Suvremena trgovina 4 2018

Suvremena trgovina S T R U Č N I

Č A S O P I S

UDK 339, ISSN 1330-0180, CODEN SUTREE, VOL. 43, BROJ 4

Z A

T R G O V I N U

www.suvremena.hr

Izvoznici – pokretačka snaga hrvatskog gospodarstva Globalni standardi u prekograničnoj trgovini Prvi prioritet hrvatskoga gospodarstva Uloga izvoza i novi protekcionizam Zlatni ključ za najboljeg izvoznika Klasteri i izvoz Ključni faktori krizne okoline Prodavač po mjeri tržišta rada Razumijevanje potrošača – Insight Kakvu budućnost fiskalnog sustava želimo Franšizni poslovni model (ni)je poduzetništvo

Tema broja:

Izvoz

Kako prerasti u izvozno orijentiranu zemlju?

30.

tradicionalna

najveća

konferencija za trgovce i proizvođače

TRG

OV IN

2018

A . 24.10.2018 u 9,30 sati

Maloprodaja u EU – trendovi i izazovi Trgovino, Quo vadis? GLAVNE TEME ZA RASPRAVU • Što se događa u maloprodaji unutar Europske unije s naglaskom na nove trendove, ali i izazove koje oni nose sa sobom • Analiza stanja hrvatske maloprodaje Zagreb, Kraš Auditorium, Ravnice 48

• Osobna potrošnja u gospodarstvu Hrvatske, EU i Svijeta

Organizatori:

• Međuovisnost trgovine, proizvodnje i turizma • Kako zaustaviti zapostavljanje razvoja u ruralnim i manje razvijenim područjima

Ulaz slobodan I Više o tome na: http://suvremena.hr/

Savršena u svakom pogledu Trgovačka vaga UC Evo Line

Uspješan marketing na samom mjestu prodaje stvar je perspektive. Ergonomske vage linije UC Evo Line predstavljaju oblik i funkciju u savršenoj harmoniji. www.mt.com/retail-EvoLine

D A R P R I R E D B I

C A L E N D A R

NAUTIC SHOW - Sajam nautike i opreme za sport, kamping i rekreaciju NAUTIC SHOW - Sport, Camping & Recreation Equipment Fair

Sajam bezbjednosti, zaštite i spašavanja / Security, Protection and Rescue Fair

21 - 23. April

11 - 15. Maj / May

azlozi koji na uvjerljiv način preporučuju učešće su mogućnost da se na efektan način predstave prednosti ponude u odnosu na 11 - 15. Maj / May konkurenciju, sve karakteristike modela u okviru kompletne prodajne game, obave probne vožnje i praktične demonstracije. Prisustvo brojne publike, a posebno potencijalnih kupaca i ljubitelja automobila na mjestu najšireg izbora i najpovoljnije kupovine, još je jedno značajno obilježje Sajma automobila u Budvi. Sajam automobila je izvanredna šansa da se u kratkom roku, kroz prodajni napor i ponuđene posebne sajamske uvjete kupovineSajam postignu i zadrže uspješni ekologije / Ecologydugoročni Fair prodajni efekti. Sajam automobila okuplja modele u okviru raznovrsnih segmenata putničkih, ali i gospodarskih vozila, motocikala i moto opreme, vozila 11 - 15. Maj / May i uređaja za specijalne namjene. Prisustvo banaka, osiguravajućih kuća, industrije prateće opreme, autodijelova, goriva i maziva, servisne opreme i usluga, alata i transportnih usluga, kroz zaokruženu ponudu segmenata motornih vozila na jednom mjestu, kreirati će ambijent za uspješne prodajne aktivnosti. U uvjerenju da je 19. Sajam automobila dobra investicija, /Jadranski sajam u Vašem interesu osigurava dodatnu podršku u pogledu Bazar robeposlovna široke potrošnje Bazaar of Consumables značajnih popusta za pravovremeno prijavljivanje. Pozivamo Vas da ih iskoristite i ostvarite zapaženu sajamsku prezentaciju i poslovni uspjeh. 15 Maj / May - 15. Septembar / September Očekujući Vašu prijavu, na raspolaganju smo za Vaše ideje, sugestije i prijedloge saradnje, s iskrenom željom da Vaš nastup i poslovni rezultati budu uspješni. Za informacije, sugestije i prijedloge kontaktirajte nas na

Letnji sajam / Summer Fair e-mail: fair@jadranskisajam.co.me, telefon: +382 33 410 407 ili fax: +382 33 452 132.

15 Jun / June - 15. Septembar / September

38 Sajam građevinarstva / Civil Engineering Fair 21- 25. Septembar / September

O F E V E N T S

Međunarodna turistička berza i sajam turizma, opreme za hotelijerstvo i ugostiteljstvo - METUBES International Tourism Exchange and Tourism Fair, Equipment for Hotels and Catering - METUBES

Sajam vode, vodovodi, sanitarne tehnologije / Water-Water Supply Systems-Sanitary Technologies

21 - 25. Septembar / September Sajam energetike / Energy Fair

ajam biznisa namijenjen je promociji gospodarskih subjekata u oblasti poslovnih usluga i investicija, malih i srednjih poduzeća i obuhvaća 21obrazovnih - 25. Septembar / September prezentaciju: poslovnih banaka, osiguravajućih društava, investicijskih fondova, i državnih institucija, profesionalnih i strukovnih udruženja, medija, lokalnih samouprava, predstavnika malog i srednjeg poduzetništva. Ove manifestacije predstavlju jedinstvenu priliku da uspostavite kontakte, razmijenite iskustva i ugovorite poslovne aranžmane. Sajamski nastup daje mogućnost da kroz medijski poduzmete/ snažnu akcijuShow unapređenja vlastitog marketinga i načinite bitne korake u pravcu Sajammix automobila Automobile adekvatnog pozicioniranja na trzištu. 05 - 09. Oktobar / October Prateći svjetske trendove, a sa željom da idemo u korak s razvijenim društvima i ove je godine jedan od stupova sajamske platform žensko poduzetništvo, koje dobiva sve više prostora i predstavlja jedan od pokretača razvoja gospodarstva u cjelini. Jadranski sajam u suradnji s izlagačima, državnim i akademskim institucijama, profesionalnim i stručnim udruženjima i svim zainteresiranim Sajam malih i srednjih poslovnih i ženskog subjektima organizira sadržajan program manifestacije, na preduzeća, aktualne teme iz svijetausluga poslovnih usluga preduzetništva i investicija, te malog i srednjeg poduzetništva, sa stavljanjem akcenta na žensko poduzetništvo. Small and Medium Enterprises Fair, Business Services and Women Entrepreneurship Očekujući Vašu prijavu na raspolaganju smo za Vaše ideje, sugestije i prijedloge suradnje, s iskrenom željom da Vaš nastup i poslovni rezultati 27 - 29. Oktobar / October budu što uspješniji. Za dodatne informacije možete nas kontaktirati na

telefon: +382 33 410 407 fax: +382 33 452 032 ili putem e-maila: sme@jadranskisajam.co.me

A.D. JADRANSKI SAJAM, 85310 Budva, Trg slobode 5, Crna Gora Tel: +382 33 410 400 | Fax: +382 33 452 132 e-mail: sajam@jadranskisajam.co.me | jadranskisajam@t-com.me

www.adriafair.co.me

UDK 339 CODEN SUTREE ISSN 1330-0180 Glavni i odgovorni urednik: Srećko SERTIĆ Uredništvo: doc.dr.sc. Dario DUNKOVIĆ, doc.dr.sc. Aleksandar ERCEG, Ante GAVRANOVIĆ, Željko JELIĆ, prof.dr.sc. Ljubo JURČIĆ, prof.dr.sc. Nikola KNEGO, prof. Dubravka LIEBL, Ana MARUŠIĆ LISAC, prof. dr.sc. Zvonimir PAVLEK, mr. Branko PAVLOVIĆ, prof.dr.sc. Zdenko SEGETLIJA, Tihomir SERTIĆ, prof. Josip ŠINTIĆ Savjet časopisa: • Doc.dr.sc. Rajko BUJKOVIĆ, direktor, Jadranski sajam, Budva, Crna gora • Ivica CEROVEČKI, predsjednik Nadzornog odbora, KOTKA, Krapina • Prof. Darko GRGURIĆ, ravnatelj, TRGOVAČKA ŠKOLA ZAGREB • Prof. dr.sc. Jugoslav JOVIČIĆ, Univerzitet u Travniku, BiH • Ivan KATAVIĆ, predsjednik Upravnog odbora, KTC, Križevci • Prof. dr.sc. Ivica KATAVIĆ, dekan, Visoka škola Nikola Šubić Zrinski, Zagreb • Dipl. inž. Darko KNEZ • Dipl.inž. Zlatan LISICA, KRAŠ, Zagreb • Mag. Franc PANGERL, predsjednik Upravnog odbora, Celjski sejem, Celje, Slovenija • Berislav PRIBANIĆ, direktor, PRIRODAN PROIZVOD, Samobor • Dipl.oec. Mijo ŠIMIĆ, član Nadzornog odbora, TEKSTILPROMET, Zagreb • Zlatica ŠTULIĆ, predsjednica, SINDIKAT TRGOVINE HRVATSKE • Dipl.oec. Josip ZAHER, potpredsjednik za trgovinu i ﬁnancijske institucije HGK, Zagreb • Prof. dr. sc. Siniša ZARIĆ, Ekonomski fakultet Beograd, Srbija Časopis izlazi dvomjesečno Godišnja pretplata: 150,00 Kn, 70 €; 100 USD Uprava i Uredništvo: 10090 Zagreb, Nove Rašljice 2 tel./faks: 01 3499 034 mob.: 099 2136 540 Izdavač: SENIKO studio d.o.o. za trgovinu i usluge Za izdavača: Srećko SERTIĆ, direktor e-mail: direktor@suvremena.hr Web portal: www.suvremena.hr Tisak: Tiskara Zelina d.d.,Katarine Krizmanić 1, Sveti Ivan Zelina Uredništvo se ograđuje od osobnih stavova autora. Rukopisi, slike, crteži i CD-i vraćaju se, samo na posebni zahtjev autora. Na naslovnoj stranici: izvoz

Suvremena t r gov ina S T R U Č N I

Č A S O P I S

Z A

T R G O V I N U

Vol. 43 br. 4 str. 1-76 Zagreb, rujan 2018.

Sadržaj Kako prerasti u izvozno orijentiranu zemlju? Izvoznici – pokretačka snaga hrvatskoga gospodarstva

Ante Gavranović

prof.dr.sc. Marijana Ivanov

EuroCommerce: Osjetan rast europske online prodaje

A.G.

Intervju: Darinko Bago Izvoz je prvi prioritet hrvatskoga gospodarstva

Ante Gavranović Marina Mladić

GS1 globalni standardi u prekograničnoj trgovini

Slobodan Romac

prof. emeritus dr.sc. Ivo Andrijanić

Izvoz – generator rasta i razvoja hrvatskog gospodarstva

Belupu Zlatni ključ za najboljeg izvoznika u Rusku Federaciju

Povećanje konkurentnosti izvoznih poduzeća primjenom Lean menadžmenta

prof.dr.sc. Nedeljko Štefanić

Hrvatska – uloga izvoza i novi protekcionizam

Marko Jurčić

Briga za okoliš i rast izvozne konkurentnosti

prof.dr.sc. Esad Prohić

Incoterms klauzule - važan alat međunarodne trgovine

Ivana Prezzi, dipl.oec.

Petar Šimić

Primaco: Budućnost svakako pripada autonomnom odvijanju transporta – otpremništva Energia naturalis - grupa koja pomiče granice

Drvna industrija raste i želi veću razvojnu ulogu!

Marijan Kavran, mag.oec., MBA

20 godina izvozno kreditnog osiguranja u Hrvatskoj – HBOR

Klasteri i izvoz

mr.sc. Željko Erkapić, mag.oec.

Libertas: Natječaj za doktorski studij Poslovne ekonomije Prodavač po mjeri tržišta rada

Dubravka Liebl, prof.

Stjepan Brzak, prof.

prof.dr.sc. Dragan Roller

prof.dr.sc. Zvonimir Pavlek

Željko Jelić

doc.dr.sc. Aleksandar Erceg

Marina Borić, struč.spec.ing.sec.

A.G.

Implementacija eksperimentalnog programa prodavača prema dualnom modelu obrazovanja Kakvu budućnost fiskalnog sustava želimo? Razumijevanje potrošača – Insight 4 Ključni faktori krizne okoline Franšizni poslovni model (ni)je poduzetništvo Izaslani radnici Kotka: Cijene vune izazivaju nove frustracije

www.suvremena.hr

izvoz

Hrvatska

Kako prerasti u izvozno orijentiranu zemlju? U našoj složenoj i problemima bremenitoj svakidašnjici, kao da se zaboravlja da je nepogovorna orijentacija na izvoz neka vrsta naše gospodarske sudbine i da o sposobnosti razrješavanja toga pitanja uvelike ovisi i budući ukupni razvoj hrvatskoga gospodarstva. Hrvatskoj su danas, kao nikada u njenoj povijesti, potrebni rast i razvoj. Kako u tome pronaći vlastiti prostor, prepoznati vlastite šanse, temeljno je umijeće, ali i velika odgovornost onih koji kreiraju ekonomsku politiku ove zemlje.

lavna i temeljna prepreka čvršćem uključivanju u šire ekonomske procese EU leži u pomanjkanju jasne gospodarske strategije – cjelovito i po pojedinim segmentima, na primjer industrijske, energetske ili turističke politike. Tu, nadalje, mislimo na pogrešno provedenu privatizaciju, koja je dovela do sloma najvećih sustava i osiromašila ukupno tržište. Tu, konačno, valja spomenuti i nedostatni nadzor nad financijskim tokovima, koji su doveli do toga da je danas svaki građanin Hrvatske već pri rođenju zadužen s više od 10.000 eura. Naime, inozemni dug premašuje u ovom trenutku 45 milijardi eura.

Suvremena trgovina 4(43)

Pokušat ćemo u 10 koraka objasniti gdje griješimo i zašto nismo izvozno orijentirana zemlja.

1. RASKORAK IZVOZA I UVOZA Statističko praćenje izvoznih rezultata ukazuje da hrvatski izvoz u najmanju ruku ne prati kretanja u uvozu. To je samo vrlo blagi izraz ukupne nemoći naše makroekonomske politike da izmijeni trendove u tom pogledu. Ukupan negativni vanjskotrgovinski saldo za navedeno razdoblje iznosi 126.016

piše|Ante Gavranović

mln EUR što je iznos koji premašuje 2,5 ostvarena BDP-a u 2017. U prva četiri mjeseca 2018. bilježimo nastavak politike negativnog salda, koji za spomenuto razdoblje iznosi 3.056 mln EUR.

2. KRIVA USMJERENOST UVOZA Prvo, ako promatramo kakva je struktura uvoza i u što se ona preusmjerava, vidljivo je da bi se mnoge stavke mogle supstituirati domaćom proizvodnjom. Drugo, vrlo je diskutabilno pitanje mijenjaju li se uvozom realne izvozne mo-

Vanjsko-trgovinska robna razmjena (mln EUR) u razdoblju od 2001. do 2017. Godina

Robni izvoz

Robni uvoz Ukupna robna razmjena Robni deficit

2001. 5.214 10.245

15.459

-5.031 -6.139

2002. 5.188 11.327

16.515

2003. 5.464 12.538

18.002

-7.074

2004. 6.454 13.354

19.808

-6.900

2005. 7.069 14.949

22.018

-7.880

2006. 8.251 17.104

25.355

-8.853

2007. 9.004 18.833

27.837

-9.828 -11.232

2008. 9.585 20.817

30.402

2009. 7.529 15.220

22.749

-7.690

2010. 8.905 15.137

24.042

-6.231

2011. 9.582 16.281

25.863

-6.699

2012. 9.628 16.215

25.843

-6.587

2013. 9.589 16.527

26.116

-6.938

2014. 10.368 17.129

27.497

-6.760

2015. 11.527 18.482

30.009

-6.955

2016. 12.316 19.711

32.027

-7.395

2017. 13.983 21.807

35.790

-7.824

6. TEHNOLOŠKO ZAOSTAJANJE Zanimljivo je da je tehnološka struktura sadašnjeg hrvatskog izvoza nepovoljnija od onog od prije trideset godina. Hrvatska je, prema klasifikaciji izvoznih proizvoda iz 1987. godine, izvozila 65,7% visoke obrade, 28,1% obične obrade i 7,2% neobrađenih proizvoda. Očiti problemi Republike Hrvatske jesu njezina slaba pozicija u globalnoj znanosti, tehnološko zaostajanje u odnosu na EU te, šire gledano, zaostajanje u odnosu na ostale tranzicijske ekonomije, kao i slaba povezanost znanosti i industrije. Strategija Europe 2020 navodi da je potrebno uložiti 3% BDP-a u istraživanje i razvoj. Kako bi Hrvatska stigla u fazu zemlje koja je pokretana inovativnošću, ona mora ulagati u R&D kako bi poticala i omogućavala inovacije.

Izvori: HGK, DZS

gućnosti, tj. omogućava li uvoz opreme ozbiljnije promjene u osposobljenosti hrvatskih izvoznika. Odgovori na oba postavljena pitanja zasad su nepovoljni i to je ono što u ukupnom stanju zapravo i najviše zabrinjava.

3. ZAOSTAJANJE ZA TRANZICIJSKIM ZEMLJAMA Hrvatski izvoz po stanovniku (2017.) iznosio je 3.337,1. Kod Slovenaca je to četiri-pet puta više. Konkretno, u 2017. to je iznosilo po stanovniku 13.546 eura. Ako hrvatski izvoz označimo sa 100, indeks u Sloveniji je 401, u Češkoj 610, Slovačkoj 587, Mađarskoj 398 i Poljskoj 196. Nepotrebno je posebno isticati da se razlika stalno povećava unatoč ozbiljnom rastu hrvatskoga izvoza.

4. PAD PRERAÐIVAČKE INDUSTRIJE Punih šest godina industrijska proizvodnja u Hrvatskoj je stalno padala. Istina, u posljednje vrijeme bilježimo blagi oporavak industrijske proizvodnje, ali je to premalo da bi se uspostavila kakva-takva potrebna ravnoteža u vanjskotrgovinskoj bilanci. Pokazalo se da sva (jalova) nastojanja da se nepovoljno stanje promijeni, nisu postigla željeni učinak.

Iz krize i recesije ušli smo u stanje depresije cijeloga društva u kojoj samo ozbiljan rast gospodarstva i duh zajedništva mogu izmijeniti odnose.

ZAPOSLENI U PRERAÐIVAČKOJ INDUSTRIJI: – 1990: 561.200 – 2000: 247.000 u prerađivačkoj industriji, koja obuhvaća 22 grane – 2009: 232.751 (prosjek) – 2017: 203.937 (prosinac ) – SALDO: - 357.236 radnika ili 63,65 posto manje zaposlenih u prerađivačkoj industriji

7. NEDOSTATAK STRATEGIJE INDUSTRIJSKOG RAZVOJA Turbulencije na financijskim tržištima i uznapredovali svjetski globalizacijski procesi doveli su pojedine zemlje EU u stanje da moraju, više no ranije, promišljati budućnost industrije i njene uloge u stvaranju BDP-a. Iako državi u tom pogledu pripada najvažnija uloga, sve više jača i spoznaja o potrebi povećane uloge društvenoga dijaloga oko industrijske politike, posebno kad je riječ o strateškim odrednicama. Posebno su otvorena pitanja vezana uz odluku koje instrumente industrijske politike treba upotrijebiti, u kojoj su mjeri socijalni partneri uključeni i razradu industrijske politike, kakav je stav europskih socijalnih partnera prema postavljenim tezama i razradi strategije.

Prema The World Factbook of the CIA Hrvatska je u 2017. zauzela 74. mjesto među 206 zemalja svijeta. Poljska je po obujmu izvoza zauzela 26. mjesto, Češka 33., Slovačka 39., Mađarska 37., Rumunjska 42., Bugarska, 61. i Slovenija 63. mjesto.

Strategija „Europa 2000“ je eksplicitno usmjerena na industriju. Naime, iz jednog priopćenja Europske komisije (2012.) proizlazi da „ jačanje europske industrije donosi rast i gospodarski oporavak“, pa je upravo to bio temeljni otponac za povratak promišljanjima o ulozi industrije u ukupni gospodarski miks. „Ponovno jačanje europske industrije od središnje je važnosti za oporavak i konkurentnost“ tvrde analitičari EU.

Kod Mađarske udio izvoza u BDP-u iznosi 90,7%; u Češkoj 83,0 %, u Sloveniji 77,9%, u Bugarskoj 64,1%. U Hrvatskoj taj je udio samo 27%.

Izazovi unutar EU jednostavno su natjerali i našu Vladu da pristupi industrijskom razvoju na novi način. Razrađena je Strategija industrijskoga razvoja do 2020.

5. NAJSLABIJA IZVOZNA POZICIJA MEÐU TRANZICIJSKIM ZEMLJAMA

www.suvremena.hr

izvoz javnosti se ozbiljno sumnja u operabilnost Strategije i učinkovitost posloženih mjera. Naime, od postavljena četiri temeljna cilja svi su još u povojima, bez jasnih naznaka da će se bilo što izmijeniti u dogledno vrijeme. A uspješnost ukupne Industrijske strategije ovisi o tome u kojoj ćemo mjeri postići povećanu dodanu vrijednost.

8. ZAOSTAJANJE U KONKURENTNOSTI godine, koja je dijelom prihvatila postavke iz programa „Europa 2000“, ali je u mnogim elementima ostala nepotpuna i nedorečena. Hrvatska, usprkos nastojanjima, još uvijek nije izgradila cjelovit društveni i ekonomski SUSTAV, već pokušava parcijalnim mjerama i strategijama otvoriti manevarski prostor za potrebni oporavak. Nedavna rasprava o Industrijskoj strategiji u Saboru pokazala je, opetovano, određeno nerazumijevanje ukupne gospodarske politike u nas. Pokazalo se, naime, da je zapostavljanje industrije posljednjih dvadesetak godina bio potpuni gospodarski promašaj. Izgubljene su stotine tisuća radnih mjesta, raskorak između izvoza i uvoza dosegao je stravične razmjere, a sve je rezultiralo nespokojem, neizvjesnošću i strahom od sutrašnjice. Sve se to velikim dijelom odražavalo i na pogrešnu ekonomsku politiku. Iz Vlade ističu da je riječ o prvom strateškom dokumentu koji jasno definira kojim putem treba ići industrija u idućih sedam godina, a ciljevi su rast obujma industrijske proizvodnje po prosječnoj godišnjoj stopi od 2,85 posto, rast broja novozaposlenih u industriji za 80 posto, rast produktivnosti radne snage za gotovo 70 posto, te povećanje izvoza u istom razdoblju za 30 posto. U strategiji su po kriterijima profitabilnosti, izvoznoj orijentaciji i veličini po djelatnosti, utvrđene ključne industrijske djelatnosti, koje imaju najveću sposobnost rasta, razvoja i novog zapošljavanja. Strategija definira četiri ključna područja: stvaranje stabilnog investicijskog okruženja, poticanje strateške suradnje industrije i obrazovanog sustava, restrukturiranje javne uprave i administracije, te razvoj tržišta kapitala. Opozicija postavljene ciljeve iz Strategije smatra niskom dobrih želja. U široj

Suvremena trgovina 4(43)

U 55 preporuka Nacionalnoga vijeća za konkurentnost taksativno je navedeno da je četiri ključna nacionalna strateška cilja hrvatskoga gospodarstva (ostvarivanje održivoga rasta bruto domaćeg proizvoda, smanjivanje nezaposlenosti, povećanje kvalitete življenja i povećanje stupnja društvene uključenosti) objektivno nemoguće ostvariti na sadašnjem modelu privređivanja. Istodobno je razobličena zabluda o uspješnosti dosadašnje makroekonomske politike kao odgovoru na izazove globalne konkurentnosti. Jalova uzrečica kojom se posljednjih godina ‘pokrivaju’ svi objektivni neuspjesi u gospodarskim odnosima, svodi se gotovo isključivo na pojam nekonkurentnosti hrvatskoga gospodarstva. Formula neuspjeha je, međutim, ponešto drukčija. Ona se svodi na neorganiziranost, pomanjkanje jasnih ciljeva gospodarske politike, pomanjkanje podrške izvoznicima, pogrešne premise da se više ništa ne isplati proizvoditi, sve snažnijega uvoznog lobija. Dodajmo tome i trajno pogrešnu politiku stabilnoga tečaja, netransparentnost sanacijskih mjera, nekonzistentnost makroekonomske politike, ali i potpuno zapostavljanje mjera mikroekonomije, koja kao da je nestala iz naših razmišljanja i djelovanja. Nekonkurentnost je u takvome nepovoljnom okruženju samo sintetički izraz pogrešnoga modela ekonomske politike.

9. NEPOVOLJNO PODUZETNIČKO OKRUŽENJE Konkretno, to znač i fokusiranje na osiguranje pravne predvidljivosti, uč inkovite administracije, transparentnosti te podršku na nacionalnoj i lokalnoj razini – sve što je potrebno da Hrvatska krene naprijed i omoguć i poslovno okruženje koje će pružiti povoljnu klimu za društva

koja već posluju na tom područ ju, kao i da dokaže da nudi pravu priliku za druga strana i domać a društva.

10. DVA NAJVAŽNIJA CILJA EKONOMSKE POLITIKE NISU OSTVARENA 1. Izvoz, izvoz, izvoz. Istina, ukupna vrijednost izvoza se iz godine u godinu povećava, ali je udio u BDP-u daleko premalen. Uz stalni godišnji rast od 7-8 posto, potrebno nam je i udvostručenje ukupne vrijednosati izvoza. 2. Revitalizacija industrije. Morali bismo jasnom industrijskom i ukupnom razvojnom politikom osigurati fizički rast od 6 posto godišnje i povećati udio industrije u BDP-u na oko 3032 posto.

Preispitivanje razloga zaostajanja Uvijek iznova se ozbiljni analitičari gospodarskih kretanja pitaju: zašto Hrvatska nije izvozno orijentirana zemlja, iako ima realne pretpostavke za takav odnos? Razloge valja, uz navedene teze, tražiti i u neprimjerenosti ukupnog gospodarskog položaja hrvatskih izvoznika, previsokom poreznom opterećenju, relativno visokoj cijeni rada, visokim inputima koji se ne mogu kompenzirati povećanom produktivnošću ni tehnološkim zahvatima. Sve se češće u raspravama čuje kako Hrvatska jednostavno nema dostatno proizvoda, prije svega industrijskih proizvoda za izvoz. Sve analize, naime, ukazuju da upravo prerađivačka industrija čini gro hrvatskog izvoza. Međutim, u isto smo vrijeme sučeljeni sa činjenicom da je razina industrijske proizvodnje u Hrvatskoj - ako je promatramo u nizu - sada tek na razini 80 posto prozvodnje iz 1990., što samo po sebi nešto govori. Pritom zaboravljamo da je upravo jačanje izvoza temeljna pretpostavka ukupne stabilnosti i budućeg razvoja hrvatskoga gospodarstva. O tome vjerojatno nema spora niti među najvećim pobornicima drukčijeg strukturiranja gospodarskih kretanja u nas. Na kreatorima ekonomske politike je da pronađu jasne formule i makroekonomske okvire koji će izmijeniti postojeće stanje i Hrvatsku zaista usmjeriti preST ma izvozno orijentiranoj zemlji.

FINANCIRANJE IZVOZA Koristite najbolje proizvode i usluge za povećanje vašeg izvoza. KentBank aktivno podržava vaše izvozne poslove za financiranje pripreme izvoza (pre-shipment finance), financiranje izvršenog izvoza (post-shipment finance) te ostala financiranja obrtnog kapitala neophodnog za realizaciju izvoznog posla. KentBank - banka partner i savjetnik u vanjskotrgovinskim poslovima.

KentBank d.d. Predstavništvo u Turskoj Askerocağı Cad. No.6 Süzer Plaza Floor: 26 İç Kapı No: 2607 Şişli-İstanbul, Turkey T:+902123344072 E-mail: sevgipelin.atik@kentbank.hr

KentBank d.d. Gundulićeva 1 10000 Zagreb T:+385 1 49 81 900 F:+385 49 81 910 E-mail: corporate@kentbank.hr

U dobrim ste rukama.

Izvoznici – pokretačka snaga hrvatskoga gospodarstva piše|prof. dr. sc. Marijana Ivanov

zvoznici su segment hrvatskoga gospodarstva koji se najbrže prilagođava globalnim promjenama i zahtjevima potražnje. To su dokazali u godinama ekspanzije i još više u razdoblju recesije, kada je izvoz spašavao ekonomiju od još dubljeg pada i pokazao žilavost unatoč zastojima svjetske trgovine i nastojanjima drugih država da tečajnom politikom, niskim kamatnim stopama, javnim i skrivenim potporama, poreznim beneficijama ili na druge načine povećaju konkurentnost svoje proizvodnje i izvoza. Iako relativno mali dio poduzetnika u Hrvatskoj ostvaruje izvozne prihode (u čemu svega 15% nefinancijskih poduzeća obveznika poreza na dobit za koje financijske rezultate objavljuje Fina), doprinos izvoznika rastu BDP-a očituje se kako kroz izvoz, tako i rast investicija, zapošljavanje i rast potrošnje stanovništva. Prema podacima DZS-a, u 2017. ostvaren je izvoz roba i usluga u visini 187 milijardi kuna, odnosno 51,1% BDP-a, u čemu je 27,3% BDP-a činio izvoz usluga te svega 23,8% izvoz roba. Ujedno, bilježi se dugoročni trend rasta udjela ukupnog izvoza u BDP-u s prosječne razine 40% u razdoblju 2004.–2007. (nakon čega je pod utjecajem globalnih poremećaja uslijedio privremeni ali značajan pad tijekom 2009. i slab oporavak u 2010.) na prosječnih 43% u razdoblju 2011.–2014. kada je reanimacija hrvatskog gospodarstva u najvećoj mjeri postignuta upravo u izvoznim rezultatima, dok se u posljednje tri

Suvremena trgovina 4(43)

godine ekspanzije 2015.–2017. udio izvoza roba i usluga povećao na prosječnih 49,3% BDP-a.

Kvaliteta strukture hrvatskog izvoza

No, nije sve u apsolutnim ni relativnim pokazateljima. Važna je i struktura izvoza u odnosu na pokazatelje uvoza i investicija te visinu ostvarenog neto-izvoza. Pametna gospodarstva svoje veće stope rasta BDP-a i suficit trgovinske bilance temelje na:

U izvozu Hrvatske prevladava izvoz sirovina, turizam sezonskog karaktera, usluge prijevoza i skladištenja, izvoz intermedijarnih proizvoda niskog stupnja dorade s početka lanca stvaranja vrijednosti, te finalnih proizvoda niskog stupnja složenosti - uključujući visok udio izvoza radno intenzivnih i sirovinski intenzivnih proizvoda s niskom dodanom vrijednošću koji čine oko 60% robnog izvoza. Istodobno nedovoljno je zastupljen izvoz proizvoda intenzivnim znanjem s većom dodanom vrijednošću (čiji je udio manji od 30% robnog izvoza, a posebno u dijelu proizvoda koji se teško imitiraju), dok najniži udio bilježi izvoz kapitalno intenzivnih proizvoda (oko 12% uz blagu tendenciju rasta). S druge strane struktura uvoza najvećim dijelom uključuje robni uvoz (s udjelom 82%) koji u značajnoj mjeri obuhvaća uvoz finalnih dobara i dobara većeg stupnja složenosti.

• ulaganju u tehnološki razvoj i inovacije, • ulaganju u obrazovanje i infrastrukturu, • većim stopama rasta ukupne faktorske produktivnosti, • izvozu finalnih proizvoda i općenito dobara i usluga većeg stupnja složenost s većom dodanom vrijednošću, • te uvozu sirovina, poluproizvoda i dobara nižeg stupnja složenosti. To je i smisao veće uključenosti zemlje u globalne lance stvaranja vrijednosti u funkciji povećanja dodane vrijednost stvorene u nacionalnom gospodarstvu, a koja kroz veću razliku između tržišne vrijednosti outputa (proizvedenih dobara i pruženih usluga) i nabavne vrijednosti inputa (dobara i usluga koji se pri tome koriste), omogućuje povećanje iznosa sredstava za zaposlene i bruto viška poduzetnika. Od opisanog Hrvatska divergira kao i u nizu drugih pokazatelja.

Zbog sveg navedenog, relativno niski udjeli uvezene i reizvezene inozemne dodane vrijednosti u bruto izvozu Hrvatske (u usporedbi s drugim članicama EU), uz relativno visok udjel domaće dodana vrijednost koja se prodaje inozemnim potrošačima ili se ugrađuje u izvozne proizvode i uvoznih ekonomija – nisu pokazatelji prednosti nego upravo slabosti hrvatskog izvoza i zaostajanja za

trendovima koji su na globalnoj sceni aktualni još od kraja 80-ih i početka 90-ih. Iako se zbog veće izvozne orijentacije i ostvarenog članstva u EU posljednjih godina bilježe određena poboljšanja, Hrvatska je i dalje slabo integrirana u globalne lance vrijednosti te manje uključena u međuindustrijsku trgovinu na razini EU. Stoga i ne čudi što je u razdoblju 2003.– 2017. ostvarila prosječnu stopu rasta realnog BDP-a svega 1,5% u usporedbi s prosječnom stopom rasta 4,1% u Slovačkoj, odnosno 3,9% u Poljskoj i Rumunjskoj, 3,5% u Bugarskoj, 2,9% u Češkoj i 2,1% u Sloveniji (podaci Eurostata) - kao zemljama koje su ranije postale članice EU, ali su i znatno prije pristupanja Uniji postigle veći stupanj trgovinske integracije u gospodarstva starih razvijenih članica. S druge strane, navedene ekonomije su u manjoj mjeri integrirane u EU trgovini uslugama, dok je Hrvatska jedna od 13 članica EU s iznadprosječnom razinom integracije u trgovini uslugama, te na godišnjoj razini tradicionalno bilježi veći udio izvoza usluga u usporedbi s izvozom roba. Istodobno ostvaruje prosječnu razinu EU integracije u trgovini robama, ali po tom pokazatelju zaostaje za svim novim članicama EU iz regije Srednje i Istočne Europe koje u usporedbi s Hrvatskom bilježe u prosjeku dvostruko veći udio robnog izvoza u BDP-u. U 2017. Hrvatska je ostvarila deficit robne razmjene u visini 60,8 milijardi kuna (16,8% BDP-a) u usporedbi 55,3 milijarde kuna (15,7% BDP-a) robnog deficita u 2016. Pri tome najveći dio deficita robne razmjene ostvaruje s članicama EU, a u odnosu na ostale nove članice Unije bilježi najveći deficit u Intra EU razmjeni. Istodobno, najveći suficit u Intra EU razmjeni ostvaruju Češka, Slovenija, Mađarska i Slovačka te potom Poljska (slika 1). Izvoz usluga u velikoj mjeri korigira negativne učinke deficita robne razmjene Hrvatske s inozemstvom, a u čemu se posebno izdvaja turizam kao „vidljiv“ i „nevidljiv“ izvoz koji doprinosi povećanju prihoda države od PDV-a (što nije slučaj kod robnog izvoza), stimulira dodatne investicije, važan je izvor prihoda i mogućnosti potrošnje domicilnog stanovništva, kao i faktor rasta štednje stanovništva i rasta vrijednosti nekretninskog fonda imovine. Turizam ujedno povećava izvanpansionsku potrošnju stranih turista, povećavajući udio individualne konačne potrošnje kućanstva (koja je u Hrvatskoj na razini 67% BDP-a), kao i pri-

Izvor podataka: Eurostat

Slika 1: Saldo Intra EU i Extra EU trgovinske bilance robama, u % BDP-a

Slika 2a: Uvoz roba (ordinata) i izvoz usluga (apscisa) u razdoblju 2000.2017., u milijunima kuna

Slika 2b: Uvoz roba (ordinata) i izvoz roba (apscisa) u razdoblju 2000.-2017., u milijunima kuna

Slika 2c: Uvoz roba (ordinata) i bruto investicije u fiksni kapital (apscisa) u razdoblju 2000.-2017., u milijunima kuna

Slika 2d: Uvoz roba i usluga (ordinata) i izvoz roba i usluga (apscisa) u razdoblju 2000.-2017., u milijunima kuna

Izvor podataka: DZS

hode djelatnosti trgovine. Međutim, uz ionako visoku sklonost domicilnog stanovništva prema kupnji stranih proizvoda, potrošnja stranih turista stvara dodatnu potražnju za robnim uvozom - poništavajući time dio pozitivnih učinaka na rast gospodarstva. Kroz direktne i indirektne efekte turizma (ali i usluga prijevoza i skladištenja, čistih import-export trgovinskih poslova i slično), rast izvoza usluga u Hrvatskoj je uvelike popraćen usporednim rastom robnog uvoza (slika 2a). Pri tome navede-

no u slučaju izvoza usluga više dolazi do izražaja nego kada se promatra odnos između robnog izvoza i robnog uvoza (slika 2b), odnos bruto investicija i robnog uvoza (2c), odnos između ukupnog uvoza i ukupnog izvoza (slika 2d) te općenito odnos između rasta ukupnog uvoza i rasta nacionalnog BDP-a. Kako se deficit robne razmjene Hrvatske intenzivnije povećava u godinama ekspanzije te aprecijacijskih pritiska na domaću valutu (kojima između ostalog doprinose turizam, neto-povlačenja EU www.suvremena.hr

izvoz fondova, inozemno financiranje, robni izvoz, devizne doznake iz inozemstva, …) postojeća struktura izvoza dovodi u pitanje održivost suficita u vanjskotrgovinskoj razmjeni u narednom razdoblju. Dodatno, daljnji rast izvoza je pod značajnim rizikom nepovoljnih učinaka rastućih geopolitičkih nestabilnosti, ograničenja trgovine na globalnoj razini te rizika usporavanja rasta BDP-a u Njemačkoj i drugim glavnim izvoznim tržištima. Istodobno, na povećanje robnog deficita i inflacije, s posljedičnim učincima na sporiji rast hrvatskog realnog BDP-a, može djelovati prenošenje učinaka globalnih geopolitičkih napetosti na rast cijene nafte na svjetskom i posebno europskom tržištu.

Neto izvoz roba i usluga Uz ukupni izvoz na razini 51,1% BDP-a i uvoz na razini 48,8% BDP-a, Hrvatska je u 2017. ostvarila neto-izvoz u visini 2,3% BDP-a. No, unatoč suficitu u vanjskotrgovinskoj razmjeni, zbog većih stopa rasta uvoza u odnosu na izvoz, neto inozemna potražnja imala je negativni doprinos rastu BDP-a (kao i u 2016.) te je izgledno da će se ove godine njen negativni učinak dodatno produbiti. Usporedno s ekspanzijom gospodarstva i posljedičnim rastom potrošnje i uvoza, Hrvatska ponovno ulazi u rizik zaborava važnosti neto-izvoza za održiv gospodarski rast i razvoj male otvorene ekonomije, čiji se broj stanovnika i domaće tržište sve više smanjuju. Iako Hrvatska posljednjih godina bilježi izraženiji rast omjera ukupnog izvoza u BDP-u te je on veći od prosjeka EU (45,7 % BDP-a), po navedenom indikatoru Hrvatska zaostaje za većinom no-

vih članica EU. Slovačka ostvaruje izvoz roba i usluga na razini 96,3% BDP-a, Mađarska na razini 90,1% BDP-a, dok Slovenija, Litva i Češka bilježe ukupni izvoz u visini oko 80% BDP-a. Ujedno u usporedbi s relativno niskim vanjskotrgovinskim suficitom Hrvatske, niz novih članica EU ostvarilo je u 2017. znatno veći izvoz u odnosu na uvoz, uključujući susjednu Sloveniju s neto-izvozom roba i usluga na razini 9,6% BDP-a te Mađarsku i Češku sa suficitom na razini više od 7,5% BDP-a (slika 3). S druge strane, u zoni deficita ostale su Latvija i od Hrvatske slabije razvijena Rumunjska (s nominalnim BDP-om per capita 18% nižim od hrvatskog, odnosno u terminima realnog BDP-a per capita 29% nižim) koja je u 2017. zabilježila rast realnog BDP-a po stopi 6,9% (unatoč udjelu izvoza roba i usluga u BDP-u na razini svega 41,4% ali uz istodobno ogromno domaće tržište). Ujedno, u usporedbi s Hrvatskom, Rumunjska bilježi nešto veći životni standard građana promatran u terminima pariteta kupovne moći BDP-a per capita te utjecaja razine cijena na visinu izdataka kućanstva za finalnu potrošnju (nije turistički orijentirana ekonomija).

