo financija odlučilo je da je 16 mjese -

ci bilo dovoljno za prilagodbu. No realnost na terenu pokazuje da se građani i dalje oslanjaju na preračunavanje, čak i mlađe generacije.

Nova ograničenja cijena i njihove nelogičnosti

U rujnu 2023. Vlada je donijela novu listu od 30 proizvoda s ograničenim cijenama. Poučeni iskustvom prve liste iz 2022., upozorili smo da je ključno osigurati dostupnost tih proizvoda u trgovinama. No i ovaj put pojavili su se problemi – primjerice, troslojni toaletni papir u pakiranju od 10 komada, koji je bio obuhvaćen ograničenjem cijene, potpuno je nestao s polica. S druge strane, sve ostale varijante toaletnog papira bile su dostupne, ali po znatno višim cijenama.

Početkom 2025. proširena je lista proizvoda na njih 70, s ciljem pomoći socijalno ugroženim građanima. Odluka predviđa i obvezno isticanje posebnih polica za te proizvode u trgovinama većim od 400 četvornih metara, kako bi potrošači lakše mogli pronaći artikle s ograničenim cijenama. No trgovci su se pobunili, tvrdeći da je riječ o diskriminaciji kupaca. Neće biti diskriminacije, već to treba pomoći starijoj populaciji da ne lutaju po velikim prodavaonicama u potrazi za proizvodima sa ograničenim cijenama.

tistika, već ozbiljan egzistencijalni problem.

Trgovci tvrde da nisu odgovorni za rast cijena i da je problem u dobavljačima, proizvođačima i u skupoj državi, odnosno u brojnim nametima. No, potrošače ne zanima lanac formiranja cijena – njima je važno koliko nešto košta kada dođu u trgovinu, a trgovci svoje probleme trebaju rješavati sa onima koji su ih prouzročili, a ne sve pretakati u stalni rast cijena.

Online kupovina i rast prevara

Online kupovina u Hrvatskoj značajno je porasla, osobito nakon pandemije, ali s njom su se povećale i prijevare. Potrošači često nasjedaju na oglase s društvenih mreža, gdje naručuju proizvode po “povoljnim” cijenama, a zatim dobivaju nekvalitetne ili sasvim drugačije artikle. Broj prijavljenih prevara i dalje raste unatoč apelima da se kupuje isključivo od provjerenih trgovaca.

Pravi problem – niska primanja, a ne cijene

Ograničavanje cijena kratkoročno može pomoći, ali dugoročno jedino rješenje je povećanje primanja. Medijalna plaća u Hrvatskoj iznosi oko 1.140 eura, a medijalna mirovina tek 504 eura. To znači da pola zaposlenih građana zarađuje manje od 1.140 eura, a pola umirovljenika prima manje od 500 eura. S takvim prihodima, za mnoge građane poskupljenja nisu samo sta -

Umjesto zaključka

Hrvatska se suočava s kontinuiranim rastom cijena već četvrtu godinu zaredom, a inflacija je i dalje među najvišima u eurozoni. Iako se provode razne mjere, one su uglavnom kratkoročne i ne rješavaju temeljni problem – niska primanja koja ne prate rast troškova života. Bez sustavne promjene ekonomske politike, situacija će se i dalje pogoršavati, a potrošači će snositi najveći teret. ST

kvaliteta i zaštita potrošača

Značaj državne intervencije u održavanju standarda kvalitete proizvoda

Doris Jukić, predsjednica udruge Poduzetni

Usvom članku naziva „Sustav upravljanja kvalitetom u logistici“ iz 2010. godine, profesor doktor znanosti Dragutin Funda jasno je napisao da je „zbog velike konkurencije i sve većih zahtjeva potrošača kvaliteta postala temeljni čimbenik opstanka na tržištu, unosnosti i razvoja ne samo pojedinih djelatnosti i organizacija već i cjelokupnoga državnog gospodarstva. U razvijenim je zemljama kvaliteta nešto što se gradi, razvija i stalno unaprjeđuje.“ Iako je prošlo petnaest godina od te izjave, ona je i

danas jednako značajna i ključna za analizu uloge država u održavanju standarda kvalitete proizvoda. U globaliziranom svijetu trgovine, problematika proizvoda koji ne udovoljavaju potrebnim standardima kvalitete sve više postaje predmet međunarodnih trgovinskih pregovora, te samim time i gospodarske diplomacije. Diplomatska intervencija u ovakvim slučajevima ključna je za zaštitu interesa potrošača, očuvanje povjerenja na tržištu te osiguranje ravnoteže između konkurentnosti i sigurnosti proizvoda. Nedavni primjeri

jasno pokazuju na koji način i kojim sredstvima gospodarska diplomacija osigurava rješavanje problema vezanih uz nesklad s kvalitetom proizvoda i kako istovremeno nastoji osigurati povoljnije uvjete za izvoznike i potrošače.

Jedan od primjera diplomatske intervencije u vezi s proizvodima koji ne zadovoljavaju standarde kvalitete dogodio se 2023. godine između Indije i Sjedinjenih Američkih Država, kada je indijska izvozna industrija bila pogođena odbijanjem nekoliko serija medicinskih uređaja koji nisu ispunjavali ame -

ričke standarde kvalitete. Proizvodi su bili povučeni s tržišta zbog nesređene dokumentacije i neispravnosti u proizvodnji, što je moglo ugroziti zdravlje korisnika. Iako je u početku došlo do povećanja trgovinskih barijera, diplomatski pregovori između Indije i SAD-a omogućili su implementaciju novih proizvodnih standarda i jaču suradnju na području certifikacija. Ovaj sporazum nije samo vratio povjerenje potrošača, nego je i olakšao indijskim tvrtkama ponovno plasiranje svojih proizvoda na američko tržište, uz veće sigurnosne provjere i potrebne certifikate.

Slična situacija dogodila se 2024. godine, kada je Europska unija intervenirala u spor između nekoliko svojih država članica i Kine. Naime, kineski proizvođači su izvozili elektroniku koja nije zadovoljavala europske standarde sigurnosti, što je dovelo do zabrinutosti o sigurnosti potrošača. Kroz diplomatske kanale, Europska Unija je pokrenula pregovore s kineskom

vladom, a rezultat je bio postizanje dogovora o strožim inspekcijama i usklađivanju standarda. Kineski izvoznici sada moraju zadovoljiti specifične tehničke i sigurnosne zahtjeve, a potrošači iz Europske Unije mogu biti sigurni da proizvodi koji dolaze iz Kine više neće predstavljati rizik.

Diplomatska intervencija u slučaju neskladnosti proizvoda s kvalitativnim standardima ključna je i za održavanje integriteta međunarodnih tržišta. Kroz efikasnu suradnju između zemalja i međunarodnih organizacija, poput Svjetske trgovinske organizacije, moguće je osigurati da se standardi kvalitete poštuju u svim fazama trgovinske razmjene. Istovremeno, zaštita potrošača ostaje prioritet, jer niska kvaliteta proizvoda može dovesti do ozbiljnih zdravstvenih i sigurnosnih problema, što uzrokuje gubitak povjerenja u tržište.

Upravo zbog toga, Europska komisija je 2019. godine donijela smjernice za rješavanje problema dvo -

struke kvalitete proizvoda, gdje su isti brendovi nudili proizvode različite kvalitete u različitim državama članicama. Ovaj problem posebno je bio izražen u istočnim članicama EU-a, gdje su potrošači primijetili da su neki proizvodi lošije kvalitete u usporedbi s onima u zapadnim zemljama. Kroz gospodarsku diplomaciju i suradnju između država članica, postignut je dogovor o ujednačavanju standarda kvalitete proizvoda na cijelom tržištu EU-a te su uvedene strože kontrole kako bi se osigurala jednaka kvaliteta za sve potrošače.

Diplomatska intervencija nije samo alat za zaštitu potrošača, već i za izgradnju održivih i međusobno povoljnih trgovinskih odnosa. Kako bi se osigurala ravnoteža između slobodne trgovine i zaštite potrošača, nužno je da zemlje nastave koristiti diplomatske kanale za usklađivanje i implementaciju standarda kvalitete, čime će stvoriti sigurno i inkluzivno okruženje za sve sudionike u globalnoj trgovini.

Literatura

Funda, D., Sustav upravljanja kvalitetom u logistici, Tehnički glasnik, Vol.4, No. 1- 2, 2010

Business Insider, Trump trade war –US India dispute on medical device pricing, Trump Trade War: USIndia Dispute on Medical Device Pricing - Business Insider

Times of India, US medical device makers call for trade action against India, US medical device makers call for trade action against India | India News - Times of India

Institute of New Europe, EU- China Affairs Review, EU-China Affairs Review August 2024 | Institute of New Europe Europska komisija, Predstavništvo Europske komisije u Hrvatskoj, Komisija ažurira tržišne standarde za poljoprivredno-prehrambene proizvode kako bi bolje odgovorila na potrebe potrošača i uzela u obzir aspekt održivosti - Europska komisija

O ciljevima i poslovnim aktivnostima

Instituta za poslovnu izvrsnost, poduzetništvo i održive sustave razgovarali smo s ravnateljicom

Doris Sošić

Inovacije u poslovnoj izvrsnosti, poduzetništvu i održivim sustavima

ST: Institut za poslovnu izvrsnost, poduzetništvo i održive sustave je ustanova čija ste vi ravnateljica i može se reći da djeluje više-manje već neko vrijeme, no, doživio je transformaciju prema kvaliteti i održivosti.

Sošić: Institut čija je sada skraćenica IBEESS zapravo je počeo s radom 2014. godine i glavno težište bilo je na području poduzetništva. Institut je tada za temeljnu djelatnost registrirao znanstvena i razvojna istraživanja u području društvenih znanosti s pripadajućim interdisciplinarnim znanstvenim područjima s posebnim naglaskom na obrazovanje za poduzetništvo. S manjim promjenama u vlasništvu i imenu tako je poslovao do 2024. godine kada se mijenja, odnosno proširuje područje istraživanja na poslovnu izvrsnost i održive sustave i mijenja ime u Institut za

poslovnu izvrsnost, poduzetništvo i održive sustave – IBEESS. Temeljna djelatnost instituta je znanstvena djelatnost koja obuhvaća znanstvena i razvojna istraživanja u području društvenih znanosti s pripadajućim interdisciplinarnim, multidisciplinarnim i transdisciplinarnim područjima znanosti i umjetnosti posebno se povezujući s humanističkim i STE(A)M područjem kao i umjetničkim stvaralaštvom. Takav pristup vezan je uz današnje potrebe holističkog sagledavanja i istraživanja vrlo složenih pitanja u tri značajna područja: poslovna izvrsnost, poduzetništvo i održivi sustavi ne zanemarujući i umjetničko stvaralaštvo i utjecaj na sve veću potrebu podizanja kreativnosti i inovativnosti u upravljanju poslovanjem i društvom. Širina i kompleksnost područja istraživanja u velikoj su mjeri utjecali na interdisciplinarni, multidiscipli -

Doris Sošić, dipl.oec.

narni i transdiciplinarni pristup u kojem je temeljna premisa kvaliteta kao iskonska vrijednost i društvo temeljeno na kulturi kvalitete.

ST: Već ste spomenuli promjenu smjera i temeljnu djelatnost, stoga, koje je osnovno djelovanje Instituta za poslovnu izvrsnost, poduzetništvo i održive sustave?

Sošić: Misija instituta IBEESS-a je istraživanje i razvoj multidisciplinarnih i transdisciplinarnih područja znanosti osobito u polju poslovne izvrsnosti, poduzetništva i održivosti, te transfer znanja kroz obrazovanje i savjetovanje promovirajući kvalitetu kao temeljnu vrijednost i društvo temeljeno na kulturi kvalitete. Sukladno našoj misiji ciljevi IBEESS-a su proučavanja interdisciplinarnih, multidisciplinarnih i transdisciplinarnih područja znanosti posebno uključujući pritom proučavanje područja poslovne izvrsnosti i poduzetništva u kontekstu proučavanja dizajniranja, formiranja i upravljanja održivih sustava. Institut kao znanstveno-istraživačka i stručna ustanova primjenom znanstveno-istraživačkih metoda i metodologija razvija i transferira spoznaje i nova znanja kroz realizaciju znanstveno-istraživačkog rada (razvoj), znanstvene i stručne projekte, obrazovanje, savjetovanje, certificiranje i nakladništvo. Uz sve to ne smijemo zanemariti i područje koje ima osobito mje -

sto, a to je i umjetničko stvaralaštvo koje nam se čini kao važna poveznica s poticanjem inovativnosti kreativnosti u našim područjima istraživanja i ekspertiza. U svakom slučaju možemo reći da smo drukčiji i smjelo krećemo prema našim ciljevima sukladno viziji koju smo zacrtali.

ST: Prema kome su usmjerene vaše usluge i proizvodi?

Sošić: Primjenjujući znanstveno-istraživački i stručni rad u raznim područjima, želimo ih oživotvoriti u realan život na svim razinama od nacionalne do lokalne, javne i privatne. Kako bismo to ostvarili, naše usluge i proizvodi usmjereni su na edukaciju, konzalting, organizaciju tematskih konferencija i izdavanje časopisa te partnerstvu na EU projektima na području poslovne izvrsnosti, poduzetništva i održivih sustava. Stoga naše tržište čine jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave, resorna ministarstva, veliki, srednji i mali gospodarski subjekti, razne institucije i organizacije, svi koji želi unaprijediti vlastitu djelatnost i područje na kojem djeluju. Konkretno, izdvojit ću primjerice, organizacijom raznih tematskih konferencija želimo prenositi i informirati o bitnim temama za gospodarstvo, okoliš, poduzetništvo i znanost te raspravljati o problemima i potrebama koje će učiniti nove izazove i iskorake za sve dionike našeg društva. Nadalje, kako smo danas okruženi stalnim promjenama vezanim za klimatske promjene, okoliš, otpornost, tehnologiju i ostalo, želimo omogućiti pristup onim sredinama koje žele primijeniti naše razvijene poslovne modele i način kako kvalitetno, uspješno održivo i pametno upravljati tim modelima. Primjer tako razvijenih modela vezani su uz ocjenu zrelosti upravljanja pametnim gradovima (i pametnim selima) ili modela održive pouzdanosti organizacije ili modela ocjene organizacijske kompetentnosti i sve to s ciljem osiguranja konkurentnosti i održivog razvoja uzimajući u obzir sve tri ključne domene održivosti: gospodarsku, društvenu i ekološku. Naša je uloga upravo razvijati nove upravljačke modele i koncepte kako bi pomogli organizacijama da budu konkurentnije i da imaju pozitivan utjecaj na okruženje u kojem rade i djeluju.

ST: Kako ocjenjujete potrebe za korištenjem Vaših modela u životu jedne sredine?

Sošić: Novo vrijeme i dinamičko i kompleksno okruženje uvjetuje organizacije da se mijenjaju i prilagođavaju ili da budu inovativne i drukčije kako bi bile konkurentnije i kako bi opstale. IBEESS je formiran s ciljem da bude podrška i da zajedno s organizacijama iz realnog i javnog sektora razvija i transferira nove modele organiziranja i upravljanja. Naime, sigurno

intervju

možemo reći da danas imamo veliku krizu upravljanja i menadžmenta u kojoj se pokušava nametnuti vještina kao rješenje ispred znanja koje je izuzetno važno za rješavanje sve kompleksnijih problema. U dinamici koje nameće današnje poslovanje koje traži sve brže odlučivanje, mislim da možemo ponuditi podršku menadžmentu na svim razinama. S druge strane kvaliteta i izvrsnost imaju ključnu ulogu u rješavanju kriznih situacija i osiguranju konkurentnosti uz osiguranje održivosti. Stoga uzimajući sve to u obzir, mislim da ćemo vrlo brzo postati nezaobilazan partner onima koji žele ići u tom smjeru, neovisno da li se radi o realnom ili javnom sektoru.

ST: Što biste istaknuli kao važno područje kojim se IBEESS sada bavi?

alnome iskustvu, očekivanjima, težnjama i vrijednosnom sustavu pojedinca, određena je i psihofiziološkim sklopom karakteristika pojedinca. Stoga, mislim da je vrlo važno odrediti metodologiju za kontekst i pravac razvoja sustava kvalitetnog upravljanja prema filozofiji kvalitetnog življenja.

Drugi dio istraživanja vezan je uz razvoj platforme za ocjenu i upravljanje održivom pouzdanosti organizacije kojom će se omogućiti lakše upravljanje lancima opskrbe i osigurati njihova otpornost. U tom kompleksnom modelu računaju se različiti elementi organizacijske pouzdanosti uključujući razinu organizacijske kompetentnosti, financijske stabilnosti, zelenog otiska i društveno odgovornog poslovanja. Kao što se može vidjeti, nudimo nova i inovativna rješenja koja sami razvijamo i testiramo i posebno su vezana uz što kvalitetnije i održivo upravljanje.

Sošić: Navedena područja istraživanja utječu na vrijednost i društvo temeljeno na kulturi kvalitete, odnosno proučavanja dizajniranja, formiranja i upravljanja održivih sustava. Ono što nam je sada jedno od područja u fokusu su poslovni model transferiranja ocjene zrelosti upravljanja pametnim gradom odnosno održivost sustava. Plan razvoja dijela Instituta vezanog uz razvoj održivih sustava upravo usmjerava znanstveno-istraživačke aktivnosti i razvoj na gradove na području Republike Hrvatske i regionalno koji žele učiniti iskorake u upravljanju pametnim gradom. Za takvu provedbu, potrebno je istražiti njihovu spremnost odnosno istražiti tržišnu spremnost primjene inovativnog koncepta Digitalne platforme za ocjenu zrelosti i upravljanja pametnim gradom. Budući da dosadašnja rješenja u nekim gradovima daju samo priliku koristiti tehnološka rješenja kao preduvjete za pametne gradove, ovaj inovativni koncept digitalne platforma za ocjenu zrelosti upravljanja pametnim gradom omogućuje uvid i provjeru svih komponenti koje su u međusobnoj interakciji u svrhu postizanja maksimalnog učinka upravljanja gradom kao složenom cjelinom. Digitalna transformacija ima značajan utjecaj na razvoj koncepta pametnog grada, jer upravo je potreba za digitalizacijom preduvjet razvoja pametnog grada i kvalitetnog života u njemu. Slično vrijedi i za pametna sela. Kod nas se pojam kvalitete života često puta pojednostavljuje vezujući ju samo na zdravlje, socijalni status, obrazovanje i sl. No, kvalitetu života treba promatrati i koristiti u različitim strukama u različitome značenju: u ekonomiji označava tzv. životni standard, odnosno ukupnost materijalnih i društvenih uvjeta koji omogućuju određeni način života; u medicini najčešće označava stupanj sačuvanih funkcija bolesnika; u psihološkom smislu kvaliteta života individualna je procjena vlastitoga zadovoljstva načinom života, njegovim tijekom, uvjetima, perspektivama te mogućnostima i ograničenjima. Ta procjena, utemeljena na individu - ST

26. Međunarodni simpozij o kvaliteti

KVALITETA – JUČER, DANAS, SUTRA

KŠibenik, 02. – 04. travnja 2025.

ultura kvalitete kao temeljna postavka drukčijeg načina poslovanja i života za održiviju budućnost, i njena primjena u svim područjima poslovanja i života, zajednički je nazivnik novog 26. međunarodnog simpozija o kvaliteti. Stoga pozivamo sve zainteresirane da aktivno sudjeluju kroz radove, panele, okrugle stolove ili svojom nazočnošću u Šibeniku od 02. do 04. travnja 2025. na međunarodnom simpoziju Hrvatskog društva menadžera kvalitete pod nazivom Kvaliteta – jučer, danas, sutra. Odlučili smo da nakon uspješno održanog 25. simpozija ostanemo na lokaciji Amadria parka u Šibeniku i u njihovom Convention centru Šibenik organiziramo i 26. međunarodni simpozij sa ciljem rasta broja sudionika, međunarodne prepoznatljivosti i širenja tema koje će imati značaj i za znanstvenu i stručnu publiku, realni i javni sektor kao i društvo u cjelini. Stoga smo proširili tematska područja očekujući ne samo tradicionalni prijenos informacija kroz izlaganje radova, već i čitav niz ostalih događanja (paneli, okrugli stolovi, radionice, pozvana predavanja vrhunskih stručnjaka, promocije i prezentacije) kako bi se i kroz umrežavanje i neposrednu komunikaciju sudionici povezali, prenosili pozitivna iskustva i ostvarili profesionalne kontakte.

Programske smjernice i tematska područja za pisanje radova:

• Kvaliteta – povijesne i teoretske pretpostavke

• Kvaliteta kao znanstvena disciplina

• Kontrola, osiguranje i upravljanje kvalitetom proizvoda (usluga), poslovnih procesa i procesne strukture organizacije

• Kvaliteta i upravljanje kvalitetom u različitim sektorima (zdravstvo, turizam, obrazovanje, industrija, poljoprivreda, trgovina …) i poslovnim područjima

• Kontroling i financijski aspekti kvalitete i konkurentnosti u cilju kontinuiranog uspjeha poslovanja

• Dobre poslovne prakse (GMP, GDP…)

• Upravljanje kvalitetom poslovanja i poslovna izvrsnost realnog i javnog sektora

• Održivost, energetska učinkovitost, održivi sustavi upravljanja i društveno odgovorno poslovanje

• Normizacija sustava upravljanja i integrirani sustavi upravljanja

• Kvaliteta života, sustavi antikorupcije i održivi i pametni gradovi

• Industrija 4.0 i 5.0, Kvaliteta 4.0 i 5.0 i SMART modeli i rješenja

• Otpornost, upravljanje rizicima i kontinuitetom poslovanja

• Obrazovanje i osposobljavanje, savjetovanje i osiguranje kompetentnosti ljudi i organizacija za sustave upravljanja

• Kvaliteta i umjetnost

• Infrastruktura kvalitete – mjeriteljstvo, normizacija, akreditacija, ispitivanja, inspekcije i zaštita potrošača

• Audit, certifikacija i oznake kvalitete

• Kontroling i financijski aspekti kvalitete i konkurentnosti u cilju kontinuiranog uspjeha poslovanja

Više o svemu potražite na https://hdmk.hr/ Vidimo se u travnju 2025.

Pridružite nam se, podijelite svoja iskustva s kolegama, prenesite nove rezultate istraživanja, predstavite sebe i svoju tvrtku, osigurajte nove strukovne i profesionalne kontakte, budite glas struke koja promiče kulturu kvalitete i njenu primjenu za održivu budućnost.

• Dobre poslovne prakse (GMP, GDP…)

• Normizacija sustava upravljanja i integrirani sustavi upravljanja

• Kvaliteta života, sustavi antikorupcije i održivi i pametni gradovi

• Obrazovanje i osposobljavanje, savjetovanje i osiguranje kompetentnosti ljudi i organizacija za sustave upravljanja

• Kvaliteta i umjetnost

Problemi standarda

mr. sc. Branko Pavlović

Glasna razmišljanja uz očekivane rasprave na 26. međunarodnom simpoziju o kvaliteti, travanj 2025, Šibenik - „Kvaliteta: jučer, danas, sutra “ .

Kvaliteta proizvoda postaje sve važnije konkurentsko pitanje. Suština problema leži u različitim perspektivama iz kojih se kvaliteta sagledava: znanstvenici koji se bave filozofijom, ekonomijom, marketingom i operativnim upravljanjem pristupaju ovom pojmu iz svojih specifičnih kutova.

Filozofija se usredotočuje na definiciju kvalitete, ekonomija na maksimizaciju profita i uspostavljanje tržišne ravnoteže, marketing na ponašanje kupaca i njihovo zadovoljstvo, dok operativni menadžment, odnosno uprava, pristupa inženjerskoj praksi i nadzoru pro-

izvodnje. Rezultat toga su različite perspektive, svaka utemeljena na posebnom analitičkom okviru i vlastitoj terminologiji. Drugim riječima, pojam kvalitete je multidimenzionalan, a ne jednoznačan. U tom procesu, obilježenom različitim shvaćanjima kvalitete, nameće se i pitanje standardizacije. Premda se standardi sve više promoviraju kao referentni okvir za kvalitetu, realna situacija je drugačija. Pojedini stručnjaci s razlogom tvrde da standardi nisu ništa više od prolaznog menadžersko-marketinškog trenda, koji se više bavi formom nego suštinom unapređenja kvalitete.

U čemu je problem?

Standardi polaze od teze da se kvaliteta poboljšava naredbama i kontrolom, što odražava dominantni stil liderstva i menadžmenta u poslovnom, javnom, obrazovnom i zdravstvenom sektoru. Uz to, oni se promoviraju kao univerzalni recept za uspjeh. No, postavlja se temeljno pitanje: koja je stvarna svrha standarda? Prema definiciji, oni bi trebali osigurati kvalitetu, zaštitu okoliša, sigurnost, ekonomsku učinkovitost, kompatibilnost i druge važne karakteristike. Također, trebali bi olakšati trgovinu i širenje tehnologije. Međutim, u praksi dolazi do ozbiljnih problema. Ako

svatko tumači standarde na svoj način, certificiranje gubi smisao. Rad u stvarnom sektoru zahtijeva veću posvećenost i odgovornost, jer upravo realni sektor osmišljava i proizvodi ono što kupcima doista treba. Kada standardi postanu svrha sami sebi, oni više koriste tvrtkama koje ih certificiraju nego organizacijama koje ih implementiraju. To dovodi do situacije u kojoj se uvođenje standarda pretvara u formalnost, a ne u stvarni proces unaprjeđenja.

Iluzija kvalitete kroz certifikaciju

Menadžeri su brzo prepoznali priliku: kupnjom certifikata mogu lako „unaprijediti“ sustav i opravdati svoju poziciju, bez potrebe za stvarnim razumijevanjem što zaista doprinosi kvaliteti. Konzultanti, s druge strane, dodatno umanjuju odgovornost uprave tvrdeći da kvaliteta ovisi o „svim radnicima“, a ne o njihovom radu. No, stvarnost je drugačija: standardi sami po sebi ne jamče kvalitetu. Postavljanje ciljeva bez jasnih metoda njihova ostvarivanja besmisleno je. Najveći problem standarda leži u centralizaciji odlučivanja o tome

tko je uspješan, odnosno tko u sustavu „dobro radi“. Standardi se oslanjaju na ocjenjivanje, što guši inicijativu i kreativnost. Također, stvaraju dojam da je dovoljno ispuniti njihove zahtjeve i dobiti certifikat kako bi se riješio problem upravljanja kvalitetom. No, oni ne potiču kontinuirano učenje i traganje za novim metodama poboljšanja poslovanja. Umjesto evolucije, standardi potiču stagnaciju i ponavljanje istih obrazaca, što dugoročno može biti pogubno za organizacije.

Kultura straha i birokratizacija rada

Još jedan veliki problem standarda je stvaranje nesuglasica među zaposlenicima, posebice između menadžmenta i djelatnika. Nesuglasice se javno obznanjuju na odborima za kvalitetu i drugim upravljačkim tijelima, a menadžment tada koristi psihologiju okrivljavanja kako bi izbjegao vlastitu odgovornost. To stvara ozračje straha, koje je izrazito štetno za kvalitetu rada. Motivacija zaposlenika slabi, procesi postaju kruti i birokratizirani, dok se istovremeno povećavaju očekivanja korisnika.

Zašto su se standardi toliko raširili?

Ako standardi ne unapređuju kvalitetu, zašto su onda postali tako dominantni? Odgovor leži u hijerarhijskoj kulturi koja prevladava u organizacijama.

Standardizacija se oslanja na uvjerenje da se bolji rezultati postižu naredbom i kontrolom. Kada sustav ne postiže željene rezultate, rješenje je pojačati kontrolu i dodatno uvesti nove regulative.

Standardi uglavnom polaze od pretpostavke da je problem u zaposlenicima, a ne u menadžmentu, što podržava hijerarhijski model vođenja u kojem upravljači ostaju zaštićeni.

Mogu li standardi donijeti stvarnu promjenu?

Unatoč brojnim kritikama, standardi mogu imati i pozitivnu ulogu. Oni mogu biti korisno polazište za uspostavljanje kvalitete, ali samo ako se implementiraju u skladu s pravim vrijednostima i ciljevima.

Trenutni sustav, temeljen na naredbama, ocjenjivanju i kaznama, ne pridonosi razvoju kvalitete. Stručnjaci za standarde često zanemaruju ljudsku intrinzičnu motivaciju, koja je ključna za postizanje izvrsnosti u radu.

Moderni menadžment sve više naglašava pojmove poput sustava, suradnje, povjerenja, dijaloga, kreativnosti i organizacije koja uči.

Kada bi standardizacija mogla obuhvatiti ove aspekte, doista bi mogla pridonijeti poboljšanju kvalitete.

No, trenutačna praksa pokazuje da se to još uvijek ne događa. Kako bismo unaprijedili kvalitetu domaćih proizvoda i usluga te postali konkurentni na svjetskom tržištu, nužno je promijeniti stil upravljanja i zamijeniti tiraniju naredbi i kontrole humanijim odnosima koji će osloboditi ljudski potencijal. ST

Proizvodnja i izvoz u slobodnom padu

Ante Gavranović, novinar i publicist ante.gavranovic01@gmail.com

GDJE SU UZROCI OPADANJA IZVOZNIH AKTIVNOSTI? ZAŠTO IMAMO DUGOROČAN PAD INDUSTRIJSKE PROIZVODNJE? To su pitanja koja se nužno nameću svima koji se ozbiljno bave gospodarskim kretanjima. Pitanja su intrigantna, tim više što se stvarni oporavak i stabilan razvoj gospodarstva može postići samo uz dva uvjeta: povećanjem proizvodnje i primjerenim rastom produktivnosti te snažnim rastom izvoza, usklađenog s primjerenim rastom uvoza.

Globalni uzroci opadanja izvoznih aktivnosti i dugoročnog trenda pada industrijske proizvodnje mogu se grupirati u nekoliko ključnih faktora: slabljenje globalne potražnje, smanjena konkurentnost – visoki troškovi proizvodnje, niska produktivnost rada, nedostatak inovacija i tehnološkog napret-

ka, a posljednjih godina i problemi u logistici i lancima snabdijevanja. Tome valja dodati nedostatak sirovina, poremećaje u transportu i povećane troškove distribucije, posebno u najnovije vrijeme, i nepredvidljive geopolitičke faktore – sankcije, politička nestabilnost i promjene u međunarodnim trgovinskim sporazumima.

Analitičari, međutim, uzroke dugoročnog pada industrijske proizvodnje pretežito povezuju s trajnim procesom deindustrijalizacije i snažnom preorijentacijom na uslužni sektor. Zastarjela infrastruktura i nedovoljna ulaganja u tehnologiju smanjuju efikasnost i produktivnost industrije. Rast cijene energenata i sirovina poveća -

va troškove proizvodnje i ozbiljno utječe na smanjenje profitabilnosti industrije. Istodobno, nedostatak kvalificirane radne snage, osobito obrazovanih kadrova u tehničkim zanimanjima, usporavaju industrijski rast.

Hrvatske specifičnosti

Hrvatska ima nekoliko dodatnih specifičnosti kada je riječ o padu izvoznih aktivnosti i dugoročnom trendu smanjenja industrijske proizvodnje, koje su rezultat strukture gospodarstva, tranzicijskih procesa i globalnih utjecaja.

Oslonjenost na turizam – Hrvatsko gospodarstvo je izrazito ovisno o turizmu (oko 20% BDP-a), dok izvoz robe čini manji dio ukupne ekonomske aktivnosti. Kada turizam raste, fokus se pomiče s industrijske proizvodnje na uslužne djelatnosti, što dugoročno smanjuje konkurentnost izvoza.

Mala i srednja poduzeća s ograničenim kapacitetima – Većina izvoznika su mala i srednja poduzeća koja nemaju dovoljno kapitala za širenje na nova tržišta i modernizaciju proizvodnje.

Slaba diversifikacija izvoza – Hrvatski izvoz je visoko koncentriran na nekoliko sektora (prerađivačka industrija, farmacija, prehrambeni proizvodi), a nema dovoljno sofisticiranih proizvoda visoke dodane vrijednosti.

Ovisnost o EU tržištu – Gotovo 70% izvoza ide u EU, što znači da Hrvatska nije dovoljno diversificirala tržišta i izložena je oscilacijama u europskom gospodarstvu. To se napose uočava kad recesija ili dublja kriza pogode naša najveća izvozna tržišta.

Nedovoljno korištenje logističkih prednosti – Unatoč povoljnom geografskom položaju i lukama poput Rijeke, Hrvatska nije dovoljno razvila logističku i transportnu infrastrukturu za jači izvoz.

Uvozna ovisnost – Mnogi proizvodi koji se izvoze ovise o uvozu sirovina i poluproizvoda, što smanjuje stvarnu vrijednost domaće industrijske proizvodnje. Uvoz bi trebao biti osnovica za izvoz, a on to u nas nije. Struktura uvoza, posebno poljoprivredno-prehrambenih proizvoda, pokazuje da ima mnogo objektivno nepotrebnog uvoza na štetu domaćih proizvođača.

Povećane neravnoteže prema glavnim partnerima

Vrijednost hrvatskog robnog izvoza u 2024. iznosila je 23,9 milijardi eura, što je 4,6 posto više nego u 2023. U članice EU-a u 2024. izvezeno je robe u vrijednosti 15,6 milijardi eura ili 0,4 posto više nego u 2023., dok statistika kod izvoza u zemlje nečlanice EU-a registrira rast od 13,4 posto, na 8,3 milijarde eura. Vrijednost hrvatskog robnog izvoza u 2024. iznosila 4,6 posto više nego u 2023., dok je uvoz porastao za 5,4 posto, na 41,8 milijardi eura, pokazuju prvi podaci Državnog zavoda za statistiku.

Vanjskotrgovinski deficit je tako lani iznosio 17,8 milijardi eura, prema 16,6 milijardi u 2023. Pokrivenost uvoza izvozom u 2024. smanjena je na 57,3 posto, s u 2023. godini zabilježeno je 57,8 posto.

Prema prvim podacima DZS-a, najveće neravnoteže bilježimo sa zemljama EU-a: izvoz je porastao 0,4 posto, a uvoz 7 posto. Vrijednost uvezene robe iz članica EU-a porasla je na 32,6 milijardi eura. Odnosi izvoza i uvoza su 1:4 što je ipak velikim dijelom odraz trajne slabosti hrvatskog izvoznog gospodarstva i nedovoljne agresivnosti da utječemo na ravnomjernije međusobne odnose s pojedinim zemljama i ukupno sa svim zemljama EU-a. Statistika kod izvoza u zemlje nečlanice EU-a registrira rast od 13,4 posto, na 8,3 milijarde eura, uz rast robnog uvoza za 0,2 posto, na 9,2 milijarde eura. Normalno je

stoga postaviti pitanje kakvim je to gospodarskim „čudom“ Bosna i Hercegovina postala ukupno naš drugi vanjskotrgovinski partner. Je li to odraz povećanog organskog povezivanja i jačanja gospodarske suradnje, što se odražava i na području vanjskotrgovinske razmjene, ili je to ipak rezultat povećanih aktivnosti distributera, koji se evidentiraju kroz statistiku? To pitanje se postavlja općenito, pa naša statistika izvoza (ali i uvoza) ne pruža pravu sliku stanja. Po meni, trebalo bi to razdvojiti kako bi se dobilo na transparentnosti, ali i odgovornosti.

Zapostavljena industrijska proizvodnja

I kod uzroka (sada već) dugoročnog trenda pada industrijske proizvodnje u Hrvatskoj valja ukazati na neke specifičnosti. To je, prije svega, proces deindustrijalizacija nakon 1990-ih. Gospodarska tranzicija i privatizacija doveli su do propasti mnogih industrijskih divova iz socijalističkog razdoblja, a nova industrija nije se razvila u dovoljnoj mjeri. Hrvatska ulaže ispod 1% BDP-a u istraživanje i razvoj, što je znatno ispod prosjeka EU-a, čime se smanjuje tehnološki napredak u industriji. Analitičari uzroke stalnog pada industrijske proizvodnje povezuju i sa skupom i neučinkovitom birokracijom. U mnogo navrata se pokazalo da regulacije i sporost administracije otežavaju razvoj industrijskih pogona i privlačenje investicija. Dodajmo tome da Hrvatska ima relativno visoke doprinose i poreze na rad, što smanjuje konkurentnost u usporedbi s drugim srednjoeuropskim zemljama. Iseljavanje kvalificiranih radnika (posebno inženjera, tehničara i majstora) u razvijenije zemlje EU-a dodatno usporava industrijski rast. Uz to, EU regulative zahtijevaju modernizaciju i dekarbonizaciju industrije, što stvara dodatne troškove,

a Hrvatska industrija za to nije dovoljno financijski spremna.

Da bi se preokrenuli trendovi, potrebno je jačanje industrijskih kapaciteta, privlačenje investicija u proizvodnju visoke dodane vrijednosti te diverzifikacija izvoznih tržišta. Naime, industrijska proizvodnja u Hrvatskoj u posljednje dvije

u neki prirodni odnos. Ekonomski analitičari i Hrvatska udruga poslodavaca upozoravaju da bi daljnji pad industrije mogao imati dugoročne negativne posljedice. Pokazalo se, naime, da se stvarni oporavak gospodarstva može postići samo uz dva uvjeta: povećanjem proizvodnje i primjerenim rastom produktivnosti te snažnim rastom izvoza, usklađenog s primjerenim rastom uvoza.

