Suvremena trgovina 2 2019

Suvremena trgovina S T R U Č N I

Č A S O P I S

UDK 339, ISSN 1330-0180, CODEN SUTREE, VOL. 44, BROJ 2

Z A

T R G O V I N U

www.suvremena.hr

l Posao u nabavi – karijerna slijepa ulica ili odskočna daska? l Vještine izvrsnosti profesionalaca l Investirati u Hrvatskoj l Udar na razvoj i konkurentnost l Uskoro nova robna marka l Kupovina franšize l Recenzije kupaca utječu na prodajne efekte l Nove uloge liderstva u digitalnoj transformaciji HUND kroz transformaciju nabave

Tema broja:

Nabava

+ DODATAK BROJU 2-2019

Novi izazovi hrvatskog turizma

Zašto Hrvatska ne uspijeva ubrzati rast?

[gospodarstvo]

D A R P R I R E D B I

C A L E N D A R O F E V E N T S

45 45

Međunarodna turistička berza i sajam turizma, opreme za hotelijerstvo i ugostiteljstvo - METUBES International Tourism Exchange and Tourism Fair, Equipment for Hotels and Catering - METUBES

NAUTIC SHOW - Sajam nautike i opreme za sport, kamping i rekreaciju NAUTIC SHOW - Sport, Camping & Recreation Equipment Fair

Sajam bezbjednosti, zaštite i spašavanja / Security, Protection and Rescue Fair

21 - 23. April

11 - 15. Maj / May

Sajam ekologije / Ecology Fair 22 Bazar robe široke potrošnje / Bazaar of Consumables

11 - 15. Maj / May

15. Svibanj / May - 15. Rujan / September

42 Bazar robe široke potrošnje / 15BazaarMajof Consumables / May - 15. Septembar / September

Ljetnji sajam / Summer Fair

41 38

Letnji sajam / Summer Fair

15. Lipanj / June - 15. Rujan / September 15 Jun / June - 15. Septembar / September

Sajam građevinarstva / Civil Engineering Fair Sajam građevinarstva / Civil Engineering Fair

25. - 29. Rujan / September

21- 25. Septembar / September

14 11

Sajam vode, sanitarne tehnologije Systems-SanitaryTechnologies Technologies Sajam vodovodi, vode, vodovodi, sanitarne tehnologije/ Water-Water / Water-Water Supply Supply Systems-Sanitary

7 4

- 29. Rujan/ /September September 21 - 25. 25. Septembar

Sajam energetike / Energy Fair

19 20

21 - 25. Septembar / September

25. - 29. Rujan / September

Sajam automobila / Automobile Show 19 Sajam automobila / Automobile Show

05 - 09. Oktobar / October

09. - 13. Listopad / October

Sajam malih i srednjih preduzeća, poslovnih usluga i ženskog preduzetništva 18 Small and Medium Enterprises Fair, Business Services and Women Entrepreneurship Sajam biznisa / Business Fair

27 - 29. Oktobar / October 25. - 26. Listopad / October

A.D. JADRANSKI SAJAM, 85310 Budva, Trg slobode 5, Crna Gora Tel: +382 33 410 400 | Fax: +382 33 452 132 e-mail: sajam@jadranskisajam.co.me | jadranskisajam@t-com.me

www.adriafair.co.me

UDK 339 CODEN SUTREE ISSN 1330-0180 Glavni i odgovorni urednik: Srećko SERTIĆ

Suvremena t r gov ina S T R U Č N I

Č A S O P I S

Z A

T R G O V I N U

Uredništvo: doc.dr.sc. Dario DUNKOVIĆ, doc.dr.sc. Aleksandar ERCEG, Ante GAVRANOVIĆ, Željko JELIĆ, prof.dr.sc. Ljubo JURČIĆ, prof.dr.sc. Nikola KNEGO, prof. Dubravka LIEBL, Ana MARUŠIĆ LISAC, prof.dr.sc. Zvonimir PAVLEK, mr. Branko PAVLOVIĆ, prof.dr.sc. Zdenko SEGETLIJA, Tihomir SERTIĆ, prof. Josip ŠINTIĆ Savjet časopisa: Doc.dr.sc. Rajko BUJKOVIĆ, direktor, Jadranski sajam, Budva, Crna gora • Ivica CEROVEČKI, predsjednik Nadzornog odbora, KOTKA, Krapina • Prof. Darko GRGURIĆ, ravnatelj, TRGOVAČKA ŠKOLA ZAGREB • Prof.dr.sc. Jugoslav JOVIČIĆ, Univerzitet u Travniku, BiH • Ivan KATAVIĆ, predsjednik Upravnog odbora, KTC, Križevci • Prof.dr.sc. Ivica KATAVIĆ, dekan, Visoka škola Nikola Šubić Zrinski, Zagreb • Dipl.inž. Darko KNEZ, predsjednik Uprave BADEL 1862, Zagreb • Dipl.inž. Zlatan LISICA, KRAŠ, Zagreb • Mag. Franc PANGERL, predsjednik Upravnog odbora, CELJSKI SEJEM, Celje, Slovenija • Dipl.oec. Mijo ŠIMIĆ, član Nadzornog odbora, TEKSTILPROMET, Zagreb • Zlatica ŠTULIĆ, predsjednica, SINDIKAT TRGOVINE HRVATSKE • Dipl. oec. Josip ZAHER, potpredsjednik za trgovinu i ﬁnancijske institucije HGK, Zagreb • Prof.dr.sc. Siniša ZARIĆ, Ekonomski fakultet Beograd, Srbija

Časopis izlazi dvomjesečno Godišnja pretplata: 150,00 Kn, 70 €; 100 USD Uprava i Uredništvo: 10090 Zagreb, Nove Rašljice 2 tel./faks: 01 3499 034 mob.: 099 2136 540

Vol. 44 br. 2 str. 1-72 Zagreb, travanj 2019.

Sadržaj Zašto Hrvatska ne uspijeva ubrzati rast?

Ante Gavranović

HUND kroz transformaciju nabave

Mirela Senica

Posao u nabavi – karijerna slijepa ulica ili odskočna daska?

Danijel Banek

Vesna Jungić

Vještine izvrsnosti profesionalaca u nabavi

doc.dr.sc. Aleksandar Erceg mr.sc. Biserka Orešković

LEAN nabava

prof.dr.sc. Nedeljko Štefanić

prof.dr.sc. Mladen Vedriš

doc.dr.sc. Ana Rački Marinković

Kako nabavnu funkciju učiniti prepoznatljivom

Glas stručne javnosti: Investirati u Hrvatskoj Udar na razvoj i konkurentnost

Obilježavanje Svjetskog dana prava potrošača u znaku zaštite mladih pri korištenju digitalnih tehnologija

Srećko Sertić

Kvalitetna osnova za stvarni preokret

A.G.

Brend Juicy slavi 20 uspješnih godina

S.S.

Uskoro nova robna marka

S.S.

EuroCommerce: Napredak u promicanju poštene poslovne prakse

A.G.

Vitomir Begović

Primjeniti dobru praksu u zaštiti na radu Sveučilište Libertas potpisalo sporazume o suradnji Nove uloge liderstva u digitalnoj transformaciji – Industrija 4.0 (2)

40 mr.sc. Branko Pavlović

mr.sc. Damir Šegović

doc.dr.sc. Davor Perkov

prof.dr.sc. Zvonimir Pavlek

Željko Jelić

Sajam - tržišna institucija 21. stoljeća (4)

B.P.

Uredništvo se ograđuje od osobnih stavova autora. Rukopisi, slike i crteži vraćaju se, samo na posebni zahtjev autora.

Kupovina franšize

A.E.

Nove knjige: Upravljanje promjenama u poslovnoj organizaciji digitalnog doba B.P. Simbioza interesa i sinergija kompetencija Boris Popović

64 65

Na naslovnoj stranici: 'Nabava'

Recenzije kupaca utječu na prodajne efekte

Izdavač: SENIKO studio d.o.o. za trgovinu i usluge

GS1 rješenja u provedbi digitalne ekonomije

Za izdavača: Srećko SERTIĆ, direktor

Digitalna transformacija je najveća promjena našega doba

e-mail: direktor@suvremena.hr Web portal: www.suvremena.hr

Putovi do uspješnih inovacija (2)

Tisak: Tiskara Zelina d.d., Katarine Krizmanić 1, Sveti Ivan Zelina

Spin doktori – vrtnja riječi

.dr.sc. Božica Dunković www.suvremena.hr

[uvodnik]

Ekonomske dileme

Zašto Hrvatska ne uspijeva ubrzati rast? piše: Ante Gavranović

Najnovije procjene rasta BDP-a u nekoliko narednih godina ostavljaju nas na razinama od 2,5 posto. U svakom slučaju, predviđanja su da dolazi do usporavanja umjesto ubrzanog rasta. Nepotrebno je naglašavati da s takvim stopama rasta ne možemo sustizati zemlje koje brže od nas rastu i da to znači daljnje zaostajanje u razvoju.

ako se stalno govori o potrebi strukturnih reformi kako bi se gospodarstvu omogućilo veće stope rasta, u praksi nema previše pomaka i naznaka da će se to zaista dogoditi. Osnovni problem je slaba i nedovoljno razvijena industrija. Nama treba industrija s visokom dodanom vrijednošću, a nje nema ni na vidiku, osim rijetkih i potpuno sporadičnih slučajeva. Ekonomisti se slažu u ocjeni da nećemo (brže) rasti dok je temeljni oslonac samo na turizmu, osobnoj potrošnji i fondovima EU te doznakama radnika u inozemstvu. Najviše nedostaje razvoj industrije. Ostanemo li na tome, rast će nam biti anemičan. Rezultati koje je nedavno predstavio Državni zavod za statistiku to očigledno potvrđuju. Treba samo usporediti rast po tromjesečjima u posljednje tri godine, da bi se vidjelo kvalitativne i kvantitativne razlike, osobito kad mjerimo BDP, izvoz i ulaganja. Rastu ekonomskih aktivnosti pridonijeli su solidna turistička sezona i pojačana osobna potrošnja, ali je osjetno podbacio izvoz, a snažno je povećan uvoz. Analitičari tvrde „zbog usporavanja ekonomija naših najvećih vanjskotrgovinskih partnera, Njemačke i Italije“.