Povećanje dodane vrijednosti i produktivnosti izvoznih sektora Za razliku od većine drugih novih članica EU, hrvatska prerađivačka industrija u protekla je dva desetljeća privukla relativno malo inozemnih izravnih ulaganja. Ujedno, faktorska produktivnost prerađivačke industrije znatno je ispod

Izvor podataka: Eurostat

Slika 3: Neto izvoz roba i usluga kao % nacionalnog BDP-a

Suvremena trgovina 4(43)

prosjeka svih domaćih djelatnosti, a posebno u usporedbi sa sektorima financija i telekomunikacija, koji su u posljednja dva desetljeća privukli veće iznose FDI-ja. Pozitivni izuzetak u proizvodnim sektorima predstavljaju inozemna izravna ulaganja u farmaceutsku i naftnu industriju te fleksibilnija mala i srednja poduzeća u različitim djelatnostima koja proizvode i izvoze komponente za finalne proizvode stranih ulagača, ili su pronašla nišu na domaćem tržištu supstituirajući potrebu za uvozom. Međutim, nerijetko se radi o proizvodnim aktivnostima koje stvaraju nisku dodanu vrijednost i isplaćuju relativno niske ili minimalne plaće. S druge strane, u realnom sektoru vodeću ulogu i dalje imaju velika poduzeća. Prema podacima Fine (za nefinancijska poduzeća obveznike poreza na dobit, bez uključenih podataka za grupu Agrokor) velika poduzeća su u 2017. ostvarila 40,5% ukupnih prihoda svih kategorija veličine poduzetnika, 45,7% dobiti (na konsolidiranoj razini kao razlika dobiti i gubitaka svih kategorija poduzetnika), 47,5 % ukupnog izvoza, zapošljavaju 26,8% zaposlenih, te su bila nositelji 53% ukupnih ulaganja u dugotrajnu imovine. Ujedno, uz veće mogućnosti korištenja ekonomije obujma, ostvaruju najveće prihode, izvoz, investicije i neto-dobit po zaposlenom u usporedbi sa srednjim i malim, a posebno mikro poduzetnicima. Međutim, navedeno u velikoj mjeri uključuje velika poduzeća koja nedovoljno ulažu u tehnološki razvoj, inovacije i digitalizaciju, te zbog pritisaka sindikata, države i javnosti nisu spremna provesti restrukturiranje - uključujući smanjenje broja zaposlenih i zatvaranje poslovnih jedinica čija aktivnost ne pridonosi dobiti nego stvara gubitke, uz preusmjeravanje ljudskih i kapitalnih resursa (uključujući dodatnu edukaciju i osposobljavanje zaposlenih) u nove tržišno konkurentne poslove. Navedeno je dijelom i razlog nedovoljnog rasta ukupne faktorske produktivnosti (a posljedično i niskih stopa rasta BDPa i nedovoljne konkurentnosti izvoza) po čemu je Hrvatska sličnija gospodarstvima Italije, Cipra, Španjolske i Grčke nego novim članicama EU iz regije Srednje i Istočne Europe. Međutim, tome su u velikoj mjeri pridonijela i dugogodišnja ulaganja u nedovoljno produktivne i/ili uvozno orijentirane sektore trgovine, građevinarstva, nekretnina (u velikoj mjeri to je i turizam), uz istodobno nedovoljni angažman u povećanju produktivnosti

• u kojem Hrvatska ima i može povećati komparativne prednosti; • za kojima postoji rastuća globalna potražnja, uključujući proizvode koji prije 15 ili 20 godina nisu postojali i predstavljaju proizvode budućnosti …“ • te koji će u većoj mjeri dovesti do prelijevanja pozitivnih učinaka na ukupno gospodarstvo i životni standard stanovništva - s ciljem zaustavljanja iseljavanja mladih i njihova povratka u domovinu.

proizvodnje kao faktora jačanja konkurentnosti robnog izvoza.

• u više produktivnim djelatnostima – ključ je u produktivnosti;

U kontekstu smanjenja jaza ekonomskog zaostajanja Hrvatske za drugim članicama EU, strateški razvoj hrvatskog izvoznog sektora treba se temeljiti na izvozu „pravih proizvoda i usluga“, a što, preuzeto iz ovogodišnje Deklaracije udruge Hrvatski izvoznici, konkretno znači povećanje „udjela izvoza:

• koji je temeljen na znanju, posebno onom znanju koje se teško imitira;

• s većom dodanom vrijednošću stvorenom u Hrvatskoj;

• koji se bazira na kreativnom radu i mogućnostima primjene umjetne inteligencije, robotike, interneta stvari i drugih dostignuća koje donosi digitalna transformacija; • u kojem možemo ponuditi unikatne proizvode prilagođene specifičnim potrebama kupaca;

Ujedno, Hrvatska treba u većoj mjeri koristiti „svoju prometnu poziciju na kopnu i moru, članstvo u EU, visok stupanj obrazovanja mladih, te druge prednosti za unapređenje vanjskotrgovinske suradnje sa zemljama izvan EU (brzorastućim ekonomijama Azije i Afrike, SAD-om) afirmirajući se kao središte (engl. hub) za poslove plasmana, dorade i prilagodbe njihovih proizvoda i usluga namijenjenih izvozu na tržišta EU“. Preuzeto iz proširene Deklaracije udruge Hrvatski izvoznici u 2018., u čijoj pripremi je sudjelovala i autoriST ca ovog teksta.

Osjetan rast europske online prodaje

nline prodaja nastavlja s dvobrojčanim rastom: uz rast od 11 posto promet je u okvirima EU porastao na 534 milijardi eura u prošloj godini. Predviđanja su da će ove godine porasti čak 14 posto na 602 milijarde eura. Pritom valja naglasiti da je ukupni promet online prodaje u EU još 2014. iznosio samo 307 milijardi eura.

tracije te visokoj razini povjerenja potrošača kao i prepoznavanju toga oblika prodaje. Južna, sjeverna i istočna Europa pokazuju manji udio u ukupnom online prometu, sa stopama rasta od 12,8 odnosno 6 posto. No, ova područja pokazuju ujedno i najveći potencijal rasta, Recimo, Rumunjska je prošle godine ostvarila rast od čak 37 posto.

Marlene ten Ham, generalni sekretar Ecommerce Europe, izjavljuje:„Kao Europska udruga Ecommerce-a oduševljeni smo tim brojkama, budući da je naša misija jačanje i unapređivanje online prodaje. Mi težimo uspostavljanju što povoljnijih uvjeta za odvijanje toga prometa u zemljama EU. Pokazatelji ostvarenoga prometa pokazuju vrijedne informacije za tvrtke koje se žele uključiti u prekogranično online poslovanje.“

Najveće tržište online prodaje unutar EU je Velika Britanije (178 milijardi eura), a slijede je Francuska (93,2 milijarde) i Njemačka (93 milijarde). Izvješće ukazuje i na najveće teškoće, među kojima se posebno naglašavaju problemi s brzinom isporuka (17 posto svih prigovora) i tehničke pogrješke (13 posto).Posebno se upozorava da logističke performanse predstavljaju ključnu ulogu u daljnjem jačanju i širenju online poslovanja.

Razumljivo, online prodaja najviše se odvija na području zapadne Europe s otprilike 68 posto ukupnog prometa u europskom online prometu. Razlozi tome leže u vrlo razvijenoj infrastrukturi, visokom stupnju pene-

Christian Verschueren, generalni direktor EuroCommerce-a, u komentaru na izvješće, tvrdi: „Ove brojke pokazuju ulogu brzo rastućeg vida prodaje, što unosi ozbiljne promjene u ponašanje potrošača. Na tržištima

gdje je online prodaja još uvijek slaba ili nedovoljno razvijena, treba ulagati u komunikacijsku i logističku infrastrukturu potrebnu za uspješnost ovoga vida prodaje. U svakom slučaju, mi ćemo nastaviti s pritiskom na uspostavljanje takvih regulatornih sustava koji će poticati i omogućavati povoljne uvjete za rast preko svih kanala prodaje i pomoći EU-u u pronalaženju globalnih inovativnih rješenja u maloprodaji“ Christian Verschueren ujedno upozorava na velike posljedice za globalni lanac nabave u svjetskim okvirima, kao rezultat najnovijih nepovoljnih protekcionističkih mjera SAD-a (carine na čelik i aluminij). Time je započeo trgovinski rat (Kanada, EU, Meksiko, Kina), pa se nakon 70 godina kreiranja ekonomije slobodne trgovine, vraćamo u okvire koji nisu poželjni i koji će imati ozbiljan nepovoljan odraz na ukupnu svjetsku trgovinu. To je povratak u 30-e godine prošloga stoljeća i uzrok najveće gospodarske ST krize u svjetskoj povijesti.

www.suvremena.hr

intervju

Govori Darinko Bago, predsjednik udruge HRVATSKI IZVOZNICI

Izvoz je prvi prioritet hrvatskoga gospodarstva Na nedavnoj konvenciji Hrvatskih izvoznika konstatirano je da izvoz može postati generator viših stopa rasta hrvatskog gospodarstva. Pritom naglasak treba biti na izvozu „pravih proizvoda i usluga“, konkretno povećanju udjela izvoza s većom dodanom vrijednošću stvorenom u Hrvatskoj, u više produktivnim djelatnostima, pri čemu je ključ uspješnosti u produktivnosti temeljenoj na znanju. Sve je to obuhvaćeno Deklaracijom koja vrlo precizno određuje pravce kretanja da bismo postigli spomenute ciljeve. Upravo o tim ciljevima, kao i ulozi izvoznika razgovaramo s Darinkom Bagom, predsjednikom udruge Hrvatski izvoznici. 14

Suvremena trgovina 4(43)

Važna uloga izvoznika Često u javnim nastupima ističete da su izvoznici najbolje što hrvatsko gospodarstvo može ponuditi. Na čemu zasnivate tu svoju tvrdnju? Hrvatski izvoznici su izvorno osnovani iz potrebe da se hrvatska javnost senzibilizira na činjenicu kako je izvoz jedini izlaz za hrvatsko gospodarstvo iz stanja u kojem se nalazi. Na početku, jasno, nismo imali sistematizirane podatke o izvozu. U međuvremenu smo razradili naš sistem praćenja uloge hrvatskih izvoznika u hrvatskom gospodarstvu. Rezime 2017. godine je sljedeće: 15 posto hrvatskih poduzeća su izvoznici, zapošljavaju 51 posto svih zaposlenih u gospodarstvu, ostvaruju 62 posto svih investicija, ostvaruju prihode od prodaje na razini 66 posto svih prihoda od prodaje u RH, ostvaruju 73 posto svih ulaganja u razvoj, a ostvaruju i 76 posto dobiti. Iz ovoga proizlazi da su hrvatski izvoznici nadprosječno dobri.

Izvoz i uvoz čine 51,3 posto hrvatskoga BDP-a. U većini tranzicijskih zemalja taj je postotak znatno viši. Kako povećati taj udio i dovesti ga na približnu razinu spomenutih zemalja? Hrvatska ima snažno prisutnu komponentu usluga u izvoznom dijelu gospodarstva. To je sreća. Imamo more, Jadran i kao takvi možemo ostvarivati vrlo visoki prihod od usluga. Međutim, istovremeno to za Hrvatsku znači i određeno opterećenje, jer usluge u turizmu ne stvaraju novostvorenu vrijednost kakvu Hrvatska želi, koja bi nas svrstala među deset najrazvijenijih zemalja EU. Dakle, ukoliko želimo povećati BDP moramo se koncentrirati na one industrijske grane u kojima je novostvorena vrijednost vrlo visoka. U ovom času to su definitivno informacijsko-komunikacijske tehnologije i neka druga područja, kao što su proizvodnja lijekova, kemikalija, elektrotehnike kombinirane s ICT-om i još neke druge. Da bismo mogli taj udio poveća-

ti mi moramo pratiti i trendove odnosno modele kako i na koji se način druge zemlje razvijaju. Svjetsko gospodarstvo danas je znatno drugačije u odnosu na ono prije 20 godina. Danas se razgovara o lancima novostvorenih vrijednosti, konačni proizvodi su fragmentirani na komponente koje se mogu proizvoditi bilo gdje na svijetu. Onda se traži proizvodno mjesto za takve komponente, a koje može osigurati najpovoljniju cijenu, te se tu seli proizvodnja. Dakle, to su modeli koji danas dominiraju. Kad pogledamo kako se svijet razvijao, onda vidimo da ti tako zvani intermedijalni proizvodi, a to su te komponente, imaju snažnu ulogu u razvoju mnogih zemalja. Za Hrvatsku je karakteristično da je posljednjih dvadeset i više godina udio intermedijalnih proizvoda iz uvoza na razini 1920 posto. Drugim riječima za nas ne postoje novi modeli proizvodnje.

Velika ovisnost od uvoza Analiza izvoza i uvoza pokazuje veliku međusobnu ovisnost. Naime, s rastom izvoza raste ravnomjerno i uvoz. U kojoj mjeri je hrvatski izvoz ovisan o uvoznoj komponenti i zašto? Hrvatski izvoz sve se više koncentrira prema EU kuda odlaze dvije trećine robnog izvoza. Dijelom je to tako zbog izbjegavanja valutnih rizika, odnosno izbjegavanja rizika iznenađenja u pogledu standarda i propisa, materijala i komponenti koji se u takve proizvode ugrađuju. Pritom moramo voditi računa kako je Hrvatska malo tržište te ne može proizvoditi sve, pa prema tome jako puno toga mora i uvoziti. Dakle, gotovo sve to što se ugrađuje u naše izvozne proizvode uvozi se s tržišta EU. To je čvrsta sprega zbog komplementarnosti, ukupne kompatibilnosti… To nam je naprosto definirano i mislim, kako u situaciji kad smo orijentirani na tržište EU, teško je za očekivati neki drugi model rasta i razvoja. Struktura hrvatskog izvoza pokazuje nedovoljno visoku tehnološku komponentu. Ona je i dalje u padu. Mi kao izvoznici godinama pratimo strukturu našeg robnog uvoza i strukturu našeg robnog izvoza. Zaključak je da ako gledamo na ljestvici po složenosti proizvoda od 1 do 10, da uvozimo vrlo složene proizvode i komponente složenosti od 7 do 10, a dominantno izvozi-

mo sirovine, jednostavne poluproizvode složenosti do 4, te vrlo rijetko složene proizvode uz, u posljednje vrijeme, značajan rast ICT proizvoda. Također, imamo rast plasmana lijekova kao gotovih proizvoda, na području elektroindustrije plasiramo gotove proizvode, a imamo blagi rast gotovih proizvoda na području prehrambene industrije. Ostalo ne, što je posljedica dugoročnog zanemarivanja hrvatskog gospodarstva i razvoja određenih grana. Ako bismo strukturu gledali izraženo po toni robe, vidljive su upravo te razlike. Ono što uvozimo iz EU prosječno košta 1.150 eura po toni, a izvozimo po 783 eura po toni. Kako je cijena niža što je složenost proizvoda niža, vidljivo je da iz EU uvozimo znatno složenije proizvode od onih koje izvozimo u EU.

Nedostaju prave poticajne mjere Jedna od konstanti hrvatskoga gospodarstva jest negativna robna trgovinska bilanca. Protekle godine robni izvoz je pokrivao samo 64 posto uvoza. U tim relacijama se odnosi kreću godinama. Razlika između uvoza i izvoza iznosila je u 2017. godini 7,825 milijardi eura. U posljednjih šest godina ta je razlika iznosila više od 42 milijarde eura. Ima li izlaza iz te situacije? Kao što sam ranije spomenuo, turizam je i dobrobit, ali na neki način unosi ograničenje Hrvatskoj te priliv strane valute od turizma naprosto ne potiče poduzetnike iz ostalih područja u investiranje u proizvodnju roba koje bi mogli izvoziti. Stoga nam je konstantno bilanca plaćanja roba s EU negativna s daljnjim trendom rasta, dok pozitivnu bilancu imamo sa zemljama CEFTA-e. Hrvatskoj kontinuirano nedostaju poticajne mjere kako i na koji način afirmirati proizvodnju što složenijih proizvoda. Dakle, na ljestvici od 1 do 10 složenosti, iznad 6 i istovremeno da te proizvode što više izvozimo. Kad pogledamo bilancu izvoza i uvoza kroz razdoblje 2012.–2017. kod karakterističnih skupina proizvoda, vidimo da povoljna kretanja bilježimo samo kod drvne industrije s namještajem i kod brodogradnje, a velike minuse bilježimo kod prehrane, kemikalija, u tekstilnoj i kožarskoj industriji. Istina, stanje se postupno popravlja kod metalne industri-

je. Kakva kretanja očekujete u narednom razdoblju?

Povećane opasnosti protekcionizma Teško je prognozirati kretanja izvoza roba i usluga, ne samo proizvoda iz Hrvatske, već i šire. Naime, svjedoci smo visokog stupnja protekcionizma koji svakako unosi snažne poremećaje. I kako je Hrvatska u robnoj razmjeni u svjetskim okvirima mala, teško je prognozirati u kojem će se pravcu stvari odvijati. Svjedoci smo da dolazi do otvorenog protekcionizma od strane SAD-a, ali i isto tako kad pogledamo ostale razvijene zemlje iz EU i šire. Štoviše, i zemlje u razvoju imaju razvijene protekcionističke mjere koje u svakom slučaju imaju za posljedicu promjene tokova robne razmjene. Nemoguće je predvidjeti koje grane bi se trebale razvijati osim ICT-a. Ono što bi svakako bilo korisno je razvoj ICT-a u Hrvatskoj koji je okrenut prema izvozu i razvoju, dodatno svakako, razvoj unikatnih i maloserijskih proizvoda. Uz obraćanje kupcu, pojedincu, proizvod koji on kupi, za njega treba biti i najbolje rješenje. U takvim situacijama protekcionističke mjere ne djeluju tako snažno kao što djeluju na serijske, masovne proizvode koji dolaze od nepoznatog proizvođača. Kakav je i koliki utjecaj tzv. „amsterdamskog efekta“ na iskazivanje rezultata u izvozu i uvozu? Jesmo li mi stvarno izvoznici banana? Kako to da je izvoz tekstila nekoliko puta veći od ukupne vrijednosti domaće tekstilne industrije? Ni u Hrvatskoj nije napravljena studija „amsterdamskog efekta“, barem ja nemam ta saznanja. Naime, to je efekt gdje granične zemlje EU-a preko čijih se luka uvozi, prepakiraju kontejnere robe koju uvoze i tako prepakiranu robu izvoze u druge zemlje. Konkretno, ispada da mi uvozimo banane koje se prepakiraju u manja pakovanja, pa onda jedan dio ide u susjedne zemlje te time postajemo izvoznik banana. Druge zemlje iz EU koje su imale slične situacije radile su analizu i uspoređivale koja je novostvorena vrijednost u toj robnoj razmjeni. U Hrvatskoj takvih analiza nije bilo, pa je teško reći stvarne domete tih efekata. Ovi efekti se na indirektan način mogu kontrolirati i ne treba ih odbacivati, jer svaki novac koji se zaradi je dobrodošao. Ali te efekte www.suvremena.hr

intervju moramo prikazivati izdvojeno kako mi ne bi izgubili fokus na stvarne, kvalitetne proizvodnje u kojima je novostvorena vrijednost visoka, te da bi svi oni koji su zaduženi za afirmaciju hrvatskog gospodarstva a time i izvoza, morali imati jasne i nedvojbene podatke kako i na koji način te koga i na koji način treba afirmirati. Da se ne dogodi apsurd da se pomaže nekom uvozniku ‘banana’ ili tako nekome sličnome.

„Totalni nogomet“ u gospodarstvu U nas se u posljednje vrijeme mnogo govori o industriji 4.0 i procesima digitalizacije poslovnih procesa. Na čelu ste najveće industrijske tvrtke u Hrvatskoj. Kako gledate na te pokušaje i što nam je činiti da zadržimo, pa i ojačamo naše pozicije na tržištima? Jesmo li spremni na nužne promjene? Proces digitalizacije je nešto što je neminovno. Jasno, bilo je samo pitanje vremena kad će se tehničko-tehnološke pretpostavke ostvariti da se krene u tom pravcu. Svijet danas jednoglasno stoji na strani da su se te pretpostavke ostvarile. Neke zemlje kao Njemačka taj proces nazivaju Industrija 4.0 (četvrte generacije), neke digitalizacijom u cjelini. U svakom slučaju to je snažan iskorak koji ima za posljedicu visoko ubrzanje poslovanja i svih poslovnih procesa. S druge strane utječe na postojeće proizvode i na razvoj cijelog niza novih proizvoda, utječe na izmjenu i razvoj proizvodnje kao takve. Pojednostavljeno, oni koji ne budu slijedili te trendove, imat će više fiksne i zavisne troškove zbog toga što nisu optimizirali poslovne procese i pronašli jeftinija rješenja. Imat će za posljedicu smanjenje konkurentnosti, a ukoliko budu proces digitalizacija dugoročnije zanemarivali, imat će za posljedicu vjerojatno nestanak s tržišta. To smo već vidjeli u nekoliko navrata: kad se iz manufakture prelazilo na industrijsku proizvodnju, kad je para preuzela inicijativu, pa električna energija, pa kad je od klasičnih mehaničkih rješenja elektronika i informatika preuzela inicijativu. Sada imamo -’žargonski’ nogometno rečeno - totalni nogomet u gospodarstvu. Mnoge zemlje i dijelovi zemalja visokorazvijenih gospodarstava još uvijek se nisu u potpunosti uključili u procese digitalizacije. Nama je nužnost uključiti se. Vla-

Suvremena trgovina 4(43)

da RH pristupila je tome na način da je osnovala Središnji državni ured za razvoj digitalnog društva. To je samo prvi korak, ali je potreban i snažan iskorak u razvoju digitalne infrastrukture koja je temelj razvoja digitalizacije. Ono što je dobro je da unutar tijela Vlade postoje ljudi koji promišljaju kako i na koji način sve to realizirati. U Deklaraciji izvoznika svake godine ističete mjere koje očekujete od Vlade i društva u cjelini. Kakav je odjek tih zahtjeva? Što izvoznike najviše tišti? Hrvatski izvoznici izlaze sa zahtjevima o nužnosti provođenja određenih mjera koje su vezane specifično za izvoznike. Na neki smo način u izvozu nastavak onoga što HGK, Hrvatska obrtnička komora, HUP i druge gospodarske udruge kontinuirano govore općenito o hrvatskom gospodarstvu. Nas izvoznike kontinuirano muči rizik tečaja i činjenica da smatramo da je kuna kao takva precijenjena, a time se pospješuje uvoz jer je roba iz uvoza jeftinija, te sprječava domaćoj proizvodnji otvaranje novih radnih mjesta a time i izvoz. Jasno nam je da izvoznicima veliki poremećaj na tržištu novca stvara turizam koji donosi vrlo visoke priljeve strane valute. Jasno nam je da i iseljavanje mladih, pa slanje doznaka koje bilježe više od milijardu eura svojim bližnjima isto tako ide za tim da kuna jača. Ono čime smo trajno nezadovoljni je nezadovoljstvo s aktivnom politikom HNB-a. Svjesni smo da bi neodgovorna i brzopleta devalvacija kune stavila u tešku situaciju stotine tisuće hrvatskih građana koji imaju kredite denominirane u eurima, isto tako bi dug države izražen u kunama porastao jer je najveći dio duga u eurima. Postoji, međutim, niz drugih mjera kojima HNB direktno ili putem banaka može horizontalno pozitivno djelovati na sve one koji izvoze i istovremeno otežati jeftini uvoz.

Važna uloga HBOR-a Jedan od bitnih problema hrvatskoga izvoza odnosi se na način njegova financiranja, a posebno osiguranja izvoznih poslova. Što se može u našim skromnim financijskim uvjetima učiniti da se izvoznicima olakša sam proces izvoza? Hrvatska je zemlja dužnik. Zbog činjenice što smo zemlja dužnik, jasno je po logici stvari da nema vlastitog kapitala.

Kako nemamo vlastitog kapitala moramo se zaduživati. Hrvatska zbog svog gospodarskog stanja, visoke zaduženosti zemlje, predstavlja rizik i taj rizik je izražen i opterećuje svako zaduženje s nekoliko postotnih poena u kamati. Rizik je snažno smanjen ulaskom Hrvatske u EU, a smanjuje se i činjenicom da se naš dug i dalje smanjuje. Međutim, u današnjoj situaciji još uvijek smo zemlja dužnik i teško možemo razgovarati o tome da se može pomoći izvoznicima davanjem kredita kupcima naših proizvoda u inozemstvu. Ono što možemo postići to je da naši izvoznici osiguravaju svoje plasmane od komercijalnih i nekomercijalnih rizika. To radi HBOR i njegova prateća tijela i to je ono gdje još uvijek ima prostora za rast. Susrećemo se s potpuno novim izazovima na svjetskim tržištima. Koji su, po Vašem mišljenju, za Hrvatsku najvažniji i što učiniti da se brže prilagodimo tim procesima? Već sam spomenuo protekcionizam, to su svakako izazovi za Hrvatsku, ali i za druge zemlje, zatim jačanje napetosti između SAD-a, Turske, Europe, Rusije i Kine. Svjedoci smo nestabilnosti cijelih regija, uključivo i našeg šireg okruženja. Udio gospodarstava SAD-a i zemalja EU u svjetskoj robnoj razmijeni u odnosu na G20 se snažno smanjuje. Svjedoci smo stvaranju multipolarnog svijeta. Sve su to čimbenici koji utječu na svjetsku robnu razmjenu, ali i na našu situaciju u gospodarskom smislu. Kao gospodarski maloj zemlji ali članici EU, Hrvatskoj je najsigurnije i najstabilnije izvoziti u EU i susjedne zemlje jer su tu rizici relativno mali. Međutim, kako mi razmišljamo i gledamo, tako to čine i drugi pa su pritisci konkurencije iz drugih zemalja na ta tržišta snažni, a time i profiti koje možemo ostvariti, znatno su manji nego u nekim drugim zemljama, gdje je povećan rizik. Na svakom od nas izvoznika je da proučavamo, sagledavamo i procjenjujemo rizike te da ih minimiziramo ali i da što više izvozimo. U kojoj mjeri nedostatak stručne radne snage utječe na rezultate rasta i razvoja, pa time i na izvozne rezultate? Ukoliko želimo izvoziti proizvode koji su više tehničke i tehnološke složenosti, nužno je imati i stručan i visokoobrazovan kadar. Harmonizacijom svojeg

kulturi, umjetnosti, gospodarstvu, itd. Samo međunarodna afirmacija u svim segmentima stvara pretpostavku blagostanja nacije. Naziv posljednjeg skupa izvoznika bio je: IZVOZ KAO GENERATOR RASTA I RAZVOJA RH. U kojoj mjeri je to stvarna uloga izvoza i kako se postaviti da to postane prirodan način gledanja na ukupan rast i razvoj hrvatskoga gospodarstva? U kojoj mjeri nam u tome mogu pomoći EU fondovi i da li ih koristimo u tu svrhu? Hrvatska je uvijek težila i taj cilj je ostvarila: postati dio NATO saveza i EU-a. To podrazumijeva da smo ušli u društvo petstotinjak milijuna građana koji se slobodno kreću i to istovremeno za sobom ima logičnu posljedicu razmjene ne samo ljudi, već i razmjenu roba i usluga. Ukoliko istinski želimo rast, moramo se visoko specijalizirati ali i proizvoditi proizvode ne samo za hrvatsko tržište, već i za izvoz. Jasno je da u tom smislu svi moramo učiniti velike napore, od direktora poduzeća, menadžmenta, do radnika u tim poduzećima.

obrazovnog sustava s Lisabonskom konvencijom te ulaskom u EU, liberalizirali smo protok radne snage. Prirodno je i za očekivati da mladi ambiciozni ljudi željni znanja i afirmacije, odlaze u inozemstvu i tamo ostvaruju svoje snove, ideje, vizije, ako ne mogu u Hrvatskoj. Rezultat toga je da se u Hrvatskoj odvija neka vrsta negativne selekcije, čime definitivno ostajemo bez kvalitetne radne snage. Nedostatak radne snage svakako ugrožava gospodarski rast, ali i porast broja stanovnika. To su dva t vrlo složena problema čije rješavanje zahtijeva izniman duhovni i materijalni napor cijele nacije u dužem vremenskom razdoblju.

Pojačati međunarodnu afirmaciju Kod nas prevladava negativistički, čak nihilistički pristup prema rezultatima rasta i razvoja. U takvoj atmosferi vrlo je teško pozitivno djelovati i afirmirati istinske vrijednosti. Izvoz svakako pripada među njih. Godinama ste na čelu udruge Hrvatski izvoznici i, koliko znam, pokušavate stalno ukazivati na te vri-

jednosti. Jeste li zadovoljni postignutim rezultatima? Nakon nevjerojatnog poduhvata hrvatskih nogometaša i njihovog izbornika Zlatka Dalića nadam se da će taj nihilizam biti sveden u razumne okvire. Očekujem da će atmosfera biti puno pozitivnija. Često uspoređujem sportaše i izvoznike, jer jedni i drugi odlaze van i na svjetskom tržištu valoriziraju svoje sposobnosti i mogućnosti. I kao što sportaši odlaze na turnire pa i na nogometno svjetsko prvenstvo i tamo se natječu. Takvo natjecanje je prisutno kad se mi izvoznici pojavljujemo na nekom međunarodnom natječaju gdje participiraju mnoge tvrtke iz cijelog svijeta. Dakle, i mi smo nešto slično kao sportaši ili sportaši su nešto slično kao i mi i zato me veseli svaki njihov uspjeh. Svaki njihov uspjeh je znatno vidljiviji, ali potrebe nacije za samodokazivanjem i uspjehom su jednake. Nadam se da će nakon tako prekrasnih rezultata, ne samo naših nogometaša, javnost imati puno više senzibiliteta za njihove potrebe, ali i za potrebu da se Hrvatska u cijelom nizu svojih sastavnica znatno više afirmira:

I državne institucije moraju funkcionirati po modelu Izvoz je naša budućnost. I u tom kontekstu EU fondovi, koji su u konačnici naš novac jer je to novac koji hrvatski građani uplate EU, trebali bi biti jedan od dodatnih generatora i rasta i razvoja hrvatskog gospodarstva pa i izvoza. Važno je samo da nam se ne dogodi da oni koji odobravaju sredstva to odobravanje ne birokratiziraju, pa da forma zamijeni sadržaj. Mi koji smo nešto stariji znamo da su u bivšoj Jugoslaviji postojali tzv. fondovi za nerazvijene bivše Jugoslavije i svjedočili smo tome kako se u roku nekoliko godina ideja koja je čak imala svoju humanu i razvojnu dimenziju kako pomoći nerazvijenim dijelovima zemlje, pretvorila u svoj apsurd jer je forma preuzela sadržaj. Moramo se boriti da fondovi EU budu istinski pokretač hrvatskog gospodarstva i onima koji apliciraju za korištenje fondova pomagati, posebno onima koji imaju dobre ideje za izvoz. I za kraj, imate li kakvu dodatnu poruku? Izvoz je prvi prioritet hrvatskog gospodarstva. To mora postati alfa i omega svih naših nastojanja. Priredili: Ante Gavranović i Marina Mladić www.suvremena.hr

izvoz

GS1 globalni standardi u prekograničnoj trgovini piše|Slobodan Romac

astući regulatorni zahtjevi, kako u broju tako i kompleksnosti, u kombinaciji s porastom međunarodne razmjene roba i usluga, faktori su koji poslovanje tvrtki čija djelatnost uključuje uvoz ili izvoz čine sve izazovnijim. Nadalje, regulatorni zahtjevi graničnog (carinskog) postupka prolaze kroz značajne promjene zbog različitih razloga, kao što su: •

•

nacionalni suverenitet koji se prebacuje na regionalne ili čak globalne protokole, mijenjajući pri tome postojeće procese i regulatorne zahtjeve, sporazumi o slobodnoj trgovini (FTA – Free Trade Agreements) na bilateralnoj i multilateralnoj razini koji imaju veliki utjecaj na carinske postupke, porast elektroničke trgovine i elektronske razmjene podataka fizičke granice pretvaraju u virtualne granice, koje zahtijevaju drugačije vrste regulatornih kontrola, naručivanje putem interneta, koje „ne poznaje“ granice, uzrokovalo je vrlo veliki porast broja malih pošiljaka širom svijeta, dodajući dodatnu složenost ulozi upravljanja prekograničnim prometom roba, sveprisutnost naprednih elektroničkih poSuvremena trgovina 4(43)

dataka koja stvara bolje mogućnosti za procjenu rizika i omogućuje carinske postupke u prometu robe mnogo ranije u međunarodnim trgovinskim transakcijama. Carina i druge državne agencije uključene u prekograničnu kontrolu nastoje udovoljiti ovim izazovima i povećati učinkovitost svojih procesa. Istodobno svjesni su svoje odgovornosti u smanjenju negativnih učinaka izazova s kojima se susreću tvrtke koje se bave uvozom i izvozom. Najbolja praksa pokazala je da su korištenje globalnih standarda i pouzdanih elektroničkih podataka idealna kombinacija za postizanje efikasnijeg upravljanja rizikom, bolju usklađenost s regulativom i brže kretanje robe u lancu.

Upravljanje graničnim postupkom Upravljanje graničnim postupkom i procedurama je proces koji nastoji osigurati da tvrtke budu u skladu s regulatornim propisima zemalja u koje izvoze ili iz kojih uvoze, uz poštivanje svih postupaka i davanje točnih podataka nadležnim tijelima. Strane uključene u upravljanje graničnim postupkom mogu se grupirati na sljedeći način: 1. Izvoznici, kao što su proizvođači, trgovci, uzgajivači i dobavljači sirovina;

2. Uvoznici, poput trgovaca, distributera, proizvođača; 3. Davatelji logističkih usluga, uključujući špeditere, prijevoznike, klirinške agente, operatore terminala/skladišta; i 4. Državna tijela, kao što su carinska služba i druge državne agencije. Iz njihove perspektive, upravljanje graničnim postupkom sastoji se od tri glavna procesa: 1. Upravljanje usklađenosti

pravilima

2. Upravljanje deklaracijama i dokumentacijom 3. Praćenje i inspekcija.

Upravljanje pravilima usklađenosti Upravljanje pravilima usklađenosti je proces kojim se osigurava da tvrtke imaju sve potrebne informacije kako bi se uskladile s regulatornim zahtjevima zemalja u koje izvoze ili iz kojih uvoze, uzimajući u obzir vrstu ili kategoriju proizvoda.

Tvrtke nastoje u što većoj mjeri automatizirati proces upravljanja pravilima usklađenosti implementacijom različitih alata. Međutim, postoje značajne regulatorne razlike između zemalja koje dovode do povećanja složenosti implementacije. Primjeri pravila koja uzrokuju takve složenosti su carinska deklaracija u Rusiji (također poznata kao GTD – 26-znamenkasta oznaka koju izdaje Ruska carinska služba) i fiskalni broj u Brazilu.

Upravljanje deklaracijama i dokumentacijom Postupak upravljanja deklaracijama i dokumentacijom pomaže tvrtkama da osiguraju pravodobno podnošenje kvalitetnih i točnih podataka i dokumentacije carinama i drugim državnim agencijama. Tvrtke mogu podnijeti ove podatke na različite načine. Često će državne agencije imati web portal ili ponuditi korištenje EDI sučelja. U nekim zemljama državne agencije ili carinske uprave međusobno surađuju i pru-

žaju uslugu tzv. „single-window“ pristupa. „Single-window“ pristup u međunarodnoj trgovini definira se kao jedinstvena pristupna točka putem koje je moguće primati sve podatke državnih tijela vezane uz trgovinsku transakciju i putem koje ih se može distribuirati. Glavni razlog za uvođenje ovakvog pristupa je potreba za smanjenjem administrativnih troškova, kako za državu, tako i za trgovce. Takav pristup omogućuje dijeljenje usluga, imovine, osoblja i, što je vrlo bitno, smanjuje složenost podataka.

Praćenje i inspekcija Postupak praćenja i inspekcije omogućuje tvrtkama da imaju pravodobne informacije o kretanju robe, da pružaju pravovremene informacije potrebne za inspekcije na terenu (točke dodira), te da imaju pristup informacijama o statusu pošiljaka u graničnom postupku. Na primjer, izvozna tvrtka može imati potrebu za praćenjem slijedećih ključnih događaja u ciklusu pošiljke: otprema, lokalni transport, izlazna granična inspekcija, međunarodni transport, dostava.

kladnost proizvoda. Nadalje, tvrtke trebaju voditi računa i o svim primjenjivim trgovinskim mjerama koje im mogu olakšati poslovanje.

Izvozni regulatorni zahtjevi Ovdje je važno napomenuti da su donedavno carina i državne agencije bile usredotočene gotovo isključivo na upravljanje uvozom. Bio je to odraz društvenih i političkih vrijednosti koje su bile više usmjerene na robu koja ulazi u zemlju nego na onu koja je napušta. Državne regulatorne agencije za nadzor prekograničnog prometa roba sve više uvažavaju činjenicu da međunarodni opskrbni lanac kontinuirano utječe na promjene u politici koje u fokus stavljaju kontrolu izvoza i kvalitetu izvoznih podataka, usmjerene na međunarodnu razmjenu podataka (primjeri uključuju i podatke o kretanju putnika u međunarodnom prometu) i izmjene propisa koji utječu na izvoz. Izvozni regulatorni zahtjevi u većini slučajeva uključuju slijedeće elemente: • Izvoznu deklaraciju • Dokaz (potvrda) o izlasku robe iz zemlje • Drugu izvoznu regulativu: - Zaštita granica

Razumijevanje regulatornih zahtjeva graničnog postupka Kada roba treba prijeći granice, primjenjuje se širok spektar dokumentarnih i proceduralnih regulatornih zahtjeva, kao i trgovinskih mjera. Iz perspektive poslovanja, mogu postojati regulatorni zahtjevi za graničnu proceduru vezani uz uvoz, tranzit, izvoz i sigurnosnu su-

- Potvrda o podrijetlu.

Izvozna deklaracija Izvozne deklaracije robe i tereta u većini slučajeva iste su

kao i njihove uvozne alternative. Glavne razlike odnose se na očite kronološke razlike između uvoza i izvoza. U biti, stvari se događaju obrnutim redoslijedom i to ima proceduralne implikacije za carinu i druge državne agencije u smislu upravljanja informacijama i postupaka nadzora granice. Izvozna deklaracija je glavni kontrolni i statistički dokument, kako za izvoz tako i za uvoz, a osiguravaju ga sudionici u trgovini - obično izvoznik ili trgovac. Svi postupci kojima upravljaju različite državne agencije moraju se na neki način provesti i kontrolirati kao dio postupka izrade izvozne deklaracije. Deklaracija se neće odobriti za izvoz robe ukoliko nisu ispunjeni svi carinski uvjeti. Budući da je u uvozu deklaracija tereta od velikog značaja za preliminarnu procjenu rizika, različiti redoslijed događaja prilikom izvoza ne znači da ona ne služi u tu svrhu. Izvješće o teretu, koje još uvijek osiguravaju prometni čimbenici poput međunarodnih prijevoznika ili špeditera, važan je dokaz da se izvoz fizički doista dogodio, a služi i kao sredstvo za usklađivanje tereta. Često se dostavlja na-

kon samog čina izvoza iz očitih razloga.

Dokaz o izlasku robe iz zemlje Pojam „izlazak“ u međunarodnoj carinskoj terminologiji odnosi se isključivo na mjesto carinarnice nadležne za fizički odlazak robe u tranzitni postupak. U širem smislu, kod uobičajenog izvoza može značiti stvarni fizički odlazak robe iz carinske zone. „Izvoz“ je sveobuhvatan pojam koji uključuje fizički protok robe, razmjenu dokumenata i niz postupaka i procesa od strane regulatora i komercijalnih aktera. „Izlazak“, kako je ranije spomenuto, konačni je čin odlaska iz carinske zone i dokaz je o izlasku robe iz zemlje (često se naziva „dokaz o izvozu“) i obično se izdaje temeljem pribavljenog teretnog izvješća izdanog od strane prijevoznika nadležnog za međunarodni promet.

Zaštita granica Izvozna granična zaštita ima nekoliko komponenti. Uglavnom se odnosi na mehanizam zaštite vlastitog nacionalnog interesa kao što je kulturna baština, roba osjetljiva u vojnom smislu, certifikacija kakvoće izvoza za poljoprivredne proizvode i tome slično. U današnje vrijeme sve više zemalja surađuje u prekograničnoj trgovini kroz uzajamnu kontrolu izvoznih proizvoda, što onda postaje ključna znawww.suvremena.hr

izvoz čajka kvalitetne kontrole uvoza. No, i dalje vrijedi istaknuti da većina carinskih službi i drugih državnih agencija fokus stavlja na uvoz, ali razlika u procedurama tretiranja uvoza i izvoza postaje sve manje izražena.

Potvrda o podrijetlu Postoje mnogi primjeri licenci, certifikata i dozvola koji su potrebni za uvoz, izvoz ili tranzit određenih vrsta proizvoda za koje postoje ograničenja (u smislu trgovanja) prije nego što prijeđu državne granice. Međunarodni certifikat o podrijetlu općeniti je primjer davanja dokaza o podrijetlu robe. Uvjeti za izdavanje takvog certifikata postaju sve zahtjevniji i složeniji obzirom da se opskrbni lanci i proizvodni procesi često protežu kroz više različitih zemalja, a koje mogu biti različite od zemalja iz kojih potječu sirovine. Važno je ovdje napomenuti da se zemljom podrijetla ne smatra ona zemlja kroz koju je roba posljednje prošla na svom putu u procesu izvoza. Uz tarifnu klasifikaciju i vrednovanje, zemlja podrijetla bitna je za utvrđivanje iznosa carine i plaćanja poreza i može odrediti primjenu drugih mjera trgovinske politike kao što su kvote i antidampinške pristojbe. Međunarodna pravila o podrijetlu (RoO – Rules of Origin) su u nadležnosti Svjetske trgovinske organizacije (WTO – World Trade Organization) nastale u sklopu Urugvajskog kruga trgovinskih pregovora iz 1994. godine. Cilj je bio pokušati osigurati da se pitanja podrijetla ne koriste kao način frustracije legitimne trgovine, već da se primjenjuju transparentna pravila. Dogovoreno je da tehnički rad povezan s ovom nadležnošću

Suvremena trgovina 4(43)

WTO-a upravlja Svjetska carinska organizacija (WCO – World Customs Organization) putem odgovarajućeg odbora. To odražava zajedničku činjenicu u globalnoj trgovini, da su carinske službe odgovorne za upravljanje svakodnevnim mehanizmima pitanja dogovorenih trgovinskih politika, a koje se raspravljaju drugdje. Iako ne postoji međunarodni certifikat o podrijetlu, razlikuju se preferencijalni (koji obuhvaća bilateralne ili multilateralne sporazume) i nepreferencijalni, gdje zemlje same postavljaju svoja pravila. Puno je toga poduzeto kako bi se uskladila pravila kojima se uređuje ne-preferencijalni certifikat, a sve u cilju osiguranja transparentnosti, poštenih i otvorenih trgovinskih postupaka, dosljednosti i nediskriminacije. Postoji i manji broj certifikata izrađenih za preferencijalnu robu koji omogućuju snižavanje tarifa ili olakšavanje uvoza. Mnoge zemlje zahtijevaju potvrdu o podrijetlu (CoO Certificate of Origin) od zemlje izvoznice kao dio uobičajenog carinskog postupka. CoO-e obično potpisuju nacionalne gospodarske komore i namijenjeni su identifikaciji robe. Obično sadrže potvrdu izdanu od strane komore ili drugog ovlaštenog tijela da predmetna roba potječe iz određene zemlje. Ne postoji međunarodni standard za formu koji će se koristiti pri izradi potvrde o podrijetlu, ali Međunarodna gospodarska komora objavila je pravila koja reguliraju izdavanje potvrde i koje većina zemalja slijedi. Međunarodna gospodarska komora radi i na elektronskim formatima za izdavanje potvrde o podrijetlu, što je u skladu s međunarodnim trendovima i smjernicama za dematerijalizaciju popratnih dokumenata za carinjenje.