Sve ostale mjere, radikalne ili ne, bolne ili manje bolne, donose sa sobom samo nove probleme i nesporazuma, ali u suštini ne rješavaju ništa. Nažalost, mi ne slijedimo taj pravac i taj poučak.

do tri godine bilježi značajan pad. Tijekom 2023. godine zabilježeno je smanjenje proizvodnje za 3,3% u prvih osam mjeseci u usporedbi s prethodnom godinom. U lipnju 2023. pad je dosegao čak 8,3% u odnosu na isti mjesec prethodne godine. U studenom 2024. Hrvatska je imala najveći pad industrijske proizvodnje u EU-u, smanjujući se za 6,6% u odnosu na isti mjesec 2023. godine. Na mjesečnoj razini, u listopadu i studenom 2024. zabilježen je pad od po 2,4% u odnosu na prethodne mjesece. Sve to više liči na slobodni pad nego na organizirane pokušaje da se stanje u proizvodnji i izvozu dovede ST

Analiza McKinseya Kraj trgovine kakvu poznajemo

McKinsey je objavio niz analiza o budućnosti trgovine, a ključna tema u njihovim izvještajima je da se trgovina, kakvu poznajemo, radikalno mijenja zbog digitalizacije, promjena u ponašanju potrošača i novih tehnologija.

Smatramo ne samo prikladnim već i nužno potrebnim upozoriti na glavne poruke analize „Kraj trgovine kakvu poznajemo“.

Brza digitalna transformacija. E-commerce i digitalni kanali postaju dominantni. Integracija AI-a, automatizacije i analitike omogućava hiperpersonalizaciju. Tradicionalni trgovci moraju ubrzati digitalnu prilagodbu ili riskiraju gubitak relevantnosti.

Promjena potrošačkih očekivanja. Kupci traže besprijekorno iskustvo na više kanala (omnichannel strategija). Fokus na održivost i etičku proizvodnju postaje ključan faktor odluke o kupnji. „Brzina i pogodnost“ su presudni – instant dostava i fleksibilne opcije isporuke nova su norma.

Evolucija maloprodajnih modela. Direktna prodaja potrošačima (DTC – Direct-to-Consumer) smanjuje ulogu posrednika. Pretplat-

nički modeli i „shoppertainment“ (kombinacija kupovine i zabave) sve su popularniji. Fizičke trgovine postaju iskustvene zone – showrooming, interaktivne prezentacije proizvoda i personalizacija.

Tehnološke inovacije. AI-driven preporuke i virtualni asistenti oblikuju ponašanje kupaca. Blockchain povećava transparentnost u lancima opskrbe. AR/VR omogućavaju virtualno isprobavanje proizvoda prije kupnje.

Održivost i etička trgovina. Kupci sve više biraju brendove s ekološkim i društveno odgovornim poslovanjem. Kružno gospodarstvo (preprodaja, reciklaža, dijeljeni modeli) dobiva na značaju.

Što ovo znači za trgovce?

Oni koji se ne prilagode digitalnoj i održivoj budućnosti riskiraju nestanak. Priprema za promjene u maloprodaji zahtijeva proaktivni pristup, stalno praćenje tržišnih trendova i prilagodbu poslovnih strategija. Evo nekoliko ključnih koraka koji će vam pomoći da se uspješno nosite s promjenama: Praćenje tržišnih trendova. Pratite globalne i lokalne trendove u maloprodaji (e-trgovina, omnichannel prodaja, personalizacija ponude). Analizirajte ponašanje potrošača putem istraživanja tržišta i podataka iz prodaje. Pratite konkurenciju i njihove strategije prilagodbe.

Digitalizacija i tehnološka prilagodba. Investirajte u e-trgovinu i optimizirajte online prisutnost. Implementirajte alate za analitiku

i upravljanje zalihama kako biste bolje predvidjeli potražnju. Iskoristite automatizaciju u poslovanju (blagajne bez osoblja, chatbotovi za korisničku podršku).

Fokus na korisničko iskustvo. Personalizirajte ponudu koristeći podatke o kupcima. Poboljšajte korisničku uslugu i osigurajte besprijekorno iskustvo kroz sve prodajne kanale. Implementirajte programe lojalnosti i ponude prilagođene različitim segmentima kupaca.

Optimizacija lanca snabdijevanja. Ojačajte odnose s dobavljačima i razmislite o diversifikaciji kako biste smanjili rizike. Uvedite fleksibilne modele isporuke (brza dostava, click & collect, mikro-centrale za distribuciju). Pratite ESG (ekološke, društvene i upravljačke) standarde u nabavi i poslovanju.

Razvoj zaposlenika i interne kulture. Obučite zaposlenike za rad s novim tehnologijama i prilagodbu promjenama. Uvedite fleksibilne radne modele i potičite inovacije unutar tima. Komunicirajte jasno viziju i strategiju promjena kako bi svi bili usklađeni.

Financijska otpornost i fleksibilnost. Diverzificirajte izvore prihoda (prodaja putem više kanala, dodatne usluge). Prilagodite cjenovne strategije kako biste zadržali konkurentnost. Održavajte zdravu likvidnost i budite spremni na nepredviđene okolnosti.

Zaključak: Maloprodaja se stalno razvija, a prilagodljivost je ključ uspjeha. Oni koji prate trendove, ulažu u tehnologiju, osluškuju kupce i optimiziraju operacije, lakše će se prilagoditi i ostati konkurentni. ST

Održiva maloprodaja i prakse za kružno gospodarstvo

prof. dr. sc. Dario Dunković

član uredništva

Katedra za trgovinu i međunarodno poslovanje

Ekonomski fakultet Zagreb

Barbara Kovač, doktorandica, Ekonomski fakultet Zagreb

prof. dr. sc. Blaženka Knežević, Katedra za trgovinu i međunarodno poslovanje, Ekonomski fakultet Zagreb

Stručni članak za popularizaciju znanosti UDK:339.37

Uvod

Kružno gospodarstvo potiče smanjenje, ponovnu upotrebu i recikliranje resursa radi boljih uvjeta za okoliš i društvo. Nastalo je kao rezultat provedbe javne politike održivog razvoja (skr. održivosti). U Europskoj uniji vrlo je razvijen administrativno-regulatorni okvir bez kojeg bi bilo teško zamisliti zelene promjene u proizvodnji i potrošnji, a maloprodaja se u tome okviru promatra kao ključni posrednik između proizvodnje i potrošnje. U radu će se predstaviti prvo rezultati nedavno provedenog istraživanja o održivim praksama u maloprodaji, a zatim će se popularizirati i rezultati nekih drugih relevantnih istraživanja.

Održivost i kružno gospodarstvo u maloprodaji

Održivost u maloprodaji postaje središnja tema zbog sve većeg pritiska potrošača, regulatornih tijela i društva da se smanji ekološki učinak proizvodnje i distribucije. Jedan smjer razvoja politike održivog razvoja je kružno gospodarstvo (engl. circular economy) kojim se potiče smanjenje otpada i

produženje vijeka trajanja proizvoda ponovnom upotrebom i recikliranjem. Cilj je stvoriti sustav u kojem je veća zastupljenost održivih ili ekološki prihvatljivih proizvoda čiji se resursi maksimalno iskorištavaju, poput povrata boca ili prenamjene starih predmeta. Ovi proizvodi koriste manje resursa i imaju manji utjecaj na okoliš. Istinske eko-oznake pomažu potrošačima prepoznati ekološki prihvatljive proizvode, iako su zastupljene i mnoge nevjerodostojne oznake koje lažno predstavljaju zelenilo. Maloprodajni lanci imaju jedinstvenu priliku oblikovati zelene gospodarske tokove zahvaljujući svojoj ključnoj poziciji između dobavljača i potrošača. Vadakkepatt i sur. (2020) naglašavaju kako implementacija principa kružnog gospodarstva - smanjenje, ponovna upotreba i recikliranje (popularno nazvan „3R koncept“ od „ Reduce, Reuse, Recycle “) - može promijeniti maloprodajni sektor i približiti ga odrednicama održivosti. „Reduce“ znači smanjenje upotrebe resursa i otpada, „Reuse“ ponovnu upotrebu proizvoda, a „Recycle“ pretvaranje otpada u nove materijale. Ovaj koncept pomaže smanjiti

štetan utjecaj na okoliš. Primjerice, Ikea je prepoznata kao lider u održivim inicijativama kroz svoje programe reciklaže i ponovne upotrebe. Potrošačima nude mogućnost vraćanja starog namještaja koji se potom reciklira ili preprodaje, čime se smanjuje otpad i produžuje životni vijek proizvoda. Slično, H&M koristi napredne tehnologije poput strojeva za reciklažu tekstila u svojim pogonima, što potrošačima omogućava da zamjene staru odjeću za kupone, čime se pokušavaju nadomjestiti nepopularni negativni učinci brze mode.

Maloprodajne operacije pod utjecajem kružnog gospodarstva

Na 15. konferenciji TRADE PERSPECTIVES 2024 predstavljeno je istraživanje o povezanosti 3R principa i 5P maloprodajnog miksa. Rad je u cjelosti objavljen u zborniku konferencije. Cilj autora je bio identificirati u kojoj mjeri politike održivog razvoja (ozelenjivanja) utječu na strategije maloprodavača, prije svega marketinške strategije. Mnogo je promjena koje su maloprodavači u posljed -

1. Održive prakse kategorizirane u matrici prema 3R-5P.

5P miks

Smanjenje resursa

Davanje uputa za rukovanje i korištenje putem mobilne aplikacije umjesto tiskanja. Povećanje zastupljenosti internetske maloprodaje jer fizički maloprodajni prostor zahtjeva mnogo oskudnije i vrijednije resurse

Proizvod

Mjesto

Uvođenje spremnika u prodavaonici za odlaganje ulja za prženje kako bi se spriječilo da završi u odvodu, a kupci dobivaju vaučer od x eura za svaku litru odbačenog ulja za kuhanje. 4

Uvođenje ambalaže za ponovno punjenje proizvoda privatne robne marke (npr. sredstava za čišćenje) i koncentrata koji se razrjeđuju vodom. Smanjenje površine ukrasnih plastičnih etiketa na privatnim robnim markama.7

Uvođenje postrojenja za proizvodnju energije iz obnovljivih izvora energije (npr. solarni paneli).

Učinkovito upravljanje potrošnjom energije za rasvjetu ugradnjom LED svjetala, senzora pokreta i visokoučinkovitih hladnjaka.

Instaliranje senzora koji prate kvalitetu zraka i prilagođavaju ventilacijski sustav za smanjenje potrošnje energije i poboljšanje zdravlja kupaca

Postavljanje zelenih krovova s vegetacijom kao izolacijom jer upijaju sunčevu energiju i stvaraju ugodniju mikroklimu.

Ponovno korištenje Recikliranje

Koristi za zajednicu

Sniženje cijena proizvodima prihvatljivim za okoliš Niže nabavne cijene za proizvode s rasutom ambalažom ili bez dodatne ambalaže (npr. kartonskih uložaka).

Prikupljanje odbačene odjeće (rabljene) i elektronike (za rezervne dijelove) u svrhu sekundarne prodaje ili doniranja. Uvođenje staklene ambalaže za širi asortiman pića i hrane (ne samo piva ili mineralne vode) sa sustavom depozita za kupce, omogućujući im povrat staklenih boca ili staklenki za povrat pologa, koje se zatim vraćaju proizvođaču na ponovno punjenje.

Razvrstavanje i odlaganje organskog otpada u stražnjem dijelu trgovine (npr. voća, povrća i druge hrane) na temelju načela “nulte stope otpada od hrane” 2

Razvrstavanje i odlaganje ostalog otpada u stražnjem dijelu trgovine (npr. filteri, cijevi, spremnici za boje, aluminijski spremnici za hranu za kućne ljubimce, božićni ukrasi itd.).7

Poticanje dobavljača na smanjenje emisija stakleničkih plinova u proizvodnji i logistici. Poticanje tehnika pročišćavanja otpadnih voda i očuvanja vode među akterima u lancu opskrbe (poljoprivrednicima i proizvođačima robnih marki) i u poslovnim prostorijama (npr. isticanje znakova poput “Štedite vodu”).

Predmeti kao što su zaštitna oprema i proizvodi za osobnu njegu mogu se tjedno donirati malim neprofitnim organizacijama (npr. socijalnim samoposlugama).

Proširenje asortimana označenih eko-proizvoda u različitim kategorijama (npr. mliječni proizvodi, grickalice, meso, voće, povrće, tjestenina itd.).

Prikupljanje kišnice i vode iz zamrzivača za ribu za sanitarnu upotrebu.

Otvaranje kupcima prostor u kojem mogu odložiti rabljene/ odbačene proizvode kupljene kod tog prodavača.

Postavljanje reciklažnih stanica na ulazu za prihvat odbačenih proizvoda manjih dimenzija (npr. baterije, igračke, žarulje, knjige, tekstil). 5,10 Uvođenje nagradne igre za kupce koji prikupe najviše boca i limenki. 3

Obukom male grupe zaposlenika može se uspostaviti zeleni tim za stvoriti zamah, educirati i nadahnuti kolege i kupce na usvajanje i promicanje zelenih praksi. Pojednostavljenje procesa prikupljanja otpada koji se može reciklirati.10

Izgradnja objekata sa zelenom okruženjem smanjuje efekt staklenika i doprinosi osvježenju tijekom vrućih dana. Instaliranje besplatnih stanica za punjenje električnih vozila u blizini maloprodajnih mjesta. Korištenje zelenih materijala u građevinarstvu (npr. drvo).

Uvođenje papirnate vrećice ili vrećice od organskog pamuka za kupce na blagajni ili u odjelu voća i povrća umjesto vrećica za jednokratnu upotrebu.

Uvođenje primjetne razlike u cijenama za proizvode koji se kasnije mogu ponovno upotrijebiti (npr. plastične posude za delikatesne artikle). Ponuda rezervnih dijelova s popustom za proizvode kupljene od prodavača.

Uvođenje primjetne cjenovne diferencijacije za proizvode koji se mogu reciklirati.

Uvođenje zelenih materijala u proizvodnju i pakiranje proizvoda privatne robne marke, koji, uz obično niže cijene, mogu stvoriti dodatnu liniju proizvoda i povećati marže.7

Povećati cijene određenih zelenih proizvoda zbog namjenskog financiranja za pomoć zajednici (npr. sadnja drveća).

Tablica

Cijena

Promocija

Pakiranje

Uvođenje digitalnih rješenja (npr. mobilne aplikacije, digitalne ploče) umjesto konvencionalnih materijalnih medija (npr. letci, kuponi, katalozi).

Komuniciranje zelenih poruka (npr. putem društvenih medija, mobilnih aplikacija) za prikupljanje nošene/ rabljene odjeće ili elektronike radi očuvanja okoliša, zajedno s materijalnom naknadom (npr. kupon za popust) ili nematerijalnom.

Korištenje recikliranih materijala za izradu letaka i kartonskih izloga. Postavljanje panela ispred i unutar prodavaonice s porukama o recikliranju kako bi se stvorila istinska predodžba ozelenjivanja među kupcima. 3 U suradnji s dobavljačima, nagrađivanje kupaca za zelene prakse (npr. kupnja mlijeka u TetraPaku) kuponima za popust ili zelenim proizvodima (npr. pakiranjem recikliranih maramica). 8 Uvođenje zelenih bodova i nagrada u programe vjernosti (npr. unošenjem stare odbačene odjeće zarađuju se bodovi).

Označavanje i isticanje zelene poruke ili oznake na policama na kojima se postavljaju proizvodi koji su istinski proizvedeni sa smanjenim emisijama iz okoliša. Organiziranje kampanja, prvenstveno putem društvenih mreža, s jasnom zelenom porukom o tome što trgovac želi postići u zajednici (npr. prodaja organske hrane, odlaganje viška hrane u socijalnim supermarketima, financiranje lokalnih događanja).

Polog za papirnatu i plastičnu ambalažu koji se vraća po povratu ambalaže. Uklanjanje kartonske ambalaže i folije za brendirane proizvode, kao i za druge proizvode u lancu opskrbe (npr. kartonska ambalaža za limenke piva).6

Uvođenje kartonske palete izrađene od recikliranih materijala. Omogućavanje kupcima da u prodavaonicu donose vlastite spremnike za ribu, delikatese, meso, peciva itd.

1 Lidl, www.abettertomorrow-lidl-ni.co.uk/environment/#food-waste-2

Razvrstavanje i odlaganje kartonske, plastične i metalne ambalaže u stražnjem dijelu prodavaonice. Postavljanje kanti za kartonsku ambalažu i papirnate vrećice (npr. od peciva) iza blagajne za kupce.1

Kupcima ponuditi karton umjesto plastičnih kutija (npr. za svježa peciva). Uvođenje biorazgradivih vrećica u odjele voća i povrća, mesa i delikatesa itd. 9

Proširiti opseg prikupljanja izvan postojeće regulatorne obveze za plastičnu ambalažu i limenke (npr. božićni ukrasi).

2 Carrefour, www.esmmagazine.com/packaging-design/carrefour-launches-deposit-system-to-encourage-reuse-255275

3 Spar, spar-international.com/keyinitiatives/reducing-waste-spars-recycling-programmes/

4 Spar, instore.si/sr/article/80463/austrija-interspar-lansirao-sistem-za-odlaganje-ulja-za-kuvanje

5 Sainsbury, help.sainsburys.co.uk/help/terms-and-conditions/phc-recycling

6 Tesco, www.tesco.com/groceries/en-GB/zone/4rs?srsltid=AfmBOorjgMT-whgqGOiZ2wHcQYpsPSornzfM0Ow5EZa66CgsMZPR VL3

7 Aldi, https://corporate.aldi.com.au/fileadmin/fm-dam/pdf/Suppliers/2024/2024_ALDI-International-Recyclability-Guidelines

8 Konzum plus, www.konzum.hr/novosti/kruzno-gospodarstvo-u-praksi-od-tetra-pak-ambalaze-do-recikliranih-maramica

9 Konzum plus, www.konzum.hr/novosti/konzum-nastavlja-s-kampanjom-jedna-manje-ciji-je-cilj-smanjenje-plasticnog-otpada

10 Kaufland, tvrtka.kaufland.hr/nasa-odgovornost/djela-ne-rijeci/Klima/otpad-i-recikliranje.html

njih nekoliko godina uveli pod motom ozelenjivanja, jer ne samo da ih regulacija obvezuje i ograničava, nego to sve više oduševljava i kupce.

Konvencionalni model upravljanja, marketinški 4P miks (engl. Product,

Place, Price, Promotion) proširen je dodatkom pakiranja (engl. Packaging), jer ima ključnu ulogu u brizi za okoliš, čime nastaje 5P miks. Uklanjanje pakiranja ili ekološki prihvatljivo pakiranje smanjuje otpad i privlači osviještene potrošače. Za -

što pakiranje? Procjena je da pakiranje ima najznačajniji utjecaj na okoliš kroz otpad i emisije. Uključivanjem pakiranja u marketinški miks, maloprodajni lanci mogu aktivno smanjiti otpad, povećati upotrebu recikliranih materijala i promovirati biorazgradiva rješenja.

Istraživanje je provedeno metodom kvalitativnih studija slučaja na primjerima vodećih europskih maloprodajnih lanaca i nekih vodećih maloprodavača na domaćem tržištu kao što su Konzum, Kaufland i Lidl. Analizirane su postojeće inicijative vezane uz kružno gospodarstvo, uz korištenje sekundarnih podataka i promatranja u prodavaonicama. Prikupljeni podaci o 50-ak održivih praksi kategorizirani su u Tablici 1 prema 3R principu i povezani s elementima 5P miksa, čime je stvoren okvir za analizu održivih praksi u maloprodaji i njihovo širenje.

Potrošači sve više traže proizvode s ekološki prihvatljivim pakiranjima. Upravo se pakiranje pretvara iz jednokratnog otpada u višekratni resurs pružajući maloprodavačima priliku da to iskoriste kroz ponudu kao diferencijaciju u odnosu na rivale. Mogu se istaknuti kroz inovacije u pakiranjima nudeći kupcima mogućnost punjenja u njihove punjive spremnike, biorazgradiva pakiranja ili ogoljena pakiranja (npr. kartonske kutije bez premaza, boce bez naljepnica) što ne samo da povećava angažman kupaca već i pomaže u smanjenju troškova i otpada. Ozelenjivanje nadilazi marketinško pozicioniranje i uključuje konkretne promjene u poslovanju.

Područje smanjenja resursa uključuje smanjenje upotrebe prirodnih resursa, energije i otpada, zatim uvođenje dodatnih usluga u prodavaonicama kojima bi se produžio životni vijek proizvoda kroz popravke, prenamjene i sustave povrata, jer tako se usporava nezaustavljiv trend zamjene još funkcionalnih „starih“ s novim proizvodima. Maloprodajni lanci uvode mogućnost vraćanje korištenih proizvoda poput odjeće i uređaja.

Kao što otkrivaju rezultati istraživanja u Tablici 1., prilagođavanje operacija ide u svim smjerovima 5P miksa:

a) povećava se udio zelenih proizvoda u ponudi, uvodi se staklena ambalaža i favoriziraju reciklirani materijal;

b) uvode se stanice za prikupljanje reciklirajućih materijala, grade se energetski učinkoviti objekti sa zelenim krovovima, postavljaju se punionice za električna vozila i solarni paneli na krovovima;

c) diferencijacija cijena za zelene proizvode ili one s oskudnim pakiranjem (npr. niže cijene za proizvode u rinfuzi);

d) uvođenje biorazgradivih vrećica, povratne ambalaže i smanjenje nepotrebnih pakiranja;

e) digitalne promotivne kampanje i programi vjernosti koji potiču održivu potrošnju.

Uvođenje kružnog gospodarstva u maloprodaji zahtijeva strateške i operativne promjene koje trebaju samoinicijativno ići dalje od minimalnih zakonskih obveza čime se ulazi u područje društvene odgovornosti poduzeća, a to menadžment može iskoristiti u oglašavanju za izgradnju maloprodajnog brenda.

Rezultati istraživanja pokazuju da uspješne inicijative ne samo da ispunjavaju očekivanja ekološki osviještenih potrošača već i doprinose reputaciji i konkurentskoj prednosti. Za daljnje istraživanje preporučuje se detaljnija analiza utjecaja održivih praksi na profitabilnost i

dinamiku odnosa s potrošačima, te dublje istraživanje povezanosti 3R principa i pojedinih elemenata maloprodajnog miksa.

Gamifikacija potiče održivost maloprodaje

Gamifikacija koristi elemente igara, poput nagrada i izazova, kako bi motivirala potrošače na održivo ponašanje. Primjer su aplikacije koje nagrađuju korisnike za recikliranje. Kroz interaktivna, zabavna i personalizirana iskustva, ova tehnologija omogućuje praćenje i nagrađivanje održivih aktivnosti poput recikliranja, ponovne upotrebe i kupnje proizvoda s manjim ekološkim otiskom. Korisnici putem digitalnih platformi prate vlastiti napredak, uspoređuju rezultate i osvajaju nagrade, čime se njihova uključenost i motivacija značajno povećavaju. Elementi natjecanja, poput rang-lista, dodatno stimuliraju sudionike, dok personalizirane informacije povećavaju svijest o ekološkim praksama.

Högberg i sur. (2019) proveli su studiju u europskoj prodavaonici sportske opreme i otkrili da gamifikacijske aktivnosti, kao što su kvizovi s nagradama, povećavaju zadovoljstvo kupaca i hedonističku vrijednost kupovine. Takav angažman potiče emocionalnu povezanost, kognitivnu posvećenost i dugoročnu motivaciju, što dodatno jača povezanost kupaca s ma -

loprodajnim brendom. Takav dublji angažman povećava vjerojatnost postizanja ciljeva, održavanja interesa i pokazao se da može služiti kao pokretač održivih praksi u svakodnevnom životu kupaca.

Autori Zandi i Sekhavat (2024) analizirali su lokacijske gamifikacijske sustave, poput aplikacija koje koriste GPS, i pokazali da oni potiču kupce na istraživanje manje popularnih dijelova prodavaonica, čime se povećava prodaja i stvara dodatna vrijednost u više smjerova. Korisnici sustava doživljavaju ove aktivnosti kao zabavne i stimulirajuće, primjerice kroz popuste, što povećava njihovo zanimanje. U konvencionalnom rasporedu prodavaonice promet se obično koncentrira u popularnim zonama, dok manje privlačni dijelovi ostaju zanemareni. Gamifikacijski sustavi usmjereni na navigaciju kupaca prema manje posjećenim područjima, mogu smanjiti potrebu za prekomjernim zalihama u popularnim dijelovima, čime se minimizira rasipanje resursa. Poticanjem istraživanja svih dijelova prodavaonice, povećava se vidljivost proizvoda koji bi inače mogli ostati neprimijećeni i zastarjeti. Ovo je osobito relevantno za hranu s kraćim rokom trajanja. Smanjuje se otpad i povezana ekološka šteta. Lokacijski sustavi mogu se integrirati s edukativnim porukama ili nagradama povezanim s održivim izborima (npr. odabir lokalnih ili ekološki certificiranih proizvoda) čime

kupci mogu postati svjesniji održivog izbora, čime se dugoročno mijenjaju navike potrošnje.

U online kontekstu, Jami Pour i sur. (2021) pokazali su da gamifikacija u virtualnim prodavaonicama povećava angažman korisnika i njihovo povjerenje. Elementi poput znački, bodovnih ljestvica i izazova povećavaju zanimanje kupaca, dok nagrađivanje za preporuke ili ponovnu kupovinu jača njihovu lojalnost. Kada je riječ o održivim proizvodima, kombinacija gamifikacije i zelene marketinške strategije koja educira i informira o ekološkim koristima može dodatno motivirati za održive izbore.

Insley i Nunan (2014) pokazali su da sustavi bodovanja u online prodavaonicama, gdje korisnici prikupljaju bodove za kupnje, recenzije ili dijeljenje sadržaja, potiču dublji angažman – dublju emocionalnu povezanost i vjernost. Bodovi se često mogu zamijeniti za popuste ili proizvode, što povećava motivaciju i stope konverzije. Informativne igre i kvizovi o održivim proizvodima povezuju edukaciju i zabavu, te dodatno jačajući vrijednost korisničkog iskustva.

Gamifikacija, kroz personalizirane i interaktivne sadržaje, ne samo da privlači nove kupce i povećava zanimanje, već dugoročno jača lojalnost postojećih, čime doprinosi održivosti i konkurentskoj prednosti maloprodaje.

EU okvir za održivost

Europska komisija razvija i unaprjeđuje administrativni okvir održivih politika koje zahvaćaju maloprodajni sektor i donosi inicijative usmjerene na smanjenje ekološkog otiska maloprodavača, veću transparentnost, odgovornost i održivost u poslovanju. Uporište za provedbu politike održivosti među maloprodavačima može se suziti na ovaj okvir:

▪ Novi akcijski plan za kružno gospodarstvo (Circular Economy Action Plan – CEAP ) namijenjen jačanju svijesti potrošača o održivim praksama i proizvodima. Također, predviđa mehanizme poput „Digitalne putovnice proizvoda“, koji će uključivati informacije o održivosti proizvoda i njihovim ekološkim učincima.

▪ Zeleni plan (European Green Deal ) koji poseban fokus stavlja na obrazovanje potrošača o recikliranju, smanjenju otpada i odabiru održivih proizvoda.

▪ Direktiva o ekološkom dizajnu (Ecodesign Directive) nalaže da proizvodi moraju biti dizajnirani tako da olakšavaju informiranje potrošača o njihovom životnom ciklusu, mogućnostima popravka i recikliranja.

▪ Strategija EU-a za održive proizvode (Sustainable Products Initiative) koja je potakla reviziju Direktive preko Uredbe Ecodesign for Sustainable Products Regulation (ESPR ). Za maloprodavače je ključno da stavlja naglasak na informiranje putem digitalnih alata za informiranje o proizvodima uključujući pri tome digitalnu putovnicu i označavanje.

▪ Direktiva o plastici za jednokratnu upotrebu (Single-Use Plastics Directive) zabranjuje proizvode poput plastičnih vrećica i slamki kako bi smanjila zagađenje.

Zeleni plan i Novi akcijski plan usmjeravaju Uniju prema smanjenju otpada i promicanju održi -

vih praksi. Direktiva o ekološkom dizajnu osigurava da su proizvodi lako popravljivi i podložni recikliranju. Među važnim inicijativama mogu se izdvojiti:

▪ Digitalna putovnica omogućava informacije o materijalima, recikliranju i održivosti proizvoda putem digitalnih alata. Cilj je informirati potrošače i olakšati održive odluke.

▪ Ograničenja proizvoda s visokim ugljičnim otiskom obuhvaćaju zabrane ili ograničenja za proizvode s visokim emisijama CO2 . Cilj je potaknuti proizvođače i maloprodavače na usvajanje održivih tehnologija i promicanje proizvoda s niskim ugljičnim otiskom. Primjeri uključuju elektroničke uređaje s manjom potrošnjom energije i odjeću izrađenu od održivih materijala.

▪ Obveze recikliranja i upravljanja otpadom previđaju infrastrukturu u prodavaonicama za prikupljanje i recikliranje proizvoda poput starih elektroničkih uređaja, tekstila i plastike. Planira se uvođenje proširene odgovornosti proizvođača (EPR), koja zahtijeva od trgovaca da preuzmu odgovornost za proizvode tijekom cijelog njihovog životnog ciklusa. Namjerava se osigurati jednostavan povrata proizvoda za potrošače, kao što je sustav „take-back“ (povrat proizvoda u prodavaonicu).

▪ Strategija EU-a za održive i kružne tekstilne proizvode koja se bavi pružanjem potpore potrošačima da umanje potrebu za brzom modom i potrošnjom tekstilnih

proizvoda. Ističe se potreba za jasnim i pouzdanim oznakama kako bi se potaknula potražnja za visokokvalitetnom odjećom koja je manje štetna za okoliš i radnike.

Maloprodaja uvodi alternative poput biorazgradivih vrećica. Maloprodajni lanci morat će nuditi alternative u obliku višekratnih vrećica i biorazgradivih supstituta. Cilj je do 2029. godine, da se uspije 90% plastičnih boca prikupiti za reciklažu.

Kako bi se smanjile emisije povezane s transportom, potiče se maloprodavače na suradnju s lokalnim proizvođačima. Inicijative poput kratkih opskrbnih lanaca i podrške regionalnim poljoprivrednim gospodarstvima smanjuju ugljični otisak i podržavaju lokalno gospodarstvo. Ovi lanci povezuju lokalne proizvođače i maloprodaju kako bi se smanjili troškovi i emisije transporta. Pomažu razvoju lokalnih zajednica i održivosti.

Predlažu se smjernice za educiraju potrošače o održivim praksama. Informativne kampanje, digitalne platforme i sustavi nagrađivanja za održivo ponašanje smatraju se ključnim alatima u podizanju svijesti o ekološkim pitanjima.

Ove inicijative odražavaju ambiciju Europske unije da postane predvodnik u globalnoj tranziciji prema održivom gospodarstvu, gdje maloprodajni sektor igra ključnu ulogu u oblikovanju navika potrošača i održivijih gospodarskih praksi. Prijedlozi Europske komisije ne samo da definiraju obveze trgovaca, već i otvaraju prostor za inovacije i nove poslovne modele koji podržavaju ekološki osviješteno društvo.

Zaključak

Opisani su važni pogledi na održivost u maloprodaji i primjenu kružnog gospodarstva kroz 3R principe – smanjenje, ponovnu upotrebu i recikliranje. Objašnjenje su smjernice održivih praksi maloprodavača, a poseban naglasak stavljen je na gamifikaciju koja na drugačije načine može potaknuti potrošače na održivo ponašanje putem nagrada i praćenja ekološkog doprinosa. Naveden je okvir EU za održivost odnosno inicijative koje utječu na budućnost operacija maloprodavača.

Izvori:

Dunković, D. (2020) Poslovno upravljanje u trgovini, 2 izdanje. Ekonomski fakultet Zagreb.

Dunković, D. (2023) Zaštita potrošača i poslovno upravljanje, 2. izdanje. Ekonomski fakultet Zagreb.

European Commission. (2020). Circular Economy Action Plan: For a Cleaner and More Competitive Europe. European Commission. Högberg, J., Ramberg, M. O., Gustafsson, A., & Wästlund, E. (2019). Creating brand engagement through in-store gamified customer experiences . Journal of Retailing and Consumer Services, 50, 122–130.

Insley, V., & Nunan, D. (2014). Gamification and the online retail experience. International Journal of Information Management, 34 (5), 470–479.

Jami Pour, M., Rafiei, K., Khani, M., & Sabrirazm, A. (2021). Gamification and customer experience: The mediating role of brand engagement in online grocery retailing. Electronic Commerce Research and Applications, 45, 101023.

Vadakkepatt, G. G., Winterich, K. P., Mittal, V., Zinn, W., Beitelspacher, L., Aloysius, J., Ginger, J., & Reilman, J. (2020). Sustainable retailing. Journal of Retailing, 96 (1), 65–87.

Zandi, A., & Sekhavat, Y.A. (2024). Gamification in Retail: Enhancing Grocery Customer Experience with Location-Based Strategies. International Journal of Serious Games, 11, 43-63.

Među buduće regulatorne obveze maloprodavača ulazi i prijavljivanje rezultate u godišnjim izvješćima o održivosti, osiguravajući pritom transparentnost i odgovornost prema potrošačima i regulatorima. ST

Od digitalne revolucije do održivosti

Trendovi u maloprodaji u 2025. godini

Zrinka Kenđelić, prof.

Maloprodaja je sektor koji se neprestano mijenja, a 2025. godina donosi nove izazove i prilike. Brzi tehnološki napredak, promjena potrošačkih navika i sve veći fokus na održivost oblikuju budućnost trgovine. Digitalna revolucija, koja je već duboko prodrla u maloprodajnu industriju, sada se spaja s ekološkom odgovornošću, stvarajući dinamičan i uzbudljiv krajolik za maloprodajne tvrtke i potrošače. Od umjetne inteligencije koja personalizira iskustva kupovine do održivih poslovnih praksi koje minimiziraju negativne ekološke učinke, trendovi koji će dominirati 2025. godinom obećavaju da će transformirati način na koji kupujemo, prodajemo i doživljavamo maloprodaju. U nastavku su opisani neki od najvažnijih trendova koji će oblikovati sektor trgovine u ovoj godini.

1. Daljnja digitalizacija i e-trgovina

Online kupovina, koja je u vrijeme pandemija COVID-19 doživjela streloviti rast, postojano će se razvijati i dalje. Stručnjaci smatraju kako će iskustvo online kupovine sve više

biti prilagođeno potrebama, željama i ponašanju svakog pojedinog kupca. Ta personalizirana online usluga znači da će trgovci sve više koristiti podatke o svojim korisnicima (poput povijesti kupovine, pretraživanja ili demografskih podataka) kako bi kreirali personalizira -

nu ponudu i prilagodili marketinška nastojanja.

Osim toga, očekuje se daljnja integracija svih prodajnih kanala (omnichannel pristup), odnosno orijentacija na poboljšanje iskustva kupaca koji koriste više kanala (fizič-

ke trgovine, online trgovine, mobilne aplikacije, društvene mreže itd.) u svom procesu kupovine. Primjerice, kupac može započeti istraživanje proizvoda na mobilnoj aplikaciji, kupiti proizvod na web stranici, a zatim ga preuzeti u fizičkoj prodavaonici. Preduvjet ovakve integracije je, naravno, povezanost svih kanala te dijeljenje podatka o korisnicima.

2. Brza i fleksibilna dostava

Brza i fleksibilna dostava postat će ključni faktor konkurentnosti u maloprodaji 2025. godine. Potrošači traže brzu isporuku, s mnogim narudžbama koje zahtijevaju dostavu unutar nekoliko sati ili čak manje. Maloprodajni lanci ulagati će sve više sredstava u mikro-skladišta koja će omogućiti bržu dostavu i fleksibilne opcije, poput odabira točnog vremena dostave ili preuzimanja paketa na alternativnim lokacijama poput automatskih kioska. Razvoj tehnologije omogućiti će optimizaciju ruta dostave, a očekuje se i da će se s vremenom za bržu dostavu koristiti dronovi i autonomna (samovozeća) vozila.

3. Umjetna inteligencija

Već spomenuta umjetna inteligencija postat će imperativ opstanka na tržištu. Ona koristi podatke o korisnicima za personalizirane preporuke i ciljane marketinške kampanje. Također, poduzeća pomoću umjetne inteligencije mogu predvidjeti potražnju, što im pomaže u upravljanju zalihama. UI analizi -

ra trendove i ponašanja potrošača, pomažući u prilagodbi ponude. Brojna poduzeća koriste umjetnu inteligenciju za dinamičko određivanje cijena, odnosno promjene cijena u stvarnom vremenu na temelju potražnje i konkurencije.

