Kupovne navike u RH – inflacija, sniženja

Da nam je netko prije nekoliko godina rekao da ćemo jednog dana plaćati 10 kuna za osnovne proizvode poput kruha, 50 kuna za malu vrećicu kave, 20 kuna za jaja ili 50 kuna za pile, vjerojatno bismo se nasmijali i pomislili da pretjeruje. Međutim, ovo je postala naša svakodnevica. Cijene su porasle na iznos koji je mnogima teško izdržati, a promjena je ozbiljno narušila standard života mnogih građana.

Zanimljivo je da cijene nisu porasle zbog očiglednih razloga poput poremećaja u distribucijskom lancu, nestašica proizvoda ili naglog rasta cijena energenata koji bi posljedično podigao cijene ostalih proizvoda. Naime, cijene su porasle jer trgovci procjenjuju da mogu, a nijedna sustavna mjera nije poduzeta da bi se to spriječilo ili barem kontroliralo. Vlada je, nažalost, propusti - la ključnu priliku da zaštiti građane tijekom procesa uvođenja eura. U tom je trenutku bila nužna implementacija zakonskih okvira koji bi spriječili nepoštena poskupljenja prilikom konverzije valuta, ali zakon nije predvidio nikakve sankcije za trgovce koji su cijene zaokruživali na više prilikom prelaska iz kuna u eure. Iako je premijer tada govorio o minimalnim povećanjima od 6-7 lipa, istina je da je situ - acija danas takva da je 7 kuna doslovno postalo 7 eura, a kupci su suočeni s dramatičnim porastom troškova.

Tržišni nadzor, koji je trebao osigurati kontrolu cijena, bio je usmjeren tek na nekoliko proizvoda koji su javno poznati, dok su svi ostali proizvodi jednostavno izbjegli ozbiljnu kontrolu. Što se tiče trgovaca, oni su našli načine da zaobiđu ovaj sustav kontrole: dok su cijene tih nekoliko proizvoda ostale iste, cijene ostalih proizvoda su znatno porasle. U mnogim zapadnim drža vama poput Slovenije, cijene su pa dale zbog tržišnih prilagodbi i uve denih mjera zaštite građana, dok se u Hrvatskoj stagnacija cijena ili čak blagi pad cijena doživljava kao veliki uspjeh. U Sloveniji je, primje rice, tijekom energetske krize, pr vim paketom mjera postignut pad cijena hrane u 11 kategorija proi zvoda. S druge strane, u Hrvatskoj cijene neprestano rastu još od epi demije COVID-19, kada su se prvi put pojavili veliki skokovi u cijena ma osnovnih proizvoda.

Prema podacima iz mog istraživa nja, 67 posto hrvatskih građana zbog inflacije kupuje manje, a čak 56,4 posto njih smanjuje potrošnju hrane. Gotovo svi građani promije nili su svoje kupovne navike i sada bolje promišljaju što im je stvarno potrebno, preferiraju kupovinu jef tinijih brandova i postaju sve svje sniji toga da je svaka kuna važna. Također, mnogi građani smanjuju količinu hrane koju bacaju, što po kazuje sve veću opreznost u njiho vim kupovnim odlukama.

Kada je riječ o borbi protiv inflaci je, postoje brojni načini na koje bi se ovaj problem mogao efikasni je adresirati, a najbolji rezultati bi se postigli ako bi se poduzelo više mjera istovremeno. Nažalost, kod nas tržište ostaje gotovo potpuno prepušteno trgovcima, dok Vlada, osim što poziva trgovce na sastanke, ne poduzima konkretne korake da bi pomogla građanima.

Zamrzavanje cijena na nekoliko proizvoda, kao što je to učinjeno u Francuskoj, moglo bi biti početak, ali bi ovo trebalo biti mnogo šire i obuhvatiti većinu proizvoda nužnih za svakodnevni život. Početni broj proizvoda koji su imali zamrznute cijene u Hrvatskoj, njih 30, ne predstavlja gotovo ništa u odnosu na cijeli spektar proizvoda koji su nužni za život građana.

Građanima bi trebalo olakšati prepoznavanje tih proizvoda, a to bi poštenije poslovanje. Pored toga, jednokratne pomoći najugroženijima, prvenstveno umirovljenicima, ne smiju biti samo predizborne mjere, već dugoročni alati zaštite koje će građani moći koristiti tijekom cijele godine.

Također, broj tržišnih inspekcija treba biti značajno veći kako bi se spriječilo da trgovci zlorabe situaciju u korist svojih vlastitih interesa. Prema podacima iz istraživanja, cijene u trgovinama u Hrvatskoj vrlo često ostaju jednake, bez stvarne konkurencije. Agencija za tržišno natjecanje trebala bi preuzeti odgovornost za osiguranje konkurentnosti tržišta i stvaranje poštenijih uvjeta za potrošače. Prema statistinošću. SDP je predložio niz mjera za sustavnu borbu protiv inflacije, uključujući reformu sustava poreza na dobit koja bi nagrađivala poduzetnike koji isplaćuju veće plaće i kažnjavala one koji neopravdano podižu cijene.