Razumijevanje i uloga GS1 standarda u prekograničnoj trgovini Arhitektura GS1 sustava temelji se na tri međusobno povezana koncepta: • Standardi za IDENTIFIKACIJU entiteta u elektroničkim porukama koji se mogu pohraniti i komunicirati između trgovinskih partnera. • Standardi za automatsko PRIKUPLJANJE podataka koji se apliciraju izravno na fizičke objekte (povezivanje fizičkog svijeta sa svijetom elektroničkih informacija). • Standardi za RAZMJENU informacija, kako između trgovačkih partnera tako i interno, pružajući osnovu za elektroničke poslovne transakcije i transparentnost - znajući točno gdje su stvari u bilo kojem trenutku, gdje su bile i zašto. Iako GS1 nudi sveobuhvatan skup standarda, uključujući standarde za elektroničku komunikaciju, lako je moguće iskoristiti standarde za identifikaciju i prikupljanje koje tvrtke već koriste, u kombinaciji s carinskim standardima i rješenjima. Jedan od takvih primjera je podrška GS1 ključevima u modelu podataka Svjetske carinske organizacije.

GS1 identifikacijski ključevi GS1 identifikacijski ključevi su globalno jedinstveni identifikatori koji tvrtkama pružaju učinkovite i precizne načine za pristup informacijama o entitetima opskrbnog lanca i omogućuju da te iste informacije podijele sa svojim globalnim trgovačkim partnerima.

Globalna jedinstvenost GS1 ključeva čini ih osobito prikladnim kao identifikacijski i referentni mehanizam u međunarodnom kontekstu, omogućujući interoperabilnost sustava uvoznika, izvoznika, pružatelja logističkih usluga, carinskih službi i drugih državnih agencija. GS1 ključevi mogu pomoći u poboljšanju kvalitete podataka u deklaracijama i dokumentaciji, budući da odgovaraju elektroničkim zapisima u bazama podataka koje se mogu koristiti za provjeru podataka. To također povećava transparentnost i povjerenje, što će pomoći trgovcima da se kvalificiraju za programe pouzdanosti njihova poslovanja. GS1 ključevi također dodaju vrijednost praćenju i inspekciji robe u transportu. Skeniranje crtičnog koda olakšat će pristup relevantnim informacijama tijekom inspekcije, a također će omogućiti učinkovito zapisivanje strukturiranih podataka o događajima povezanim s graničnim postupkom kako bi se omogućilo praćenje statusa robe u transportu. Još jedan važan aspekt GS1 ključeva jest da se oni mogu koristiti za povezivanje trgovačkih jedinica međusobno, na primjer, koji su proizvodi sadržani u paketu, koji paketi su sadržani u spremniku i koji paketi pripadaju istoj pošiljci.

Koji GS1 identifikacijski ključevi se najčešće koriste u prekograničnoj trgovini? Globalni broj trgovačke jedinice - GTIN (Global Trade Item Number) GTIN je najšire implementirani GS1 standard. Može

se koristiti za prepoznavanje vrsta proizvoda na bilo kojoj razini pakiranja, na primjer, potrošačka jedinica, nutarnje pakiranje, kutija ili paleta. Grupe trgovačkih proizvoda sa sličnim proizvodnim i uporabnim karakteristikama kao što su proizvodne serije, mogu se dodatno identificirati uz pomoć lot broja, datuma isteka roka valjanosti i sličnih atributa. Pojedinačne trgovačke jedinice mogu se jedinstveno identificirati pomoću GTIN-a i serijskog broja. Globalni broj lokacije – GLN (Global Location Number) GLN-ovi se mogu koristiti u poslovanju kao standardni jedinstveni identifikatori stranke/lokacije od strane svih relevantnih sudionika. GLN se široko primjenjuje u EDI porukama jer je ključan za obradu poruka. Stoga će većina velikih tvrtki i manjih koje s njima posluju, imati GLN-ove dodijeljene ključnim strankama i lokacijama. Serijski otpremničko-kontejnerski kod – SSCC (Serial Shipping Container Code) Tvrtke mogu koristiti SSCC za identifikaciju logističkih jedinica, koje mogu biti bilo koja kombinacija trgovačkih jedinica pakiranih zajedno za skladištenje i/ili transport, kao što su to palete ili paketi. Izvozna deklaracija često sadrži reference na sadržane pakete. SSCC osigurava globalno jedinstven referentni broj za identifikaciju paleta, kutija, paketa i drugih oblika pakiranja. Carina i druge državne agencije mogu koristiti SSCC kako bi pouzdano identificirali sve trgovačke jedinice koji pripadaju određenoj pošiljci. Globalni identifikacijski broj pošiljke – GSIN (Global Shipment Identification Number) GSIN je broj koji dodjeljuje prodavatelj i pošiljatelj robe

za identifikaciju pošiljke koja se sastoji od jedne ili više logističkih jedinica koje su namijenjene zajedničkoj isporuci. GSIN se može navesti na transportnim naljepnicama kako bi se utvrdilo koje logističke jedinice pripadaju istoj pošiljci. U usporedbi sa svojim bliskim rođakom, SSCCom, korištenje GSIN-a u trgovini još je uvijek relativno slabo. S druge srane, pošiljka je ključni entitet u carinskim uvoznim i izvoznim procesima, koji se koristi kao osnova za naplatu pristojbi i naknada, a povezan je s trgovačkim parterima. GSIN omogućuje globalno jedinstvenu identifikaciju, te je odobren od strane ISO-a i WCO-a, obzirom da ispunjava sve zahtjeve za UCRom (Unique Consignment Reference) - jedinstvenu referencu pošiljke. Globalni broj osnovnog sredstva – GIAI (Global Individual Asset Identifier) Za identifikaciju transportnih sredstava kao što su brod, zrakoplov, kamion ili vlak, često se primjenjuju identifikatori koji nisu iz GS1 sustava, kao što su ime broda ili registarska oznaka vozila. Također, za identifikaciju transportne opreme kao što su kontejneri, željeznički vagoni ili prikolice, često se primjenjuju i drugi ID ključevi. GIAI se može koristiti kao jedinstvena identifikacijska

shema kako bi se omogućila interoperabilnost. Posljednjih godina GIAI se sve više i više uvodi na transportnoj opremi, u velikoj mjeri kao posljedica sve češće primjene GS1 EPC/RFID standarda.

GS1 standard za sljedivost Općenito, sljedivost je sposobnost prepoznavanja prošlih ili trenutačnih lokacija neke jedinice, kao i poznavanje njene povijesti. Najčešća uporaba sustava sljedivosti je lociranje neispravne ili nesigurne hrane, lijekova ili drugih proizvoda, kako bi ih odmah uklonili s police. U nekim slučajevima brzo i jednostavno opozivanje proizvoda (ili skupine proizvoda) može spasiti živote. Brzi opoziv također uvelike smanjuje potencijalne negativne ekonomske učinke i čuva povjerenje potrošača u kvalitetu omiljenih robnih marki i njihovo povjerenje u sustave koji su dizajnirani za zaštitu njihove sigurnosti. Osim opoziva, postoje i mnoge druge primjene sljedivosti. Na primjer, sustavi sljedivosti mogu potvrditi prisutnost ili odsutnost nekih atributa važnih za potrošače, kao što su ekološka proizvodnja, ko-

sher hrana, kozmetika koja ne uzrokuje alergiju ili proizvodi bez šećera. Sljedivost je također postala i alat za borbu protiv krivotvorenja proizvoda te za zaštitu robnih marki. U nekim je zemljama postala i regulatorni zahtjev u svrhu borbe protiv bio-terorizma. Sa stanovišta državnih institucija, sljedivost je također važna za utvrđivanje izvora problema i omogućuje: • pouzdano povlačenje svih proizvoda s istim problemom, sa svih tržišta na koja su isporučeni, i • ustanovljavanje odgovornosti za štetni događaj. Provedba sustava sljedivosti unutar opskrbnog lanca zahtijeva od svih uključenih strana da sustavno povezuju fizički tok materijala i proizvoda s protokom informacija o njima. To zahtijeva holistički pogled na opskrbni lanac, koji se najbolje postiže uvođenjem zajedničkog poslovnog jezika. Iako tvrtke prepoznaju vrijednosti sustava sljedivosti, ne žele višestruke, potencijalno konfliktne sustave koji nepotrebno uvećavaju troškove implementacije. Tvrtke također prepoznaju da je pojedinačni poslovni subjekt samo jedan partner u opskrbnom lancu, te da je lanac toliko jak koliko i njegova najslabija karika. Ukratko, tvrtke žele sustav sljedivosti kojeg svi partneri u opskrbnom lancu mogu lako usvojiti. GS1 Standard za sljedivost ispunjava sve navedene kriterije odnosno definira pravila poslovanja i minimalne zahtjeve koje treba slijediti prilikom izrade i provedbe sustava sljedivosti. GS1 standardi (kao što su GS1 BarCodes, EPC/RFID, GS1 EDI, GS1 EPCIS i drugi) omogućuju jednostavnu implementaciju GS1 Standarda ST za sljedivost. www.suvremena.hr

izvoz

Izvoz – generator rasta i razvoja hrvatskog gospodarstva piše|prof. emeritus dr. sc. Ivo Andrijanić

Uvod Kada govorimo o nužnosti povećanja izvoza hrvatskog gospodarstva, teoretski sve izgleda prilično jednostavno. Najprije trebamo prilagoditi strukturu gospodarstva razvijenijim zemljama, zatim provjeriti što strana tržišta traže, stvoriti „brendove“ koji će biti prepoznatljivi i traženi u svijetu, postići konkurentnost u cijeni i kvaliteti onoga što kanimo ponuditi, stvoriti ime i ugled naših izvoznika i osvojili smo međunarodno tržište. U međuvremenu trebali bismo iskoristiti komparativne prednosti Hrvatske i izraditi potrebne ekonomske modele te napraviti analize rezultata istraživanja svekolike nam konkurencije na međunarodnom tržištu. Očekujemo i da postanemo respektabilni regionalni i globalni „igrač“ koji ima jasnu viziju i misiju u odnosu na glavni cilj – izvoziti i pomoći rastu i razvoju hrvatskog gospodarstva. Ekonomski gledano - sjajan poslovni cilj koji u konkretnoj provedbi i u realnom okruženju nailazi na mnoge prepreke i poteškoće, često nepremostive, a ponekad i s katastrofalnim financijskim rezultatima odnosno gubitcima i razočaranjima. U malim državama, za razliku od primjerice američkih,

Suvremena trgovina 4(43)

manja i srednja poduzeća jednostavno moraju izvoziti na strana tržišta kako bi ostvarila ekonomiju obujma. Veliki postotak hrvatskih poduzeća nužno treba biti orijentiran na izvoz svojih proizvoda i usluga na strana tržišta kako bi što uspješnije poslovali i dugoročnije osigurali svoje mjesto na globalnom tržištu. Izboriti takvu poziciju na svjetskom tržištu zahtijeva veliki napor uz prethodno osiguranje bitnih čimbenika koji utječu na to hoće li nas zacrtane tržišne „niše“ u svijetu prihvatiti ili ne. Iako se u našoj svakodnevnoj praksi susrećemo s velikim gospodarskim problemima posebice u unapređenju hrvatskog izvoza, ipak postoje mogućnosti koje nas od pozicije relativnog „outsidera“ u međunarodnoj trgovini mogu učiniti zanimljivim partnerom na međunarodnom tržištu. Pritom ćemo se osloniti na materijalne te osobito ljudske resurse s kojima raspolažemo, a oni nisu ni mali ni zanemarivi kada je u pitanju priprema za jači i uspješniji izvoz hrvatskog gospodarstva na globalno tržište. Koliko u tome ima ulogu početno i cjeloživotno obrazovanje kadrova koji se pripremaju za tu važnu ulogu u gospodarstvu zemlje, promotrit ćemo

na iskustvu Međunarodnog sveučilišta Libertas, koje kroz nekoliko razina obrazovanja profesionalnih kadrova u međunarodnom poslovanju nastoji osposobiti profil stručnjaka koji će se moći brzo i učinkovito uključiti u internacionalni biznis.

Što treba osnovno znati o izvozu? Izvoz (export) znači prodaju robe ili neke usluge iz određene zemlje inozemnim kupcima, čime se pribavljaju potrebna devizna sredstva za plaćanje uvoza i drugih deviznih obveza prema inozemstvu. Obuhvaća sve količine robe, dobara, usluga,

tehnologija, licencija i autorskih prava, koje su gospodarski subjekti jedne države u stanju proizvesti i izvoziti u inozemstvo. Ako je vrijednost izvoza veća od vrijednosti uvoza, razlika pridonosi povećanju bruto domaćeg proizvoda. Analogno tome, ako je uvoz (dakle potrošnja) strane robe, usluga i kapitala veći od izvoza dolazi do manjka deviznih sredstava potrebnih za uvoz svega onoga što u zemlji nedostaje. Kako riješiti taj problem? Najjednostavniji model je uzimati zajmove i zaduživati se u inozemstvu kod raznih svjetskih financijskih institucija ili drugih subjekata koji su te zajmove spremni odobravati uz često vrlo zahtjevne uv-

jete. Kada shvatimo kuda takva zaduživanja vode i do koje granice to zaduživanje može ići nameće se logičan odgovor: izvozom riješite pitanja otplate dugovanja vjerovnicima od kojih nešto uvozite odnosno kupujete. Republika Hrvatska je članica Europske unije i prihvatila je sve njene stečevine kao što su četiri osnovne slobode: sloboda kretanja roba, usluga, kapitala i ljudi. Dakle, sada nismo u situaciji reći: mi ćemo vama u EU izvoziti sve što možemo, a vama ćemo staviti ograničenja na uvoz vaših roba ili usluga u Hrvatsku. To bi bilo nespojivo sa slobodnim jedinstvenim tržištem za sve članice EU. Uz to treba naglasiti da je Hrvatska i prije ulaska u EU potpisala veliki broj ugovora o slobodnoj trgovini s nizom zemalja izvan EU, pa ni prema tim zemljama ne može provoditi restriktivnu politiku u međusobnoj razmjeni robe i gospodarskih usluga. Preostalo nam je da se okrenemo reformama koje će omogućiti domaćim gospodarskim subjektima ostvarenje uvjeta za postizanje vlastite konkurentnosti na tržištu EU, ali i izvan njega. Pritom se ne treba zavaravati o našim komparativnim prednostima u bilo kojoj gospodarskoj grani, pa tako ni u turističkoj ponudi, jer niti smo jedini u svijetu s prirodnim ljepotama, niti su naši proizvodi i druge usluge jedinstveni po svojoj kvaliteti i drugim osobinama. Kada smo to shvatili i realno procijenili naš položaj na globalnom (svjetskom) tržištu preostaje nam pripremiti se za poduzimanje svih onih aktivnosti koje će nam olakšati izvoz onoga što s manje ili više uspjeha možemo ponuditi potražnji na međunarodnome tržištu. Hrvatsko gospodarstvo, kao i gospodarstva drugih malih i slabije razvijenih zemalja trebaju na svjetskom tražiti pronaći spome-

nute „niše“ koje su itekako važne za opstanak njihovih gospodarskih subjekata.

Koliko smo zaista konkurentni na međunarodnom tržištu? Konkurentnost svakog gospodarstva ovisi o izdržljivosti nacionalnog sustava kao i mogućnosti osvajanja stranih tržišta. Da bi neko gospodarstvo osiguralo održivi konkurentski razvoj u odnosu na ostale, nužno je da sve pretpostavke tog razvoja budu u funkciji optimalne kombinacije gospodarskih aktivnosti - kako u javnom tako i u privatnom sektoru. Iako su po svojim osnovnim ulogama različiti, javni i privatni sektor međusobno su povezani u stvaranju produktivnog i konkurentnog gospodarstva. Međunarodni izvještaji daju nam objektivan pogled na stanje nacionalnih država i konkurentnost njihovih gospodarstava, te izazove s kojima se oni susreću. Ljestvica konkurentnosti Svjetskog godišnjaka konkurentnosti što ga izdaje Institute of Management Development (IMD) iz Laussane prikazuje 340 kriterija od kojih se 2/3 odnose na statističke indikatore, a 1/3 na istraživanje mišljenja gospodarstvenika. Godišnjak svjetske konkurentnosti IMD mjeri koliko dobro zemlje upravljaju svojim resursima i kompetencijama kako bi omogućile dugoročno stvaranje novih vrijednosti. Metodologija IMD-a temelji se na analizi četiri faktora konkurentnost, i to: gospodarski rezultati, efikasnost javnog sektora, efikasnost poslovnog sektora i infrastruktura, te 20 indeksa, 5 za svako područje. U izvještaju Doing Business 2018 Hrvatska se po jedno-

stavnosti i učinkovitosti poslovanja 2018. godine nalazi na 51. mjestu sa 71,7 bodova među 190 zemalja svijeta. U lanjskom izvještaju zauzimala je 43. mjesto sa 72,99 bodova među 190 zemalja. Rang Republike Hrvatske varira po pojedinim područjima: 126. po izdavanju građevinskih dozvola, 95. po plaćanju poreza, 87. po lakoći otvaranja tvrtke i započinjanju poslovanja, 79. po dostupnosti električne energije, 77. po dostupnosti kredita, 60. po rješavanju nelikvidnosti, 59. po uknjižbi imovine, 29. po zaštiti malih ulagača, 23. po izvršavanju (poštivanju) ugovora i odlična po međunarodnoj trgovini. Ulaskom RH u Europsku uniju, otvorile su se nove mogućnosti rasta i razvoja, ali i na tom polju nisu iskorištene sve mogućnosti. U financijskom razdoblju 2014. – 2020. na raspolaganju nam je 10,7 milijardi eura samo za hrvatske projekte, pa samo o nama ovisi hoćemo li ta sredstva iskoristiti ili ne. Do sada nismo imali većih rezultata, ali takav tijek događaja su prolazile sve nove članice Europske unije. Zato je važno učiti na tuđim greškama i koristiti primjere dobre prakse drugih zemalja za vlastiti brži i kvalitetniji napredak. Povećanje konkurentnosti zemlje zahtijeva postojanje funkcionalnog sustava različitih institucija, transparentnost i kvalitetu procesa stvaranja javnih politika i donošenja odluka te prednosti u kontekstu pojedinih faktora koji utječu na produktivne sposobnosti gospodarstva i društva u cjelini. Kroz provedenu analizu utvrđeno je da sve razine upravljanja u Hrvatskoj moraju provesti reforme u svojim područjima kako bi budući rezultati rada pozitivno utjecali na gospodarsku konkurentnost Republike Hrvatske. Iako smo u ve-

ćinom zadnjih nekoliko godina imali blagi rast konkurentnosti, nikako ne možemo biti zadovoljni jer su nama usporedive zemlje rasle nekoliko puta brže. Prema provedenim analizama, jasno su definirana područja u kojima su potrebne intenzivnije reforme, pogotovo u području inovacija, učinkovitosti državne administracije, poreznih stopa i propisa, nestabilnost politika te razvoj financijskih tržišta. Potrebno je usmjeriti fokus na aktivnosti koje doprinose povećanju nacionalne konkurentnosti u međunarodnom okruženju u područjima javne uprave i institucija – za potrebe poduzetništva te poboljšati financijski razvoj tržišta i inovativnost. Ako je poslovna klima složena ili nije naklonjena ulagačima, odnosno ako se pravila stalno mijenjaju ili su u velikoj mjeri nepredvidiva, ulagači i poduzetnici će izbjegavati ulaganja i poslovne aktivnosti, odnosno povlačiti će kapital ili ga seliti u druge sredine. Hrvatska je znatan napredak ostvarila u približavanju najboljim praksama u svijetu u pogledu poslovnih propisa. Međutim, regulatorno opterećenje za trgovačka društva moglo bi se dodatno smanjiti te bi se regulatorni postupci mogli uskladiti s dobrim praksama utvrđenima u drugim državama članicama EU-a.

Priprema kadrova za međunarodno poslovanje i izvoz Spomenuto je kako su profesionalni kadrovi koji raspolažu vrhunskim kompetencijama za međunarodno poslovanje jedan od bitnih čimbenika unapređenja hrvatskog izvoza i povezivanja domaćeg gospodarstva sa zainteresiranim poslovnim partnerima iz inozemstva i to ne nužno samo iz zemalja EU. Imajući www.suvremena.hr

izvoz

na umu sve što je prethodno rečeno, pokušali smo na Međunarodnom sveučilištu Libertas u Zagrebu pripremiti i uvesti takve studijske programe koji će naše studente pripremiti za brzo i učinkovito uključivanje u hrvatsko gospodarstvo. Dakle, nastojali smo stvoriti preduvjete takvog osposobljavanja mladih kadrova koji će se ravnopravno nositi sa svjetskom poslovnom elitom. Za to, dakako, nije bio dovoljan samo pisani studijski program temeljnih kolegija struke nego i angažiranje iskusnih stručnjaka, koji uz znanstvenu podlogu raspolažu dugogodišnjim praktičnim iskustvom upravljanja poslovnim procesima u domaćem gospodarstvu i međunarodnom poslovanju. Da bi studenti dobili što više internacionalnog znanja i iskustva odmah smo predvidjeli i ciljano angažiranje stranih eksperata, koji su ta znanja prenosili, uglavnom, na engleskom jeziku. Tijekom razvoja studija Poslovna ekonomija, studija Međunarodno poslovanje, kao i drugih studija u okviru Sveučilišta Libertas uvidjeli smo da neke modele klasičnog učenja tehnika i poslovnih vještina moramo dopuniti saznanjima do kojih je došao razvijeni svijet. Sagledavajući ne-

Suvremena trgovina 4(43)

slućeni razvoj novih tehnologija došli smo i do pitanja kakav će profil ekonomskih kadrova u bliskoj budućnosti biti potreban našem gospodarstvu odnosno hoće li kadrovi koji završe određenu razinu studiranja na Libertasu biti sposobni pratiti i uklopiti se u zahtjeve tih novih tehnologija. Stoga se je uz klasične stručne kolegije posebna briga posvetila kolegijima koji stalno prate suvremena dostignuća u tehnološkim inovacijama.

Na odluku o dizajniranju studija međunarodnog poslovanja utjecala je i činjenica da oko 15% poduzeća u Hrvatskoj izvozi, ali i da ta poduzeća zapošljavaju 51% zaposlenih u svim poduzećima, investiraju 62%, ostvaruju oko 66% od ukupnih prihoda od prodaje, te u razvoj ulažu 73% sredstava od ukupno ulaganih sredstava u razvoj. Također ostvaruju dobit od 76%, što čini ukupnu hrvatsku ekonomiju snažnijom (http://izvoz. gov.hr/).

Od samog početka stručnoj se praksi studenata davala posebna važnost. Međutim, najveći uspjeh u stručnom osposobljavanju studenata postignut je u tzv „terenskoj nastavi“ u kojoj se mladi ljudi prvi pute susreću s konkretnim radom djelatnika u stvarnoj gospodarskoj praksi.

Temeljeći razvoj cjeloživotnog obrazovanja stručnjaka za izvoz, u Libertasu je uzeta u obzir dobra praksa nekadašnjeg Fakulteta za vanjsku trgovinu u Zagrebu, iz kojega su potekli ugledni stručnjaci i menadžeri u vanjskoj trgovini koji su bili etablirani u cijelome svijetu. Aktualna svjetska gospodarska praksa i novine u međunarodnoj trgovini bile su polazište za obrazovanje stručnjaka specijaliziranih za izvoz roba i gospodarskih usluga te uvođenje u poslovanje na međunarodnim burzama, robnim aukcijama, međunarodnom transportu, otpremništvu i drugim gospodarskim djelatnostima vezanima uz međunarodnu razmjenu. Posebna se pozornost posvećuje osposobljavanju studenata za pro-

Profesori Međunarodnog sveučilišta Libertas na kolegijima koji obuhvaćaju međunarodnu trgovinu i operativno međunarodno poslovanje, kao dugogodišnji stručnjaci iz vanjske trgovine, uvidjeli su važnost permanentnog cjeloživotnog obrazovanja kadrova u izvoznom poslovanju, budući da stalne promjene u međunarodnom poslovnom okruženju iziskuju nova znanja i nove oblike poslovnih odnosa s inozemnim partnerima.

jektiranje i realizaciju investicija u zemlji i inozemstvu, plasman raznih vrsta gospodarskih usluga na inozemno tržište, ugovaranje svih vrsta viših oblika ekonomskotehničke i tehnološke suradnje s inozemstvom, korištenje međunarodnog marketinga i problema financiranja izvoza, te upravljanja svim vrstama poslovnih rizika u gospodarstvu. Neka se međunarodna poslovna pravila, propisi, pravna regulativa i konvencije s vremena na vrijeme mijenjaju tako da je pripremljenost nastavnika i operativnih kadrova u vanjskoj trgovini postala neophodna za kvalitetno i uspješno obavljanje svih radnji vezanih uz dobru pripremu, ugovaranje i izvršenje najsloženijih vrsta izvoznih poslova. Iako su se tehnološke inovacije u odnosu na dostignuća od prije tridesetak godina razvile i pretvorile u ono što se smatralo znanstvenom fantastikom, u stvarnosti su neke osnovne ekonomske zakonitosti ipak ostale iste. Uvijek će postojati ljudske potrebe za nekom robom i za nekim uslugama, bez obzira u kojem će se obliku te robe ili usluge pojavljivati na tržištu. I uvijek će netko trebati voditi računa o tome da te robe ili usluge na pravi način i u pravo vrijeme stignu do korisnika. Onaj tko bude znao kako to najbolje napraviti bit će pobjednik na tržištu. Takve stručnjake želimo obrazovati i na studijima Međunarodnog sveučilišta Libertas. Kada naši studenti, bez obzira jesu li u Libertasu završili kao prvostupnici, specijalisti, magistri ili doktori znanostu dokažu u praksi da su ravnopravni ponajboljim stručnjacima iste struke na međunarodnom tržištu radne snage, onda ćemo i mi znati da smo uspjeli u svojoj misiji i da je naš studijski program međuST narodno konkurentan.

13. konvencija hrvatskih izvoznika

Belupu Zlatni ključ za najboljeg izvoznika u Rusku Federaciju • Povećanjem portfelja preparata i sustavnim marketinškim pristupom, Belupo u Ruskoj Federaciji ostvaruje dvoznamenkaste stope rasta prihoda od prodaje, poglavito u dermatološkom i kardiološkom portfelju lijekova. • Izvoznici traže da upravo izvozna orijentacija bude ključni kriterij za korištenje EU fondova.

druga Hrvatski izvoznici 15. je lipnja, u sklopu 13. konvencije hrvatskih izvoznika održane pod nazivom „Izvoz kao generator rasta i razvoja Republike Hrvatske“, Belupu d.d. dodijelila nagradu „Zlatni ključ“ za najvećeg izvoznika u Rusku Federaciju u 2017. godini. Konvencija je organizirana pod visokim pokrovi-

teljstvom Vlade Republike Hrvatske. Nagradu je, u ime Belupa, primio predsjednik Uprave Hrvoje Kolarić. „Tržište Ruske Federacije, na kome je Belupo prisutan pune 23 godine i s kojeg dolazi trećina prihoda s izvoznih tržišta, tržište je iznimno velikog potencijala. To je četvrto po veličini farmaceutsko tržište u svijetu, s ostvarenih 18 mi-

lijardi eura prometa u 2017. Na njemu posluje 1000 farmaceutskih tvrtki, a Belupo se nalazi na 100. mjestu na ljestvici, prema tržišnom udjelu. Povećanjem portfelja preparata i sustavnim marketinškim pristupom, Belupo u Ruskoj Federaciji ostvaruje dvoznamenkaste stope rasta prihoda od prodaje poglavito u dermatološkom i kardiološkom port-

felju lijekova“, kazao je po završetku Konvencije predsjednik Belupove Uprave, Hrvoje Kolarić. „Belupo ima jasno postavljene strateške ciljeve. Istraživanje tržišta i inovativna marketinška aktivnost otvaraju nam vrata novih izvoznih tržišta. Proizvodnja se širi na nove lijekove, a fokusirana je na ključne terapijske skupine“, dodao je predsjednik Belupove Uprave. Belupo izvozi na 16 inozemnih tržišta, a više od polovice prihoda ostvaruje izvan tržišta Republike Hrvatske. Od 2012. kada je udio izvoza iznosio 45,3% u samo pet godina taj je udio porastao na 55,2%. Ti uspjesi poslovne strategije zadržavaju orijentaciju na inozemna tržišta. Najveći rast kompanija bilježi na tržištima Turske 34%, Ruske Federacije 30% te Poljske 21%. Belupo je kao strateški cilj postavio dugoročni gospodarski rast usmjeren prodaji vlastitih proizvoda na inozemnim ST tržištima. www.suvremena.hr

gospodarstvo

Povećanje konkurentnosti izvoznih poduzeća primjenom Lean menadžmenta piše|prof. dr. sc. Nedeljko Štefanić Sveučilište u Zagrebu, Fakultet strojarstva i brodogradnje; nstefan@fsb.hr

zvozom svojih proizvoda i usluga na zahtjevno europsko tržište (ali i druga strana tržišta) poduzeća trebaju usvajati i primjenjivati najbolje svjetske menadžerske koncepte i metodologije kako bi, kroz smanjenje troškova, povećanje produktivnosti i kvalitete proizvoda, postigli visoku razinu konkurentnosti. Da bi se vrednovala razina konkurentnosti naše prerađivačke industrije, analizirani su podatci produktivnosti 27 zemalja Europske unije (Eurostat 2015).Nakon provedene klasterizacije podataka o produktivnosti, dobiveni rezultati pokazali su da se hrvatska prerađivačka industrija nalazi na 23. mjestu te pripada petom, najslabijem klasteru zemalja s prosječnom

Suvremena trgovina 4(43)

godišnjom produktivnosti od 14.702 eura po zaposlenom. Interesantan je podatak da je omjer produktivno-

sti četvrtog i petog klastera 2:1, a trećeg i četvrtog klastera 2,24:1 iz čega proizlazi da je hrvatska prerađivačka

Slika 1. Produktivnost EU zemalja u prerađivačkoj industriji.

industrija nekonkurenta i da je potrebno što brže provesti njenu modernizaciju i restrukturiranje.

Slika 2: Produktivnost prerađivačke industrije: usporedba Republike Hrvatske i susjednih zemalja.

Ako se napravi usporedba produktivnosti hrvatske prerađivačke industrije sa industrijama susjednih zemlja, rezultati pokazuju da Republika Slovenija sa 26% manje zaposlenih postiže 50% veću bruto dodanu vrijednost te 100% veću produktivnost. Kada se usporede rezultati prerađivačke industrije Mađarske i Hrvatske, može se uočiti da približno isti broj zaposlenih radi u susjednoj Mađarskoj. Izračuni pokazuju da je omjer zaposlenih 2,7 a omjer stvorene bruto dodane vrijednosti 4,3 u korist mađarske industrije.

Kada se napravi i dodatna usporedba po primjeni najboljih svjetskih menadžerskih koncepata (Lean menadžment, SIx sigma, Kaizen, TQM, BPR, Green menadžmenta, Industrija 4.0) dobiveni rezultati pokazuju da menadžment naših proizvodnih poduzeća značajno zaostaje u primjeni principa i alata spomenutih koncepata. Kako bi se pomoglo industrijskim i uslužnim poduzećima te javnom sektoru i javnoj upravi, autor ovog članka je razvio Dualnu strategiju koja se zasniva na Lean i digitalnoj transfor-

maciji poduzeća i organizacija. Navedena strategija se provodi kroz 12 koraka i može pomoći poduzećima (ali i industrijskim granama, ministarstvima, gradovima) da se moderniziraju u maksimalno 36 mjeseci. U ovom članku će detaljnije biti opisana primjena Lean menadžmenta kao prve sastavnice Dualne strategije. Lean menadžment, svjetski je najpoznatija strateška metodologija i trend kojeg primjenjuju poslovni i proizvodni sustavi u cijelom svi-

jetu kako bi optimizirali uporabu resursa poduzeća, povećali produktivnost i konkurentnost, smanjili troškove poslovanja, povećali motivaciju zaposlenika te minimizirali štetan utjecaj nusprodukata procesa na okoliš. Poduzeća koja su primijenila Lean principe i alate u poslovanju, ostvarili su natprosječne stope rasta (Toyota, General Electric, LG, Deutsche Telekoma, Grupa Intesa Sanpaolo, Sony, Allianz, Fiat, Volkswagen, Airbus, Boeing, Nestle, Končar energetski transformatori…). Europska unija je kao jedan od tri najvažnija strateška cilja do 2020. postavila organiziranje i vođenje proizvodnih i uslužnih procesa zasnovanih na Lean (vitkim) principima. Iako se Lean menadžment prvo počeo primjenjivati u automobilskoj industriji, zbog svoje univerzalnosti svoju primjenu nalazi i u metaloprerađivačkoj i elektroindustriji, industriji lijekova, prehrambenoj industriji, građevinarstvu, arhitekturi, bankama, školstvu, zdravstvu, ali i državnim institucijama (ministarstva, županije, agencije). Sve više poduzeća primjenjuje principe Lean menadžmenta u svom poslovanju: Končar energetski transformatori, Pliva, Metalind Assa Abloy, Eko Međimurje, Carel, Phoeinx Farmacija d.d., Končar EVA, Oprema, Proming, Pro-Klima, Teh-cut, Županijske ceste Zagrebačke županije, Raieffeisen banka, Croatia osiguranje i drugi. Lean razmišljanje se bazira na pet univerzalnih principa: • Sagledati vrijednost koja se isporučuje kupcu po principu VOC-a (“Voice of customer”- sa gledišta kupca)

Slika 3. Dualna strategija-Lean i digitalna transformacija.

• Identificirati proces dodavanja vrijednosti od ugovaranja posla pa sve do isporuke gotovog proizvoda ili usluge www.suvremena.hr

izvoz Lean kulturu u poduzeću te se unapređuje strategija poduzeća • Poduzeće postaje konkurentnije i širi svoje poslovne aktivnosti i na zahtjevna međunarodna tržišta.

• Postići kontinuirano odvijanje posla tako da se eliminiraju sve vrste zastoja, čekanja i kašnjenja • Osigurati primjenu sustava povlačenja („customer pull value“) od strane kupca • Težiti ka izvrsnosti kroz proces kontinuiranog unapređenja.

Svaki proizvodni ili uslužni proces se pri stvaranju dodane vrijednosti sastoji od, prema Lean menadžmentu, od tri glavne vrste aktivnosti: Aktivnosti koje dodaju vrijednost (VAT) • Transformiraju ili oblikuju materijal ili informaciju ili ljude

Otkad je nastao, Lean se od metodologije koja se koristila isključivo za proizvodne djelatnosti, razvio u metodologiju primjenjivu i u poslovanju temeljenom na isporuci usluge, metodologiju primjenjivu u proizvodnim djelatnostima poput automobilske, prehrambene ili tekstilne, pa sve do uslužnih, poput financijske, građevinske, ili čak javne uprave i zdravstva. U svim djelatnostima, Lean uklanja

• Obavljene bez greške • Kupac ih je spreman platiti Aktivnosti koje ne dodaju vrijednost (WT) – čisti gubitak • Aktivnosti koje troše resurse, ali ih kupac nije spreman platiti (čekanja, zalihe, preinake...) Aktivnosti koje ne dodaju vrijednost (NVAT) – neophodni gubitak • Aktivnosti koje se ne može eliminirati iz procesa, a ne stvaraju vrijednost (postojeća tehnologija, poslovna politika...)

Slika 4. Kuća Lean menadžmenta.

Primjenom principa Lean menadžmenta te uvođenjem Lean promišljanja i kulture kontinuiranog poboljšavanja poduzeće može se u relativno kratkom vremenu postići neke od ovih efekata: • Uklanjanje osam organizacijskih i osam energetskih gubitaka iz procesa • Poboljšava se proces dodavanja vrijednosti • Povećava se učinkovitost i kvaliteta obavljanja posla • Vizualni izgled poslovnih prostora je prihvatljiviji • Zaposlenici postaju produktivniji, motiviraniji, kreativni i skloni predlaganju unapređenja • Leadership i menadžment poduzeća potiču sve više

Suvremena trgovina 4(43)

nepotrebne operacija u radu i fokusira se samo na aktivnosti koje isključivo dodaju vrijednost krajnjem proizvodu ili usluzi za kupca. Univerzalnost Lean menadžmenta temelji se na tri potporna stupa svakoj Lean implementaciji, pomoću kojih poduzeće postiže poslovanje s manje grešaka i manje gubitaka, skraćuje poslovni ciklus, točnije identificira kupčeve potrebe i dinamički se prilagođava suvremenom turbulentnom poslovanju. To su: • Lean razmišljanje (Lean thinking) • Lean vodstvo (Lean Leadership) • Lean alati

Zbog svoje univerzalnosti i procesnog pristupa, Lean menadžment se uspješno primjenjuje u skoro svim vrstama proizvodnih i uslužnih područja, poput: • • • • • • • • • • • • •

Proizvodnje Procesne industrije Uslužne djelatnosti Zdravstva Bankarstva i financijskih institucija Javne uprave Ministarstva Računovodstva Školstva Ureda Vrtića Građevine Sporta

U suvremenom poslovnom svijetu, kontinuirano unaprjeđenje postalo je nužnost,

a poslovanje prema Leanu u svijetu se podrazumijeva i često u svjetski prisutnim poduzećima ima odlučujuću ulogu pri odabiru novih poslovnih partnera, s čime su se već suočila i mnoga hrvatska poduzeća pri pokušaju ulaska na europsko tržište. Stoga zanimanje za alate i principe Lean metodologije i njihovo uvođenje iz dana u dan sve više raste i na domaćem tržištu, ali osim samih tehničkih postupaka usavršavanja proizvodnog ili uslužnog procesa, bitno je naglasiti onaj teži korak s kojim se suočila i sama Toyota: promjena načina razmišljanja kod sudionika poslovnog procesa. Svake godine, zadnjih sedam godina održava se GALP konferencija (Green&Lean production and services) koja okuplja poduzeća koja implementiraju Lean, ali i poduzeća koja žele znati više o ovoj temi ili tek razmišljaju o implementaciji. Uz domaće stručnjake iz područja Lean-a, na konferencijama predaju i strani stručnjaci s MITa, Fraunhofera, Lean instituta diljem svijeta, prenoseći svoja znanja i iskustva sudionicima. Ovogodišnja, osma po redu, GALP konferencija održat će se 21.-22. studenog 2018. u hotelu Westin a tema konferencije je: Lean i digitalna transformacija proizvodnje i usluga: važnost ljudskih potencijala i umjetne inteligencije. Neki od rezultata primjene Lean menadžmenta u svijetu: • Povećana produktivnost (Boeing 36%, Medtronic Xomed 20%) • Skraćenje ciklusa proizvodnje (Airbus 35%, Medtronic Xomed 70%, General Electric 68%) • Skraćenje izmjene alata (Coca-Cola Hrvatska 67%) • Smanjenje broja ozljeda na ST radu (Nestle 63%).

Hrvatska – uloga izvoza i novi protekcionizam

piše|Marko Jurčić

Važnost izvoza za RH Ne govorimo ništa novo kad kažemo kako gospodarski rast, stabilnost i snaga države poput Hrvatske, u smislu veličine, ovisi u najvećoj mjeri o snazi njenog izvoza i njenoj konkurentnosti na globalnom tržištu. No, iako je to činjenica i iako se ona opetovano ponavlja i naglašava, dojam je kako ona nije usvojena na odgovarajuć i primjeren način. I dalje se izvoz i izvozni kapaciteti ne stavljaju u centralnu poziciju gospodarskih politika – kako podrška postojećim izvoznim kapacitetima tako, pa čak još i slabije, i podrška stvaranju i razvoju novih kapaciteta koji bi nas osnažili i pogurali prema višim razinama gospodarske razvijenosti.

Nadalje, promatrajući trenutnu situaciju postojećih izvoznih kapaciteta, uviđa se kako se još uvijek borimo s trenutnom strukturom našeg izvoza, koja je na razinama dodane vrijednosti koje nisu dostatne i zadovoljavajuće za temeljne proklamirane ciljeve naših gospodarskih politika.

redivih država (novije članice EU-a). Posebno ovdje moramo naglasiti kako su države s kojima se trebamo uspoređivati one koje su veličinom bliže nama, a radi nemogućnosti razvijanja ekonomije razmjera i potrebne razine konkurentnosti za globalno tržište. Za

razliku od nas i sličnih država, države s velikim tržištima od nekoliko desetaka milijuna stanovnika puno lakše i učinkovitije razvijaju svoju snagu, produktivnost i konkurentnost na svojim domaćim tržištima (možda paradoksalno, ali na taj način lak-

Pogledajmo nekoliko komparativnih podataka kako bi dobili jasniju sliku gdje se danas nalazimo i kako bi okvirno dobili ideju o poželjnim ciljevima, te kakvu ulogu u tome igra izvoz i međunarodna trgovina. Na grafu 1. se vidi kako Hrvatska ima nešto viši udio u BDPu izvoza roba i usluga od Euro područja i prosjeka cijele EU. No također kako ima manji udio od velike većine uspo-

Izvor: World Development Indicators 2015, WB

Graf 1: Udio izvoza roba i usluga u BDP-u. www.suvremena.hr

izvoz prihoda od turizma, ali ako je ikako moguće i prepolovljavanja njegovog udjela našem BDP-u) moramo naglasiti par detalja:

Izvor: World Development Indicators 2015, WB

Graf 2: Udio izvoza bez uključenog turizma u BDP-u.

še postižu svoju snagu i konkurentnost na globalnom tržištu).

Struktura i dominacija turizma No, zanimljiviju sliku vidimo već u grafu 2. Ovdje vidimo koliki je udio izvoza, bez uključenog turizma, u našem BDP-u. Samo Crna gora ima manji udio od RH, a sve druge promatrane države, pa i prosjeci Euro zone i cijele EU, bilježe znatno više udjele s državama poput Mađarske ili Slovačke, koje bilježe udjele između 80 i 90%. Udio robnog izvoza postepeno raste posljednjih godina, ali još uvijek stopama koje nam ne nude veliki optimizam. S druge strane izvoz usluga je izrazito obilježen turizmom. Softver i IT industrija u cijelosti bilježe snažan rast i zaslužuju najsnažniju podršku svih dijelova društva, ali trenutno još uvijek predstavljaju udio u cijelom gospodarstvu koji ne može samostalno pokrenuti snažniji i brži rast. Jasnom, jakom i ciljanom podrškom toj industriji, uz privlačenje stranih ulaganja tog sektora kojima bi se na ubrzan način otvorio veći broj radnih mjesta i ubrzano povećao kapacitet izvoza tog sektora, mogli bi učinkovitije doći do boljih rezultata.