S druge strane, umjetna inteligencija korisniku može pomoći u procesu kupovine, poboljšavajući korisničko iskustvo. Kupci mogu pretraživati proizvode putem slika umjesto teksta, olakšavajući si i na taj način kupovinu. Sve će se to razvijati i u nadolazećem razdoblju.

4. Društveni trgovinski kanali („social commerce“)

Društveni trgovinski kanali postaju ključan trend u maloprodaji, jer potrošači sve više koriste društvene mreže za istraživanje, otkrivanje i kupovinu proizvoda. Platforme poput Instagrama, TikToka, Facebooka i Pinteresta omogućuju direktnu kupovinu putem svojih aplikacija, čineći društvene mreže centralnim mjestom za e-trgovinu. Očekuje se da će ovaj trend rasti i na drugim društvenim mrežama. Pri tom, veliku ulogu igra i i nfluenserski marketing. Poznate marke surađuju s „influencerima“ koji putem društvenih mreža promo -

viraju proizvode, a potrošači često donose odluke o kupovini na temelju njihovih preporuka. Ovaj oblik marketinga često vodi direktno do kupovine putem „klikova“ na platformama.

Osim toga, brojne poznate marke koriste platforme poput TikToka i Instagrama za live-streaming online prodaje i promocije, gdje kupci mogu uživo gledati predstavljanje proizvoda, postavljati pitanja i odmah obaviti kupovinu. Ovaj trend će se nastaviti i u budućnosti, štoviše, društvene će mreže postati integralni dio maloprodaje, povezujući zabavu i kupovinu u jedinstveno iskustvo.

5. Kultura iskustvene

kupovine

Kultura iskustvene kupovine označava pomak u maloprodaji, gdje kupci traže više od same kupovine proizvoda – žele emotivna i interaktivna iskustva. Fizičke prodavaonice tako će sve više postajati prostori za događanja, radionice i iskustva virtualne stvarnosti (VR). Tehnologije poput proširene stvarnosti (AR) omogućit će personalizirane doživljaje, poput isprobavanja proizvoda u stvarnom vremenu. Potrošači također sve više bira -

praksa i očekivanja

ju marke koji dijele njihove vrijednosti, poput održivosti i društvene odgovornosti. Poduzeća i marke koji će ulagati u stvaranje iskustava koja odražavaju ove vrijednosti, stvarat će snažnu emocionalnu povezanost s kupcima. Kultura iskustvene kupovine naglašava da uspjeh maloprodaje više nije samo u proizvodima, već u stvaranju nezaboravnih i angažiranih iskustava za kupce.

6. Digitalni novac i kriptovalute

Digitalni novac i kriptovalute brzo postaju važan element u maloprodaji, a očekuje se da će njihov utjecaj rasti i u 2025. godini. Ovaj trend pokreću tri ključna faktora: upotreba kriptovaluta, digitalni novčanici i blockchain tehnologija.

jednoj centraliziranoj lokaciji, već su raspoređeni na više računala (čvorova) unutar mreže, čineći sustav vrlo otpornim na manipulaciju i hakiranje. Blockchain nudi veću sigurnost, transparentnost i zaštitu privatnosti, što će imati važnu ulogu u maloprodaji, osobito u verifikaciji proizvoda i zaštiti potrošača.

7. Ekološka odgovornost i održivost

U trgovačkom sektoru očekuju se daljnja ulaganja i nova rješenja za ambalažu koja će biti ekološki prihvatljiva (biorazgradiva ili bar s manje plastike). Kupci će i dalje tražiti veću transparentnost u vezi s podrijetlom proizvoda i proizvodnim procesima. Očekuje se da će maloprodaje početi nuditi veći uvid u svoje ekološke i socijalne prakse, često koristeći digitalne platforme za praćenje održivosti proizvoda. Zakonodavci, ali i kupci, sve više zahtijevaju smanjenje emisije ugljikovog dioksida, recikliranje proizvoda ili ponovnu upotrebu materijala. Očekuje se rast upotrebe ekoloških certifikata i oznaka, kao što su Fair Trade, EcoCert ili Carbon Neutral, koji pomažu kupcima da prepoznaju održive proizvode. Tvrtke će koristiti ove oznake kao marketinške alate za privlačenje ekološki osviještenih potrošača. Općenito, idućih će godina održivi proizvodi i praksa postati norma, s naglaskom na smanjenje otpada, odgovornu proizvodnju i transparentnost, što će kupcima omogućiti da donesu odluke koje podržavaju očuvanje okoliša.

vinu. Eventualno povećanje carina i trgovinskih barijera prema EU moglo bi rezultirati višim troškovima za europske izvoznike i smanjenjem konkurentnosti njihovih proizvoda na američkom tržištu. Kao odgovor, EU bi mogla uvesti vlastite protumjere, što bi moglo izazvati trgovinski rat, smanjujući obujam trgovine i povećavajući nesigurnost.

EU bi također mogla diverzificirati svoje trgovinske tokove, tražeći nove tržišne prilike u Aziji, Latinskoj Americi i drugim regijama, što bi dovelo do smanjenja ovisnosti o SAD-u. S obzirom na to da mnoge europske tvrtke ovise o opskrbnim lancima koji uključuju SAD, povećanje carina moglo bi uzrokovati kašnjenja i povećanje troškova proizvodnje.

8. Globalna trgovinska nesigurnost

Već je prvi mjesec pokazao kako će 2025. godina biti puna neizvjesnosti i promjena na političkoekonomskom planu. Odluke novog predsjednika SAD-a, Donalda Trumpa u 2025. godini mogle bi značajno oblikovati globalnu trgo-

Protektivne mjere također bi mogle smanjiti privlačnost SAD-a za europske investicije, jer bi američko tržište postalo manje profitabilno. Ove ekonomske promjene mogle bi izazvati promjene u globalnim investicijskim tokovima. Na kraju, geopolitičke napetosti između SAD-a i EU-a mogle bi se povećati, smanjujući suradnju na globalnim pitanjima i dodatno komplicirajući međunarodne odnose.

Zaključno, 2025. godinu obilježiti će daljnji napredak tehnologije, promišljanja o održivosti, ali i postupne promjene u potrošačkim navikama. Poduzeća će morati uskladiti svoje strategije s novim izazovima, poput digitalne transformacije i ekološke odgovornosti, kako bi ostala konkurentna na tržištu.

Mnogi maloprodajni lanci već omogućuju plaćanje putem popularnih kriptovaluta, kao što su Bitcoin i Ethereum. Očekuje se nastavak ovog trenda i još šire prihvaćenosti kriptovaluta, što će online i fizičku kupovinu učiniti još bržom i jeftinijom. Drugi važan aspekt su digitalni novčanici . Tehnologije poput Apple Pay i Google Pay omogućuju jednostavno plaćanje putem mobilnih uređaja, što ubrzava transakcije i olakšava svakodnevnu kupovinu. Ovaj trend će se nastaviti, sve više potrošača usmjeravat će se na korištenje mobilnih novčanika za brže i jednostavnije plaćanje. Treći faktor je blockchain tehnologija , koja stoji iza kriptovaluta. To je decentralizirani sustav za pohranu podataka koji omogućava sigurno i transparentno bilježenje transakcija i informacija na mreži. Glavna karakteristika blockchaina je to što podaci nisu pohranjeni na ST

Tvrtka KTC d.d. posluje od 1992. godine. Danas zapošljava više od 1700 djelatnika, a sjedište tvrtke je u Križevcima.

Primarna djelatnost je trgovina. Naša je vizija osigurati kupcima bogatu ponudu a gostima odličnu ugostiteljsku uslugu na jednom mjestu.

Većina naših trgovačkih centara u 27 hrvatskih gradova, osim supermarketa ima u svom sastavu benzinsku postaju, poljoljekarnu, restoran ili caffe bar.

Na makarskoj rivijeri posluje nekoliko hotela visoke kategorije.

Birajte mudro!

Online trgovina u EU u porastu:

Svaki treći

građanin više kupuje online nego prije deset godina

Ivona Bačelić Grgić, dipl. oec. Hrvatska gospodarska komora

Uvod

Online trgovina u Europskoj uniji bilježi kontinuirani rast, prema podacima istraživanja EUROSTATa za 2024. godinu o korištenju ICTa (informacijske i komunikacijske tehnologije) u kućanstvima i kod pojedinaca. U EU je u 2024. godini, 77% korisnika interneta kupilo robu ili usluge online u posljednjih 12 mjeseci, što je porast od 17% u odnosu na 2014. godinu. Istraživanje također pokazuje da se digitalna transformacija EU-a, s naglaskom na pravedan pristup internetu za sve, nastavlja razvijati, s ciljem stvaranja uključivog druš -

tva. Podaci ističu različite demografske karakteristike online kupaca, među kojima u online kupnji prednjače osobe u dobi od 25 do 34 godine, dok je online kupovina najizraženija u urbanim područjima.

Korisnici interneta i online kupci

Online trgovina u EU nastavlja rasti, pokazuje to godišnje istraživanje o korištenju ICT-a u kućanstvima i kod pojedinaca EUROSTAT-a za 2024. godinu. Europska deklaracija o digitalnim pravima stavlja

ljude u središte digitalne transformacije, s ciljem stvaranja pravednog i uključivog društva. Pristup internetu trebao bi biti jednak za sve, bez obzira na društveni status ili geografski položaj. Široko rasprostranjen pristup internetu jedan je od načina mjerenja digitalne transformacije. U EU, među onima koji su koristili internet u posljednja 3 mjeseca, manje od 5% koristilo se internetom barem jednom tjedno, ali ne svaki dan, dok je stopa dnevnih korisnika porasla na 88% u 2024. godini prema podacima EUROSTAT-a. U Hrvatskoj je među onima koji su koristili inter-

Grafikon 1. Najčešće kupljeni proizvodi/usluge online

Najčešće kupljeni proizvodi/usluge online

Zdravstveni dodaci poput vitamina

Tiskane knjige, časopisi, novine

Namještaj i kućne potrepštine ili potrepštine za vrt

Kozmetika i wellness proizvod

Dostave hrane iz restorana, lanaca brze prehrane i cateringa

Odjeća (uključujući sportsku odjeću)

Izvor: Eurostat; Obrada: Autorica članka Grafikon 1. Najčešće kupljeni proizvodi/usluge online putem

Izvor: Eurostat; Obrada: Autorica članka

net u posljednja 3 mjeseca dnevno internet koristilo njih 80%, a 3% njih internetom se koristilo barem jednom tjedno, ali ne svaki dan. U 2024. godini na razini EU 77% korisnika interneta kupilo je ili naručilo robu ili usluge za osobnu upotrebu online putem u prethodnih 12 mjeseci, što je porast u odnosu na 2014. u iznosu od 17%. U posljednjih dvanaest mjeseci na razini EU internet je koristilo 94% ispitanika u dobi od 16 do 74 godine. U Hrvatskoj je prema istraživanju internet koristilo 85% ispitanika, a online putem u istom razdoblju je kupovalo 70% korisnika interneta, što je rast od 15% u odnosu na 2014. godinu. Tradicionalno, online putem najviše se i dalje kupuje odjeća uključujući sportsku, odnosno, 45% ispitanika kupilo je u prethodna tri mjeseca na internetu odjeću. Potom slijede dostave hrane iz restorana, lanaca brze prehrane i cateringa, kozmetika i wellness proizvodi, namještaj, kućne i potrepštine za vrt, pa sportska oprema, tiskane knjige, časopisi, novine i zdravstveni dodaci poput vitamina.

Tablica 1. Profil korisnika interneta koji su kupili ili naručili robu ili usluge za privatnu upotrebu, EU, 2024.

Glavne karakteristike kupaca koji su kupovali online putem prema spolu, dobi, radnom statusu i mjestu stanovanja

Razina obrazovanja

Među osobama koje su koristile internet u posljednjih 12 mjeseci, glavne karakteristike onih koji su kupovali ili naručivali robu ili usluge putem interneta u 2024. godini pokazuju zanimljive razlike. Što se tiče spola, online kupovina bila je podjednako zastupljena među ženama i muškarcima, s udjelom od 77%. Prve značajnije razlike među online kupcima u Europskoj uniji pojavljuju se u dobnoj strukturi. Najveći udio online kupaca zabilježen je među osobama u dobnoj skupini od 25 do 34 godine, i to 89%, dok su slijedile dobne skupine 35-44 godine (86%) i 16-24 godine (83%). Zadnjih deset godina, tri dobne skupine (25-34 godine, 35-44 godine i 16-24 godine) bile su generatori rasta online trgovine te su bile iznad prosjeka EU-a osim u 2014. gdje je udio 16-24 godina bio jednak prosjeku EU-a. Pogledamo li razliku među urbanim i ruralnim područjima, 78% online kupaca živjelo je u gradovima, dok je udio osoba iz gradova i predgrađa bio nešto niži, 76%, a među onima iz ruralnih područja 75%. Nadalje, među umirovljenicima 59% njih kupovalo je ili naručivalo robu i usluge putem interneta, dok je udio zaposlenih, dosegao 83%. Između njih nalaze se studenti (82%) i nezaposleni (68%). Što se tiče obrazovanja, 58% online kupaca imalo je nisko ili je bilo bez formalnog obrazovanja, dok je među osobama sa srednjim obrazovanjem udio online kupaca bio 76%, a među onima s visokim obrazovanjem 89%.

Izvor: Eurostat, Obrada: Autorica članka

zovanjem udio online kupaca bio 76%, a među onima s visokim obrazovanjem 89%.

Tablica 1. Profil korisnika interneta koji su kupili ili naručili robu ili usluge za privatnu upotrebu, EU, 2024.

Dob

Glavne karakteristike kupaca koji su kupovali online putem prema spolu, dobi, radnom statusu i mjestu stanovanja Među osobama koje su koristile internet u posljednjih 12 mjeseci,

glavne karakteristike onih koji su kupovali ili naručivali robu ili usluge putem interneta u 2024. godini pokazuju zanimljive razlike. Što se tiče spola, online kupovina bila je podjednako zastupljena među ženama i muškarcima, s udjelom od 77%. Prve značajnije razlike među online kupcima u Europskoj uniji pojavljuju se u dobnoj strukturi. Najveći udio online kupaca zabilježen je među osobama u dobnoj skupini od 25 do 34 godine, i to 89%, dok su slijedile dobne skupine 35-44 godine (86%) i 16-24 godine (83%). Zadnjih deset godina, tri dobne skupine (25-34 godine, 35-44 godine i 16-24 godine) bile su generatori rasta online trgovine te su bile iznad prosjeka EU-a osim u 2014. gdje je udio 16-24 godina bio jednak prosjeku EU-a. Pogledamo li razliku među urbanim i ruralnim područjima, 78% online kupaca živjelo je u gradovima, dok je udio osoba iz gradova i predgrađa bio nešto niži, 76%, a među onima iz ruralnih područja 75%. Nadalje, među umirovljenicima 59% njih kupovalo je ili naručivalo robu i usluge putem interneta, dok je udio zaposlenih, dosegao 83%. Između njih nalaze se studenti (82%) i nezaposleni (68%). Što se tiče obrazovanja, 58% online kupaca imalo je nisko ili je bilo bez formalnog obrazovanja, dok je među osobama sa srednjim obra -

Zaključak

Online trgovina u EU i Hrvatskoj bilježi stalan rast, pri čemu sve veći broj korisnika redovito obavlja kupovinu putem interneta, potvrđujući snažan trend digitalne transformacije. Unatoč širokoj rasprostranjenosti online kupovine, razlike među korisnicima u pogledu dobi, spola, obrazovanja i radnog statusa naglašavaju potrebu za prilagodbom strategija i infrastrukture kako bi pristup internetu bio dostupan i ravnopravan za sve. U tom kontekstu, Europska deklaracija o digitalnim pravima ima ključnu ulogu u promicanju inkluzivnosti i jednakosti u digitalnom okruženju. ST

Krapinsko-zagorska županija: regija budućnosti i europski lider u poduzetništvu

Nedavno održani regionalni investicijski summit u Zagorju bio je javno predstavljanje vizije i smjera razvoja Krapinsko-zagorske županije. Upravo na tom događaju, pred poduzetnicima, investitorima i ključnim dionicima, županija je predstavila svoju titulu Europske poduzetničke regije (EER) 2025. godine. Ova titula, koju dodjeljuje Europski odbor regija, priznanje je onim regijama koje imaju jasnu strategiju za razvoj poduzetništva, inovacija i ekonomskog rasta.

Da Krapinsko-zagorska županija zaslužuje to priznanje, pokazuje i još jedno postignuće – uvrštavanje među Top 10 malih regija Europe prema strategiji privlačenja investicija, koje dodjeljuje Financial Times kroz fDi Intelligence.

Ovo priznanje dolazi kao potvrda dugogodišnjih sustavnih ulaganja u poslovnu infrastrukturu, stvaranja povoljne investicijske klime i aktivnog rada na privlačenju i razvoju poduzetništva.

No, što konkretno znače ova priznanja? Zašto su važna i kakvu vri-

jednost donose poduzetnicima, investitorima i građanima? Kako Krapinsko-zagorska županija planira nastaviti svoju transformaciju u jednu od vodećih poslovnih destinacija u Europi? Odgovor na ta pitanja leži u strateškom planiranju, inovacijama i jedinstvenom

spoju lokalnih prednosti s globalnim poslovnim trendovima.

Od strateškog planiranja do investicijske prepoznatljivosti

Ulaganje u gospodarski razvoj Krapinsko-zagorske županije nije rezultat slučajnosti, već dugoročno planiranih aktivnosti koje su za cilj imale stvaranje poticajnog poslovnog okruženja. Kada je Financial Times kroz svoj fDi Intelligence analizirao regije prema kriterijima poput ekonomskog potencijala, ljudskog kapitala, troškovne efikasnosti, povezanosti i poslovne klime, Krapinsko-zagorska županija se istaknula kao regija koja prednjači u inovativnim pristupima privlačenju investitora.

Župan Željko Kolar istaknuo je kako je jedan od ključnih razloga uspjeha strateško ulaganje u infrastrukturu i poduzetničke poticaje, što je omogućilo povoljnije uvjete poslovanja, ne samo za domaće tvrtke nego i za strane ulagače. Primjeri uspješnih projekata koji se razvijaju u Bedekovčini i Poznanovcu (TT kabeli, Končar), poduzetnički hub koji je stvoren u Humu na Sutli (Omco, Vetropack) te centar inovacija u Poslovno tehnološkom inkubatoru Krapinsko-zagorske županije u Krapini pokazuju kako regija odgovara na potrebe poduzetništva u okruženju intenzivnih, brzih i konstantnih promjena.

Europska poduzetnička regija 2025.: priznanje s vizijom budućnosti

Dobivanje titule Europske poduzetničke regije 2025. godine nije samo priznanje već i obveza za daljnji razvoj i unaprjeđenje poslovnog okruženja. Ova nagrada dodjeljuje se regijama koje su razvile vizionarske i konkretne strategije za jačanje poduzetničkog ekosustava, pri čemu Krapinsko-zagorska županija prednjači na nekoliko ključnih

područja. Jedan od ključnih stupova strategije je digitalna transformacija i inovacije, koje omogućuju poduzetnicima brži pristup informacijama, digitalizaciju poslovanja i primjenu novih tehnologija. Projekt Zagorje Inno Voucher, financijski alat osmišljen kako bi poduzetnicima omogućio testiranje inovacija, digitalizaciju poslovanja i jači tržišni nastup, predstavlja konkretan mehanizam koji je KZŽ osmislila kako bi ubrzala razvoj poduzetništva.

Dodatno, regija se istaknula i u području ekološki održivog razvoja, gdje su investicije u obnovljive izvore energije, kružnu ekonomiju i energetsku učinkovitost poduzeća postale ključni elementi dugoročnog gospodarskog rasta.

Invest in Zagorje: Digitalna platforma koja povezuje investitore i prilike

Jedan od ključnih faktora prilikom donošenja odluke o ulaganju je brz i transparentan pristup ključnim podacima. Invest in Zagorje, digitalna platforma koja objedinjuje sve informacije o poslovnim zonama, dostupnoj infrastrukturi i investicijskim poticajima, upravo to omogućuje investitorima.

Kolar naglašava kako su investitori danas posebno fokusirani na

brzinu administrativnih procedura, dostupnost radne snage i infrastrukturu prilagođenu potrebama modernih industrija. Krapinsko-zagorska županija na to odgovara investicijama u obrazovanje i razvoj stručnog kadra, kao i ubrzavanjem administrativnih procedura kroz sustav Invest in Zagorje, koji omogućava jedinicama lokalne samouprave bržu pripremu podataka za investitore. Da interes postoji i da ovaj koncept generira željenu pažnju, svjedoči i više od 16.000 ulazaka na www.investinzagorje.hr u protekloj godini.

Poduzetnički centar KZŽ: dionik razvoja poslovnog ekosustava

Digitalna platforma Invest in Zagorje pokazala se kao snažan alat za privlačenje investitora, ali privlačenje ulaganja nije dovoljno – ulaganja je potrebno usmjeriti, podržati i razviti kako bi ostvarila maksimalan učinak na gospodarstvo regije. Ovdje ključnu ulogu ima Poduzetnički centar Krapinsko-zagorske županije, koji ne samo da pruža informacije investitorima, već aktivno oblikuje i jača poduzetnički ekosustav u kojem ta ulaganja donose konkretne rezultate.

Upravo kroz rad Poduzetničkog centra osigurava se da investicije u Zagorju ne ostanu samo brojke na papiru, već da se kroz stvarne projekte, infrastrukturu i ljudske resurse pretvore u stabilne tvrtke, nova radna mjesta i inovativna poslovna rješenja. Centar djeluje kao posrednik između poduzetnika, investitora i institucija, osiguravajući strukturnu podršku svima koji žele razvijati poslovanje u Krapinsko-zagorskoj županiji.

Poduzetnički centar nije samo servis za investitore, već proaktivni akter koji identificira prilike, spaja poduzetnike s mentorima, investitorima i fondovima te pomaže u razvoju novih poslovnih modela. Kroz programe akceleracije i men -

Željko Kolar

torstva, Centar osigurava da startupovi i mladi poduzetnici imaju dostupna sredstva, znanje i kontakte potrebne za uspješan rast.

Direktorica Poduzetničkog centra KZŽ, Helena Matuša, ističe: „Poduzetnički centar nije samo mjesto gdje poduzetnici dolaze po savjet – on je prostor u kojem se prilike stvaraju, razvijaju i povezuju. Naša misija je omogućiti rast i razvoj, ne samo kroz financijske poticaje, već i kroz pristup znanju, mentorima i investitorima. U svijetu u kojem su poslovni modeli sve dinamičniji, naša je uloga biti fleksibilni i proaktivni, osigurati da naši poduzetnici ne samo da pronađu prilike, već i da ih maksimalno iskoriste.“

Posebno se ističe njegova uloga u jačanju startup zajednice, gdje kroz inicijative poput TECH BOOSTa, BAIF-a i SPRINT-a omogućava mladim tvrtkama pristup kapitalu, poslovnim savjetima i tržištu. Mnogi startupovi koji su započeli svoj put kroz te programe, danas su uspješne tvrtke koje šire poslovanje i zapošljavaju nove radnike.

No, Centar ne podržava samo startupove – njegovi programi su prilagođeni i tradicionalnim poduzećima koja žele modernizirati poslovanje, uvesti nove tehnologije ili se proširiti na nova tržišta. Kroz projekte digitalizacije, internacionalizacije i održivog razvoja, Poduzetnički centar pomaže poduzetnicima u svladavanju izazova suvremenog poslovanja. Poduzetnički centar u proteklih 5 godina pripremio je više od 460 projekata vrijednosti veće od 283 milijuna EUR koji

su stvorili više od 500 novih radnih mjesta.

Jedan od ključnih segmenata rada Poduzetničkog centra je poticanje inovacija u zdravstvu, gdje je kroz Digitalni inovacijski hub Z-MED otvorio vrata startupovima u health-tech industriji. Centar ne samo da povezuje zdravstvene ustanove s inovatorima, već aktivno sudjeluje u stvaranju testbed infrastrukture, omogućujući startupovima da testiraju i prilagode svoje proizvode u stvarnim kliničkim uvjetima.

Krapinsko-zagorska županija kroz Poduzetnički centar želi osigurati da sve investicije imaju stvaran učinak na lokalnu ekonomiju, poduzetnike i građane. Stoga je Centar ključan dio strategije koja spaja inovacije, poslovni rast i društvenu odgovornost, čineći Zagorje privlačnim i održivim poslovnim okruženjem.

Vizija Zagorje 2025 i dalje

Krapinsko-zagorska županija kontinuirano se razvija kao središte inovacija, investicija i održivog poduzetništva, a njezina vizija za 2025. i godine koje dolaze temelji se na daljnjem jačanju ekonomske konkurentnosti, unaprjeđenju poslovne infrastrukture i privlačenju novih investitora.

Kroz status Europske poduzetničke regije 2025. godine, Zagorje se obvezuje na stvaranje naprednog poduzetničkog ekosustava koji će biti fleksibilan i prilagodljiv globalnim promjenama. To znači povećanje ulaganja u digitalizaciju, jačanje znanstveno-istraživačke infrastrukture i stvaranje poslovnog okruženja koje poduzetnicima omogućava brži razvoj i internacionalizaciju.

No, kada govorimo o budućnosti Zagorja, ne govorimo samo o brojkama, strategijama i ekonomskim pokazateljima – govorimo i o načinu života koji se ovdje može ostvariti.

Biti blizu Zagreba, a istovremeno izvan njegovih ograničenja, znači imati pristup svim prednostima glavnog grada – obrazovnim institucijama, financijskim i istraživačkim centrima, ali istovremeno raditi i živjeti u okruženju koje nudi kvalitetu života kakvu je teško pronaći u urbanim središtima.

Upravo to prepoznaju i poduzetnici – neki su ovdje preselili svoja poslovanja iz Zagreba jer im je lakše pronaći prostor za rast, povoljnije uvjete rada i infrastrukturu koja ne zaostaje za velikim centrima. Drugi su odlučili razvijati karijeru u regiji koja nudi uravnoteženiji stil života, pristupačne nekretnine i mogućnost rada u dinamičnom poslovnom okruženju, ali bez gradske vreve i gužvi.

Krapinsko-zagorska županija više nije samo „daleki prsten“ oko Zagreba – ona postaje destinacija sama za sebe, prepoznata po inovacijama, poduzetničkoj klimi i kvaliteti života. Ovdje možete raditi globalno, a živjeti lokalno – razvijati poslovanje s međunarodnim partnerima dok vam je sve što vam treba za uravnotežen i ispunjen život na dohvat ruke.

Budućnost Zagorja nije nešto što se čeka – ona se upravo sada gradi, a svi koji prepoznaju njezine prilike dio su te priče.

ST

Helena Matuša

Kvaliteta zaposlenika danas i u budućnosti – problem ili šansa

Željko Šundov

Ulaganje u razvoj kvalitete kod naših zaposlenika uvelike će u budućnosti zavisiti od svih promjena koje će se dešavati u različitim industrijama. Metode i stil razvoja kvalitetnih zaposlenika ostat će manje više isti, no zahtijevat će više pažnje i fokusiranje na specifična područja.

Kada obrađujemo teme vezane uz kvalitetu vrlo često govorimo ili o kvaliteti proizvoda ili usluga, zadovoljstvu kupaca ili potrošača, zaštiti prava potrošača ili ulaganjima u QA/QC itd. Vrlo rijetko se bavimo našim zaposlenicima i koje kvalitete trebaju posjedovati da bi u svim ovim područjima dosegli visoku kvalitetu. Da bi došli do toga potrebno je imati i razvijati kvalitetne zaposlenike, jer su oni ti koji stvaraju kvalitetu i imidž koji ima -

mo na tržištu. Kvalitetan rad odnosi se na rad koji ispunjava ili premašuje očekivanja klijenata ili tvrtke. Iako je definicija kvalitete subjektivna i razlikuje se od klijenta ili poslodavca, općenito uključuje poštivanje svih rokova, ispunjavanje očekivane kvalitete i predstavljanje točnih informacija. Uz to kvalitetan rad možemo definirati pomoću nekoliko ključnih elemenata, kao što su točnost, učinkovitost i djelotvornost.

Točnost osigurava da rad bude obavljen bez grešaka i da zadovoljava sve navedene zahtjeve. Učinkovitost znači brzo izvršavanje zadataka uz optimalno korištenje raspoloživih resursa. Djelotvornost osigurava da kvaliteta rada postiže zadane ciljeve i daje željene rezultate.

Pravi izazov leži u poticanju okruženja u kojem organizacija daje prednost kvaliteti i neprimjetno se integrira u svakodnevne zadatke. To

uključuje njegovanje pravog okruženja, osiguravanje potrebnih resursa i nuđenje stalnih povratnih informacija.

Osnovno pitanje je kako zadržati kvalitetu rada i odnosa s kupcima ili potrošačima uz sve promjene koje se dešavaju oko nas. O čemu sve moramo razmišljati kako bi se prilagodili onome što nas čeka, ili je već tu.

Neke pretpostavke o budućim navikama zaposlenih

Budući zaposlenici izgledati će drukčije od današnjih zaposlenika s obzirom na digitalne promjene koje pokreću digitalnu transformaciju u organizacijama i industrijama, rad na daljinu koji je postao raširen i mnogi zaposlenici žele nastaviti raditi na daljinu, uz to organizacije se restrukturiraju i mijenjaju poslovne modele kako bi ostale relevantne. Što ove promjene nose za zaposlenike sutrašnjice?

Promijenit će se sastav zaposlenika

Kako mlađe generacije ulaze u svijet rada, a trendovi vođeni tehnologijom mijenjaju tijekove rada, možemo očekivati da će sami zaposlenici mijenjati neke oblike rada . Doći će do veće raznolikosti u smislu iskustva i dobi zaposlenika, te njihovih vještina, kao i zahtjeva u pogledu načina rada, slobodnog vremena i sl., što može utjecati na kulturu organizacije, klimu na rad -

nom mjestu, timsku dinamiku i još mnogo toga, a time i na zadovoljstvo zaposlenika svojom tvrtkom. Na istim poslovima na kojima je nekada radio jedan zaposlenik raditi će više zaposlenika, nekada i s manjim radnim vremenom, a biti će sve više tzv. „gig zaposlenika“ tj. honorarnih i ugovornih zaposlenika koji sa sobom donose neke vrijednosti ali i nedostatke. Kako rad po ugovoru i honorarni rad postaju sve češći, dinamika radne snage i stilovi upravljanja morat će se promijeniti kako bi se prilagodili tim novim zaposlenicima i kako bi oni zadržali razinu kvalitete rada koja se očekuje. Uz to i dalje će rasti broj zaposlenika koji žele raditi na daljinu.

Sve te promjene zahtijevat će više digitalno potkovanih zaposlenika. Digitalizacija je promijenila ulogu IT-a u organizaciji. Umjesto funkcije pozadinskog ureda, IT je sada ključni pokretač poslovne strategije i vrijednosti za kupce.

Stilovi upravljanja će se promijeniti

Svi čimbenici spomenuti ranije natjerat će menadžere da promijene način na koji upravljaju učinkom zaposlenika kako bi održali razinu kvalitete rada i profesionalnost zaposlenika. Npr.

rad na daljinu potaknut će usvajanje metoda upravljanja koje drukčije mjere učinak zaposlenika, a praćenje razine kvalitete dobiti će nove dimenzije. Menadžeri će

morati pronaći načine za dosljedno i učinkovito upravljanje hibridnim timovima, bez obzira na to gdje se članovi tima nalaze. Novi stilovi upravljanja bit će potrebni i za povećan broj radnika na ugovoru.

Doći će do promjena organizacijske strukture

Mnogi od gore navedenih čimbenika također će utjecati na organizacijske kulture u mnogim tvrtkama. Digitalna transformacija potaknuti će mnoge tvrtke da usvoje digitalnu kulturu vođenu podacima.

Kako bi ostale prilagodljive i agilne, mnoge će tvrtke njegovati kulturu učenja i otvorenosti za promjene. Također, što je jednako važno, kultura će utjecati na ponašanje zaposlenika u ključnim područjima –zaposlenici koji su otvoreniji promjenama i digitalnoj tehnologiji, vjerojatno će se manje opirati digitalnoj transformaciji.

Kontinuirano učenje postat će preduvjet za uspjeh

Automatizacija će, kao što je navedeno, utjecati na zaposlenike i njihove radne uloge, kategorije poslova i vještine koje zaposlenici trebaju za uspjeh. Digitalne vještine sigurno će postati bitne i vrjednije, ali i meke vještine, poput empatije, emocionalnog upravljanja, komunikacijskih vještina i vještina vođenja. Iako je ove posljednje vještine možda teže naučiti i poučavati, obuka digitalnih vještina može i postati će središnji dio mnogih radnih mjesta.

Budućnost karijera u maloprodaji

Tko nije nedavno došao do svoje lokalne trgovine mješovitom robom ili velike trgovine i suočio se s opcijom samonaplate? Maloprodaja je doživjela i doživljava značajne oblike automatizacije tijekom posljednjih nekoliko godina, a trend

će se nastaviti i dalje. To ne znači nužno da će svi zaposlenici morati tražiti nove poslove, no budućnost karijera u maloprodaji bit će znatno drukčija od onoga što vidimo danas. Uz to, automatizacija može smanjiti rizik nedostatka radne snage i velikog postotka zamjene.

Što se događa s automatizacijom u maloprodaji

Maloprodajna industrija, između ostalog, iskusila je mnoge izazove vezane uz rad tijekom posljednjih nekoliko godina. Mnogi veliki trgovci na malo naročito u Europi, odlučili su uložiti u automatizaciju kako bi kompenzirali stalni nedostatak radne snage, ali i pružili drukčija iskustva svojim potrošačima. Od samonaplatnih blagajni do korištenja umjetne inteligencije za pronalaženje proizvoda ili nalaženja podataka o iskustvima kupaca. Uz to, automatizacija usmjerava različite logističke procese koji donose proizvode na maloprodajne police.

Da li je automatizacija pozitivna za razvoj karijere u maloprodaji

Iako bi prelazak na automatizaciju u maloprodaji mogao izgledati alarmantno za postojeće zaposlenike, činjenice govore potpuno drukčije. Prema istraživanjima McKinsey Global Institute u svijetu

došli su do podataka da se otprilike polovica maloprodajnih aktivnosti može automatizirati pomoću trenutne tehnologije. Međutim, samo oko 5% svih poslova može biti potpuno automatizirano. Čak i s tim brojkama, karijere u maloprodaji neće nestati. Samo će se razvijati i mijenjati i dovesti do:

Redefiniranja maloprodajnih karijera – automatizacija omogućuje maloprodajama stvaranje niza novih maloprodajnih karijera. Kako sve više trgovaca implementira ova rješenja, bit će sve veća potražnja za radnicima u područjima kao što su robotika, podatkovna znanost, analitika itd. Ove uloge će osnažiti zaposlenike da traže pozicije koje nude veću fleksibilnost, veće plaće i bolje radne uvjete.

Prekvalifikacije zaposlenika –kako bi ispunili ove nove uloge koje će stvoriti automatizacija u maloprodaji, poslodavci će morati podržati programe prekvalifikacije svoje radne snage. Drugim riječima, postojeći radnici morati će naučiti nove vještine.

Poslova s manje stresa – maloprodaja je općenito vrlo stresan posao, a situacija s nedostatkom radne snage nimalo ne olakšava stvari. Od postojećih radnika se traži da rade duže i preuzmu više obaveza kako bi nadoknadili manjak zaposlenika. To može uzrokovati nezadovoljstvo radnika. Budući da automatizacija rezultira većom učinkovitošću, ona također manje opterećuje maloprodajne

zaposlenike. Postojeći će radnici biti sretniji i angažiraniji, što također može rezultirati višim stopama zadržavanja zaposlenika.

Veće raznolikosti zadataka – posao u maloprodaji može se nevjerojatno ponavljati, bilo da tražite od zaposlenika da rade na kasi, stavljaju namirnice u vrećice, na police i sl. Jedan od glavnih ciljeva automatizacije je eliminirati ili smanjiti ponavljajuće i zamorne zadatke. Poslovi koji će ostati biti će oni koji nisu prikladni za automatizaciju, a koji su obično raznolikiji, te je moguće da unesu raznolikost i dinamiku u radu maloprodajnih zaposlenika.

Informiranijih zaposlenika – uz samoblagajne, automatizacija se može koristiti za poboljšanje komunikacije s maloprodajnim djelatnicima. Automatizirane poruke o novostima tvrtke, promocijama ili čak sigurnosnim pitanjima, mogu se takvim putem slati i zaposlenicima.

Više zadovoljnih kupaca – današnji potrošači imaju velika očekivanja od svojih trgovina. Može se činiti da su mnogi potrošači sumnjičavi prema automatizaciji u maloprodaji, no oni zapravo vole prednosti koje ona pruža u smislu korisničke usluge. Konkretno, automatizacija omogućuje zaposlenicima da pruže personaliziranije korisničko iskustvo.

