Zašto su cijene različite unutar EU?

Ove godine obilježavamo 30 godina EuroCommerce-a i 30 godina jedinstvenog tržišta. Pri obilježavanju ovih obljetnica vrlo su prisutna razmišljanja o ključnoj ulozi koju jedinstveno tržište ima u održavanju konkurentnosti sektora trgovine, maloprodaje i veletrgovine, za građane i za gospodarstvo EU-a kao cjelinu.

Jedno od važnih pitanja na koja EuroCommerce pokušava odgovoriti je zašto su cijene namirnica još uvijek toliko različite među zemljama EU-a. Trgovci na malo i veliko sve su više zabrinuti zbog načina na koji veliki proizvođači robe široke potrošnje iskorištavaju jedinstveno tržište EU-a na svojoj proizvodnoj strani i potpuno ga uskraćuju na svojoj prodajnoj strani. Ukratko, šačica velikih proizvođača robe široke potrošnje uspijeva desetljećima učinkovito opstruirati jedinstveno tržište. To čine nametanjem teritorijalnih ograničenja opskrbe, a studija Europske komisije iz 2020. procjenjuje da je rezultat takvog ponašanja gubitak blagostanja potrošača približno 14 milijardi eura godišnje – najmanje. Na ispravno funkcionirajućem jedinstvenom tržištu trgovci na malo i veliko mogli bi arbitrirati u ime potrošača. To može biti nabava s tržišta na kojima proizvođači robe široke potrošnje prodaju po najpovoljnijim cijenama i/ili centralizirana nabava za svoje trgovine u različitim državama članicama. Međutim, proizvođači čine sve da se to ne dogodi.

Zanimljivo je da se Europska unija pozabavila TSC-ovima na strani Business-to-Consumer (B2C) 2018. putem Uredbe o geografskom blokiranju. Time su zabranjene prakse koje koriste online prodavači koje rezultiraju uskraćivanjem pristupa web stranicama iz drugih država članica. Uredba o geografskom blokiranju ostavlja trgovcima slobodu postavljanja različitih cijena na web stranicama koje ciljaju različite skupine kupaca i definiranja kome dostavljaju.

Iako Uredba o geografskom blokiranju ne obvezuje trgovce da prodaju, ona zabranjuje trgovcima diskriminaciju na temelju kupčeve nacionalnosti, prebivališta ili poslovnog položaja prilikom prodaje. Dakle, kupac u Belgiji koji želi arbitrirati o boljim cijenama na francuskoj ili nizozemskoj web stranici određenog trgovca ne može biti blokiran u naručivanju. Sloboda ugovaranja ostaje, podložna pridržavanju pravila o nediskriminaciji.

Pitamo se zašto se isti princip nediskriminacije ne primjenjuje na odnose između poduzeća.

Većina proizvođača robe široke potrošnje u potpunosti iskorištava prednosti jedinstvenog tržišta proizvodnjom identične robe u velikim količinama i po najnižoj cijeni u samo jednom ili dva proizvodna pogona u Europskoj uniji. Neovisno o tome, oni nameću obvezu trgovcima na malo da nabavljaju u svakoj zemlji u kojoj posluju za lokalnu preprodaju po često značajno različitim cijenama nabave.

Tvrdnja da su TSC neizbježni zbog različitih pravila označavanja, jezika, različitih preferencija potrošača i tako dalje jednostavno je dimna zavjesa. Trgovci na malo i veliko posluju i s velikim proizvođačima proizvoda vlastite robne marke (privatne robne marke), koje često prodaju pod imenom vlastitog supermarketa.

Za te proizvođače centralno snabdijevanje za različita nacionalna tržišta u EU ne predstavlja nikakav problem. Oni jednostavno koriste istu specifikaciju, jednoobrazno pakiranje i višejezično označavanje što je više moguće. Tamo gdje su potrebne lokalne prilagodbe, one se jednostavno provode, a ako rezultiraju različitim troškovima, lako ih je objasniti.