Suvremena trgovina 4(43)

Grafovi 3 i 4 još zornije pokazuju ovisnost hrvatskog gospodarstva o sektoru turizma, posebice u usporedbi s drugim državama. Situacija je već sad alarmantna, a udio turizma se i dalje penje. Zašto alarmantna? Ne želeći umanjivati značaj i važnost turizma (štoviše, kvaliteta naše turističke ponude se treba još naglašenije razvijati i poboljšavati, s jasnim ciljem i udvostručivanja

• U pravilu visoko razvijene države ne ovise od turizmu, niti turizam predstavlja visok udio u njihovom BDP-u. Primjerice po zadnjim podacima Austrija ima dvostruko više prihoda od turizma od Hrvatske, ali daleko manji udio izvoza u BDP-u ili u svom ukupnom izvozu. • Turizam kao sektor ne daje visoku dodanu vrijednost, te time niti ne doprinosi značajno visokoj razini BDP-a po glavi stanovnika. • U razvijenim državama najčešće u turizmu nije zaposleno domicilno stanovništvo. • Visok udio turizma u gospodarstvu stvara opasnost od razvijanja specifične „ni-

Izvor: World Development Indicators 2015, WB

Graf 3: Udio turizma (izvozni dio) u BDP-u;

zozemske bolesti“, a koja bi dovela do istiskivanja drugih industrija i razvoja interne devalvacije nerealnim dizanjem cijene radne snage u jednom sektoru. Da još jednom ponovimo – nemamo ništa protiv turizma, te se on kao takav treba naglašeno razvijati prema višim kvalitativnim kategorijama i strukturiranoj ponudi. No, ne može se očekivati zdrav rast i promjena naše gospodarske slike i stanja ukoliko struktura gospodarstva ostane ista. S jedne strane moramo poticati naše postojeće izvoznike, ali se u našem razvoju ne smijemo osloniti samo na njih. Struktura gospodarstva niže i srednje dodane vrijednosti, s ograničenim prostorom i potencijalom rasta, ne pruža trajno i održivo rješenje ukoliko nam je cilj postizanje barem prosječne razine razvoja BDP-u po glavi stanovnika unutar Europske Unije. A to bi nam trebao biti minimum naših ciljeva. S druge strane moramo kao društvo, posebno tvorci politika i zakonodavnog okvira, omogućiti razvoj tvrtki, izvoznika, s radnim mjestima, proizvodima i uslugama više i visoke dodane vrijednosti. Na taj način ćemo snažnije krenuti prema spomenutom minimalnom cilju, te stvoriti okruženje koje će biti poticajno za život i rad i ostanak naših najkvalitetnijih i najproduktivnijih članova društva u državi.

Krivi tajming Uz sve argumentirane prigovore tvorcima gospodarskih planova i politika u posljednjih dvadeset godina, moraju se priznati i neke situacije koje nam kao gospodarstvu svakako nisu išle na ruku. Izvor: World Development Indicators 2015, WB

Graf 4: Udio turizma (izvozni dio) u izvozu;

Prvo moramo priznati kako je naš trenutak ulaska u EU bio u puno gorem gospodarskom

trenutku nego što je bio ulazak svih drugih članica. 2013. godina bila je još godina oporavka, te naš ulazak u Uniju nije donio sa sobom željene i očekivane učinke. Uz našu nespremnost i nepripremljenost mora se primijetiti kako su se države borile s održavanjem stabilnosti, s krizom i štednjom, a globalna ulaganja su pala na dosta niske razine. Niti smo imali mogućnost jakog nastupa na novo otvoreno tržište, niti smo se našli u situaciji u kojoj su ulagači čekali u redu kako bi ušli na jedno novo, do tada još neistraženo, tržište. Drugi loš trenutak je situacija koja se odvija u posljednjih 18 mjeseci. U trenucima u kojima Hrvatska konačno bilježi robusniji i kontinuiran rast, te u kojem se i konačno provode određene reforme koje, unatoč svojoj izoliranosti i malom opsegu, postižu jasne i kvalitetne rezultate, na globalnom tržištu se razvija sentiment i pokret novog protekcionizma. Ova kretanja i događaji mogu uvelike utjecati i na razvoj naši kapaciteta i rezultata jer se pravila, za koja smo do jučer mislili da su nepromjenjiva, vrlo brzo mijenjaju, a konačni ishod je u potpunosti nepredvidiv.

Novi protekcionizam i RH Fluidnost novih protekcionističkih inicijativa, njihova novost i nepredvidivost, predstavljaju zagonetku u pokušaju predviđanja njihovih mogućih utjecaja na Hrvatsku. Tema novog protekcionizma dobila je značajan prostor u medijima dolaskom na vlast predsjednika Trumpa u SADu. Najavama o raskidu NAFTA-e, izlasku iz pregovora o TTIP-u, snažnijem nastupu prema tradicionalnim partnerima u Europi i općenitom

naglašavanju parole „America First“, na globalno tržište unesen je osjećaj nepredvidljivosti, zabrinutosti i strepnje. Posljednje najave, ili prijetnje, Trumpa o izlasku iz svjetske trgovinske organizacije, dodatno dolijevaju ulje na vatru. Teško je procijeniti koliko su te prijetnje realne i ozbiljne, a koliko su, radi Trumpovog funkcioniranja prema pravilima potpuno stranim politici i diplomaciji, zapravo način oštrog pregovaranja u kojima se rade snažni koraci u jednom smjeru, a kako bi se vraćanje na početne pozicije ocijenilo kao napredak. Ono što se mora zamijetiti je kako Amerika nije jedina koja poduzima korake prema zaštiti svog tržišta, proizvođača i radnih mjesta. Rast novih sila u vidu Kine, Indije pa i drugih gospodarstava koji su do nedavno bili uspavani, a sad se bude i zauzimaju svoje mjesto, dovodi do potpuno novih izazova i prijetnji za dosadašnje vođe i prvake svjetskog gospodarstva. Tako EU postavlja granice određenim strateškim ulaganjima iz Kine; gospodarski odnosi Unije (i Amerike) s Rusijom su, načelno zbog političkih razloga, u puno lošijim odnosima nego su bili prije nekoliko godina; nove sile i države koje su do sada bile pod jasnom dominacijom određenih svjetskih sila mijenjaju partnere i okreću se novim prilikama i kombinaci-

jama. Gospodarska karta svijeta se mijenja nama pred očima, ne znamo kako će ona na kraju završiit, ali se trebamo postaviti snažno i pametno, u sklopu Europske Unije, ali i vodeći računa o svojim nacionalnim gospodarskim interesima. Primjerice, želi li Hrvatska sudjelovati u zabrani određenih ulaganja iz Kine u sektore i industrije koje su važne za Europsku Uniju, ukoliko mi te sektore i industrije nemamo razvijene i kao država nemamo što štititi niti od takve zaštite išta dobivamo, već samo gubimo potencijalna ulaganja s velikim brojem novih kvalitetnih radnih mjesta? Ovo je pitanje na koje će odgovor morati dati državni sustav i politika, vodeći računa o svim plusevima i minusima svake odluke. Mogli bi biti cinici (ali nećemo) i reći kako nas novi protekcionizam neće puno oštetiti, pa možda niti okrznuti. Najveći dio naše međunarodne trgovine, pa tako i izvoza, ostvaruje se s EU i susjednim državama, a ta tržišta ovim protekcionizmom neće biti dotaknuta u odnosu na nas. Zašto bi nas plašio gubitak nečeg što nemamo? No, situacija je takva možda kratkoročno. Već vrlo brzo će se učinci protekcionizma na druga gospodarstva Europske unije, a koja imaju snažne trgovinske odnose s drža-

vama van EU, preliti i na nas. Na koji će način pucati dosadašnji dobavni lanci i lanci dodane vrijednosti, ili na koji će se način oni dalje razvijati, te kako će to utjecati na naše tvrtke koje sada sudjeluju u tim lancima? Hoće li dosadašnje prilike i poslovi nestati, ili će se možda pojaviti novi? Kako će se razvijati interna konkurentnost EU tržišta, te kako će to utjecati na naše gospodarstvo? Ovakva i slična pitanja zahtijevaju jasan i sustavan pristup, analizu i pripremu, kako nas nova kretanja ne bi još jednom zatekla nespremne. Kako bi mogli, koliko god je to moguće, njima upravljati ili im se spremni prilagođavati. Ne postoji jedan recept koji je neprobojan. Postoji samo potreba pripreme kapaciteta našeg sustava i gospodarstva na način da bude spremno na sve izazove, da bude u mogućnosti brzo odgovoriti, prilagoditi se i naći svoje mjesto u mogućem novom poretku. Bojim se kako danas još nismo za to spremni, ali to ne znači da relativno brzo svoju poziciju i kapacitet prilagodbe ne možemo dovesti na puno višu razinu od dosadašnje. Samo nam to daje šansu za jasna i precizna predviđanja nadolazećih promjena, umjesto dosadašnjeg prilagođavanja u hodu i stalnog gubljenja koraka s onima s kojima se usST poređujemo. www.suvremena.hr

izvoz

Kako pomiriti naizgled nepomirljivo?

Briga za okoliš i rast izvozne konkurentnosti piše|prof. dr. sc. Esad Prohić Prirodoslovno-matematički fakultet Sveučilišta u Zagrebu; e-mail: esad.prohic@gmail.com

oliko je izvoz važan za Hrvatsku, govore statistički pokazatelji, iz kojih je vidljivo kako samo 15 posto hrvatskih poduzeća izvozi, no ta poduzeća istodobno zapošljavaju 52 posto ukupnog broja zaposlenih u svim poduzećima, ostvaruju 66 posto ukupnih prihoda od prodaje, a u razvoj ulažu čak 79 posto ukupno ulaganih sredstava u razvoj. U ovom ćemo članku pokušati suočiti dva značajna hrvatska strateška cilja: povećanje izvoza i izvozne konkurentnosti, s jedne strane i brigu za okoliš i ljudsko zdravlje koje ovisi o kvaliteti okoliša, s druge strane. Postaviti ćemo si nekoliko pitanja, kao: možemo li brigu za unapređenju stanja okoliša iz sfere troška pretvoriti u sferu investicije?; i može li tako izražena investicija biti i investicija za povećanje izvozne konkurentnosti? Ovdje ćemo ove dvije strateške komponente pokušati sagledati u objedinjenom konceptu održivog razvoja („sustainable development“) kao temeljne odrednice budućnosti. Termin održivi razvoj 80ih godina 20-og stoljeća ušao je u opću terminologiju kako bi se ukazala povezanost razvoja i zaštite okoliša... Definira se kao razvoj koji zadovoljava potrebe današnjega naraštaja bez ugrožavanja budu-

Suvremena trgovina 4(43)

ćih naraštaja. Održivi razvoj, kvaliteta okoliša i gospodarski razvoj postale su spojive aktivnosti.(1) Parametri važni za povećanje izvoza koji se u konvencionalnom gospodarstvu obično uzimaju u obzir (ali ne i nužno tim redom) su: 1. Cijena 2. Kvaliteta 3. Raspoloživost i količine 4. Udaljenost (transportni troškovi) U ovom pregledu mi ćemo pokušati vidjeti da li i kako, briga za okoliš i poštivanje okolišnih standarda, ono što združeno nazivamo strategija održivog razvoja uz poštivanje okolišnih normi, može doprinjeti povećanju izvoza i/ili povećanju izvozne konkurentnosti na globalnom tržištu.

2. Uvođenje što više proizvoda i servisa tzv. zelene tehnoolgije u izvozne programe. Ad1. Održivi razvitak izražen kao pragmatični koncept počiva na tri interaktivna stupa ili komponente: Okoliš (okolišni stup ili komponenta); Gospodarstvo (gospodarski stup ili komponenta) i Društvo (društveni stup ili komponenta). Područje djelovanja koje jednako uvažava sve tri komponente (na slici 1. izraženo kao područje presjeka tri kružnice je područje održivog razvoja. U ovaj interaktivni pristup moramo uvesti i koncept cirkularnog (kružnog) gospodarstva (cirkularne ili kružne ekonomije).

Suvremeni ekološki problemi dokaz su da razvojna paradigma zasnovana na neograničenoj eksploataciji prirodnih resursa i nekontroliranom korištenju apsorpcijskog kapaciteta okoliša postaje ograničavajući čimbenik za budući razvoj društva. Dakle, može se reći da je kružna ekonomija novi, revolucionarni koncept ekonomije 21. stoljeća, koji predstavlja kvalitetan odgovor na globalnu krizu okoliša i klimatske promjene. Kružna ekonomija je bitno drugačiji pristup ukupnim gospodarskim procesima, i to ne samo u području održivog iskorištavanja materijalnih resursa, već i u području socijalne odgovornosti i ravnomjernijeg razvoja gos-

Uvažavanje i uključivanje okolišnih normi i standarda u izvoznu strategiju može se izraziti na dva osnovna načina, kroz : 1. Shvaćanje poštivanja okolišnih normi kao dodanu vrijednost izvoznom proizvodu. Ovaj se pristup ogleda kroz uvažavanje koncepta održivog razvoja i koncepta kružnog gospodarstva i prednosti koje i koncepti ili strategije mogu donijeti na planu povećanja izvozne konkurentnosti.

Slika1. Trokomponentni pragmatični koncept

podarstva. Na taj se način zapravo napušta koncept linearne ekonomije, jer je postao preskup i neodrživ u smislu povećanja konkurentnosti na dulji rok. Ključna pretpostavka u transformaciji linearne u kružnu ekonomiju je povratna veza kojom prikupljeni i reciklirani otpad ponovo ulazi u proizvodni ciklus kao vrijedna sirovina. Jedna ista vrsta otpada može se, ovisno o tehnološkim karakteristikama, više puta reciklirati i ponovo korititi u narednim ciklusima procesa proizvodnje. Iako nije jednostavno odrediti ukupnost djelovanja i sve efekte kružne ekonomije, za naše istraživanje potrebno je uočiti nekoliko važnih efekata koji se mogu izraziti kao : 1. Povećanje produktivnosti i ekonomski rast: U modelu EU gospodarstva za 2050. procijenjeno kružno gospodarstvo može povećati GDP za 8%. To uključuje i porast GDP-a po zaposleniku između 10 i 15%. 2. Ohrabrenje investicija i inovacija: Primjena digitalne tehnologije, robotskih tehnologija i drugih modernih tehnologija, zajedno s održivim gospodarenjem sirovinama i otpadom. 3. Poboljšanje trgovinske bilance i ravnoteže u izvoznom - uvoznom sektoru: Trošak sirovina, uvoznih komponenti i materijala su obično između 40 do 60% ukupnih troškova i kako se veliki dio toga uvozi to može značajno utjecati na ukupnu trgovinsku bilancu. Neke recentne studije sugeriraju da sirovinski efikasan koncept kružnog gospodarstva može poboljšati trgovinsku bilancu za 1 do 2% GDP-a. 4. Generiranje novih radnih mjesta i šire društvene koristi: Analize u EU sugeriraju da prijelaz na kružno gospodarstvo može gene-

rirati otvaranje brojnih novih radnih mjesta. 5 Pomoći osiguranju prosperitetnog i snažnog gospodarstva: Ovisnost o uvozu sirovina i produkata stvara rizik od prekida ili poremećaja u lancu nabave. Upotreba novostvorene sirovine u konceptu kružnog gospodarstva može stvoriti potencijal smanjenja izloženosti kompanija neizvjesnosti smanjenjem rizika u lancu nabave. Kružni model može pomoći rastu gospodarstva koristeći novostvorene resursa koje ta gospodarstva već posjeduju na svojim teritorijima. Poštivanje postulata kružnog gospodarstva može dovesti i do smanjenja troškova transporta, skratiti vrijeme između narudžbe i isporuke, smanjiti emisiju stakleničkih plinova, smanjiti ovisnost o outsourcingu i time stvoriti uvjete za povećanje radnih mjesta. Sve ovo zajedno potencijalno smanjuje i cijenu izvoznog proizvoda i time povećava njegovu tržišnu konkurentnost. Ad2. U kontekstu sve većih cijena prirodnih resursa, oskudnosti i zavisnosti o uvozima, konkurentnost Europe, pa time i Hrvatske kao dije-

la europskog tržišta i njezin kapacitet za održivi rast ovisit će o poboljšanju učinkovitosti resursa u cijelom gospodarstvu. Program djelovanja za okoliš traži utvrđivanje pokazatelja i ciljeva vezanih uz učinkovitost resursa, a koji će biti smjernice donositeljima odluka iz javnog i privatnog sektora.˝U mnogim se sektorima već osjećaju koristi resursno učinkovitog gospodarstva. Sa stopom rasta zapošljavanja od 3%, tehnologije i usluge u sektoru zaštite okoliša predstavljaju veliki uspjeh. Predviđa se da će se u sljedećih 10 godina globalno tržište za ekoindustrije, koje danas vrijedi trilijun eura, udvostručiti. Ovo su dobre vijesti za europska poduzeća koja već prednjače na globalnoj razini u području recikliranja i energetske učinkovitosti. Trend porasta trgovanja u sektoru zelene tehnolgije raste brže od trenda općeg porasta trgovanja na globalnoj razini, kako je to prikazano na slici 2. Sve više poduzeća uviđa prednost širenja na eko-inovacije i pokretanja novih tehnologija, zatim prednosti mjerenja učinaka na okoliš njihovih poduzeća te pružanja informacija u vezi s okolišem svojim ulaga-

čima i klijentima u godišnjim izvještajima. Kao pozitivan primjer ovdje možemo i moramo navesti primjer Kraša d.d. koji se je u svom izvješću jasno oprijedjelila na poštivanje okolišnih normi. Tako se u izvješću kompanije pod naslovom „Politika okoliša“ navodi: KRAŠ d.d. kao najveći proizvođač konditorskih proizvoda u Hrvatskoj i regiji, obvezuje se kontinuirano poboljšavati svoje procese u svrhu zaštite okoliša. Poslovanje tvrtke zasniva se na načelima održivog razvoja i čistije proizvodnje, uz stalnu edukaciju svojih radnika za promicanje svijesti za okoliš. Ciljeve okoliša ostvarivat ćemo u okviru slijedećih smjernica: - uvažavanjem Ustava, uz poštivanje i provođenje nacionalnih zakonskih i ostalih zahtjeva, kao i propisa zemalja kupaca iz izvoza, - gospodarenjem aspektima okoliša sa svrhom sprječavanja negativnih utjecaja na okoliš, - postavljanjem općih i pojedinačnih ciljeva sa definiranim programima za njihovu realizaciju, - primjenom suvremene tehnologije u procesima, prihvatljivim za okoliš,

Slika 2. Porast trgovine tzv “okolišnim proizvodima” na globalnom tržištu. www.suvremena.hr

izvoz - sprječavanjem i smanjivanjem onečišćavanja na mjestu njegovog nastajanja, - upravljanjem otpadom u skladu s usvojenim procedurama, - racionalnim korištenjem svih vrsta energenata. Upravljanjem aspektima okoliša želimo prepoznati i sprječavati moguće rizike, a unaprijediti moguće prilike koje utječu na okoliš. Svaki radnik dužan je pridržavati se usvojene Politike okoliša sukladno utvrđenim odgovornostima i ovlaštenjima, koristeći sva svoja znanja i iskustva. Uprava Društva se obvezuje osigurati potrebne resurse kako bi Politika okoliša bila primjenjiva i kako bi se ostvarili postavljeni ciljevi okoliša.

Predsjednik Uprave Damir Bulić, dipl. oec. Politika okoliša, rev.4, veljača 2018. Nadalje treba spomenuti da je turizam jedan od sektora gospodarstva koji koristi vrijednost ekosustava da poveća tržišnu vrijednost svojeg produkta. Lideri globalne turističke industrije , shvaćaju da je turizam koji počiva na održivom konceptu kritičan za očuvanje prirode i lokalne kulture uz istovremeno povećanje tržišne vrijednosti turističkog proizvoda. Okvir za potporu izvoznom programu jeste i bolja integracija ekoloških pitanja u druge sektorske politike poput regionalne politike, poljoprivredne, ribarstva, energije i

prometa. Sustavna procjena ekoloških, društvenih i ekonomskih učinaka na inicijative sektorskih politika i cjelovita provedba zakonodavstva o procjeni učinaka na okoliš omogućit će bolje donošenje odluka i koherentne pristupe koji će donijeti višestruku korist.

Zaključak U današnjoj globalnoj ekonomiji, kompanije se pozivaju da jasno demonstriraju svoju opredjeljenost za poštivanje okolišnih uz društvene i gospodarske norme. Iako zaštita okoliša traži određena financijska izdvajanja pa i stvara dodatne troškove u proizvodnom procesu, ipak, analize pokazuju da poštivanje

okoliša daje više kao dodatna vrijednost izvoznom proizvodu i usluzi od troška koje donosi uvažavanje okolišnih normi. Proizvodi zelene tehnologije sve više nalaze svoje mjesto i u izvoznim strategijama uz, ne manje važno, poboljšanja općeg dojma o samoj kompaniji na sve više okolišno zahtjevnom pa i osvještenom globalnom tržištu. U globalnoj utakmici gdje gotovo svi mogu proizvesti sve, svaki, pa i mali dodatak vrijednosti i prepoznatljivosti našeg izvoznog proizvoda, kao što je to primejrice poštivanje okolišnih normi i ponašanja u skladu s tim, može biti onaj element prednosti koji će kupca usmjeriti prema našem ST proizvodu i usluzi.

Ministarstvo dodijelilo 24,3 milijuna kuna bespovratnih sredstava poduzetnicima ticanju razvoja novih proizvoda (dobara i usluga), tehnologija i poslovnih procesa kroz povećanje privatnih ulaganja u istraživanje, razvoj i inovacije. „Ministarstvo gospodarstva, poduzetništva i obrta do danas je objavilo ukupno 27 poziva na dostavu projektnih prijedloga vrijednosti 5,4 milijarde kuna, od čega je kroz 19 poziva, iznos od 4,5 milijarde kuna direktno stavljen na raspolaganje poduzetnicima, dok su ostali pozivi usmjereni unaprjeđenju poduzetničke infrastrukture. Ministarstvo je do sada odobrilo financiranje za 2071 projekt kojima je dodijeljeno 3,4 milijarde bespovratnih sredstava čime se planira otvoriti više od 8.700 radnih mjesta“, istaknuo je Darko Horvat, ministar gospodarstva, poduzetništva i obrta.

inistarstvo gospodarstva, poduzetništva i obrta dodijelilo je ovih dana ugovore o bespovratnim EU sredstvima hrvatskim poduzetnicima koji su odobreni unutar natječaja „Povećanje razvoja novih proizvoda i usluga koji proizlaze iz aktivnosti istraživanja i razvoja (IRI)“, „Internacionalizacija poslovanja MSP-ova“ i “Komercijalizacija inovacija u poduzetništvu“. Ukupna vrijednost 12 potpisanih ugovora iznosi 44,7 milijuna kuna, dok je iznos bespovratne potpore 24,3 milijuna kuna. Ugovore je svečano dodijelio Darko Horvat, ministar gospodarstva, poduzetništva i obrta. Sredstva dodijeljena kroz navedena tri poziva su namijenjena jačanju međunarodne konkurentnosti malih i srednjih poduzeća kroz predstavljanje proizvoda i usluga na međunarodnom tržištu, komercijalizaciji inovacija u poduzetništvu te po-

Suvremena trgovina 4(43)

Vjeran Vrbanec, predsjednik uprave HAMAG-BICRO-a ovom prilikom je izjavio: „HAMAG-BICRO kao institucija s bogatim iskustvom u provedbi EU fondova, podupire jačanje konkurentnosti malog i srednjeg poduzetništva. Samo u protekle dvije godine bilježimo 1.900 sklopljenih ugovora ukupnog iznosa 2,4 mlrd. kn bespovratnih sredstava. Dok je ukupna vrijednosti tih projekata 6,3 mlrd. kn. HAMAG-BICRO će i dalje pratiti rad malih i srednih poduzetnika, te ćemo im i dalje biti podrška u njihovom radu“. U 2018. godini Ministarstvo gospodarstva, poduzetništva i obrta objavilo je 8 natječaja, a do kraja godine planira još 4 natječaja direktno namijenjenih poduzetnicima, ukupne vrijednosti 1,5 milijarde kuna. Planiranim natječajima namjerava se potaknuti inovativne poduzetnike kroz ulaganja u infrastrukturu i opremanje kapaciteta, transfer tehnologije, te istraživanje i razvoj za unaprjeđenje postojećih i stvaranje novih proizvoda i usluga u sklopu sektora povezanih s prioritetima S3 Strategije.

Incoterms klauzule

Važan alat međunarodne trgovine piše|Ivana Prezzi, dipl. oec.

Incoterms ili Međunarodni komercijalni uvjeti su niz unaprijed definiranih komercijalnih pojmova objavljenih od strane međunarodne gospodarske komore u svezi s međunarodnim komercijalnim zakonodavstvom. Oni se naširoko koriste u međunarodnim komercijalnim transakcijama ili u procesima nabave. Njihova uporaba je podržana i trgovačkim vijećima, sudovima i međunarodnim odvjetnicima. Niz od tri slova trgovinskih pojmova vezanih uz zajedničke ugovorne određuje o kojoj je Incoterms klauzuli riječ.

adi lakšeg razumijevanja Incoterms klauzula, potrebno je prvo definirati carinsko područje, carinsku vrijednost robe i položaj Hrvatske, EU u odnosu na treće zemlje svijeta.

Republika Hrvatska dio je Europske unije. Europsku uniju čini 28 zemalja članica koje ujedinjene čine carinsku uniju (prostor na kojem se trgovina odvija bez carina i kvota, a carinske tarife su iste i vrijede za sve zemlje članice EU prema trećim zemljama). Tako, kada uvozimo iz neke treće zemlje koja nije članica EU npr. Turske, Srbije ili Rusije, carinsko područje naše zemlje odnosi se na cijelo područje EU, a ne samo na teritorij RH. To carinsko područje nam govori da u carinsku vrijednost robe koju uvozimo iz neke navedene zemlje ne ulaze troškovi iz te zemlje do granice RH, već do granice te zemlje s EU. Na primjer, kada iz Hrvatske uvozimo robu iz Rusije koja je upućena kopnenim prijevozom, granični prijelaz Siret, Rumunjska je ulaz u EU pa tako i u Hrvatsko carinsko područje. Na isti način, prilikom uvoza robe iz Turske u Hrvatsku, granični prijelaz Lesovo, Bugarska je ulaz u EU, a time i ulaz u Hrvatsko carinsko područje. Ako s druge strane neka država članica npr. Slovenija, uvozi iz Srbije kopnenim prijevozom, onda je granični prijelaz Bajakovo, Hrvatska ulaz u EU, a istodobno i ulaz u slovensko carinsko područje. Kada pak Hrvatska uvozi robu iz npr. Japana, Australije, SAD-a, Kine... pomorskim putem i brod je doveze do luke Rijeka, Hrvatska, Rijeka je točka ulaza u carinsko područje EU pa tako i svake pojedine njene članice. Zaključimo dakle da carinsku vrijednost robe čini fakturna vrijednost robe

uvećana za sve ovisne troškove do granice EU sa trećom zemljom.

Incoterms klauzule Transportne klauzule ili Incoterms klauzule (International (IN) Commercial (CO) Terms (TERMS) su službena međunarodna trgovačka pravila poslovanja donešena još 1936. godine pri Međunarodnoj trgovinskoj komori u Parizu koja vrijede za sve zemlje svijeta, bez obzira na njihove različitosti i specifičnosti u poslovanju, upravo zato da se izbjegnu nejasnoće. Klauzule su tijekom godina poslovanja modificirane i mijenjane nekoliko puta, a trenutno se koriste Incoterms 2010 koje su stupile na snagu 2011. i do danas su u uporabi. Jednostavno rečeno, to su pravila iz kojih iščitavamo koji troškovi idu na teret izvoznika/prodavatelja, a koji na teret uvoznika/kupca prilikom sklapanja kupoprodajnog ugovora. Izvoznik mora imati sve troškove u vidu kako bi mogao izračunati prodajnu cijenu robe koja mu donosi profit. Odnosno, uvoznik mora znati ukupnu cijenu robe, sa svim ovisnim troškovima, u trenutku uvoza. Kada govorimo o troškovima, onda moramo odmah zamisliti koji su to sve troškovi koji nas čekaju na putu iz jedne zemlje u drugu, od proizvođača do uvoznika. Zamislimo bilo koje prijevozno sredstvo. Roba se prvo mora ukrcati na to prijevozno sredstvo. Zatim treba platiti prijevoz robe. Na svom putu, roba mora biti osigurana pa govorimo i o trošku osiguranja. U zemlji u koju smo uputili robu, imamo i trošak posrednika koji će naplatiti svoju proviziju za daljnju prodaju www.suvremena.hr

izvoz robe. U konačnosti kada roba stigne na odredište, netko treba snositi i troškove carine i drugih davanja državi. Navedene troškove: - ukrcaja - posrednika - prijevoza - osiguranja - carine i dr. davanja treba povezati s pojedinom klauzulom kako bismo znali tko će te troškove platiti, prodavatelj ili kupac. Transportne klauzule dijele se u četiri osnovne skupine E, F, C, D prema početnom slovu svoga engleskog naziva. Dakle, govorimo o sljedećim Incoterms 2010 klauzulama (ukupno 11): EXW – Ex Works (named place of delivery) FCA – Free Carrier (named place of delivery) FAS – Free Alongside Ship (named port of shipment) FOB – Free on Board (named port of shipment) CPT – Carriage Paid To (named place of destination) CIP – Carriage and Insurance Paid to (named place of destination) CFR – Cost and Freight (named port of destination) CIF – Cost, Insurance & Freight (named port of destination) DAT – Delivered At Terminal (named terminal at port or place of destination) DAP – Delivered At Place (named place of destination) DDP – Delivered Duty Paid (named place of destination) Da bismo shvatili tko će snositi koji trošak primjenom navedenih klauzula moramo se povoditi osnovnim pravilom, a ono je: SVAKA KLAUZULA POKAZUJE KOJE TROŠKOVE SNOSI PRODAVATELJ I TOČNO MJESTO DO KOJEG IH SNOSI!

EXW klauzula Započnimo od kluzule EXW. Ta klauzula kaže da prodavatelj snosi troškove do trenutka kada roba iziđe iz tvornice.

Suvremena trgovina 4(43)

Znači, roba je proizvedena, izišla je (ex, skraćeno od exit-izlaz) iz tvornice (workstvornica, skladište, manufakturna radnja...) i tog trenutka obaveza prodavatelja je prestala, a započela je obveza kupca.

FOB klauzula

Drugim riječima, kupac će snositi sve troškove od trenutka izlaska robe iz tvornice pa do svog krajnjeg odredišta, prodajnog mjesta.

FAS luka + ukrcaj na plovilo = FOB luka

FCA kluzula Sljedeća je klauzula FCA. Ona uključuje trošak ukrcaja pred tvornicom izvoznika i prvi prijevoz do dogovorenog mjesta, najčešće granice. Ako se vratimo na naše najosnovnije pravilo, a ono je da Klauzula pokazuje troškove na teret prodavatelja do naznačenog mjesta, možemo zaključiti da FCA ugovorena klauzula pokazuje trošak ukrcaja i prijevoza do granice na teret izvoznika. Kada bismo navedeno pojednostavnili, mogli bismo dobiti i svojevrsnu jednadžbu: EXW tvornica + trošak ukrcaja i prijevoza do granice = FCA granica Ukoliko naš prijevoznik stigne na kopnenu granicu s ugovorenom klauzulom FCA, možemo zaključiti da je vrijednost robe na granici FCA granica ili franko granica.

Sada će vrijednost robe FAS luka uvećana za ukrcaj na brod prerasti u vrijednost robe FOB luka. Drugim riječima: FOB klauzula je klauzula koja se najčešće koristi u pomorskom prometu i označava da sve troškove i rizik robe snosi izvoznik do trenutka kada roba prijeđe ogradu broda. Onog trenutka kad se roba ukrca na brod, sve troškove snosit će uvoznik. Upravo taj trenutak prelaska ograde broda prije njegovog isplovljenja označava pomorsku granicu. Podsjeća li vas onda FOB klauzula na već neku spomenutu klauzulu? Podsjeća upravo na FCA kluzulu. U teoriji se može primjeniti i FCA klauzula, ali u pomorskom transportu se koristi češće FOB klauzula dok FCA klauzulu koristimo u kopnenom transportu. Izrazimo se sada našom jednadžbom: EXW tvornica + prijevoz i ukrcaj na brod = FOB granica

CPT klauzula Vratimo se na kopneni prijevoz. CPT klauzula ili Carriage paid to- prijevoz plaćen do određenog mjesta, ukazuje na činjenicu da svi troškovi prijevoza do naznačenog mjesta terete izvoznika. Proširimo sada našu jednadžbu:

FAS klauzula

EXW tvornica

Od 11 navedenih klauzula, njih 4 koriste se isključivo u pomorskom transportu. Uz FOB, CFR i CIF, FAS je jedna od te četiri.

= FCA granica

Sama riječ kaže da klauzula ukazuje na vrijednost robe dovedene uz bok broda (along side ship). Ukoliko kupoprodajnim ugovorom ugovorimo klauzulu FAS pomorska luka, znamo da će izvoznik platiti sve troškove ukrcaja i prijevoza robe do boka broda u luci, a da će uvoznik snositi sve troškove od tog trenutka.

+ ukrcaj i prijevoz do granice + prijevoz do naznačenog mjesta = CPT naznačeno mjesto CPT naznačeno mjesto predstavlja vrijednost robe na određenom mjestu sa troškovima ukrcaja i prijevoza na teret izvoznika. Zaključujemo, ako su uvoznik i izvoznik kupoprodajnim ugovorom dogovorili troškove prijevoza robom s CPT klauzulom do naznačenog mjesta, zna-

mo da će troškove ukrcaja i prijevoza do tog mjesta platiti izvoznik.

CIP klauzula Kako joj i sami naziv kaže, carriage and insurance paid to (troškovi i osiguranje plaćeno do naznačenog mjesta) ova je klaulzula proširena sa troškom osiguranja na teret izvoznika do naznačenog mjesta. Naša formula za izračun vrijednosti robe na naznačenom mjestu s ugovorenom CIP klauzulom bila bi: EXW tvornica + ukrcaj i prijevoz do granice = FCA granica + prijevoz do naznačenog mjesta = CPT naznačeno mjesto + osiguranje = CIP naznačeno mjesto

CFR i CIF klauzule Klauzule CFR i CIF su klauzule koje se koriste isključivo u pomorskom prometu. Klauzla CFR odgovara značenju klauzule CPT u kopnenom prometu baš kao što klazula CIF odgovara značenju klauzule CIP pri kopnenom prijevozu. Drugim riječima, ukoliko je ugovorena klauzula CFR naznačeno mjesto, trošak prijevoza odnosno vozarine do tog mjesta snosit će izvoznik, a prilikom ugovaranja klauzule CIF naznačeno mjesto, uz vozarinu, izvoznik će biti odgovoran i za trošak osiguranja do naznačenog mjesta.

DAP i DAT transportne klauzule DAP i DAT transportne klauzule sličnog su značenja. DAT (delivered at terminal) kao što i sam engleski naziv kaže, izvoznik će snositi sve troškove do terminala tj. uključivat će i trošak iskrcaja na teret izvoznika. Vrlo često, ova se klauzula odnosi na pomorski transport jer u samom nazivu nosi ime naznačenog mjesta-terminala, međutim nije pravilo, može se koristiti i prilikom kopnenog transporta. U praksi, u kopnenom prijevozu susrećemo klauzulu DAP naznačeno mjesto koja ukazuje na trošak iskrcaja na teret izvoznika na određenom mjestu, ne nužno terminalu.

CPT Beograd = 2000 kom x 30 EUR/kom= 60.000,00 EUR - trošak prijevoza Beograd- Bajakovo - 500,00 EUR = FCA Bajakovo-granični prijelaz = 59.500,00 EUR =446.250,00 kuna - troškovi u zemlji

5.000,00 kuna

= neto vrijednost izvoza=

441.250,00 kuna

- trošak proizvodnje (2000 kom x 40 kuna/kom) = isplativost izvoza

Podsjetimo se naše jednadžbe: EXW tvornica + ukrcaj i prijevoz do broda = FOB granica + vozarina = CFR naznačeno mjesto + osiguranje = CIF naznačeno mjesto + trošak iskrcaja = DAT terminal

DDP klauzula U konačnosti dolazimo i do DDP klauzule. DDP klauzula potpuno je oprečna EXW klauzuli jer pri ugovaranju ove klauzule, sve će troškove uključujući i troškove carine i drugih davanja državi (duty) biti na teret izvoznika. Prisjetimo se da su ugovaranjem EXW klauzule svi ostali troškovi na teret uvoznika. Iz svega navedenog nećemo zaključiti da je onda za izvoznika bolje ugovoriti EXW klauzulu prilikom transporta izvoza robe u drugu državu samo zato što pri EXW ugovorenoj klauzuli svi troškovi idu na teret uvoznika. Iz prakse znamo da će nam troškovi i prijevoza i osiguranja biti niži ukoliko te poslove ugovaramo sa nama poznatim poslovnim partnerima. Ako posao prepustimo uvozniku, mogli bismo proći lošije.

Isplativost uvoznog i izvoznog posla Vratimo se na troškove koji nastaju prilikom uvoza/izvoza robe odnosno prijevoza od proizvođača u jednoj zemlji do kupca u drugoj zemlji. Te se ukupne troškove može jednostavno podijeliti na:

80.000,00 kuna 361.250,00 kuna

– troškove izvan carinskog područja neke zemlje i – troškove unutar neke zemlje. Uvoznik mora zbrojiti sve troškove koji ga po ugovorenom paritetu pripadaju kako bi izračunao stvarnu vrijednost robe. Za potrebe isplativosti, a prema ugovorenom paritetu, uvoznik će prvo zbrojiti sve troškove do granice i izračunati carinsku vrijednost robe koju uvozi. Potom će toj vrijednosti pribrojiti sve troškove unutar zemlje kako bi dobio ukupan trošak nabave robe iz inozemstva. S druge strane, izvoznik će za potrebe izračuna isplativosti izvoza, oduzimati sve troškove koji ga po ugovorenom paritetu pripadaju. Na primjer, prema zadanom paritetu CIP naznačeno mjesto, izvoznik mora oduzeti i trošak prijevoza i trošak osiguranja od naznačenog mjesta do granice sa koje je uputio robu, kako bi dobio vrijednost robe na granici. Zatim će, od vrijednosti robe na granici oduzeti sve troškove u zemlji do mjesta proizvodnje ili preuzimanja robe. U konačnosti će oduzeti i vrijednost same robe kako bi dobio iznos svoje zarade ili izračunao isplativost izvoznog posla. Primjer. Izvoznik iz Varaždina izvozi 2000 kom zaštitnih sigurnosnih cipela u Srbiju, krajnje odredište Beograd. Ugovorio je cijenu od 30 eura po komadu na paritetu CPT Beograd. Trošak proizvodnje cipela je 40 kuna/kom. Troškovi prijevoza u zemlji, od Varaždina do granice Bajakovo iznose 5.000,00 kuna. Trošak prijevoza na relaciji Bajakovo-Beograd je 500 eura, a trošak osiguranja 27 eura. Izračunaj isplativost izvoznog posla za izvoznika iz Varaždina. Tečaj 1 euro = 7,5 kuna. Troškove osiguranja nismo oduzimali jer ih izvoznik nije ugovorio, ugovoren je bio ST paritet CPT! www.suvremena.hr

Izvoz

Logistika i konkurentnost

Budućnost svakako pripada autonomnom odvijanju transporta – otpremništva piše|Petar Šimić predsjednik Uprave trgovačkog društva PRIMACO

Hrvatsko gospodarstvo bi osjetno profitiralo od ukidanja trgovinskih barijera, a posebno od snižavanja poreznog opterećenja, birokratiziranosti i prevelikog utjecaja političkih odluka na ekonomiju. Neravnomjeran razvoj prometne infrastrukture onemogućuje primjenu suvremenih poslovnih modela u transportu i otpremništvu. 38

Suvremena trgovina 4(43)

rvatski izvoz raste već neko vrijeme stopom od 10-15% godišnje. Oko 70% hrvatskog izvoza odvija se cestovnim prometom, budući da su naši najveći trgovinski partneri zemlje članice EU. Međutim, valja napomenuti i da se jednakim intenzitetom povećava i izvoz robe pomorskim i zračnim putem, uglavnom putem luke Rijeka i luke Koper, te putem zračne luke Zagreb. Postavlja se pitanje u kojoj smo mjeri strukturno i tehnički osposobljeni da bismo odgovorili na sve veće izazove u pogledu transpoorta i otpremništva. Po-

kazalo se da neravnomjeran razvoj prometne infrastrukture onemogućuje ili otežava primjenu suvremenih poslovnih modela u transportu i otpremništvu. Hrvatsko gospodarstvo je sasvim sposobno da se ravnopravno natječe s najboljima, i to čak u uvjetima kada država samo smeta i ograničava poslovne, kreativne i inovativne kvalitete. Prema strukturi hrvatskog izvoza možemo zaključiti da Hrvatska definitivno najviše trguje s visoko razvijenim gospodarstvima u koje primarno izvozi indu-

strijske tehnološke proizvode, a ne sirovine. Hrvatsko gospodarstvo je, prema svim pokazateljima, dovoljno sposobno da se natječe na visoko razvijenim tržištima i ne postoji nikakav strah da bi slobodna trgovina bila na štetu hrvatskog gospodarstva, već bi mu primarno otvorila nove mogućnosti za rast. To dokazuje i razmjerno velik izvoz u SAD (3,2% plasiranog izvoza) i relativno visoka kompleksnost hrvatskog gospodarstva te brojni proizvodi u kojima već sada Hrvatska ima komparativne prednosti.