Suvremena trgovina 2(44)

I u Analizi Europske komisije za zimski semestar naglašena je visoka razina zaduženosti i mali potencijal rasta gospodarstva. Istina, Hrvatska više nije na popisu članova EU s prekomjernim makroekonomskim neravnotežama. Sada je u povoljnijoj skupini zemalja koja, međutim, i nadalje ima ozbiljne neravnoteže. Mora još mnogo toga učiniti da bi povećala potencijale rasta. U dubinskoj analizi stanja hrvatskoga gospodarstva jasno je naznačeno da se ranjivosti naše ekonomije očituju u visokoj razini javnog, pri-

vatnog i vanjskog duga. Potrebne su, poručuju nam iz Europske komisije, stvarne reforme da bi se ekonomiju učinilo stabilnom i dugoročno održivom. Jasna je i poruka kreatorima sviju politika u nas da se mora nastaviti ne samo s ubrzanijim provođenjem reformi, već treba povećati i ulaganja u prometnoj i energetskoj infrastrukturi, a posebnu pozornost treba posvetiti inovacijama i istraživanjima, a kroz to i povećanju konkurentnosti. Europska komisija učestalo upozorava da bi svakako trebalo smanjiti su-

Struktura izvora financiranja novih investicija u Hrvatskoj

Izvor: DZS, investicije u 2017, studeni 2018.

djelovanje države u gospodarstvu i ujedno stvoriti povoljniju platformu za privlačenje ulaganja, kako domaćih tako i stranih investitora. Novac, očito, nije u pitanju. Samo naše banke imaju ogromna sredstva na raspolaganju, ali očito nema konkretnih i poslovno-financijski korektnih projekata. S tim problemima se susrećemo i pri korištenju sredstava EU.

Nema razvojne politike Ta se činjenica u punoj mjeri pokazala pri aktualnim raspravama o restrukturiranju dvaju hrvatskih brodogradilišta. Vlada više (nadajmo se!) neće bezglavo upumpavati sredstva iz Državnog proračuna za održavanje u životu i spašavanje tvrtki koje se ne mogu pridržavati temeljnih postulata tržišnoga gospodarstva. Mjerama državne politike pokretat će se – tvrde kreatori ekonomske politike – samo ozbiljni reformski zahvati, a sredstva potpore usmjeravat će se isključivo u istraživanje i razvoj. Na taj se način nastoji doći od potrebnih inovacija i ukupnog povećanja konkurentnosti, što su temeljne pretpostavke jačanja proizvodnje i, kao konačne posljedice, jačanje izvoznih aktivnosti hrvatskog gospodarstva.

kroekonomske politike svih suverenih država“. Tu bi ciljevi vladajuće garniture i oporbe morali biti isti. U svom viđenju strategije ozbiljni ekonomski stručnjaci predviđaju (pretežno) očuvanje stabilne fiskalne i monetarne politike, ali veliku važnost pridaju novoj industrijskoj i regionalnoj politici. Cilj predložene industrijske politike je, prije svega, zaposliti postojeće proizvodne resurse uz stalno usklađivanje strukture gospodarstva s onim u EU. Sva dosadašnja nastojanja da oblikujemo tu industrijsku politiku nisu doživjela uspjeh. Podsjetimo se samo razrade Strategije industrijskog razvoja. Što je ona donijela?

Kako povećati konkurentnost? Tu dolazimo do ključnog pitanja. Naime, strategija industrijalizacije jest

svjesni utjecaj države i društva na dugoročni opći i sektorski razvoj industrije. Pritom je osnovni cilj povećanje proizvodnosti rada i učinkovitosti te njezine međunarodne konkurentnosti. Tu definiciju kao da smo zaboravili, jer se najveći dio kretanja u našem industrijskom sektoru kreće obrnutim pravcem. Proizvodnost rada postižemo smanjivanjem broja radnika, a ne uvećanom proizvodnjom; konkurentnost nam opada, što pokazuje ranglista konkurentnosti Svjetskog gospodarskog foruma gdje, nažalost, gubimo pozicije i sve se više približavamo dnu, a ne vrhu te liste. Temeljno pitanje koje se u takvim uvjetima nameće jest: ZAŠTO? Mali uvid u strukturu hrvatske industrije pokazuje da smo u tijeku posljednjih dvadesetak godina izgubili snažne poluge industrijskog razvoja, pa time i smanjili ulogu industrije u stvaranju BDP-a. Ili, u prerađivačkoj industriji Hrvatska je izgubila od 1990. godine na ovamo mnogo više radnih mjesta no što ih danas uopće ima u tom dijelu proizvodnje. Razvili smo do besmisla ideju kako se u Hrvatskoj gotovo ništa više ne isplati proizvoditi, zapostavljajući pri tome vlastitu pamet, vlastiti razvoj, a onda – kao logična posljedica takvih razmišljanja – i vlastiti proizvod. Perjanice hrvatske industrije u izvozu ostale su bez perja, a nove nismo ni stvarali niti imamo ideju kako ih stvarati. Podsjetimo se na trenutak kako se stvarala izvozno orijentirana industrija u zemljama ‘azijskih tigrova’. Gospodarski nerazvijene, dominantno poljoprivredne, s izrazito nepovoljnom obrazovnom strukturom stanovništva i relativno siromašnim resursima, zemlje jugoistočne Azije uspjele su u

Sve ozbiljne rasprave – a na tu temu bilo ih je jako mnogo – pokazale su da bi se gospodarski rast ubuduće morao zasnivati na visokim stopama, jer je „gospodarski rast osnova sveukupnog razvitka države i osnovni cilj mawww.suvremena.hr

[uvodnik] svega nekoliko desetljeća razviti snažnu domaću industriju i prisiliti mnoge razvijene zemlje da formuliraju strategije zaštite svojih tržišta. Uspjele su u tom svom pohodu na svjetska tržišta ponajviše zahvaljujući jasnoj doktrini izvozno orijentirane industrijalizacije, podržane i državnom intervencijom, uz postupno otvaranje domaćeg tržišta snažnoj međunarodnoj konkurenciji.

koji odlučuju o sudbini svake zemlje. Zanemariti ljudski potencijal označava svjesni ulazak u tromi, slabo pokretni sustav kojega karakterizira izrazito slabašan proces stalnih inovacija i znanstveno-tehnološkoga napretka. Hrvatska je upravo u tom položaju.

Čini nam se, bez obzira što neki stručnjaci ističu slabosti takvog pristupa i odgovaraju kreatore gospodarske politike od poticanja izvoza, da je taj pristup u najvećem broju elemenata veoma relevantan za hrvatsko gospodarstvo u cjelini, posebice za industrijski sektor. No, da bi se industrija neke zemlje mogla zaista izrazito izvozno orijentirati. tj. da postane istinski međunarodno konkurentna, potrebna joj je i međunarodno konkurentna ekonomska politika. Drugim riječima, potrebno je stvoriti povoljno gospodarskopoduzetničko okruženje i uvjete slične onima koji vladaju u gospodarstvima konkurentskih zemalja. Ovdje se ne misli samo na relativno stabilne uvjete privređivanja – pri čemu kod nas prevladava mišljenje da smo to postigli na području cijena, tečaja i inflacije – već na ukupnu pravnu i poslovnu sigurnost svih subjekata na tržištu. Podaci, a i brojne kritike međunarodnih institucija, sve do zainteresiranih ulagača, pokazuju da već godinama upravo na toj sigurnosti gubimo bitku za nove investicije.

Sve se češće u raspravama čuje kako Hrvatska jednostavno nema dostatno proizvoda, prije svega industrijskih proizvoda za izvoz. Sve analize, naime, ukazuju da upravo prerađivačka industrija čini gro hrvatskog izvoza. Uostalom, pad udjela industrije i nagloga rasta trgovine u društvenom brutoproizvodu signifikantan je pokazatelj. To nije prirodni put promjene u postindustrijsko društvo, kako to neki prikazuju, već gubitak orijentacije u industrijskoj proizvodnji i nedostatak razvojne strategije te, zapravo, ukupni rezultat jedne antiindustrijske politike, koja nije našla protutežu u razvoju uslužnih djelatnosti, prije svega u turizmu. Iako se turizam nametnuo kao ozbiljan čimbenik, jasno je da se održivi razvoj cijeloga društva ne može zasnivati na tom dijelu poslovnih aktivnosti.

Potpuno je zapostavljen, uz časne iznimke, domaći razvoj. Svjetska iskustva, međutim, govore da su upravo znanje, tehnika i tehnologija upotpunjene novim vještinama oni čimbenici

Nedostaju industrijski i energetski projekti

Vratimo se na početak: izvoz je temeljna pretpostavka ukupne stabilnosti i budućeg razvoja hrvatskog gospodarstva. O tome vjerojatno nema spora niti među najvećim pobornicima drugačijeg strukturiranja gospodarskih kretanja u nas. Tržište nam je premalo za bilo kakav ozbiljniji vlastiti razvoj bez izvoza, a osposobljavanje za širi prodor na međunarodna tržišta baš ne teče u pravcu koji bi to stvar-

no omogućavao. Konkurentnost hrvatskog izvoza, naime, i dalje opada. Pri tome kao da se zaboravlja da je nepogovorna orijentacija na izvoz neka vrsta naše gospodarske sudbine i da o sposobnosti razrješavanja toga pitanja uvelike ovisi i budući ukupni razvoj hrvatskoga gospodarstva. Hrvatskoj su danas, kao nikada u njenoj povijesti, potrebni rast i razvoj. Kako u tome pronaći vlastiti prostor, prepoznati vlastite šanse, temeljno je umijeće, ali i velika odgovornost onih koji kreiraju ekonomsku politiku ove zemlje.

