Problem rasta cijena u Hrvatskoj: kronologija i posljedice

Ana Knežević, predsjednica Hrvatske udruge za zaštitu potrošača

Porast cijena u Hrvatskoj traje već dugi niz godina. Prvi ozbiljniji val poskupljenja započeo je krajem 2021. godine, a eskalacija je uslijedila početkom 2022. Razlog je bila energetska kriza koja je zahvatila plin, struju i gorivo. Nedugo zatim, izbio je rat u Ukrajini, što je dodatno pogoršalo gospodarsku situaciju.

U veljači 2022. Vlada je donijela odluku o smanjenju PDV-a na određene prehrambene proizvode. Primjena je trebala početi 1. travnja 2022., no zbog energetske krize i rata učinak te mjere bio je zanemariv. Potrošači nisu primijetili smanjenje cijena. Primjerice, jedna gos- pođa šetala je po supermarketu s izdanjem Narodnih novina, tražeći proizvode sa sniženim PDV-om, no nije pronašla nijedan. Iako je PDV snižen s 25% na 5%, odnosno na 13% za neke proizvode, u praksi to nije bilo vidljivo na policama.

Ljeto, turizam i uvođenje eura

Dolaskom turističke sezone cijene su nastavile rasti, ne samo na obali već u cijeloj Hrvatskoj. Iako su se pojedini trgovački lanci reklamirali tvrdnjama da ne povećavaju cijene, realnost je bila drugačija. Od rujna 2022. započelo je dvojno iskazivanje cijena kao priprema za uvođenje eura. Paralelno s tim, Vlada je donijela odluku o ograničavanju cijena devet osnovnih prehrambenih proizvoda. No već tada su se javljali potrošači žaleći se da tih proizvoda nema na policama. Najpoznatiji primjer bio je cijelo pile, čija je cijena bila ograničena, ali se ono gotovo nigdje nije moglo pronaći – dok su svi ostali dijelovi pilića bili dostupni.

Ulaskom u eurozonu 1. siječnja 2023. inflacija je dodatno uzela maha. U prosincu 2022. iznosila je 13,4%, što znači da smo u novu valutu ušli s izrazito visokim cijenama. Već 2. siječnja 2023. građani su počeli primjećivati da cijene nisu jednostavno preračunate iz kuna u eure prema službenom tečaju, već su zaokružene naviše. Posebno su se izdvajale pritužbe na poskupljenje kave – kava koja je 31. prosinca 2022. koštala 10 kuna, u eurima je sada stajala 1,5 ili čak 2 eura, ovisno o lokaciji. Slično se dogodilo i s polubijelim kruhom od 700 grama – njegova cijena porasla je s 7 kuna na 1,20 do 1,40 eura, što je znatno veći iznos od očekivanog.

Inflacija, inspekcije i neprovedene mjere

Ono što smo predviđali, dogodilo se – uvođenje eura donijelo je val poskupljenja, kao što je bio slučaj u svim zemljama koje su ranije uvele euro. Iako su guverner HNB-a, premijer i ministar financija uvjeravali javnost da će korekcije cijena biti minimalne, stvarnost je pokazala suprotno.

Državni inspektorat obavio je tisuće nadzora i utvrdio brojne nepravilnosti u formiranju cijena. Međutim, do danas nije poznato kakav je epilog tih inspekcija. Kako su trgovci podnijeli žalbe, sve je prebačeno na sudove, a odluke još nisu donesene. Problem je u tome što inspektorat ima zakonske mogućnosti naložiti trgovcima da vrate cijene na realnu razinu, ali to nije učinjeno.

Ukidanje dvojnog iskazivanja cijena – još veća konfuzija

Tijekom 2023. cijene su nastavile rasti. Dvojno iskazivanje cijena omogućilo je potrošačima da lakše uspoređuju promjene, no od 1. siječnja 2024. ta je praksa ukinuta. Građani su se time dodatno zbunili, jer više nisu mogli lako pratiti stvarne razlike u cijenama. Efekt tzv. iluzije novca postao je još izraženiji –iznosi u eurima djeluju niže nego što bi isti iznosi u kunama izgledali. Unatoč apelima da se dvojno iskazivanje produlji, Ministarstvo financija odlučilo je da je 16 mjese - ci bilo dovoljno za prilagodbu. No realnost na terenu pokazuje da se građani i dalje oslanjaju na preračunavanje, čak i mlađe generacije.

Nova ograničenja cijena i njihove nelogičnosti tistika, već ozbiljan egzistencijalni problem.

U rujnu 2023. Vlada je donijela novu listu od 30 proizvoda s ograničenim cijenama. Poučeni iskustvom prve liste iz 2022., upozorili smo da je ključno osigurati dostupnost tih proizvoda u trgovinama. No i ovaj put pojavili su se problemi – primjerice, troslojni toaletni papir u pakiranju od 10 komada, koji je bio obuhvaćen ograničenjem cijene, potpuno je nestao s polica. S druge strane, sve ostale varijante toaletnog papira bile su dostupne, ali po znatno višim cijenama.

Početkom 2025. proširena je lista proizvoda na njih 70, s ciljem pomoći socijalno ugroženim građanima. Odluka predviđa i obvezno isticanje posebnih polica za te proizvode u trgovinama većim od 400 četvornih metara, kako bi potrošači lakše mogli pronaći artikle s ograničenim cijenama. No trgovci su se pobunili, tvrdeći da je riječ o diskriminaciji kupaca. Neće biti diskriminacije, već to treba pomoći starijoj populaciji da ne lutaju po velikim prodavaonicama u potrazi za proizvodima sa ograničenim cijenama.

Trgovci tvrde da nisu odgovorni za rast cijena i da je problem u dobavljačima, proizvođačima i u skupoj državi, odnosno u brojnim nametima. No, potrošače ne zanima lanac formiranja cijena – njima je važno koliko nešto košta kada dođu u trgovinu, a trgovci svoje probleme trebaju rješavati sa onima koji su ih prouzročili, a ne sve pretakati u stalni rast cijena.

Online kupovina i rast prevara

Online kupovina u Hrvatskoj značajno je porasla, osobito nakon pandemije, ali s njom su se povećale i prijevare. Potrošači često nasjedaju na oglase s društvenih mreža, gdje naručuju proizvode po “povoljnim” cijenama, a zatim dobivaju nekvalitetne ili sasvim drugačije artikle. Broj prijavljenih prevara i dalje raste unatoč apelima da se kupuje isključivo od provjerenih trgovaca.

Pravi problem – niska primanja, a ne cijene

Ograničavanje cijena kratkoročno može pomoći, ali dugoročno jedino rješenje je povećanje primanja. Medijalna plaća u Hrvatskoj iznosi oko 1.140 eura, a medijalna mirovina tek 504 eura. To znači da pola zaposlenih građana zarađuje manje od 1.140 eura, a pola umirovljenika prima manje od 500 eura. S takvim prihodima, za mnoge građane poskupljenja nisu samo sta -

Umjesto zaključka

Hrvatska se suočava s kontinuiranim rastom cijena već četvrtu godinu zaredom, a inflacija je i dalje među najvišima u eurozoni. Iako se provode razne mjere, one su uglavnom kratkoročne i ne rješavaju temeljni problem – niska primanja koja ne prate rast troškova života. Bez sustavne promjene ekonomske politike, situacija će se i dalje pogoršavati, a potrošači će snositi najveći teret. ST kvaliteta i zaštita potrošača