Europska unija bi konačno trebala ustati i spriječiti proizvođače široke potrošnje da budu jedini koji mogu uživati na jedinstvenom tržištu i mogu ga fragmentiraju na štetu trgovaca na malo i veleprodaju i naposljetku, europskih potrošača. Na kraju, ovo je jednostavno pitanje pravednosti. Nakon 30 godina, vrijeme je za bolji recept!

30 godina jedinstvenog tržišta EU = 30 godina EuroCommercea

Ove godine obilježavamo 30 godina EuroCommerce-a i 30 godina jedinstvenog tržišta. Pri obilježavanju ovih obljetnica vrlo su prisutna razmišljanja o ključnoj ulozi koju jedinstveno tržište ima u održavanju konkurentnosti sektora trgovine, maloprodaje i veletrgovine, za građane i za gospodarstvo EU-a kao cjelinu.

Dana 29. siječnja 1993. godine tri su se udruženja spojila u Eu - roCommerce: CECD (Europska maloprodajna konfederacija), GEDIS (Groupement Européen des Distributeurs Intégrés ili Europska grupa integriranih distributera) i Fewita (Federacija veleprodajne i međunarodne trgovinske udruge).

Iste godine uspostavljeno je Jedinstveno tržište EU-a, čime se omogućilo slobodan protok za robu, usluge, kapital i ljude diljem kontinenta i utrlo put prema uspostavi eura kao jedinstvena valuta.

EuroCommerce sada predstavlja udruženja u 27 europskih zemalja, predstavlja 5 milijuna poduzeća, osigurava poslove za 26 milijuna ljudi i doprinosi s 10% BDP-a EU-a.

Fokus ove godine odnosi se na sudjelovanje s kreatorima politika o pitanjima rastuće inflacije, visokih cijena energije, teške krize troškova života, poremećenog globalnog okruženja i sve težeg kumulativnog regulatornog tereta s kojim se suočavaju trgovci - podjednako mali, srednji i veliki. Snažno jedinstveno tržište najkritičniji je element za osiguravanje dugoročne konkurentnosti Europe i njezine sposobnosti za inovacije i natjecanje s drugim globalnim regijama.

Stoga EuroCommerce kao krovna organizacija europske trgovine traži obnovljeno partnerstvo s EU i nacionalnim kreatorima politike i dionicima zajedno sa savezom europskih poslovnih udruženja, u zajedničkom podsticanju jačeg jedinstvenog tržišta.

„Sektor trgovine se usred značajne transformacije inovira i prilagođava kako bi zadovoljio potrebe EU-a za digitalnim tehnologijama, održivošću i vještinama. Nedavna zajednička studija s McKinseyem pokazuje da će od sada do 2030. maloprodaja i veleprodaja morati uložiti više od 600 milijardi eura u ovaj trostruki izazov. Nećemo to moći sami, trebat će nam potpora EU-a, nacionalnih i lokalnih vlasti. Ako uspijemo osigurati potporu potrebnu za ovu transformaciju, naš sektor ima veliki potencijal da pomogne u ispunjavanju vlastitih digitalnih ciljeva, ciljeva održivosti, konkurentnosti i otpornosti“ ističe čelnica EuroCommerce-a.

Prikaz sveučilišnog udžbenika

Početkom rujna 2023. Ekonomski fakultet u Zagrebu objavio je drugo izmijenjeno i dopunjeno elektroničko izdanje sveučilišnog udžbenika Zaštita potrošača i poslovno upravljanje. Prvo izdanje knjige objavljeno je 2016. godine. Sveučilišno Povjerenstvo za sveučilišnu nastavnu literaturu Sveučilišta u Zagrebu angažiralo je tri recenzenta: redovitu profesoricu Blaženku Knežević (EF Zagreb), izvanrednu profesoricu Ivanu Bestvinu Bukvić (EF Osijek) i trećeg anonimnog recenzenta. Knjiga na 194 stranice obuhvaća 10 poglavlja, bibliografiju i kazalo pojmova. Autor navodi kako je knjiga namijenjena studentima, znanstvenicima i stručnjacima koji se profesionalno bave ovim područjem. Ovo je jedina literatura na hrvatskom jeziku koja izučava međuovisnost europskog koncepta zaštite prava potrošača i maloprodajnog menadžmenta.

