HRVATSKA NA RASKRSNICI – JOŠ JEDNOM Nadprosječni dobitnici – potpuni gubitnici

U fokusu

Hrvatska 2030 – ciljevi i očekivanja

HRVATSKA – NA RASKRSNICI – JOŠ JEDNOM Nadprosječni dobitnici – potpuni gubitnici

piše: prof. dr. sc. Mladen Vedriš1

Slijed ukupnih događaja na globalnoj razini okvir je za sve društvene i ekonomske procese i unutar Hrvatske. I to još i pojačano. Kao što je u razdoblju tranzicije država nove Europe Hrvatska već od početka bila drastično opterećena i pogođena agresijom i obvezama ukupne post-ratne obnove, tako se – povijest opet ponavlja. Uz Covid-19 kao dodatni (destruktivni) faktor ubrzanja promjena različitih ekonomskih, društvenih i tehnoloških vrsta, to je u Hrvatskoj aktualno događanje ovaj puta vezano uz svu faktografiju i posljedično tome mindset kao rezultat činjenice razornog potresa u gradu Zagrebu te sukcesivno i u nizu (okolnih) županija. Kako se nositi s još uvijek nedovršenom produženom tranzicijom, poglavito na institucionalnom i normativnom planu sa svim posljedicama za nacionalnu konkurentnost, te paralelno sa svim inputima koje je donijela (odnijela) Covid-19 kriza, sada već u gotovo punoj drugoj godini svojeg razornog prisustva. U prvom bloku „Globalni izazovi“ tekstovi uvaženog autora su u potrazi za odgovorima na ta geopolitička, ekonomska, ekološka i ukupna društvena događanja i izazove.

1 Autor je profesor na Visokom učilištu Effectus i predsjednik je Zagrebačke inicijative.

Drugi je pak blok „Europska sredstva“ usmjeren na analizu što dodatna EU financijska potpora kroz fondove za nacionalni oporavak i otpornost te redovnu financijsku perspektivu mogu učiniti, kao financijski alati i instrumenti da se ubrza gospodarski rast i razvoj. Održivost pak rješenja iz tog drugog bloka bitno su uvjetovana onim trećim dijelom: „Predstojeće društvene i gospodarske reforme“ koji je ujedno i – najzahtjevniji. Sve ono što smo i u proteklih godinu dana smatrali potrebnim za ostvariti kao uvjetima bez kojih nije moguće naše društvo učiniti suvremenim i funkcionalno efikasnim, sada je (opet) tu ispred nas. Slično je to kao dug koji je (opet) stigao na naplatu, ali sada ukupnim vremenom odlaganja i novo nastalim okolnostima još i – ukamaćen. Provedene analize, počev od MMF-a i Svjetske banke do OECD-a i niza thinktankova, upućuju na jedinstven, ali i neumitan zaključak: u globalnoj krizi koja je tu i koja traje, oni koji su sposobni ostvariti promjene, prepoznati ograničenja, ali i zahtjeve – post-pandemijskog razdoblja, bit će – nadprosječni dobitnici. Ostali – ostat će na drugom kraju stola i – kolone. I sada je za Hrvatsku i njenu upravljačku elitu otvoreno pitanje – da li je u stanju prevladati sindrom „kuhanja žabe u loncu“ kojoj je ugodno u sve toplijoj vodi – koja se stiže do točke usijanja. Kako što skorije i konzistentnije strukturirati potrebne promjene – reforme? Kako ih optimalno uskladiti? Kako i s kojima otpočeti? O tome je, metodološki promatrano, napisana široka i relevantna literatura. Ali, i to je bitno ali…, promjene se pozicioniraju i ostvaruju u konkretnim državama i gotovo uvijek ne u jednostavnim okolnostima. Što i kako je potrebno učiniti, nije to samo tema tekstova iz trećeg bloka. To je ujedno i poziv na javni dijalog s jednostavnom porukom i pitanjem. Što su moguće posljedice i ishodi činjenja? Što su posljedice ne činjenja – ne za našu žabu iz spomenutog primjera, nego hrvatsko društvo u cjelini. Jedan od odgovora sadržan je već u prvim najavama rezultata popisa stanovništva u RH s brojkama demografskog urušavanja kojeg ne bilježi niti jedna druga članica EU. Nije li pravi trenutak da se zaista – iskoči iz lonca – na još uvijek mogućoj raskrsnici.