Svatko čuva „svoje krugove“ Nema političke stranke u Hrvatskoj koja se neće složiti s postavkom da su nužne ozbiljne promjene u našem društvu – političke, socijalne, gospodarske. No, kad se krene u pomnije razmatranje i analizu tih promjena, javlja se egoizam pojedinih struktura. „Ne diraj moje krugove“, problemi su negdje drugdje. „Promjene da, ali ne u mom dvorištu“. Takav negativistički stav prema nužnim promjenama i ozbiljnim reformama prate nas godinama i izgubili smo više od dva desetljeća da krenemo drugim stazama, koje zahtijevaju i potpuno drukčiju ekonomsku politiku s osloncem na izvozno gospodarstvo. Očigledna nespremnost na promjene snažna je odrednica koja koči reformske zahvate, jer svaka društvena skupina pokušava zaštititi stečene pozicije. Ne obazire se na političke, gospodarske, društvene i demografske promjene, koje su – potencirane ozbiljnom krizom u svakom pogledu – odredile potpuno drukčije društvenu okruženje i traže nove odgovore. Prije svega, moramo potražiti i pronaći odgovore na pitanje kako brzo postati ozbiljna i poželjna investicijska destinacija. Jasno je da bez potpuno drukčije filozofije odnosa prema ulaganjima i ulagačima – svejedno, domaćim ili stranim – zatvaramo manevarski prostor za nužni iskorak prema većim stopama rasta. Bez toga, složit ćemo se s mišljenima istaknutih naših ekonomista, možemo očekivati samo anemičan rast koji nas udaljava od razvijenijih zemalja EU. Je li to ST onda naša prava sudbina?!

Suvremena trgovina 2(44)

[gospodarstvo]

www.suvremena.hr

HUND kroz transformaciju nabave piše: Mirela Senica, gošća urednica Predsjednica HUND-a i voditeljica nabave u IBM-u

Hrvatska udruga nabavne djelatnosti (HUND) osnovana je 2004. godine u svrhu razvijanja mreže članova radi unapređivanja nabavne profesije i razmjene najbolje etičke prakse. 10

Suvremena trgovina 2(44)

tema broja:

nabava

onalci i entuzijasti zainteresirani za dijeljenje znanja i razmjenu najboljih praksi u području nabave i upravljanja lancem opskrbe. Kako se među ciljevima za ovu godinu nalazi i povećanje broja članova, nadamo se da će naš program, koji značajnim dijelom ima internacionalni karakter, i aktivnosti biti dovoljno privlačni novim članovima te da će naći korisnim da nam se pridruže. Nabava kao strateška funkcija prolazi kroz izazove sveprisutne transformacije, što je bila i tema panel diskusije „Izazovi transformacije u procesu nabave“ koju je organizirao HUP Regionalni ured Varaždin, 17. travnja 2019. U korporativnim upravljanima sve se više koriste prednosti zajedničke nabave i digitalizacije koje doprinose pojednostavljenju procedura i procesa, te se nabava pozicionira kao strateška funkcija, dok manji sustavi brže unose promjene, ukoliko su donositelji odluka skloni iste podržati. Svaka transformacija nailazi na otpor koji donose promjene, no važno je jasno komunicirati sve prednosti digitalne transformacije, te imati jasnu svrhu i cilj. Veliki izazov predstavlja kompleksnost u poslovnim procesima, te je potrebno jasno definirati procedure, proces i alate koji su raspoloživi, uključujući i ljudski potencijal. Transformacija treba biti odluka i volja svih uključenih u proces, jer su otpori neizbježni, a efekti, prednosti i rezultati trebaju biti uočljivi. Zaposlenici su jednako važni u procesu transformacije nabave. Kontinuirana, participativna suradnja sa svim zaposlenicima donosi velike prednosti, ne samo u njihovoj većoj motiviranosti već se ostvaraju i bolji poslovni rezultati uz puno efikasnije korištenje resursa. Jednako važno je u proces uključiti i interne klijente koji trebaju jasno definirati svoje potrebe, te dobavljače koji su spremni iste ispuniti. Neminovni dio transformacije je interakcija sa svim dionicima u procesu.

izija Udruge je povećanje ugleda nabavne profesije. Poboljšanje statusa nabavne funkcije u hrvatskim kompanijama se provodi kroz ostvarenje doprinosa dodanoj vrijednosti kompanija.

Od 2007. godine Udruga, pod engleskim nazivom Croatian Association of Purchasing (CAP), članica je The International Federation of Purchasing and Supply Management (IFPSM), federacije 48 nacionalnih i regionalnih udruga iz čitavog svijeta, čime je ostvaren kontakt sa 250.000 profesionalaca nabavne djelatnosti. Federacija dijeli etički kod, čije prihvaćanje je bio glavni preduvjet članstva. Croatian Association of Purchasing (CAP) je preuzela etički kod IFPSM-a i usvojila ga kao svoj. Više o radu, principima i kodeksu IFPSM-a, kao i popis udruga članica, može se naći na adresi: http://www.ifpmm.org/. Od početka 2019. upravni odbor IFPSM-a ima hrvatskog predstavnika. Predsjednica HUND-a, Mirela Senica je imenovana za novog člana upravnog odbora IFPSM-a u mandatu od dvije godine. U 2019. godini HUND obilježava 15. godišnjicu rada. Ponosni smo što su među članovima HUND-a nabavni profesi-

Mijenjaju se i sami nabavljači, to su pozicije koje sve više ističu svoju svrhu i vrijednost, te i oni postaju prepoznati kao važan i utjecajan dio poslovnog procesa. Potrebno je biti dobro povezan, te kao voditelj tima živjeti željenu promjenu i poticati zaposlenike, dobavljače i interne klijente na promjenu i prilagodbu na nove uvjete poslovanja. Kao u svakoj digitalizacije i u Nabavi je potrebno rutinske poslove automatizirati, no određeni dijelovi procesa poput pripreme i provedbe treba ostaviti nabavljačima. U transformaciji nabave neophodno je definirati procese, pravila i procedure, uključiti donositelje odluka, ključne ljude koji će stajati iza istih, no koji će se i sami pridržavati istih. Nabava stoga treba biti prepoznata i pozicionirana kao strateška funkcija, s jasnim ciljem i svrhom. Digitalna transformacija nabave traži napore i angažman, no istraživanja i iskustava dokazuju da ima pozitivne rezultate na zadovoljstvo nabavljača, ostalih zaposlenika, no i na poslovne rezultate. Sami nabavljači trebaju biti uporni i definirati se kao pokretač promjene i sve dobrobiti transformacije prenositi prema donositeljima odluka. No, važno je i promovirati funkciju Nabave i poziciju nabavljača, koja ne smije ostati zanemarena, jer Nabava može donijeti veće ušteST de i generiranje prihoda na prodajnoj strani. www.suvremena.hr

Posao u nabavi

– karijerna slijepa ulica ili odskočna daska? piše: Danijel Banek Direktor centralne nabave Atlantic Grupe

Rijetko se kada u anketama o poželjnim poslovima među studentima ili mladim ljudima na početku svog radnog vijeka poslovi u nabavi nađu na listi takvih poslova, a još manje se u intervjuima i razgovorima sa mladim ljudima koji tek trebaju odabrati kako i gdje započeti svoje profesionalne karijere spominju poslovi u nabavi kao potencijalno atraktivni i interesantni za započinjanje svojih karijera.

esto se i mi koji smo već godinama svojim poslovima vezani za nabavu zapitamo što je tome razlog i da li su jedini „krivac“ ovakvoj situaciji sami mladi naraštaji – nazovimo ih ovdje popularnim nazivom „milenijalci“ – koji traže kreativne i dinamične poslove s brzom mogućnošću napredovanja u karijerama, ili je dio krivnje i na nama samima. Pa

Suvremena trgovina 2(44)

prije nego što dakle upremo prstom u milenijalce, pokušajmo malo, što je objektivnije moguće, sagledati što je sama nabavna profesija ili struka napravila da podigne renome i percepciju poslova u nabavi odnosno njihovu atraktivnost za sve one koji tek biraju svoj karijerni smjer. Pri tome se, dakako, pokušajmo posebno osvrnuti i na situaciju kakvu imamo danas u

Hrvatskoj, ali i u zemljama okruženja u kojima situacija po tom pitanju nije bitno drugačija. Najprije, trebamo se zapitati kakva je uopće percepcija nabave u organizacijama u kojima i sami djelujemo ili u tipičnim organizacijama iz našeg okruženja. Koliko naše organizacije imaju svijest o poslovima koje radimo, na-

činima na koje ih radimo i kako uopće ono što radimo utječe na ukupnu izvedbu (tzv. „performance“) naših organizacija odnosno poduzeća? Kako smo kao voditelji nabava ili nabavni profesionalci tretirani u našim organizacijama, koji je naš utjecaj i kakva je naša pozicija u organizacijskim strukturama i hijerarhijama? Kada pokušamo odgovoriti na ova pitanja, rijetko ćemo doći do odgovora koji bi ohrabrili mlade ljude za odabir poslova u nabavi kao njihov prvi izbor, jer činjenice pokazuju da je vrlo rijetka situacija u kojima su organizacije do kraja informirane o tome što i kako njihovi nabavni odjeli rade, kojim se strategijama i taktikama služe i kako ih donose, koje alate i tehnologije pri tome koriste, pa čak i kakve rezultate ostvaruju i na koji način su ti rezultati utkani u ukupni performance poduzeća. Ako tome pridodamo i činjenicu da je ekstremno rijetka pojava da su direktori / voditelji nabava članovi višeg menadžmenta u svojim organizacijama (a da ne spominjemo i članstvo u upravnim odborima), onda se zaključak sam po sebi nameće da sadašnja percepcija nabave kao profesije čak niti unutar svojih organizacija odnosno poduzeća nije sjajna i da kao takva sigurno ne predstavlja mamac za mlade ljude koji tek razmišljaju o svojim karijerama. Zašto je tome tako i zašto iz sadašnje perspektive izgleda da poslovi u nabavi nemaju nikakvih šansi boriti se za svoju atraktivnost protiv poslova u prodaji, marketingu, ljudskim resursima ili financijama, nije lako i jednostavno odgovoriti, ali pokušajmo ipak pronaći neke od odgovora. Najprije, moramo biti svjesni da će i interna percepcija važnosti nabave u velikoj mjeri ovisiti o tome koliko smo kao voditelji nabava uspješni u komuniciranju sa upravama ili menadžmentom naših organizacija, koliko prije svega razumijemo strategiju poslovanja naših poduzeća i koliko smo uspjeli uskladiti vođenje nabavnih odjela sa strategijama poduzeća. Ali ne samo sa općim strategijama poduzeća, nego i sa strategijama pojedinih poslovnih područja unutar poduzeća, pa i sa strategijama pojedinih proizvoda odnosno robnih marki. Počesto problemi nastaju već i samim razumijevanjem