Knjiga se temelji na novom modelu istraživanja marketinške i regulatorne dinamike, tzv. forenzičnom marketingu. Obuhvaća rasprave o regulatornim pritiscima na trgovce kojima ih se obvezuje, ograničava i koji im stvaraju troškove. Odabrani pristup pruža širok pregled različitih teorija i modela koji se mogu koristiti u maloprodajnom marketingu i procesu njegova istraživanja, a istovremeno se produbljuje razumijevanje regulatornih implikacija na upravljanje trgovinskim poduzećima kao što je zavaravajuće oglašavanje ili određivanje cijena, privatnost kod prikupljanja podataka itd. Ova tematika predmet je kolegija Zaštita potrošača koju autor izvodi na integriranom sveučilišnom studiju Ekonomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Glavni razlog za novo, drugo izmijenjeno i dopunjeno izdanje je prilagodba novoj organizaciji sveučilišnog studija i vrlo dinamičan razvoj potrošačke regulative koja utječe na poslovno upravljanje maloprodajnih poduzeća.

Sadržajem su obuhvaćena glavna i neka posebna gledišta zaštite potrošača (npr. upravljanje pritužbama). Istražuje se položaj potrošača paralelno sa zahtjevima koji se postavljaju pred menadžment trgovaca i operatera s ciljem smanjenja poslovnog rizika. Polazi se od ekonomske teorije zaštite potrošača, značaja zaštite potrošača za društvo i gospodarstvo, načinu formiranja potrošačke politike i pregleda njezine zastupljenosti u Europi i svijetu. U drugom se poglavlju razmatra bihevioralna ekonomika, kako bi se pomoću nalaza kognitivne psihologije lakše razumjelo ponašanje potrošača i pri tome oblikovala regulacija. Upoznavanje s razvojem i dostignućima potrošačke politike u Europi olakšava oblikovanje marketinške strategije trgovaca, uzimajući u obzir ograničenja koja se smatraju nepoštenom poslovnom praksom.

U petom se poglavlju obrađuje upravljanje pritužbama, gdje se koriste doprinosi najnovijih znanstvenih istraživanja i rezultati ispitivanja javnog mnijenja o stavovima potrošača. Interesi potrošača nisu podjednako zaštićeni na svim tržištima, tako da postoje neka osjetljiva područja koja je vrijedno istražiti, kao što je tržište internetske maloprodaje (šesto poglavlje) ili tr- žište javnih usluga (sedmo poglavlje). U osmom se poglavlju analiziraju pokazatelji funkcionalnosti i različitosti u performansama provedbe politike zaštite potrošača u zemljama Europske unije, a središte je promatranja stanje u Hrvatskoj. U suvremenoj politici gospodarskog rasta važno je pokazati na koji način menadžment upravlja poslovnim procesima ravnajući se prema europskom konceptu održivosti. Prema tome, predmet je proučavanja devetog poglavlja koncept održive potrošnje i kako potrošači i maloprodavači trebaju odgovoriti na njegove zahtjeve. U posljednjem poglavlju obrađuju se nacionalni institucionalni i regulatorni okvir zaštite prava potrošača.

Knjiga je javno dostupna u katalogu Knjižnično dokumentacijskog centra Ekonomskog fakulteta Zagreb na adresi: https://katalog. efzg.hr/pages/search.aspx

Pripremio Srećko Sertić