Vrijeme je za promjene na „Zeleno poslovanje“ mr.sc. Branko Pavlović

Brkasto vrime (3 dio)

Vrijeme je za promjene na „Zeleno poslovanje“

piše: mr. sc. Branko Pavlović

Zelena tranzicija će pobijediti. Proces nije lagan ni jeftin, ali je isplativ za budućnost.

Iako su mediji i sve dnevne novine pune vijesti, analiza i komentara i njegove razorne posljedice, vezanih uz rat u Ukrajini, drugih aktualnih tema ne manjka, jer život ide dalje, rad, poslovanje, napose ekonomija i gospodarstvo ne smiju stati, kao što se ne smiju zanemariti niti planovi razvoja i napretka bez obzira na teške izazove pred kojima se nalazi Europska unija, posebno u kontekstu energetske krize, inflacije i preživljavanja u tekućim jesenskim i predstojećim zimskim mjesecima, pa i duže.

Stoga alarmantni i urgentni apeli i pozivi da ne samo podržimo održivo, već da zajedno gradimo otporniju budućnost, naša su stvarnost i naša obveza, pa tako održivi razvoj i zelena tranzicija postaju i jesu prioriteti za tvrtke u poslovanju danas i sutra. Cilj svih apela i poziva jeste upoznati tvrtke s procesom zelene tranzicije, pri čemu ODRŽIVOST nije samo zakonska obveza već nužnost za sve. Investitori, kupci, kao i sadašnji i budući zaposlenici, sve više procjenjuju tvrtke po održivosti.

Izvor: Deloitte, K. Grgić, 2022.

U tom svijetlu, kod tvrtki se sve više naglašava važnost i provodi ESG strategija kao okosnice korporativnog upravljanja, koja se odnosi na primjenu i izvještavanje o okolišnim, socijalnim i upravljačkim čimbenicima (ESG – enviromental, social, and governance). Okolišni, društveni i upravljački kriteriji kod izvješćivanja temelj su ocjenjivanja uspješnosti i održivosti tvrtke. Dakle, vrijeme je za promjene! Prelazak na zeleno poslovanje, pred nas sve dionike društvene reprodukcije, stavlja velike izazove. zeleno poslovanje (tranzicija) nije samo energetski, prometni, prehrambeni ili ekonomski proces, to je prije svega društveni proces promjene paradigme osnovnih društvenih normi.

To je ujedno promjena svijesti građana i poduzetnika da ne ovise isključivo o „velikim“ sustavima i državi, nego da se okrenu sebi i svojim lokalnim sredinama, da upravljaju aktivno svojom energijom, resursima, računima, svojim budžetima, da mogu aktivno planirati. Pri čemu su ključne poruke promjene: planiranje i upravljanje, a fokus je na građanima (stanovnicima) malim i srednjim tvrtkama, pri čemu zalog uspjeha u provođenju promjena su LJUDI njihovo znanje i sposobnost da pronalaze modele i alate koji će otvoriti nove prilike napretka ne samo tvrtkama nego svima nama. Model koji pruža nove prilike tvrtkama u ovom „brkastom vrimenu“ je i kružna ekonomija. Gospodarstvu je potreban odmak od linearne ekonomije i neograničenog iskorištavanja resursa. Novi inovativni modeli omogućuju aktivniju suradnju u industrijama, gradovima i zajednicama koji otkrivaju nove dimenzije stvaranja održive vrijednosti kao što je prodaja usluga umjesto proizvoda, obnavljanje resursa iz otpada, dijeljenje imovine i proizvodnja okolišnih zaliha. U svijetu ograničenih prirodnih resursa i kontinuiranog rasta stanovništva, kružna ekonomija postaje jedan od presudnih modela/alata za opstanak. Oporavak svjetskog gospodarstva zahtijevati će primjenu strategija koje mijenjaju ponašanje, razbijajući paradigme koje vladaju još od doba industrijalizacije /vidi rad dr. sc. Marko Šundov. Glas Slavonije 1. 11. 2022. prilog Magazin/. Linearna proizvodnja postaje neodrživa u 21. stoljeću zbog neograničenog iskorištavanja prirodnih resursa i potrošnje fosilnih goriva. Naime, očekuje se nastavimo li tako, da će se u slijedećih 30-40 godina potrošnja udvostručiti, a do 2050. godine predviđa se povećanje godišnje proizvodnje otpada za 70 % (Izvješće Svjetskog ekonomskog foruma – GAP report 2021) Dakle, potreban nam je odmak od linearne ekonomije i kontinuiranog pomicanja granica mogućnosti.