S obzirom na to da zamrzavanje cijena mora biti sveobuhvatno, važno je napomenuti da ono treba obuhvatiti velik broj proizvoda, slično kao u Francuskoj. Proizvodi koji su podložni zamrzavanju cijena trebaju biti jasno označeni na policama trgovina, a tržišne inspekcije redovito moraju provoditi nadzor i kažnjavati prekršitelje. Nažalost, u Hrvatskoj se često događa da proizvodi koji bi trebali biti jef- tiniji nisu ni dostupni na policama, a u nekim slučajevima, cijene tih proizvoda bile su niže nego zamrznute cijene. Dakle, Vlada bi trebala ozbiljno preispitati učinkovitost svojih mjera i poduzeti sve potrebne korake kako bi se kontroliralo poskupljenje na svim razinama. Zamrzavanje cijena nije dovoljno, potrebno je poduzeti i druge mjere zaštite potrošača kako bi se tržište učinilo poštenijim. ne proizvoda u drugim europskim zemljama poput Njemačke ili Francuske i cijene u Hrvatskoj. Ove usporedbe lako je napraviti, jer većina trgovina nudi online kupovinu. jekom ljetnih sniženja u svakoj četvrtoj inspekciji otkrivena neka vrsta nepoštene trgovačke prakse. Što se tiče online kupovine, prema mom istraživanju, 87 posto građana Hrvatske povremeno kupuje online, dok njih 77 posto vjeruje u sigurnost takve trgovine. Ipak, 23 posto građana ostaje skeptično, često zbog loših iskustava. Najčešći problemi koje su građani imali su primitak pogrešnih proizvoda, neisporučene narudžbe te spora dostava. Osim toga, 17 posto građana prijavilo je poteškoće s geoblokiranjem, poput nemogućnosti dostave u Hrvatsku ili visokih troškova isporuke.

Pored cijena, važno je spomenuti i druge faktore koji izravno utječu na kućne budžete, kao što su troškovi stanovanja. U Španjolskoj, koja je relativno uspješno kontrolirala inflaciju, mjere su bile sveobuhvatne i uključivale su i ograničenje na podizanje stanarina, koje ne smiju biti više od dva posto u odnosu na prethodno ugovorene cijene. Ove mjere su pokazale da sustavni pristup može značajno smanjiti negativne učinke inflacije, a to je nešto što bi Hrvatska također trebala razmotriti.

Na temelju tih podataka, jedan gospodin je čak proveo analizu u kojoj je usporedio dobit trgovačkih lanaca u Hrvatskoj, uzimajući u obzir broj poslovnica i zaposlenih. Zaključio je da trgovci u Hrvatskoj itekako dobro zarađuju, a cijene proizvoda nisu opravdane njihovom nabavnom cijenom.

Budući da smo dio zajedničkog tržišta EU-a i budući da je rastuća inflacija problem koji pogađa više država, smatram da bi trebala biti pronađena europska rješenja. Zato sam tražila raspravu o rastu cijena u istočnoj EU na plenarnoj sjednici Europskog parlamenta u Strasbourgu.

Online sniženja su često manipulativna i u EU. Europska komisija je 2022. godine analizirala 16.000 proizvoda i otkrila da je čak 43 posto njih bilo na lažno sniženim cijenama.

Građani se trebaju informirati o svojim pravima koja proizlaze iz europskih propisa. Prema mom istraživanju, samo 44 posto ispitanika zna da obvezno jamstvo traje dvije godine, dok ostali pogrešno misle da je rok kraći. Zato sam se izborila da od iduće godine u svim trgovinama, fizičkim i online, bude podsjetnik na duljinu obaveznog jamstva.

Također, provela sam istraživanje o iskustvima građana tijekom sezonskih sniženja. Zabrinjavajući je podatak kako ja čak 94,4 posto građana naišlo na lažna sniženja, dok više od 80 posto njih smatra da su sniženja oglašena u izlogu često veća nego što su stvarna sniženja na proizvodima. Na sniženjima redovito kupuje 95 posto građana, najčešće odjeću, obuću i hranu. Zanimljivo je da je više od 87 posto građana ocijenilo kako bi trebalo povećati broj tržišnih inspekcija, pogotovo imajući na umu da je ti -

Bojkot trgovina postao je sve učestaliji oblik protesta potrošača koji su nezadovoljni rastom cijena, nepravednim praksama trgovaca ili lošim kvalitetama proizvoda i usluga. Iako bojkot, kao oblik potrošačkog otpora, nije nov fenomen, on je posljednjih godina postao raširen diljem EU, posebno u zemljama istočne Europe. Potrošači moraju imati pravo na kvalitetnu i poštenu uslugu, a trgovci bi morali odgovarati za svoje postupke. U konačnici, bojkot može biti samo jedan od alata za promjenu, ali dugoročna rješenja traže aktivnu suradnju Vlade, regulatornih tijela i tržišnih aktera na usklađivanju interesa potrošača i tržišta.

Prema istraživanjima, rast cijena hrane je najviši u zemljama istočne EU, što je ujedno i povezano s niskim prosječnim plaćama i visokim rizikom od siromaštva. Njihov daljnji rast produbljuje nejednakosti u cijeloj EU. Budući da se bavim potrošačkim pravima, moj ured je postao mali potrošački centar, jer mi se građani često javljaju sa svojim problemima s trgovcima. Često mi šalju analize gdje uspoređuju cije - ST