Vrijeme u kojem živimo i promjene kroz koje prolazimo su velike i teško je pretpostaviti da li će se stvari razvijati baš ovim smjerom, ali i kojom brzinom. Sigurno je da će razvoj tehnologije, automatizacija poslovanja i nove generacije donijeti na tržište mnoge promjene o kojima trebamo razmišljati i prilagoditi se. Jedan veliki dio našeg poslovanja obavljat će tehnologija. Da bi zadržali kvalitetu našeg poslovanja i zaposlenika njihov razvoj, vođenje i suradnja izgledat će potpuno drukčije. Zato na vrijeme trebamo razmišljati kako te promjene podržati i razvijati. ST

Zlato: tradicionalna vrijednost u suvremenim ekonomskim

izazovima

Sobzirom na sve veću važnost financijske pismenosti, ključno je srednjoškolcima omogućiti razumijevanje osnovnih ekonomskih principa, kao što su monetarni sustavi, zlatni standard i noviji oblici novca poput kriptovaluta. Kroz korelaciju predmeta Geografija i predmeta struke srednjih škola ekonomskog i komercijalnog usmjerenja, učenici mogu steći temeljna znanja koja povezuju resurse poput zlata, njegovu geografski raspodijeljenu pri -

sutnost i njegovu ulogu u oblikovanju globalnih ekonomskih sustava. Na primjer, u geografiji se učenici upoznaju s nalazištima zlata i njegovim značajem za ekonomski razvoj, dok se kroz ekonomske i komercijalne predmete istražuju aspekti novčanih sustava, tržišta i financijskih instrumenata. Ova korelacija predmeta omogućuje učenicima da razviju kritičko razmišljanje o tome kako različite vrste novca, bilo da su to fiat valute ili kriptovalute, oblikuju gospodar-

stva i svakodnevne financijske odluke. Kroz ovakvo interdisciplinarno učenje, učenici stječu temelj za odgovorno upravljanje osobnim financijama i bolje razumiju globalne ekonomske procese, što je ključno za njihovu financijsku pismenost u današnjem svijetu.

Zlato je plemenit metal koji se u prirodi nalazi u različitim geološkim formacijama. Njegova raspodjela u svijetu ovisi o geološkim procesima i nalazištima. Zlato (Au)

Ivana Prezzi, dipl. oec.

Lucija Makjanić Čapalija, prof.geografije

je prepoznatljivo po svojoj žutoj boji, sjaju i otpornosti na koroziju. Već tisućljećima je simbol bogatstva, moći i statusa, a koristi se u raznim područjima, od industrije do umjetnosti i financija. Njegova vrijednost leži u univerzalnoj prihvaćenosti i upotrebljivosti. Rudarstvo zlata ima značajan utjecaj na ekonomiju zemalja u kojima se eksploatira. Osim što izravno doprinosi bruto domaćem proizvodu (BDP) kroz proizvodnju i izvoz, rudarska industrija potaknula je razvoj povezanih sektora poput transporta, građevinarstva i energetike. Primjerice, gradovi i regije u blizini velikih nalazišta često doživljavaju infrastrukturni razvoj, otvaranje novih radnih mjesta i povećanje lokalne potrošnje. Istovremeno, prevelika ovisnost o rudarenju zlata može dovesti do ekonomske nestabilnosti u slučaju pada cijene zlata na globalnom tržištu. Povijest bilježi brojne događaje vezane uz zlato, a jedan od najslavnijih je Zlatna groznica u Kaliforniji (1848.-1855.). Ovaj period masovne migracije privukao je stotine tisuća ljudi iz cijelog svijeta u potrazi za bogatstvom. Zlatna groznica imala je ogroman utjecaj na ekonomiju SAD-a, ubrzala je naseljavanje zapadnog dijela zemlje i potaknula razvoj trgovačkih i transportnih ruta. Međutim, ostavila je i posljedice poput uništenih ekosustava i sukoba s lokalnim zajednicama.

Najveće svjetske rezerve zlata nalaze se u nekoliko zemalja:

• Južna Afrika : Posebno rudnik Witwatersrand, nekad najbogatije nalazište zlata, i danas ima značajne rezerve.

• Australija : Veliki rudnici zlata nalaze se u Zapadnoj Australiji.

• Kina : Trenutno najveći svjetski proizvođač zlata, s važnim nalazištima u regijama Shandong, Henan i Fujian.

• Rusija : Značajna nalazišta nalaze se u Sibiru i na Dalekom Istoku.

• SAD : Kalifornija, Nevada i Aljaska ključna su područja za proizvodnju zlata.

• Kanada : Ruda zlata nalazi se u Ontariju, Quebecu i Britanskoj Kolumbiji.

Prema podacima iz 2023. godine, globalne rezerve zlata procjenjuju se na više od 35.000 tona. Među vodećima su SAD s približno 8.133 tone, Njemačka s 3.355 tona, Italija i Francuska s preko 2.400 tona svaka, te Rusija s više od 2.300 tona. Kina kontinuirano povećava svoje rezerve i trenutačno drži više od 2.100 tona (preuzeto s portala https://investitor.me/2024/02/21/ove-zemljeimaju-najvece-zlatne-rezerve-nasvijetu/?utm_source=chatgpt. com). Dinamika rezervi varira: dok neke zemlje povećavaju svoje za -

lihe zlata kako bi osigurale stabilnost tijekom ekonomske nesigurnosti, povijest pamti i primjere poput Staljinove ere, kada su sovjetske rezerve zlata bile iscrpljene radi financiranja industrijalizacije.

Zlato je dragocjen metal koji ima značajnu ulogu u ekonomskom razvoju i stabilnosti. Osim ekonomske, zlato ima i simboličnu vrijednost koja odražava ljudsku želju za ljepotom, bogatstvom i sigurnosti. Njegovo proučavanje otkriva mnogo o povijesti zemljine kore i geološkim procesima, ali istovremeno naglašava važnost odgovornog rudarenja kako bi se smanjile negativne posljedice na okoliš i društvo. Ono je oduvijek bilo temeljna komponenta globalne ekonomske stabilnosti. Kroz povijest, većina zemalja temeljila je svoju monetarnu politiku na rezervama zlata, koje su im pružale sigurnost i povjerenje u vrijednost njihovih valuta. S vremenom, svijet je prešao na moderno financijsko okruženje koje se oslanja na fleksibilne monetarne politike, a na pozornicu je došao Bitcoin i druge kriptovalute koje ne koriste tradicionalne oblike pokrića poput zlata. No, što nam današnja ekonomija govori o povezanosti između ovih različitih financijskih sustava? Zlatni standard bio je monetarni sustav u kojem su valute bile povezane s količinom zlata koje je zemlja posjedovala. To je značilo da su vlade garantirale zamjenjivost novca za zlato po fiksnom tečaju. Na primjer, američki dolar bio je vezan uz zlato po stopi od 35 dolara za uncu. Ovaj sustav osiguravao je stabilnost, jer vlade nisu mogle tiskati novac u većoj količini od svojih zlatnih rezervi. Unatoč prednostima, zlatni standard imao je ozbiljna ograničenja. Ako bi gospodarstvo raslo brže od dostupnih zaliha zlata, dolazilo bi do manjka novca, što je usporavalo gospodarsku aktivnost. Osim toga, u kriznim situacijama vlade nisu mogle povećati količinu novca u optica -

ju kako bi potaknule oporavak, jer bi to zahtijevalo veće zlatne rezerve, koje su često bile nedostupne. Ova ograničenja postala su očita tijekom Velike depresije 1930-ih, kada su mnoge zemlje počele napuštati zlatni standard kako bi mogle voditi fleksibilnije ekonomske politike. Proces je završen 1971. godine, kada je predsjednik Richard Nixon odlučio prekinuti zamjenjivost dolara za zlato, što je poznato kao „Nixonov šok“. Time je dolar prestao biti povezan sa zlatom, a svjetske valute postale su fiat valute, čija se vrijednost temelji isključivo na povjerenju u vladu koja ih izdaje. Fiat valute omogućuju veću fleksibilnost u vođenju ekonomskih politika, ali nose rizike poput inflacije i gubitka vrijednosti novca. Zlatni standard ostaje važna lekcija u povijesti monetarnih sustava, ukazujući na ravnotežu između stabilnosti i fleksibilnosti koja je potrebna u vođenju suvremenih gospodarstava. Naziv fiat novac potiče od latinske riječi „fiat“, što znači „neka bude“ ili „neka se dogodi“, što u kontekstu novca znači da njegova vrijednost proizlazi iz odluke vlade da ga proglasi zakonskim sredstvom plaćanja, a ne iz pokrića u materijalnim resursima poput zlata. Za razliku od zlatnog standarda, gdje je novac bio zamjenjiv za fizičko zlato, fiat novac ima vrijednost jer ljudi vjeruju da će ga prihvatiti u transakcijama, a njegova upotreba je osigurana zakonodavstvom i povjerenjem u ekonomiju i vlastitu vladu. Moderne središnje banke

upravljaju ovim novcem kroz fleksibilnu monetarnu politiku, koristeći alate poput kamatnih stopa i kvantitativnog popuštanja (Izvor: „The Bitcoin Standard: The Decentralized Alternative to Central Banking“, Saifedean Ammous). Ova sloboda omogućava vladama da bolje odgovore na ekonomske šokove, ali također stvara rizik od inflacije i prekomjernog tiskanja novca. U trenutnoj globalnoj situaciji, s krizama poput pandemije, ratova i drugih geopolitičkih napetosti, mnoge centralne banke okrenule su se politikama niskih kamatnih stopa i masivnog tiskanja novca, što je, prema nekim analitičarima, dovelo do devalvacije fiat valuta. Bitcoin, stvoren 2009. godine, prva je kriptovaluta koja nudi alternativu tradicionalnom novcu. Nije vezan uz zlato niti ga kontrolira neka centralizirana institucija, već koristi blockchain tehnologiju koja bilježi transakcije u lanac blokova. Blockchain funkcionira kao digitalna knjiga raspodijeljena među tisućama računala, osiguravajući sigurnost i transparentnost podataka, jer se transakcije ne mogu mijenjati bez da to mreža primijeti. Bitcoin je ograničen na 21 milijun jedinica, što mu daje sličnost sa zlatom i nadimak „digitalno zlato“. Njegova vrijednost temelji se na ponudi i potražnji, a u vremenima nestabilnosti često se vidi kao sigurno ulaganje. Ipak, zbog nepredvidivosti i pravne nesigurnosti, ulaganje u kriptovalute nosi značajan rizik.

Zlato i dalje zauzima posebno mjesto kao jedno od najpouzdanijih

sredstava za očuvanje vrijednosti, posebno u vremenima ekonomske nesigurnosti. U posljednjih nekoliko godina cijena zlata značajno je porasla, što je rezultat straha od inflacije i opće gospodarske nesigurnosti. Ulagači često biraju zlato kao sigurno utočište za svoju imovinu, dok kriptovalute, iako privlačne, još uvijek nisu stekle tu razinu povjerenja. Tijekom navedenog razdoblja, vrijednost zlata je porasla za više od 70%, prema podacima dostupnim iz izvještaja o kretanju plemenitih metala (Izvor: https://www.gold.org ). Ovaj rast potaknut je nizom čimbenika, uključujući povećanu inflaciju, devalvaciju fiat valuta i geopolitičke neizvjesnosti, koje su mnoge ulagače navele da se okrenu zlatu kao stabilnoj vrijednosti. Posebno snažan rast zabilježen je u razdoblju globalne pandemije COVID-19, kada su brojne vlade koristile ekspanzivne monetarne politike kako bi potaknule gospodarstva. Taj je potez izazvao zabrinutost zbog inflacije, što je dodatno povećalo potražnju za zlatom. I danas, cijena zlata ostaje osjetljiva na globalne gospodarske trendove, dok investitori pažljivo prate svaki znak nestabilnosti kako bi osigurali svoje ulaganje u ovoj tradicionalnoj vrijednosti. Ovako dinamično tržište zlata ilustrira kako se povijesni značaj ovog plemenitog metala ne samo zadržava, već i prilagođava suvremenim gospodarskim izazovima. Danas se postavlja pitanje može li novac bez pokrića u stvarnim resursima, poput zlata, biti održiv na duži rok. Inflacija, rastući životni troškovi i tehnologije poput kriptovaluta mijenjaju percepciju o ulozi novca. Iako decentralizirane digitalne valute nude inovativan pristup, tržište zlata pokazuje da povjerenje u fizičke resurse još uvijek ima ključnu ulogu. Budućnost financijskih sustava možda leži u pronalasku ravnoteže između sigurnosti tradicionalnih resursa i potencijala digitalnih tehnologija. ST

Izazovi

i zamke primjene AI

AI tehnologije osvajaju svijet

Umjetna inteligencija postala je vruća tema godine. To se najbolje vidjelo na ovogodišnjem Svjetskom gospodarskom forumu u Davosu i na IT Summitu u Londonu. Politički i poslovni lideri ozbiljno promišljaju i raspravljaju o ovoj tehnologiji koja osvaja svijet. Istodobno, umjetna inteligencija sve je prisutnija u svim segmentima društvenog života, a suvremene tehnologije značajno su promijenile način razmišljanja i djelovanja, napose na današnji odgojnoobrazovni sustav, kao i na filozofiju i praksu poslovanja. Ukratko, primjena umjetne inteligencije unosi u društveno-ekonomsku sferu potpuno nove dimenzije. U komentarima na IT Summitu u Londonu dalo se naslutiti da odluke IT giganata zapravo odlučuju o ukupnoj našoj budućnosti, čak više od politike i političara.

Aktualno stanje AI na svjetskim tržištima (2025)

Tržište umjetne inteligencije (AI) bilježi ubrzan rast, a procjenjuje se da će do 2030. AI doprinijeti europskom BDP-u s 2,7 bilijuna dolara. Velike tehnološke kompanije ulažu milijarde dolara u razvoj AI modela, s fokusom na ubrzanje inovacija i automatizaciju poslovnih procesa. AI će, naime, u velikoj mjeri transformirati radna mjesta, optimizirati radne tokove i olakšati svakodnevni život kroz napredne asistente poput Microsoft Copilota.

Ključni AI trendovi za 2025. uključuju: AI agente koji će automatizirati ponavljajuće i složene zadatke u industrijama poput IT-a, zdravstva i pravosuđa. Personalizirane AI modele koji će omogućiti organizacijama i pojedincima da prilagode AI alatima svoje specifične potrebe. AI u održivosti, gdje će umjetna inteligencija igrati ključnu ulogu u rješavanju problema poput klimatskih promjena.

Iako AI nadmašuje ljude u brzini analize podataka i rješavanju specifičnih problema, ljudska inteligencija ostaje superiorna u kreativnosti, emocionalnoj inteligenciji i etičkom odlučivanju. AI je alat koji poboljšava ljudsku produktivnost, ali nije sposoban za samostalno donošenje odluka u kontekstu kompleksnih društvenih interakcija. Zaključno, AI će imati sve veći utjecaj na gospodarstvo i društvo, ali će ljudska inteligencija i dalje igrati ključnu ulogu u upravljanju tehnologijom i donošenju odluka.

Umjetna inteligencija utkala se gotovo u sve živote pa tako i u investicijsku industriju. Posebno predstavlja izazov za investitore zbog financijskih i političkih nesigurnosti, neki rješenje vide u umjetnoj inteligenciji dok drugi više vjeruju ljudima kad je riječ o investicijama.

„Umjetna inteligencija (AI), uključujući napredak u području opće umjetne inteligencije (AGI), već ima značajan utjecaj na investicijsku in -

dustriju i nastavit će je transformirati“ rekao je Timur Turlov, izvršni direktor Freedom Holding Corp.-a na nedavnom skupu u Zagrebu. Po njemu, u 2025. i dalje, uloga AI-ja bit će: Analiza podataka (umjetna inteligencija ubrzava obradu velikih skupova podataka identificirajući tržišne trendove koji su prethodno mogli proći nezapaženo. To omogućuje bržu identifikaciju tržišnih prilika, što je korisno i za institucionalne i za male investitore); Robo-savjetnici (Napredak umjetne inteligencije poboljšava preciznost i personalizaciju automatiziranih financijskih asistenata. Oni mogu nuditi prilagođena investicijska rješenja koja odgovaraju klijentovom riziku, ciljevima i financijskim mogućnostima); Osobni financijski asistenti (opća umjetna inteligencija ima potencijal zamijeniti financijske savjetnike u osnovnim aspektima kao što su budžetiranje, upravljanje portfeljem i dugoročno planiranje. Međutim, takvi asistenti ne mogu zamijeniti ljudsku intuiciju i empatiju, posebno u stresnim situacijama poput krize ili tržišne nestabilnosti); Predviđanje rizika (uz opću umjetnu inteligenciju, investitori mogu preciznije modelirati tržišno ponašanje, prepoznati rizike i graditi otpornije portfelje).

Unatoč prednostima, umjetna inteligencija ima ograničenja, poput ovisnosti o povijesnim podacima, što ga čini ranjivim na " black swans" (nepredvidive događaje). Osim toga, ove tehnologije zahtijevaju stroge regulative kako bi se spriječile zlouporabe.

Popularnosti ovog sustava svjedoči i podatak da trenutno gotovo svaka veća tvrtka na svijetu ulaže u razvoj AI-ja, dok, s druge strane, čak 84% ljudi koji koriste umjetnu inteligenciju nisu uopće svjesni da su s njom u interakciji. Predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen najavila je na IT Summitu u Londonu jasnu podršku daljem razvoju i primjeni AI, nastojeći odr-

žati svoju pozicije na svjetskim tržištima novim ulaganjima više od 200 milijardi eura u umjetnu inteligenciju. Američki i kineski IT sektori grčevito se bore za primat na tom području. Tehnologija ima i svoje strateške prednosti, a globalne sile poput SAD-a i Kine tu kontrolu smatraju nacionalnim prioritetima.

U sektoru razvoja umjetne inteligencije investiraju se milijarde eura. Jesu li očekivanja prevelika? Zašto još nema aplikacija koje bi opravdale enormna ulaganja?

Investicije su ogromne. Isplate li se te velike investicije? To za sada nije jasno. Uspjeh ovisi o tome u kojoj mjeri AI uopće može pomoći u povećanju produktivnosti.

U posljednje vrijeme su glasniji i stručnjaci koji upozoravaju da bi se kod AI-ja moglo raditi o velikom mjehuru od sapunice. Mjehuri imaju jednu nezgodnu osobinu – oni znaju i puknuti. A to onda donosi velike nevolje.

Rizik od (ne)investiranja

Usprkos tome čini se da povlačenje iz utrke oko AI-ja uopće nije ozbiljna opcija za velike tehnološke kompanije. „Rizik od premalog ulaganja u infrastrukturu AI-ja je dramatično veći od rizika da se ulaže previše“, kazao je Sundar Pichai, šef Googlea, prilikom prezentacije aktualnih poslovnih pokazatelja. Puno novca u sektor AI-ja investira i Meta, koncern u sklopu kojeg djeluju Facebook ili Instagram.

Ono što se ne uklapa u idealiziranu sliku kod primjene AI odnosi se na istraživanja RAND Corporationa, koje upozorava kako više od 80 posto ovih AI projekata neće ni uspjeti – što je dvostruko više od stope neuspjeha za startupove koji nisu povezani s AI tehnologijom. Prema istraživanju, najveći razlog neuspjeha projekata umjetne inteligencije je neusklađenost ciljeva između ključnih dionika. Vod -

stvo AI tvrtki često ima pogled na to što umjetna inteligencija može i treba postići, a koji nije utemeljen na stvarnosti. Ovaj nedostatak razumijevanja između poslovnih lidera i ljudi na terenu znači da projekti često nemaju resurse i vrijeme potrebno za postizanje svojih ciljeva.

Intervjui su otkrili da znanstvenike koji se bave podacima ponekad ometaju najnovija dostignuća u umjetnoj inteligenciji i implementiraju ih u svoje projekte ne gledajući vrijednost koju će to donijeti. Ovaj ‘sindrom sjajnog predmeta’ znači da znanstvenici i inženjeri žele koristiti ove nove tehnologije samo zato što su najnovije. Iako je važno biti u tijeku s umjetnom inteligencijom, timovi također trebaju razmotriti hoće li ta nova tehnologija doista riješiti probleme s kojima se suočavaju u svojim istraživanjima ili će ih samo učiniti složenijim i zamršenijim nego što već jest. U istraživanju je također navedeno i nekoliko drugih razloga, uključujući nedostatak pravilno pripremljenih skupova podataka, neadekvatnu infrastrukturu i nekompatibilnost umjetne inteligencije s problemom koji je u pitanju.

Europa pokušava održati korak u razvoju AI-ja

Europska unija intenzivira napore usmjerene usvajanju i poboljšavanju umjetne inteligencije, s posebnim naglaskom na jačanje digitalne infrastrukture i kapaciteta u državama članicama. Europska komisija postavila je ambiciozne ciljeve za 2030. godinu. Do tada 90 posto malih i srednjih poduzeća treba postići barem osnovnu razinu digitalnog intenziteta, a 75 posto poduzeća usvojiti tehnologije kao što su računalstvo u oblaku, umjetna inteligencija i big data

Summit IT stručnjaka u Londonu donosi niz važnih događaja koji će oblikovati budućnost industrije. Evo nekoliko ključnih događaja:

Tech Show London 2025 (12.-13. ožujka). Očekuje se više od 19.350 industrijskih lidera i 400+ govornika, uključujući osnivača Shazama, Chrisa Bartona. Fokus je na naprednim tehnologijama, uključujući umjetnu inteligenciju, cloud infrastrukturu, cyber sigurnost i big data. Bit će dostupno više od 500 inovativnih rješenja i 200+ sati stručnih sesija.

Managed Services Summit London 2025. Ključni događaj za menadžere u IT industriji, MSP (Managed Service Providers) i MSSP (Managed Security Service Providers). Fokus na cyber sigurnosti, automatizaciji i budućim izazovima u IT sektoru.

World CIO 200 Summit (30. travnja 2025). Okuplja vodeće CIO stručnjake iz cijelog svijeta radi razmjene znanja o digitalnoj transformaciji. Fokus je na liderstvu, agilnosti i brzoj adaptaciji na promjene u IT sektoru.

Elon Musk i Europska unija imaju složen odnos kada je u pitanju primjena i regulacija umjetne inteligencije (AI). Musk je poznat po svojim upozorenjima o potencijalnim opasnostima AI-ja, dok EU pokušava postaviti jasne regulative kroz AI Act kako bi osigurala etičku i sigurnu upotrebu ove tehnologije.

Musk je više puta izjavio da AI predstavlja egzistencijalnu prijetnju čovječanstvu ako se ne regulira na pravi način. Iako je generalno protiv prekomjerne regulacije, podržava ideju da AI treba određenu razinu nadzora kako bi se izbjegle negativne posljedice. EU je razvila zakon o AI koji se fokusira na sigurnost, transparentnost i etičku upotrebu. Muskova kritika ide u pravcu pretjerano stroge regulacije, tvrdeći da bi mogla ugušiti inovacije. Tim kritikama se pridružio i američki potpredsjednik J. D. Vance koji upozorava EU da bi njihova „pretjerena regulacija AI mogla ugušiti razvoj tehnologije“

Gdje je Hrvatska?

Hrvatska je usvojila nekoliko nacionalnih strategija koje uključuju umjetnu inteligenciju kao ključnu komponentu. U sklopu Nacionalne razvojne strategije do 2030. godine, Hrvatska planira poticati digitalnu transformaciju gospodarstva, što uključuje ulaganje u AI tehnologije. Hrvatska, kao dio

Europske unije, aktivno prati razvoj i primjenu umjetne inteligencije (AI) te ima nekoliko značajnih inicijativa i potencijala u ovom području. Primjerice, hrvatske akademske institucije, poput Sveučilišta u Zagrebu, Sveučilišta u Rijeci i Instituta Ruđer Bošković, igraju ključnu ulogu u istraživanju i razvoju AI-ja. Fakulteti računarstva i informatike aktivno provode istraživanja u područjima poput strojne obrade podataka, računalne vizije, prirodnog jezika i robotike Također, posljednjih godina se u Hrvatskoj razvija snažan startup ekosustav koji obuhvaća niz tvrtki fokusiranih na AI. Tvrtke poput „Rimac Automobili“ koriste AI u razvoju autonomnih vozila, dok druge, kao što su „Infobip“ i „Photomath“, implementiraju AI u telekomunikacijama i obrazovanju.

Ovi startupi dokazuju da Hrvatska ima potencijal za inovacije u AI-u. Sustavi umjetne inteligencije integrirani su i u poslovanje mnogih kompanija. Poduzeća sve više koriste AI za optimizaciju poslovnih procesa, od prediktivne analitike u financijama i marketingu do pametnih sustava u proizvodnji. Sektor turizma, ključan za Hrvatsku, također počinje koristiti AI za personalizaciju korisničkog iskustva, analizu podataka i optimizaciju usluga.

Unatoč napretku, Hrvatska se suočava s izazovima poput ograničenih financijskih sredstava, nedostatka stručnjaka za AI i potre -

be za jačim vezama između akademije i industrije. Hrvatska ima priliku iskoristiti svoju poziciju unutar EU-a za privlačenje sredstava iz europskih fondova za razvoj AIja te ima solidne temelje i rastući interes za umjetnu inteligenciju, uz izazove koji su karakteristični za manje zemlje. Pri tome mora voditi računa o zamkama i opasnostima koje umjetna inteligencija nosi sa sobom.

Opasnosti koje AI nosi sa sobom

Na to upozorava čak i „kum“ umjetne inteligencije Geofrey Hinton koji izražava ozbiljnu zabrinutost oko potencijalnih prijetnji AI-ja. U svojim nedavnim izjavama upozorio je da postoji 10% do 20% šanse da bi umjetna inteligencija mogla dovesti do izumiranja čovječanstva u sljedećih 30 godina. Smatra da razvoj AI-ja napreduje brže nego što su mnogi očekivali, što može imati nepredvidive i potencijalno katastrofalne posljedice. Hinton posebno naglašava da bi napredna AI mogla nadmašiti ljudsku inteligenciju. Zbog toga poziva na hitnu regulaciju tehnologije kako bi se spriječile zloupotrebe i osigurala sigurnost razvoja AI-ja. Također je zabrinut zbog mogućnosti da AI proširi ekonomske nejednakosti i ugrozi radna mjesta, slično kao što se dogodilo tijekom Industrijske revolucije. Hinton smatra da bi nekontrolirani razvoj mogao

imati egzistencijalne posljedice za čovječanstvo

Nova knjiga jednog od najistaknutijih intelektualaca današnjice, Izraelca Yuvala Noaha Harrarija također vrlo kritički upozorava na potencijalne opasnosti u korištenju umjetne inteligencije. On smatra da treba postaviti razvojne granice bez kojih će se „AI ubrzo pretvoriti u samostalno biće koje čovječanstvu neće biti alat nego konkurentska vrsta na Zemlji. Umjetna inteligencija novi je alfa-grabežljivac. Ako ne bude pod kontrolom, svi ćemo postati njezin plijen“. Harrari u knjizi Nexus (Rasprava naglašava da se „AI razlikuje od bilo koje druge prethodne tehnologije. To je nezavisni agent. Sve prethodne tehnologije, čak i nuklearno oružje, bile su drukčije: nisu imale inteligentnu moć. Atomska bomba nije mogla izmisliti novo oružje niti donositi odluke. AI je drukčiji. Može proizvoditi slike, stvarati kodove i drugu moćniju umjetnu inteligenciju. Tu će se dogoditi eksplozija umjetne inteligencije“.

Rob Rieman, nizozemski filozof i autor knjige „Umijeće postojanja čovjekom“, suprotstavlja se ovim stavovima Hararija i tvrdi: „Dio njegovih besmislica je i prijetnja umjetnom inteligencijom. Umjetna inteligencija predstavlja prijetnju jednako koliko i nuklearna bomba, a što je istina za bombu to vrijedi i za AI: oboje su prijetnja ovisno o tome kako mi ljudi to koristimo ili odbijamo koristiti“.

Konačno, i poglavar Katoličke crkve te najveći moralni autoritet u svjetskim razmjerima, papa Franjo, također upozorava da umjetna inteligencija ne smije natjerati ljude da zaborave međuljudske odnose. „Tehnološki razvoj riskira izoliranje pojedinaca i njihovo stavljanje u lažnu stvarnost. Umjetna inteligencija bi se trebala koristiti za zbližavanje ljudi i promicanje razumijevanja i solidarnosti unutar društva“.

Turističke nedoumice

Cijena mora biti usklađena s razinom kvalitete

Ante Gavranović, novinar i publicist ante.gavranovic01@gmail.com

Ako Hrvatska želi zadržati svoju poziciju i pozitivnu percepciju na globalnom turističkom tržištu, ključno će biti osigurati to da cijene budu u skladu s percepcijom kvalitete. Ulaganja u poboljšanje infrastrukturnih kapaciteta, obogaćivanje ponude, diferencijacija proizvoda i strateško određivanje cijena bit će presudni. Bez toga, visok rast cijena turističkih usluga od 2022. godine mogao bi, u kombinaciji s ekonomskim poteškoćama emitivnih turističkih tržišta, rezultirati erozijom konkurentnosti i povratkom starim navikama biranja jeftinijih destinacija, što bi dugoročno ugrozilo temelje konkurentnosti našega turističkog sektora. To je snažna poruka Savjeta za razvoj turizma, koji je „obavio“ široku inspekciju svih dobrih i loših pojava i pojavnosti koje bi dugoročno sigurno ugrozile ukupan turistički razvitak.

Prošlogodišnja turistička sezona u Hrvatskoj ocijenjena je uspješnom, ali s određenim izazovima. Ukupno je zabilježeno 9,7% više dolazaka i 2,6% više noćenja, čime je sezona premašila i predpandemijske brojke iz 2019. godine. Financijski pokazatelji također su pozitivni – ukupni prihodi za 2024. procijenjeni su na blizu 15 milijardi eura (nakon korekcije promjena HNB, jer su očekivanja bila nešto iznad toga).

Uklapa li se to u našu najavljenu strategiju razvoja, koja teži i počiva na kvaliteti, a ne brojkama o dolascima i noćenjima? U kojoj mjeri se pridržavamo postavljenih prioriteta i kako se to održava na budućnost hrvatskog turizma?

Sezona, iako uspješna, donijela je i potencirala neke probleme. Prekomjerni rast ponude smještaja, osobito u privatnom sektoru, rezultirao je nižom popunjenošću – hoteli su imali u glavnoj sezoni 95% popunjenosti, dok je privatni smještaj bio popunjen u prosjeku samo 62%. Hiperinflacija ponude dovela je do manje realiziranog prometa kod mnogih iznajmljivača. Osim toga, ranija očekivanja o „snažnom turističkom bumu“ nisu se u potpunosti ostvarila. U 2024. godini zabilježen je pad broja dolazaka njemačkih i talijanskih turista u Hrvatsku. Broj dolazaka Nijemaca, naših najbrojnijih gostiju, smanjio se, a pad broja talijanskih turista još je izraženiji – u usporedbi s 2019. godinom smanjen je za čak 23%, dok je broj noćenja pao za 28%.

Aktualna strategija razvoja turizma relativno je novijeg datuma i vrijedi do 2027. godine. Ozbiljni analitičari ukupnog stanja na turističkom tržištu skloni su razmišljanjima da su temeljne odrednice i osnovni pravci u Strategiji dobro postavljeni i nema neke velike potrebe za redefiniranjem istaknutih ciljeva. No, ono na što upozoravaju jest da treba početi aktivno provoditi sve ono što se već dugo govori i što je

u strategijama i napisano. Novim zakonima i kroz sve veću opću svijest o lošim stranama turizma, vjerujem da će se neke stvari stvarno i početi mijenjati.

Izgradnja apartmana i obiteljskih kuća

Izgradnja apartmana i obiteljskih kuća u Hrvatskoj ima značajan utjecaj na turizam, s pozitivnim i negativnim aspektima. Pozitivni utjecaji su povećanje smještajnih kapaciteta, demokratizacija turizma, dodatni prihodi za lokalno stanovništvo i decentralizacija turizma. Negativni utjecaji su prekomjerna urbanizacija i devastacija prostora, niska kvaliteta i nedostatak luksuznog smještaja, preopterećenost infrastrukture, sezonalna ekonomija i, napose posljednjih godina – povećanje cijena nekretnina.

Kakav zaključak možemo iz toga izvući? Iako izgradnja apartmana i obiteljskih kuća doprinosi rastu turizma, nerazmjerno širenje privatnog smještaja može dugoročno narušiti održivost i kvalitetu turističkog proizvoda. Hrvatska bi trebala usmjeriti razvoj prema kvalitetnijem smještaju, boljoj regulaciji urbanizacije i poticanju održivih investicija u turizmu.

Pitanje koje se logično postavlja je treba li država pooštriti regulacije za izgradnju apartmana? Može li država ograničiti ili potpuno onemogućiti izgradnju novih apartmana?

Da, država može ograničiti ili čak onemogućiti daljnju izgradnju

apartmana, ali to mora učiniti u okviru zakona i uz jasno definirane urbanističke i ekonomske ciljeve. Potpuna zabrana izgradnje apartmana nije realna, jer bi mogla narušiti tržište, izazvati pravne sporove i ugroziti građevinski sektor. Selektivna ograničenja su izvediva i poželjna, posebno u preizgrađenim područjima gdje turizam već ugrožava kvalitetu života i infrastrukturu.

Država bi također mogla ograničiti izgradnju apartmana kroz prostorne planove i urbanistička ograničenja. Lokalne i državne vlasti mogu zabraniti ili ograničiti izgradnju apartmana u određenim zonama (npr. obalna područja, povijesne jezgre, zaštićeni krajolici). Mogu se smanjiti građevinske zone kako bi se spriječila nekontrolirana gradnja. Postoji mogućnost uvođenje posebnih građevinskih dozvola. Gradnja apartmana mogla bi zahtijevati dodatne dozvole, a ne samo standardne građevinske dozvole. Dozvole bi se odobravale samo ako projekt doprinosi kvaliteti turizma i infrastrukture, a ne samo masovnom smještaju. Dodajmo tome strože poreze na nove apartmane, a država posebno može kroz subvencije potaknuti gradnju hotela, vila i luksuznog smještaja umjesto apartmana. Postoji i mogućnost ograničenje vlasništva za strance tj. uvođenje restrikcija za strane investitore, kao što to rade neke europske zemlje (npr. Danska, Švicarska), kako bi se smanjila spekulativna kupovina apartmana. Država, dakle, ne može u potpunosti zabraniti gradnju apartmana, ali može strogo regulirati gdje i pod kojim uvjetima se smiju graditi. Najbolje rješenje su svakako selektivna ograničenja u preizgrađenim područjima i poticanje kvalitetnijih oblika turizma umjesto masovnog apartmanskog smještaja. Mišljenja stručnih krugova, a sve više i lokalnih vlasti, smatraju da bi država trebala pooštriti regulacije za izgradnju apar-

tmana, ali na strateški i selektivan način. To znači da ne treba potpuno zaustaviti gradnju, već je usmjeriti prema održivom razvoju i većoj kvaliteti turističkog smještaja. Hrvatskoj, to treba posebno naglasiti, nije potrebna potpuna zabrana izgradnje apartmana, već pametno reguliranje koje će osigurati održivost turizma i bolji život lokalnog stanovništva.

Zašto su potrebne strože regulacije?

Nekontrolirana izgradnja apartmana narušava prirodni krajobraz i kulturnu baštinu, posebno u priobalju. Mnoge destinacije gube autentičnost, jer se umjesto lokalnih zajednica stvaraju „gradovi apartmana“. Masovni apartmanski turizam donosi prihode samo ljeti, dok zimi naselja ostaju prazna. Previše privatnog smještaja smanjuje potražnju za hotelima i luksuznijim sadržajima, koji generiraju veće prihode. Mnogi gradovi i otoci nemaju dovoljno jaku infrastrukturu za povećan broj turista (voda, odvodnja, promet, otpad). Povećava se pritisak na okoliš, čime se dugoročno ugrožava privlačnost destinacija.

U posljednje vrijeme ulazimo u sferu „prosvjeda“. Jedan od najbrojnijih (vrlo aktualan) je svakako prosvjed ilegalnih vlasnika objekata na Jadranu, ali i šire. Kako uopće riješiti prosvjede vlasnika ilegalnih objekata? Kako postupati prema stranim vlasnicima? Koliko ilegalnih objekata uopće postoji u Hrvatskoj?

Prosvjedi vlasnika ilegalnih objekata (divlje gradnje) u Hrvatskoj često se događaju zbog rušenja bespravno sagrađenih kuća, vikendica i apartmana, posebice u priobalju. Ključni problem je što su mnogi objekti građeni bez dozvola na zaštićenim područjima, državnom zemljištu ili u zonama gdje nije dopuštena gradnja. Mogući načini rješavanja problema su kategorizaci -

ja ilegalnih objekata, pri čemu valja razlikovati manje od većih prekršaja. Na primjer: gradnja na zaštićenim područjima, pomorskom dobru trebaju se, bez iznimaka, rješavati rušenjem. Država treba omogućiti bržu i transparentniju legalizaciju uz jasne kriterije. Jasna pravila i konzistentna provedba ključ su rješenja. U mnogim slučajevima moguće je uvesti visoke poreze i kazne umjesto rušenja – to bi obeshrabrilo nove ilegalne gradnje, a državi donijelo prihode.