Zašto onda ipak škripi u poslovima s inozemstvom? Praksa pokazuje da su nam potrebne ozbiljne tehničke inovacije kako bismo razvijali multimodalni promet. Izlaz je u digitalizaciji, automatizaciji cjelovitih procesa i transformaciji prometnih sustava. Očigledno je da na tim područjima dosta zaostajemo i da nismo iskoristili šanse da kroz te procese unaprijedimo ukupni transport i otpremništvo Digitalizacija prometa i otpremništva ima mnoge prednosti koje krajnji korisnici već osjećaju . Tu, prije svega, mislim na digitalne panele s voznim redom javnog prijevoza, planiranje prijevoza putem digitalnih platformi, poboljšanje upravljanja postojećom infrastrukturom, bolje planiranje putovanja-otpreme, uštede vremena i niz drugih pogodnosti. Prednost je svakako i modularni prijevoz – kroz povezivanje sustava. Zamislite koliko bi hrvatsko gospodarstvo profitiralo od ukidanja trgovinskih barijera, a posebno od snižavanja poreznog opterećenja, birokratiziranosti i prevelikog utjecaja političkih odluka na ekonomiju. Hrvatsko gospodarstvo je sasvim sposobno da se ravnopravno natječe s najboljima, i to čak u uvjetima kada država samo smeta i ograničava poslovne, kreativne i inovativne kvalitete. Konkurentnost hrvatskih izvoznika ne ovisi uvijek samo o troškovima proizvodnje, već često na konačnu cijenu utječu i troškovi logistike, odnosno transporta. No rast tih troškova najčešće je povezan s organizacijom carinskih ispostava. Evo i konkretnih primjera (i prijedloga za poboljšanje) na rad carinskih ispostava.

mi. Primjerice, u carinsku ispostavu na zagrebačkom Jankomiru kamion mora stići do 14 sati ako želi nastaviti put u istom danu. Zakasni li samo nekoliko minuta, ostat će parkiran na carinskom parkiralištu čitav dan, što podrazumijeva plaćanje skupoga cjelodnevnog parkiranja te kretanje tek idućeg dana. Oni pak što prevoze lako kvarljivu robu moraju dodatno paziti na radno vrijeme sanitaraca na carini. Zbog toga svoj dolazak moraju usklađivati s njihovim radnim vremenom, a tome se mora prilagoditi i konačni kupac te robe, što također komplicira čitav posao. Posebni granični i carinski režimi dodatno povećavaju vrijeme transporta, zbog čega rastu i fiksni troškovi prijevoznika. U konačnici izvoznici moraju povećati cijenu svojeg proizvoda, pa su samim tim manje konkurentni na stranom tržištu. Tome pridonose i visoki troškovi dodatnih usluga poput parkirališta na kojima kamioni moraju čekati ako vozač ne stigne na vrijeme. Neuobičajeno radno vrijeme carinskih ispostava na kraju rezultira i (pre)skupim vozačem koji bi inače mogao biti raspoređen na neku drugu vožnju. Problem izvoznika katkad je i pronalazak adekvatnih načina prijevoza, što jako dobro znaju proizvođači velikih strojeva zbog kojih nerijetko treba zatvarati promet, angažirati specijalna vozila ili charter avione i brodove. Za konkurentnost hrvatskih izvoznika od izuzetne je važnosti konkurentnost hrvat-

skih prijevoznika i logističara. Zbog toga posebno pozdravljamo najavu Ministarstva financija da će se od 1. siječnja 2019. godine odobravati povrat dijela trošarine hrvatskim prijevoznicima. U vrijeme kad svi resursi značajno poskupljuju ili ih čak i nema, što se posebno odnosi na radnike u prometu i logistici, svako pojeftinjenje važno je ne samo financijski nego i psihološki. Problem nedostatka vozača nije samo hrvatski problem, već glavno pitanje za sve prijevoznike i logističare diljem Europe u narednih nekoliko godina. Konkurentnost hrvatskih kompanija još uvijek ne dopušta da vozačima ponudi plaću jednake visine kao što to primjerice mogu ponuditi Njemačka ili Belgija, ali se vrlo brzo približava tome. Unatoč tome, svi bitni čimbenici prepoznaju ovo kao glavni izazov, i u ovom trenutku nema pravog odgovora na njega. To pitanje moglo bi se osjetno ublažiti prihvaćanjem digitalizacije koju zagovaraju UETR (Europska udruga cestovnih prijevoznika) i HUP – udruga prometa. Riječ je o digitalizacijia procesa prijave vozača u međunarodnom prometu i povezivanje podataka u unificirani sustav na razini EU, umjesto pojedinačnih sustava svake države članice koji se sada primjenjuje. To bi uvelike administrativno, a i financijski rasteretilo prijevoznike – otpremnike. Također, tu je i ideja o jedinstvenom sustavu elektroničke naplate cestarine.

Kada je riječ o digitalizaciji u hrvatskom prometu koji doživljava značajnu transformaciju, najveći napredak je postignut je u pomorskom prometu. Pri Ministarstvu mora, prometa i infrastrukture predstavljeni su projekti digitalizacije svih ključnih javnih usluge u pomorskom prometu s ciljem da se administrativno rasterete svi sudionici tog prometa (u radnom zakonodavstvu pitanje e-pomorac; upravljanje pomorskim dobrom). U procesu digitalizacije nužno je voditi računa o procjeni socioekonomskog i okolišnog učinka automatizacije i digitalizacije u prometu, uzimajući u obzir nove vještine, kompetencije i znanja potrebne u tom sektoru. U zadnjih desetak godina gotovo svaki dokument EU govori o prometnoj politici i otpremništvu naglašava važnost primjene inteligentnih transportnih sustava u prevladavanju problema prometa i prijevoza u zemljama članicama. Poboljšanje prometnih sustava u nacionalnim okvirima preduvjet je za učinkovitu integraciju transporta i otpremništva na razini EU, kao i na širem europskom području. Za daljnja poboljšanja potrebna je suradnja svih društvenih subjekata, povezivanje znanstvenih institucija, poslovnih subjekata i javne uprave kako bi se postigao optimalni transportno;otpremnički sustav koji će poticati razvoj gospodarstva . Budućnost svakako pripada autonomnom odvijanju transporta – otpreST mništva.

Prije nego što kamion s robom za izvoz napusti Hrvatsku mora proći carinsku kontrolu, no tu znaju nastati problewww.suvremena.hr

izvoz

Energia naturalis - grupa koja pomiče granice Vukovarsku ENNA grupu i PPD prati glas da su uvijek nekoliko godina ispred konkurencije. Dok drugi tek prepoznaju trendove, oni ih već primjenjuju. pripremile|Korporativne komunikacije Energia naturalis grupe

ok su vijesti o iseljavanju iz Hrvatske i osobito Slavonije postale svakodnevne, iz vukovarske Energia naturalis grupe (ENNA) stižu vijesti o novim ulaganjima i dobrim poslovnim rezultatima. Naime, ovi su Slavonci odlučili okrenuti pilu naopako, razmišljati izvan okvira i uporno raditi vjerujući u sebe. Poslujući u energetskom sektoru, odlučili su iskoristiti prednosti zajedničkog europskog energetskog tržišta koje se otvorilo ulaskom u Europsku uniju. Godinama su učili o drugim tržištima i intenzivno se pripremali, a rezultat trgovine na tom zajedničkom europskom tržištu stigao je u 2017. i odrazio se u odličnim poslovnim rezultatima. Energia naturalis (ENNA) hrvatska je holding kompanija koja vrši upravljačku ulogu u dvadesetak društava unutar grupe. Karakterizira ju širok spektar poslovanja - od distribucije i opskrbe prirodnim plinom, obnovljivih izvora energije, trgovine naftnim derivatima; od informacijskih i komunikacijskih tehnologija preko investicijskih projekata do transporta. Sjedište Energije naturalis je u Vukovaru, u Hrvatskoj, a uspješno posluje kroz tvrtke u Mađarskoj, Švicarskoj, Bosni i Hercegovini, Srbiji i Sloveniji. Jezgru Energije naturalis čini PPD grupa koja se bavi uvozom, prodajom, opskrbom i distribucijom prirodnoga plina.

Sedamnaest godina upornosti Priča o PPD-u započela je prije punih 17 godina. PPD, naime, posluje od 2001.

Suvremena trgovina 4(43)

, a njegovi počeci vezani su uz dobivanje koncesije za distribuciju plina u gradu Vukovaru i devet općina Vukovarskosrijemske županije. 100%-tni je vlasnik te najkvalitetnije distribucijske mreže u zemlji koja je u cijelosti izgrađena privatnim investicijama. PPD njome upravlja, održava ju i razvija i besplatno je na nju priključio 10 500 potrošača. Kapital im je već tada bio preko 100 milijuna kuna, dok su godišnje prihodovali 50-ak milijuna kuna. Zadnjih 10 godina imaju više od 13 000 stalnih kupaca. Otvaranje plinskoga tržišta se, kao jedan od uvjeta za ulazak u Europsku uniju, napokon dogodilo 2012. godine. PPD ju je dočekao spreman, naoružan znanjem i iskustvima susjednog mađarskog tržišta koje su neprestano posjećivali i proučavali godinama ranije. Otada počinje značajniji rast njihovih prihoda, a s rastom prihoda rastao je i interes za njih. U ENNA grupi, koja je vlasnica PPD-a i 20-tak drugih tvrtki, plaću danas zarađuje više od 300 ljudi, a taj se broj gotovo neprestano povećava.

Pavao Vujnovac, predsjednik uprave ENNA grupe

Samouvjereno i hrabro na europskim tržištima Drugi značajan trenutak za plinski business događa se upravo sada. Posljednjih smo se godina intenzivno pripremali za trading na europskim burzama i za iskorak na nova tržišta. U 2017. stigli su prvi značajniji rezultati toga intenzivnog višegodišnjeg rada i značajnog porasta aktivnosti na europskim plinskim burzama i tržištima – ističu u ENNA grupi. Uz PPD, Energia naturalis vlasnik je i 25% dionica Luke Ploče d.d., jedne od najznačajnijih strateških luka dubokog gaza u

Poseban angažman na vukovarskom području smatraju društveno odgovornim poslovanjem, u kojem ENNA i PPD sudjeluju stipendijama, neprestanom edukacijom svojih zaposlenika zaposlenika te zakladom Novo sutra koja posebno ulaže u društveno korisne projekte na području Slavonije. Zaklada je u tek nešto više od godinu dana djelovanja ostvarila projekte kao što su pomoć u izgradnji rehabilitacij-

srednjem Jadranu. Njezina odlična prometna povezanost i povoljna geostrateška pozicija čine ju prirodnim čvorištem, čime se omogućava učinkovita povezanost između Jadrana, Mediterana i središnje Europe. ENNA je u Luci Ploče dovršila prvu fazu izgradnje terminala za naftne derivate koja u daljnje faze razvoja ulazi kao ATT- Adriatic Tank Terminal, uloživši 170 milijuna kuna. Od tvrtki u portfelju rado ističu i ENNA Transport preko kojeg su snažno ušli na tržište željezničkog cargo prijevoza čim se počelo liberalizirati, slično kao i na plinsko tržište. Ta tvrtka danas prevozi ili organizira prijevoz robe kroz desetak europskih zemalja, od Belgije preko Njemačke, Hrvatske i zemalja regije, do Bugarske i Rumunjske. Većina roba koje danas prevoze su žitarice koje iz smjera Ukrajine, Rumunjske, Mađarske, Srbije i Hrvatske idu prema Italiji. Također, u vrlo dobroj suradnji sa željeznicama u Federaciji BiH i Republici Srpskoj prevoze velike količine rasutih roba razne vrste ugljena, željeznih ruda, starog željeza, kontejnera, šećera i sl. U željeznicu su unijeli su najmoderniju informacijsku tehnologiju koju su sami smislili i razvili i po kojoj ih prepoznaje sve više partnera na europskom tržištu. Uspješno poslovanje s plinom omogućilo je ENNA grupi i ulaganje u tvrtku za energetsku obnovu ENNA ESCO, koja upravo dovršava energetsku obnovu opće bolnice u Varaždinu. Istodobno, ENNA ESCO je započela obnovu Policijske akademije u Zagrebu. PPD i ENNA koriste i prednosti područja od posebne državne skrbi, pa tako u vukovarskoj gospodarskoj zoni grade svoje prvo kogeneracij-

sko postrojenje za proizvodnju električne energije na biomasu – ENNA biomasa Vukovar. Sredinom listopada u toj istoj gospodarskoj zoni otvorit će novu poslovnu zgradu PPD-a. Nabrojane investicije, koje su trenutačno u tijeku, vrijedne su preko 100 milijuna kuna. ENNA grupa je u intenzivnom procesu digitalizacije, uz koju osobitu pažnju polaže na obrazovanje svojih zaposlenika, kroz vlastiti sustav obrazovanja i usavršavanja zaposlenika ENNA Go!.

sko-edukativnog parka u Antunovcu kraj Osijeka, projekt inkluzije djece s Downovim sindromom u Zagrebu; organizirana je akcija „Male ruke, velika djela“ kroz koju je prikupljen novac za kupnju mobilnog rendgen uređaja namijenjenog dječjem odjelu Klinike za infektivne bolesti „Dr. Fran Mihaljević“. Prošle je godine u Vukovaru organiziran i prvi Dan Zaklade Novo sutra, na kojemu su dodijeljene stipendije za darovite studente pet slavonskih županija, KBC-u Osijek i OŽBu Vukovar dodijeljena je vrijedna dijagnostička oprema, a posebno su ponosni na projekt koji je ostvaren s Tehničkom školom Nikola Tesla iz Vukovara u kojem su opremili jedan od najmodernijih elektroničko-robotičkih kabineta u regiji. Osim ulaganja u vlastite zaposlenike, ekologiju, znanost, humanost i mlade, ulažu i u sport - tako su ponosni sponzori uspješnih klubova kao što su RK PPD Zagreb, HRMK Zrinjski iz Mostara, ženskog odbojkaškog kluba ENNA Vukovar koji se, osim vrhunskih rezultata, mogu pohvaliti i ulaganjem u djecu i mlade kroz sportske škole koje djeluju u sklopu kluST bova koje podržavaju. www.suvremena.hr

izvoz

Drvna industrija raste i želi veću razvojnu ulogu! Prerada drva i šumarstvo se unatoč čestim medijskim stereotipima o tradicionalnoj i zastarjeloj industriji koja izvozi sirovinu sve više u medijima i u političkim krugovima profiliraju kao stabilan sektor koji ostvaruje važne izvozne i razvojne rezultate. Na šumi baziran sektor uistinu dobro radi već više od 15 godina i tek sada se u javnosti naziru prva priznanja. Nije tajna da upravo ova industrija čuva i povećava zaposlenost ruralnih područja te već godinama ostvaruje više od 10% hrvatskog izvoza, u kome finalni proizvodi čine više od 65%. dok izvoz tehničke sirovine ne prelazi 5%. Važan doprinos ruralnom razvoju Hrvatska se posljednjih godina susreće s velikom demografskom krizom i iseljavanjem radno sposobnog stanovništva, stoga ovaj sektor tijekom ove godine pokreće niz inicijativa u zakonodavnom i regulatornom području, jer dugoročno želi biti partner Vladi RH u opsežnom oporavku ruralnog prostora, što je preduvjet za jačanje pozicija na sve zahtjevnijim izvoznim tržištima drva,

Suvremena trgovina 4(43)

piše|Marijan Kavran, mag. oec., MBA Direktor, Hrvatski drvni klaster

koja zbog rastućih tržišta Kine i Indije postaju sve složenija. Mnoge drvoprerađivačke tvrtke djeluju upravo na demografski i razvojno zanemarenim područjima poput Slavonije ili Like te Gorskog kotara, čime se dodatno naglašava strateška važnost ove djelatnosti na koju se veže lokalno radno sposobno stanovništvo. Zajedno sa šumarstvom sektor zapošljava 53.000 radnika, a sama prerada drva i proizvodnje namještaja preko 35.000 radnika, dok je u industrijskim subjektima s više od 10 radnika zaposleno 23.000 osoba.

Globalna iskustva jačaju tvrtke i kapacitete povlačenja EU sredstava Sektor je etabliran na europskom i svjetskom tržištu (Hrvatska je 4. svjetski proizvođač masivnog parketa) i želi svojim stabilnim poslovnim rezultatima poslati dublju poruku o potrebi brzog i sveobuhvatnog društvenog, razvojnog i industrijskog redizajna, jer su izvoz i investicije uglavnom zanemarene. Sektor se može pohvaliti mnogim liderskim tvrtkama s

visokom udjelom R&D te čestom primjenom inovacija i razvojem novih i modernih proizvoda od drva. Za navedeno su potrebni primjereni domaći i EU poticaji gdje također postoji snažan kapacitet povlačenja razvojnog novca. U razdoblju od 2006. iz proračuna je iskorišteno oko 60 mil. eura i ove godine sektor se pokazuje kao dobar korisnik razvojnih sredstava kroz niz natječaja.

Dobro korištenje energije iz drva Hrvatska je važan proizvođač modernih drvnih goriva, budući da sa 300.000 tona proizvodimo 1,2% svjetske proizvodnje drvnog peleta, što je prava rijetkost u konkurentnosti hrvatskog gospodarstva u odnosu na globalno tržište. Industrija kvalitetno prerađuje domaću sirovinu i ima ozbiljan i evidentan potencijal za rast, posebno uz veće korištenje financijskih sredstava koja se baziraju na postojećim EU programima. Od 2007. razvijaju se projekti investicija u kogeneracijska postrojenje s kvotama od 120 MW, od kojih je do sada izgrađeno oko 45 MW postrojenja za proizvodnju električne energije, te nekoliko puta veći kapaciteti za proizvodnju toplinske energije koja se koristi uglavnom u tehnološkim procesima, ali iz za daljinsko

Energetska učinkovitost: Dobar primjer je upravo drvna industrija Ministar zaštite okoliša i energetike dr.sc. Tomislav Ćorić i direktor Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost Dubravko Ponoš formalizirali su ugovore o dodjeli bespovratnih 26 mil. eura ili oko 2 i pol puta više sredstava nego što je to bilo planirano početkom provedbe. Radi se o natječaju iz kraja 2017., odnosno o ukupno odobrenih 77 projekata energetske obnove tvornica. Vrlo je znakovito, a pohvalno je da o tome pišu vodeći hrvatski mediji, kako se pojedinačno na razini cijele Hrvatske ističe upravo drvna industrija. Bespovratne potpore dobile su tvrtke Spin Valis 2,7 mil eura, DI Čazma 1,6 mil., Mundus Viridis 1,2 mil., Lokve 0,9 mil. eura, Drvo Samardžija 0,65 mil. eura, Promming 0,5 mil. eura, DI Klana 0,5 itd.

grijanje ili za poljoprivrednu proizvodnju. Veće korištenje biomase, odnosno OIE i primjena EU politika kružne ekonomije, Vlada RH je odredila kao jedan od glavnih ciljeva i razvojnih prioriteta, iako se u praksi nailazi na različite probleme. Sektor je primjerice već niz godina zaineresiran plasirati glavninu drvnog peleta koji se sada 85% izvozi također i na domaće tržište, za što trebaju snažnije upute Vlade javnim naručiteljima, što je ujedno i obveza Vlade prema postojećim EU politikama, ali takva podrška za sada izostaje.

Klasterizacija postaje okosnica sektorskog razvoja Prerada drva jedan je od rjeđih sektora u kojima je aktivno zaživjela klasterizacija, jer uspješno djeluju nacionalni Klaster konkurentnosti osnovan od Ministarstva gospodarstva po modelu „triple helix“ koji predviđa sudjelovanje znanstvene zajednice, JLS i lokalne zajednice te avangardnih tvrtki koje već imaju dobre pozicije na svjetskom tržištu. Uspješno i prepoznatljivo djeluju Hrvatski drvni klaster i Crobiom, hrvatska udruga za biomasu, kao nacionalne asocijacije uključene u rad vodećih europskih i svjetskih sektorskih udruga. Važnu ulogu u konsolidaciji sektorskog stanja i suradnje industrije i šumarstva ostvaruje sektorska udruga koja djeluje pri Hrvatskoj gospodarskoj komori. Realizirani su i projekti pokretanja klastera i posljedičnih razvojnih centara u Varaždinskoj i Vukovarsko-srijemskoj županiji, što potvrđuje kapacitet drvoprerađivačkih i šumarskih sredina za razvoj inovacijsko-tehnoloških projekata, baziranih na lokalnim resursima te uz korištenje sredstava iz EU fondova, koja su do sada u segmentu R&D sporije i u manjem obimu pronalazila put do prerađivačke industrije.

Stabilna suradnja sa šumarstvom! Usvojen novi Zakon o šumama Ključna poluga u razvoju sektora krije se u potrebi osiguravanja 2,2 mil. m3 pilanske sirovine i oko 3 mil. kubika biomase i ogrjevnog drva što osigurava tvrtka u državnom vlasništvu Hrvatske šume i ta suradnja se unatoč mnogim monopolističkim elementima ocjenjuje sve više

obostrano zadovoljavajućom. Šumarstvo je u Hrvatskoj posljednjih godina opterećeno bolestima šuma, požarima i posebno štetama od elementarnih nepogoda poput vjetroloma i ledoloma, pa se osjećaju velike oscilacije u etatu i količini nekih roba na tržištu. Najtraženiji je još uvijek slavonski hrast a od drugih sortimenata višemetrično drvo, odnosno biomasa. Hrvatski sabor je ove godine usvojio novi Zakon o šumama koji će na kvalitetniji način urediti upravljanje i raspolaganje šumama i šumskim zemljištima. Najveći naglasak novog propisa odnosi se na činjenicu da će 90 posto dosadašnjih obveznika općekorisne funkcije šuma (OKFŠ), njih oko 180 tisuća, biti oslobođeno plaćanja te naknade. Po novome, vlasnici šuma plaćaju jedinicama lokalne samouprave veći doprinos. S 3,5 povećan je na 5%, odnosno s 5% na 10% za JLS na potpomognutim područjima. Novi zakon predviđa i izdvajanje namjenskih sredstva koja će služiti kao poseban fond za razvoj drvne industrije i to je najveći domet ovog zakona, smatraju sektorski analitičari. Resorni ministar Tomislav Tolušić istom je prigodom objasnio da će ta sredstva u 2019. godini biti vidljiva na proračunskim pozicijama Ministarstva poljoprivrede, a to bi moglo znatno povećati sektorske potpore jer se radi o oko 11 mil. eura koji će se koristit isključivo za podizanje konkurentnosti domaće drvne industrije.

Rekordne statistike: Proizvodnja namještaja i prerada drva porasle u prvom kvartalu 2018. Hrvatska drvna industrija konstantno raste od izlaska iz krize 2012. i iznenađuje mnoge ekonomske analitičare. Već redovito, objave statističkih podataka Državnog zavoda za statistiku o kretanjima indeksa obujma industrijske proizvodnje nisu mogle proći nezapaženo što doprinosi boljem imidžu sektora, posebno u bankarskim krugovima koji sve više javno priznaju kako je jedan od najkonstantnijih industrijskih sektora s kontinuiranim rastom upravo prerada drva (C16), a s povećanjem siječanjske proizvodnje i proizvodnja namještaja (C31), posebno u kontekstu nacionalnih afera u brodogradnji i drugim više politički povezanim i upravljanim industrijskim sektorima. Uglavnom, dvoznamenkasti rast bio je vidljiv kroz niz prošlih godina www.suvremena.hr

izvoz a tako je i ove godine. Proizvodnja namještaja u ožujku je porasla za 19,8%, dok je u razdoblju I.-IV. 2018. prerada drva rasla za 7,1% a namještaj za 9,6%. Istovremeno je cijela hrvatska prerađivačka industrija u prvom kvartalu zabilježila pad, uz smanjenje industrijske proizvodnje u ožujku od 9 posto. Objavljen je i zabrinjavajući podatak od smanjenju hrvatskog izvoza, no drvna industrija je u razdoblju I.-II. 2018. povećala izvoz za 15%.

Radna snaga je najveći problem. Sektor traži radnike u Ukrajini! Sve veći nedostatak industrijske radne snage u Hrvatskoj prisiljava na šumi baziran sektor na razmatranje mogućnosti za hitan uvoz radnika. Nekad je bio problem pronaći inženjera ili stručnog operatera na pilama trupčarama, a danas je izazov pronaći i NKV radnike na većini hrvatskih pilana. Industrija stoga razmatra opcije uvoza radnika, pa je u lipnju u Ukrajini boravila delegacija Hrvatskog drvnog klastera i CROBIOM-a, Udruge za biomasu. Ostvareni su kontakti u regiji Zakarpati i utvrđen je interes lokalne stručne radne snage za sada samo za poslove u hrvatskom šumarstvu, posebno za sječu i vuču koji se obavljaju po neto cijeni od cca 3 eura/m3 . Radi se o stručnjacima koji već rade slične poslove u Poljskoj i drugim zemljama, a dolaze iz regije koja je okrenuta šumi i drvu kao lokalnim resursima. Sektor je

upozorio Vladu da postoji premalo informacija o potpisanom sporazumu između naše i ukrajinske vlade. Oko operatera za drvnu industriju za sada nije zamijećena visoka tehnološku razina u ukrajinskoj drvnoj industriji i trebat će se nastaviti s pronalaskom optimalnih rješenja iz drugih zemalja.

SPIN VALIS iz Požege pokrenuo najveću investiciju u R&D Tema jačanja istraživanja i razvoja te primjene inovacija (R&D&I) u prerađivačkoj industriji je veliki izazov a veliki razvojni iskorak napravio je požeški Spin Valis, koji je na državni natječaj prijavio razvojni projekt ukupne vrijednosti 13 mil. eura. za osnivanje centra kompetencija (CEKOM). Ova proaktivna i izvozno orijentirana tvrtkama uživa snažnu podršku lokalne zajednice, što nesumnjivo može znatno unaprijediti industrijsku proizvodnju na ruralnom području Požeško-slavonske županije i dovesti do zadržavanja stanovništva na području cijele Slavonije. Prvi projekt u drvnoj industriji pokrenula je navedena proizvodna tvrtka a isti se bazira na znanju i kadrovskom resursu postojeće tvrtke Spin Valis d.d. Namjerava se potaknuti razvoj inovativnih drvnih proizvoda iz područja drvne industrije i industrijskog dizajna izrađenih od masivnog drva hrasta i bukve te primijeniti „smart tehnološka rješenja“ kod prerade drva. U Požegi djeluju dva klastera lokalnih proizvođača s preko 20 umreženih tvrtki koje se bave specifičnim vrstama proizvodnje a kroz vertiklanog nositelja CEKOM SPIN biti će im omogućeno dodatno povezivanje u opskrbne lance kod proizvodnje namještaja i opreme za jadranske hotele ili za objedinjavanje izvoza na svjetsko tržište.

Suvremena trgovina 4(43)

Stalna i respektabilna ulaganja u razvoj tehnologija U sektoru djeluje većina tvrtki s domaćim kapitalom iako se posljednjih godina na tržištu sve više pozicioniraju i važni međunarodni lideri, poput talijanskih Florian Grupe i Calligarisa ili švicarsko norveške grupacije Bauwerk-Boen. Velika su očekivanja i od švedske grupacije Valinge (Pervanovo) koja ambiciozno ulazi u parketnu proizvodnju te namjerava realizirati niz R&D ulaganja na bazi slavonskog hrasta. Niz domaćih tvrtki svake godine ulaže velika sredstva u proširenje tehnološke osnove, a prednjači tvrtka Cedar u Vrbovskom izgradnjom najmodernije europske pilane za tvrdo drvo s preko 70 mil. eura namijenjenu za izvoz na tržište Japana, Kine, Indije te grupacija Sherif koja uglavnom plasira najrašireniju hrvatsku sirovinu bukvu na tržište Egipta i Bliskog istoka.

Novi proizvodi za nova tržišta Mnoge tvrtke u sektoru su ohrabrene za daljnja ulaganja u razvoj novih proizvoda, čime se ostvaruju i uspjesi na etabli-

PRIORITETI HRVATSKOG DRVNOG KLASTERA u 2018. BRENDIRANJE HRVATSKOG DRVA / Postoje objektivne mogućnosti za veće korištenje EU programa za oznake kvalitete, uključujući i zemljopisno podrijetlo slavonskog hrasta i općenito ekološki i održiviji pristup uzgoju šuma te preradi drva. SUDJELOVANJE U DOMAĆEM I EU ZAKONDAVNOM PROCESU / Potrebno je postići konsenzus oko donošenja Zakona o industrijskoj preradi drva, čime će se dugoročno riješiti pravo na državnu sirovinu i primjenu niza razvojnih politika. Potrebno je pratiti raspravu o EU regulativi o korištenju zemljišta, promjene korištenja zemljišta i šumarstva (LULUCF) u kontekstu održivog gospodarenja šumama. U EP je postignuto izuzeće za Hrvatsku zbog nemogućnosti upravljanja šumama za vrijeme Domovinskog rata te je EK upozorena na temu zaostalih miniranih površina u šumama. OTVORENA KOMUNIKACIJA S VLASTI I MEDIJIMA / Djelovanje biobaziranog i na šumi baziranog sektora u javnosti treba promicati transparentni dijalog s nositeljima vlasti i otvoreno treba komunicirati sve sektorske prednosti, ali i ograničenja, posebno nedostatak kadrova, ili neodgovarajuće obrazovne kurikulume koji ne prate potrebu uvođenja tehnoloških inovacija uz potporu EU istraživačkih projekata. ISTRAŽIVANJE I RAZVOJ / Proizvodnja biobaziranih i ekoloških proizvoda podrazumijeva niz mogućnosti za R&D i primjenu inovacija, jer se zapravo cijeli ovaj sektor budućnosti rađa na inovacijama i novim znanjima. Cilj je postići „fosil free društvo“ koje će koristiti u velikoj mjeri bio proizvode i bio energiju, a EU bi mogla financirati njihov razvoj, jer EU želi biti svjetska predvodnica u primjeni novih znanja i tehnologija. VAŽNOST ŠUMA I ZAPOŠLJAVANJE NA RURALNIM PODRUČJIMA / Uloga europskih šuma je neprocjenjiva i proizvodnja održivih drvnih proizvoda treba biti jedan od hrvatskih prioriteta. Sukladno načelu kružne ekonomije potrebno je pokušati čim duže produžiti vijek drvu koje dobivamo iz šume, a ne ga koristiti isključivo za energiju, odnosno spaliti ga za proizvodnju struje. Hrvatska ima potencijale da kroz energetsku učinkovitost prozora i vrata te veće korištenje drvnog peleta dodatno poveća zaposlenost na ruralnim područjima, ali i utječe na smanjenje uvoza fosilnih goriva. OIE I ENERGIJA IZ DRVA / U proteklom desetljeću se u Hrvatskoj preslabo koristila drvna biomasa za proizvodnju toplinske i električne energije. Šumska biomasa je važan segment energetske politike i obnovljivih izvora energije usko povezane s EU ciljevima gospodarskog rasta. U Hrvatskoj ima prostora za reviziju cjelokupnog tržišta energije, a bio-bazirane energije su slabije zastupljene u usporedbi s energijom iz vjetra ili solarnih polja. VEĆE KORIŠTENJE EU FINANCIRANJA / Bez EU sredstava teško je povećati produktivnost i prihode sektora te smanjiti utjecaj na okoliš, npr. korištenjem bioulja, biodizela, smanjenjem ispuštanja CO2 tijekom transporta i proizvodnog procesa, ali i odgovornijim pristupom prema okolišu i zdravlju radnika kao i potrebom korištenja svih otpadnih proizvoda u šumarstvu i preradi drva za proizvodnju energije. KLIMATSKE PROMJENE / Potrebno je voditi računa o utjecaju klimatskih promjena i sve češćoj prisutnosti elementarnih nepogoda. Proizvodnju u šumi i pridobivanje drvnih proizvoda treba održivo usmjeravati. Navedena klimatska ograničenja mogu znatno utjecati na potencijalni gubitak bioraznolikosti, pogoršanje uvjeta u šumarstvu, te posljedično u svim povezanim industrijama koje se na njih naslanjaju.

ranim svjetskim sajmovima poput tvrtke Prostoria u segmentu dizajniranog namještaja koja prodaje namještaj na zahtjevne svjetske destinacije. Druge liderske tvrtke poput đakovačke Ancone u segmentu opremanju hotela izlaze na tržište SAD-a, a mnogi su aktivni na tržištu Kine, za što treba preuzimanje odgovornosti i rizike.

14 mrld. KN (1,89 mlrd. EUR) iznosi prihod sektora a 65% prihoda ostvaruje se u izvozu Potrebna je nova razvojna paradigma s lokalnim korištenjem sirovina U Hrvatskoj su otvoreni mnogi procesi, a ove godine se dosta raspravlja o koristima 5-godišnjeg članstva u EU. Analitičari se slažu kako je potrebno povezati više razvojnih politika, posebno kako bi se zaustavio proces deindustrijalizacije i zadržavanja te eventualnog povećanja zaposlenosti. EU niskougljične politike idu u prilog sektoru, jer nalažu da se sirovine lokalno prerađuju i da se postiže visok stupanj energetske učinkovitosti. Jedan od permanentnih izazova je jačanje potencijala povlačenja sredstava iz EU fondova, unatoč dobrim iskustvima koje ovaj sektor ima, a njegove sve bolje lobističke pozicije u Zagrebu i Bruxellesu su također izgledne, jer se ova branša isprofilirala kao ozbiljan i stabilan industrijski lider, a ne kao gubitaš ili sektor slučaj. Uzimajući u obzir aktualni trenutak na hrvatskoj političkoj sceni i predstojeće EU izbore može se zaključiti kako su Vlada i nadležni ministri, posebno potpredsjednik Vlade Tolušić vrlo skloni honorirati rezultate sektora, nakon što tvrtke ostvaruju sve važnije izvozne rezultate i osiguravaju važna devizna sredstva. Dodamo li tome i činjenicu da je vodstvo Hrvatskih šuma kao strateškog partnera vrlo zainteresirano za nastavak stručnog dijaloga i rješavanje otvorenih pitanja, očekuje se kako će se tijekom 2019. dogoditi novi rast i probiti magična granica od 2 mlrd. eura priST hoda ovog sektora. www.suvremena.hr

izvoz

20 godina izvozno kreditnog osiguranja u Hrvatskoj – HBOR HBOR, kao izvozna i razvojna banka Hrvatske ima ulogu i državne izvozno-kreditne agencije te ove godine obilježava 20 godina aktivnosti na području izvozno-kreditnog osiguranja. Prigoda je to za osvrt na najvažnije u tom razdoblju, ali i trenutak za uočavanje novih prilika.

BOR, kao izvozna i razvojna banka Hrvatske ima ulogu i državne izvozno-kreditne agencije te ove godine obilježava 20 godina aktivnosti na području izvozno-kreditnog osiguranja. Prigoda je to za osvrt na najvažnije u tom razdoblju, ali i trenutak za uočavanje novih prilika Gotovo sve razvijene zemlje imaju jednu ili više institucija koje se bave financiranjem, izvozno-kreditnim osiguranjem, izdavanjem garancija i drugim oblicima pružanja podrške izvozu. U Hrvatskoj je 1992. godine osnovan HBOR prvenstveno kao razvojna banka, da bi od kraja devedesetih godina HBOR prerastao i u izvoznu banku i agenciju za izvozno kreditno osiguranje, točnije od 1998. godine HBOR dobiva mandat za poslove izvozno kreditnog osiguranja. U ovom je razdoblju HBOR postao punopravan partner izvoznicima, ali i financijskim institucijama koji prate izvoznike. Naime, kako su se mijenjale gospodarske okolnosti i potrebe gospodarstvenika, tako se i proširivala paleta usluga koje HBOR pruža u okviru izvozno kreditnog osiguranja. Tako je primjerice, pored tradicionalnih vrsta kreditnog osiguranja poput kratkoročnog osiguranja i shema osiguranja kredita dobavljača i kredita kupcu, uveden program osiguranja kredita za pripremu izvoza. Ovo osiguranje često koriste poslovne banke i klijenti kojima nedostaju kolaterali za financiranje novih izvoznih ugovora. Povećani zahtjevi tržišta posebno su se osjetili nakon što se svjetska financijska

Suvremena trgovina 4(43)

kriza 2008. prelila i na gospodarstvo Hrvatske. Tada je HBOR razvio program osiguranja garancija, s obzirom na to da su se banke povukle s mnogih tržišta i prestale pratiti svoje klijente posebice kod poslova u građevinskom sektoru. Preuzimanjem pravne stečevine EU, te zahtjevom za pridruživanjem u EU, Hrvatska je preuzela obavezu u ovom segmentu razdvojiti komercijalni dio poslova izvozno-kreditnog osiguranja od poslova u ime i za račun države, te je početkom 2010. godine HBOR razdvojio navedene poslove. Zajedno s partnerom osnovano je društvo kćer, Hrvatsko kreditno osiguranje d.d. koje se od tada specijalizirano bavi kreditnim osiguranjem. Danas je navedeno društvo u 100%-tnom vlasništvu HBOR-a. Zajednički nastup sa srodnim institucijama u sferi paralelnog osiguranja ili reosiguranja vrlo je važan okvir stvoren na međunarodnom polju kako bi i gospodarstvenici iz malih ekonomija kao što je Hrvatska imali mogućnost sudjelovati u velikim projektima. Model reosiguranja s drugim ECA-ma (izvozno kreditnim osigurateljima) HBOR je koristio kod nekoliko većih projekata, od kojih se hrvatski izvoznik pojavljivao ili kao glavni ugovaratelj ili kao poddobavljač. U provođenju poslova posebna pažnja se pridaje malim izvoznicima i izvoznicima početnicima te je HBOR uveo program osiguranja kratkoročnih izvoznih potraživanja za male izvoznike, čime je usmjerio podršku malim izvoznicima s volumenom izvoza do 2 mil eura godišnje koji ne mogu dobiti ponudu kod komercijalnih osiguratelja. Od početka obavljanja poslova izvozno-kreditnog osigu-

ranja pa do kraja 2017. HBOR kao državni izvozno kreditni osiguratelj ukupno je osigurao i reosigurao promet u iznosu od 3,2 milijarde eura i podržao transakcije hrvatskih izvoznika prema gotovo 80 država u svijetu. U dosadašnjem poslovanju isplaćeno je preko 20 milijuna eura odšteta i pripadajućih troškova. Najveće odštete isplaćene su na tradicionalnim tržištima hrvatskih izvoznika, od kojih je na prvom mjestu Bosna i Hercegovina s pojedinačno najvećom isplaćenom odštetom po dužniku, po kojoj se očekuje u narednim godinama uspješan regres. Fokus djelovanja HBOR-a kao osiguratelja (ECA-e) u posljednjim godinama je i razvoj što bližih odnosa s poslovnim bankama i to na domaćem i inozemnom tržištu, te su se uvjeti osiguranja značajnije mijenjali i usklađivali sukladno zahtjevima banaka, koji su proizašli iz zahtjeva Basel regulative. S obzirom na to da je Hrvatska mala ekonomija, HBOR kao državni izvozno-kreditni osiguratelj pristupa zahtjevima klijenata na inovativan i fleksibilan način, jer u sličnim ekonomijama nema trenda koji zagovara usku specijalizaciju odnosno kreiranje jednog proizvoda koji je primjenjiv za svakoga. Banke koje su značajni partneri izvoznicima, kao značajan kanal kroz koji dolaze korisnici programa izvozno-kreditnog osiguranja su i dalje u fokusu, te je edukacija i osvještavanje o HBOR-ovim izvozno-krednim programima i dalje posao na kojem se ustrajno radi. Zaključno, obzirom na strateški cilj Hrvatske, a to je rast izvoza, HBOR kao jedan od bitnih aktera na financijskom tržištu Hrvatske pružat će i dalje podršku izvoznicima da dio rizika koji nisu spremni sami preuzeti prenesu na državu, odnosno da uz podršku države lakše dođu do kredita banaka namijenjenih za izvoz. Sve u cilju kako bi izvozno orijentirana ekonomija doprinijela održivom gospoST darskom rastu Hrvatske.

FINA e-Arhiv

DIGITALNI ČUVAR VAŠEG POSLOVANJA

FINA e-Arhiv FINA e-Arhiv je pravo rješenje za Vas jer nudi: FINA vam nudi uslugu e-Arhiv koja će u potpunosti zadovoljiti sve vaše potrebe za sigurnu i pouzdanu pohranu čuvanjem i brzim pristupom e-dokumentima, stvaranje centralne arhive e-računima ali i ostalim dokumentima koje automatsko pohranjivanje dokumenata u sustav želite pretvoriti u digitalni oblik. Usluga omogućuje dugoročnu pohranu svih vrsta elektroničkih dokumenata, nastalih kao elektronički zapis ili digitalizacijom papirnog dokumenta.

samostalno upravljanje arhivskim sadržajem napredno pretraživanje i pregled sadržaja po bilo kojem podatku upotrebu elektroničkog potpisa i vremenskog žiga što osigurava neizmijenjena svojstva dokumenata

Svaki digitalizirani dokument kroz FINA e-Arhiv je dostupan u sekundi, trajan je i tajan!

izvoz

Klasteri i izvoz piše|mr. sc. Željko Erkapić, mag. oec. direktor Klaster poljomehanizacije d.o.o.

Uvod Tijekom posljednjeg desetljeća prošlog stoljeća mnoge zemlje u EU počele su se ozbiljno zanimati i baviti izgradnjom i uspostavom klasterski orijentiranih mjera s ciljem ojačavanja industrijskih mogućnosti za inovacijama te kako bi povećali nacionalnu konkurentnost u cjelini. Na tragu aktivnosti utvrđivanja instrumenata koji podupiru i doprinose povećanju inovativnosti vrlo veliki značaj odnosio se na proces umrežavanja industrija, centara za istraživanje i visokih škola i fakulteta. Klasterske inicijative su adekvatan i efikasan instrument s ciljem koncentracije resursa kako bi se dostigla kritična masa te ubrzao transfer znanja i know-how. Inicijacija i koordinacija klaster inicijativa te umrežavanje su postali važan alat regionalne vlasti kojim se podupire i ubrzava ekonomski rast u sektoru visokih tehnologija, no isto tako i u sektoru niže tehnološke zastupljenosti.

Što su klasteri i zašto klasteri? Klasteri su skupina međusobno povezanih industrija, a dva su ključna elementa koja ih determiniraju. Može se reći, da prvo i najbitnije jest povezanost poduzeća u klasteru kroz međusobne poslovne odnose, a potom da je ta skupina uzajamno poveza-

Suvremena trgovina 4(43)

nih tvrtki smještenih u neposrednoj blizini jedna druge. Odnosno, kako je Michael Porter definirao klastere: „Geografski koncentrirana međusobno povezana poduzeća, specijalizirani dobavljači, pružatelji usluga, tvrtke iz srodnih industrija i pripadajućih institucija (npr. sveučilišta, agencije za standardizaciju, trgovačka udruženja i sl.), koje se međusobno nadmeću na određenom polju, ali također i surađuju“. Razlog u kojem se može tražiti potreba poduzeća da se udružuju i organiziraju kao klaster leži u sve većem stupnju procesa globalizacije, koja ima značajan utjecaj na razvoj industrija i regija i njihovu konkurentnost. Taj cjelokupni proces zasigurno vrši i određen utjecaj na sve relevantne strukture koje su uključene u definiranje i provođenje regionalnih politika, kako bi se slijedom te novonastale situacije dodatno promislilo o strategiji i razvile nove aktivnosti. Jedna od takvih novih aktivnosti jest i razvoj procesa izgradnje klastera i njihova integracija u regionalne inovacijske procese i strategije.