Danijel Banek očekivanja organizacija koja stavljaju pred svoje nabavne odjele, a tek nakon što su ta razumijevanja jasna i nedvosmislena, zadatak voditelja nabave postaje da ispuni ta očekivanja putem takvog djelovanja u nabavi koje će biti u potpunosti podređeno strategijama i ciljevima šire organizacije. Na toj relaciji nerijetko dolazi do nesinkronog djelovanja, gdje je npr. nabavni odjel potpuno okrenut ostvarenju najnižih nabavnih cijena i biranju dobavljača koji su sposobni isporučivati robe ili usluge po najnižim cijenama, a strategija poduzeća ili robnih marki je recimo s druge strane graditi konkurentsku prednost na temeljima inovativnosti ili kvalitete proizvoda. U slučaju ovako različito postavljenih ciljeva i strategija nabavnog odjela u odnosu na svoju organizaciju, jasno je da nabava ne samo da neće pomoći ostvarenju korporativnih ciljeva i razvoju poslovanja, nego će, upravo suprotno, biti i kočničar rastu i razvoju vlastite organizacije. Nabava kao funkcija unutar svojih organizacija ima idealnu predispoziciju da savršeno dobro poznaje procese unutar cijele organizacije jer, po prirodi svojega posla, komunicira i uvezana je sa raznim poslovnim funkcijama poduzeća. Samim time se otvara i mogućnost da bude dobro informirana o svim strateškim smjerni-

cama, kao i da sama informira ostale dionike u internim procesima o tome što radi i kako doprinosi ostvarenjima ciljeva ostalih poslovnih funkcija i na kraju i cijelog poduzeća. No, stvarna je slika da nabava rijetko kada iskoristi tu svoju prednost i da ne uspijeva razbiti internu sliku unutar svojih organizacija da je i dalje samo jedan administrativni odjel koji provodi naloge za nabavu roba i usluga bez istovremenog stvaranje vrijednosti za kompaniju kroz procese nabave. U tome se često ne koristi prilika i da nabava bude faktor diferencijacije svojih organizacija odnosno poduzeća u odnosu na konkurenciju, bilo kroz brzinu i efikasnost obavljanja poslova nabave roba i usluga, bilo kroz dovođenje inovacija u svoja poduzeće sa tržišta nabave ili kroz selekciju takvih dobavljača koji će biti sposobni isporučivati proizvode upravo onakvih karakteristika kakve krajnji potrošač očekuje i želi. Prvi je dakle zaključak da nabavni odjel u potpunosti mora razumjeti strategije poslovanja poduzeća u kojem djeluje, „value proposition-a“ proizvoda / usluga odnosno robnih marki koje poduzeće proizvodi ili prodaje, te uskladiti sve svoje aktivnosti u nabavi sa ostvarenjima tih ciljeva. Pri tome je najvažniji alat koji voditelj nabave ima na raspolaganju upravo komunikaciwww.suvremena.hr

[nabava]

ja, kako sa internim dionicima u procesima unutar vlastite organizacije, tako i sa dobavljačima. Voditelji nabava, ali i svi ostali nabavni profesionalci, ne smiju dakle imati manjak komunikacijskih vještina, jer su se upravo one pokazale presudnima ne samo za stvaranje dojma oko toga što nabavni odjeli rade, nego i za stvarnu kvalitetu ispunjavanja svojih zadataka i ciljeva. Pri tome je neobično važno komunicirati i uspjehe i rezultate postignute u nabavi, jer se (i) tako podiže svijest o utjecaju nabave, a samim time i percepcije cijele nabavne profesije. Ne samo iz razloga nepoznavanja organizacija, pa i šire javnosti, što konkretno nabavni odjeli i profesionalci rade, nego i zbog toga što je nabavna profesija povijesno imala problem s percepcijom javnosti oko etičnosti i profesionalizma u vezi poslovanja u nabavi, nabavni rejting nije na višim razinama od sadašnjih. Ključan doprinos ovakvom rejtingu moguće je da su primarno dali poslovi u nabavi u državnom i javnom sektoru, koje godinama prati glas (a nažalost ne bez argumenata) neprofesionalnosti, ne etičnosti pa i korumpiranosti, ali nije niti nabava u tzv. realnom sektoru bitno drugačije percepcije. Već sama činjenica da kroz ruke nabavnih odjela često prolazi financijska vrijednost koja odgovara polovici prihoda poduzeća, a nerijetko i više od toga a što nerijetko predstavlja ogromne financijske iznose, garnirana sa ponekad netransparentnim kriterijima i procedurama odabira dobavljača prema kojima nabavni odjeli autonomno odlučuju od koga će nabavljati robe i usluga, stvara u očima promatrača generalnu sliku nabavne profesije kao ne-

Suvremena trgovina 2(44)

profesionalne i ne etične. Iz ovog je razloga potrebno da voditelji nabava unutar svojih organizacija učine proces nabavljanja roba i usluga apsolutno transparentnim i prema jasno definiranim kriterijima odabira dobavljača, kao i da nakon toga propišu i provode nultu toleranciju na svaki oblik ne etičnosti i neprofesionalizma. Pri tome je neobično važna i selekcija zaposlenika koji će raditi na poslovima nabave, kako bi i svojim karakteristikama i ponašanjima, pomogli graditi percepciju nabave kao visoko etične profesije. Tek nakon što se poslovi u nabavi u cijelosti riješe ovakve percepcije, postati će poželjni za početak ili nastavak karijera onih ljudi kojima je etičnost i profesionalnost u poslu visoko na ljestvici osobnih ali i korporativnih vrijednosti i kvaliteta. Treće, baš poput kolega iz marketinga, ljudskih resursa ili financija, i nabavni profesionalci trebaju stvoriti svojevrsni „community“ nabavljača, koji će okupljati one koji svoje karijere već grade u nabavi ili bi to tek htjeli početi sa ciljem unaprjeđenja nabavne profesije, razmjene iskustava i postizanjem određene vidljivosti cijele profesije. Svjesni smo da smo i kao zemlja, i kao regija, vrlo malo okruženje koje, kada se ukrsti i sa generalno slabim nacionalnim ekonomijama i malim brojem organizacija u čijim okvirima djeluju napredniji nabavni odjeli, ne predstavlja značajan poligon za regrutiranje nabavnih profesionalaca, a još manje šefova nabava koji rukovode dobro organiziranim nabavnim odjelima koji upravljaju značajnim financijskim sredstvima svojih kompanija. No, i bez obzira na tu nesporno limitirajuću situaciju, postoji značajan

prostor za osnaživanje tog profesionalnog „community-ja“ i jače povezivanje nabavnih profesionalaca u Hrvatskoj i u regiji. Taj nabavni community u dobroj mjeri može kompenzirati ili nadopuniti relativno skromne prilike institucionalnog educiranja i usavršavanja za poslove u nabavi, s obzirom da se na prste jedne ruke mogu nabrojiti ustanove u Hrvatskoj koje školuju odnosno educiraju polaznike za obavljanje poslova u nabavi ili za vođenje nabavnih timova. Jednako tako, dok god poslodavci uz stečeno iskustvo ne krenu tražiti prilikom zapošljavanja na poslovima u nabavi i formalnu prethodnu izobrazbu ili čak certifikate za izobrazbu s područja nabave, neće se stvoriti ozbiljnija potreba za takvom vrstom edukacija. Jednu vrstu umrežavanja nabavnih profesionalaca svakako nudi i Hrvatska udruga nabavne djelatnosti kao jedina profesionalna udruga u Hrvatskoj fokusirana na okupljanje nabavnih profesionalaca prvenstveno iz realnog sektora, kako putem organiziranja stručnih skupova i konferencija, tako i kroz povezivanje voditelja nabava i ostalih zaposlenika u nabavi s ciljem razmjene iskustava i najboljih praksi. No, da bi sama udruga mogla efikasno doprinositi razvoju nabavne profesije i njezine vidljivosti, potreban je i jači impuls od strane nabavnih profesionalaca za uključivanje u takve profesionalne asocijacije i svoje usavršavanje kroz razmjenu iskustava sa drugim nabavnim profesionalcima. Tek kada se nabava odnosno nabavni profesionalci koji svoje karijere već grade u poslovima vezanima za nabavu uspiju dovoljno angažirati na svemu prethodno navedenome i na tim područjima postići željene rezultate, možemo očekivati da će nabava kao profesija uspjeti privući mlade ljude koji tek razmišljaju ili započinju svoje poslovne karijere. A za privući milenijalce, profesija mora biti i dovoljno atraktivna i utjecajna, i etična i na kraju i pristojno plaćena, da bi bila njihov prvi i prirodni odabir. Predstavljajući nabavnu profesiju i kao odličnu polaznu točku odnosno odskočnu dasku za napredovanje u poslovnim karijerama, primjerima onih koji su upravo takav karijerni put već ostvarili, nabavni profesionalci mogu i moraju približiti karijeru u nabavi svima onima koji ST tek biraju svoj poslovni put.