Sve je više stranih državljana (posebno iz Njemačke, Austrije, Slovenije) koji kupuju ili grade nekretnine u Hrvatskoj. Ako su njihove nekretnine ilegalne, trebaju se jednako tretirati kao domaći vlasnici. Mjere koje bi država trebala poduzeti: uspostaviti registar stranih vlasnika – jasno evidentirati tko su vlasnici i provjeriti legalnost objekata. Jednaka pravila za sve – stranci ne smiju biti u povoljnijem položaju od domaćih vlasnika. Ograničiti prodaju zemljišta u osjetljivim područjima – mnogi strani investitori kupuju zemljišta blizu mora i grade ilegalno.

Kao što vidimo, „ispit istine“ o hrvatskom turizmu otvara mnoga bolna pitanja i zaista traži na njih odgovore. Svakako, najvažnija su ona koja utječu na rezultate (ali i percepciju) uspješnosti turizma, sputavanje ostalih poslovnih, napose proizvodnih aktivnosti na turističkim područjima. U kojoj mjeri se uopće pridržavamo postavljenih prioriteta i kako se to održava na budućnost hrvatskog turizma?

Hrvatska je donijela Strategiju razvoja održivog turizma do 2030. , koja naglašava ravnomjerniji razvoj, smanjenje sezonalnosti i očuvanje prirodnih resursa. Međutim, masovni turizam i dalje dominira, posebno u priobalju. Ako se ne kontrolira prekomjerni turizam, mogući su negativni efekti poput ekološkog pritiska, preopterećenja infrastrukture i pada kvalitete života lokalnog stanovništva. Na -

pori se ulažu u razvoj kontinentalnog, zdravstvenog, sportskog i kulturnog turizma, ali su još uvijek u sjeni tradicionalnog „sunce i more“ modela. S druge strane, uspješna diversifikacija može produljiti sezonu i potaknuti ekonomsku održivost u manje razvijenim područjima

Postoje inicijative za digitalizaciju turističkih usluga i promocije (npr. pametni gradovi i digitalne platforme), no digitalna transformacija nije ujednačena u svim regijama. Jasno je, međutim, da ulaganja u digitalne tehnologije mogu poboljšati konkurentnost i učinkovitost turističkog sektora. Svjesni smo, također, činjenice da su infrastrukturni projekti (poput proširenja zračnih luka i prometnih mreža), ključna za održivost i kvalitetu turističkog doživljaja.

Nedostatak kvalificirane radne snage sve je izraženiji problem, a sezonalnost dodatno otežava situaciju. Ulaganja u edukaciju i poboljšanje radnih uvjeta tek su u početnim fazama. Posljednjih nekoliko sezona pokazalo je da bez ulaganja u ljude, Hrvatska riskira pad kvalitete usluge i preveliku ovisnost o uvozu radne snage.

Činjenica je da se Hrvatska djelomično pridržava postavljenih prioriteta, ali su izazovi poput sezonalnosti, ekološke održivosti i prilagodbe globalnim trendovima i dalje vrlo prisutni. Budućnost hrvatskog turizma ovisit će o tome koliko će se dosljedno provoditi strateške mjere i koliko će brzo sektor reagirati na izazove i prilike. Ovo je ipak samo mali podsjetnik gdje smo i što nam je činiti za dobrobit hrvatskog turizma. Činjenica je, naime, da mi zapravo relativno malo znamo koliko „naš“ turizam stvarno doprinosi lokalnom blagostanju i gospodarskom razvoju te kroz indirektne efekte u cijeloj zemlji. Vrijeme otrežnjenja je pred nama. Postavlja se samo pitanje kako ćemo ga (is)koristiti.

Odnosi Europske unije i Švicarske Konfederacije u svjetlu potpisivanja

trgovinskog sporazuma

Sažetak

Europska unija (dalje u tekstu: EU) i Švicarska Konfederacija (dalje u tekstu: Švicarska) njeguju dugu povijest međusobnih odnosa, još od uspostave Zajednica (EZ, EEZ) –prethodnica EU. Ovi odnosi oduvijek su bili mirnodopski, ali nisu uvijek bili idilični. Sama činjenica da je Švicarska od pridruživanja Austrije Europskoj uniji početkom 1995. godine potpuno okružena teritorijem država članica EU, ne računajući Lihtenštajn, mikrodržavu pod zaštitom upravo Švicarske, dovoljno govori o važnosti ovih odnosa za obje strane, kao i činjenica da Švicarska, koja je i članica Schengenskog područja slobodnog kre-

tanja, ima od svih država najviše koristi od zajedničkog tržišta EU, iako istome ne pripada. Nedavno definiran bilateralni sporazum tzv. Okvirni sporazum između EU i Švicarske naznačio je da bi se odnosi mogli urediti na smisleniji, opsežniji način, a postignut je nakon zastoja od tri godine u pregovaranju, pri čemu je jedna percepcija da je EU morala u nekim stvarima popustiti Švicarskoj.

No, Sporazum je daleko od usvajanja, a još dalje od primjene do koje bi mogle proći godine. Prepreku bi mogao predstavljati švicarski Parlament, a konačno NE mogli bi dati švicarski birači na referendumu o odbacivanju Okvirnog

sporazuma, koji najavljuje najveća švicarska stranka SVP, ako dođe do usvajanja istog u švicarskom Parlamentu.

Ključne riječi : Europska unija, Švicarska Konfederacija, međunarodna trgovinska razmjena, bilateralni sporazumi, Okvirni sporazum

Uvod

Međunarodni ekonomski odnosi kao poddisciplina međunarodnih odnosa, istražuju, među ostalim, odnose ekonomske prirode između država i različitih vrsta regionalnih ekonomskih integracija različite razine integriranja, od zone slo-

prof. dr. sc. Petar Kurečić, Sveučilište Sjever

bodne trgovine, carinske unije pa do zajedničkog tržišta i ekonomske integracije, pri čemu međunarodna trgovina gotovo uvijek predstavlja najvažniji dio. U tom smislu, bilateralni ekonomski odnosi između ekonomske integracije Europske unije (dalje u tekstu: EU) i Švicarske Konfederacije (dalje u tekstu: Švicarska), kao jedne od najviše razvijenih država svijeta, s vrlo dinamičnom, otvorenom ekonomijom i iznimno velikim deviznim zalihama te razinom BDP-a po stanovniku koji je znatno veći od prosjeka EU-27, predstavljaju vrlo zanimljivo područje istraživanja.

Trgovinska razmjena EU i Švicarske mjeri se u desecima milijardi eura/ franaka, točnije iznosila je 299 milijardi franaka 2022. godine, od čega čak jedna trećina otpada samo na transgranične regije, dijelove članica EU koje graniče sa Švicarskom, pri čemu su njemačke savezne zemlje Baden-Württemberg (većim dijelom) i Bayern (Bavarska) rekorderi s 28 milijardi franaka izvoza u Švicarsku i 24,5 milijarde franaka uvoza iz Švicarske.

Konkretno, kad je Švicarska u pitanju, EU je daleko najvažniji trgovinski partner s 59% ukupnog odjela (od toga Njemačka čak 20%), dok je za EU Švicarska trgovinski partner na kojeg otpada 6% ukupne trgovinske razmjene (podaci za 2023. godinu). Kad je industrija u pitanju, 50% švicarskog izvoza industrijskih proizvoda ide u EU, dok u suprotnom smjeru dolazi 69% švicarskog uvoza industrijskih proizvoda.

Bez obzira na sve ove činjenice, kao i na činjenicu da Švicarska, koja je i članica Schengenskog područja slobodnog kretanja, ima od svih država najviše koristi od zajedničkog tržišta EU, iako istome ne pripada, nije potakla Švicarsku da postane čak ni dijelom Europskog gospodarskog prostora (EGP). Nedavno definiran bilateralni sporazum tzv. Okvirni sporazum između EU i Švicarske naznačio je da bi se odnosi mogli urediti na smisle -

niji, opsežniji način, a postignut je nakon zastoja od tri godine u pregovaranju, pri čemu je jedna percepcija da je EU morala u nekim stvarima popustiti Švicarskoj. No, Sporazum je daleko od usvajanja, a još dalje od primjene, do koje bi mogle proći godine.

Povijest odnosa EU i Švicarske: referendumi i bilateralni sporazumi kao najvažniji momenti

Odnosi EU i Švicarske imaju dugu povijest, koju nije potrebno ovdje izlagati, niti nabrajati sve referendume, pozitivne i negativne u smislu dubljih odnosa s EU, ali je ipak potrebno spomenuti jedan od ključnih momenata iz te prošlosti, iz 1992. godine, kada su švicarski birači 6. prosinca iste godine na referendumu odbacili ideju da Švicarska pristupi Europskom gospodarskom prostoru (engl. European Economic Area, EEA, njem. Europä ischer Wirtschaftsraum, EWR). Tada je odbačena ideja o dubljem povezivanju Švicarske s EU, pri čemu o punopravnom članstvu praktički nikad nije bilo ni govora. Duboko ukorijenjeni osjećaj neovisnosti i posebnosti te izolacionizam i neutralizam u međunarodnim odnosima, koji karakteriziraju švicarsku politiku i društvo, kao i gospodarstvo koje je razvijenije od svih okolnih država, što podrazumijeva i veću razinu plaća i time pritisak na tržište rada kao i na djelatnost trgovine u velikim dijelovima Švicarske, posebno onima bližim vanjskim granicama, (budući da stanovnici Švicarske obavljaju kupovinu, zbog nižih cijena i mogućnosti da za određeni iznos kupovine dobiju i povrat PDV-a, u svim okolnim članicama EU), nije dopustio veće povezivanje s EU, a tako će možda biti i u bliskoj budućnosti.

Drugi moment koji svakako treba izdvojiti je ponovno referendum, koji je održan 2014. u Švicarskoj, a koji je uveo buduće restrikcije

za pristup švicarskom tržištu rada za državljane EU. Budući da je ova problematika bila ranije riješena za sve ranije članice EU, referendum je, iako nije primarno ciljao, pogodio jedino hrvatske državljane, budući da je Hrvatska tek pristupila EU. Naime, Sporazum o slobodnom kretanju osoba, koji je na snazi od 1. lipnja 2002., potpisali su Švicarska i EU-15 te se on sa svakim proširenjem izmjenjuje protokolom.

Stoga je EU zbog kršenja bilateralnih sporazuma Švicarskoj uvela „kaznene mjere“ te zatvorila pristup EU projektima, poput Obzora 2020 i Erasmus+. Naime, zbog rezultata spomenutog referenduma, kojim su uvedene kvote za državljane članica EU, što je u suprotnosti s bilateralnim sporazumima između EU i Švicarske, Švicarska nije mogla pristupiti proceduri ratifikacije Protokola kojim bi se odluka proširila i na hrvatske državljane. Protokol III konačno je ipak potpisan u ožujku 2016. te je iste godine i ratificiran. Cjelokupno pitanje riješeno je, dakle, Protokolom III te je uvedeno prijelazno razdoblje za pristup hrvatskih državljana švicarskom tržištu rada.

Ako su ova dva referenduma, uz još neke, ipak manje važne, bila negativan poticaj razvijanju dubljih odnosa EU i Švicarske, možemo svakako spomenuti i pozitivne poticaje, poput referenduma o Bilaterali I (2000. godine), ulasku u Schengen/Dublin bilateralne sporazume (2005.), prihvaćanje da se sporazumi prošire na slobodno kretanje radne snage za 10 novih članica EU (2005.), savezni Akt o suradnji s državama istočne Europe (2006.), produljenje sporazuma koji pokriva slobodno kretanje radne snage i njihovo proširenje na Bugarsku i Rumunjsku (2009.), prihvaćanje biometrijske putovnice (2009.), implementacije Europske direktive o oružju u švicarski pravni sustav (2019.), povećan doprinos Švicarske agenciji Frontex (2022.). Kao

gospodarska diplomacija

pozitivan poticaj treba spomenuti i odbacivanje ograničenja pristupa tržištu rada Švicarske iz 2020. godine.

Dakle, iz ovog kratkog povijesnog pregleda odnosa i odluka švicarskog biračkog tijela (inače, radi se o državi koja njeguje participativnu demokraciju i ima referendume, po nekoliko njih, o najrazličitijim pitanjima po tri do četiri puta godišnje, a referendum je vrlo lako organizirati i prikupiti dovoljno potpisa), vidi se da je odnos prema EU uvijek bio „doziran“ i da je bilo bitno ono što se u tom trenutku smatralo najboljim interesima za Švicarsku, a pritom su dakako na odluke utjecale i ekonomske i sigurnosne prilike u trenutku održavanja pojedinog referenduma (recesija, migrantska kriza itd.). Ako uzmemo u obzir da je Švicarska tek 2002. godine pristupila Organizaciji ujedinjenih naroda, postaje jasno koliko je političkog kapitala trebalo uložiti da se uspostave različiti sporazumi, koji su u posljednjih otprilike četvrt stoljeća značajno podigli razinu suradnje i odnosa EU i Švicarske.

Švicarska i EU dakle imaju sporazume koji pokrivaju tri ključna područja – slobodna trgovina (od 1973. godine, ukinuo je kvote u trgovini dvaju partnera te carine za industrijske proizvode te pokriva i procesirane poljoprivredne proizvode), osiguranje (usvojen 1993., na recipročnoj osnovi, osigurava se sloboda osnivanja za agencije i podružnice poduzeća koja obavljaju neživotnu djelatnost osiguranja, putno osiguranje, osiguranje od odgovornosti prema trećim osobama itd. ili mogućnost stjecanja takvih poduzeća te provođenje carinskog nadzora i sigurnost (usvojen 2011., olakšava carinjenje robe kojom se trguje između Švicarske i EU i koordinira suradnja na graničnim prelazima te se određuju uvjeti suradnje na carini i izuzima se Švicarsku od mjera koje se primjenjuju prema trećim zemljama,

npr. zahtjeva prethodne deklaracije u vezi s uvozom).

Tu su i sporazumi tzv. Bilaterala I (ekonomski aspekti odnosa) iz 1999. (1. Slobodno kretanje osoba, 2. Tehničke prepreke trgovini, 3. Javna nabava, 4. Poljoprivreda, 5. Istraživanje, 6. Zračni prijevoz, 7. Kopneni promet), Bilaterala II (politički aspekti odnosa) iz 2004. (1. Schengen/Dublin, 2. Automatska razmjena informacija, 3. Borba protiv prijevara, 4. Prerađeni poljoprivredni proizvodi, 5. Kreativna Europa (MEDIJI), 6. Okoliš, 7. Statistika, 8. Mirovine, 9. Obrazovanje, strukovno obrazovanje i osposobljavanje, obrazovanje mladih ljudi). Od 2004. godine, Švicarska je sklopila još bilateralnih sporazuma, koji pokrivaju sljedeća područja: 1. Europol, 2. Eurojust, 3. Suradnja s Europskom obrambenom agencijom (EDA), 4. Suradnja između tijela za zaštitu tržišnog natjecanja, 5. Satelitski navigacijski sustavi (Galileo, EGNOS), 6. Europski ured za potporu azilantima (EUAA), 7. Povezivanje shema trgovanja emisijama, 8. Eurodac pristup za pravosudne vlasti, 9. Policijska suradnja. Također, ono što je važno za reći da su sporazumi Bilaterala I povezani tzv. klauzulom giljotine, tj. ako jedan bude otkazan (kao npr. 2014. zbog već spomenutog referenduma o kretanju osoba), svi sporazumi koji pokrivaju sedam područja padaju nakon šest mjeseci. Stoga je bilo važno ovo pitanje riješiti kasnijim već spomenutim Protokolom.

Pregovori o Okvirnom sporazumu: tijek, prekid i perspektive bilateralnih sporazuma

Okvirni sporazum (njem. Rahmenabkommen) između Švicarske i EU, o kome su pregovori zamrli tijekom 2021. godine, trebao se odnositi na ažuriranje postojećeg i sklapanje novog unutarnjeg tržišta, nove ugovore o suradnji, sudjelovanje programima EU, institu-

cionalne elemente, državne potpore, te redovni doprinos Švicarske programima. Međutim, švicarska Vlada se nakon de facto neuspješnog završetka pregovora o mogućem Okvirnom sporazumu, odlučila i dalje za sektorski pristup bilateralnim odnosima, želeći proširiti bilateralne sporazume na sektore poput sigurnosti hrane, sigurnosti opskrbe električnom energijom, štiteći tržište rada i visinu plaća u Švicarskoj, među ostalim. Preliminarni razgovori Švicarske i EU, koji su počeli u ožujku 2022., dovršeni su u listopadu 2023. te je švicarska Vlada u prosincu 2023. odobrila provizorni, a u ožujku 2024. konačni mandat za pregovaranje. Pregovori su stoga počeli 18. ožujka 2024. godine u 14 sektora.

U području slobodnog kretanja osoba, Švicarska će moći održavati imigraciju prilagođenu potrebama gospodarstva. Sporazum uključuje zaštitnu klauzulu i plaće će biti zaštićene. Švicarska će također moći zaštititi svoje interese u područjima kopnenog prometa, poljoprivrede i električne energije.

Od 1. siječnja 2025. Švicarci će imati pristup gotovo svim pozivima za nadmetanje u okviru programa EU-a Obzor Europa, Euratom i Digitalna Europa. To je omogućeno dogovorom o prijelaznom razdoblju od kraja 2024. do stupanja na snagu dogovorenog paketa. Zauzvrat, Švicarska je obećala doprinos kohezijskom fondu EU-a za razdoblje od 2025. do 2029. To će iznositi 130 milijuna CHF godišnje. Iznos će se izravno dodijeliti programima i projektima u zemljama partnerima Švicarske unutar EUa. Doći će čim ispregovarani paket sporazuma stupi na snagu. Za razdoblje od 2030. do 2036. godišnja kohezijska plaćanja povećat će se na 350 milijuna CHF. Tim će se novcem financirati zajednički programi i projekti, posebice u području migracija. Između 20. prosinca 2024. godine i stupanja na snagu paketa, Švicarska i Europska komi-

sija također će surađivati kako bi osigurale sigurnost i nesmetan rad električnih mreža. Poduzet će se i zajedničke mjere za zaštitu građana u slučaju ozbiljnih prekograničnih zdravstvenih prijetnji. Nastavit će se i razgovori o provedbi Sporazuma o međusobnom priznavanju ocjenjivanja sukladnosti te o regulaciji financijskog tržišta. Švicarska i EU također nastavljaju svoj rad na pravnim aspektima i prijevodima, s ciljem finalizacije sporazuma proljeća 2025. godine. Ministarstvo vanjskih poslova, zajedno s drugim odjelima, odgovorno je za pripremu poruke o cjelokupnom paketu Švicarska-EU. To će obuhvatiti paket sporazuma, prilagođeno švicarsko zakonodavstvo i popratne mjere.

Švicarska vlada bi željela grupirati sporazume usmjerene na stabilizaciju bilateralnog puta u saveznu uredbu o „stabilizaciji“. To bi uključivalo ažuriranje postoje-

ćih sporazuma, pravila o državnim potporama, sudjelovanje u programima EU-a i kohezijski doprinos Švicarske. Tri nova sporazuma –o električnoj energiji, zdravlju i sigurnosti hrane – bit će predstavljena zasebno, u „razvojnim“ federalnim dekretima. Nacionalni proces konzultacija o sporazumu trebao bi se otvoriti u Švicarskoj prije ljeta 2025. Savezno vijeće će tada odlučiti o strukturi paketa i prirodi glasovanja na referendumu. Konačna odluka ostaje na švicarskom parlamentu koji će svoje reći 2026. godine.

Ono što je sigurno da je najveća stranka u Švicarskoj, koja kontinuirano ima potporu 25-30% birača, SVP, najavila održavanje referenduma o sporazumu, kakav god konačan ishod pregovora bio. Dakle, očekuje nas sigurno još jedan referendum na kojem će švicarskim biračima biti ponuđeno da se izravno očituju o sporazumu Švicarske i EU.

Literatura

https://www.eda.admin.ch/europa/ en/home/dienstleistungen-publikationen/schweiz-eu-in-zahlen. html

https://narod.hr/hrvatska/svicarskanakon-referenduma-odbila-potpisati-sporazum-o-trzistu-radaza-hrvate.

https://mvep.gov.hr/press/o-odluci-svicarske-vlade-o-ratifikacijiprotokola-iii-za-republiku-hrvatsku/189890

https://www.swissinfo.ch/eng/ swiss-politics/negotiationsbetween-switzerland-and-theeu-concluded-objectives-achieved/88621356

https://www.swissinfo.ch/eng/foreign-affairs/the-rocky-relationshipbetween-switzerland-and-theeuropean-union/88331281.

https://www.swissinfo.ch/eng/swisspolitics/the-swiss-are-deeplydivided-over-relations-with-theeu/87795900 ST

Deinfluencing – evolucija influencerskog marketinga kao odgovor na promjene u digitalnom okruženju

izv. prof. dr. sc. Matea Matić Šošić

Sveučilište u Dubrovniku, Ekonomski fakultet matea.matic@unidu.hr

izv. prof. dr. sc. Iva Gregurec Sveučilište u Zagrebu, Fakultet organizacije i informatike iva.gregurec@foi.unizg.hr

Sažetak

Deinfluencing marketing predstavlja novi trend u digitalnom marketingu koji se suprotstavlja tradicionalnom influencerskom pristupu.

Važno je napomenuti kako deinfluencing ne podrazumijeva potpuno odbacivanje influencerskog marketinga niti ignoriranje drugih trendova na društvenim mrežama. Umjesto toga, ovim trendom se nastoji informirati korisnike o realnim prednostima koje kupnja određenih proizvoda donosi, a sve u svrhu donošenja odgovornih odluka temeljenih na kritičkom razmišljanju o konzumerizmu i smanjenju prekomjerne potrošnje. Ovaj rad istražuje razvoj pojma deinfluencerskog marketinga te analizira njegove prednosti i nedostatke s fokusom na nove marketinške prakse i društvo u cjelini.

Ključne riječi: digitalni marketing, društvene mreže, influencerski marketing, deinfluencing, deinfluencerski marketing

1. Uvod

Društvene mreže poput TikToka i Instagrama s vremenom su postale jedno od najpopularnijih mjesta za online kupnju, pri tome potičući impulzivnost i prekomjerno

trošenje. Kako korisnici društvenih mreža konstantno tragaju za novim trendovima i proizvodima, influencerski marketing pokazao se kao idealan alat za postizanje tog cilja. Ovaj rastući trend, koji se uglavnom ukorijenio u zajednicama koje se bave ljepotom i životnim stilom, temelji se na kreiranju video sadržaja u kojima se razvikani proizvodi nerijetko predstavljaju kao nužni, jer zadovoljavaju određene potrebe korisnika što dovodi do činjenice da bi ih korisnici „trebali“ kupiti. Prema istraživanju, čak 87% ispitanih korisnika koji su pratili marku i/ili posjetili web stranicu same marke, obavili su kupnju nakon što su vidjeli oglas na društvenim mrežama poput Instagrama i TikToka (CNN, 2023). Čak i sam TikTok navodi kako se 28% njihovih korisnika slaže da upravo ova društvena mreža potiče impulzivnu kupnju više nego ijedna druga (Brandwatch, 2024).

Iako s jedne strane influencerski marketing i ciljani oglasi utječu na viralnost proizvoda i na prekomjerno trošenje korisnika, u drugim slučajevima može dovesti do ostavljanja praznih košarica u digitalnom okruženjuju. Gotovo tri četvrtine (69%) američkih korisnika društvenih mreža izjavilo je da su

se oduprli utjecaju influencerskog marketinga te da su odlučili ne kupovati proizvode promovirane na društvenim mrežama. Kao glavni razlog (32%) navode nepovjerenje prema influencerima koji promoviraju proizvode isključivo zbog financijske naknade (Fastcompany, 2024; Intuit 2024). Jedan od ciljeva influencerskog marketinga jest bolje razumjeti publiku i povećati stopu angažmana korisnika, uključujući rast broja pratitelja (ponekad i kupljenih pratitelja). Međutim, ono s čime se influenceri danas suočavaju jest kako izgraditi bazu vjernih obožavatelja koji će im biti lojalni u tolikoj mjeri da će ih bez većih napora moći nagovoriti na kupnju. Ovaj rad istražuje može li deinfluencerski marketing, trend koji je nastao 2023. godine, biti jedan od načina izgradnje te baze vjernih obožavatelja koji istovremeno imaju povjerenje u deinfluencera, ali i u samu marku i poduzeće.

2. Razvoj deinfluencing marketing

Rastuća potražnja za autentičnim i nefiltriranim sadržajem na internetu dovela je do pojave mikroinfluencera i trenda deinfluencera. Uz pojavu masovnog marketinga

i proizvoda primjetno niske kvalitete koje nitko zapravo ne treba, trend deinfluencinga je počeo ozbiljno dobivati na snazi. Iz Grafa 1. vidljivo je kako ovaj trend postaje aktualan početkom 2023. godine. Graf prikazuje broj spominjanja ključne riječi „deinfluencing“ s podacima prikupljenim iz javnih objava na društvenim mrežama, blogovima, forumima i recenzijama u razdoblju od siječnja 2022. do 30. travnja 2024. godine. Deinflencing se kao pojam prvi put javlja na TikToku, društvenoj mreži poznatoj po poticanju prekomjerne konzumacije sadržaja. Mnogi kreatori sadržaja, odnosno influenceri na TikToku i Instagramu koristili su hashtag #deinfluencing kako bi utjecali na svoje pratitelje i odvratili ih od kupnje pretjerano hvaljenih proizvoda. Pritom je samo na društvenoj mreži TikTok hashtag #deinfluencing dosegao preko 582 milijuna pregleda (Promoty, 2024). Spomenuti TikTok videi upozoravali su korisnike da ne kupuju popularne proizvode te su poticali korisnike da kritičnije razmišljaju o svojim kupnjama, da procijene svoje potrebe naspram pustih želja o posjedovanju popularnih, razvikanih proizvoda. Imajući to na umu, deinfluencingom pokušava uvjeriti korisnike da ograniče višak otpada, prekomjernu konzumaciju i ovisnost o kupnji proizvoda. Deinfluencing se bori protiv stalne želje za materijalnim predmetima, poput odjeće, šminke ili uređaja, koje potiču influenceri i drugi trendovi na raznim društvenim mrežama. Deinfluenceri promiču održivost, bojkotirajući proizvode koji su razvikani te odbacivanje materijalne kulture i društva koje promiču željeti i imati više od svega. Mnogi influenceri sada koriste deinfluencing za promoviranje vlastitih proizvoda ili preusmjeravanje pratitelja na njihove preferirane alternative. Dakle, je li to pravi pokušaj smanjenja prekomjerne potrošnje kroz vrije -

Izvor: Brandwatch Consumer Research (https://www.brandwatch.com/blog/isdeinfluencing-a-threat-to-brands/)

Graf 1. Volumen ključne riječi „deinfluencing“

me ili samo još jedan način zarade odnosno preusmjeravanje kupnje korisnika na društvenim mrežama, pitanje je na koje će vrijeme ponuditi odgovor.

Od 2018. godine, kada je TikTok postao dostupan na svim tržištima, polako je postajao mjesto za marke masovnog marketinga, uz influencere koji na ovoj društvenoj mreži promoviraju sve vrste proizvoda i vlastitih iskustava (TikTok, 2024). Međutim, s vremenom je ova društvena mreža počela služiti za prodaju vlastitog integriteta, što se ujedno pokazalo kao jednim od osnovnih razloga pojave deinfluencing marketinga. Stoga ne čudi da je takav trend privukao pažnju kako od strane influencera, tako i od strane korisnika, jer se doživljava kao nešto novo i drugačije, nešto iskreno i autentično. Zanimljivo je spomenuti da se taj trend javio samo mjesec dana nakon lansiranja TikTok Shopa koji je zabilježio značajnu stopu rasta. TikTok Shop je u samo prvih mjesec dana kori -

stila čak trećina korisnika (Statista, 2023). Povezano s time može se reći da je deinfluencing marketing novi trend društvenih mreža koji obeshrabruje korisnike i odvraća ih od kupnje određenih proizvoda za koje je deinfluencer smatrao da nisu u skladu s njegovim uvjerenjima ili da nisu vrijedni tih novaca. Razlozi javljanja deinfluencing marketinga mogu se razlikovati, ali u većini slučajeva kreatori sadržaja, odnosno influenceri, žele potaknuti svoje pratitelje da ne kupuju proizvod ili uslugu i to zbog:

• Visoke cijene – Cijena proizvoda je viša nego što sami proizvodi zbilja i vrijede.

• Loše kvalitete – Proizvodi su loše izrade, korišteni su loši materijali za izradu, čime je i kvaliteta samih proizvoda upitna.

• Održivosti – Proizvodi uzrokuju štetu okolišu ili stvaraju nepotreban višak otpada.

• Mogućnosti ozljede – Proizvodi uzrokuju fizičku ili psihičku oz-

ljedu korisnika i time nisu preporučljivi za kupnju.

• Moralne odgovornosti – Proizvodi su etički upitni iz brojnih razloga.

Prema pokazateljima i ekonomska kriza je uvelike utjecala na porast trenda deinfluencing marketinga. Danas, u vremenu konzumerizma i pretjerane potrošnje, korisnici pokušavaju pronaći načine kako izbjeći ili proći povoljnije u kupnji proizvoda koji im zapravo i nisu nužno potrebni. Stoga deinfluencing stvara izazove i za korisnike i za influencere potičući influencere da se odmaknu od stvaranja idealne slike o proizvodu, slike o sebi i kreiranju savršenog imidža. Za korisnike deinfluencing nudi uravnoteženu i realističnu sliku života, što rezultira manjim pritiskom na korisnike da žive prema nerealnim, zadanim standardima koje nameće potrošačko društvo. Može se reći da danas zbog social media burn outa1 , korisnici pridaju sve veću važnost sporoj kupnji, pri tome tražeći kvalitetne i održive proizvode. Stoga, deinfluenceri imaju priliku poticati održiviji pristup potrošnji odnosno kreirati sadržaj za promociju najnovijih proizvoda ili trendova, ali pri tome ističući savjesnu potrošnju, održivost i važnost donošenja promišljenih kupovnih izbora. Ovakav novi pristup korisnicima je ujedno i ključni odgovor na prekomjernu potrošnju koja se percipira zajedno sa sadržajem koji nude influenceri, a koji u većini slučajeva dovodi do nepotrebne potrošnje. Mnogim influencerima danas nedostaje vjerodostojnost, povezanost i transparentnost. Od influencera koji obmanjuju o proizvodima koje promoviraju do sudjelovanja u kampanjama koje ne uzimaju u obzir važna društvena pitanja. Neki bi rekli da im je stalo samo do zarade, čak i ako to znači gubitak njihova kredibiliteta. Trend dein -

fluencerskog marketinga je djelomično postao popularan kao jedan od načina da se prozovu upravo influenceri kojima je stalo samo do zarade. Prema studiji koju je proveo online Harris Poll u ime Intuit Credit Karma, 69% američkih korisnika društvenih mreža izjavilo je da su odlučili ne kupovati proizvode koji se oglašavaju na TikToku i Instagramu (Fastcompany, 2024; Intuit 2024). Stoga je deinfluencing samo odgovor na rastuću pojavu nepoštenih ili sumnjivih pokušaja zarade novca, a dolazi u trenutku kada su društvene mreže postale ključne za oglašavanje i prodaju proizvoda i usluga posebice mlađim, digitalno pismenijim, ali i društveno odgovornijim korisnicima.

Nedvojbeno je da korisnici sve više postaju svjesni svojih odluka o kupnji i utjecaja tih odluka na održivost i razvoj. Stoga su današnji korisnici sve spremniji kupovati održive marke, pa za njih čak i više platiti. Zapravo, danas je 90% korisnika generacije X spremno potrošiti 10% više za održive proizvode (Intuit 2024) u odnosu na 2022. godinu kada je samo 34% korisnika bilo spremno izdvojiti veći iznos za kupnju takvih proizvoda (Influencer MarketigHub 2024).

Kako bi uklonili sve veću nezainteresiranost i nepovjerenje, influenceri se trude izgraditi što prisni -

ji odnos sa svojim pratiteljima. Dakle, deinfluencing je savršen način da privuku pratitelje pobuđivanjem osjećaja moralnosti i skromnosti u današnjem potrošačkom društvu. Ideja koja stoji iza deinfluencinga je promicanje kritičkog razmišljanja o konzumerizmu i smanjenju prekomjerne potrošnje u cilju poticanja održivosti.

3. Deinfluencerski vs. influencerski marketing

Kako bi dosegli što veći broj pratitelja i potencijalnih korisnika, poduzeća su se okrenula suradnji s influencerima kako bi stvorili još jedan dodatni kanal promocije i prodaje. Influenceri su kreatori sadržaja kojim pokušavaju pridobiti pratitelje da kupe proizvod i pritom obično naglašavaju samo pozitivne značajke promoviranih proizvoda. Na temelju toga, cilj influencerskog marketinga je stvoriti pozitivnu sliku o robnoj marki ili proizvodu isticanjem njegovih prednosti i značajki. Međutim, zbog ugovornih obveza i potrebe za održavanjem prihoda influenceri su s vremenom izgubili svoj integritet, a to su primijetili i sami korisnici. S druge strane, javljaju se deinfluenceri koji shvaćaju da proizvodi možda nisu savršeni za sve i pokušavaju pomoći svojim korisnicima pružajući im neke alternative ponekad čak i jeftinije

1 Izgaranje na društvenim mrežama se odnosi na emocionalnu iscrpljenost korisnika uzrokovanu stalnim pritiskom da se održi idealizirana slika na digitalnim platformama. Ovaj problem pogađa i influencere i njihove pratitelje.

od skupljih, razvikanih proizvoda. Mnogi deinfluenceri su i sami počeli kao tradicionalni influenceri na društvenim mrežama (TechTarget, 2023). Pritom treba istaknuti kako deinfluencing nije izravno odbacivanje influencera s tržišta, već uspostavljanje iskrenog odnosa sa svojim pratiteljima. Takvi kreatori sadržaja pokušavaju pomoći svojim pratiteljima pružajući im iskrene recenzije i mišljenja umjesto da ih potiču da kupe nešto što im možda ne treba. Tako da deinfluencing ima za cilj stvoriti realističnu sliku marke ili proizvoda otkrivajući njihova ograničenja i nedostatke. Na taj način deinfluenceri ispituju i privlače skepticizam na popularne ili hype 2 proizvode. Razlike između influencera i deinfluencera su (Influencer MarketingHub, 2024):

• Influenceri potiču korisnike na pretjeranu kupnju proizvoda, dok deinfluenceri potiču na kupnju samo onih proizvoda koji su im uistinu potrebni. Pritom influencerski i deinfluencerski marketing predstavljaju dva različita pristupa u kreiranju sadržaja u kontekstu društvenih mreža. Oba imaju za cilj usmjeravanje kupovnih ponašanja korisnika. Influenceri obično promoviraju proizvode ističući njihove prednosti i potičući pratitelje na kupnju, često sugerirajući da su ti proizvodi univerzalno korisni.

Suprotno tome, deinfluenceri daju prednost iskrenosti i skepticizmu, upozoravajući pratitelje na potencijalne nedostatke promoviranih proizvoda i predlažući praktične, često i pristupačnije alternative. Dok se influenceri usredotočuju na poticanje konzumerizma, deinfluenceri imaju za cilj poticanje kritičkog razmišljanja i odgovorne potrošnje.

• Influenceri kreiraju sadržaj koji utječe na impulzivnost u kupnji, dok deinfluenceri kreiraju sadržaj koji potiče na promišljenost u donošenju kupovnih odluka te davanje iskrenih, autentičnih recenzija. Ovaj trend predstavljala izravan odgovor na rastući komercijalizam i nedostatak autentičnosti, što je bio glavni model influencerskog marketinga.

• Influenceri se često usredotočuju na pozitivne značajke sponzoriranih proizvoda što ponekad dovodi do gubitka vjerodostojnosti, dok deinfluenceri nemaju sponzorirani, plaćeni sadržaj, te se zbog toga često smatraju iskrenijima i lakšima za razumijevanje.

• Influenceri mogu raditi s bilo kojom markom radi zarade, čak i s onima sa sumnjivim praksama dok su deinfluenceri selektivni i oprezni u pogledu marke koju promoviraju. Deinfluenceri pokušavaju osnažiti korisnike da

donose vlastite odluke na temelju vlastitog istraživanja ili iskustva, a ne na temelju mišljenja ili podrške influencera.

• Influenceri često zanemaruju utjecaj prekomjerne kupnje na okoliš i društvo, dok su deinfluenceri, baš suprotno, usmjereni na održivost i promicanje svjesnih kupovnih izbora za veće dobro.

• Sadržaj influencerskog marketinga oslanja se na društveni dokaz, usmenu predaju i pripovijedanje kako bi se izgradilo povjerenje i kredibilitet kod korisnika, dok se sadržaj deinfluencing marketinga oslanja na činjenice, dokaze i logiku kako bi se razotkrile mane ili nedostaci popularnih proizvoda ili usluga. Deinfluencing uključuje davanje iskrenih recenzija popularnih ili skupih proizvoda uz ponudu pristupačnih alternativnih proizvoda. Unatoč navedenim razlikama, i influenceri i deinfluenceri nastoje izgraditi i održavati odnos povjerenja sa svojim pratiteljima uz stalno usvajanje novih trendova u digitalnom okruženju. Istodobno, influenceri i deinfluenceri pokušavaju nagovoriti pratitelje te jačati odnos sa svojim obožavateljima ili pratiteljima. Time oba imaju za cilj utjecati na kupovno ponašanje korisnika. Stoga se i influencing i deinfluencing mogu promatrati kao učinkovite metode marketinga na društvenim mrežama, budući da obje koriste društvene mreže te kreiraju sadržaj koji je prilagođen zahtjevima svojih pratitelja na sebi svojstven način.