Izazovi europske industrije suočene s globalnom konkurencijom Danas se više nego ikad do sada razvoj regionalnih tvrt-

ki pa i razvoj cijelih regija suočava s posljedicama i rezultatima globalne konkurentnosti kroz nezaustavljiv proces globalizacije društva i tržišta, odnosno kroz gospodarskopolitički i društveno-kulturni preobražaj uvjeta življenja kao i sve većom isprepletenošću međusobnih veza, a na taj način i povećanom međuovisnošću tako kreiranog suvremenog svijeta. Konkurentnost se najviše ogleda u inovativnim rješenjima i aktivnostima sveukupnih industrija, a prisutnošću takvih industrija u pojedinim regijama uvjetovana je i veća konkurentnost takvih regija. Regionalna konkurentnost je u programu i ciljevima Europske unije jedno od najvažnijih pitanja ekonomskog razvoja i kreiranja ekonomskih politika te primjene naprednih tehnologija koje bi osigurale veću i kvalitetniju konkurentnost Europske unije u odnosu na ostala tržišta svijeta.

Ciljevi EU u području industrije i inovacija koji su naglašeni kroz program Europa 2020. godine: – ojačati industrijsku bazu Europe povećanjem konkurentnosti, – promicati prijelaz na gospodarstvo s niskim emisijama ugljika, – podupirati inovacije s ciljem stvaranja novih izvora rasta i zadovoljavanja potreba društva, – poticati stvaranje i rast malih i srednjih poduzeća i promicati poduzetnički duh, – osigurati otvoreno unutarnje tržište robe. Sukladno navedenim ciljevima najvažnije aktivnosti koje je potrebno provoditi da bi se oni ostvarili odnose se prije svega na: 1. Jačanje inovacija

2. Jačanje kooperacije 3. Jačanje internacionalizacije poslovanja i izvoza. Mogućnost inoviranja je ključni moment uspjeha regija općenito, a posebno se to odnosi na industriju. U današnje vrijeme poticanja ekonomske globalizacije te povećane upotrebe informatičkih tehnologija stavlja ogroman pritisak na ubrzanje inovacijskog procesa. Usporedno s jačanjem inovacija potrebno je jačati i suradnju između industrija, a poseban naglasak se stavlja na suradnju malih i srednji poduzeća, istraživačkih institucija i visokih škola i fakulteta. Poticanjem kooperacijskih projekata povećava se stopa inovacijskih procesa i transfera tehnologije od razvojnih institucija, visokih škola i fakulteta, na industriju. Posebice mala i srednja poduzeća nemaju dovoljno resursa i znanja kako bi ušla na nova tržišta. Upravo zato proces internacionalizacije jest bitan čimbenik za poduzeća i regije kako bi uspjeli u konkurentskoj borbi na globalnom tržištu.

Iz svega ukratko navedenog potpuno je razvidno da je pravi put i način da se dostignu ovi ciljevi razvoj klasterskih inicijativa i klastera, kao prepoznatog alata za povećanje konkurentnosti koji je svoje mjesto našao i u Lisabonskoj deklaraciji iz 2000-te godine: – „Europa kao najdinamičnija i najkonkurentnija ekonomija temeljena na znanju!“, gdje se mobilizacija potencijala regionalnih klastera smatra ključnim instrumentom u postizanju tog ambicioznog cilja.

Klasterska politika u Republici Hrvatskoj Posljednjih 15-ak godina klasteri su bili često spominjana tema u gospodarskim krugovima pa su tako i određene institucije pokazale interes za poticanje pa čak i sufinanciranje procesa klasterizacije u Republici Hrvatskoj. Na početku važno je reći da su prepoznata dva načina nastajanja klastera i to po principu „bottom-up“, odnosno princip „odozdo prema gore“ kada inicijativa dolazi od samih gos-

podarstvenika ili tvrtki koje vide svoj interes u udruživanja i „top-down“ tj. princip organiziranja klastera „odozgo prema dolje“, koji je iniciran od strane određenih državnih institucija poput ministarstva, komore, regionalnih razvojnih agencija i slično. Treći put je kombinacija „bottom-up“ i „top-down“ pristupa i možda bi najispravnije bilo reći da je Klaster poljomehanizacije koji vodim nastao upravo spomenutim trećim pristupom. Ono što je bitno i razlikuje klastere od drugih vrsta udruživanja to je takozvani princip „triple - helixa“, što u osnovi znači da su sastavnice klastera osim tvrtki iz poslovnog sektora i znanstvene i razvojno istraživačke institucije te institucije nacionalne i lokalne razine koje kreiraju kroz svoj zakonodavni okvir poduzetničku klimu i poduzetničko okruženje. Poznato je da su u Republici Hrvatskoj komunikacijski kanali između poslovnog sektora, znanosti i inovacijskih centara te nacionalne i regionalne uprave prilično zagušeni i da naprosto nema dovoljno sinergijskih veza pa onda niti pravih posljedičnih učinaka te je upravo klasterska organizacija sadržajno drugačija, moglo bi se reći cjelovitija i usmjerena u rješavanje problema konkurentnosti gospodarstva. Drugim riječima, povećanje konkurentnosti i mogućnost izvoza nameće se kao nužnost i imperativ te jedina mogućnost opstanka pojedinih tvrtki i industrija jer tržište se sve više globalizira i poslovanje u lokalnim okvirima iz dana u dan postaje sve teže i teže, a u pojedinim industrijama gotovo je i nemoguće.

Nešto o Klasteru poljomehanizacije Kada sam 2007. godine kao novoimenovani klaster me-

nadžer u Hrvatskoj udruzi poslodavaca, Nacionalnom centru za klastere (HUP NCK) od nule krenuo u proces organiziranja i strukturiranja Klastera poljomehanizacije, koji je bio jedan od pet klasterskih inicijativa, naišao sam na prilično nerazumijevanja kod potencijalnih članica oko toga što to ustvari klaster jest i što klaster razlikuje od ostalih udruživanja. U tom razdoblju od 2007. -2009. godine obišao sam na terenu oko 100-tinjak tvrtki proizvođača poljoprivredne mehanizacije, rezervnih dijelova i komponenti za poljoprivrednu mehanizaciju. Zaista nije bilo niti malo jednostavno u tom procesu zbližavanja, izgradnje povjerenja jednih prema drugima i otkrivanja potencijalnih mogućnosti za efikasnijom i racionalnijom proizvodnjom te boljom i prepoznatljivom tržišnom penetracijom, doći do točke kada su od svih kontaktiranih potencijalnih članica Klastera poljomehanizacije 42 tvrtke iskazale interes za priključenje Klasteru, a 23 tvrtke i institucije su potpisale Ugovor o trajnom konzorciju. Kao što je poznato za provedbu svake ideje potrebna su i određena financijska sredstva i tijekom te prve dvije i pol godine financiranje se je osiguralo kroz dobivena sredstva EU na natječaju za strukturiranje i organiziranje pet klasterskih inicijativa unutar HUP NCK, zatim putem sredstava Ministarstva gospodarstva koja su također dobivena na natječaju i na kraju putem sredstava lokalne zajednice, što u slučaju Klastera poljomehanizacije znači sredstva Grada Osijeka i Osječko-baranjske županije. Klaster poljomehanizacije registriran je 14. srpnja 2009. godine na Trgovačkom sudu u Osijeku kao društvo s ograničenom odgovornošću, a osam članica s jednakopravnim udjelima u društvu su registrirani kao jednakopravni udjeličari www.suvremena.hr

izvoz u Klasteru poljomehanizacije. Od tada se Klaster financira putem članarina i iz projekata EU u kojima je sudjelovao, kao i iz sredstava na projektima realiziranih kroz javne natječaje koje je objavljivao MINGORP i MINPO, a posljednji takav natječaj objavljen je 2014. godine. To znači da je sufinanciranje klasterskih projekata koji su od bitne važnosti za podizanje konkurentnosti malog i srednjeg poduzetništva, potpuno izostalo od strane države, odnosno Ministarstva gospodarstva, od 2015. godine, što je u mnogome otežalo ili onemogućilo realizaciju takvih projekata. Unatoč donesenoj Strategiji razvoja klastera u RH s važnošću od 2011. do 2020. godine, gdje su klasteri prepoznati kao alat za povećanje konkurentnosti hrvatskog gospodarstva, kroz (ne) operacionalizaciju klasterske

Mirno spavajte! OSIGURANJE POTRAŽIVANJA RJEŠENJE ZA NEPLAĆANJE KUPACA

strategije poslovni klasteri u RH prepušteni su sami sebi bez natječaja i sredstava kojima bi se sufinancirali klasterski projekti, što je u konačnici dovelo do izostanka realizacije projekata, a koji su trebali doprinijeti poboljšanju konkurentnosti gospodarstva. Vođenje takve klasterske politike od strane države izravno je utjecalo na urušavanje i nestajanje klastera. Tako oslabljeni klasteri nisu imali dovoljno snage i resursa za ulazak u partnerske EU projekte s drugim klasterima EU, a pojedinačni uspješni slučajevi su samo potvrda žilavosti pojedinih klastera, ali ne i smišljena klasterska politika koja je u funkciji povećanja konkurentnosti hrvatskog gospodarstva. Unatoč tako nepovoljnim okolnostima Klaster poljomehanizacije je u suradnji s

Hrvatskom gospodarskom komorom intenzivno radio na projektu internacionalizacije poslovanja pa je svoje članice prezentirao na dvadesetak međunarodnih sajmova i izložbi relevantnih za poljoprivrednu mehanizaciju počev od Maroka, Alžira, Njemačke, Italije pa sve do Rusije i Rumunjske. Na takvim manifestacijama povećava se vidljivost Klastera i njegovih članica, a poljoprivredna mehanizacija ne prodaje se preko web shopa, nju kupci žele vidjeti i „opipati u živo“. Tako se danas može reći da je prosječni izvoz u Klasteru poljomehanizacije preko 70% i da je upravo izvoz spasio te tvrtke od propadanja i da je internacionalizacija poslovanja projekt u koji se treba i mora ulagati i ako ova država želi sačuvati domaću proizvodnju i industriju mora pronaći mjere i načina kako da joj

OSIGURANJE POTRAŽIVANJA RJEŠENJE ZA NEPLAĆANJE KUPACA

osiguranja

osiguranje.

3. Zaključenje ugovora o osiguranju. Od toga trenutka mi slijedimo Vašu prodaju. 3. Zaključenje ugovora o osiguranju. 2. Prezentacija svih uvjeta poslovne suradnje kako biste donijeli pravu odluku.

Tko koristi osiguranje potraživanja?

E ST JE

? A L I ”Najbolji

način da predvidite budućnost je da je stvorite.” Da se oko 50%

neplaćanja odnosi na kupce s kojima je ALI? ZN I L toga bila ostvarena prije Da se oko 50% dugogodišnja neplaćanja odnosi na kupce s kojima je suradnja

2. Prezentacija svih uvjeta poslovne 1. Ponuda temeljem Vašeg upitnika biste donijeli isuradnje procjenekako Vaših kupaca kojepravu želiteodluku. ponuditi u

1. Ponuda temeljem Vašeg upitnika i procjene Vaših kupaca koje želite ponuditi u osiguranje.

Od toga trenutka mi slijedimo Vašu prodaju. Tko koristi osiguranje potraživanja?

I na kraju ostaje nada da će se ova situacija morati promijeniti i shvatiti neiskorišteni potencijal klastera, a unatoč i usprkos izostanku klasterske politike u RH, Klaster poljomehanizacije je jedan od najdugovječnijih i najnagrađivanijih klastera u RH. Kao najbolji klaster u RH nagrađen je 2011. godine od Vlade RH, odnosno Ministarstva gospodarstva (MINGORP), a istu takvu nagradu i priznanje dobio je 2015. godine od Ministarstva poduzetništva (MINPO). Ove godine tj. 2018. Klaster poljomehanizacije dobio je prestižnu nagradu i priznanje Međunarodnog ekonomskog foruma „Perspektive“ za doprinos razvoju poduzetništva u Srednjoj i Jugoistočnoj Europi „StvaraST telji za stoljeća“.

”Najbolji način da predvidite budućnost je da je stvorite.” Abraham Lincoln

Mirno spavajte!

U samo 3 koraka doUpolice samo 3 koraka osiguranja do police

na tom putu pomogne jer pomažući industriji ustvari pomaže sebi, što nije potrebno dodatno elaborirati.

prije toga bila ostvarena dugogodišnja suradnja

Abraham Lincoln

Hrvatsko kreditno osiguranje d.d.

Bednjanska 14, 10000 Zagreb T. 01/ 5630 600; 5630 605; 5630 615 F. 01/ 6170 063 Hrvatsko kreditno osiguranje d.d.

e-mail: info@hkosig.hr

Bednjanska 14, 10000 Zagreb T. 01/ 5630 600; 5630 605; 5630 615 F. 01/ 6170 063

www.hkosig.hr

e-mail: info@hkosig.hr www.hkosig.hr

Veliki, srednji i mali poslovni subjekti koji prodaju robu i usluge drugim pravnim subjektima uz odgodu plaćanja na domaćem i inozemnom tržištu. Veliki, srednji i mali poslovni subjekti koji prodaju robu i usluge drugim pravnim subjektima uz odgodu plaćanja na domaćem i inozemnom tržištu.

Natječaj za doktorski studij Poslovne ekonomije

ibertas međunarodno sveučilište ove akademske godine upisuje 1. generaciju doktoranada na doktorski studij Poslovne ekonomije. Pokretanje zajedničkog poslijediplomskog doktorskog studija Poslovna ekonomija utemeljeno je na postojećoj suradnji Libertas međunarodnog sveučilišta u Zagrebu i Sveučilišta u Zadru, zajedničkog diplomskog studija Međunarodni odnosi i diplomacija i poslijediplomskog doktorskog studija Međunarodni odnosi. Početak nastave doktorskog studija Poslovne ekonomije planiran je za studeni 2018. Raspisan je natječaj za upis 30 studenata na zajednički poslijediplomski sveučilišni doktorski studij Poslovne ekonomije za stjecanje akademskog stupnja doktor/doktorica znanosti iz područja društvenih znanosti, polja ekonomije u akademskoj godini 2018./2019. Nositelj studija je Sveučilište u Zadru, a suizvoditelj Libertas međunarodno sveučilište u Zagrebu. Studij traje 3 godine (šest semestara), a njegovim završetkom stječe se 180 ECTS bodova i akademski stupanj doktora/doktorice znanosti. Uvjeti upisa na doktorski studij su:

prof. dr. sc.Duško Pavlović, dr. sc. Nikola Protrka i doc. dr. sc. Petar Popović

• završen sveučilišni dodiplomski ili diplomski studij ili znanstveni magisterij iz područja društvenih, humanističkih, tehničkih ili drugih znanosti s prosjekom ocjena na studiju najmanje 3,5; pristupnici s nižim prosjekom trebaju dostaviti dvije preporuke sveučilišnih nastavnika • poznavanje engleskog jezika. dr.sc. Ardian Kastarti

Ukupna školarina iznosi 95.000,00 kn i plaća se semestralno. Nastava će se izvoditi u prostorijama Libertas međunarodnog sveučilišta. Prijave za studij se predaju od 20. kolovoza do 30. rujna 2018. u Referadi Libertas međunarodnog sveučilišta ili se šalju poštom na adresu: Libertas međunarodno sveučilište (PDS Poslovna ekonomija), Trg. J.F. Kennedya 6b, 10 000 Zagreb. Sve dodatne informacije mogu se dobiti u: Uredu za poslijediplomske studije Sveučilišta u Zadru (tel: +385 23 200533, e. tajnistvopds@unizd.hr) ili Referadi Libertas međunarodnog sveučilišta (tel: +385 1 5633113, e: mtomasovic@libertas.hr).

www.suvremena.hr

obrazovanje

Prodavač po mjeri tržišta rada piše|Dubravka Liebl, prof.

inistarstvo znanosti i obrazovanja u školsku godinu 2018./2019. kreće s nova četiri strukovna kurikuluma prema modelu dualnog obrazovanja: prodavač, staklar, dimnjačar i kozmetičar. Pretpostavka kvalitetnoj provedbi navedena četiri strukovna kurikuluma prema modelu dualnog obrazovanja jesu velike promjene koje se događaju u strukovnom obrazovanju, a koje su započele donošenjem Programa razvoja strukovnog obrazovanja i osposobljavanja 2015. – 2020., Izmjenama Zakona o strukovnom obrazovanju donesenom 22. ožujka 2018. godine (Narodne novine broj 25/2018.) te usklađivanjem navedenog zakona sa Zakonom o Hrvatskom kvalifikacijskom okviru (Narodne novine, broj 22/2013. i 41/2016. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 64/2018.). Koncept Hrvatskog kvalifikacijskog okvira pretpostavlja usku povezanost tržišta rada i obrazovanja u smislu uključivanja poslodavaca u izradu standarda zanimanja kao polazne osnove za definiranje znanja i vještina koje polaznici trebaju ostvariti tijekom procesa učenja, a koje će se pretočiti u ishode učenja kao sastavni dio standarda kvalifikacija i strukovnog kurikuluma. Osim navedenih zakona, Ministarstvo znanosti i obrazo-

Suvremena trgovina 4(43)

Koncept HKO-a Standard kvalifikacije povezani s odgovarajućim standardom zanimanja

Standard zanimanja temeljen na analizama sadašnjih i budućih potreba tržišta rada

Strukovni kurikulum usklađen s pripadajućim standardom kvalifikacije

HKO Koncept HKO-a

vanja donijelo je i Nacionalni kurikulum strukovnog obrazovanja (Narodne novine broj 62/2018.), odnosno, dokument kojim se određuju svrha, vrijednosti, ciljevi, načela te okvirni sadržaji, procesi učenja i poučavanja, organizacija i načini vrednovanja učeničkih postignuća, kompetencija i kvalifikacija u sustavu strukovnog obrazovanja Republike Hrvatske. Ovim se dokumentom potiče stalni razvoj strukovnog obrazovanja u skladu s razvojnim ciljevima hrvatskoga gospodarstva.

voljenje potreba svijeta rada i uspješnog gospodarstva stvaranjem mlade, kvalificirane radne snage. Glavni motivacijski pokretač za uključivanje gospodarskih subjekata nije kratkoročno profitiranje, već osposobljavanje budućih zaposlenika na visokoj razini, što se smatra investicijom s dugoročnim povratom.

Dualno obrazovanje kombinira učenje u ustanovi za strukovno obrazovanje te učenje temeljeno na radu u gospodarskom subjektu odnosno na radnom mjestu. Osnovni cilj ovoga oblika obrazovanja je omogućavanje mladim osobama sveobuhvatno stjecanje potrebnih vještina za obavljanje poslova učinkovito, inovativno, samostalno i u suradnji s drugima te ujedno zado-

Ustanove strukovnog obrazovanja

U eksperimentalnu provedbu strukovnog kurikuluma prodavač u školskoj godini 2018./2019. uključit će se 8 strukovnih škola i 7 poslodavaca:

1. Trgovačka škola Zagreb 2. Ekonomska i turistička škola Daruvar 3. Ekonomska i trgovačka škola Čakovec 4. Srednja škola Ludbreg 5. Trgovačka i komercijalna škola „Davor Milas“, Osijek 6. Komercijalno-trgovačka škola Split

7. Srednja škola Biograd na Moru 8. Srednja škola Koprivnica. Gospodarsko subjekti 1. 2. 3. 4. 5.

Kaufland Hrvatska k.d. SPAR HRVATSKA d.o.o. Lesnina H d.o.o. Pevec d.d. KiK Textilien und NonFood d.o.o. 6. BURE COMMERCE d.o.o. 7. BIPA d.o.o. U izradu strukovnog kurikuluma prodavač bile su uključene najkvalitetnije nastavnice podsektora trgovine predstavnica nadležnog Ministarstva obrazovanja, viša savjetnica Agencije nadležne za strukovno obrazovanje te predstavnice Njemačkohrvatske industrijske i trgovinske komore i trgovinskog odjela Austrijskog veleposlanstva: 1. Elisabetta Fortunato, Ministarstvo znanosti i obrazovanja, voditeljica Radne skupine

2. Sanja Kelava, Agencija za strukovno obrazovanje i obrazovanje odraslih, članica 3. Tamara Sapanjoš, Gospodarska škola – Istituto professionale, Buje, članica 4. mr. sc. Renata Petrović, Trgovačka i komercijalna škola „Davor Milas“, Osijek, članica

5. Dubravka Liebl, Trgovačka škola Zagreb, članica 6. Tatjana Frančić Mikulić, Ekonomska i trgovačka škola Čakovec, članica 7. Sanja Biljan Smola, Ekonomska i turistička škola Daruvar, članica 8. Jelena Barukčić, Njemačko-hrvatska industrijska i trgovinska komora, Zagreb, članica 9. Vedrana Tomić Martinović, Austrijsko veleposlanstvo – Trgovinski odjel, Zagreb, članica.

s njima prati trendove tržišta rada i promjene u tehnološkim procesima kako bi uskladio ponudu i potražnju za radnom snagom u podsektoru trgovine. Gospodarski subjekt uključen u eksperimentalnu provedbu strukovnog kurikuluma će od ove školske godine ravnopravno participirati u stjecanju znanja i vještina polaznika, unaprijediti znanja nastavnika nudeći im stručno usavršavanje o najnovijim trendovima u trgovini i na taj način strukovno obrazovanje u potpunosti približiti gospodarskom sektoru i omogućiti ravnopravno sudjelovanje u kvalitetnoj izgradnji zanimanja koje će biti poželjno svim mladim ljudima. Kvalitetni pomak u strukovnom kurikulumu je upravo povećanje ukupnog broja sati praktične nastave/trgovačke prakse od 132 do 282%. Budući da se upravo radi o većem naglasku na praktične vještine to će omogućiti polaznicima kvalitetniju pripremu za budući rad kod poslodavca, a poslodavcu da s puno manjim ulaganjem osigura kvalitetnog prodavača spremnog na svakodnevne radne izazove.

Osim gospodarskih subjekata koji od početka rujna aktivno ulaze u projekt dualnog obrazovanja u podsektoru trgovine interes za dualnog prodavača iskazali su i vodeći trgovački lanci na Hrvatskom i EU tržištu te se nadamo da će se aktivno uključiti u eksperimentalnu provedbi već od sljedeće školske godine. Dobro je poznato da je predvodnik dualnog obrazovanja Savezna Republika Njemačka koja ima dugogodišnju tradiciju u povezivanju strukovnog obrazovanja i gospodarstva te je u postupku izrade strukovnog kurikuluma prodavač korišten njemački primjer dobre prakse i usklađen s potrebama hrvatskoga gospodarstva.

Učenje temeljeno na radu jamči uspješnost strukovnog kurikuluma prodavač jer kako je vidljivo iz sastavnica kurikuluma za razinu 4.1. (trogodišnje strukovno obrazovanje) ono predstavlja u prosjeku 70% ukupnog

Ovakav postupak izrade strukovnog kurikuluma zajamčio je da se obrazovanje okrene gospodarstvu te da u suradnji

SASTAVNICE KURIKULUMA ZA STJECANJE STRUKOVNE KVALIFIKACIJE PRODAVAČ RAZINE 4.1 U DUALNOM MODELU OBRAZOVANJA STRUKTURA/GODINA OBRAZOVANJA

4. CIKLUS 1.

u satima

1305

5. CIKLUS 2.

u satima

1340

u satima

1200

OPĆEOBRAZOVNI DIO

25 %

280

21 %

280

21%

256

STRUKOVNI DIO

78 %

990

79 %

1055

79%

944

25 %

245

20 %

210

17%

160

B.1 STRUKOVNI MODULI UČENJE TEMELJENO NA RADU A. USTANOVA ZA STRUKOVNO OBRAZOVANJE/ B.2 CENTAR KOMPETENTNOSTI B. SVIJET RADA

B.3 IZBORNI MODULI

61%

76%

73% 210

35%

65% 14%

395 140

128

175 23%

605

77% 7%

18%

775

600 70

82% 7%

720

592 64

1. razred šk. god. 2018./2019. 3.9.2018. – 29.3.2019. • u školi 1.4.2019. – 7.6.2019. • 2 dana u školi • 3 dana kod poslodavca 7.6.2019. – 10.7.2019. • 5 dana kod poslodavaca

broja sati trogodišnjeg strukovnog kurikuluma, odnosno jamstvo stjecanja vještina za uspješno obavljanje svakodnevnih radnih zadataka. Učenje temeljeno na radu provodit će se u trgovačkom praktikumu u ustanovi za strukovno obrazovanje, za vrijeme posjeta gospodarskim subjektima u sklopu terenske nastave i u prodavaonici gospodarskog subjekta u okviru trgovačke prakse. Poslodavac će u tom smislu aktivno sudjelovati i pripremiti mentora te na taj način prenositi polaznicima ključna znanja i vještine u zanimanju prodavač. Polaznici tek s navršenih 15 godina mogu biti upućeni na trgovačku praksu te će s obzirom na to u prvom razredu strukovni sadržaji u okviru učenja temeljenog na radu biti koncentrirani u tom prvom periodu do početka travnja, što će omogućiti polazniku da što kvalitetnije krene na trgovačku praksu kod poslodavca. Stručno usavršavanje nastavnika i mentora počinje s početkom ove školske godine. Organizaciju stručnog usavršavanja omogućit će Agencija za strukovno obrazovanje i obrazovanje odraslih u suradnji sa ustanovama za strukovno obrazovanje, komorama i gospodarskim subjektima.

Sudionici stručnog usavršavanja bit će nastavnici, voditePOSLODAVCI lji trgovačke prakse i mentori koji će upućivati polaznike u njihove svakodnevne zadatke za vrijeme obavljanja trgovačke prakse te vrednovati njihov rad zajedno s nastavnicima. Tijekom izrade strukovnog kurikuluma konzultirani su i ostali gospodarski subjekti koji nisu izravno sudjelovali u izradi, ali su svojim sugestijama doprinijeli da kurikulum u dijelu Učenja temeljenog na radu simulira realnu trgovačku praksu. Stoga su u strukovni kurikulum po prvi puta uvrštene Komunikacija u prodaji u okviru kojih će nastavnik pripremati polaznike za selekcijski postupak, odnosno, polaznik će steći vještine pripreme motivacijskog pisama i prijave za posao te prezentacije sebe samoga u najboljem svjetlu. Polaznik će svoju prijavu proslijediti na „javni poziv“ te će biti pozvan na razgovor. Ostvareni rezultati nakon provedenih razgovora omogućit će polaznicima izbor poslodavca i radnog mjesta. Kvalitetnu provedbu i u ovom segmentu osigurat će se prethodnim stručnim usavršavanjem nastavnika i voditelja ljudskih potencijala, a koji će sudjelovati u pripremi polaznika i u njihovom vrednovanju na selekcijskom postupku. Rezultat selekcijskog postupka neće biti samo izbor gospodarskog subjekta već i sklapanje Ugovora o dualnom obrazovanju u trećem kvartalu prvoga razreda te Ugovora o radu u drugom i trećem razredu, što predstavlja veliku prekretnicu u organizaciji praktične nastave kod poslodavca i osigurava polaznicima razmjerni radni staž (praktično iskustvo) u odnosu na ukupne godišnje radne sate u drugom i trećem razredu te nagradu za svoj rad. Ugovorom o dualnom obrazovanju želi se uputiti polaznika na probni rok od tri mjewww.suvremena.hr

obrazovanje

1. IU - Izložiti robu za 1. IUprodaju - Izložiti robu zauzimajući u prodaju uzimajući u obzir alate upravljanja alate upravljanja kategorijama (Category kategorijama (Categ Management) Management) 2. IU - Izračunati 1. IU - Izložiti robucijenu za maloprodajnu prodaju uzimajući robe s obzirom na u obzir alate upravljanja porezne propise i kategorijama (Category ambalažne naknade 1. IU - Izložiti robu za Management) prodaju uzimajući u obzir alate upravljanja 3. IU - Provesti prodajni kategorijama (Category 2. IU - Izračunati razgovor uvažavajući Management) maloprodajnu potrebe kupca cijenu robe s obzirom na porezne propise i 2. IU - Izračunati ambalažne naknade maloprodajnu cijenu robe s obzirom na porezne propise i 3. IU - Provesti prodajni ambalažne naknade razgovor uvažavajući potrebe kupca

2. IU - Izračunati maloprodajnu cijenu robe s obzirom na porezne propise i ambalažne naknade

3. IU - Provesti prodajn 3. IU - Provesti prodajni razgovor razgovor uvažavajućiuvažavajuć potrebe kupca potrebe kupca seca i time simulirati radni odnos, ali s obzirom na to da je to prvi „radni odnos“ kojeg polaznik ostvaruje i ponekad ni sam ne zna što ga očekuje daje se mogućnost polazniku da promisli o svom izboru, a poslodavcu/mentoru da procjeni svoju odluku te da je po potrebi izmijeni. Ugovorom o radu isto neće biti moguće. Nastavnik će polaznika u okviru nastavnog predmeta Komunikacija u prodavaonici usmjeriti na prava i obveze obiju stana pri zapošljavanju. U razgovoru s poslodavcima uključenim u izradu standarda zanimanja posebno su istaknute kompetencije vezane uz e-poslovanje gospodarskog subjekta, prodaju proizvoda putem interneta, oglašavanje, praćenje zadovoljstva kupaca i sl. S obzirom na to da je e-trgovina sveprisutna na tržištu ista je uvršte-

Suvremena trgovina 4(43)

na u strukovni kurikulum u okviru nastavnog predmeta E-trgovina u trećem razredu. Pretpostavka razvoju kompetencija e-poslovanja je dobra informatička pismenost polaznika te će ista biti osigurana u drugom razredu u okviru nastavnog predmeta informatika u prodaji. Informatika u prodaji usmjerit će polaznike na stjecanje kompetencija o rukovanju datotekama i mapama te softverskim alatima za primanje i slanje elektroničke pošte, za stvaranje i uređivanje dokumenta i za samostalnu i odgovornu primje-

nu pravila sigurnog ponašanja i korištenja i zaštita podataka na internetu. Kada govorimo o matematičkoj pismenosti tada trebamo istaknuti Matematiku u prodaji, predmet koji će polaznicima u drugom i trećem razredu pomoći u klasificiranju elemenata kalkulacije, izračunu marže i PDV-a te izračunu nabavne i prodajne cijene proizvoda, ali i računanju mase, duljine i površine u metričkom sustavu mjera te preračunavanju mjera i mjernih jedinica i izra-

čunavanju promjene cijena u postotku. Sinergija obrazovnog i gospodarskog sektora prepoznaje se u konačnici i u Završnom radu gdje će nastavnici i mentori zajedno sudjelovati u vrednovanju ishoda učenja, rezultata učenja te provjeriti je li polaznik prodavač spreman za uključivanje na tržište rada kao ravnopravan zaposlenik u kojega je tijekom školovanja poslodavac uložio, a uloženo i vratio. Eksperimentalna provedba strukovnog kurikuluma prodavač kontinuirano će se pratiti tijekom ove školske godine te će radna skupina na osnovu rezultata vrednovanja unaprijediti strukovni kurikulum i pripremiti ga za još jednu godinu eksperimentalne provedbe te za redovnu provedbu u školskoj godiST ni 2020./2021.

TP DATE & VENUE

TRADE PERSPECTIVES 2018: Contemporary aspects and role of international trade

CALL FOR PAPERS

28th & 29th November 2018 Zagreb, Croatia

We are looking forward to welcome academic and research community to the beautiful city of Zagreb that has been voted

EDITORS

for the third time in a row. International scientific conference Trade Perspectives 2018 will be held for the ninth consecutive year and continues on gathering scholars and professionals to exchange new ideas, research insights and best practices.

Tomislav Baković, PhD Blaženka Knežević, PhD Dora Naletina, PhD

Department of Trade, Faculty of Economics and Business, University of Zagreb & Croatian Chamber of Economy

The Conference will be held on 28th and 29th of November 2018 at The Faculty of Economics and Business, University of Zagreb, Croatia. The aim of the conference is to explore the pace of change in international trade together with its role in the modern economy. It will be discussed about various aspects of international trade in aim to identify which trends have the largest influence on the international trade as one of the key factors of the national economy competitiveness improvement. Conference Proceedings of previous years are indexed in EconLit and JEL and this year will be submitted for indexation as well. In conjunction to the conference, statistical workshop for PhD students will be held.

IMPORTANT DATES

TOPICS include but are not limited to:

ORGANIZERS

June 15, 2018 July 5, 2018 September 15, 2018 October 15, 2018 October 30, 2018

Deadline for abstract submission Notification of abstract acceptance / rejection Deadline for full paper submission Deadline for conference fee payment Deadline for workshop application

E-MAIL: tradeperspectives@net.efzg.hr URL: tradeperspectives.net.efzg.hr

Adapting business strategies to new/developing international trade channels. Change in competitiveness and effectiveness caused by trade internationalization. Cross-cultural and international negotiations. Cross-cultural consumer behaviour. Development of supply chain management in international/global environment. Emergence of well-educated global consumers. Gains and losses in international trade. Global trade in scarce resources. Impact of digital (r)evolution on international trade. Intelligent transport systems and international trade. Intercultural management. International knowledge transfer. International price management. International trade as national competitiveness factor. Is the exchange between EU countries internal or external trade? What are new challenges in this type of trade? Organized crime as a barrier to international trade. Retail internationalization. Role of technology development in fostering international trade activities. Sustainability of international freight transport and logistics. Trade alliances. Trade barriers and free trade.

obrazovanje

Implementacija eksperimentalnog programa prodavača prema dualnom modelu obrazovanja piše|Stjepan Brzak, prof.

Kod toga je bitno naglasiti da je potrebno osigurati horizontalnu i vertikalnu prohodnost strukovnog obrazovanja.

ukladno Programu Vlade RH za mandat 2016.-2020. te Strategiji obrazovanja, znanosti i tehnologije (2014.), Ministarstvo znanosti i obrazovanja je sa partnerima pokrenulo projekt dualnog obrazovanja. Hrvatski dualni model strukovnog obrazovanja trebao bi biti prilagođen hrvatskim uvjetima i tradiciji. Osnovni cilj je dobiti kvalificiranu radnu snagu za potrebe tržišta rada i mogućnost cjeloživotnog učenja. Eksperimentalni program „Dualno obrazovanje“ definirao je zadaće, sadržaj, dinamiku provođenja, načela, sudionike, organizaciju odgojno-obrazovnog procesa, financijska sredstva i druge uvjete nužne za uspješnu realizaciju. Sastavni dio eksperimentalnog programa je i strukovni kurikulum za stjecanje kvalifikacije prodavač na razini 4.1 i 4.2 Hrvatskog kvalifikacijskog okvira. Prva godina eksperimentalne provedbe dualnog obrazovanja započet će u škol-

Suvremena trgovina 4(43)

skoj godini 2018./2019. uz potporu školama od strane nositelja projekta. Osvrt na početak provedbe eksperimentalnog programa s težištem na navedeni strukovni kurikulum, ima za cilj potaknuti stručne rasprave i moguće poboljšanje dualnog modela obrazovanja kroz cjeloviti obrazovni ciklus.

Sastavnice strukovnog kurikuluma za stjecanje kvalifikacije prodavač Kvalifikaciju prodavača u modelu dualnog obrazovanja čine općeobrazovni i strukovni dio kurikuluma. Vidljivo je da prema Nacionalnom kurikulumu za strukovno obrazovanje unutar 4. i 5. ciklusa (prvi, drugi i treći razred) općeobrazovni dio u prosjeku pokriva 20% sati godišnje, dok se strukovni dio provodi u prosjeku kroz 80% sati godišnje.

Općeobrazovni dio značajno doprinosi vertikalnoj prohodnosti strukovnog obrazovanja. Prema predočenom Nastavnom planu u općeobrazovnom dijelu nema matematike i informatike, već su isti predmeti svrstani u strukovne module. Matematika u prodaji i Informatika u prodaji planirani su u drugoj godini učenja sa 35 sati godišnje. Nekada se primijenjena matematika nazivala „Trgovačka računica“, pa bi možda po toj logici moglo govoriti o „Trgovačkoj matematici i informatici“. No, na stranu sad s nazivima predmeta. Matematika i Informatika su značajni predmeti za nastavak školovanja prodavača. Trebalo bi razmišljati o povećanju broja sati oba predmeta ili vraćanju barem matematike u općeobrazovni dio kurikuluma. Strukovni dio se sastoji od strukovnih modula, učenja temeljenog na radu i izbornih modula. Naravno, strukovni dio programa treba najviše doprinijeti kvalifikaciji prodavača kao prvog zanimanja i kasnije stručnom usavršavanju. Strukovni dio se provodi dijelom u školi, a s godinama učenja sve više u svijetu rada tj. prodavaonici (od 30% do 50%). U strukovnom dijelu je predmet poznavanje robe uvijek posredno ili neposredno determinirao trgovačku struku. Učenici su se opredjeljivali za neku od robnih skupina i specijalizirali za rad u praksi (prodavač određene robe) i kasnije zaposlenjem napredovali u poslu do razine poslovođe. Ukoliko su prodavači mijenjali posao i trgovačku struku, tada su u sklopu cjeloživotnog učenja završili pro-

gram stručnog usavršavanja u obrazovanju odraslih. Taj koncept se pokazao efikasan i koristan za sve sudionike odgojno-obrazovnog procesa. Uvođenjem sadašnjeg tzv. industrijskog programa inaugurirao se profil univerzalnog prodavača s kojim nitko nije potpuno zadovoljan. U modelu dualnog obrazovanja dobro je što se robne skupine dijele na prehrambenu i neprehrambenu robu. Prehrambena roba se uči u prvom razredu, a neprehrambena roba u drugom i trećem razredu prema izboru učenika i nakon sklapanja ugovora o radu s poslodavcem. Upitni su izborni moduli u drugom i trećem razredu školovanja. Naime, kroz izbor robnih skupina u prvom razredu učenik se upoznaje sa strukom koju želi izučavati u nastavku obrazovanja. Ako učeniku u drugom i trećem razredu nudimo još dodatne vrste roba, onda se zapravo vraćamo na ono što sada imamo. U drugom i trećem razredu učenicima treba u izbornom modulu ponuditi predmete usmjerene na struku i proširivanje općeobrazovnih znanja radi lakšeg uključivanja u cjeloživotno učenje i povezivanja s vertikalom obrazovanja. Na primjer, to mogu biti slijedeći predmeti: ekonomska geografija (vezano za turizam i prirodne resurse), ekologija i održivi razvoj, politika i gospodarstvo, strani jezik II, te vjeronauk/etika. Moguće je i rješenje da se u prvom razredu uči Poznavanje mješovite robe, kako bi se učenici upoznali s ponudom roba na tržištu i temeljem toga opredijelili za pojedinu struku. Time bi se omogućio i veći izbor predmeta u izbornom modulu. Što se tiče područja roba u trgovini, ona su odavno definirana i tu u stručnom smislu nisu potrebne inovacije. Dakle, idemo redom: Namještaj (umjesto kućnog namještaja), Koža i kožnata roba (umjesto obuća i kožna galanterija), Uradi sam ne postoji, već te sadržaje pokrivaju posebne struke (Metalna i elektrotehnička roba, Poznavanje građevnog materijala, Boje i lakovi), Vrtlarenje je nepoznato u praksi (te sadržaje pokriva Metalna roba i Kemijska roba za poljoprivredu kao dodatak bojilima), Poznavanje papira, uredskog i školskog pribora (umjesto Školski i uredski pribor), Elektronika je sastavni dio elektrotehničke robe, Željeznarija spada u metalnu robu. S obzirom na značenje u trgovini, nedostaje Poznavanje parfumerijsko-kozmetičke i drogerijske robe te Poznavanje naftnih derivata.

Preporuke za ostvarivanje ishoda učenja ukazuju na potrebu postojanja i trgovačkog praktikuma u školi, gdje učenici do navršenih 15 godina starosti provode veći dio učenja temeljenog na radu. To znači da škole moraju imati planirane izvore financiranja za adekvatno opremanje školskog praktikuma u svrhu stjecanja znanja i vještina struke. Bilo bi loše da se sve svede na formu, bez pravih sadržaja koji su bitni za pripremu učenika za odlazak u svijet rada. Inače, vrednovanje ishoda učenja u nastavnim predmetima je dobro razrađeno. Prodavačke vještine učenici stječu neposredno u prodavaonici pod nadzorom mentora/poslodavca i nastavnika voditelja trgovačke prakse. Pretpostavka je da će prodavaonice i mentori imati licencu za provedbu strukovnog dijela kurikuluma. Prije početka praćenja trgovačke prakse poslodavac provodi selekcijski postupak i prati napredovanje učenika. U drugom i trećem razredu učenik se obrazuje u gospodarskom subjektu temeljem ugovora o radu sklopljenog s poslodavcem. Dobro je što je ugovor o radu na određeno radno vrijeme jer ga poslodavac može lakše raskinuti, ako učenik ne ispunjava svoje obveze. Problem bi mogao nastati, ako se ne javi dovoljan broj učenika za dualno obrazovanje koji ispunjavaju propisane uvjete.