Kako nabavnu funkciju učiniti prepoznatljivom piše: Vesna Jungić Članica uprave HUND-a, vlasnica i direktorica tvrtke Fluens svijet

Kad se osnivala Hrvatska udruga nabavne djelatnosti (skraćeni naziv HUND), davne 2004. godine, zaista nije postojala svijest o nabavnoj profesiji izvan uskog kruga nabavnih djelatnika. O čemu se tu radi, čime se zapravo bavite u toj udruzi. Danas se više ne postavlja takva pitanja.

rošle godine je jedan od predavača na HUND-ovoj konferenciji u Zagrebu pitao publiku je li itko kao dijete želio postati nabavni stručnjak? Jedva da se koja ruka digla. To želimo promijeniti i privući u nabavnu profesiju pametne i sposobne ljude. Na početku moje nabavne karijere, vrlo sam rano shvatila, da postoji nerazumijevanje pa čak ponekad i negativan stav prema nabavnim timovima kojima se često pripisuju nekompetentnost, sporost i birokracija. Svakako se nabava često nije smatrala dovoljno važnom fukcijom da bi se značajnije ulagalo u razvoj djelatnika. To se tokom vremena promijenilo na bolje. No još postoji značajan prostor za poboljšanje. Moje prvo iskustvo na menadžerskoj poziciji u nabavi je srećom bilo u kompaniji koja je bila iznad hrvatskog prosjeka po mnogo čemu, pa tako i po načinu upravljanja nabavnim procesima. I dan danas sam zahvalna mojem bivšem poslodavcu na neprocjenjivo vrijednom iskustvu koje sam stekla tih godina.

Jačanje svijesti o nabavnoj profesiji Kad smo osnovali Hrvatsku udrugu nabavne djelatnosti (skraćeni naziv HUND), te davne 2004. godine, zaista nije postojala svijest o nabavnoj profe-

Vesna Jungić siji izvan našeg uskog kruga nabavnih djelatnika. Prijatelji su me znali pitati, o čemu se tu radi, čime se vi zapravo bavite u toj vašoj udruzi? kakvo dijeljenje znanja – pa što se tu ima znati? Svatko zna otići u shopping s punim novčanikom... Danas mi više nitko ne postavlja takva pitanja. S puno entuzijazma smo krenuli u osnivanje Hrvatske udruge nabavne djelatnosti i svima nam je bila ista vizija – da unaprijedimo našu struku; da nabavna funkcija postane prepoznatljiva u kompanijama u Hrvatskoj po doprinosu stvaranju dobiti; da svaki CEO bude svjestan da mu nabavni timovi mogu dodati vrijednost po-

slovanju putem inovacija i održavanja odnosa s ključnim dobavljačima; da se isplati ulagati u edukacije i razvijati nabavne profesionalce, jer će ROI biti znatno veći od ulaganja. Pitali smo se: Kako smo percipirani? .... Kako bismo trebali biti percipirani? Da bismo postali značajan pratner našem poslovanju koji doprinosi stvaranju vrijednosti, trebamo se pozicionirati drugačije. Naša nabavna strategija treba utjecati na promjenu nabavne pozicije od one u kojoj smo samo mjesto kontroliranog trošenja organizacije do one u kojoj smo investicija – mjesto za investiranje radi povećanja dobiti organizacije. www.suvremena.hr

[nabava]

Kako i gdje naučiti kako to napraviti? Uslijedilo je čitav niz konferencija, u nekim godinama i po dvije godišnje, na kojima smo razvijali mrežu nabavnih profesionalaca našoj zemlji, upoznavali se sa specifičnostima i dijelili znanja i iskustva. HUND je ubrzo postao član International Federation of Purchasing & Supply Management da bismo proširili mrežu nabavnih praktičara i povećali mogućnost praćenja svjetskih trendova za sve naše članove i sudionike konferencija zainteresirane za metode unaprijeđenja nabavnih strategija i procesa. Zadnjih godina je značajno porastao interes za HUND-ove konferencije u Zagrebu, prijavljuje se i po 250 nabavnih profesionalaca, što je izuzetan broj i za puno veće i mnogobrojnije zemlje od naše. Naša suradnja s LIDER-om se pokazala uspješnom. Ove godine HUND slavi svoj 15-ti rođendan! Kvaliteta predavača i prezentiranih tema na HUND konferencijama je sad zaista na svjetskom nivou, a to postižemo praćenjem trendova i networkingom unutar Svjetske federacije nacionalnih nabavnih udruga IFPSM, čiji je HUND član. Posebno me raduje da je ove godine predsjednica HUND-a, Mirela Senica, postala član Uprave IFPSM-a, što povećava ugled naše udruge u svjetskoj federaciji.

Strateško upravljanje nabavnim kategorijama Zanimljivo je pregledati ocjene i povratne informacije o kvaliteti predavača i odabranih tema za paneliste koje nam sudionici napišu u anketama. Vidljiv je porast zrelosti nabavne fukncije i povećan interes za zahtjevnije nabavne teme poput strateškog upravljanja nabavnim kategorijama, što je značajan pomak od prvih godina kada smo više pričali o temama vezanim uz operativno obavljanje posla. Kad spominjem inspirativne predavače, moramo spomenuti da smo na kon-

Suvremena trgovina 2(44)

ferenciji 2017. godine imali posebnog gosta, Kraljiča koji je jedan od najvećih stručnjaka i legenda nabavne teorije, poznat ponajviše po popularnoj Kraljičevoj matrici (slika dolje).

mlji, da vide kako se nabavna karijera može razvijati u atraktivnom smjeru. Što je privlačnije radno mjesto u nabavi, kompanija će uspjeti privući stručniji kadar i tako utjecati na povećanje učinovitosti u tom vrlo značajnom segmentu poslovanja koje uvelike doprinosi postizanju poslovnih rezultata. Poruka koju sve češće čujemo je da se izvrsnost u nabavi isplati. Već treću godinu radim u inozemstvu pa ne mogu podijeliti moje sadašnje osobno iskustvo rada u Hrvatskoj,

Kraljic matrix

Raduje me toliko velika promjena percepcije nabavne funkcije u našem društvu. Raduje me odlazak na svaku novu HUND konferenciju i druženje sa mnogobrojnim sudionicima, koje se često širi i izvan termina konferencija. Za našu profesiju je upravljanje odnosima ključno. Susrećemo se s potrebom kvalitetnog upravljanja odnosima sa dobavljačima, s institucijama, s upravama kompanija, sa našim nabavnim timovima i sa kolegama u drugim kompanijama. Za to nam trebaju sve bolje komunikacijske vještine. Pritisci osiguravanja nabave roba i usluga na vrijeme po optimalnim uvjetima dodatno traže od nas i vještine upravljanja stresom. Primijećujemo da paralelno s tim raste i interes za teme iz područja psihologije pa je to razlog da HUND konferencije obavezno imaju na dnevnom redu i teme vezane uz osobni i profesionalni rast, koje nam prezentiraju inspirativni predavači. Vrlo je značajno za nabavne profesionalce u našoj ze-

osim putem druženja sa prekrasnim ljudima iz naše struke i iz HUND-a, održavanjem kontakata sa savjesnim, pametnim, etičnim ljudima, visoko motiviranim da nesebično podijele s kolegama i kolegicama svoje znanje i iskustva veazana uz primjenu najbolje prakse. Osobno sam već 15 godina angažirana u radu udruge i koliko god to ponekad bilo naporno uz redovni posao, toliko mi je i donijelo zadovoljstva i svaki trud mi je bio nagrađen nekom povratnom informacijom koja me motivirala da nastavim u istom smjeru. Na kraju poruka s moje strane onima koji se još nisu odlučili pridružiti se radu HUND-a, ili jesu, ali možda ne i nekim većim angažmanom: Ako se ponekad osjećate da niste shvaćeni unutar vaše organizacije i čini vam se da se jedino vi trudite dodati vrijednost vašem poslovanju – ima nas puno poput vas ... pridružite nam se da zajedno napravimo našu profesiST ju utjecajnijom i uspješnijom!

Vještine izvrsnosti profesionalaca u nabavi pišu: doc.dr.sc. Aleksandar Erceg Sveučilište Josipa Jurja Strossmayer u Osijeku, Ekonomski fakultet u Osijeku mr.sc. Biserka Orešković direktorica Nabave Saponia d.d. Osijek i Kandit d.o.o. Osijek / članica Uprave HUND

„Najbolji način da se predvidi budućnost je, osmisliti ju.“ Peter Drucker, pisac i konzultant

romjene u poslovnoj praksi, globalizacija, tehnološki napredak i povećani zahtjevi rukovodstva uvjetuju popratne promjene u funkciji upravljanja nabavom. Te promjene su povezane s razvojem upravljanja nabavom od administrativne funkcije do strateške aktivnosti. Promjene u funkciji nabave i okruženju u kojem djeluje, značajno utječu na idealne vještine potrebne za izvrsnost u struci. S obzirom na nove strateške uloge u nabavi potrebnih proizvoda, usluga i procesa, od ključne je važnosti da tvrtke zapošljavaju stručnjake za nabavu s vještinama i sposobnostima potrebnim za maksimiziranje doprinosa funkcije nabave ciljevima organizacije u cjelini, odnosno da se postojeći kadar adekvatno stručno usavršava. Brojne su se studije i istraživanja u akademskom i stručnom tisku oslanjale na procjene stručnjaka za vještine koje se traže od specijalista za nabavu, za razliku od procjena pojedinaca koji zapravo obavljaju posao. Dosadašnja istraživanja pokazala su da razvoj vještina može pomoći toj funkciji jer postaje strateška. Pretpostavka je da će vještine koje su ovdje navedene pomoći da funkcija upravljanja nabavom poboljša svoj doprinos konkurentskom položaju tvrtke. Murphy (1995.) ilustrira kontinuirano traganje za „idealnim“ skupom vještina koje bi trebali imati stručnjaci za nabavu. Autor je naveo četiri opće vještine koje su u anketi kupaca identificirane kao važne za njihov posao. Identificirane

vještine bile su: (1) pregovaranje, (2) upravljanje, (3) računalna pismenost i (4) matematika. Autor nije povezao te vještine s bilo kojim poslom u području nabave. Anketa o korporativnim regrutima, koju su proveli Down i Liedtka (1994.), otkrila je sedam najkritičnijih vještina koje su se tražile kod odabira profesionalaca. Ove vještine su identificirane kao: (1) komunikacijske vještine, (2) interpersonalne vještine, (3) samo-motivacija i inicijativa, (4) profesionalna prisutnost, (5) vodstvo (potencijalno ili stvarno), (6) vještine analitičkog rješavanja problema i (7) akademsko postignuće. Kolchin i Giunipero (1993.) ispitali su vještine i znanje koje kupci trebaju kako bi učinkovito djelovali u 21. stoljeću. U istraživanju je korišten uzorak od 131 rukovoditelja nabave iz velikih američkih organizacija. Vještine koje kupci

zahtijevaju mogu se svrstati u tri područja: (1) poduzeće (koje dobro razumije cjelokupno poslovanje), (2) međuljudske, i (3) tehničke vještine. 10 najvažnijih vještina za 21. stoljeće prikazane su u slici 1. Drugo istraživanje (Killen i Kamauff, 1995.) rezultiralo je potrebnim karakteristikama dobrog profesionalca i menadžera nabave. Autori su obilježja dobrog profesionalca nabave grupirali u četiri opće oblasti: (1) poznavanje proizvoda, (2) načela nabave i upravljanja, (3) osobnost i (4) vještine međuljudskih odnosa. Smatrali su da se te karakteristike primjenjuju na sve neupravljive pozicije nabave. Autori su također identificirali ključne karakteristike potrebne za menadžera nabave. To uključuje: (1) tehničko znanje, (2) analitičke sposobnosti, (3) vješti-