Prednosti deinfluencing marketinga

Deinfluencing je trend kreatora sadržaja na društvenim mrežama s malim brojem pratitelja koji govore

2 Hajp (engl. Hype) je popularan marketinški ili PR izraz koji podrazumijeva stvaranje velike uzbuđenosti prilikom lansiranja novog proizvoda na tržište kako bi se privukla pažnja publike.

iskreno o vlastitom iskustvu s proizvodom. Tu se obično radi o proizvodima koji ne nude jedinstveno rješenje ili imaju višu cijenu. Stoga, deinfluencing marketing povećava povjerenje korisnika i integritet marke, te daje priliku da se na autentičan i vjerodostojan način otkriju prednosti i nedostaci promoviranih proizvoda. Deinfluencing je time strateški odgovor na rastući skepticizam prema influencerima koji nudi niz prednosti kako poduzećima tako i korisnicima. Neke od tih prednosti su (Mailchimp, 2023):

• Poboljšavanje vjerodostojnost i povjerenje – Isključivanjem influencerskog marketinga iz svojih promotivnih aktivnosti, može se pomoći markama da poboljšaju svoju vjerodostojnost i povjerenje kod korisnika otkrivajući poštenost, transparentnost i odgovornost marke. Priznavanjem nedostataka ili kritika vlastitih marki poduzeća mogu pokazati da im je stalo do zadovoljstva svojih korisnika u svrhu osnaživanja odnosa s njima.

• Više transparentnosti – Eliminiranjem utjecaja influencerskog marketinga dodaje se transparentnost marketinškim naporima poduzeća. Budući da su poduzeća otvorenija i poštenija u vezi sa sponzoriranim sadržajem, mogu pokazati svoju dodanu vrijednost i etiku te privući korisnike koji dijele slična uvjerenja ili interese. Kada kre -

atori sadržaja otvoreno govore o markama koje im se ne sviđaju, pomažu razbiti iluziju da svi influenceri uvijek promoviraju marke za koje su plaćeni. S druge strane, to doprinosi ne samo transparentnosti poduzeća, već i poboljšava kredibilitet same marke.

• Povećavanje angažmana –Uvođenje deinfluencing marketinga može pomoći u povećanju angažmana s korisnicima, stvaranjem smislenijeg i relevantnijeg sadržaja koji se iskreno bavi njihovim problemima, pitanjima ili potrebama. Tako poduzeća mogu pružiti višu vrijednost korisnicima, istodobno potičući njihovo zadovoljstvo i lojalnost. Također, deinfluencing može pomoći korisnicima da povećaju svoj angažman s markama i to stvaranjem više povratnih informacija i dijaloga koji izražava njihova mišljenja, brige ili prijedloge. Dijeljenjem svojih iskrenih mišljenja deinfluenceri potiču razgovore i rasprave među svojim pratiteljima što im omogućuje da ostanu angažirani cijelo vrijeme, povećavajući istodobno doseg pratitelja i svijest o marki koju promoviraju.

• Bolji dugoročni rezultati – Deinfluencing može pomoći markama da ostvare bolje dugoročne rezultate izgradnjom lojalnijih i angažiranijih korisnika. Na taj način, usredotočujući se na kvalitetu umjesto na kvantitetu,

poduzeća također mogu smanjiti svoje troškove i povećati svoju dobit.

• Svjesna potrošnja – Deinfluencing potiče korisnike da dobro razmisle o kupnji nepotrebnog proizvoda prije nepromišljene kupnje. Takav način razmišljanja dovodi do manje potrošnje i stvaranja održivijih korisničkih navika.

5. Nedostaci deinfluencing marketinga

Danas je preporuka proizvoda (iskrena ili plaćena) manje popularna od kritike ili sugestije što se ne bi trebalo kupiti. Neki korisnici u deinfluencing marketingu vide promjenu ka održivijem stilu života, no, drugi vide samo prolaznu marketinšku strategiju, prolazni trend. Umjesto da govore pratiteljima da nešto kupe, deinfluenceri čine upravo suprotno, oni aktivno odvraćaju pratitelje od nepotrebnih kupnji pri tome ističući nedostatke ili razloge za izbjegavanje proizvoda. To dovodi do pitanja je li također riječ o trendu koji utječe na kupnju proizvoda?

Iako se novi trend deinfluencing javio kao odgovor na pretjeranu potrošnju i poticanje održivosti, mogu se javiti i neke negativnosti kojima treba pažljivo pristupiti, odnosno koje treba ispitati prije same implementacije na društvenim mrežama.

• Negativni utjecaj može se očitovati kroz pojavu pseudo-autentičnosti, gdje se potraga za autentičnošću iskorištava za komercijalnu dobit. Deinfluenceri mogu na kraju projicirati sliku autentičnosti, dok su još uvijek motivirani financijskim interesima.

• Još jedan izazov koji se javlja kod implementacije deinfluencinga jest rizik od dezinformacija, posebno u vezi s održivošću. Iako mnogi deinfluenceri mogu za -

govarati održive prakse, možda im nedostaje stručnost za pružanje točnih informacija u tom području. To bi moglo dovesti do zavaravanja pratitelja koji se oslanjaju na njih za dobivanje aktualnih informacija i smjernica.

• Osim toga, naglasak na autentičnosti i otvorenosti mogao bi dovesti do prekomjernog dijeljenja. Deinfluenceri bi se mogli osjećati prisiljenima podijeliti intimne detalje iz svojih privatnih života u želji da budu povezani sa svojom publikom. Međutim, to može prijeći granice privatnosti, potencijalno uzrokujući više štete nego koristi za deinfluencere. Stoga je, za dobrobit mentalnog zdravlja, važno da deinfluenceri uspostave ravnotežu između povezanosti i održavanja vlastitih osobnih granica.

6. Zaključak

Trend deinfluencinga predstavlja nove izazove za poduzeća koja posluju u digitalnom okruženju, ali istovremeno otvara nove prilike za pridobivanje što većeg broja pratitelja, ali i povezivanje s njima na intimnijoj razini. Prihvaćanjem praksi deinfluencinga, poduzeća mogu provoditi iskrenu i transparentnu komunikaciju sa svojim pratiteljima. Na taj način mogu iskoristiti autentičnost i vjerodostojnost koju deinfluenceri grade sa svojim pratiteljima, potencijalno jačajući njihovo povjerenje i anga -

žman. To može uključivati iskrenije, otvorenije recenzije proizvoda, analizu onoga što korisnici zapravo trebaju u usporedbi s onim što im masovni marketing govori da im je potrebno. Također, deinfluencing im može pružiti upozorenja za lažne marke poznate po niskokvalitetnim ili neučinkovitim proizvodima. Prema tome, deinfluencing marketing usredotočen je na davanje autentičnih recenzija za razvikane proizvode koji se pretjerano oglašavaju. Naglasak na održivim praksama među deinfluencerima pruža poduzećima mogućnost da pokažu svoju predanost upravo tim vrijednostima, što je u skladu s rastućom potražnjom korisnika za istim. Imajući na umu kako kreatori sadržaja koriste svoju popularnost da bi utjecali na odluke o kupnji svojih pratitelja, može se reći da je deinfluencing ipak još uvijek influencanje, samo je način prijenosa sadržajima prilagođen zahtjevima pratitelja i novim trendovima koji se svakodnevno pojavljuju.

Literatura:

Brandwatch (2024) Is Deinfluencing a Threat to Brands?, https://www. brandwatch.com/blog/is-deinfluencing-a-threat-to-brands/, učitano 15.12.2024.

CNN (2023) Forget the influencers. Here come the ‘deinfluencers’, https://edition.cnn. com/2023/06/11/us/deinfluencing-tiktok-trend-explained-cec/ index.html, učitano 15.12.2024.

Fastcompany (2024) De-influencing effectively sways 69% of U.S. social media users, https://www. fastcompany.com/91162287/deinfluencing-effectively-sways69-of-u-s-social-media-users, učitano 18.12.2024.

Influencer MarketigHub (2024) What is Deinfluencing? Unpacking the Latest Social Media Trend, https:// influencermarketinghub.com/ deinfluencing-trend/, učitano 20.12.2024.

Intuit (2024) De-influenced anyone? In some cases, social media gives consumers the shopping ick, https://www.creditkarma.com/ about/commentary/de-influenced-anyone-in-some-cases-social-media-gives-consumers-theshopping-ick, učitano 15.12.2024.

Intuit (2024) De-influenced anyone? In some cases, social media gives consumers the shopping ick, https://www.creditkarma.com/ about/commentary/de-influenced-anyone-in-some-cases-social-media-gives-consumers-theshopping-ick , učitano 15.12.2024. Mailchimp (2023) The Power of Deinfluencing: Redefining Marketing for Savvy Marketers, https:// mailchimp.com/resources/ what-is-deinfluencing/, učitano 15.12.2024.

Proomoty (2024) The rise of deinfluencer trend: what you need to know, https://promoty.io/the-riseof-deinfluencer/, https://www. fastcompany.com/91162287/deinfluencing-effectively-sways69-of-u-s-social-media-users , učitano 15.12.2024.

Statista (2023) Share of TikTok users who have used TikTok Shop by frequency of TikTok app usage in the United States as of September 2023, https://www.statista.com/ statistics/1449256/frequency-tiktok-use-tiktok-shop-usage-united-states/, učitano 20.12.2024.

TechTarget (2023) Deinfluencing explained: Everything you need to know, https://www.techtarget.com/whatis/feature/Deinfluencing-explained-Everything-youneed-to-know, učitano 18.12.2024.

TokTok (2024) Get to know your audience better with TikTok Insights, https:// ads.tiktok.com/business/en/insights , učitano 20.12.2024.

Prodavač u osiguravajućim društvima (4) Pristup klijentima

dr. sc. Zvonimir Pavlek, prof.v.š.

U ovom tekstu ćete saznati

1. Kako upoznati druge ljude, sugovornike

2. Kako upoznati samoga sebe

3. Tipovi ljudi s kojima se pregovara

Uvodne napomene

Treba upoznati svakog pojedinca s njegovim ponašanjem, karakterom i prema tome se kroji ponuda „po mjeri“. Upoznavanje samoga sebe, s vlastitim vrlinama i slabostima olakšava pristup drugima. Antropolozi dijele ljude na atlete, pikničare, i takozvane leptosome prema kojima se onda kreiraju pojedine ponude. Još detaljnije za pristup služi tipologija na optimiste, pesimiste, zatim na povezane sa zajednicom, egoiste, obitelji, nepovjerljive a priori te lukavce. To je orijentacija koja služi za pristup drugoj strani.

Kako pristupati klijentima

U pristupu klijentima, u prodaji osiguranja trajnost posla zavisi od koristi koje imaju obje strane. Kako može prodavač predvidjeti što klijent želi, može li anticipirati njegovo ponašanje, što ga zanima i kako će sklopiti posao? Nisu svi ljudi isti, a različitim karakterima i osobinama mora se i različiti

pristupiti. Treba upoznati svakog pojedinaca i za to je potreban psihološki pristup, odnosno poznavanje prodajne psihologije. Treba prodrijeti „u glavu“ pojedinca, steći uvid u njegovu dušu. Saznati što je sve umotano u glavi, nije jednostavno i dosta je sakriveno. Postoje doduše različiti pristupi raznih eksperata, te će se ovdje pokušati prezentirati ono što je u tim ekspertizama zajedničko.

Svi mi imamo svoje sposobnosti, slabosti kao i snage. To imaju i klijenti i prodavači jer i oni su samo ljudi. Među njima može vladati nepovjerenje, ali zato prodavač raspolaže sa serijom pitanja koja mogu biti fino ispolirana. Osnovno pravilo glasi kako treba stvarima pogledati „pravo u oči“, ne izbjegavati probleme jer cilj prodavača je izgradnja trajnih odnosa. Zato je važno poznavanje ljudi, što pomaže kako bi se olakšao pristup, pa i onim „teškim“ klijentima. Poznavanje je upravo dobra prilika za to.

Što je to što neke ljude čini „teškima“ i ne može se s njima lagana doći na kraj? Najčešći razlozi su želja klijenata da se izbjegne dalji kontakt s prodavačem, jer se klijentu čini nepotrebnim ići u dalje osiguranje ili su po njegovom shvaćanju u pitanju troškovi. Za to postoje pitanja i protuprijedlozi, kao što je već navedeno u poglavlju prigovora. Treba se samo držati pozi -

tivnog, u tome pronaći odgovore i tražiti šansu za isti jezik prodavača i klijenta. Neki prodavači smatraju kako treba biti fleksibilan, ali to nije dobro izabrano stajalište. Umjesto toga mora se biti tolerantan, respektirati stavove i ponašanje klijenata. Tolerancija, strpljenje i pozitivan pristup otvaraju put za uspješno vođenje razgovora.

Upoznati samoga sebe

Čovjek se mora najprije okrenutu samom sebi, kritički upoznati svoju bit i narav. To je savjet pametnih ljudi, a prvi koji se sistematski počeo baviti tehnikom pitanja i tezom da se upozna samog sebe je Sokrat, starogrčki filozof koji je živio nekoliko stoljeća prije nove ere, a smatra ga se osnivačem kritički moralne filozofije i filozofije uopće. Poznata njegova izreka je: „Znam da ništa ne znam“. To je ironija, kojom je otkrivao bit onoga s kojim razgovara. Ironijom dovodi sugo -

vornika do saznanja kako taj drugi ništa ne zna o onome što ga učitelj pita. U drugoj fazi slijedi tzv. majeutika, a u prenesenom značenju je to vještina porađanja, a Sokrat je imao na umu da dovodi sugovornika do „porađanja istine“. Ono što je u tome vrijedno je svjesnost neznanja. Doduše, u prodajnim razgovorima potrebno je paziti da se klijenta ne dovodi u podređeni položaj u kojem bi prodavač bio „pobjednik“. Time se klijenta samo povrjeđuje. Stoga je potrebno procijeniti polazeći od samoga sebe:

• Do kuda mogu ići?

• Kako djelujem na druge i zašto?

• Kakav sam to zapravo ja?

• Koje su mi slabosti, a gdje sam jači?

• Koje su mi granice do kojih mogu ići?

Kad prodavač dobije prave i istinite odgovore o sebi, tek onda je kadar reći kako pozna druge ljude, odnosno sugovornike, ali nije dovoljno samo upoznati svoje jače strane i slabosti te granice. Slabosti se moraju prevladati, a jaku stranu i mogućnosti dalje razvijati. U pregovaranju suprotna strana može koristiti slabosti prodavača. Zato one nisu vječne, već ih uočavati i pretvarati u snagu.

Čovjek treba upoznati svoje granice dokle može ići, to treba akceptirati, a vidjeti mogu li se proširiti. Treba gajiti svoje sposobnosti. To je način kako slabosti prevladati. Ako upoznamo svoje slabosti, snage i granice, onda lakše možemo

upoznati i sugovornikove. Kad se upozna samog sebe, slijedi pitanje – što se očekuje, kako dalje.

Njemački psihijatar Ernst Kretschmer (1888. – 1964.) prvi je uveo antropološku tipologiju ljudi prema njihovoj konstituciji. To su prihvatili i drugi antropolozi i medicinari koji naglašavaju važnost konstitucije sugovornika, koliko god to u prvi mah izgleda čudno. Naime, kada se više promatra ljude i s njima stupa u kontakt, može se zapaziti kako konstitucija utječe na ponašanje i reakcije sugovornika. Zato je dobro upoznati i te osobine, sklonosti, temperament, osjetljivost, pa čak i sklonost određenim bolestima što nije bezazleno, jer od toga često zavisi i ponašanje pojedinaca. Od tih karakteristika proizlazi njihova arogancija, podcjenjivanje kod jednih, ali i mirnoća, pažljivo postupanje i slušanje kod drugih.

E. Kretschmer je u skalu osobina podijelio ljude u nekoliko tipova, ali koji mogu biti sasvim suprotnih osobina u jednoj osobi, tako da se na prvi pogled ne može procijeniti. Zaključiti i procijeniti u kojem se pravcu kreće karakter tipa, može se tek nakon dubljeg poznavanja. Atlete mogu biti s jedne strane arogantni, svadljivi, tašti, ekstrovertirani, puni sebe, samodopadni, ga -

lamdžije, tirani, a s druge strane mogu biti sasvim suprotnih karakteristika – šutljivi, uporni, velikodušni, pouzdani, prijateljski. Za njih je karakteristično da se u svakom prostoru osjećaju udobno.

Pikničar je malo neobičnog naziva, ali tako je to definirao Kertschmer i njegovi sljedbenici antropolozi. Tip može biti srdačan, razborit, mudar, realističan, prilagodljiv, vrlo društven i komunikativan, povezan s obitelji, ali može biti pričljiv i prevrtljiv što nisu osobine koje mora imati prodavač osiguranja. Čak dapače, prodavači moraju znati aktivno slušati, a neka klijent više priča. Neke od tih osobina imaju i mafijaši, ali oni nisu prevrtljivi, niti „pričljivci“ niti srdačni, već su osvetoljubivi.

Leptosom je također neobičan naziv kojeg možemo sresti u većini jezika. Odnosi se na osobu čiju tjelesnu građu karakterizira niski rast, usko lice i šiljati nos. Dosta je povučen, tih, ozbiljan, stručan, intelektualistički, introvertiran („usamljeni vuk“), ali osjetljiv, razdražljiv, nervozan, hladan. To baš nisu poželjne osobine za prodavače osiguranja. Introvertni se osjećaju nelagodno u svojoj okolini i rado bi povećali prostor oko sebe.

Čovjek mora najprije u sebi otkriti slične osobine koje mogu biti jače

ili slabije izražene. Međutim, kada se s nekim stupi u kontakt treba te osobine uočiti kod njih, a njihov intenzitet zavisi od tipova s kojima se sreće u pregovorima. Neke od tih osobina mogu izazvati simpatije, ili pak antipatije. Teško je to unaprijed definirati kao i objektivizirati unaprijed.

Kod atletskih tipova postoji proturječje, pa se onda sklonosti otkrivaju tek kasnije.

Odrasli zaposleni tendiraju da pokažu svoju intelektualnost, ali to ne znači uvijek da su pametni i puni razumijevanja.

Debeli i punašni ne mora značiti da su manje pokretni ili spretni. Često se kaže kako su debeli dobročudni. Jesu li srdačni i ugodni, može biti i ograničeno što dolazi do izražaja tek kada se s njima bliže stupi u kontakt.

Ne može se reći kako je jednostavno zaključiti i kako sve to zavisi samo od tjelesne građe, jer nema čiste konstitucije. Često su miješane forme koje su na sceni. Ipak su navedene osobine važne za prvo uočavanje, ali treba više ući „u dušu“ svakoga. Neke osobine su za pojedine ipak gotovo neizbježne. Važno je za poslovne razgovore te osobine akceptirati, pogotovo kada se grade dugoročni odnosi. Naime, još uvijek to sve ne znači da u krajnjem slučaju vidimo koga to imamo pred sobom. Kada se ipak prepoznaju osnovne osobine sugovornika, onda je to važno za slijedeći korak – kako za različite tipove skrojiti osiguranje koje će oni akceptirati.

Odgovarajuće mjere osiguranja za različite tipove klijenata

Kada se akceptira različite tipove klijenata, onda se tome mora i prilagoditi. Svaki lonac ima svoj poklopac… Ako se za svakog klijenta nađe prikladan „poklopac“, onda je uspjeh neizbježan, samo se mora -

ju pronaći putovi kako da se izbjegnu oni prigovori koji odbijaju ponudu. To se u poglavlju prigovora i navodi, samo se uvijek mora naći pozitivan pristup. Magična riječ kod toga je – motivacija. Bez motivacije nema posla. Tek kada se klijent uvjeri u prednosti pojedinog osiguranja, to je onda i motivacija za njega. Svakako to zavisi i od pristupa klijentu, odnosno kako on prihvaća bit stvari. Dakle, važne su tri stvari – prednosti, koristi i odnosi kako se klijentu pristupa. Pokušat ćemo razviti osobine, odnosno tipove pojedinih ljudi s kojima se pregovara.

Optimist misli kako se njemu ne može dogoditi ništa. Misli kako se nesretni slučajevi događaju samo drugima. Čovjek bi pomislio da će s optimistima biti najlakše, a upravo je obrnuto. Potrebno se zaista namučiti kako da ga se uvjeri u prednosti ponude i motivirati ga. Ne treba ga u razgovorima opteretiti s mnogo detalja, jer se onda izgubi bit. Treba ga aktivno slušati, a onda kratko, jezgrovito dati ponudu. Dobro je i slikovito predočiti prednosti, koristi, servis koji će mu bit na raspolaganju.

Povremeni pesimist je prijateljski, otvoren, društven, rado priča, ali pomalo i iracionalan. Može kod njega odjednom prevladati strah, nesigurnost. Zato mu treba reći kako

se nikad ne zna što će se dogoditi, pa kako se to pravim osiguranjem onda preduhitri. Stoga treba biti strpljiv i u razgovorima držati inicijativu. Tada su i dobri izgledi za pozitivan ishod posla.

Totalni pesimist ima jači strah i boji se ići u nešto što nije potpuno sigurno. Boji se svega što se oko njega kreće, kao i svakog izazova. Treba ga pažljivo saslušati, može se biti i malo opširniji, ali jako precizan, pa navesti i pojedine slučajeve, odnosno što se može dogoditi, kakovi udesi i nesreće.

Pripadnost zajednici osjećaju oni koji ne iskaču iz reda, osjećaju se kao pripadnici društva, pomalo su i konformisti, nisu „vukovi samotnjaci“. To uključuje sigurnost. Obično su društveni, opušteni prijateljski, pa stoga tako treba pristupiti i njima – ne strogo poslovno, već prijateljski, prisno. U takovoj atmosferi im se i predoče prednosti i koristi ponude. To su dobri izgledi za sklapanje posla.

Obiteljska povezanost djeluje na one koji imaju povjerenja prema obitelji i to pomalo altruistički. Zato se u pregovorima cilja na korist za obitelj. Treba pažljivo pratiti i reakcije sugovornika, njegovo ponašanje. Sasvim suprotno može biti kod tipova bez altruizma koji u osloncu na familiju gledaju svoju korist, egoističnu.

Proračunati i hladni tipovi vole sve planirati unaprijed, ali su u tome čak i pomalo krhki. Zato im treba podastrijeti stručne podatke, sigurnost. Treba im što više pokazivati slikovito i u primjerima, a kod toga biti proračunat i kalkulirati. Ako ga se dovede u situaciju da se dvoumi jer mu nije sve „sjelo u glavu“, onda treba računati i na novi termin. Treba izbjegavati tzv. taktiku salame, kao što se to naglašava u engleskom i njemačkom jeziku, što znači rezuckanje kako bi se došlo do cilja.

„Nevjerni Toma“ nije rijedak tip. Ima nepovjerenje prema svemu, pa odmahuje glavom. Može biti kalkulant, proračunat, ali i bojažljiv, pa nema povjerenja ni u vlastite prednosti. Mora se dobro pomučiti iako je u nekim slučajevima i to nemoguće. Naziv o tom nepovjerenju potječe iz Novog zavjeta i odnosi na skeptika kakav je bio apostol Toma koji nije vjerovao u uskrsnuće1

„Stari maher“ je i kao stari majstor, koji misli da sve zna i ponaša se po onoj uzrečici – „Pleti kotac kao otac“. Ne voli promjene, opire se napretku, misli da sve zna („Ma što ti mladi znaju…“). U obrani svojih stečenih iskustava često je energičan. Uvijek s čekićem pogađa čavao u glavu, ne promašuje. Jedan primjer iz prakse. Stare trgovačke predstavnike često u praksi premašuju mladi željni novih znanja i uspjeha i u tome ih se motivira. S njima je razgovor težak, pa ih treba upozoriti na one opasnosti koje vrebaju u stvarnoj praksi. To je slično kao i kod hrabrog ulaženja u rizične situacije. Rječnikom i mimikom daje negativne, ili pozitivne signale.

Lukavac ili prepredenjak voli izigrati, ali ne mora uvijek biti i pobjednik nad drugima, pa voli potražiti sigurnost. Slično kao i „stari maher“, ali traži više dokaza što

1 Zato je dobio nadimak Nevjerni Toma.

je šansa za sklapanje posla. Veliki doprinos razumijevanju ljudskog ponašanja i odnosa prikladnog za prodaju, dao je pok. Rolf W. Schirm (1918.–1997.), koji je ekspert u takvoj antropologiji. Njegovi radovi mogu u prodajnoj sferi poslužiti kao dobar alat. On je dao i orijentaciju za upoznavanje samoga sebe i to isticao kao put za upoznavanje drugih.

Zaključne napomene

Naravno da nema isključivo tako čistih situacija kao u navedenoj tipologiji, već postoje i odstupanja, ili se tipovi miješaju. Konačno i mi sami imamo primjese mješavine. Kad upoznamo sami sebe, lakše ćemo onda shvatiti druge. Poznavanjem sebe samoga stječe se i samopouzdanje, sigurnost u nastupu, u pregovorima. Kada prodavač osiguranja ima povjerenje u sebe samoga, on će onda i uvjerljivije djelovati, uvjeriti klijenta u svoje misli koje mora obrazložiti precizno, s pouzdanjem. Stoga je ta tipologija orijentacija, bolje reći poticaj i prijedlog kako treba pristupati pojedinim tipovima. Svaki dobar trener mora dobro upoznati svoje igrače te na taj način može voditi individualne sportove kao i stvarati kolektiv. Kažu da poznati nogometaš Rebić nije često pozivan u reprezentaciju, jer bi za razliku od Modrića htio sve sam… Prodavači osiguranja pripadaju timu svo -

je kuće koja ima svoju politiku i nastoji držati ljude na okupu. Bilo bi dobro da prodavači osiguranja vode godinama svoje liste prema iznesenim prijedlozima kao i odstupanja što može biti jako dobar trag. Neki klijenti će biti otvoreni u tome, a neki pak dosta prikriveni, ne skidajući rukavice odmah. Bilo bi isto tako dobro da se bilježi i ono što se prodavaču sviđa, što se posebno ističe. Neki se klijenti mogu postepeno otvarati i to je vrijedno bilježiti kao pozitivan smjer. Ne treba u pregovorima dijeliti samo komplimente, već pokazati interes za pozitivna kretanja. Treba paziti i kada treba pohvaliti, pa ako se od strane klijenta zapazi kako su to samo floskule, to onda izaziva njegovo odbijanje.

Kada je već spomenut sport, vrhunski igrači i treneri su profesionalci. To moraju biti i prodavači osiguranja jer ako se pokažu u tom stilu, onda stječu povjerenje od strane klijenata. Profesionalnosti se uči i stječe se iskustvo. Zato ne treba zapostaviti ni literaturu ni seminare kao i sve druge poduke koje dolaze od strane drugih profesionalaca.

Literatura

Kretschmer E.: Körperbau und Charakter, Springer Verlag Berlin 1977. Schirm R.W.: Schlüssel zur Selbstkenntnis - Die Biostruktur-Analyse, IBSA, Luzern 2005.

th

CROMAR CONGRESS

RIJEKA OPATIJA

Welcome to the 29th CROMAR Congress, a gathering of scholars and professionals committed to advancing marketing through research, practice and collaboration!

This year's theme, "Empowering the Future: Bridging Science and Practice through Collaboration" emphasizes the critical role of interdisciplinary synergy in developing innovative and effective marketing strategies.

NOVEMBER 13th AND 14th, 2025 synergy platform

The Congress serves as a platform for advancing marketing knowledge through collaboration. In a time of digital transformation, changing consumer behavior, and economic uncertainty, it is crucial to integrate scientific research and practical applications to drive innovation. By bringing together experts from marketing and other fields, the Congress promotes collaboration between science and practice to tackle current challenges. The event aims to empower academics, industry professionals, and policymakers through interdisciplinary exchange, using the insights they need to develop forward-looking marketing strategies that create sustainable value.

Join us as we bring together researchers and practitioners to discuss emerging trends, share insights, and develop actionable solutions for the future of marketing. The 29th CROMAR Congress will inspire fresh perspectives and strengthen the link between scientific advancements and practical applications through engaging discussions, interactive workshops, and thought-provoking presentations.

cons mer beha ior ncertaint cr cial u v , u y, u fields, e ent strategies to nspire thought-provoking

Be part of this transformative experience and help shape the future of marketing!

ORGANISED BY:

University of Rijeka

Faculty of Tourism and Hospitality Management & Faculty of Economics and Business

IMPORTANT DATES:

Abstract submission-21 March 2025

Abstract acceptance-28 March 2025

Full papers submission-06 June 2025

Final paper acceptance-19 September 2025

PUBLISHING OPPORTUNITIES:

Congress Proceedings with full papers will be published in electronic format with an ISBN reference.

Supporting journals:

Tržište/Market

Tourism and Hospitality Management

p y g

Zbornik radova Ekonomskog fakulteta u Rijeci/Proceedings of Rijeka Faculty of Economics: Journal of Economics and Business

bornik Economics

konomski

Ekonomski vjesnik/Econviews - Review of Contemporary Business, Entrepreneurship and Economic Issues

Zbornik Veleučilišta u Rijeci/Journal of the Polytechnic of Rijeka

Naše gospodarstvo/Our economy: Journal of Transformative Dynamics in Economics and Business

Management: Journal of Sustainable Business and Management Solutions in Emerging Economies

bornik Rijeci/Journal aše anagement: Management in Economies

*Please note that all supporting journals are subjecting submissions to the double-blind peer-review process The decision on publication will depend on the peer-review process Participants are advised to read the journal's scope and aim before deciding on a suitable journal

Please journal's

SUBJECT AREAS:

UBJECT

New trends in marketing

Consumer behaviour in a contemporary market

ew onsumer market

New technologies in marketing and marketing research

Digital Marketing

Ethics in marketing

Social media and influencer marketing

Data-driven marketing and big data marketing

Marketing Communications

Marketing in the service sector

International and cross-cultural marketing

Non-profit and public-sector marketing

Marketing management

Marketing metrics

Sustainable marketing

ew research igital thics ocial ata-driven arketing arketing nternational on-profit public-sector arketing arketing ustainable

B2B marketing

Crisis marketing

Tourism and destination marketing

Creative cultural tourism

Marketing in rural tourism

2B risis ourism reative arketing

*Scholars in other disciplines offering new perspectives on the congress theme are also encouraged to participate.

Scholars encouraged

CONTACTS: cromar2025@fthm.hr cromar.fthm.hr

ONTACTS: romar.fthm.hr

100. obljetnica UFI-ja

Osnovano 1925. godine, UFI, Globalno udruženje izložbene industrije, slavi ove godine svoju 100. obljetnicu pod temom „Poštivanje prošlosti, slavljenje sadašnjosti, oblikovanje budućnosti“. Obilježit će se UFI-jevo bogato nasljeđe 900+ organizacija članica u 90+ zemalja. UFI-jev logo 100 godina vizualni je simbol koji premošćuje stoljetno naslijeđe udruge s njegovom vizijom usmjerenom prema budućnosti.

„Ne razmišljamo samo o povijesti - mi je gradimo“, dodao je Chris Skeith OBE, UFI-jev generalni direktor i CEO. „UFI-jevo 100-godišnje nasljeđe dokaz je otpornosti i inovativnosti naše industrije“.

Godina slavlja i razvoja

Naglasak na budućim kretanjima

Ključni naglasci ove važne obljetnice podijeljeni su po sektorima: Naslijeđe, Globalne aktivnosti, Next Generation Leadership (NGL) Grant Program i Osnaživanje članova. Obilježavanje predviđa i široku kampanju na društvenim mrežama: angažiranje članova i javnosti s povijesnim prekretnicama, izjavama članova i vizijama za budućnost. Proslava 100. obljetnice: cjelogodišnje aktivacije diljem svijeta kulminirat će na 92. UFI Globalnom kongresu u Hong Kongu.

„Važno je osvrnuti se i poštovati našu prošlost i zahvaliti našim članovima na podršci i predanosti, a

jednako je važno gledati u budućnost. Usredotočeni smo na zalaganje za našu prekrasnu industriju, podizanje svijesti o vrijednostima koje stvaramo za gospodarstva, industrije i pojedince te smo uzbuđeni opremiti naše članove alatima, znanjem i mrežama kako bi napredovali u sljedećem stoljeću. Radujemo se što ćemo ove godine sa svakim od vas proslaviti ovu značajnu prigodu“ nastavlja Chris Skeith OBE.

Kratka povijest sajmova

Sajamska industrija prošla je dug put od lokalnih trgovačkih manifestacija do globalnih događaja koji oblikuju ekonomiju i tehnologiju.

Iako su izazovi digitalne ere promijenili način organizacije sajmova, oni i dalje ostaju ključni za poslovanje, inovacije i umrežavanje u mnogim industrijama.

Iako su sajmovi postojali još u srednjem vijeku kao trgovački događaji, suvremeni sajmovi kakve danas poznajemo počeli su se razvijati krajem 19. i početkom 20. stoljeća. Industrijska revolucija donijela je potrebu za specijaliziranim sajmovima i stručnim izložbama. Tokom 20. stoljeća, sajmovi su postali organizirani događaji sa jasno definiranim sektorima, profesionalnim izlagačima i posjetiteljima.

1920-e i 1930-e formiraju se veliki sajamski centri u Europi i Americi. Njemačka, Francuska i SAD postaju lideri u organizaciji sajmova.

1950-e i 1960-e: nakon Drugog svjetskog rata sajmovi doživljavaju novi procvat zbog rasta svjetskog gospodarstva i sve izraženijih potreba za globalnom trgovinom.

1970-e i 1980-e: pojavljuju se specijalizirani sajmovi, npr. sajmovi automobila, elektronike, mode, tehnologije.

1990-e: Digitalizacija počinje mijenjati sajamsku industriju, ali fizički sajmovi i dalje dominiraju.

21. stoljeće: s početkom digitalne ere, sajmovi su se prilagodili novim tehnologijama. Virtualni i hibridni sajmovi postaju sve popularniji, posebno nakon pandemije COVID-19, koja je ubrzala digitalizaciju događaja. Danas su sajmovi kombinacija fizičkog prisustva i online platformi, omogućavajući globalni domet i interakciju.

Kako je nastao UFI

UFI je osnovan 15. travnja 1925. godine u Milanu, Italija, kada su vodeći europski sajamski organizatori prepoznali potrebu za međunarodnom suradnjom u organizaciji i promociji sajmova. Nastao iz potrebe za međunarodnom suradnjom u sajamskoj industriji i kroz gotovo 100 godina postojanja postao je globalni lider u standardizaciji i unaprjeđenju sajamskih događanja. Njegova uloga danas je ključna u oblikovanju budućnosti sajmova u digitalnom dobu.

Nakon Drugog svjetskog rata, sajamska industrija doživjela je brzi oporavak i rast, a UFI je igrao ključnu ulogu u tom procesu. Ona se očituje u širenju članstva izvan Europe, uključivanju sajmova iz Sjeverne Amerike i Azije (50-ih godina 20. stoljeća), – uvođenju standardiziranih certifikata kvalitete za sajmove (1960-ih i 1970-ih) te 1980ih kad UFI postaje vodeće globalno tijelo za regulaciju sajamske industrije

Krajem 20. i početkom 21. stoljeća, UFI se prilagodio novim izazovima: proširenju na nova tržišta, digitalizaciji sajamskih događanja i razvo -

ju online baza podataka te, u fazi iza 2020., fokusiranjem na hibridne sajmove, održivost i inovacije. Glavni razlozi osnivanja UFI-ja bili su: povećanje međunarodne trgovine putem sajmova, standardizacija sajamskih pravila i kriterija, razmjena znanja i iskustava među organizatorima te promicanje sajamskih manifestacija kao ključnog alata za gospodarski razvoj. Na osnivačkom sastanku sudjelovali su predstavnici 20 međunarodnih sajmova iz 12 europskih zemalja, a među osnivačima bio je i Zagrebački Zbor, preteča Zagrebačkog velesajma.

Ciljevi nove organizacije jasno su postavljeni: definiranje međunarodnih standarda za organizaciju sajmova, povezivanje sajamskih organizatora radi razmjene znanja i iskustava te poboljšanje promocije sajmova kao ključnih poslovnih događanja.

UFI je ključna organizacija koja više od 100 godina povezuje i razvija sajamsku industriju na globalnoj razini. Kroz standardizaciju, edukaciju i inovacije, UFI je postao nezaobilazan faktor u profesionalizaciji sajmova, osiguravajući im važnu ulogu u svjetskoj ekonomiji.

