nova paradigma logistike Bojan Premužić, mag.ing.traff

Održivi skladišni sustavi kao nova paradigma logistike

piše: Bojan Premužić, mag. ing. traff.

Uvod S porastom značaja održivosti dolazi i do potrebe definiranja novih paradigmi kao i novih modela poslovanja u svim granama djelatnosti pa tako i logistici. Jedan od segmenata logističkog sustava, koji je posebno zahvaćen promjenama, su skladišni sustavi zbog činjenice kako učinkovitost i djelotvornost skladišnog sustava, a posljedično tome i ekonomičnost, može utjecati i determinirati učinkovitost i djelotvornost cjelokupne organizacije, a posebno ako se radi o organizaciji u kojoj je logistika od presudnog značaja. Tome u prilog ide i stav u stručnoj i znanstvenoj literaturi o potrebi optimizacije i smanjenja troškova odvijanja skladišnih procesa budući da su istraživanja ukazala kako upravo troškovi skladišnih procesa, kao i općenito troškovi logističkih procesa, imaju značajan udio u ukupnoj cijeni gotovog proizvoda. Drugim riječima, kroz smanjenje troškova, a kroz povećanje učinkovitosti i djelotvornosti skladišnih procesa, organizaciji se omogućuje snižavanje troškova po jedinici proizvoda što ujedno znači i mogućnost osiguranja temelja za veću dobit. Ovakav pristup je ujedno pristup strategije troškovnog vodstva iz čega proizlazi strateški značajna uloga koju logistika i logistički sustavi kao takvi imaju za funkcioniranje organizacije.

Održivi skladišni sustavi

Održivost se sagledava kroz tri sastavnice, ekonomsku održivost, ekološku održivosti i socijalnu održivost. Ako se pojmovno sagledava, održivost se može definirati kao osiguravanje sposobnosti da buduće generacije zadovolje iste potrebe koje zadovoljava sadašnja generacija, a što znači

da sadašnja generacija mora racionalno upravljati resursima i voditi računa o smanjenju zagađenja tj. o ravnopravnosti unutar društva i ekonomskoj održivosti sustava. U tom kontekstu, održivi skladišni sustavi mogu se definirati kao sustavi koji imaju osiguran balans između komponenti održivosti, odnosno sustavi koji nemaju značajniji negativan utjecaj na okolinu u kojoj se nalaze. Ako se skladišni sustavi detaljnije analiziraju, evidentno je kako postoji rizik vezan uz potencijalnu neodrživost, a što znači mogućnost negativnog utjecaja na ekološku komponentu održivosti budući da skladišni sustavi mogu proizvoditi otpad kao što je to plastična folija, značajna količina kartonske ambalaže i slično.

S druge strane, potreba osiguranja mikroklimatskih uvjeta u skladišnim sustavima za osjetljive proizvode znači i potrebu za potencijalno većom količinom energenata čijom se proizvodnjom može negativno utjecati na ekološku komponentu. Nadalje, potreba za većom količinom energenata može utjecati i na povećanje financijskih davanja, a što u konačnici može ugroziti ekonomsku održivost.

Ako se govori o socijalnoj komponenti održivosti, odnosno društvenoj komponenti, s obzirom na to da se u skladišnim sustavima najvećim djelom operacije obavljaju pomoću viličara, u ovisnosti o proizvodima u različitim mikroklimatskim uvjetima, potrebno je naglasiti i skrenuti pozornost na zaštitu na radu i osiguranje sigurnih radnih uvjeta, a što je ujedno i komponenta društvene tj. socijalne održivosti.

No, ne treba zaboraviti i obvezu osiguranja jednakosti kao i sva ostala prava zajamčena zakonom tj. etičkim i moralnim načelima. U konačnici, kroz osiguranje sigurnih radnih uvjeta u dugom roku će nesumnjivo doći do ušteda vezanih uz manji broj izgubljenih sati rada zbog bolovanja, manjih troškova zbog potrebnih medicinskih i drugih zahvata kako bi se sanirale posljedice profesionalnih bolesti i slično.

Transformacija skladišnog sustava u održi sustav

Napori u transformaciji konvencionalnih skladišnih sustava u održive skladišne sustave determinirani su postojećim stanjem, a koje je najvećim djelom vezano uz infrastrukturno stanje. Drugim riječima, postojeća skladišna oprema često može biti ograničavajući faktor budući da nedovoljno dobro izvedena izolacija zidova, a posebno krovova skladišta, može rezultirati gubitcima topline. S druge strane, osvjetljenje kao izrazito važan faktor također može biti ograničavajuće budući da korištenje rasvjetnih tijela koja nisu ekološki prihvatljiva tj. energetski učinkovita može rezultirati značajnim trošenjem energenata. Zamjena takvih rasvjetnih tijela i potencijalna implementacija senzora pokreta za paljenje rasvjetnih tijela u područjima skladišta s malim brojem aktivnosti tijekom dana mogu biti osnova za smanjenje troškova električne energije. Nadalje, drukčija infrastrukturna izvedba krovova skladišta također može imati utjecaj na uštede, budući da će se smanjiti potreba za zagrijavanjem ili hlađenjem, a u ovisnosti o potrebi osiguranja drukčijih mikroklimatskih uvjeta. Od infrastrukturnih promjena vezanih uz transformaciju, potrebno je naglasiti i potreban drukčiji dizajn vrata skladišta, mogućnosti implementacije solarnih panela koji će se koristiti za napajanje rasvjetnih tijela ili proizvodnju topline tj. napajanje rashladnih uređaja, kao i mogućnost korištenja tako proizvedene energije za punjenje viličara. Implementacija solarnih panela posebno je pogodna na krovovima skladišnih sustava budući da su, uz pretpostavku veličine, skladišni sustavi većih organizacija značajnih dimenzija što omogućuje implementaciju velikog broja solarnih panela. No, osim infrastrukturnih promjena potrebno je promijeniti i svijest zaposlenika kroz drukčiju organizaciju rada u kontekstu odvajanja otpada i recikliranja, odgovoran pristup prema rasvjetnim tijelima, klimatizaciji i slično. Sve nabrojeno može imati utjecaj na manju potrebu za energentima, a time i manju potrebu za financijskim resursima.

No, potrebno je imati na umu i da je prilagodba infrastrukture također značajna investicija zbog čega je transformaciju skladišnog sustava u održivi sustav potrebno sagledavati kao dugoročnu tj. stratešku investiciju.

Zaključno Zelena tranzicija je budućnost svakog sustava s obzirom na sve veću potrebu i sve veći zahtjev za racionalnim upravljanjem energentima. Kroz transformaciju tradicionalnog u održivi sustav, moguće je stvoriti osnove za razvoj konkurentske prednosti zbog manjih troškova s jedne strane, a s druge strane zbog stvaranja bolje reputacije organizacije, što će tržište u konačnici prije ili kasnije prepoznati. Razlog za to je i tranzicija svijesti tržišta prema održivosti i važnosti koju održivost ima. S obzirom na to, nesumnjivo je kako se javlja potreba za promišljanjem zelene tranzicije i usvajanjem drukčijih poslovnih modela kao i drukčije paradigme, što u konačnici može značajno utjecati ne samo na organizaciju kao takvu, već i na globalno okruženje ukoliko je svijest i potreba za transformacijom kolektivno prihvaćena. ST