Međuljudska komunikacija

Usredotočenost na kupca

Sposobnost donošenja odluka

Pregovaranje

Analitičnost

Upravljanje promjenama

Rješavanja problema

Rješavanje sukoba

Sposobnost utjecanja

Računalna pismenost

Izvor: 1993 Izvor:Kolchin Kolchinand andGiunipero, Giunipero, 1993

Slika 1.istraživanje Najvažnije(Killen vještine za profesionalca u nabavi 21. stoljeće Drugo i Kamauff, 1995) rezultiralo je za potrebnim karakteristikama dobrog profesionalca i menadžera nabave. Autori su obilježja dobrog profesionalca nabave grupirali u četiri opće oblasti: (1) poznavanje proizvoda, (2) načela nabave i upravljanja, (3) osobnost i (4) vještine www.suvremena.hr međuljudskih odnosa. Smatrali su da se te karakteristike primjenjuju na sve neupravljive 17 pozicije nabave. Autori su također identificirali ključne karakteristike potrebne za menadžera nabave. To uključuje: (1) tehničko znanje, (2) analitičke sposobnosti, (3) vještine međuljudskih odnosa i (4)

profesionalca nabave plus one dobrog poslovnog menadžera. Sve karakteristike za dobrog stručnjak u nabavi prikazane su na slici 2. [nabava] Slika 2. Potrebne karakteristike stručnjaka u nabavi Strateške vještine

Vještine upravljanja procesima

Timske vještine

Vještine donošenja odluka

Vještine ponašanja

Pregovaračke vještine

Kvantitativne vještine

Strateško razmišljanje

Upravljanje vremenom

Timski rad

Računalna pismenost

Međusobna komunikacija

Pregovaranje

Tehničke

Istraživanje tržišta nabave

Pismena komunikacija

Liderstvo

Sposobnost donošenja odluka

Poduzetnost

Usmjerenost na korisnika

Razvoj specifikacije

Strukturiranje odnosa s dobavljačima

Rješavanje problema

Upravljanje promjenama

Kreiativnost

Utjecanje

Čitanje planova

Planiranje troškova nabave

Rješavanje sukoba

Upravljanje internim kupcima

Uključivost

Razumijevanje uvjeta poslovanja

Računanje

Taktičnost u odnosu s drugima

Prodajne vještine

ni kontakt vrlo visoko zastupljen što govori o potrebi posjedovanja vještiIzvor: prilagođeno prema Guinipero i Pearcy, 2000: 11 ne komuniciranja. Samo 40% ispitanika tvrdi kako se unaprijed dogovaSlika 2. Potrebne karakteristike stručnjaka u inabavi. Izvor; prilagođeno prema Guinipero Pearcy , 2000: 11 raju strategije pregovaranja, a 5% ispitanike ne dogovara interno stratene međuljudskih odnosa i (4) vještiNo kako je u Hrvatskoj? giju nastupa na pregovorima iako jetrenutn Sukladno istraživanju menadžeri mogu koristiti ove dimenzije vještina kako bi procijenili ne upravljanja. Autori ističu da mestrateško razmišljanje jedna od važNabava u Hrvatskoj – vještine nadžer nabavečlanova mora posjedovati sve razine vještina svog tima i usporediti ih s idealnim razinama vještina za radno mjesto. To ć nih vještina potrebnih za kvalitetnog profesionalca u nabavi kvalitete dobrog profesionalca nabave stručnjaka u nabavi. omogućiti menadžerima identificiranje područja kojima je potrebno poboljšanje kako bi se moglo plus one dobrog poslovnog menadžeTijekom 2016. godine provedeno je isra. Sve karakteristike za dobrog stručIspitanici su ocjenjivali svoje zadovolj-jer pruž provesti odgovarajuće usavršavanje. Idealan skupHrvatskoj vještina pomaže u procesu regrutiranja pitivanje u Republici s ciljem njaka u nabavi prikazane su na slici 2. stvo vještinama suradnika u nabavi proučavanja stanja usporediti i statusa nabave menadžerima standard prema kojem se mogu vještine kandidata. Konačno, menadžer na skali od 1-5, a rezultati su prikazau hrvatskim tvrtkama. U istraživanju Sukladno istraživanju menadžeri ni na slici 3. moraju biti svjesni da se, s obzirom na transformaciju funkcije nabave i okruženja u kojoj se odvija koje je provedeno uz pomoć Hrvatske mogu koristiti ove dimenzije vještiudruge nabavne djelatnosti kako bi procijenili trenutne razi- sprema je prethodno pitanje bilo subjekmorana razvijati i tražena stručna stručnjaka za (HUND) nabavu Iako i upravljanje zalihama. To znači d pozvane su hrvatske tvrtke da odgone vještina članova svog tima i uspotivne prirode vidljivo je da su ispitanivore na upitnik o stanju nabave unurediti ih s idealnim razinama vještina ci najzadovoljniji vještinama komunitar njihovih organizacije. Na pitanja u za radno mjesto. To će omogućiti meciranja i timskog rada dok su vještiupitniku odgovorile su 102 tvrtke. Prenadžerima identificiranje područja kone pregovaranja među lošije ocjenjema veličini tvrtke najveći broj ispitanijima je potrebno poboljšanje kako bi nim karakteristikama djelatnika u naka radi u velikim tvrtkama (39%), a najse moglo provesti odgovarajuće usabavi što u konačnici potvrđuje rezulvršavanje. Idealan skup vještina potat kako svi djelatnici nabave nemaju manje u mikro tvrtkama (16%), a premaže u procesu regrutiranja jer pruvještine pregovaranja. ma djelatnosti najveći broj ispitanika ža menadžerima standard prema kodolazi iz proizvodnih (39%) i uslužnih Neke od vještina potrebnih za stručjem se mogu usporediti vještine kanditvrtki (39%). Prosjek godina ispitaninjaka u nabavi uključuju i praćenje, što data. Konačno, menadžeri moraju biti ka bio je 42 godine, najčešća starost može biti utjecaj vanjskih čimbenika svjesni da se, s obzirom na transfor40 godina te imaju prosječno 12 godina poslovanje tvrtke. (Slika 4) maciju funkcije nabave i okruženja u na iskustva u nabavnom poslovanju. Prema prethodnim podacima možemo kojoj se odvija, mora razvijati i tražeNajčešće u tvrtkama ispitanika nabava vidjeti kako najveći utjecaj na kvalitena stručna sprema stručnjaka za naje zasebni odjel (51%) što je razumljitu izvršavanja zadataka u nabavi imabavu i upravljanje zalihama. To znavo s obzirom na broj velikih i srednjih ju svakodnevni izazovi (cijene, promječi da rukovoditelji ne samo da moratvrtki koje su sudjelovale u istraživana u planu proizvodnje te upravljanje ju biti u tijeku s relevantnim unutarnju te da su kao odjel direktno odgotroškovima) dok manji utjecaj imaju njim i vanjskim promjenama okoline, vorni upravi tvrtke (61%). globalne pojave (cijena nafte, teroriveć također moraju povremeno proKod pitanja o raznim vještinama koje zam te epidemije/pandemije). To nam cjenjivati i revidirati vještine potrebdjelatnici nabave trebaju (moraju) poukazuje kako su djelatnici nabave svjene za doprinos konkurentskom polosjedovati samo 29% ispitanika smatra sni svojih vještina i činjenice na što s žaju tvrtke. Menadžeri nabave morakako svi djelatnici službe nabave posjetim vještinama mogu utjecati, a na što ju razumjeti koje su vještine u nabavi duju vještine pregovaranja, dok 62% ne mogu utjecati. Ove ocjene potvrvažne. To, će dovesti do uspostavljasmatra da samo neki djelatnici posjeđuju važnost strateških vještina, vjenja kategorije vještina koje mogu poduju. Za komunikaciju se najviše koriština donošenja odluka kao i vještina služiti kao osnova za definiranje pojste e-mail, telefon no i dalje je osobanalitičkog i kvantitativnog karaktera. ma izvrsnosti u struci nabave.

Suvremena trgovina 2(44)

Kako bi djelatnici u nabavi bili što bolji u svom poslu istražene su i određene kategorije koje mogu utjecati na izvršenje zadataka. (Slika 5) Prema odgovorima ispitanika vidljivo je da su prema njima najvažnije vještine komuniciranja kao i vještina donošenja odluka u poslovanju. Prikazani podaci ukazuju na to da su djelatnicima nabave jasne vještine koje doprinose boljem izvođenju njihovih aktivnosti koje u konačnici donose i bolje rezultate nabavne službe, a u konačnici i veću konkurentnost cijele tvrtke jer svaka kuna ušteđena u nabavi je direktna kuna profita tvrtke. Obraćanjem pozornosti na vještine potrebne djelatnicima nabave kao i povećanjem svjesnosti o važnosti nabave doprinijet će se razvoju svih hrvatskih tvrtki u cjelini. Danas smo svjedoci brojnih edukacija namijenjenih upravo djelatnicima nabave u cilju poboljšavanja njihovih vještina pregovaranja, upravljanju troškovima nabave te upravljanja cjelokupnim lancem nabave, a sve u cilju njihovog učinkovitijeg rada. Povećanjem znanja i vještina profesionalaca u nabavi povećava se njihova konkurentnost na tržištu rada, a samim time moguće je da ćemo uskoro biti i svjedoci da će se po oglasima tražiti profesionalci u nabavi, a ne samo profesionalci u prodaji.