Novi Global Exhibition Barometer

UFI, Globalno udruženje izložbene industrije, objavilo je u siječnju najnovije 34. izdanje svog vodećeg izvješća Global Exhibition Barometer, koje prati puls industrije. Rezultati naglašavaju da će izlož-

bena industrija nastaviti s rastom prihoda na globalnoj razini 2024. i 2025. za 16% odnosno 18% na godišnjoj razini. Globalno, 46% tvrtki izjavljuje da planiraju povećati svoju radnu snagu u sljedećih šest mjeseci, dok drugih 51% izjavljuje da će trenutni broj zaposlenih zadržati stabilnim.

Istraživanje UFI Barometra pruža usporedbu ključnih metrika tijekom 18 godina, a ovo novo izdanje pokazuje pozitivne pokazatelje za nadolazeću godinu na svim tržištima, što je ohrabrujuće. Međutim, u isto vrijeme pokazuje određenu nesigurnost u vezi s ekonomskim okruženjima i geopolitičkim izazovima, pokazujući da djelujemo u svijetu koji se stalno mijenja. U središtu pozornosti su, kao i ranijih godina, „Globalna gospodarska kretanja“ i „Geopolitički izazovi“ i kao novija tema velikog zanimanja javlja se „Održivost/Klima“. Ovo posljednje izdanje UFI-jevog polugodišnjeg industrijskog izvješća zaključeno je u siječnju 2025. i uključuje podatke iz 390 kompanija u 56 zemalja i regija. Studija također uključuje izglede i analizu za 19 fokusnih zemalja i regija, kao i pet dodatnih agregiranih regionalnih zona. Globalno gledano, razina poslovanja u drugoj polovici 2024. porasla je za 6 od 10 kompanija (i čak 7 od 10 u Sjevernoj Americi, ali samo 5 od 10 u Aziji i Paci -

fiku) u usporedbi s godinom prije. Ovaj trend nastavit će se u nadolazećoj godini s prosječnim postotkom tvrtki koje će prijaviti povećanu aktivnost u rasponu od 71% u Sjevernoj Americi, 62% u Srednjoj i Južnoj Americi te na Bliskom istoku i Africi, do 60% u Europi i 42% u Aziji i Pacifiku.

Što se tiče iznajmljenog prostora, rezultati pokazuju globalni napredak od 9% za 2024. u usporedbi s 2019., ali sa značajnim varijacijama na razini zemlje, posebno za neka od glavnih svjetskih tržišta: dok pet zemalja ima niže ili usporedive razine s 2019.: Njemačka (-12%), Kina (-8%), Francuska (-2%), Australija i UK (isto), devet ima više razine od svjetskog prosjeka: Meksiko i Španjolska. Promet i dobit iz poslovanja su stabilni: prihodi su u prosjeku porasli za 16% u 2024., a očekuje se da će se taj trend nastaviti. U 2025. očekuje se da će prihodi ponovno rasti u prosjeku za 18% na godišnjoj razini. No, valja upozoriti da se ovi opći trendovi razlikuju od zemlje do zemlje.

Što se tiče dobiti iz poslovanja za 2024., 82% tvrtki izjavljuje godišnji porast veći od 10%, a 11% izjavljuje pad ili gubitak. Slične razine predviđaju se za operativnu dobit za 2025., pri čemu 77% planira godišnje povećanje od više od 10%, a 14% izvješćuje o smanjenju ili gubitku.

Utjecaj umjetne inteligencije na sajamsko poslovanje

Postoji jasan konsenzus da industrija koristi umjetnu inteligenciju, a to tvrdi 92% tvrtki.

Po prvi put otkako je ovo pitanje uvedeno prije godinu dana, većina poduzeća navodi da već koristi ovu tehnologiju u funkcijama „Prodaja, marketing i odnosi s kupcima“, pokazujući neviđenu brzinu usvajanja.

Globalno, postoji velik konsenzus da će umjetna inteligencija utjecati na industriju, a to tvrdi 92% kompanija (+5% u usporedbi sa sredinom 2023.).

Dva glavna područja za koja se očekuje da će biti najviše pogođena razvojem umjetne inteligencije ista su u svim regijama: „Prodaja, marketing i odnosi s kupcima“ (86% globalno) i „Istraživanje i razvoj“ (82%).

To su upravo područja u kojima se generativne AI aplikacije već najviše koriste i to u svim regijama, s vrlo brzim nedavnim ritmom usvajanja:

• 54% globalno za „Prodaju, marketing i odnose s kupcima“: +15% u usporedbi s prije šest mjeseci i +17% u odnosu na godinu dana prije;

• 49% globalno za „Istraživanje i razvoj“: +11% u usporedbi s prije šest mjeseci i +14% u odnosu na prije godinu dana.

Ostala područja za koja se očekuje da će biti najviše pogođena razvojem umjetne inteligencije odabrana su od strane većine tvrtki za to vrijeme u tri uzastopna istraživanja: „Produkcija događaja“ (62%), „Ljudski resursi“ (57%), „Financije i upravljanje rizicima“ i „Ostale funkcije podrške“ (obje 54%).

Izvješće 34th Global Exhibition Barometer, zaključeno u siječnju 2025., pruža uvide iz 390 kompanija u 56 zemalja i regija. Naredno izdanje izlazi u srpnju 2025.

( A.G.)

Ključne inovacije koje oblikuju budućnost logistike

Prilagodio: prof. dr. sc. Aleksandar Erceg

Tijekom više od desetljeća, DHL Logistics Trend Radar postao je priznato mjerilo za strategiju, inovacije i obrazovanje, pomažući logističkim stručnjacima da se snađu u krajolicima koji se stalno razvijaju i iskoriste nove prilike. S ovim sedmim izdanjem, predanost ostaje ista – pružiti DHL-ovim klijentima, kolegama i partnerima vrijedne uvide koji odražavaju smjer društava, poduzeća i tehnologija, omogućujući logističkoj zajednici da oblikuje budućnost.

Od objavljivanja prethodnog izdanja Logistics Trend Radara 2022. godine, svijet je svjedočio nekoliko relevantnih događaja koji su utjecali kako na usvajanje trendova tako i na utjecaj na logistiku, tj. na promjenu položaja trendova na radaru. Osnova Logistics Trend Radara je DHL-ov integrirani pristup usmjeren na kupca koji zajedno sa zaposlenicima DHL-a koji su svakodnevno na terenu, pokreću

i doživljavaju transformaciju logistike (slika 1).

DHL Logistics Trend Radar neprocjenjiv je strateški resurs za njihove klijente i logističku zajednicu. Konsolidira ključne logističke trendove, pri čemu umjetna inteligencija i održivost preuzimaju vodstvo u ovom izdanju, pokrećući evoluciju poslovanja, potrošača i tehnologija tijekom sljedećeg desetljeća. To osnažuje klijente i pružatelje logi -

stičkih usluga da ostanu konkurentni u zahtjevnom okruženju.

Uvod

DHL Logistics Trend Radar 7.0 ističe transformativne trendove koji preoblikuju logistički sektor, fokusirajući se na umjetnu inteligenciju (AI) i održivost kao ključne sile. Usred dinamičnog krajolika potaknutog društvenim, tehnološkim i

poslovnim evolucijama, logističke organizacije sve više daju prioritet otpornosti, strategijama usmjerenim na kupca i odgovornosti prema okolišu. Ovaj članak opisuje bit ovih trendova i njihove očekivane učinke na industriju (slika 2)

1. Društveni i poslovni trendovi

1.1 AI Etika i regulativa Kako sustavi vođeni umjetnom inteligencijom postaju sastavni dio logističkih operacija, etička razmatranja dobivaju na značaju. Sektor se suočava s izazovima povezanima s privatnošću podataka, algoritamskom transparentnošću i usklađenošću s propisima. Objašnjiva umjetna inteligencija, koja osigurava sljedivost i odgovornost u rezultatima umjetne inteligencije, ključna je. Etički okviri, poput onih koje je predložila Europska komisija, usmjeravaju odgovornu implementaciju umjetne inteligencije dok istodobno potiču povjerenje među dionicima.

Izvor: DHL, 2024

Slika 1.

Izvor: DHL, 2024

Slika 2.

1.2 Kružno gospodarstvo i obrnuta logistika

Pomak prema cirkularnosti naglašava održive životne cikluse proizvoda, uključujući ponovnu upotrebu, popravak i recikliranje. Logistika igra ključnu ulogu u omogućavanju ovih procesa putem rješenja obrnute logistike i strategija ponovne prodaje. Izazovi uključuju skupe prilagodbe infrastrukture i složenu usklađenost s propisima, no, prilike leže u lokaliziranim opskrbnim lancima i inovacijama kružnog pakiranja.

1.3 Raznolikost, jednakost, uključenost i pripadnost (DEIB)

Inicijative DEIB-a transformiraju organizacijske kulture i povećavaju angažman zaposlenika u industrijama u kojima tradicionalno dominiraju muškarci kao što je logistika. Prihvaćanjem raznolikosti u vodstvu i iskorištavanjem uključivih tehnologija, logističke tvrtke mogu privući širi bazen talenata i potaknuti inovacije. Programi raznolikosti dobavljača dodatno povećavaju društvene i ekonomske koristi u ekosustavima.

2. Tehnološki trendovi

2.1 Napredne mjere kibernetičke sigurnosti

Uz logističke operacije koje se sve više oslanjaju na digitalne ekosu -

stave, kibernetička sigurnost 2.0 pojavljuje se kao ključni trend. Poboljšani alati, poput otkrivanja prijetnji vođenog umjetnom inteligencijom i kvantno sigurne kriptografije, štite od sofisticiranih kibernetičkih napada. Kontinuirano praćenje i snažna obuka zaposlenika ključni su za održavanje otpornosti i zaštitu osjetljivih podataka lanca opskrbe.

2.2 Evolucija e-trgovine

Porast prekogranične e-trgovine zahtijeva agilne strategije opskrbnog lanca. Inovativni modeli poput Large-Scale Automated Test and Reorder (LATR) omogućuju tvrtkama da učinkovito usklade proizvodnju s potražnjom potrošača. Društvena trgovina, gamifikacija i shoppertainment preoblikuju angažman potrošača, pojačavajući konkurenciju za pružatelje logističkih usluga za isporuku troškovno učinkovitih, brzih rješenja.

2.3 Zelena logistika i dekarbonizacija

Baveći se globalnim klimatskim imperativima, logističke organizacije unaprjeđuju napore dekarbonizacije kroz elektrifikaciju, održiva goriva i projektiranje postrojenja neutralnih prema ugljiku. Regulatorni okviri kao što je Europski zeleni dogovor i napredak u alatima za računovodstvo ugljika, potiču odgovornost i potiču prednosti prvog pokretača za ekološki osviještene igrače.

3. Strateške implikacije za logistiku

3.1 Suradnja i inovacija

Suradnja unutar i izvan industrije ubrzava razvoj skalabilnih rješenja. Partnerstva među sektorima i s akademskom zajednicom potiču razmjenu znanja, omogućujući tvrtkama da budu ispred pore -

mećaja i prihvate mogućnosti zajedničkog stvaranja.

3.2 Ulaganje u održivost i tehnologiju

Velika početna ulaganja u zelene tehnologije, umjetnu inteligenciju i kibernetičku sigurnost ključna su za dugoročnu konkurentnost. Organizacije moraju uravnotežiti troškove s rastućom potražnjom za održivim praksama i digitalnom integracijom.

3.3 Prilagodba rastućim očekivanjima potrošača

Integracija digitalnih tržišta i skladištenja na zahtjev odražava potrebu za fleksibilnim logističkim modelima koji su usmjereni na potrošača. Transparentnost, brz odziv i lokalizirana rješenja ključni su za ispunjavanje zahtjeva digitalno osnaženih potrošača.

4. Zaključak

DHL Logistics Trend Radar 7.0 naglašava transformativni utjecaj umjetne inteligencije i održivosti na logističku industriju. Rješavanjem izazova kao što su etička implementacija umjetne inteligencije, obrnuta logistika i dekarbonizacija, sektor može otvoriti nove prilike i ojačati svoju ključnu ulogu u globalnim lancima opskrbe. Strateška ulaganja, inovativna suradnja i prilagodljive strategije definirat će logistički krajolik sutrašnjice.

Članak je napravljen na osnovu publikacije DHL

Logistics trend radar 7.0 – cijeli članak kao i Logistic trend radar dostupan je na https://dhl-freight-connections.com/en/trends/dhl-logistics-trend-radar-7-0-insights-for-shaping-tomorrow/.

Model internog transporta INA d.d.

mr. sc. Dragan Kopecki, viši predavač, Poslovno veleučilište Zagreb

bacc. ing. logist. Ivan Ljubičić, Ina d.d.

Multimodalni transport

Suvremeni međunarodni multimodalni transport, pod utjecajem tehnološkog razvoja i razvoja cjelokupnog okruženja prinuđen je na promjenu ciljeva i načina djelovanja, odnosno, na promjenu činitelja njegove uspješnosti poslovanja. Nematerijalni činitelji informacije, znanje, prostor i vrijeme predmeti su sredstava rada logističkog menadžmenta. Sukladno tome, uspješno upravljanje logistikom kako funkcijom prostornovremenske transformacije dobara, energije informacija i znanja prema potrebama korisnika i u funkciji ostvarivanja ciljeva važne i suvremene transportne tehnologije, postaje temeljni činitelj dinamičke optimizacije poslovanja međunarodnog multimodalnog transportnog „poduzeća“. Špediter je s te strane jedini profesionalac, stručno i znanstveno osposobljen za korištenje cijelog paketa usluga primjenjivanjem logističke koncepcije upravljanja poslovanjem. Logistička koncepcija upravljanja multimodalnim transportom sjedinjava ekonomsko, ekološko i etičko gledište djelovanja poduzeća i ujedinjuje ih u cjelovit pristup čime stvara dugoročni pozitivni sinergijski učinak za sve nositelje interesa funkcioniranja poduzeća. 8

Nastavak iz prošlog broja

Svjetski trendovi dinamičkog tehnološkog razvoja i integracija ekonomskog prostora nameću fleksibilno ponašanje kao uvjet opstanka suvremenog multimodalnog transporta. Mogućnosti daljnje racionalizacije, odnosno potencijali uspjeha u procesu proizvodnje prometne usluge transportnih poduzeća danas se mjeri u promilima. Mnoga suvremena multimodalna transportna poduzeća visoko razvijenih gospodarstava svoje poslovanje temelje na općim zakonitostima logistike, odnosno logističkom menadžmentu. Usmjeravanje na tu problematiku, u potpunosti je opravdano, budući da u strukturi cijene koštanja logistički, što direktni a što indirektni troškovi sudjeluju više od 50%. S obzirom na iznesene činjenice, potrebno je detaljno istražiti, dijagnosticirati i primjereno rješavati proble -

me logističkog menadžmenta, jer oni impliciraju i multipliciraju brojne štetne posljedice na sve aktivne sudionike unutar multimodalnog transporta.9

Sa stajališta logistike pod prijevozom se podrazumijeva djelatnost koja je istovremeno i element logističkog sustava kojim se omogućava premještanje (tijek) dobara kroz logistički i distribucijski sustav. Prijevoz se može odvijati u okviru različitih grana prometa, a svaka je karakteristična po prijevoznom putu, prijevoznom sredstvu i prijevoznom procesu. Prijevozna djelatnost ima veliku ulogu u svim logističkim procesima jer omogućuje cirkulaciju robe na svim razinama gospodarstva i društva. Primjenom integralnog prijevoza, pojedine vrste prijevoza pretvaraju se u jedinstveni prijevozni sustav.

8 Rudan, I., Stručni rad, Utjecaj logističkog odlučivanja na multimodalni transport, ISSN 0554-6397, UDK 656.9, Sveučilište u Rijeci, Pomorski fakultet u Rijeci, Rijeka, 2003, str. 139, online izvor: https://hrcak.srce.hr/file/83097, (29.8.2024.)

9 Rudan, I., Stručni rad, Utjecaj logističkog odlučivanja na multimodalni transport, ISSN 0554-6397, UDK 656.9, Sveučilište u Rijeci, Pomorski fakultet u Rijeci, Rijeka, 2003, str. 139, online izvor: https://hrcak.srce.hr/file/83097, (29.8.2024.)

Prometni sektor pridonosi razvoju bilo koje regije jer neprekidno unaprjeđivanje cestovne infrastrukture ogleda se u boljoj pristupačnosti i boljoj teritorijalnoj povezanosti. Otoci ovise o prijevoznim sredstvima zračnog i pomorskog prijevoza, te se logično postavlja pitanje razvoja multimodalnog prijevoznog sustava. Temeljem toga proizlazi kako je multimodalnost jedna od ključnih sastavnica konkurentnosti samog održivog razvoja budući da omogućuje prijevoz i ljudi i robe.

U sustavima prijevoza tereta u odnosu na medij na kojem se obavlja transportna funkcija dijeli se na:

• cestovni,

• vodeni,

• zračni,

• željeznički.

Proces transporta robe obuhvaća poslove: pripreme za prijevoz, utovara, istovara i skladištenja robe. Priprema za prijevoz obuhvaća poslove oko pakiranja robe u odgovarajuću ambalažu, obilježavanje odredišta, ispostavljanje dokumenata, mjerenje, slaganje robe po smjerovima i relacijama i izbor instradacije. Utovar i istovar robe zavisi o vrsti, količini, fizičkim svojstvima i načinu pakiranja. Može se obavljati ručni i mehanički. Prijevoz robe se vrši od mjesta utovara do mjesta istovara. Tu je najvažnije izabrati odgovarajuću vrstu i tip vozila. Smještaj ili skladištenje robe odvija se u odgovarajućim utovarno-istovarnim postajama. To su obično skladišta industrijskih ili trgovačkih poduzeća, luka, željeznica, zrakoplovnih kompanija i sl. Ona moraju zadovoljavati zakonski propisane minimalne tehničke i sigurnosne uvjete.

Količina i kvaliteta prijevozne usluge zavisi o razvijenosti i kvaliteti prometne mreže i sredstava prije -

voza, broju i opremljenosti terminala, manipulacijskoj tehnici (portalni prijenosnici kontejnera, dizalice, viličari), te o organizacijskoj sposobnosti prometnih sredstava. Najčešći kriteriji za izbor određene vrste prijevoznog sredstva su cijena prijevoza tj. troškovi prijevoza, brzina prijevoza, mogućnost pristupa mjestu prijema i isporuke robe, sigurnost i točnost prijevoza, prilagodljivost prijevoznog sredstva za odgovarajući teret, zahtjevi za odgovarajućom ambalažom, te mogućnost pružanja popratnih usluga pri prijevozu (administrativne i razne druge usluge oko carinjenja, pakiranja i dostave robe).

Manipulacija tereta po različitim prometnim pravcima za izbor nam daje različite mogućnosti odabira samog medija putem kojega će se transport i obavljati, a taj odabir temelji se na brojnim čimbenicima poput vrste tereta koji se prevozi, količini i dimenzijama, transportnoj udaljenosti puta, cijeni te vremenskoj crti u kojoj se taj teret mora dostaviti.

Važnost multimodalnoga transporta i prometa proizlazi iz činjenice da se kod ove vrste transporta mogu odgovarajućim kombinacijama koristiti sve prednosti pojedinih grana transporta i prometa

ili više njih zajedno, te istodobno i brojne prednosti suvremenih tehnologija transporta, odnosno paletizacije, kontejnerizacije, RO-RO, LO-LO,RO-LO, FO-FO, Huckepack i Bimodalne tehnologije prometa. Time se omogućuje da cjelokupni transportni pothvat bude brz, siguran, racionalan način proizvodnje transportnih, odnosno prometnih usluga.10

Gledajući sa tehničko-tehnološkog aspekta povezivanja prometnih grana, odnosno način pretovara i pritom potrebna tehnička sredstva, suvremena transportna sredstva možemo podijeliti u tri glavne cjeline:11

• Integralni transport ( uključuje paletizaciju, kontejnerizaciju);

• Kombinirani transport – integralni transport uz sudjelovanje najmanje dvije prometnih grana;

• Multimodalni transport ( Huckepack, RO-RO, RO-LO, RORO,OBO, sustav teglenica –LASH SEABEE, BACAT).

Integralni transport je način transportne manipulacije pri čemu se roba ne tovari neposredno na transportno sredstvo već se slaže na palete ili u kontejnere, te oni tako zajedno s robom postaju teret koji efikasno i racionalno mogu preu -

10 Zelenika, R., Nikolić, G., Članak „Naše more“ Multimodalna ekologija – čimbenik djelotvornoga uključivanja Hrvatske u Europski prometni sustav, Rijeka, 2003, str. 138.

11 Bulatović, M., Logistika, Inženjerska komora Crne gore, Podgorica, 2013, str. 156.

zeti sredstva svih oblika transporta, tj. svih prometnih grana. Umetanjem tehničkih sredstava između tereta i transportnog sredstva postiže se okrupnjivanje tereta, a time i upotreba odgovarajuće mehanizacije, bez ticanja robe na cijelom transportnom lancu „od vrata do vrata“, izuzevši pri ukrcaju i iskrcaju (npr. Prijevoz kontejnera brodom do Rijeke i daljnja distribucija do odredišta cestovnim ili željezničkim vozilima).

Kombinirani transport je tehnologija prijevoza robe na jednom transportnom putu, odnosno lancu od mjesta proizvodnje do mjesta potrošnje, kombinirano, uz upotrebu najmanje dvije vrste suvremenih prijevoznih sredstava iz dviju ili više prometnih grana. Roba uglavnom ne mora biti u kontejnerima, već se prevozi automatiziranim vozilima, a prekrcava se primjenom automatiziranih prekrcajnih uređaja (npr. Ruda se prevozi brodom do Bakra, a dalje do odredišta željeznicom).

Općenito govoreći, u cilju daljnjeg pojednostavljenja transporta multimodalni transport je prijevoz od „vrata do vrata“, odnosno tehnologija kojom se u prijevozu robom upotrijebe istodobno dva suvremena ( npr. prijevoz cestovnih vozila zajedno sa teretom na dijelu relacije željezničkim vagonima ili bro -

dovima) odgovarajuća prijevozna sredstva iz dviju različitih prometnih grana, pri čemu je prvo transportno sredstvo zajedno sa teretom postalo teret za drugo transportno sredstvo iz druge grane prometa, s time da se transportni proces odvija između najmanje dvije države, temeljem jedinstvenog ugovora o prijevozu, kojega izvršava jedan sudionik transporta. Drugim riječima, to je skup međusobno povezanih aktivnosti kao što su: procesi, funkcije, poslovi, međusobno povezani direktno ili indirektno sudionici samog procesa, zatim prometnih i drugih kadrova, raznoraznih tehničkih pomagala, itd.

Osnovni cilj i svrha multimodalnog transporta je racionalizacija u rukovanju generalnim teretima, te da osigura stručno, sigurno, brzo, kvalitetno i ekonomično manipuliranje i prijevoz robe od proizvođača iz jedne zemlje do proizvođača u drugoj zemlji. Glavni učinak je povećanje prekrcajnih sredstava. U ostvarenju samog tog cilja djeluju broji tehnološko-tehničke aktivnosti, poput prometnih procesa u vezi sa pakiranjem, obilježavanjem, manipuliranjem, te brojni poslovi u tom transportnom lancu. Međunarodni multimodalni transport, kao složeni dinamički sustav ima sva bitna obilježja: cilj, aktiv -

nosti, strukturu, ulazne i izlazne varijable, pravila ponašanja, okruženje, informacije, složenost, dinamičnost, upravljivost, rezultat ponašanja koja se moraju imati na umu pri analizi međunarodnog multimodalnog transporta kao sustava.12 Za razliku od ostalih vrsta transporta, multimodalni transport dobiva na sve većem i većem značaju u pomorskom gospodarstvu, zbog njegovih odlika smanjenih troškova i postizanja sve bolje iskoristivosti vremena transporta. Prema Konvenciji Ujedinjenih naroda o međunarodnom multimodalnom transportu robe iz 1980 godine, osnovna obilježja međunarodnog multimodalnog transporta su:13

• Operatori multimodalnog transporta i primatelji robe nalaze se u dvije različite države.

• Prijevoz robe se obavlja s najmanje dva različita prijevozna sredstva, odnosno da u takvome transportnom procesu sudjeluju najmanje dvije različite grane prometa.

• Cjelokupni transportni pothvat odvija se na osnovi samo jednog ugovora o prijevozu.

• Cjelokupni proces međunarodnog multimodalnog transporta izvršava ili organizira operator multimodalnog transporta, odnosno (Multimodal Transport Operator – skraćeno MTO.) Najčešće je to međunarodni špediter koji ujedinjuje djelatnosti špeditera i prijevoznika.

• Prethodno naveden ugovor sklapa operator multimodalnog transporta s pošiljateljem robe.

• Cjelokupni pothvat međunarodnoga multimodalnog transporta ispostavlja ili pribavlja

12 Zelenika R, Jakomin L, 1995, Suvremeni transportni sustavi, Ekonomski fakultet sveučilišta u Rijeci, Rijeka.

13 Grabovac, I., Konvencija UN o međunarodnom multimodalnom prijevozu robe, 1980., s komentarom, Pravni fakultet Sveučilišta u Splitu, svezak 17, Split, 1981.

samo jedna isprava o prijevozu robe.

Konferencija Ujedinjenih naroda za trgovinu i razvoj (UNCTAD), Međunarodna trgovinska komora (ICC), Međunarodni savez špediterskih udruženja (FIATA), kao i druge međunarodne organizacije već više godina ulažu napore u izradi jedinstvene isprave o prijevozu robe u multimodalnom transportu. Najvažnije isprave su:14

• FBL-FIATA-teretnica za multimodalni transport

FIATA je 1992. godine izdala novu varijantu špediterske teretnice FIATA MULTIMODAL TRANSPORT BILL OF LADING (skraćeno FBL).

• FWB-FIATA teretni list za multimodalni transport

FIATA je 1996. godine izdala još jedan dokument za multimodalni transport, teretni list za multimodalni transport FWB. FWB je po sadržaju i namjeni vrlo sličan FIATA teretnici osim što nije utrživ odnosno nije vrijednosni dokument.

• MULTIDOC-teretnica za multimodalni transport

Baltička i međunarodna pomorska konvencija – BIMCO (organizacija brodara i agenata) izdaje još 1977. godine prijevozni dokument za kombinirani transport ,,COMBIDOC“ kome je prethodio još stariji ,,COMBICON BILL“iz 1971. godine. Ove su isprave za kombinirani promet revidirane 1995.godine i izdane kao teretnica, odnosno teretni list za kombinirani promet. Istodobno ,,BIMCO“ izdaje novu prijevoznu ispravu ,,MULTIDOC ‘95“, teretnicu za multimodalni transport. To je utrživi prenosivi vrijednosni papir po svojim bitnim karakteristika vrlo sličan prijevoznoj ispravi FBL.

• MULTIWAY BILL – brodski teretni list za multimodalni transport

Istodobno s izdavanjem isprave, MULTIDOC ‘95, BIMCO je izdao i prijevoznu ispravu ,,MULTIWAYBILL“. To je brodski teretni list za multimodalni transport koji je gotovo identičan, MULTIDOC ‘95, ali nije vrijednosni papir, odnosno nije utrživ i ne može se prenositi.

U multimodalnom transportu MTO, odnosno operater multimodalnoga prijevoza odgovara za cjelokupni transportni proces od vrata do vrata, pritom je nebitno da li to obavlja u suradnji sa drugim operaterima ili vlastitim sredstvima. U funkciji MTO-a mogu se pojaviti špediteri, pomorski prijevoznici, agenti te međunarodni špediteri.

U okviru multimodalnog transporta paletizacija je usko kompatibilna sa kontejnerizacijom, dok obrnuto to nije slučaj. Također integralni transport je kompatibilan sa multimodalnim transportom, dok obrnuto to nikako nije tehnološki moguće. Odnosno, palete i kontejneri uspješno se utovaruju i prevoze u svim segmentima multimodalnog transporta te je prema tome kompaktnost paletizacije i kontejnerizacije od presudnog značaja za multimodalni transport.

Optimiranje i postupak modeliranja

Optimiranje se općenito može definirati kao postupak određivanja najpovoljnijega rješenja nekoga problema uz zadana ograničenja i usvojene kriterije optimalnosti, kako je simbolički prikazano na slici 5.

Primjenom matematičkoga nazivlja postupak optimiranja može se definirati kao određivanje skupa vrijednosti varijabla odlučivanja (promjenjivih veličina) kojima se postiže optimalna vrijednost funkcije cilja (prema usvojenom kriteriju optimalnosti) uz zadana ograničenja (uvjete). Svrha optimiranja jest maksimizirati korisnost (radni učinak, dobit...) odnosno minimizirati utrošak resursa uz zadana ograničenja.

Funkcija cilja jest matematički opis postavljenoga cilja koji predstavlja kriterij optimalnosti, a postavljena ograničenja određuju skup mogućih ili izvedivih rješenja, tj. kvantitativno područje dopuštenih vrijednosti varijabla odlučivanja.

Optimalno rješenje pritom je najbolje (najpovoljnije) rješenje promatranoga problema s obzirom na zadana ograničenja i usvojeni kriterij optimalnosti. Kriterija optimalnosti može biti više, a ovisno o

14 „Multimodalni transport 1“, online izvor: http://bs.scribd.com/doc/133801615/Multimodalni-transport-1, 29.8.2024.

Slika 5. Postupak optimiranja.

promatranom problemu to može biti minimalizacija ili maksimizacija, odnosno minimalizacija jednih veličina uz istodobnu maksimizaciju drugih veličina.

Treba napomenuti kako se svi problemi ne mogu rješavati optimiranjem. Primjeri logističkih problema koji se mogu rješavati optimiranjem:

• odrediti plan proizvodnje tako da se ostvari najveća dobit;

• rasporediti posao tako da se utroši najmanje radnoga vremena;

• odrediti najkraći put na transportnoj mreži;

• odrediti raspored dostave tako da transportni troškovi budu minimalni;

• odrediti lokacije i kapacitete logističko distribucijskog centra tako da potražnja bude zadovoljena, a troškovi distribucije minimalni;

• ostali logistički problemi kod kojih se rješenje može svesti na minimalizaciju ili maksimizaciju neke veličine, uz uvažavanje određenih ograničenja.

Kako bi se mogla izvesti kvantitativna analiza nekoga sustava iz realnoga svijeta, potrebno je izraditi matematički model toga sustava. Sam je postupak modeliranja osjetljiv i zahtijeva određeno iskustvo, a ponekad i intuiciju.

Pristup rješavanju problema matematičkim modeliranjem sastoji se od četiri osnovna koraka (Slika 6).

Rješavanje problema primjenom matematičkoga modeliranja rijetko kada prolazi kao jednosmjeran sekvencijalni proces. Model je u pravilu potrebno revidirati, promijeniti neke pretpostavke ili ulazne podatke, radi postizanje veće sličnosti s predmetom modeliranja.

Nužno je stoga vraćanje na prethodne korake i ponavljanje pojedinih procesa u sklopu testiranja modela.

Može se reći kako gotovo i nema sustava, procesa ili zbivanja u realnom svijetu koje bi se moglo potpuno vjerno prenijeti u matematički model. Kod izrade modela zanemaruju se mnoge informacije i međusobne zavisnosti (interakci -

Slika 7. Postupak modeliranja.

je elemenata realnoga sustava). U model se unose samo one veličine i one relacije koje se smatraju važnima za dobivanje optimalnoga rješenja problema zbog kojega se model izrađuje.

Veze i zavisnosti u realnom svijetu najčešće su nelinearne i nedeterminističke. Međutim, podatci o realnom svijetu nikada nisu potpuno točni. Bitno je kod izrade modela procijeniti ili kvantitativnim metodama odrediti točnost podataka kako bi se onda prema tomu uvela odgovarajuća pojednostavljenja na modelu.

Postupak modeliranja sastoji se od sljedećih osnovnih koraka:

1. Analizom realnoga sustava dobivaju se informacije (struktura, ulazni podatci, funkcionalni odnosi) potrebne za formulaciju modela.

2. Odabranim postupcima na modelu (tehnike modeliranja) dobiva se odziv, odnosno zaključci o ponašanju modela.

3. Zaključke izvedene na modelu treba interpretirati s obzirom na primijenjene tehnike modeliranja, kako bi bili primjenjivi u realnom sustavu.

4. Interpretirane zaključke zatim treba usporediti sa zaključcima do kojih se dolazi analizom realnoga sustava bez korištenja modela (strelica u suprotnom smjeru). Tek se nakon toga mogu formulirati elementi za donošenje stvarne odluke (Slika 7).

Insuficijentnost modela u odnosu prema realnom sustavu, tj. njegova nepotpunost, odnosno nemogućnost da u potpunosti obuhvati sve značajke i funkcije realnoga sustava, uvjetovana je granicama postojećih spoznaja o predmetu modeliranja, uvođenjem pojednostavljenja, kvalitetom ulaznih podataka te subjektivnim iskustvom i intuicijom istraživača. Nastavak u sljedećem broju.

Slika 6. Pristup problemu.

Naglasak na ključnim inicijativama

EuroCommerce trenutno usmjerava svoje aktivnosti na osiguravanje bolje regulative, podrške za investicije u digitalizaciju i održivost te na stvaranje povoljnijeg okruženja za trgovce svih veličina. Ključne inicijative poput Retail Transition Pathway i implementacija preporuka iz Draghi izvještaja postavljaju smjernice za buduće politike koje će oblikovati maloprodajni sektor u narednim godinama.

Trenutno se radi na jačanju maloprodaje u EU kroz nekoliko ključnih inicijativa usmjerenih na digitalizaciju, održivost i jačanje konkurentnosti sektora. Upozoravamo stoga na glavne inicijative EuroCommerce-a kako bi ih naša trgovinska mreža –malo i veleprodaja – na vrijeme prepoznali i pokušali stvoriti obrambene mehanizme za njihovu primjenu.

Retail Transition Pathway. Ova strategija, pokrenuta u ožujku 2024., usmjerena je na transformaciju maloprodajnog i veleprodajnog sektora u održiviji, digitalniji i otporniji sustav. Ključni aspekti uključuju financijsku podršku za investicije, razvoj novih poslovnih modela, bolje regulacije i osnaživanje radne snage. U okviru ove inicijative prepoznata je potreba za ulaganjima do 600 milijardi eura kako bi se postigli ciljevi zelene i digitalne tranzicije do 2030. godine.

Poboljšanje konkurentnosti EU maloprodaje. EuroCommerce aktivno radi na sprovođenju preporuka iz Draghi izvještaja koji naglašava važnost sektora u ukupnoj ekonomiji EU (10% BDP-a, 26 milijuna radnih mjesta). Fokus je na smanjenju birokratskih prepreka, jačanju Jedinstvenog tržišta i podsticanju inovacija u digitalnim i zelenim tehnologijama.

Pravedna konkurencija i regulacija. EuroCommerce se zalaže za poštene tržišne uvjete u kontekstu sve češće prakse Direct-to-Consumer prodaje (gdje brendovi poput Nike i Adidas prodaju direktno kupcima, zaobilazeći maloprodajne posrednike). Ovo može otežati poslovanje malim trgovcima, pa se traže regulatorne mjere kako bi se osigurala ravnopravnost na tržištu.

Održivost i energetska tranzicija. Poseban naglasak stavljen je na dekarbonizaciju, smanjenje otpada, održivo pakovanje i povećanu uporabu recikliranih sirovina. Cilj je postizanje klimatskih i ekoloških ciljeva EU kroz ulaganja i inovacije u sektoru trgovine.

Nadolazeća horizontalna strategija jedinstvenog tržišta

Potrebne su brze i ambiciozne akcije ako želimo potaknuti europsku konkurentnost, zajamčiti europski životni standard i revitalizirati sve manji ugled EU-a na globalnoj sceni. Gospodarski rast EU-a zaostajao je za SAD-om više od 20 godina, s jazom u BDP-u koji se povećao sa 15% u 2002. na nevjerojatnih 30% u 2023.

Kao što Competitiveness Compass naglašava, „hitno je potreban odlučan europski odgovor“. Vrijeme je da EU ponovno postane najatraktivnije mjesto za ulaganje. EU i države članice trebaju intenzivirati svoje napore i posvetiti odgovarajuća sredstva kako bi osigurali određivanje prioriteta, provedbu i jačanje jedinstvenog tržišta. U uslugama, 60% prepreka od prije 20 godina još uvijek koči tvrtke danas. EuroCommerce naglašava da prava konkurencija postoji samo tamo gdje se tvrtke u EU

mogu slobodno osnivati u bilo kojoj državi članici i poslovati preko granica. To će biti temelj za dobrobit našeg društva, izbor potrošača i pristupačne proizvode i usluge. Zemlje EU-a moraju se odmaknuti od različitih nacionalnih pravila i posvetiti se istinskom jedinstvenom tržištu. Nadolazeća horizontalna strategija jedinstvenog tržišta jedinstvena je prilika da se izravno suočimo s tim izazovima, pokazujući da su institucije EU-a predane revitalizaciji konkurentnosti i okupljanju država članica u tom nastojanju.

EuroCommerce stoga poziva na strategiju koja je usmjerena na uklanjanje konkretnih prepreka za poduzeća s jasnim planovima i vremenskim okvirima, koja je sveobuhvatnog opsega i brza u provedbi. Strategija bi trebala:

• Unaprijediti hitne radnje s jasnim vremenskim rokovima i prekretnicama za dovršetak jedinstvenog tržišta u kritičnim područjima za europsko društvo i gospodarstvo, kao što su roba, usluge, podaci i digitalno, pristup tržištu proizvoda, kapital i energija. Ova strategija mora biti istinski horizontalna vježba, koja uključuje koordinirane napore svih relevantnih službi Europske komisije, osiguravajući da sve glavne uprave u svojim inicijativama „razmišljaju o jedinstvenom tržištu“.