Završni rad, materijalni i kadrovski uvjeti u dualnom modelu obrazovanja prodavača Prema Nacionalnom kurikulumu za strukovno obrazovanje, kvalifikacija prodavač u modelu dualnog obrazovanja stječe se provjerom strukovno-teorijskih sadržaja u školi te izradom i obranom završnog praktičnog rada pred stručnim Povjerenstvom u prodavaonici. Strukovnoteorijski sadržaji provjeravaju se u pisanom obliku u čemu škole imaju dovoljno iskustva. Provjera praktičnog rada je već postojala, a prakticirala se i kroz redovita učenička natjecanja. Temeljem navedenog, trebalo bi konačno u Zakonu o trgovini precizirati tko može raditi poslove prodavača. Materijalni uvjeti za stjecanje i vrednovanje skupova ishoda učenja svode se na standardne i informatičke učionice suvremeno opremljene, te već spomenute

trgovačke praktikume koji učenika približavaju realnom okruženju u prodaji. Financijska sredstva potrebna za realizaciju programa trebala bi do početka nastavne godine stići u škole iz nadležnog Ministarstva znanosti i obrazovanja, odnosno gospodarskih subjekata. Kod određivanja kadrovskih uvjeta moglo se dosljednije odrediti potreban profil nastavnika za trgovačke struke određenih robnim skupinama. Kod toga treba istaći da ne postoji fakultet koji obrazuje profesore poznavanja robe. Dakako, potrebno je formalno obrazovanje, ali bez cjeloživotnog učenja i stjecanja znanja kroz praksu (komercijalno poznavanje robe) ne može se postići kvaliteta nastave. U praksi će vjerojatno poznavanje robe pretežito predavati diplomirani ekonomisti (magistri ekonomije) koji će se kroz rad morati specijalizirati za određena područja. Škole i nastavnici to iskustvo imaju od ranije. Na kraju treba reći kako model dualnog obrazovanja ima šansu, ukoliko se tom projektu priđe odgovorno u svakom dijelu procesa. Najveći teret podnijeti će nastavnici koje treba pošteno nagraditi i omogućiti im pravovremeno i kvalitetno stručno usavršavanje. Napomena: Strukovni kurikulum prodavač prema modelu dualnog obrazovanja je izmijenjen krajem srpnja 2018., a autor je članak predao za tisak početkom ST istog mjeseca. www.suvremena.hr

financije

Kakvu budućnost fiskalnog sustava želimo?

piše|prof. dr. sc Dragan Roller1

avna rasprava o mogućim izmjenama u poreznom, mirovinskom i ostalom dijelu fiskalnog sustava i fiskalne politike započela je još u prošloj godini. Porezi su „vruća“ tema čitav niz godina. Od poreza se očekuje da poput magičnog štapića riješi sve nagomilane probleme. Međutim, treba uvijek početi od početka, a to je odgovor na pitanje što mi želimo i kakva je strategija? Kada znamo što želimo postići, tada možemo propisati sve moguće mjere unutar gospodarske politike, uz uvjet da su uvjeti za to ispunjeni. Primjerice, ako nema pravne sigurnosti ili nema materijalnih i kadrovskih uvjeta mjerama porezne politike neće se postići željeni rezultat i sl. Osobito je velik problem nedovoljnog rješavanja nezaposlenosti mladih, pogotovo onih koji su visoko obrazovani. Suvremeno poduzetništvo temelji se uglavnom na visoko obrazovanim i stručno obrazovanim radnicima. Nezaposlenost mladih, a i inače opća nezaposlenost ugrožava sustav financiranja socijalnih pogodnosti, mirovinski i zdravstveni sustav. Neki se problemi naziru i u budućnosti. Na primjer, nezaposlenost mladih, smanjenje broja djece, uz sve brojniju stariju generaciju koja odlazi u mirovinu (Baby Boom generaci1 2

ja2) stvaraju probleme u budućem financiranju održivosti mirovinskog i zdravstvenog sustava. Naime, uska populacijska baza radno aktivnog stanovništva dovodi u pitanje primjenu generacijske solidarnosti u financiranju mirovina, zdravstvenog osiguranja i zbrinjavanje starijih i nemoćnih osoba. „U novom ostatku života, nikada ne možete biti prebogati ili previše zdravi. Svi znaju o vrtoglavo rastućim troškovima: premije i doprinosi zdravstvenog osiguranja rutinski se povećavaju četiri, pet, sedam puta brže od stope inflacije. Na primjer, ukupna potrošnja na zdravlje u SAD-u udvostručila se u posljednjem desetljeću, od 1,8 bilijuna 2005. na 3,6 bilijuna dolara u 2014. godini.“ Tendencija rasta troškova za zdravstvo ide i dalje. Vidimo da problem starenja Baby Boom generacije i financiranja njihovih mirovina i zdravstvene skrbi imaju i druge zemlje. Npr. Japan je tzv. „najsijedija“ nacija, jer učešće starijih od 60 godina im je najveće u svijetu. Rasprava o želji za promjenama fiskalnog sustava intenzivirala se od jeseni prošle godine, pa smo do danas imali čak tri porezne konferencije, a sprema se i porezni simpozij.

1. Konferencija: POREZI – Zagreb 2017. Hotel Westin Zagreb 13. 11. 2017. Kako porezima dinamizirati gospodarski rast? Uvodničari, panelisti, predavači, gospodarstvenici, porezni, financijski i pravni stručnjaci, predstavnici sveučilišta, obrazovnih institucija, instituta, komora, medija i drugi sudionici konferencije „Porezi 2017“ ukazali su na novosti u poreznoj politici: EU, Republike Hrvatske, regionalne i lokalne samouprave, te na probleme s kojima se susreću gospodarstvenici u praksi. Uvodna predavanja održali su: Akademik Jože Mencinger: „Komentar porezne politike u tranzicijskom periodu i usporedba sadašnje i prijašnje financijske i porezne discipline“; Zastupnica u EU mr. sc. Ivana Maletić: „Trendovi u poreznoj politici država članica i uloga EU“; dr. sc. Guste Santini: “Potreba promjene raspodijele poreznih prihoda i smanjenje ukupne porezne presije“ i doc. dr. sc. Stjepan Šterc: „Utjecaj poreza na demografsku politiku i mogući izuzeci na primjerima brdsko-

Redoviti profesor u trajnom zvanju Sveučilišta u Rijeci Salt, Bernard: „The big tilt: what happens when the boomers bust and the Xers and Ys inherit the earth“, Hardie Grant Books, London, 2011.

Suvremena trgovina 4(43)

planinskih i otočnih područja“. Istaknuti su problemi nejednakosti u oporezivanju pojedinih kategorija obveznika poreza, posebice kada je riječ o agresivnom poreznom planiranju, neadekvatnoj obučenosti djelatnika porezne uprave, još uvijek nedovoljnoj primjeni suvremenih tehnoloških dostignuća, iako je na tom polju već učinjeno veoma mnogo (fiskalizacija, oslobađanje podnošenja porezne prijave za većinu obveznika poreza na dohodak i sl.). Osim na poreze gospodarstvenici se žale na fiskalnu presiju parafiskalnih nameta (doprinosa i drugih davanja) koji ponekad u obvezama poduzetnika iznose daleko više nego sami porezi.

2. 2018. Tax Conference - 2018. Porezna konferencija Na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu održana je 26. siječnja 2018. Porezna konferencija na temu: Porezna politika u ulozi razvoja gospodarstva. Uvodno predavanje na temu: „Izazovi porezne politike u Hrvatskoj“ održao je dr. sc. Zdravko Marić, Ministar financija Vlade RH. Najavio je i niz potrebnih analiza poreznog odnosno fiskalnog sustava u želji da se poboljšaju uvjeti za razvitak gospodarstva. Posebno treba analizirati mogućnosti smanjenja stopa poreza na dodanu vrijednost i moguće promjene propisa. Nakon toga održane su tri panel diskusije na teme: 1. Porezna struktura u Hrvatskoj: odnos oporezivanja rada, kapitala i potrošnje, 2. Oporezivanje potrošnje: mogućnosti i ograničenja i 3. Porez na nekretnine: u čemu je problem? U raspravi su učestvovali brojni istaknuti predstavnici: Vlade RH, Ministarstva financija RH, partnera konferencije – Deloitte, ravnateljstva Porezne i Carinske uprave, udruga poslodavaca, komora, udruge gradova, gospodarstvenih tvrtki, te sveučilišni profesori Ekonomskog fakulteta u Zagrebu kao i istaknuti porezni i gospodarstveni stručnjaci i djelatnici.

hotelu Westin u Zagrebu. Nakon tematskog izlaganja ministra financija Zdravka Marića: „Kakav porezni sustav Hrvatskoj treba?“ uslijedila je panel diskusija na temu:“Kakve promjene poreznog sustava Hrvatska treba?“. U drugom dijelu ministar rada i mirovinskog sustava Marko Pavić održao je tematsko izlaganje: „Budućnost mirovinskog sustava – Prijedlog cjelovite mirovinske reforme“. Istaknuo je glavni cilj reforme: Osiguranje dugoročne održivosti mirovinskog sustava i primjerenosti mirovina. Predlaže se jačanje drugog stupa putem povećane stope doprinosa: od 2020. godine na 5,5% i od 2022. godine na 6% . Daje se i mogućnost širenja ulaganja obveznih mirovinskih fondova. Predlaže se: duži ostanak u svijetu rada - unaprjeđenje sustava generacijske solidarnosti; proširenje kruga umirovljenika koji mogu raditi i primati mirovinu; rješavanje pitanja nižih mirovina iz oba obvezna stupa i pitanje dodatka na mirovinu od 27%; Ubrzanje izjednačavanja uvjeta za starosnu i prijevremenu starosnu mirovinu za muškarce i žene; i prilagodba tzv. beneficiranog staža tehnologijama i uvjetima rada 21. Stoljeća. Uslijedila je panel diskusija na temu: „Dobre i loše strane mirovinske reforme“ u kojoj su učestvovali predstavnici REGOSa, Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje. Ekonomskog instituta Zagreb, Hrvatske stranke umirovljenika, Raiffeisen OMF-a i drugi sudionici. Glavnina diskusije vodila se oko ujednačavanja sustava umirovljenika iz I. stupa osiguranja sa sustavom novih (mlađih) umirovljenika koji su obveznici I. i II. stupa obveznog osiguranja.

4. Prvi hrvatski porezni simpozij Hrvatska komora poreznih savjetnika u suradnji s LIDER-om organizira 1. hrvatski porezni simpozij : 24.09.2018. u hotelu Sheraton Zagreb Tema simpozija: Utjecaj oporezivanja na poduzetničku klimu, Utjecaj ispravnog tumačenja pro-

pisa u poslovanju poduzetnika, Utjecaj i primjena presuda EU; Izlagači i panelisti su profesori, porezni savjetnici i predstavnici Ministarstva financija .

5. Što možemo očekivati od promjena u fiskalnom sustavu? Dakako, javna rasprava o potrebnim promjenama u fiskalnom sustavu ne obavlja se samo na konferencijama i simpozijima već se vodi na svim medijima, sa najrazličitijim pristupima, od toga da se testira javnost na određene mogućnosti, do prikaza niza želja što bi se htjelo uvrstiti u fiskalni sustav. Vlada RH otvorila je prethodnu javnu raspravu o mogućim promjenama u Zakonima o PDV-u i drugim porezima, kao i o Zakonu o obveznim doprinosima. Prve reakcije pokazuju da ti prijedlozi nisu dovoljno osmišljeni, a otvara se i niz dilema. Najveći problem je u tome što je struka nedovoljno prisutna, a nedostaje i temeljitih istraživanja i analiza. Čak štoviše, postojeće strategije održivog razvoja nedovoljno su definirane, planovi se svode samo na planove želja, a ne na planove koju su provedivi, a što je najvažnije i održivi. Lijepo je izgraditi most ili tunel, ali netko nije osigurao izgradnju pristupnih i drugih cesta do njega. To će sigurno učiniti netko drugi. Stoga je novac (najčešće porezni) potrošen za izgradnju zamrznut, a objekt je prepušten propadanju. Da bi se to izbjeglo treba provesti načela održivog razvoja, i fiskalne odgovornosti, što podrazumijeva profesionalizaciju na svim razinama. Prioritete treba usmjeriti na: orijentaciju na ulaganja u obnovljive izvore energije, forestizaciju, očuvanje voda od zagađenja (npr. reciklira se samo 10% motornih ulja, a jestivo ulje završava u kanalizaciji), zbrinjavanje otpada, obrazovanje mladih, ojačavanje sustava cijeloživotnog učenja, stvoriti bolje uvjete za ekonomiju usluga itd. Potrebno je istražiti greške i propuste u sus-

3. Konferencija „Budućnost mirovinskog i poreznog sustava“ Konferencija „Budućnost mirovinskog i poreznog sustava“ održana je 2.7. 2018. u www.suvremena.hr

financije tavu. Npr. svjedoci smo da nam trebaju liječnici i medicinske sestre, ali im nakon diplomiranja nismo omogućili niti volontersku praksu, da mogu ostvariti svoje licence. U fiskalnom sustavu ugrađena su nedozvoljena načela „jala“: „u susjedovom džepu ima novaca“, „uzmi mu - jer ima“, „uzmi gdje ima novaca“ (najlakše je propisati da se nešto plati sa žiro računa ili pri isplati plaće). Sustav milosrđa ne smije se zlorabiti, itd. Porezna administracija treba biti partner, a ne netko tko čeka svaku i najmanju grešku, da naplate i kazne i tako uništavaju nepotrebnim ovrhama poduzetnike. Sustav mora biti tako postavljen da omogućuje održivi rast poduzetnika uz obvezu sa njihove strane da redovito plaćaju radnike, dobavljače i sve fiskalne obveze. Fiskalno opterećenje poduzetnika i građana treba smanjiti. Racionalizacija fiskalnog sustava treba biti prioritet, posebice u rashodnom dijelu. Previše je neracionalnosti u fiskalnom sustavu. Vrijeme je da se u državne i slične institucije na državnom proračunu uvelipanj_suvremena_upisi-205x145_broj1_zagreb.pdf 3

de suvremeni menadžment.3 Najnovije reforme fiskalnog sustava ne smiju biti samo krpanje postojećeg sustava. Treba se ugledati na iskustva drugih zemalja. Uzmimo primjer Švicarske koja ima 26 kantona i oko 3.000 općina. Porezi su propisani na tri razine: federalnoj, kantonalnoj i općinskoj. Hrvatska ima 21 županiju i 550 općina. Dakle, barem za kratko razdoblje ne trebamo ukidati općine i županije koje nemaju dovoljno prihoda za normalan rad, već ih prebaciti kao u Švicarskoj na volonterski rad uz osiguravanje samo minimalnih troškova za funkcioniranje sustava. Lokalnu samoupravu valja učiniti odgovornom za svoj razvoj. Koristila bi iskustva Republike Austrije koja dio ostvarenog prihoda od PDV-a na teritoriju lokalne samouprave ostavlja za razvoj gospodarskih aktivnosti. Za početak bilo bi dosta da se primjerice od 25 postotnog PDV odvoji 1% za proračun lokalne samouprave, a da 24% ide u Republički proračun. Na taj bi se način kompenziralo oduzimanje prihoda od poreza na 1

21/06/2018

dobit i smanjenje prihoda od poreza na dohodak koje nastaje radi većih olakšica u novom sustavu. U sustavu mirovinskog i invalidskog osiguranja valja uvesti mogućnost ostvarivanja mirovine na temelju minimalne godišnje uplate doprinosa, čime bi se moglo riješiti mirovinsko osiguranje za radnike koji povremeno rade, „stalne sezonce“ i sl. Na sličan način trebalo bi riješiti i ostvarivanje prava iz zdravstvenog osiguranja. Na taj način mogli bismo zadržati barem dio mladih koji odlaze na rad u inozemstvo. Treba stvoriti uvjete za tzv. drugi dohodak u obitelji. Naime, mladi ljudi žele imati djecu, kvalitetno školovanje djece i kakve takve stambene uvijete. To se može ostvariti samo ako obitelj ima više od jednog dohotka. Svako dijete bez obzira na imovinski cenzus treba imati dječji doplatak. Vjerujemo da će se u javnoj raspravi o budućnosti fiskalnog sustava javiti niz korisnih prijedloga čime ćemo dobiti kvalitetniji i ST efikasniji fiskalni sustav.

00:05

O primjeni novijih dostignuća i menadžmenta u javnom sektoru vidi u Roller D. (2013). Fiskalni sustavi i oporezivanje poduzeća (posebni dio), Opatija i Zagreb: FMTU i RRiFplus. str. 26 – 28.

prvo privatno sveučilište

UPISI U TIJEKU!

ZAGREB — redovni i izvanredni studiji Preddiplomski stručni studiji: Poslovna ekonomija Diplomski sveučilišni studiji: Poslovna ekonomija i globalizacija titula: magistar/magistra ekonomije

Doktorski studij - zajedno sa Sveučilištem u Zadru Poslovna ekonomija

www.libertas.hr

Razumijevanje potrošača – Insight 4 piše|prof. dr. sc. Zvonimir Pavlek

Kreativnost U predhodim nastavcima je objašnjeno kako smo došli do optimalnog i prikladnog CI-a koji odgovara ukupnoj strategiji firme i u skladu je s njenim karakterom firme, potrebna je druga vještina u kojoj prevladava kreativnost u pretvaranju dobivenih rezultata u novu praksu. To se odražava u inovacijama i u porukama koje šaljemo u sklopu komunikacijske aktivnosti. Dakle, polazište je duboko razumijevanje potrošača od strane onoga koji će sve to pretvoriti u oglašivačku ideju. Za to je do konačnog rješenja potrebno uložiti mnogo kreativnog napora kako bi se iz otkrića potrošačeve „crne točke“ i tzv. Aha! Effekt-a došli do pravog rješenja ili – Eureka! To je dulji put, ali ako imamo sreće, možemo čak iz istraživanja CI dobiti gotove uzrečice, poruke koje su u skladu onoga u što potrošači vjeruju ili kako percipiraju svijet oko sebe. Tada smo dobili oglašivačku ideju, koju će onda specijalisti pretvoriti u poruku – slogan.

Kreativni ljudi Jesu li za kreativnost sposobni samo posebno talentirani ljudi? To se ne bi moglo tvrditi tako jednostavno, jer je čovjek rođen kao kreativac. Moglo bi se reći da neki imaju jaču desnu stranu mozga koja je usmjerena na kreativnost, dok drugi imaju veće sklonosti za matematiku, analize, sistematičnost (lijeva strana mozga). Ekstremniji kreativci su umjetnici, koji imaju posebni dar za umjetnost, koja im omogućava da svoje osjećaje, doživljaje, pretvore u vizualne ili audio efekte i forme.

fične osobine, a slično je kao što smo već ranije naveli kod traženja CI. Primjerice empatija, radoznalost, upornost, iskustvo. Empatija je nužna u komunikacijama. Slikovito se ta osobina opisuje kao prebacivanje u cipele onoga kome se poruke šalju – on poruku mora osjetiti, a ne da mu naturavamo ono što želimo da zna... Radoznalost smo ilustrativno usporedili s malom djecom koja su uporna dok ne nađu pravi odgovor na svoja beskrajna pitanja – zašto, zašto i zašto... Slično moraju imati i odrasli, a uz to i posebni interes da otkriju nepoznato, ali potrebna je i upornost da pronalaze rješenja. Često se ne nalaze nove činjenice, podaci, pa su potrebne različite kombinacije postojećih. Zamislite koleidoskop. Koliko li se tu pojavljuje rješenja?! Samo treba pronaći optimalno rješenje i u pravo vrijeme. Kako to pogoditi? U kaleidoskopu se pojavljuje svakako zamršeni kompleks i opet tu ne pomažu samo analitičke metode, već je potrebna intuicija.

razvija u „velikom mozgu“, već se tu pojavljuje potreba za uključivanjem limbističkog sustava koji leži na rubovima centralnog mozga. No, ne treba isključiti granični susret obaju sustava kako bismo došli do onog poželjnog spoznavanja tako da jednim aktom dobijemo uvid u cjelinu i njezine dijelove i dokučiti bit nekog predmeta koji je u žiži našeg zanimanja. Radi toga kreativni ljudi nisu oni „normalni“, već originalni, hrabri da izlaze i izvan postojećih normi te traže nova rješenja. Dakle, ne pomiruju se sa „status-om quo“ i zato nisu pasivni. Zaokupljeni su s traženjem rješenja pa često duboko „potonu“ i kad šeću ulicom, prevrću se u krevetu... Često su genijalna rješenja nastala zbog te svakodnevne preokupacije problemima, pa ih onda nazivamo čudacima... Se slažete?

Kreativci moraju biti samosvjesni, razmišljati pozitivno da „to mogu“, spremni i na rizike, kritike. Ako ih se u tome Doduše i za kreativnost u komunikacij- Intuicija je suprotna razumskom razma- sprječava, podvaljuje im se, nema kreaThomas Reichenauer, Ivica neke Babić,speciSylvie Mutschler, Branko Mihajlov, refleksiji Severina Kojić, Rasmussen, Stjepan Kožić i Mato Čičak tranju ili intelektualnoj koja seJohntivnosti. Nije baš lako... skoj aktivnosti su potrebne www.suvremena.hr

marketing

Generalni pristup za grupno generiranje ideja kolateralno razmišljanje Vođenje i razgovori s grupama mogu dati dobar uvid u consumer insight iz čega se mogu onda kreirati relevantne poruke potrošačima. Postoji nešto zajedničko u pronalaženju CI i stvaranju poruka u komunikacijama - to je u većem ili manjem opsegu lateralno razmišljanjanje. Sam pojam laterala označava bočno, sa strane. To je suprotno od hijerarhijskog načina gdje se do ideja i zaključaka dolazi strogim propisivanjem okvira u kojem se traže ideje, što liči tzv. zapovjednom lancu gdje se sve kontrolira, čime se sužava prostor djelovanja i širina, pa i kreativnost. Autor tog pojma je E. Bono (Lateral thinking, Harper & Row 1970.). Za inspiraciju mu je poslužila biblijska priča o sudu kralja Salamuna. Izraelski kralj Salamun je bio vrlo mudar i često je do rješenja („salamonsko rješenje“) dolazio u vrlo teškoj situaciji gdje na kraju nema dobitnika ni pobjednika, već su sve strane zadovoljne. To zahtjeva veliko znanje i vještine, kreativni pristup, pa i lažnim iznošenjem teza, a tako se dolazilo do istinskih osjećaja. De Bono je za svoj model sakupio set jednostavnih vještina za poboljšavanje i unaprijeđenje procesa razmišljanja. Radi se o slobodnom rasponu i razmišljanju, ali u okviru faktora u kojima se rađaju ideje, postavljaju se ciljevi, nižu alternative, postavljaju se rangovi i prioriteti. U lateralnom pristupu u praksi pretežu dva principa iz kojih izviru ideje i otkrivaju se istine. Prvi je - jedna ideja rađa i potiče drugu, oslanja se na nju pa se zato taj princip naziva „bočno razmišljanje“ (dakle umjesto okomitog hijerarhijskog). Drugi je – traženje drugih pravaca izvan postojećih poznatih, ustaljenih područja.

kovih se rješenja problema dolazi putem poticaja o nečem što nije odmah očigledno i logično. Postoji nekoliko metoda grupnog generiranja ideja. Delphi metoda koristi set sugovornika koji su nezavisni jedan od drugog. Primjenjuje se u slučajevima kad se želi izbjeći utjecaj agresivnih diskutanata što je često veliki problem u grupama. Ne iznosi se identifikacija sugovornika koji se navode na razmišljanje tako da se osigurava veliki protok ideja koje se usmjeravaju, sabiru i procjenjuju. Sinektika je vrlo zanimljiv način grupnog razmišljanja, ali to mogu raditi samo vješti moderatori jer se metoda sastoji u poticaju slobode u idejama, što se često naziva - veseli let kroz svijet mašte. Osnivači G.M. Prince i W.J.J. Gordon (Prince: The Practice of Creativity, Echo Point Books & Media, Vermont, 2012.) smatraju da sugovornici trebaju razumjeti proces kreativnosti. Pri tome naglašavaju emocionalni i iracionalni pristup kojem se daje prednost u odnosu na intelektualni i racionalni. Prevladavaju metafore (zato moderatori moraju biti vješti) i familijarno postaje i ono što je čudno („...make the familiar strange and the strange familiar“). Mindemap može se primjeniti u individualnom i u timkom radu. U središte se stavlja željena tema (primjerice jelo, igre, svetkovine, priredbe itd.), pa se onda nižu ideje. Disney-metoda zasniva se na podjeli uloga među sudionicima koji se uživljavaju u svoje uloge (primjerice realist, analitičar, zagovornik urednosti i reda, fantasta, optimist, kreator, kritičar itd.).

Evo i nekoliko primjera.

Tako se do rješenja dolazi na maštoviti način i promatrano iz različitih uglova. De Bono je toj igri davao veliku pozornost, pa je za svaku grupu sugerirao različitu boju šešira („Six Thinking Hats“).

Ferrero je postavio u Kinder jaje i igračku tako da je spojio čokoladu i igru. Dakle, nešto sasvim neuobičajeno, ali su djeca tu kombinaciju prihvatila s oduševljenjem. Aspirin je pored analgetika uveo „u igru“ i zaštitu krvožilnog sustava. John Dewards (Whaite Label) whisky kaže: „Danas ti nije rođendan, pa zato slavimo!“ To je izazvalo buru veselih komentara, jer su na ideju došli na saznanju da stariji ne dočekuju radosno iduće rođendane... Do ta-

„Stajanje na glavi“ metoda primjenjuje se onda kad se ne može doći do boljeg rješenja, pa se za dotadašnja postavlja pitanje: „Što je direktno oprečno, ili što stoji na putu tog rješenja?“ Kako bi se stvorilo veselo ozračje, „štimung“, što je važno za aktiviranje sudionika, poželjno je unijeti malo smijeha, dobrog raspoloženja. Primjerice – „Ajmo dubsti na glavi“, pa magareći šešir, ili nagrada za najgluplji prijedlog...

Suvremena trgovina 4(43)

Posebnu pažnju zavređuje brainstorming i fokus grupe, jer je to ipak najrašireniji način grupnog generiranja ideja.

Brainstorming Nositelj pojma brainstorminga je Alex Osborn koji je postavio temeljne smjernice i relacije u izazivanju ideja. Brainstorming se smatra jednim od najproduktivnijih načina za rađanje ideja. U jednom kratkom vremenu koncentrira se skup sudionika na nove ideje i pojmove tako da često nastaje prava „oluja“ mozgova. Na kraju pobjeđuju najbolje ideje, a u bubanj (lijevak) ulaze sve. Temelj brainstorminga je lateralno izazivanje ideja – jedna ideja izaziva drugu. Braistormig je vjerojatno dobio naziv po tome što dovodi do bure spontanih reakcija i ideja, bilo da su one praktične ili neprimjenjive. Kod nas je u Kotlerovoj knjizi „Upravljanje marketingom“ taj izraz preveden kao „potresanje mozga“, tj. kao postupak stvaranja ideja kreativnim mišljenjem i nadahnućem.

Pravila učinkovitog brainstorminga Imam na tom području i veliko osobno iskustvo - oko dvadesetak godina, a naravno da sam se koristio i iskustvima drugih da bih došao do praktičnih rješenja. Ovo su bitne naznake. • U grupi nema hijerarhije (šefova, direktora, starijih…) – svi su jednaki. Kako biste to razbili? Treba potaknuti introvertirane da se prestanu sramiti i da ne misle da su za ideje nesposobni, a estrovertirane da prestanu vjerovati da su osobne ideje neživotne, podčinjene, te im dati do znanja da mogu biti ravnopravni sa šefovima… Ima različitih metoda da se to postigne. Primjerice, započinjite priču u koju se auditorij uživi, sudionici se opuštaju i kreiraju svoja rješenja. Ako je u pitanju kulinarstvo, provocirajte kulinarske recepte jer se time prodire u „male tajne“, dokazuje se kreativnost i mašta. Začudo kako svi imaju svoje ideje koje rado razmjenjuju s drugima. Želi li se diskutirati o dječjoj hrani, onda će sudionici razotkriti svoje djetinjstvo. Uglavnom, da bi se potakla kreativnost, sudionike se navodi da „priznaju“ svoje sposobnosti na području o kojem se govori.

• Vatru treba moderator potpiriti na samom početku! Mora što više poticati, sudionici moraju kod toga osjetiti radost, a ujedno ozbiljnost i korisnost. • Kritika se isključuje! Negativne primjedbe djeluju frustrirajuće i ne stimuliraju storming. Kritizerstvo zaustavlja konstruktivno razmišljanje, nestaje sloboda i spontanost, a nastaje destruktivna atmosfera. Ideje mogu biti i nemoguće. Nijedna nije glupa ni šašava, ni manje pametna. Mora se dati puna sloboda. • Ne mislite odmah na kvalitetu, treba disati široko i punim plućima. • Treba poticati što više ideja, a onda se kasnijim prosijavanjem izabiru prikladne. Što je više ideja, to je bolji rezultat! • Ideje mogu evoluirati, bilo da su dobre ili loše. Mogu se stvarati i kombinacije ideja, a i sami sudionici mogu poticati da se ideje drugih povežu u nove. • Mora se osiguravati dobrovoljnost odgovora, ne iznuđivanjem!

• Dobro je došlo slobodno izlaganje. Što je ideja maštovitija, to je bolja. Broj ljudi u grupi? Prema osobnom iskustvu mogu biti manje grupe, a dobar moderator može uspješno voditi veću grupu i preko 25.

Fokus grupe Fokus grupe su specifičan način brainstorminga. Tu bih preporučio ne veću grupu od 12 ljudi. Takove grupe su prikladne za generiranje ideja, ali se koriste i za testiranje novih proizvoda, te oglašivačkih rješenja. Ne treba ih uzeti kao reprezentante područja, jer za to služe metode koja obuhvaćaju veći broj sudionika, ali nas može dovesti do jako dobrih pravaca rješenja. Moderator mora biti jako vješt kako bi poticao kreativnost, slobodu izražavanja, ali mora paziti da ne prevladaju agresivni, oni koji pasiviziraju druge i skreću pažnju (često u svadljivom tonu) na svoja stajališta kao jedino valjana. To se izbjegava prethodnim odabirom.

U mojoj internacionalnoj praksi najuspješnija fokus grupa bila je u Sarajevu 2004. godine. Moderator, psiholog, usmjerio je raspravu na običaje i tradiciju, pripreme i ispijanja bosanske kave. Nakon živa tri sata, stajavši iza tzv. kriminalističkog ogledala, izvukao sam desetak ključnih uzrečica kao npr: „Svijet stane kad se pije kafa“; „Kafa je izgovor za razgovor“; „Kafa je čejf “; „Trenutak za obitelj i za sebe“; „Ja pijem kafu u kafiću da bih mogla sjest, a kod kuće sjednem da bih popila kafu“... Bilo je još nekoliko drugih što je odmah ušlo u poruke u PR-u i to jako uspješne, jer su se temeljile na onome kako se u narodu priča. Osobito me zaintrigirala riječ „čejf “, što je gotovo nemoguće prevesti osim opisom... Taj publicitet je doprinjeo da Zlatna džezva dođe među prve kave u BiH. Evo, taj primjer je svjedok kako se insight pretvara u uspješnu poruku ili pronalaženje grumena zlata, „Eha! Effekt“ i Heureke. Kasnije (nakon 14 godina!) smo na temelju spoznaje značenja pojma „čejf “ razvili jednu novu kavu... U idućem broju nastavljamo s individualnim razvojem kreativST nosti, te prosijavanjem ideja.

.12.2018 4 2 o d . 9 1. d o A R IG A N NAGRAD

W M B I J O V S O I c t DOĐI U k

a l i b o m o t u a u 4 kruga do ni iz DE sudjeluju raču RA AG N E N AV GL JE N ZA OSVAJA

svih krugova

BMW SERIJE 3

www.suvremena.hr

više na www.ktc.hr i

odnosi s javnošću

Kuharica za Odnose s javnošću u trgovini (13) Krizno komuniciranje (2)

Ključni faktori krizne okoline piše|Željko Jelić (CSOJ)

Kako prepoznati da kriza kuca na vrata organizacije Komuniciranje u vrijeme krize često ima ključan utjecaj na cjelokupnu percepciju krize kao i na štetu koju organizacija trpi u takvoj situaciji. Osim suočavanja s konkretnim elementima krize, tvrtka mora imati i dobar komunikacijski plan za kriznu situaciju. Krize nisu uvijek neočekivane. Naprotiv, razna istraživanja o upravljanju krizama pokazuju da je samo 14% kriza u svijetu biznisa neočekivano. Preostalih 86% su tzv. tinjajuće krize, kojih je organizacija svjesna, ali ne čini ništa (dovoljno) po tom pitanju. Neke procjene kažu da oko 90% kriznih situacija u organizacijama izazivaju unutrašnji operativni problemi, a ne iznenadne prirodne nepogode, a istraživanja pokazuju da rukovodstvo izaziva 78% kriza.

Svaka organizacija okružena je nizom faktora, od kojih svaki (ili najgore moguće – više njih) mogu biti izvor krize. Zato posvetimo odgovarajuću pažnju svakom od tih faktora.1

1. Djelatnost organizacije Razlikuje se rizičnost od grane do grane gospodarstva. Najčešće su krize u burzovnom poslovanju, automobilskoj i avionskoj industriji. Slijedi bankarstvo, proizvodnja softvera, novinsko-izdavačke kuće, komercijalne zrakoplovne kompanije...

2. Nema krize bez medija! Ako mediji ne izvještavaju o nečemu – događaj kao da i ne postoji. U većini slučajeva mediji će dati više prostora ako se radi

prema B. Novak „Krizno komuniciranje i upravljanje opasnostima“ UP 01/2007.

Suvremena trgovina 4(43)

o poznatoj osobi iz poslovnog, kulturnog ili političkog života, ako je u igri veliki novac ili ako je događaj geografski blizu. Mediji najviše oblikuju mišljenje ljudi o organizacijama, ali treba imati na umu da nerijetko mediji „traže“ krizu o kojoj će izvještavati. Tu leži stvarna opasnost za organizaciju. U stvarnosti urednici/novinari su ti koji odlučuju koji će se događaj tretirati kao kriza, a koji ne. Čim se nasluti da će mediji događaj tretirati („razvući“) kao krizu potrebno je aktivirati mehanizme kriznog komuniciranja. Pri tome treba razlikovati tretiranje nevažnog i sporednog, koji menadžeri skloni panici tretiraju („vide“) kao krizu.

sindrom ubrzanja. Nedostatak vremena suprotstavljen je dinamičnim odvijanjem krize. Faktor vremena (nedostatka vremena) daje osjećaj stalne „uvijek prebrze vožnje“, u kojoj se stalno prima previše informacija. Sudionici u krizi moraju igrati više uloga odjednom, jer su ljudski resursi u krizi najčešće ograničeni. U krizi postoji potreba da sve treba završiti brzo, a nitko nema dovoljno vremena da bi sve i pošteno napravio.

5. Povratne informacije

Rizik je mjera mogućeg neugodnog ishoda nekog događaja (u ovom slučaju krize). Zato je potrebno procijeniti rizik izazvan krizom. Procjena rizika je proces ocjenjivanja potencijalnih štetnih učinaka krize i sastoji se od četiri faze: identifikacije opasnosti, karakterizacije opasnosti, procjene izloženosti i karakterizacije rizika. Procjenom rizika možemo odrediti kojim putem ćemo nastojati voditi krizu.

Za vrijeme trajanja krize, u pravilu, je pomanjkanje feedbacka. Nedostatak povratnih informacija može biti sudbonosan za organizaciju, jer ako nema povratnih informacija ne znamo kakav je učinak naših djelovanja. To dovodi do toga da se počinje donositi puno više i puno neprovjerenih odluka s ciljem popunjavanja vakuuma jednosmjerne komunikacije oko sebe, koja je uzrokovana odsutnošću povratnih informacija, a to sve povećava rizik da izaberemo krive odluke, odnosno da izaberemo prave, ali da njihove posljedice u promijenjenoj okolini nisu više poželjne, kvalitetne, ne daju rezultate…

4. Vrijeme

6. Ljudi

Vrijeme je najrjeđi resurs u krizi. U krizi se stalno osjeća

Odnosi s javnošću prioritet daju ljudima, nerijetko tra-

3. Rizik

KUHARICA

KUHARICA Kako prepoznati da se s jelom nešto neplanirano događa? Pogledajte u lonac i probajte blagovremeno uočiti (prije nego sadržaj zakuha) što se u loncu događa. Neki od znakova, nagovještaja, koju upućuju na kriznu situaciju u organizaciji 1. 2. 3. 4. 5. 6.

često mijenjanje vodećih ljudi u organizaciji tiho otpuštanje ljudi u organizaciji iznenadna prodaja imovine organizacije širenje loših radnih navika u organizaciji („lako ćemo“) postavljanje apsurdnih, odnosno nerealnih ciljeva iskazivanje nefleksibilnosti prema kupcima i dobavljačima 7. napuhana organizacijska struktura s nepreglednim hijerarhijskim odnosima 8. duge sjednice, nepotrebni sastanci koji ne donose rezultate 9. nervoza na poslovnim putovanjima 10. greške menadžera – nekontrolirano zaduživanje – slab nadzor troškova – nedostatak timskog rada, loša komunikacija sa suradnicima, autokratizam – nepoštivanje hijerarhije – nekvalitetno informiranje između nadređenih i podređenih – nekontrolirano investiranje (intuitivno, neplansko) – izmišljanje kriznih situacija (kako bi menadžer pokazao svoju važnost) – neprilagođenost promjenama – postavljanje menadžera po rođačkoj, uhljebničkoj ili ljubavnoj liniji – smjena generacija (predugo ostajanje na ključnim pozicijama u organizacijama, naročito u slučajevima vlasnik-menadžer i obiteljskim tvrtkama) „Niti jedna organizacija nije imuna na krizu!“ W. T. Coombs žeći pomoć psihologije, sociologije… (ako nam je dostupna u tom času). U trenucima krize potrebno je pravovremeno reagirati, pružiti informaciju, ponekad zaštitu svima onima kojima je to potrebno (unutar ili izvan organizacije). U krizi pojedinac može biti dvostruko napadnut (dvostruka kriza) - ugrožena je njihova socijalna

sigurnost, a još mora aktivno sudjelovati u rješavanju krize.

7. Financijska sredstva Često je „izvlačenje“ na nedostatna financijska sredstva (npr. za provođenje sigurnosnih mjera), a upravo to može izazvati krizni

Indikatori krize koje se može otkriti analizirajući poslovanje organizacije (prema A. T. Kearney). Kad se jelo kuha, pogledajte redovito u lonac, probajte ga (svaki puta čistom žlicom!) i probajte odrediti da li je sve u redu. Obratite pažnju na pokazatelje u poslovanju koji mogu ukazati na krizu u organizaciji. 1.

Tržišni pokazatelji • pad prodaje • gubitak udjela na tržištu • nezadovoljstvo kupaca Ekonomski pokazatelji • rast troškova • pad produktivnosti • pad obujma • gubici u poslovanju Financijski • nelikvidnost • povećano zaduženje Kadrovski • odljev kvalitetnih kadrova • nezadovoljstvo zaposlenika Razvojni • zastarjeli proizvodi i tehnologija • izostanak inovacija

događaj. Zato je potrebno unaprijed pripraviti upute i sredstva za „čuvanje od kriznih stanja“ (sustav ranog upozoravanja, osposobljavanja za krizu, prostorije sa svim potrebnim za „krizni stožer“…).