Slika 3. Stupanj zadovoljstva vještinama suradnika u nabavi.

Slika 4. Utjecaj na nabavu.

Za kraj Hrvatska poduzeća danas funkcioniraju u eri globalne konkurencije koja prisiljava poduzeća da reorganiziraju operacije, ubrzaju procese ako žele opstati na tržištu. Ovdje je vrlo bitno naglasiti važnost stupnja znanja i ekspertize te spremnosti djelatnika nabave da odgovore na ove zahtjeve. Potrebno je fokusirati se na cijelu sliku te podići svjesnost o važnosti uloge nabave i njenog utjecaja na rezultate poduzeća u cjelini. Djelotvornost i ostvarenje ciljeva je moguća angažmanom profesionalaca vrhunskih vještina i znanja.

Slika 5. Kategorije koje mogu utjecati na izvršenje poslova u nabavi.

Literatura 1. 2. 3. 4. 5.

Down, K.O. & Liedtka J. (1994.), What Corporations Seek in MBA Hires: A Survey, Selections, Vol. 10, No. 2, str. 34-40. Guinipero, L. C. & Pearcy, D. J. (2000.), World-Class Purchasing Skills: An Empirical Investigation, The Journal of Supply Chain Management, Vol. 36, No. 3, str. 4-13. Kolchin, M. & Giunipero, L. C. (1993.), Purchasing Education and Training, Center for Advanced Purchasing Studies, Tempe, str. 183. Murphy, E. (1995.), Half the Battle is Knowing What Skills to Acquire, Purchasing, Vol. 119, No. 9, str. 49-54. ST Killen, K. & Kamauff, J. (1995.), Managing Purchasing, Irwin Publishing, Homestead, SAD www.suvremena.hr

LEAN nabava piše: prof.dr.sc. Nedeljko Štefanić, redoviti profesor Sveučilište u Zagrebu, Fakultet strojatstva i brodogradnje, nstefan@fsb.hr

1. Opće informacije o Lean menadžmentu Lean menadžment, svjetski je najpoznatija strateška metodologija koju primjenjuju poslovni i proizvodni sustavi u cijelom svijetu kako bi optimizirali uporabu resursa poduzeća, povećali produktivnost i konkurentnost, smanjili troškove poslovanja, povećali motivaciju zaposlenika te minimizirali štetan utjecaj nusprodukata procesa rada na okoliš. Poduzeća koja primijenjuju Lean principe i alate u svom poslovanju poput: Toyote, General Electrica, LG-a, Deutsche Telekoma, Sony-a, Allianza, Fiata, Volkswagena, Airbusa, Boeinga, Nestle-a i drugih, ostvaruju iz godine u godinu sve više stope rasta. Iako se Lean menadžment prvo počeo primjenjivati u automobilskoj industriji i po tome je najpoznatiji, zbog svoje univerzalnosti, primjenu nalazi i u metaloprerađivačkoj i elektroindustriji, industriji lijekova, prehrambenoj industriji, građevinarstvu, arhitekturi, bankama, školstvu, zdrav-

Suvremena trgovina 2(44)

stvu, ali sve više i u državnim institucijama i agencijama. Veliki je broj domaćih poduzeća koja s uspjehom primjenjuju principe Lean menadžmenta: Končar energetski transformatori, Pliva, Metalind Assa Abloy, Eko Međimurje, Carel, Phoeinx Farmacija, Končar EVA, Oprema, Proming, Pro-Klima, Klima oprema, Teh-cut, Županijske ceste Zagrebačke županije, Raieffeisen banka, Croatia osiguranje i mnogi drugi.

2. Lean promišljanje Lean promišljanje (engl. Lean thinking) predstavlja poslovnu metodologiju i način razmišljanja koja je proizašla iz Toyotinog proizvodnog sustava a pomaže poduzećima da na efikasan način izvedu svoje proizvodne i uslužne operacije i procese. Zasniva se na pet glavnih principa. Prvi je princip slušati i uvažavati glas kupca kako bi bio zadovoljan isporučenim proizvodom ili uslugom. Drugi princip upućuje na potrebu mapiranja postojećeg procesa proizvodnje proiz-

voda ili pružanja usluhe. Treći princip ukazuje kako organizirati i voditi proizvodnju i poslovanje na način da se prepoznaju i otkloni osam vrsta gubitaka – više proizvodnje nego što kupac treba, stvaranje previše zaliha, previše čekanja, previše transporta, previše nepotrebnog kretanja, prekomjerna obrada, previše škarta i dorade, nedovoljno korištenje znanja i iskustva zaposlenika. Četvrti princip LEAN-a je primjena pull principa, kako se između susjednih precesa ne bi stvarale međuzalihe niti usporavala proizvodnja. Peti princip je kontinuirano poboljšavanje procesa rada. Za svaki od pet principa Lean razmišljanja postoje vrlo efikasni alati poput VSM-a (Mapiranje toka vrijednosti), Kaizena, 5S-a, SMED-a i drugih. Uspješnom primjenom Lean promišljanja poduzeća povećavaju svoju produktivnost i prodajne rezultate, smanjuju troškove i rizike te usvajaju kulturu kontinuiranog poboljšavanja i rasta.

8. Neusklađeni procesi – u ovu vrstu grešaka spadaju učestale izmjene već donesenih odluka, predugo vodeće vrijeme, pogrešni planovi isporuke materijala.

Slika 1. Kuća Lean menadžmenta

3. Lean nabava U procesu dodavanja vrijednosti, bez obzira da li se radi o proizvodnji ili pružanju usluge, na profitabilnost poduzeća značajno utječu nabavni i logistički procesi. I na te procese mogu se vrlo uspješno primjeniti Lean promišljanje i principi te različiti Lean alati čiji je cilj prepoznati i otkloniti gubitke u procesima i na taj način skratiti vodeće vrijeme nabave proizvoda ili usluge kroz reduciranje aktivnosti koje ne dodaju vrijednost proizvodnji ili uslugama. U daljnjem tijeku rada bit će objašnjen način primjene Lean principa u procesima nabave, skladištenje i transporta čija se djelovanja ne bi smije promatrati zasebno. Nabava je jedna od najsloženijih funkcija u poduzeća čija neefikasnost značajno može utjecati na cijenu i kvalitetu proizvoda te poštivanje dogovorenih rokova isporuke. U procesu nabave odvija se veći broj procesa i potprocesa koji za cilj imaju osigurati pravovremenu dopremu materijala, sirovina, energenata, sklopova kako bi se proizvodnja ili pružanje usluga mogli odvijati prema utvrđenim planovima. Procesi poput istraživanja tržišta, analiza vrijednosti ponuda, analiza dobavljača, izrada ponuda, izrada ugovora s dobavljačima ukazuju na složenost nabavnih procesa koji zahtjevaju značajan utrošak vremena i resursa poduzeća. Primjenom Lean menadžmenta i alata žele se navedeni procesi unaprijediti i standardizirati kako bi se izbjeglo ponavljanje pojedinih procedura ili pojednostavio proces nabave. Dva su moguća pristupa za unaprijeđenje nabavnih procesa:

mapiranje procesa i uklanjane gubitaka. U ovom radu fokusirat ćemo se na prepoznavanje i otklanjanje osam vrsta gubitaka koji se mogu pojaviti u procesima nabave. U procesima nabave i logistike mogu se pojaviti sljedećih osam vrsti gubitaka: 1. Transport i rukovanje – smještaj zaliha na police i njihovo ponovno izuzimanje sa polica; 2. Zalihe – višak naručenog materijala uslijed netočnih informacija o stanju materijala ili lošijeg vizalnog razmještaja zaliha; 3. Kretanje materijala – ručno upravljanje zalihama i njihovo premještanje na mjesta gdje se stvara dodana vrijednost; 4. Čekanje – događa se zbog odobrenja narudžbi ili kašnjenja isporuke ili nepotpunih podataka; 5. Prekomjerna proizvodnja – javlja se zbog skladištenja više nego što treba proizvedenih poluproizvoda ili gotovih proizvoda. U ovu vrstu gubitka spada i naručivanje materijala koje ne trebaju internom kupcu (napr: proizvodnja); 6. Prekomjerni procesi – odnosi se na smjernice koje zahtjevaju veći broj ponuda ili se odnosi na više odobrenja nego što je potrebno za procesuiranje narudžbi dobavljača; 7. Greške – odnosi se loše obrađene zahtjeve za materijalom ili uslugom od strane nabave pa nisu, u zahtjev za ponudu, uključeni standardi ili posebni zahtjevi na kvalitetu. U ovu vrstu greške spada i nepotvrđivanje narudžbe nabave od strane dobavljača;

Otklanjane navedenih osam vrsta gubitaka koji se mogu javiti u procesima nabave, skladištenja i transporta značajno utječe na smanjenje troškova jer ne zahtjeva dodatno angažiranje financijskih, materijalnih i ljudskih resursa kako bi se upravljalo zalihama, materijalima i gotovim proizvodima. Također, otklanjanjem gubitaka smanjuje se i vodeće vrijeme nabave (ali i vodeće vrijeme proizvodnje ili vodeće vrijeme pružanja usluge) te se postiže viša kvaliteta isporučenog proizvoda ili usluge. Da bi se povećala efikasnost nabavnih i logističkih procesa, rezultati implementacije Lean nabave pokazali su da se najbolji rezultati postižu primjenom sljedećih Lean alata: • Mapiranje toka vrijednosti nabave (As-Is mapa, To-Be mapa) • 5S – organizacija i vizualni izgled uredskih i skladišnih prostora • KAIZEN – kontinuirano poboljšavanje procesa rada • Standardizacija – izrada Standardne Operativne Procedure.