• Rješavanje problema rascjepkanosti pravila ključno je u vrijeme kada se naša proizvodna baza bori, a ulaganja i ambicije za povećanjem se sele na druge kontinente. Samo 8% malih i srednjih poduzeća, na primjer, trguje preko granica EU-a.

• Nedostatak harmonizacije stoji Europu 200 milijardi eura godišnje.

• Prepreke slobodnom kretanju radne snage također pogoršavaju kritične nedostatke radne snage i vještina.

• Smanjite regulatorni teret za poduzeća u EU i osmislite ambiciozan plan smanjenja opterećenja s jasnim, mjerljivim ciljevima. Prvi korak je obećanje Komisije da će smanjiti zahtjeve za izvješćivanje za najmanje 25%, odnosno 35% za mala i srednja poduzeća. Sada pozivamo Komisiju da ispuni ovu ambiciju u svim regulatornim teretima

• Mario Draghi, kreator izvješća gospodarske politike EU Competitiveness Compass, budućnost europske konkurentnosti vidi kroz detaljnu analizu i preporuke te njihovu implementaciju. U 2025. tvrtke se moraju usredotočiti na uklanjanje nepotrebnih ili nekoherentnih pravila o aspektima kao što su održivost i kružno gospo -

darstvo, digitalno i podaci, usklađenost proizvoda i zakon o zaštiti potrošača.

• Ankete pokazuju da su administrativne prepreke najveća prepreka trgovini preko granica EUa. Rješavanje ovih problema zahtijeva digitalizaciju, jednokratno izvješćivanje i pragmatičan pristup koji uzima u obzir praktične implikacije usklađenosti za poduzeća u cijelom lancu vrijednosti. Pojednostavljivanje usklađenosti također znači očuvanje europskog okvira za pristup tržištu proizvoda uz istovremeno poboljšanje funkcioniranja njegova standardizacijskog sustava kako bi poduzeća ostala vodeća.

• Zaštititi cjelovitost jedinstvenog tržišta boljom provedbom pravila. Komisija mora ponovno intenzivirati radnje protiv država članica koje krše pravila jedinstvenog tržišta i potvrditi svoju ulogu čuvara Ugovora. Upotreba prekršajnih postupaka pala je za 80% između 2020. i 2023. u usporedbi s prošlim mandatima.

• Prekršajni postupak trebao bi biti brži, automatiziraniji i transparentniji. Također vjerujemo da su rani, bliski provedbeni dijalog između Komisije i država članica, kao i pravovremene konzultacije s dionicima, ključni za smanjenje preklapanja i osiguranje neometane provedbe, na primjer s detaljnijim smjernicama Europske komisije.

• Radikalno redizajnirati kreiranje politike EU-a kako bi se ojačalo jedinstveno tržište. EU mora preispitati svoj proces donošenja zakona kako bi osigurala da se procjene učinka provode u svim fazama donošenja odluka u EU i ispravno uračunaju učinke novih propisa na konkurentnost, poticaje za rast i ulaganja te jedinstveno tržište, na temelju odgovarajuće analize troškova i koristi. To zahtijeva davanje većih ovlasti Regulatornom nadzornom odboru, osiguravanje odgovarajućeg uključivanja dionika u pripremne faze donošenja zakona i uvođenje – gdje je to prikladno – pristupa testiranja propisa prije potpune provedbe.

• Značajno preusmjerite resurse za provedbu. Hitno je potrebno riješiti problem nepoštivanja pravila jedinstvenog tržišta i osigurati jednake uvjete za sve.

Komisija i države članice trebale bi pojačati suradnju u provedbi na razini EU-a i nacionalnoj razini te koristiti javno-privatna partnerstva u nadzoru tržišta, koja su predviđena pravom EU-a, kako bi se poboljšala usklađenost s pravilima jedinstvenog tržišta. To uključuje podršku tvrtkama u usklađivanju sa sve većim opterećenjem i složenošću propisa EU-a. ST

Erasmus+ praksa: ključ za razvoj jezičnih i profesionalnih vještina srednjoškolaca

Erasmus+ je program Europske unije koji podržava obrazovanje, osposobljavanje, mlade i sport, pružajući mogućnosti za mobilnost, učenje i suradnju. Pokrenut je 2014. godine, a glavna mu je svrha unaprijediti obrazovanje, osposobljavanje i profesionalne vještine, promičući međunarodnu suradnju, mobilnost učenika, studenata i učitelja.

Program omogućava studentima da studiraju ili obavljaju praksu u inozemstvu, a također podržava mobilnost učitelja, profesora i drugih obrazovnih radnika kako bi razvijali svoje vještine. Erasmus+ financira projekte suradnje između škola, sveučilišta, organizacija mladih i drugih obrazovnih institucija. Također pruža mladima priliku da sudjeluju u projektima, volontiraju i razvijaju osobne vještine. Program uključuje i podršku međunarodnim sportskim suradnjama i inicijativama, s posebnim naglaskom na socijalnu uključenost i zdravlje. Erasmus+ dosad je omogućio milijunima ljudi da steknu međunarodno iskustvo, što je

korisno kako za osobni razvoj, tako i za profesionalnu karijeru.

Trgovačka škola iz Zagreba nositeljica je dvije Erasmus+ akreditacije za razdoblje od 2023. do 2027. Između ostaloga, kao i prošle školske godine, 12 je učenika provelo dva tjedna na stručnoj praksi u Málagi (Španjolska). Ova je grupna aktivnost organizirana u suradnji s Agencijom za mobilnost i programe EU-a, a sufinancirana je od strane Europske komisije.

Kao početni korak u ostvarenju spomenute mobilnosti, u listopadu 2024. objavljen je javni poziv učenicima trećih razreda programa komercijalist. Zainteresirani su učenici za prijavu trebali napisati

motivacijsko pismo i životopis u Europass formatu, na engleskim jezikom. Odabranih 12 učenika je tako, u pratnji dvije nastavnice, 26. siječnja 2025. otputovalo u Málagu. Iduća dva tjedna učenici su proveli na praksi u različitim poduzećima. Uglavnom se radilo o administrativnim poslovima, na kojima su učenici mogli unaprijediti svoje praktične vještine te ih dodatno povezati s teorijskim sadržajima koje im škola nudi.

Osim rada, učenici su u dva tjedna provedena na jugu Španjolske, mogli uživati u kulturno-povijesnim znamenitostima. U gradu Málagi posjetili su katedralu „La Manquitu“, utvrdu Alcazabu, Muzej Pabla

Picassa, Muzej videoigara, Muzej Pompidou... Također, u sklopu mobilnosti su realizirani izleti u Marbellu, Mijas, Sevillu i Gibraltar. Erasmus+ praksa za srednjoškolce u inozemstvu nudi mnoge prednosti koje doprinose njihovom osobnom i profesionalnom razvoju. Prvo, sudjelovanje u programu omogućuje učenicima stjecanje praktičnih vještina kroz rad u stvarnom okruženju, što ih čini konkurentnijima na tržištu rada. Također, učenici imaju priliku poboljšati svoje jezične vještine, jer svakodnevno komuniciraju na stranom jeziku, što im pomaže u globaliziranom svijetu.

Osim profesionalnog i jezičnog napretka, Erasmus+ omogućuje učenicima upoznavanje novih kultura i običaja, čime se povećava njihova kulturna svijest i tolerancija. Rad u međunarodnim timovima također doprinosi razvoju socijalnih vještina poput komunikacije, suradnje i rješavanja konflikata.

Jedna od najvećih prednosti ovog iskustva jest jačanje samopouzdanja. Suočen s novim izazovima u stranoj zemlji, učenik postaje neovisniji i samostalniji. Erasmus+ također pomaže povećanju konkurentnosti na tržištu rada, jer poslodavci cijene međunarodno iskustvo i jezične vještine.

U konačnici, Erasmus+ praksa pruža neprocjenjivo iskustvo koje mladima pomaže da postanu spremniji za buduće izazove.

Neki od učenika podijelili su s nama svoja iskustva.

novo iskustvo rada u stranoj zemlji. Svoju sam stručnu praksu odrađivala u Torremolinosu, u poduzeću Solymar, koje se bavi prodajom i najmom nekretnina. Moj zadatak bio je slanje WhatsApp poruka i odgovaranje na e-mailove putem njihovog programa. Svidjelo mi se to što je radna okolina bila poprilično tiha i imala sam mogućnost koncentrirati se na svoje zadatke.

Svaki dan nakon odrađene prakse smo imali slobodno vrijeme koje smo koristili za istraživanje španjolske kulture. Između ostaloga, posjetili smo Picassov muzeju u Málagi, koji je na mene ostavio pozitivan dojam. Od izleta izvan Málage najviše mi se svidio Gibraltar, zbog prirodnih ljepota. Također, impresionirala me čistoća španjolskih gradova, kao i hrana poput paelle, tapasa i churrosa. Ono što me možda malo negativno iznenadilo jest činjenica da Španjolci, iako imaju puno turista tijekom godine, relativno slabo pričaju engleski jezik. Uz rad i zabavu, dva tjedna prošla su jako brzo. Bilo je zanimljivo i neprocjenjivo iskustvo i ponovila bih ga opet. Ovaj program otvorio mi je oči i otkrio istinu rada u uredu, ali što je najbitnije potaknuo me na istraživanje ostalih kultura. Mislim da bi svaki učenik ili student trebao proći ovakvo iskustvo.

Ariela Kalafatović (3. A)

Tijekom dva tjedna imala sam priliku odrađivati stručnu praksu u inozemstvu. Cilj ove aktivnosti bio je proširiti znanja, ali i steći

Moje putovanje u Málagu bilo je jedno od najboljih iskustava u mom životu. Imala sam priliku boraviti u prekrasnom gradu, upoznati novu kulturu i raditi praksu koja mi je bila vrlo zanimljiva i korisna. Prijateljica i ja radile smo u knjižari svaki dan od 9:30 do 14:00, a posao koji smo obavljale bio je raznolik i poučan. Pomagala sam kupcima pro -

naći stvari koje su tražili, organizirala police kako bi sve bilo uredno i pregledno te sam često lijepila cijene na proizvode, slagala razne materijale i pobrinula se da prostor knjižare uvijek bude čist i ugodan za posjetitelje. Ono što mi se posebno svidjelo jest opuštena atmosfera na radnom mjestu. Zaposlenici su bili izrazito ljubazni, spremni pomoći i objasniti sve što nas je zanimalo. Nije bilo pritiska niti stresa, već su nas poticali da učimo vlastitim tempom i uživamo u poslu. Kroz praksu sam naučila kako bolje komunicirati s ljudima, kako funkcionira organizacija ovakvog prodajnog mjesta i kako se učinkovito obavljaju svakodnevni zadaci u takvom radnom okruženju.

Osim posla, svaki smo dan imali priliku istraživati Málagu. Grad me oduševio svojom čistoćom, predivnim ulicama i toplim vremenom. Sunce je gotovo uvijek sjalo, što je dodatno uljepšavalo naše šetnje i izlete. Posjetili smo brojne muzeje, uključujući Picassov muzej i muzej videoigara, što mi je bilo posebno zanimljivo jer volim umjetnost i tehnologiju. Također, proveli smo dio vremena i u drugim gradovima poput Seville, Marbelle i Mijasa, a jedan od najuzbudljivijih izleta bio je posjet Gibraltaru, gdje smo imali priliku vidjeti poznate majmune i uživati u nevjerojatnom pogledu na more. Španjolska kultura jako me privukla, a španjolski jezik mi se činio izuzetno lijepim. Čak sam naučila nekoliko novih riječi i izraza tijekom boravka tamo. Profesorice su nas podržavale, što je dodatno poboljšalo cijelo iskustvo. Sve u svemu, ovo putovanje mi je ostavilo predivne uspomene. Málaga me toliko očarala da bih se jednog dana voljela vratiti, a čak mogu zamisliti i život u tom predivnom gradu. Ovo iskustvo pomoglo mi je da se razvijem, steknem nova znanja i doživim nešto novo, zbog čega sam izuzetno zahvalna na prilici koju sam imala.

Ana Božičević (3. A)

Marko Erceg (3. A)

Svoju stručnu praksu u Španjolskoj odradio sam u gradu Torremolinos, u okolici Málage. S kolegom iz razreda radio sam u centru kulture Pablo Piccasso, u jednoj turističkoj agenciji. Naš je zadatak bio izrada Instagram postova za razne destinacije. Iako je taj posao bio lagan za obojicu, mali problem nam je bilo putovanje do našeg posla. Prvih tjedan dana u Málagi proveli smo istražujući grad i njegovu kulturu. Posjetili smo tvrđavu Málage zvanu Alcazaba koja se nalazi na vrhu brda te pruža prekrasan pogled na grad. Također, posjetili smo i nekoliko različitih muzeja od kojih mi se posebno svidio muzej videoigara. Tijekom vikenda smo posjetili Sevillu i Gibraltar. Sevilla me očarala svojom ljepotom arhitekture, a Gibraltar činjenicom da je jedino stanište divljih majmuna u Europi. Također, treba spomenuti kako je španjolska hrana odlična, a ljudi su smireni. Kao zaključak mogu reći da mi je drago što sam se odlučio prijaviti, jer sam naučio puno stvari o radnoj kulturi, ali i o Španjolskoj i načinu života koji nudi.

Ivana Dobrić (3. A)

Praksa u Španjolskoj jedno je od najljepših iskustava u mom životu. Na ovo putovanje sam se odlučila uglavnom iz razloga jer volim raditi s ljudima, a i željela sam upoznati novu kulturu, jezik i naravno steći neko novo iskustvo. Málaga mi se, kao grad, jako svidjela, ima puno znamenitosti i zanimljivih muzeja koje smo posjetili. Pun je života i ima prekrasnu obalu, ali i iznena -

đujuće nezagađen okoliš. Ondje sam s prijateljicom obavljala stručnu praksu u prodavaonici igračaka. Bilo je jako zanimljivo jer smo jedan tjedan radile u prodavaonici, a drugi tjedan u uredu. U prodavaonici smo radile inventuru u skladištu, a u uredu uređivale njihovu mrežnu stranicu proizvoda i izrađivale plakate. Svi zaposlenici su uglavnom bili jako ljubazni i spremi naučiti nas nešto novo. Osim Málage, posjetili smo još Sevillu, Marbellu, Mijas te Gibraltar. Svaki grad imao je neku svoju čar i ljepotu. Iako su svi izleti bili predivni, Gibraltar je na mene ostavio poseban dojam, najviše zbog majmuna koji slobodno lutaju po brdu, ali i zbog same prirodne ljepote tog područja. Od muzeja smo posjetili Picassov muzej te Muzej videoigara i Muzej moderne umjetnosti. U slobodno vrijeme išli smo do centra grada, šetali i jednostavno provodili vrijeme uživajući na toplom andaluškom suncu. Sve u svemu, za mene je ovo iskustvo bilo nezaboravno i predivno, s puno lijepih trenutaka te bih ga, naravno, opet ponovila.

U Málagu smo sletjeli u nedjelju 26. siječnja i istu večer se upoznali sa smještajem i koordinatoricom Aidom. Već sljedeći dan otišli smo na mjesto prakse, za mene je to bilo u Real Estate agenciji Sol&Mar. Svaki dan je bila nova avantura i prilika za naučiti nešto novo - jutra smo provodili na praksi, a popodneva i večeri istražujući grad ili ispijajući kave. Posjetili smo Muzej Málage i otišli u obilazak grada gdje smo vidjeli katedralu i bitne znamenitosti. Kako je Málaga rodno mjesto Pabla Picassa, posjetili smo i njegov muzej koji me najviše oduše -

vio, a nakon toga i Centre Pompidou - muzej suvremene umjetnosti. Od znamenitosti u Málagi posjetili smo i utvrdu Alcazabu, Teatro Romano i šetnicu do Gibralfaro utvrde, gdje smo gledali prekrasan zalazak sunca.

Od većih izleta imali smo posjet Sevilli, Gibraltaru, Marbelli i Mijasu. Sevilla me najviše oduševila, prvenstveno zbog prekrasnog vremena, ali i zbog očaravajuće arhitekture. Izlet u Gibraltar bio je najzabavniji zbog vodiča koje se cijelo vrijeme šalio i pričao s nama. Proveo nas je kroz najbitnije dijelove Gibraltara kao što su Špilja sv. Mihaela i prirodni rezervat gdje je moguće vidjeti majmune. U sljedećih par dana posjetili smo najpoznatiju plažu i Muzej Videoigara OXO gdje smo igrali stare i nove videoigre.

Dva tjedna u Málagi je vrijeme koje ću pamtiti do kraja života kao jedno od najboljih iskustva. Bilo mi je žao napustiti sunčanu i toplu Španjolsku i vratiti se u hladni Zagreb. Uspjela sam se naviknuti na praksu, 15 tisuća koraka dnevno i dijeljenje smještaja s odličnom ekipom. Drago mi je da sam vidjela, naučila i okusila nove stvari i proživjela nova iskustva.

Tea Jerbić (3. A)

Putovanje u Málagu u sklopu Erasmusa bilo je nezaboravno iskustvo, posebno jer smo imali priliku obavljati stručnu praksu u drugoj državi. Prijateljica i ja smo prvi tjedan radile u trgovini igračaka, gdje smo u skladištu obavljale inventuru. Iako je u početku bilo malo bez veze s vremenom nam se svidjela inventura i to što smo ju same odrađivale zadnja dva dana. Atmosfera je bila opuštena, a zaposlenici ljubazni i spremni pomoći.

Ema Tauković (3. A)

Drugi tjedan smo radile u uredu, gdje smo provjeravale proizvode na web stranici, ima li ih na stanju ili ne i izvršavale smo zadatke koje su nam zadali zaposlenici. Posao nije bio težak, a zaposlenici su nas dosta naučili novim stvarima. Málaga me oduševila svojom čistoćom, toplim i sunčanim vremenom te predivnim ulicama. Jedna od stvari koje Málagu čine još ljepšom je obilje zelenila - parkova i travnjaka. Svaki dan, nakon prakse, istraživali smo grad, posjećivali muzeje, poput Picassovog muzeja i muzeja videoigara, te obilazili znamenitosti. Osim Málage, posjetili smo i Sevillu, Marbellu, Mijas i Gibraltar. Svaki od tih gradova mi je ostao u sjećanju po nečemu posebnom i zaista sam uživala u obilasku tih destinacija. Druženje s razredom i profesorima učinilo je ovo putovanje još ljepšim. Španjolski jezik mi se svidio i čini mi se jednostavnim za učenje. Málaga me toliko očarala da bih tamo mogla i živjeti. Rado bih ponovila ovo iskustvo i još jednom uživala u svemu što ovaj predivan grad nudi.

Laura Turčić (3. A)

Ove godine sam dobila jedinstvenu priliku sudjelovati u stručnom usavršavanju u Málagi, predivnom gradu na jugu Španjolske. Putovanje je organizirala moja škola, u sklopu Erasmus+ projekta, a cilj je bio stjecanje radnog iskustva kroz stručnu praksu u lokalnim tvrtkama. Zajedno s prijateljicom radila sam u knjižari Govez. Naša praksa bila je raznolika i zanimljiva te nam je omogućila usvajanje novih vještina i upoznavanje španjolske radne kulture. Tijekom prakse obavljala sam različite zadatke. Pomagala sam kupcima pri pronalasku knjiga i drugih proizvoda, održavala prostor čistim i urednim, lijepila

cijene na artikle te izvršavala zadatke koje su nam dodijelili zaposlenici. Posao nije bio pretežak, ali je bio dovoljno dinamičan da nam nikada nije bilo dosadno. Najviše mi se svidjela opuštena atmosfera u knjižari – zaposlenici su bili ljubazni, strpljivi i uvijek spremni objasniti nešto novo. Osjećala sam se ugodno i dobrodošlo, što je značajno doprinijelo pozitivnom iskustvu. Osim radnog dijela, oduševila me i sama Málaga. Grad je nevjerojatno čist, a sunčano i toplo vrijeme činili su svaki dan ugodnim. Španjolska hrana također mi je ostavila poseban dojam – uživala sam u tradicionalnim jelima poput churrosa. Nakon završetka prakse, svaki dan smo istraživali grad i okolna mjesta. Posjetili smo brojne muzeje, povijesne znamenitosti i uživali u šetnjama obalnim dijelom grada. Posebno su me impresionirali Picassov muzej, muzej videoigara, muzej suvremene umjetnosti i muzej Málage. Svaki od tih muzeja pružio nam je priliku da bolje upoznamo španjolsku kulturu, umjetnost i povijest. Osim Málage, imali smo priliku posjetiti i nekoliko drugih fascinantnih gradova. Izlet u Sevillu bio je nezaboravan zbog veličanstvene arhitekture i bogate povijesti. Marbella nas je odu -

ševila svojim luksuznim ambijentom i prekrasnim plažama, dok je Mijas, slikovito planinsko mjesto, ostavio dojam zbog svog tradicionalnog andaluzijskog šarma. Jedan od najuzbudljivijih izleta bio je posjet Gibraltaru, gdje smo imali priliku vidjeti slavnu stijenu i uživati u pogledu na more i afričku obalu u daljini. Sunčano vrijeme, ljubazni ljudi i prekrasni krajolici ostavili su na mene snažan dojam. Osim toga, španjolski jezik mi se činio melodičan i relativno lagan za učenje, što me dodatno potaknulo da ga nastavim učiti i nakon povratka kući. Tijekom boravka zbližila sam se s kolegama iz razreda, a profesorice su bile iznimno susretljive i podržavale su nas u svakom trenutku. Ovo putovanje bilo je jedno od najljepših iskustava u mom životu. Ne samo da sam stekla nova znanja i vještine kroz stručnu praksu, već sam i upoznala novu kulturu, ljude i običaje. Málaga me toliko oduševila da bih je voljela ponovno posjetiti, a čak bih mogla zamisliti i život u tom predivnom gradu. Sveukupno, ovo putovanje ostavilo je dubok dojam na mene i s radošću ću se uvijek prisjećati svih lijepih trenutaka koje sam tamo doživjela.

Pripremila: Zrinka Kenđelić

Dragan Kovačević:

Ekonomika prehrambene industrije

Dragan Kovačević

Ekonomika prehrambene industrije

Ekonomika prehrambene industrije prvi je sveučilišni udžbenik na nacionalnoj razini koji prezentira stanje i perspektive prehrambene industrije u Hrvatskoj i svijetu, njezine multiplikativne učinke na ostale djelatnosti, posebice na poljoprivrednu proizvodnju te općenito njezin utjecaj na gospodarski rast. Autor udžbenika je prof. dr. sc. Dragan Kovačević, potpredsjednik HGK za poljoprivredu i turizam, a izdavač Prehrambeno-tehnološki fakultet Sveučilište J.J. Strossmayera u Osijeku. U osam poglavlja udžbenik obrađuje: osnovne ekonomske pojmove te nastanak i načela tržišne ekonomije; mikroeko -

nomiku s naglaskom na poduzeća, pokazatelje uspješnosti poslovanja, proizvodnju, proizvodnu funkciju, troškove te ponudu, potražnju i tržište; globalne trendove u prehrambenoj industriji s naglaskom na globalizacijske procese i utjecaj klimatskih promjena, gladi i siromaštva te demografske eksplozije i tranzicije na proizvodnju i tržište hrane; inovacije u prehrambenoj industriji, zaštitu intelektualnog vlasništva i inovacijske trendove u proizvodnji hrane; zajedničku poljoprivrednu politiku EU-a s naglaskom na zelenu tranziciju (Europski zeleni plan) te Strategiju od polja do stola i Strategiju bioraznolikosti do 2030.; proizvodnju te vanjskotrgovinsku razmjenu poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda u RH i EU-u; uprav -

ljanje marketingom, marketinšku strategiju i SWOT-analizu te marketing hrane i brendiranje prehrambenih proizvoda.

Prehrambena industrija, odnosno proizvodnja hrane i pića jedna je od vodećih industrijskih grana u Hrvatskoj i u usporedbi s drugim granama prerađivačke industrije, ostvaruje najveći udio u prometu, bruto dodanoj vrijednosti i ukupnoj zaposlenosti. Od ulaska u EU do danas fizički obujam industrijske proizvodnje hrvatske prehrambene industrije rastao je za preko dvadeset posto uz stvaranje vrhunskih brendova koji ravnopravno konkuriraju na najzahtjevnijim tržištima EU-a. I sada kada u zadnjih nekoliko mjeseci bilježimo pad industrijske proizvodnje, proizvodnja hrane i pića „drži glavu iznad vode“ i bilježi pozitivne rezultate. Međutim, s druge strane kada gledamo općenito hrvatsku proizvodnju hrane, poljoprivredu i prehrambenu industriju, Hrvatska ne proizvodi dovoljno hrane, u ovom

trenutku pokrivamo tek 60% vlastitih potreba, velike količine hrane uvozimo, u razmjeni poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda bilježimo višegodišnji vanjskotrgovinski deficit, a samo u prvih 10 mjeseci, prošle godine ostvarili smo povijesno rekordni vanjskotrgovinski deficit od preko dvije milijarde Eura čime smo premašili deficit iz cijele 2023. godine. Također, posebno brine struktura razmjene gdje nam više od 80% vanjskotrgovinskog suficita čine uljarice i žitarice, dakle, proizvodi s najmanjom dodanom vrijednosti i najnižim stupnjem finalizacije. Kako bi amortizirali cjenovne i inflatorne pritiske s globalnih tržišta, Hrvatska mora povećavati produk-

Silvana Jakuš:

tivnost i proizvodne kapacitete i smanjiti uvoznu ovisnost.

Uzimajući u obzir značaj inovacija na razvoj prehrambene industrije, u udžbeniku je detaljno obrađena zaštita intelektualnog vlasništva s naglaskom na patente, žigove i industrijski dizajn te je dan prikaz ključnih inovacijskih trendova uvjetovanih razvojem novih tehnologija, potrošačkim preferencijama, povećanjem svijesti o održivoj proizvodnji hrane i zaštiti okoliša, digitalizacijom poslovanja i razvojem informacijsko-komunikacijskih tehnologija (ICT-ja), ali i zaoštravanjem standarda i propisa o sigurnosti i kvaliteti hrane. Želja mi je bila da se naši studenti, koji

ATLAS – svjedoci vremena

Knjiga ATLAS – svjedoci vremena posvećena je ljudima, idejama i sjećanju jačem od vremena i većem od zaborava. To je istinska povijest koja nas vrlo uvjerljivo svodi na dvije neminovne pojavnosti i krajnosti.

Prva je istinski ponos da smo u složenim gospodarskim uvjetima smogli snagu, osposobiti kadrove i ostvariti društveno okruženje (nažalost, samo na ograničenom broju turističkih destinacija) koji su podržali i omogućili suvremen, inventivan i racionalan pristup razvoju turizma. Upravo na primjeru turističke agencije ATLAS prikazuje se kako se uz jasan, konkretan poslovni model i suvremenu poslovnu filozofiju može stvarati respektabilna kompanija s respektabilnim poslovnim rezultatima i reputacijom koja daleko prelazi granice vlastite zemlje. ATLAS – ime koje sadrži samo pet slova – značilo je mno -

go više od toga za grad u kojem je nastajao, za hrvatski turizam i, ponajviše, za samosvijest ljudi koji su stvarali čvrste temelje onoga što je danas okosnica ukupnog hrvatskog gospodarstva.

Drugi je, nažalost, istinski žal što smo nesretnim i nespretnim (uglavnom politikantskim) makinacijama u pretvorbi društvenog vlasništva na nerazuman i neprihvatljiv način uništili veliki dio stvorenog društvenog blaga i ekonomskog potencijala. Analitičarima toga doba zasigurno zastaje kost u grlu kad se prisjete impresivnih brojki u zenitu poslovanja ATLAS-a u osamdesetim godinama prošlog stoljeća i načina kako je najveća i najpoznatija turistička agencija na cijeloj regiji jednostavno – iščezla.

će po završetku studija biti voditelji laboratorija, pogona, odjela, ljekarni ili postati privatni poduzetnici ili menadžeri u prehrambenoj industriji, upoznaju s ključnim mehanizmima funkcioniranja tržišne ekonomije te da shvate koliko su inovacije važne da bi se odgovorilo na sve složenije izazove pred kojima se nalazi proizvodnja hrane i pića. Jednako tako, znanje i ulaganje u znanje i istraživanje jedini je utrošak u proizvodnji koji se ne ponaša prema zakonu opadajućih (graničnih) prinosa, odnosno tehnološki razvoj koji je rezultat procesnih inovacija pomiče proizvodnu funkciju prema gore, povećava produktivnost i konkurentnost te omogućava održivi rast. ST

Surove političke igre, neznanje i nesposobnost ljudi koji nisu ništa ili vrlo malo znali o turizmu, promjenama i izazovima koji su vezani uz turistička kretanja u svijetu i u nas,

demonstracija političke moći bez pokrića te kompletno nerazumijevanje, jednostavno su zanemarili iskustvo, znanje, uspjehe i prepoznatljivost Hrvatske kroz turističke agencije – njih četiri. Preostaje

prikaz knjige

da se ta enigma temeljito istraži jer zasigurno, uz procese privatizacije u prerađivačkoj i bankarskoj industriji, predstavlja najveći crimen u novijoj povijesti hrvatske državnosti. Posljedice toga gotovo bezumnog ponašanja osjećamo u punoj mjeri i danas zbog neuravnoteženog stanja u strukturi hrvatskog gospodarstva.

No, vratimo se knjizi. Bilo je zaista vrijeme da se na primjeru ATLASa iznesu neke (ne)poznate činjenice koje ukazuju na „stvaran kontekst čimbenika tržišta, geopolitičkih izazova, ratnih zbivanja i procesa privatizacije“ – piše na koricama ove vrijedne knjige koja bi mogla poslužiti kao case study na naši sveučilištima i visokim učilištima, da se vidi kako treba i ne treba raditi. Svjedoci vremena će s ponosom isticati kako je ATLAS s više od 1.600 zaposlenih u svojem najboljem desetljeću posredovao u ostvarenju 37 milijuna noćenja (u 2024. cjelokupna je hrvatska turistička industrija ostvarila 108,3 milijuna noćenja), usluge transfera ostvarilo za 2,3 milijuna dolaza -

ka, a za 4,2 milijuna turista organiziralo raznovrsne izlete. Sve to uz godišnji promet vrijedan 1,1 milijardi DM-a u 1988., što odgovara prometu o više od pola milijarde (tadašnjih) eura. Uvid u statistiku toga doba pokazao bi da je na području čitave tadašnje državne Zajednice bilo malo tvrtki u svim sektorima gospodarstva kojima je to uspijevalo.

Tim više je nestanak ATLASA ostao nedovoljno jasno ispričana priča neuspjelog procesa privatizacije. Zna se TKO je utjecao na takav slijed događaja; zna se ZAŠTO je novi vlasnik nastojao i uspio „razbucati“ cjelovit i učinkovit sustav upravljanja i razvoja; zna se kako se odvijao proces rastakanja turističkog giganta. NEPOZNATO ostaje zašto nitko nije odgovarao za taj ekonomski suicid.

Knjiga Silvane Jakuš (uz potporu za pokretanje te knjige gospođe Pave Župan Rusković) daje mnogo odgovora na ta neminovna pitanja, a ostavlja i dovoljno prostora za daljnje proučavanje toga spe -

Esther M. Sternberg, dr.med.:

cifičnog fenomena. „Na prvi pogled knjiga može izgledati kao svojevrsna - (emotivna) i dijelom subjektivna retrospektiva… No, ona je ipak puno više od toga…“ tvrdi u pogovoru knjige njen recenzent prof. dr. sc Darko Prebežac.

I, stvarno, kad pažljivo pročitamo promišljanja o svim tim događajima, pa iskaze njihovih neposrednih aktera nameću se, uvijek iznova, mnoga zanimljiva pitanja zašto je ATLAS NESTAO S TURISTIČKE KARTE Hrvatske i svijeta s programima koji su uključivali 15 mediteranskih destinacija i ogromnom međunarodnom reputacijom.

Upravo zbog važnih odgovora na neka od tih pitanja valja odati veliko profesionalno priznanje turističkoj novinarki Silvani Jakuš što je otvorila raspravu o njima i obradila (a time i obogatila skromnu) literaturu o tim pitanjima svojim vrijednim, rekao bih izvanrednim uratkom.

Čestitam njoj, ali i izdavaču koji je prepoznao važnost tematike.

Ante Gavranović

Osjećaj se bolje na radnome mjestu

Možda je prvotno oduševljenje valom AI-ja iza nas, no svijet nastavlja raditi, predviđati i planirati ozbiljne stvari u vezi s razvojem tehnologije koja je, unatoč gotovo sedamdesetgodišnjoj povijesti, tek prije dvije godine doista postala mainstream. No, prema izjavama u javnom prostoru, čini se da se malotko brine o tome u kojem smjeru čovječanstvo ide kad mu to pristigne.

Promjene su svuda oko nas, a upravljanje promjenama jedno je od najčešćih menadžerskih pod -

ručja, ali istodobno i iznimno slabo shvaćeno. Kad su promjene toliko rasprostranjene i kad toliko ljudi ima što reći na tu temu, čudi nas što se posvećuje tako malo pažnje i prostora pronalaženju odgovora na pitanja kako stvoriti bolje životno i radno okruženje.

Stoga se s posebnom pažnjom okrećemo stranicama knjige „Osjećaj se bolje na radnome mjestu“ autorice dr. med. Esther M. Sternberg. Puna priča, savjeta i najnovijih znanstvenih otkrića, ova knjiga pokušava – a moglo bi se reći i da uspijeva – pomoći da se osje -

ćamo bolje na radnom mjestu. U njoj pionirka istraživanja veze između uma i tijela, Sternberg otkriva kako ostvariti psihofizičku dobrobit u sedam područja integrativnog zdravlja: stres i otpornost, kretanje, san, odnosi, okoliš, prehrana i duhovnost.

Na zapanjujućem putovanju oko svijeta u olujnom vremenu promjena, dr. Sternberg nas upoznaje sa znanstvenicima, liječnicima, dizajnerima, arhitektima i mnogim drugima koji daju sve od sebe kako bi radni prostor na kojem provodimo veći dio „budnog vremena“

učinili mjestom na kojem svi možemo biti zdravi i rasti.

Prolazeći stranicama knjige i duboko analizirajući okruženje, dobivamo uvid u budućnost rada, u kojoj će – barem tako vjerujemo i nadamo se – umjetna inteligencija pomoći stvoriti okoliše koji će odgovarati našim pojedinačnim potrebama, te nas naučiti koje jednostavne, a inovativne, korake svatko od nas može i mora poduzeti kako bi se osjećao bolje u svom radnom okruženju i time ostvarivao tražene rezultate – dakle, bio uspješan.

Kako je rekao W. Churchill: „Uspjeh nije konačan, neuspjeh nije fatalan

– računa se samo hrabrost da nastavimo.“ Prije nego što pronađemo pravi put – a upravo sada, više nego ikada, tražimo ga – čeka nas mnogo pogrešnih početaka i slijepih ulica, mnogo sumnji; potrebna nam je hrabrost, upornost i sistematičnost u upravljanju promjenama kako bismo ostvarili uspjeh. U tom traženju pravog puta, svakako pomažu istraživanja dr. Sternberg, jer je temeljni preduvjet za uspjeh, kako u poslovnom tako i u cjelokupnom životu, osjećati se bolje na radnom mjestu.

Pripremio: mr. sc. Branko Pavlović

ADVANTAGE AUSTRIA Zagreb organizira 19. ožujka u suradnji sa Sveučilištem Sjever B2B gospodarske susrete na temu logistike. Cilj ovog događaja je razmjena iskustava austrijskih i hrvatskih tvrtki o mogućnostima i potencijalima ovog važnog tržišnog segmenta u Hrvatskoj – s posebnim naglaskom na interlogistiku.

Sudjelovanje je BESPLATNO, uz obveznu PRIJAVU

PROGRAM

Hrvatska se etablirala kao bitan igrač u logističkoj industriji. Osim strateškog položaja kao članice EU na raskrižju sa zapadnim Balkanom, postoje i drugi ključni čimbenici koji pokreću rast sektora:

• Povezivanje s koridorima mreže TEN-T

• Pristupanje Schengenu

• Uvođenje eura

• Stvaranje više od 290.000 m² novog skladišnog prostora u Hrvatskoj

Gospodarski susreti nude idealnu platformu za stjecanje uvida u trenutna događanja u ovoj branši te omogućuje uspostavljanje kontakata s relevantnim igračima u logističkoj industriji.

Ciljna skupina iz Austrije

• Nekretnine na području logistike

• Transportna i logistička industrija

• Intralogistika

• Pružatelj usluga za logističke procese

• AI u logistici i planiranju proizvodnje

• Upravljanje lancem opskrbe

• Zelena logistika

Ciljna skupina iz Hrvatske

• Logistika

• Proizvodne tvrtke

• Voditelj razvoja projekata