Kružna ekonomija postupno postaje bitan model za donositelje odluka u vladama i tvrtkama. No, unatoč pozitivnim pomacima, izazvanim ovim „brkastim vrimenom“, današnja ekonomija i dalje je uglavnom linearna i pretjerano neučinkovita u smislu korištenja prirodnih resursa i stvorenog onečišćenja, pa nas i ne čudi da će trenutačna ekonomija „uzmi-napravi-iskoristi-odloži“ (take-make-use-dispose) još snažnije djelovati na štetne posljedice dobrobiti svih nas. Sto-

ga žurno, ali i sustavno uvođenja kružne ekonomije svom snagom lupa na naša vrata. Sedam različitih poslovnih modela kružne ekonomije mogu poslužiti kao korisni alati za razmišljanje i uvođenje iste u našu stvarnost, ističući različite logike i obrazloženja:

– od kolijevke do koljevke (cradle to cradle) tvrtke stvaraju proizvode bez otpada koji se mogu ugraditi u petlje koje je moguće u potpunosti reciklirati ili u biorazgradive procese. – upravljanje povratom; (uključujući reverzibilnu logistiku) tvrtke preuzimaju proizvod koristeći logistiku, a tvrtka je odgovorna za kraj životnog vijeka proizvoda (vidi Ichak Adizes – životni vijek proizvoda).

– depozitni sustav; tvrtke preuzimaju svoje vlastite proizvode, ambalažu za ponovnu uporabu (vidi uredbe o zaštiti potrošača).

– popravak; tvrtke preuzimaju neispravan proizvod te ga vraćaju u ispravno stanje zamjenom ili popravkom pokvarenih komponenti.

– obnova (uključuje preprodaju); tvrtke nude unaprjeđenje izgleda proizvoda (obnova više povezana s „kozmetičkim promjenama“).

– ponovna proizvodnja; tvrtka rastavlja proizvod i upotrebljive dijelove za višekratnu upotrebu ugrađuje u novi proizvod (ta praksa je povezana s jamstvom za funkcionalnost/izvedbu).

– rematerijalizacija (uključujući recikliranje i kaskadnu upotrebu); tvrtka materijale određenih proizvoda, koji su inicijalno bili svrstani kao otpad, pretvara u materijale koji se mogu ponovo upotrijebiti i koji se mogu iskoristiti za istu ili neku drugu svrhu.

Navedeni modeli – alati koji su različite prirode imaju oblik materijalnih i proizvodnih petlji u lancu reprodukcije – slikovito rečeno „od koljevke pa do groba“. Njihova primjena – provedba zahtjeva tehnološke, organizacijske i socijalne inovacije, pa je najbolji put za prelazak s linearnog na kružni model ekonomije promjena svih društvenih procesa, kako bi ostvarili kako pojedinačne koristi (misli se na subjekte u kružnoj ekonomiji) tako i sveukupnu društvenu dobit.

Potencijalne koristi uvođenja načela kružne ekonomije mogu se sagledati kao: • smanjenje troškova i povećanje učinkovitosti • smanjenje vanjskih utjecaja • smanjenje rizika • povećanje otpornosti tvrtke • usklađenost • financiranje • konkurentska prednost i tržišni potencijal Tvrtke se suočavaju s permanentnom nesigurnošću opskrbnog lanca (vidi dr. sc. K. Šerić: Što je ekonomija bez matematike), strožim propisima o emisijama stakleničkih plinova i pritiscima društvenih vrijednosti koje se mijenjaju, čime se mijenjaju temeljne društvene vrijednosti. Uz sve te faktore još uvijek je u igri tradicionalni linearni poslovni model uzmi-napravi-baci, koji je neučinkovit, ali vrlo žilav i otporan na promjene. Stoga svi procesi tranzicije neće biti lagani, te će biti dugotrajni. No, povratka na linearnu ekonomiju nema! Kad tvrtke razmatraju prelazak na model kružne ekonomije, pokretači promjena su ljudi – zaposlenici i poduzetnici, mogu predvidjeti ključne prednosti za svoju tvrtku. Koristi od zatvaranja petlji u opskrbnom ili vrijednosnom lancu proizvoda često se mogu odnositi na unutarnje i vanjske zahtjeve usklađenosti. U nekim slučajevima prelazak na sustav zatvorene petlje (vidi shemu) može čak rezultirati stvaranjem novih uzbudljivih mogućnosti prihoda za tvrtku. Globalno gledano, model kružne ekonomije snažno pridonosi uvođenju zelene tranzicije u sve pore života, pa se procjenjuje da do 2030. može donijeti 4-5 bilijuna dolara koristi, jer to je model koji potiče rast društva stvaranjem dodatnih mogućnosti, kako za poslovanje tako i za zapošljavanje, promoviranjem kreativnosti inovacija i sanacija životne sredine. Pri tome, on pridonosi obnovi i regeneriranju prirodnih resursa i rješavanju klimatske krize. ST