Dobre pripreme, naporan trening – dobri rezultati Devedesetih godina prošlog stoljeća sve velike svjetske kompanije imale su razrađene planove kriznog komuniciranja. Dakle, definirale su opasnosti na osnovi djelatnosti organizacije i izradili su planove komunikacije koje će štetu ugleda organizacije svesti na najmanju moguću mjeru. To se proširilo i na

ostale kompanije (bez obzira na veličinu), tako da danas svaka organizacija, koja imalo drži do sebe, ima usvojene planove kriznog komuniciranja. Odnosi s javnošću razrađuju te planove, scenarije komunikacije, prvi reagiraju u kriznim situacijama. Definiraju se organizacijski i tehnički aspekti rješavanja krizne situacije. Zadatak PR-a nije fizičko rješavanje krize (prepustimo to drugim službama u organizaciji). Odnosi s javnošću trebaju kvalitetnim provođenjem krizne komunikacije (prema preciznim usvojenim scenarijima) riješiti komunikacijsku situaciju s minimalnim utjecajem na ugled orST ganizacije. www.suvremena.hr

franšiza

Franšizni poslovni model (ni)je poduzetništvo piše|doc. dr. sc. Aleksandar Erceg

slovni model kao metodu kojom se poduzetnici mogu koristiti kako bi osigurali resurse za brz rast velikih lanaca.

istraživanja, a dodatno tome tvrdi se kako je franšizni poslovni model jedan od načina korištenja poduzetničkom prilikom, pa se franšizno poVezu između franšiznog poslovanja i poduzetništva mo- slovanje može smatrati poduguće je prikazati kroz pitanje: zetništvom. Stoga je moguFRANŠIZNI POSLOVNI MODEL (NI)JE PODUZETNIŠTVO je li franšizno poslovanje po- će kategorizirati definicije o poduzetništvu na definicije duzetništvo? (Slika 1) većini istraživanja o unutar sveučilišta pa se centri koje: (i) naglašavaju karakU većini istraživanja o franšiznom poslovnom modelu, gotovo uvijek jedno pitanje ostaje franšiznom poslov- za franšizu nalaze unutar po- U istraživanju poduzetniš- teristike osobina ili kvaliteneodgovoreno: je li franšizni poslovni model tip poduzetništva ili ne? Za one koji se bave nom modelu, gotovo duzetničkih centara ili insti- tva ustanovljene su pove- ta koje bi trebali imati poduistraživanjem franšiznog poslovnog modela, odgovor na to pitanje gotovo je uvijek „da“, dok su drugi uvijek jedno pitanje ostaje ne- tuta. Neki autori smatraju da znice između poduzetništva zetnici; (ii) naglašavaju proces vrlo skeptični prema tom odgovoru. Za neke je autore veza između franšiznog poslovanja i odgovoreno: je li franšizni po- kreiranje franšize predstav- i franšiznog poslovnog mo- poduzetništva i njegov rezulpoduzetništva toliko prirodna da se često institucionalizira unutar sveučilišta pa se centri za franšizu slovni model tip poduzetniš- lja poduzetnički čin, a za dru- dela u području poduzetnič- tat; i (iii) fokusiraju se na aknalaze unutar poduzetničkih ili instituta. autori smatraju da kreiranje franšize tva ili ne? Za one koji se bave centara ge franšiza predstavljaNeki antitekih inkubatora, poslovnog tivnosti kojima se poduzetpredstavlja poduzetnički čin, a za druge franšiza predstavlja inovacije i homogenizacije istraživanjem franšiznog po- zu inovacije i homogenizaci- antitezu plana, investicijskih kriteri- nici bave. komercijalne kulture te je odgovorna za nedostatak raznolikosti u prodajnom sektoru. poduFranšiza za slovnog modela, odgovor na je komercijalne kulture, te je ja, čimbenika uspjeha, neke autore predstavlja istaknuti dio ekonomije i centralni fenomen poduzetništva, dok poslovni Franšiza se smatra jednom to pitanje gotovo je uvijek odgovorna za nedostatak ra- zetničkih prilika, korporacij- ljudi predlažu modelznolikosti kao metodu kojom se poduzetnici koristiti kako bi osigurali „da“, dokfranšizni su drugiposlovni vrlo skepu prodajnom sek- ske mogu kulture i modela životnog od glavnih strateških oblika resurse za brz tom rast velikih lanaca. toru. Franšiza za neke autore ciklusa. Za svako od područ- konkurentske prednosti koja tični prema odgovoru. Vezu između franšiznog poslovanja i poduzetništva moguće kroz pitanje: je li mofranšizno pomaže pri kreiranju novih Za neke je autore veza izmepredstavlja istaknuti dio eko-je prikazati ja unutar poduzetništva poslovanje poduzetništvo? (Slika 1) đu franšiznog poslovanja i po- nomije i centralni fenomen guće je pronaći područje unu- tvrtki i time povećava poduduzetništva toliko prirodna poduzetništva, dok poslovni tar franšiznog poslovnog mo- zetničku aktivnost u postojeSlika Mogući odgovori o vezi franšiznog poslovanja i poduzetništva da se1.često institucionalizira ljudi predlažu franšizni po- dela koje može biti predmet ćoj konkurenciji na tržištu bez posebnih inovacija. Dodatno tome, poduzetnike je moguće podijeliti u dvije grupe prema prirodi poslovne ideje na osnovi koje je tvrtka osnovana: •prema ovom •prema ovom •prema ovom odgovoru, potrebno odgovoru franšizni odgovoru, osobe inovativni poduzetnici i poje obratiti više poslovni model u koje se bave duzetnici koji kopiraju. Tu je pozornosti na nekim uvjetima istraživanjem podjelu moguće prenijeti i na kreiranje i testiranje potpada pod poduzetništva franšizni poslovni model pa teorija o franšiznim poduzetništvo, a u trebale bi potpuno odnosima i nekim uvjetima ne ignorirati franšizni je stoga moguće reći kako su procesima pa treba poslovni modela davatelji franšize poduzetniidentificirati ci koji inoviraju, a primatelji čimbenike koji franšize poduzetnici koji koodređuju kada je piraju. U franšiznom poslovafranšizni poslovni model nju poslovni se koncept i supoduzetništvo, a stav poslovanja koji već postokada to nije. je i posluju kopiraju na novo tržište, pa na taj način franSlika 1. Mogući odgovori o vezi franšiznog poslovanja i poduzetništva šizni poslovni model pridoU istraživanju poduzetništva ustanovljene su poveznice između poduzetništva i franšiznog poslovnog modela u području poduzetničkih inkubatora, poslovnog plana, investicijskih kriterija, čimbenika uspjeha, poduzetničkih prilika, 66 Suvremena trgovina 4(43)korporacijske kulture i modela životnog ciklusa. Za svako od područja unutar poduzetništva moguće je pronaći područje unutar franšiznog poslovnog modela koje može biti predmet istraživanja, a dodatno tome tvrdi se kako je franšizni poslovni model jedan od načina

franšiza nije poduzetništvo

franšiza je možda poduzetništvo

franšiza je poduzetništvo

nosi efikasnoj diseminaciji inovacija. Glavna veza između poduzetništva i franšize može se primijetiti u svakodnevnom donošenju poduzetničkih odluka, bez obzira na to radi li se o neovisnim tvrtkama ili franšizama. Za davatelja franšize smatra se da može odgovarati u okviru onoga što se općenito prihvaća pod poduzetništvom. Potvrda za to je što na početku poslovnog pothvata poduzetnik ima kreativnu ulogu u poticanju spajanja poslovnog koncepta, resursa, primatelja franšize i kupaca u sustav. Tijekom početne faze pothvata, davatelji franšize vrlo su inovativni u povezivanju neophodnih dijelova u poduzetnički pothvat, posebice novog poslovnog koncepta koji ima značajan tržišni potencijal. Odgovor na pitanje je li franšiza poduzetništvo nije samo pitanje lingvistike. Središnje se pitanje odnosi na sposobnost franšize da stvori novu vrijednost. Kada se pokreće novi posao, nema jamstva da će se stvoriti vrijednost. Povrat i rizik, snage su koje ravnopravno kontroliraju poduzetnički proces. Stoga je potencijalni neuspjeh bilo kojeg započinjanja posla uravnotežen s mogućnošću ostvarivanja bogatstva. Spinelli zaključuje kako tvrdnja da je franšiza poduzetnički pothvat, ima potporu u neprekidnom uspjehu poznatih franšiznih sustava, proliferacijom novih primatelja franšize i izvještajima o profitabilnosti davatelja franšize. Daljnja istraživanja dobila su odgovore prema kojima davatelji franšize smatraju kako se izgradnja franšiznog sustava može promatrati kao poduzetnička strategija rasta tvrtke. Svi smatraju davatelja franšize poduzetnikom, no otvoreno je pitanje je li primatelj franšize poduzetnik te ima li on poduzetničke aktivnosti. Poduzetničke aktivnosti primatelja franšize mogu biti ohrabrene putem

će se rasprave vode oko poduzetničkog statusa primatelja franšize. Franšizni poslovni model odlikuje sve što odlikuje i poduzetništvo: prepoznavanje prilike, preuzimanje rizika u poslovanju i autonomija organizacije. Potencijalni primatelj franšize u trenutku kupnje franšize (pokretanja poduzetničkog pothvata) mora prepoznati poslovnu priliku, odnosno prepoznati Slika 2. Poduzetnik vs primatelj franšize potencijal koji pruža franšiza na njegovom tržištu. Kupnjom osnivanja franšiznih vijeća ja drugih tipova organizacije, franšize primatelj preuzima sustava, predlaganjem novih i to posebice hijerarhijske ra- rizik. Iako primatelj franšize ideja na godišnjim sastanci- znolikosti. Drugi je argument kupuje u praksi dokazan poma franšiznog sustava, te ime- moguće suprotstaviti činjeni- slovni sustav, rizik u poslovanovanjem osobe zadužene za com da nijedan vlasnik tvrt- nju uvijek postoji i primatelj inovacije u sjedištu davatelja ke, primatelj franšize ili druga preuzima. Primatelj franfranšize. Dodatno tome, nji- gi, nije potpuno neovisan. Svi šize neovisna je pravna osoba hove osnovne karakteristike ostali čimbenici koji se nalaze u odnosu na davatelja franšise razlikuju (Slika 2) na tržištu (banke, druge tvrt- ze i ima barem djelomičnu auke, vlade itd.) smanjuju stvar- tonomiju. Stoga možemo reći Primatelji franšize mogu biti i nu razinu neovisnosti podu- da su i primatelji franšize pomnogi jesu poduzetnici, no u zetnika. Primatelji franši- duzetnici, jer prema Richarodređenim stupnjevima. Prize katkad zbog organizacije du Bransonu biti poduzetnik matelji kupuju franšizu jer dafranšiznih sustava u kojima jednostavno znači biti netko vatelj osigurava dokazani suse nalaze, imaju veću razinu tko želi napraviti razliku u žistav poslovanja. No, njihova autonomije nego nominalno votu drugih ljudi. Dodatna porazina poduzetništva (i njihotvrda da su i primatelji franvi ciljevi) imat će velik utjecaj neovisni poduzetnici. na to koliko će rasti ili hoće li Iako dosadašnja istraživanja šize poduzetnici može se vimožda postati vlasnici neko- franšiznog poslovnog mode- djeti po tome da poduzetnici traže promjenu, reagiraju liko lokacija. Primatelji fran- organizacije la nisu dala konačan odgovor ili je faza korporativne evolucije. Drugi se odnosi na status primatelja franšize: je li on na nju i iskorištavaju prilike. poduzetnik je kvazizaposlenik davatelja franšize. Za prvi argument moguće je reći da šize s nekoliko lokacija mogu neovisni na pitanje je liilifranšiza podufranšizni poslovni model nije organizacijski oblik sui nego jeono moguća razvoja drugih Togeneris je upravo štofazai primabiti jednaki ili veći poduzet- tipova zetnička aktivnost, većina au- raznolikosti. Drugi je argument moguće suprotstaviti organizacije, i to posebice hijerarhijske telji franšize rade kupnjom tvrtke, primatelj franšize ili drugi, nije potpuno neovisan. Svi ostali nici od samih davatelja fran- činjenicom tora kojidasenijedan bave vlasnik istraživanjem čimbenici koji se nalaze na tržištu (banke, druge tvrtke, vlade itd.) smanjuju stvarnu razinu franšize. šize. Primatelji franšize koji neovisnosti franšiznog poslovnog poduzetnika. Primateljimodela franšize katkad zbog organizacije franšiznih sustava u kojima se nalaze imaju veću razinu autonomije nego nominalno neovisni poduzetnici. rade sami u svojim tvrtkama, smatra da je franšiza poduzet- Dodatne informacije o franIako dosadašnja istraživanja franšiznog poslovnog modela nisu dala konačan odgovor na pitanje je li vjerojatno su manji poduzet- franšiza ništvo. Poduzetništvo je mošiznom moguće je poduzetnička aktivnost, većina autora koji se baveposlovanju istraživanjem franšiznog poslovnog smatra da je franšiza poduzetništvo. Poduzetništvo je moguće uočiti u franšiznom poslovnom nici. Stoga se može reći da ra- modela guće uočiti u franšiznom popročitati u knjizi Franšiza – modelu s dva stajališta (rasta i ulaska u poslovni pothvat) koja se međusobno dopunjavaju. (Slika 3) zina poduzetništva kod pri- slovnom modelu s dva stajali- način pokretanja poduzetničSlika 3. Poduzetništvo u franšiznom poslovnom modelu matelja franšize varira. šta (rasta i ulaska u poslovni Kao potencijalnu potporu pothvat) koja se međusobno tvrdnjama kako franšizni dopunjavaju. (Slika 3) poslovni model nije poduzetništvo, moguće je pronaći u dva argumenta. Prvi postavlja pitanje je li franšizna struktura trajan i jedinstven oblik organizacije ili je faza korporativne evolucije. Drugi se odnosi na status primatelja franšize: je li on neovisni poduzetnik ili je kvazizaposlenik davatelja franšize. Za prvi argument moguće je reći da franšizni poslovni model nije organizacijski oblik sui generis nego je moguća faza razvo-

Poduzetništvo u franšiznom poslovnom modelu

metoda rasta i razvoja tvrtke davatelja franšize

način ulaska u poduzetništvo za primatelja franšize

Slika 3. Poduzetništvo u franšiznom poslovnom modelu Svi autori koji se bave istraživanjem franšiznog poslovnog modela slažu se da je davatelj franšize poduzetnik. Najveće vode oko poduzetničkog statusa primatelja franšize. Franšizni Svi autori koji seserasprave bave istražikog pothvata i strategija rasta poslovni model odlikuje sve što odlikuje i poduzetništvo: prepoznavanje prilike, preuzimanje rizika u vanjemifranšiznog poslovnog autora Aleksandra poslovanju autonomija organizacije. Potencijalniposlovanja primatelj franšize u trenutku kupnje franšize (pokretanja poduzetničkog pothvata) mora prepoznati poslovnu priliku, odnosno prepoznati modela slažu se da je davatelj Ercega u izdanju Ekonomskog potencijal koji pruža franšiza na njegovom tržištu. Kupnjom franšize primatelj preuzima rizik. Iako ST primatelj franšize kupuje u praksi dokazan poslovni fakulteta sustav, rizik u poslovanju uvijek postoji i primatelj franšize poduzetnik. Najveu Osijeku. ga preuzima. Primatelj franšize neovisna je pravna osoba u odnosu na davatelja franšize i ima barem djelomičnu autonomiju. Stoga možemo reći da su i primatelji franšize poduzetnici jer prema Richardu Bransonu biti poduzetnik jednostavno znači biti netko tko želi napraviti razliku u životu drugih ljudi. Dodatna potvrda da su i primatelji franšize poduzetnici može se vidjeti po tome da poduzetnici traže www.suvremena.hr promjenu, reagiraju na nju i iskorištavaju prilike. To je upravo ono što i primatelji franšize rade kupnjom franšize.

zaštita na radu

Izaslani radnici piše|Marina Borić, struč. spec. ing. sec. Viša stručna savjetnica, Zavod za unapređivanje zaštite na radu

Nova pravila izaslanim radnicima jamčit će jednaku plaću za jednak rad na istom radnom mjestu. A osim što bi trebala zaštititi izaslane radnike od niskih primanja, trebala bi zaštititi i poslodavce, odnosno osigurati pošteno tržišno natjecanje.

d pristupanja Republike Hrvatske Europskoj uniji, hrvatski poduzetnici i radnici imaju pravo koristiti temeljne slobode na kojima počiva unutarnje tržište Europske unije, odnosno temeljne slobode pružanja usluga i kretanja osoba na cjelokupnom teritoriju Europske unije. U praksi se, međutim, sve češće postavlja pitanje kako doista izaslati ili uputiti radnika da za poslodavca izvrši određeni posao u inozemstvu. Pitanje upućivanja radnika na rad u inozemstvo reguliraju Zakon o radu i pravni propisi Europske unije. Izaslanje ili upućivanje radnika je situacija u kojoj poslodavac šalje svojeg radnika iz jedne u drugu državu da tamo za njega obavlja poslove u određenom vremenskom razdoblju. Radnik ostaje i nadalje obuhvaćen sustavom socijalnog osiguranja države iz koje je izaslan, a obveza plaćanja doprinosa za socijalno osiguranje ostaje u toj državi. U tom razdoblju dok rade u drugoj državi imat će status izaslanog ili upućenog radnika te posebne radne uvjete i prava. Dakle, prilikom upućivanja radnika na rad u inozemstvo, nije riječ o radu za drugog poslodavca, već

Suvremena trgovina 4(43)

radnik obavlja poslove koje mu je naložio hrvatski poslodavac, a koje je on ugovorom o poslovnoj suradnji preuzeo. Isplatu plaće i svih drugih davanja radniku provodi hrvatski poslodavac.

Uvjeti zaposlenja zemlje domaćina Dok radnik radi kao izaslani ili upućeni radnik u drugoj državi, na njega se primjenjuju uvjeti zaposlenja zemlje domaćina. Ti se uvjeti odnose na: Minimalni iznos plaće: plaća ne može biti manja od lokalne minimalne plaće ili plaće određene obvezujućim kolektivnim ugovorima u sektoru zaposlenja ako su takvi ugovori na snazi u zemlji domaćinu • Maksimalno radno vrijeme i minimalno vrijeme odmora • Zdravlje i sigurnost na radu • Uvjete zapošljavanja radnika putem agencija za privremeno zapošljavanje • Radne uvjete za trudnice i mlade • Jednako postupanje prema muškarcima i ženama i ostala pravila za sprječavanje diskriminacije.

Izmjenom Direktive 96/71/EZ, koja je usvojena 28. lipnja 2018., poslodavac koji upućuje radnika u drugu državu na privremeni rad mora podmiriti i troškove putovanja, smještaja i hrane u državi članici u koju je radnik upućen ako je to predviđeno u zakonodavstvu matične zemlje. Poslodavci će također morati osigurati da su uvjeti smještaja za izaslane ili upućene radnike primjereni i u skladu s nacionalnim pravilima. Ti se dodaci isplaćuju uz uobičajenu plaću radnika te se plaća radnika ne smije umanjivati za te troškove. Dok radnik radi kao izaslani ili upućeni radnik u drugoj državi članici, neće mu biti potrebna radna dozvola, osim ako je zaposlenik koji je upućen iz Hrvatske u Austriju, gdje se u određenim sektorima primjenjuju ograničenja; neće morati zatražiti priznavanje stručnih kvalifikacija, međutim, za određena ćete zanimanja možda morati dati pisanu izjavu, te se neće morati obraćati mirovinskim ustanovama iz različitih zemalja kad ode u mirovinu, jer ustanove iz zemlje domaćina neće biti uključene u taj slučaj. Ako je radnik izaslan ili upućen na rad u razdoblju kraćem od šest mjeseci, ne bi trebao biti obvezan platiti porez na dohodak u zemlji odredišta. Međutim, ne postoje propisi na razini EU-a kojima se utvrđuje koja zemlja može oporezivati dohodak tijekom rada na koji je radnik izaslan ili upućen u inozemstvo. To može biti utvrđeno nacionalnim zakonima ili poreznim sporazumima među državama. Izaslani ili upućeni radnik pokriven je sustavom socijalne sigurnosti matične zemlje najviše 12 mjeseci, uz moguće produljenje od 6 mjeseci, dakle ukupno najviše 18 mjeseci. Ukoliko radnik bude izaslan ili upućen u inozemstvo dulje od navedenog, morat će se prijaviti u sustav socijalne sigurnosti zemlje u koju je izaslan ili upućen. Sukladno članku 18. Zakona o radu (NN 93/14. i 127/17. ) ako se radnika privreme-

no upućuje na rad u inozemstvo u neprekidnom trajanju dužem od trideset dana, pisani ugovor o radu ili pisana potvrda o sklopljenom ugovoru o radu prije odlaska u inozemstvo mora, osim osnovnih podataka o ugovoru o radu, sadržavati i dodatne podatke o: • Trajanju rada u inozemstvu • Rasporedu radnog vremena • Neradnim danima i blagdanima u koje radnik ima pravo ne raditi uz naknadu plaće • Novčanoj jedinici u kojoj će se isplaćivati plaća • Drugim primanjima u novcu i naravi na koja će radnik imati pravo za vrijeme rada u inozemstvu • Uvjetima vraćanja u zemlju. Umjesto uglavaka o rasporedu radnog vremena, neradnim danima i blagdanima u koje radnik ima pravo ne raditi uz naknadu plaće, novčanoj jedinici u kojoj će se isplaćivati plaća, te drugim primanjima u novcu i naravi na koja će radnik imati pravo za vrijeme rada u inozemstvu, u ugovoru odnosno potvrdi može se uputiti na odgovarajući zakon, drugi propis, kolektivni ugovor ili pravilnik o radu koji uređuje ta pitanja. Primjerak prijave na obvezno zdravstveno osiguranje tijekom trajanja rada u inozemstvu, poslodavac mora uručiti radniku prije odlaska u inozemstvo, ako ga je na to osiguranje dužan osigurati prema posebnom propisu. Ako poslodavac upućuje svoga radnika u s njim povezano društvo u smislu posebnog propisa o trgovačkim društvima, koje ima poslovni nastan u inozemstvu, poslodavac može radnika, uz njegovu pisanu suglasnost, privremeno u trajanju od najduže dvije godine, ustupiti tom društvu na temelju sporazuma sklopljenog između povezanih poslodavaca.

Plaćanje poreza i druga pravila Plaće izaslanih ili upućenih radnika oporezuju se u skladu s Zakonom i Pravilnikom o porezu na dohodak, no kod izaslanja radnika iz Hrvatske u zemlju s kojom primjenjujemo međunarodni ugovor o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja, prednost pred odredbama domaćeg zakona imaju međunarodni ugovori. Sukladno ugovoru o izbjegavanju dvostru-

kog oporezivanja, plaća izaslanog radnika će se oporezivati u matičnoj zemlji, a ne u zemlji u kojoj je izaslan ako su kumulativno zadovoljeni sljedeći uvjeti: • Primatelj boravi u drugoj državi u razdoblju ili razdobljima koji ukupno ne traju duže od 183 dana u razdoblju od 12 mjeseci koje počinje ili završava za vrijeme dotične porezne godine • Primanja isplaćuje poslodavac koji nije rezident druge države ili se ona isplate u njegovo ime • Primanje ne tereti stalnu poslovnu jedinicu ili stalno sjedište koja poslodavac ima u toj drugoj državi. Ako nisu zadovoljeni navedeni uvjeti, porezi se plaćaju u zemlji u koju je radnik izaslan ili upućen. U tom slučaju, a u skladu s Pravilnikom o porezu na dohodak, hrvatski poslodavac je dužan u roku 8 dana od nastanka slučaja, odnosno neplaćanja poreza u Hrvatskoj zbog primjene međunarodnog ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja, pisanim putem izvijestiti Poreznu upravu o razlogu neplaćanja poreza na dohodak u Hrvatskoj. U nekim djelatnostima uobičajeno je da poslodavac posluje i u zemlji i u inozemstvu. Česta je pojava, primjerice, u djelatnosti građevinarstva da se pri sklapanju ugovora o radu kao mjesto rada navede: „Radnik će poslove obavljati na gradilištima poslodavca“. Ako poslodavac radnika pošalje na privremeni rad u neku drugu EU zemlju (npr. Njemačku), njegov status je „izaslani ili upućeni zaposlenik“. U tom slučaju podliježe EU-pravilima za slanje radnika u inozemstvo. Takav radnik i dalje podliježe radnom pravu matične države, ali za izaslane ili upućene zaposlenike vrijede sljedeća pravila njemačkog radnog prava: • Maksimalno radno vrijeme: Prema zakonu, radnik ne smije raditi više od 8 sati dnevno. Radniku je dozvoljeno raditi 10 sati samo ako u tijeku pola godine rada u Njemačkoj ne radi više od 8 sati dnevno u prosjeku. Radnik ima pravo na pauzu: najmanje 30 minuta ako radi između 6 i 9 sati, a najmanje 45 minuta ako radi više od 9 sati. • Minimalni odmor: Između dva radna dana poslodavac mora radniku omogućiti odmor u trajanju od najmanje 11 sati (u iznimnim slučajevima 10 sati).

• Minimalni godišnji odmor: Radnik ima pravo na plaćeni godišnji odmor: najmanje 20 dana godišnje, ako radi 5 dana tjedno, a najmanje 24 dana godišnje, ako radi 6 dana tjedno. • Zaštita trudnica: Za vrijeme trudnoće radnice su zaštićene od otkaza. Trudničko bolovanje traje 6 tjedana prije porođaja i 8 tjedana poslije porođaja. Za to vrijeme radnica ne smije raditi. • Sigurnost na radnome mjestu: Pravila kojih se njemački poslodavac mora pridržavati da bi osigurao zaštitu i higijenu na radnome mjestu, vrijede i za poslodavca koji upućuje radnika na rad u tu zemlju. • Zabrana diskriminacije: Poslodavac se mora pobrinuti da radnici ne budu izloženi diskriminaciji. Na primjer, mora omogućiti jednak tretman za muškarce i žene. • Minimalna plaća: Obavezne minimalne plaće prema odredbama kolektivnih ugovora u Njemačkoj tiču se i poslodavca koji upućuje radnika na rad u njihovu zemlju. Od 1.1.2017. opća minimalna plaća u Njemačkoj iznosi 8,84 € bruto. Do 12 mjeseci, uz mogućnost produljenja još 6 mjeseci, dakle maksimalno18 mjeseci radnik ostaje socijalno osiguran u državi iz koje je izaslan ili upućen (matična država). Da to u Njemačkoj radnik dokaže potrebna mu je takozvana A1-potvrda, koju dobije od socijalnog osiguranja u matičnoj državi. Također radnik ostaje zdravstveno osiguran u matičnoj državi. U Njemačkoj radnik kod liječnika u slučaju bolesti koristi svoju europsku karticu zdravstvenog osiguranja. Posebno je potrebno obratiti pozornost na činjenicu da se radnik može registrirati kod njemačkog zdravstvenog osiguranja i dobiti karticu, ako je najmanje godinu dana na upućenom radu u inozemstvu. Za to je radniku potreban poseban formular S1 koji može dobiti u matičnoj državi. Samo tako radnik ima pravo na punu zdravstvenu zaštitu u Njemačkoj. Ukoliko radnik ne posjeduje važeću A1-potvrdu ili je zaposlen duže od maksimalno 12 mjeseci s mogućnošću produženja još 6 mjeseci u Njemačkoj, a da mu nisu plaćani iznosi za socijalno osiguranje, tada upućenost radnika na privremeni rad u inozemstvo postaje pravno nekorektna. www.suvremena.hr

zaštita na radu U slučaju ozljede na radu ili profesionalne bolesti radnika koji je izaslan ili upućen na rad u inozemstvo naknada plaće izaslanom ili upućenom radniku, zbog priznate ozljede na radu, odnosno profesionalne bolesti, pripada u skladu s odredbama Zakona, pravilnika i propisa Europske unije o koordinaciji sustava socijalne sigurnosti te međunarodnih ugovora o socijalnom osiguranju. Radniku izaslanom ili upućenom na rad u inozemstvo izvan područja primjene propisa Europske unije, naknada plaće isplaćuje se na teret sredstava Zavoda u skladu s odredbama Zakona i pripadajućeg pravilnika samo za vrijeme njegova boravka u Republici Hrvatskoj, ukoliko to nije u suprotnosti sa sklopljenim međunarodnim ugovorima o socijalnom osiguranju. Nakon što je izmijenjena direktiva o izaslanim radnicima i formalno prihvaćena, članice EU-a imaju obvezu da je u roku od dvije godine ugrade u nacionalna zakonodavstva. Usvojenim prijedlogom predviđeno je da se na izaslane ili upućene radnike primjenjuju ista pravila za plaće kao u državi domaćinu, prema kojem se za isti obavljeni rad na istome mjestu prima jednaka plaća. Osim zakonskih odredbi, države članice mogu primjenjivati regionalne ili sektorske kolektivne ugovore. Do sada je to bio slučaj samo u građevinskom sektoru. Za sektor međunarodnog cestovnog prijevoza, koji je izazvao najviše podjela, posebice između istočnih i zapadnih članica, odredbe Direktive 96/71/EZ primjenjivat će se od datuma stupanja na snagu predstojećeg zakonodavstva za taj sektor, koji je uključen u Paket mobilnosti. Do tada će se primjenjivati verzija Direktive iz 1996. godine.

Primjer izaslanja ili upućivanja radnika tvrtke CROSCO CROSCO, naftni servisi d.o.o. je servisna naftna kompanija, dio INA Grupe, koja pruža integrirane bušaće usluge te individualne usluge bušotinskih servisa na kopnu i moru u zemlji i inozemstvu. Prisustvovali su ili još uvijek prisustvuju u sljedećim zemljama: Albanija (2009.-), Bosna i Hercegovina (2000.– 2012.), Egipat (2007.-), Irak – Kurdistan (2011.– 2016.), Libija (2003.–2015.), Meksiko (2008.–2009.), Oman (2004.–2016.), Si-

Suvremena trgovina 4(43)

rija (2000.–2012.), Ukrajina (1996., 1997.– 2000., 2017.–). Osposobljavanje izaslanih ili upućenih radnika iz područja zaštite na radu u Croscu se provodi korištenjem vlastitih resursa (zaštita na radu, zaštita od požara, obuka signalista vezista). Interno se provode osposobljavanja i tečajevi prema zahtjevima radnog mjesta (klinaš, tornjaš, pomoćnik vođe smjene i dr.) te se provodi tečaj kontrole tlaka u bušotini. Ovisno o očekivanim i utvrđenim opasnostima, interno provode i licencirani tečaj H2S Alive (zaštita radnika od utjecaja izloženosti sumporovodiku). Prema zahtjevima naručitelja radova (operatorske kompanije) radnike šalju na dodatne tečajeve u ovlaštene, međunarodno certificirane ustanove za osposobljavanje radnika za obavljanje poslova u naftnoj industriji u zemljama u kojima su radnici na privremenom radu ili koje zahtjeva naručitelj radova. Promatrajući propise zemalja u koje su radnici izaslani ili upućeni, nisu uočili razliku u osposobljavanjima radnika koja se provode u Croscu u odnosu na te zemlje. Redovito dobivaju pohvale i priznanja za svoj rad od naručitelja radova. Licencirani tečajevi su međunarodno priznati, prema točno određenim trening matricama za obavljanje poslova u industriji naftnih servisa koje su važeće za naftnu djelatnost u cijelom svijetu. Eventualna dodatna osposobljavanja u zemljama u koje se radnici upućuju na privremeni rad definirana su specifičnostima naručitelja radova, odnosno geografskog područja gdje se obavljaju radovi.

Svi zaposlenici tvrtke Crosco prolaze redovite liječničke preglede kod odabranog specijaliste medicine rada u Hrvatskoj u skladu s odlukom o mjestima s posebnim uvjetima rada. Ako naručitelj radova to zahtijeva, radnike šalju na dodatne preglede, koji zadovoljavaju uvjete rada u inozemstvu, a također se obavljaju u Hrvatskoj. Pored toga, u zemljama u kojima rade imaju sklopljen ugovor s medicinskom ustanovom u slučaju izvanrednog događaja. Evidencija radnog vremena u slučaju privremene nesposobnosti za rad radnika upućenih na rad u inozemstvo, vodi se na isti način kao i za radnike koji rade u tuzemstvu, dakle sukladno važećim odredbama o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima. U slučaju ozljede na radu prijave idu prema HZZO-u u Republici Hrvatskoj, također prema važećoj regulativi. U inozemstvu prijava ozljede ide samo prema naručitelju radova. Prema dostupnim podacima u 2016. godini u Europskoj uniji radilo je 2,3 milijuna izaslanih ili upućenih radnika, a najviše radnika upućuju Poljska, Njemačka i Francuska, dok Njemačka, Francuska i Belgija privlače najviše upućenih radnika iz drugih zemalja. Prema dostupnim podacima Europske komisije iz 2015. go-

Kod ugovaranja poslova s radnicima, pored postojećih – osnovnih Ugovora o zvor: www.poslovni.hr radu, radnici koji se upućuju na privremeni rad u inozemstvo u dine, u drugim zemljama EU-a, poglavineprekidnom trajanju dužem od 30 dana, to Njemačkoj, nalazilo se 39.000 izaslasklapaju ugovore o privremenom radu u nih radnika iz Hrvatske, dok je u Hrinozemstvu, sukladno odredbama važe- vatskoj u takvom statusu bilo prisutno ćeg hrvatskog Zakona o radu. Navedeni 7.164 radnika. ugovori sadrže one podatke koje kao obvezne, propisuje važeći hrvatski Zakon o Nova pravila izaslanim radnicima jamčit će radu za slučaj upućivanja radnika u ino- jednaku plaću za jednak rad na istom radzemstvo, a koji su prethodno navedeni u nom mjestu. A osim što bi trebala zaštititi tekstu. Doprinose za mirovinsko i zdrav- izaslane radnike od niskih primanja, trestveno uplaćuju u Hrvatskoj temeljem bala bi zaštititi i poslodavce, odnosno osiST važećih zakonskih propisa. gurati pošteno tržišno natjecanje.

kotka

Svjetska tekstilna pozornica

Cijene vune izazivaju nove frustracije piše|Ante Gavranović

Kod vune bilježimo eksploziju cijena čime se zaoštrava ukupno stanje tekstilne, napose odjevne industrije. Frustracija zbog naglog porasta cijena vune najvidljivije je došla do izražaja na vodećem sajmu vune i sukna u Milanu – Milano Unica.

a svjetskom sajmu modnih trendova, Milano Unica, uvijek se predstavljaju ekskluzivni i inovativni trendovi koji obilježavaju tržište tekstila. Tu se stručnjaci upoznavaju i s najvažnijim izazovima budućnosti na ovom industrijskom sektoru. Središte sajma su svakako TRENDOVI, čije teme i način mijenjaju svako sajamsko izdanje s unikatnim sugestijama i kombinacijama koje nalaze plodno tlo u komercijalnoj proizvodnji. Posebnost je da se za svaku sezonu anticipira KNJIGA TRENDOVA, što je u stvari kompletan vodič s bojama i estetskim rješenjima za odjevnu industriju. Jedna od najvažnijih tema ovogodišnje sajamske priredbe bila je svojevrsna konsternacija proizvođača u odjevnoj industriji zbog stalnog, ubrzanoga rasta cijena najvažnijih sirovina – pamuka i vune.

Suvremena trgovina 4(43)

Tekstilna industrija već godinama muči muku s rastom cijena ili pomanjkanjem određenih sirovina. Snažna oscilacija cijene pamuka, osnovne sirovine tekstilne industrije, izazvala je problem kako rast cijene prenijeti na završni proizvod. Svjetski proizvođači tekstila protiv toga se bore ino- Suvremeno striženje ovaca u Australiji vacijama i supstitutima, upotrebom vune i ino- ja se opasnost dosta nepredvivativnih sintetskih vlakana s divoga, ali stalnog rasta cijena tehnološki naprednim svoj- fine vune. U posljednje dvije stvima, poput regulacije tem- godine ubrzano je porastao kilo-tečaj: od listopada 2016. kad perature. je iznosio 10,13 USD trenutZato tržišni udio pamuka stalno iznosi 15,26 USD. Prema no opada (npr. 2010. pao je 35 AWX Eastern Market Indicaposto), i to u korist sintetičtoru, vodećem svjetskom trkih vlakana. Naime, ogranižišnom barometru za australčenost prirodnih izvora i rast sku vunu, cijene su se u pocijena energenata nameću rasljednjih pet godine udvostruzvoj energijski učinkovitih čila i sada su dosegle povijeproizvodnih tehnologija in- snu razinu. Daljnji rast ugrodustriji poznatoj po visokom žava uspostavljene odnose i stupnju onečišćenja. Glavne predstavlja ozbiljnu prijetće inovacije uključivati uzgoj nju odjevnoj industriji. pamuka bez upotrebe pesticida, alternativne načine boje- Australski farmeri likuju. nja tekstila bez upotrebe vode, Vuna njihovih oko 73 milienergijski učinkovite strojeve, juna ovaca čini 90 posto fine suvremene načine reciklaže i vunske sirovine koja se širom smanjenje otpada s pomoću svijeta prerađuje u odjevnoj dizajna. Za održiv rast na glo- industriji. Potražnja je u stalnom porastu. Vuna kao sibalnom tržištu nužni su porovina ostvarila je u godini vezivanje i suradnja komple2016./17. promet od 2,7 milimentarnih tvrtki. jardi australskih dolara (što Upravo stoga svako zaoštra- odgovara vrijednosti od 1,7 vanje u pogledu cijena siro- milijardi eura); poslovni privina izaziva nove frustracije u hodi u godini 2017./18. rastu odjevnoj industriji. Najnovi- na 3,4 milijarde australskih ja kretanja pokazuju tenden- dolara. Najveći kupac je Kina ciju stalnoga rasta cijena vi- koja, po navodima australskih soko vrijedne vune, gdje bi- nadleštava, uvozi 74 posto lježimo pravu eksploziju cije- ukupnoga vunskoga kontinna. Nad cijelu branšu nadvi- genta. Kako će se to odraziti

na ukupnu svjetsku proizvodnju u odjevnoj industriji, zasad još nema pravog odgovora. Jasno je da to europske proizvođače odjevne industrije stavlja u nepovoljnu poziciju. Eksplozija cijene vune pogađa odjevnu branšu u vrlo nepovoljnom trenutku. Cjelokupna branša trpi od smanjenja prometa i izazova korjenitih i skupih strukturnih promjena. Trgovina i industrija nalaze se u procesu transformacije pri čemu je digitalizacija samo jedan od čimbenika koji povećavaju troškove. Usporedo raste i pritisak na odnose u suradnji. Partnerstvo između proizvođača sukana i pribora i modnih kreatora stavljeno je na ozbiljnu kušnju, što bi moglo snažno utjecati na buduća kretanja u sourcing poslovanju. Posebno su pogođeni predioničari vune koji zbog porasta cijene sirovina dvoume oko volumena narudžbi. Iste bojazni i nedoumice javljaju se kod poslovanja u muškoj konfekciji gdje je udio vune najvažniji sastavni dio proizvodnje. To se posebno odnosi na proizvođače specijalizirane na Merino pletivo, kapute i Baukasten –

odijela gdje uspješnost počiva na fiksiranim ulaznim cijenama i zadanim okvirima u tom pogledu.

zekventno ulagati u kvalitetu. Smatraju da će time ne samo održati strateške pozicije već ih dodatno i ojačati.

Odgovorni proizvođači u tim uvjetima razmatraju kolekcije za jesensku sezonu 2019. vrlo pozorno, s velikom dozom opreza i svjesni realnih opasnosti. Prerađivači vune ne žele ili ne mogu rekordne cijene sirovina sami kompenzirati i jednostavno prebacuju rast cijena na sljedeću stepenicu. „fina vunska i kašmirska prediva poskupjela su više od 20 posto“ tvrdi Andreas Dunkel iz Agenture za sukna u Stuttgartu. To potvrđuje i Christian Bieniek, direktor tvrtke Fynch Hatton, posebno zadužen za sourcing. Rast cijena sirovina snažno utječe na kalkulaciju. Pored rasta cijena vune, pomaknuli su se i tečajevi cijena za pamuk i kašmir.

Kod čisto vunenih sukana očekuju se za jesen 2019., ovisno o kolekciji, rast cijena od 10 do 25 posto po tekućem metru. U internim razgovorima između liferanata i proizvođača te na sajmovima, trguje se žestoko s velikim upitnicima za buduća kretanja. „Djelomično još uvijek nemamo konačne cjenike“ tvrdi Christian Braun, šef dizajna kod Eduarda Dresslera. To potvrđuje i Gregor Langerspacher, šef dizajna kod Joopl-a. „Odreći se čiste vune? To za nas ne dolazi u obzir“. Da bi se uštedjelo na troškovima intenzivnije će se baviti odnosima u lancu proizvodnje. To naglašavaju i u tvrtki Stellson. No, sve se naglašenije čuje kako u cjenovnom segmentu od 299 eura nije moguće održati čisto vunski asortiman. Tvrtka Roy Robson će i dalje jačati ponudu u cjenovnom razredu od 379 i 399 eura. Fokus se, uz kvalitetne tkanine, stavlja na prepoznatljivu dodanu vrijednost poput ukupnoga opremanja odjevnih proizvoda, prirodnog stretcha i finoće. Kao primjer, Michael Bischof, direktor firme, navodi ekskluzivno razvijenu 140 vunsku kvalitetu od Reda, koja će predstavljati vrhunac buduće kolekcije uz prodajnu cijenu od 499 eura.

Sve je izglednije da će se odijela, kaputi i stilizirana pletiva iz čiste vune moći proizvoditi samo u premium-segmentu. Taj scenarij mnogima nije prihvatljiv. Posebno u muškoj konfekciji gdje vunska sukna pružaju visoki stupanj funkcionalnosti i kvalitete usklađen sa zahtjevnim imidžom. To je za muškarce vrlo važan kriterij za kupovinu. No, kako upravo asortimani u cjenovnoj skupini od 199 do 299 eura i nešto povrh toga čine dominantnu ponudu na tržištu, morat će – ako se nastavi rast cijena – prije ili kasnije posezati za manje kvalitetnim suknima ili mješavinama ako se nastoje zadržati u sadašnjim cjenovnim okvirima. Proizvođači u premium segmentu očigledno će lakše prebroditi pritisak na cijene sirovina. „Uz pomoć naše ofenzive kvalitete smatramo da smo dobro oboružani za rast cijena“ tvrde u Hugo Boss-u gdje ne namjeravaju porasle cijene sirovina prebacivati na potrošače već će kon-

Konfekcioner Benvenuto nema iluzija: „Ne treba računati na osjetniji pad cijena sirovina u naredne tri do četiri godine“. Proizvođači vune i udruženja, s druge strane, pozdravljaju rast cijena sirovina. Pritom se ne nazire namjera da se više prikupljenih sredstava utroši na povećanje krda ovaca. Prednost ima modernizacija pogona za preradu. Njihovi najjači argumenti svode se na činjenice da postoje mnogobrojni razlozi za

Eksplozija cijene vune 16

15.3

14.3 14.4

12.2 12.2 12.2

13.9 13.8

14.2

12.7 12.8

11.2 11.2

10.1 2016 2017 List. Lip. Srp. Kolo. Ruj.

2018 List. Stud. Pros. Siječ. Velja. Ožuj. Trav. Svib. Lip.

Izvor: AWEX EASTERN MARKET INDICATOR

uporabu vune: prirodnost, udobnost, mekoća u dodiru s kožom, otpornost, lako održavanje, otpornost na prljanje i sposobnost oporavka od gužvanja, mogućnost strojnoga pranja, vizualna atraktivnost i svestranost. Ni jedna druga sirovina u tekstilnoj industriji, posebno kad je riječ o visoko kvalitetnim proizvodima odjevne industrije, ne može ozbiljno ugroziti mjesto i ulogu vune. To su njihovi aduti u nadmetanju kojem se ne nazire skori kraj. Stuart McCullough, direktor The Woolmark Company, brani visoke cijene vune. „Vuna je premium predivo. Merino vuna, koja se pretežito proizvodi u Australiji, jedinstveno je predivo koje dizajneri posebno cijene zbog kvalitete i raznovrsnosti uporabe. Gotovo da nema adekvatne usporedbe kvalitete s toliko finoće, udobnosti na koži, poroznosti i lakoće. Naša je zadaća da, u skladu s potražnjom, vodimo brigu i o rastu cijena te sirovine. Stoga pozdravljamo činjenicu da se cijena odražava na rad proizvođača vune iako ćemo se veseliti ako se skokovitost tržišta primiri. Hoće li to ugroziti kupovinu? Vuna kao premium predivo ima u pogledu volumena udio od 1,2 posto na globalnom odjevnom tržištu, ali ostvaruje 8 posto u vrijednosti. Zahvaljujući uspješnom marketingu uspjelo je našoj

industriji predstaviti vunu kao visokovrijedno predivo za koju su potrošači pripravni plaćati i višu cijenu. Što je dovelo do tako izrazitog porasta cijena vune? Količinski je proizvodnja vune posljednjih godina ostala konstantna, ali je potražnja stalno rasla. To, logikom tržišta, dovodi do rasta cijena. Vidimo trend koji se odmiče od sintetičkih vlakana i povratak prirodnim predivima. Rezultat je to promjena u lifestyle-u potrošača s naglaskom na zdravlje i održivost. Ključno je tržište sport i outdoor segment. Ljudi ne žele samo čistu funkcionalnost već kroz odjeću žele izraziti svoj identitet. To posebno važi za Kinu, zemlju koja se posljednjih godina razvija u najvećeg potrošača luksuznih proizvoda. Merino vuna pripada u takve proizvode“ – kaže čelni čovjek The Woolmark Company. Očito je da će porast cijena vune, ali i pamuka, dovesti do daljnjeg snažnog pritiska na krajnje proizvođače i zaoštravanja u konkretnim proizvodnim cijenama. Razmatramo li stvarno stanje u tom pogledu, teško je vjerovati da će mali proizvođači „Lohn-poslova“ uspijevati dugoročnije održati korak s takvim kretanjima. Već sada su i najbolji među njima na granicama ekonomske izdržljivosti. Oni, za razliku od velikih i vodećih svjetskih tvrtki nemaju na koga prebaST citi rast troškova. www.suvremena.hr

Šivanje po mjeri

ZAGREB NAMA, Ilica 4 NAMA Kvatrić, Kvaternikov trg ORLJAVA, Gundulićeva 11 KRAPINA KOTKA, prodavaonica, Krambergerova 2 PULA RT - STIL, Flanatička 3 RIJEKA TEKSTILPROMET, Koblerov trg 1 DUBROVNIK TEKSTILPROMET, Nikole Tesle 2 OSIJEK TEKSTILPROMET, Trg slobode 3 ZADAR SMOKVICA, Fashion Square, Franka Lisice 6 ŠIBENIK M – club, Trg kralja Držislava 4 POŽEGA Orljava – prod. 7, Florjanova 5

brendove