4. Zaključak Primjena Lean promišljanja i principa u procesima nabave, skladištenja i transporta značajno može doprinjeti povećanju ukupne profitabilnosti poduzeća. Također implementacijom Lean nabave povećava se njena efikasnosti, skraćuje vrijeme trajanja ciklusa nabave, smanjuju troškovi i povećava kvaliteta. Od raspoloživih Lean alata, najefikasnijima u nabavi su se pokazali Mapiranje toka vrijednosti, 5S, Kaizen i Standardizacija. Efikasnost Lean nabave može se poboljšati značajno ako se primjeni zajedno s tehnologijama Industrije 4.0. Mogući novi naziv za nabavnu funkciju u kojoj se istovremeno primjenuju Lean alati i tehnologije Industrije 4.0 je Nabava 4.0. U budućim člancima iz područja nabave bit će detaljno prikazana primjena Lean alata kao i tehnologija i alata InST dustrije 4.0. www.suvremena.hr

Investirati u Hrvatskoj Dobra ideja ... ma koliko o tome šutjeli piše: prof.dr.sc. Mladen Vedriš Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu

Suvremena trgovina 2(44)

[glas stručne javnosti]

Nema snažnije sile od stare ideje kojoj je stiglo novo vrijeme.

iječ, odnosno pojam investicije stigla je na hrvatsko tlo ponovno, i to ovaj puta na velika vrata. Ekonomski analatičari, vladini dužnosnici, mediji, poduzetnici... ponovo spominju tu, po svojem značaju i financijskoj težini, izuzetno vrijednu kategoriju. Dodatni poticaj stigao je i podizanjem hrvatskog kreditnog rejtinga od strane Agencije S&P koji je Hrvatsku vratio u red investicijski vrednovanih država. Kako je ta situacija izgledala u našem globalnom i EU okruženju – još nedavno kada je otpočela bitka za savladavanje nove velike krize. Velika gospodarska kriza iz prošlog stoljeća koja je potresla svijet (1929. – 1933.) prevladana je idejom J.M. Keynesa koji je spoznao potrebu kreiranja dodatne potrošnje, što mogu osigurati investicije potaknute politikom jeftinog novca (niske kamate), te paralelno snažnim poticanjem javnih radova – poglavito u infrastrukturu. U novonastaloj opet globalnoj krizi, u SAD su ustanovili da je velik broj izuzetno značajnih infrastrukturnih projekata (mostovi, vijadukti, hidroelektrane...) sagrađen pred više od sedamdeset godina – kao javne investicije koje su tada masovno zapošljavale, stvarale povećanu kupovnu moć, angažirale niz tvrtki partnera i – tako redom, poticale ukupnu ekonomsku aktivnost na nacionalnom i međunarodnom planu. Dolaskom novog američkog predsjednika snažno je potaknut nizom poreznih i drugih mjera i ciklus korporativnog investiranja unutar nacionalnih granica. Europa, odnosno Europska unija, reagirala je na tu novu globalnu krizu s određenim vremenskim odmakom, ali tada odlučno. Vodeće ekonomije Njemačka i Francuska također su uložile značajna sredstva u stabiliziranje i financijskog sektora i (opet) automobilske industrije, koja se uz građevinar-

stvo smatra pokretačem gospodarskog rasta, te izuzetno bitnim sektorom za održavanje i rast ukupne zaposlenosti. Tajna je u njihovoj bazičnoj povezanosti i usmjerenosti prema stimuliranju proizvodnje i zaposlenosti u nizu praktičnih djelatnosti vezano uz ove obje grane; za automobilsku industriju bitna je ekonomija razmjera, to znači njeno itekako značajno sudjelovanje u izvozu. Tako poduzetni paket mjera osigurao je trajan gospodarski rast koji traje već gotovo čitavo desetljeće. I sada – što se s nama u Hrvatskoj događalo? Investicije su od polovice 90tih godina bile stalno prisutne – ali kakve po svojoj dominantnoj strukturi. Otpočelo je građevinskom obnovom porušenog dijela države nakon agresije i rata (1995. – 2000.), a zatim (od 2002...) nastavilo se visokim ulaganjima u izgradnji poglavito cestovne infrastrukture (procjenjuje se da je tu uloženo više od 7 mlrd eura) i to, naravno, kreditnih sredstava. Novi autoputevi su nam svima srcu prirasli. No, problem je onaj financijsko-bilančni: svojim prihodima (cestarine) niti izdaleka nisu u mogućnosti podmiriti troškove održavanja i otplate rata dospjelih kredita. I sada – pravo je pitanje: zašto nisu i kada će. Zato što logistički stvoren novi gospodarski prostor nije bio paralelno i razvojno popunjavan isto tako novim, privatnim investicijama poduzetničkog sektora. To znači, konkurentski sposobne industrije da proizvode, izvoze i zapošljavaju. I obratno – glavni udar u vrijeme krize doživio je uz sektor građevinarstva upravo sektor prerađivačke industrije, od kojeg se do dana današnjeg nije oporavio, po vrijednosti proizvodnje i broja zaposlenih. Realno promatrano i u ukupnosti zaključeno, u protekla dva desetljeća u

Hrvatskoj su bile prisutne investicije... ali dobrim dijelom brown field vrste, što znači preuzimanje postojećih tvrtki i naravno, tržišta: bankarski sektor, energetski sektor, telekomunikacije i turistička industrija. Zatim već one spomenute javne. U okviru pak sektora usluga gradili su se trgovački centri i šoping molovi većih i manjih formata koji su postali dio urbanih sadržaja i vizura u prostoru svakog iole značajajnijeg hrvatskog grada. Nastavno, nešto se također investiralo u hotelske kapacitete – ali prvenstveno u obnovu i dotjerivanje postojećih turističkih kompleksa. Investicije – tamo gdje je najpotrebnije – u moderni industrijski sektor koji podiže razinu kvalitete i konkurentnosti postojeće ponude, stvaranju proizvoda više dodane vrijednsoti, a također omogućuje značajan i kvalitetan izvoz, su još uvijek puno više izuzetak nego pravilo. Stoga konferencija Zagreb Invest 2019, susret investitora i industrija, održana polovicom mjeseca travnja u Zagrebu, više je nego dobro došao događaj koji potiče ne samo razmišljanja nego i praktična djelovanja. Ali kao što jedna lasta ne čini proljeće, tako su i povremeni susreti i razgovori na temu investicija ili susreta zainteresiranih partnera, tek blagi odgovor na neka aktualna istraživanja – primjerice, anketu Njemačko-hrvatske trgovačke i industrijske komore provedene među 150 tvrtki članica, komentiranu uz lapidaran zaključak i naslov: Pola ulagača danas bi nam reklo Auf Wiedersehen. Naravno da ta rečenica mora biti pravi izazov za protagoniste ekonomske politike – nositelje izvršne vlasti, da budu i brzi i kredibilni u stvaranju investicijskog okruženja koje je jedini i istinski djelatni demanti tih navoda i prije nego se za godinu dana proveST de nova anketa. www.suvremena.hr

[u žarištu]

Trgovina krivotvorinama

Udar na razvoj i konkurentnost piše: doc.dr.sc. Ana Rački Marinković Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu

Krivotvorine imitiraju originalni proizvod (marku) želeći kod potrošača stvoriti dojam da se radi o originalnom proizvodu, pri čemu proizvode ili ambalaže proizvoda obilježavaju žigom originalnog proizvođača ili žigom koji se od njega u bitnim aspektima ne razlikuje. Time se povrjeđuju prava nositelja toga žiga. Razmjeri trgovine krivotvorinama Trgovina krivotvorenim proizvodima globalna je, rastuća i dinamična pojava. Proizvodnjom, ponudom, uvozom, izvozom i stavljanjem na tržište krivotvorenih proizvoda krše se prava intelektualnog vlasništva, prije svega prava žiga. U nastojanju da proizvedu krivotvorine uz što manja ulaganja, krivotvoritelji u pravilu štede i na troškovima proizvodnje i kontrole kvalitete proizvoda pa su takvi proizvodi često mnogo slabije ili ako ništa drugo, neprovjerene kvalitete. Stoga i potrošači postaju žrtve krivotvorenja jer takvi proizvodi mogu predstavljati rizik za njihovo zdravlje i sigurnost. Osim toga krivotvorenje proizvoda ima dalekosežne društvene posljedice. Slabe ukupna ulaganja u inovacije i investicije, a time se smanjuje i ukupan ekonomski rast te slabi konkurentnost ekonomije. Gubitke indirektno ostvaruju i druga legalna poduzeća (npr. trgovci) koja su vezana za poslovanje proizvođača originalnih proizvoda. Zbog tih gubitaka kao i financijskih gubitaka proizvođača originalnih proizvoda smanjuje se potreba za novim radnim mjestima, te time ukupna zaposlenost u državi, a u konačnici i prihodi država od poreza i socijalnih davanja. Iz navedenih razloga trgovina krivotvorenim proizvodima pred-

Suvremena trgovina 2(44)

stavlja veliku ekonomsku, zdravstvenu, sigurnosnu i društvenu prijetnju. Globalizacija trgovine, te osobito razvoj e-trgovine jednako kao što podupiru globalnu tržišnu dinamiku originalnih i legitimnih proizvoda, doprinose i sve većem zamahu trgovine krivotvorenih proizvoda. Iako sveprisutan, ovaj zabrinjavajući društveni fenomen dugo vremena nije bio odgovarajuće kvantificiran i nedostajale su pouzdane informacije o veličini i opsegu problema na svjetskoj razini. Kako bi utvrdili razmjere trgovine krivotvorenih proizvoda Organizacija za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD) i Europski ured za intelektualno vlasništvo (EUIPO) zajednički su razradili metodologiju, prikupili podatke za razdoblje od 2011. do 2013. godine te ih analizirali u studiji objavljenoj 2016. godine pod nazivom „Trgovina krivotvorenim i piratskim proizvodima – mapiranje gospodarskih učinaka“. Iako je već 2008. godine OECD objavio studiju pod nazivom „Ekonomski učinak krivotvorina i piratstva“ s obzirom na relativno dug protek vremena između tih dviju studija kao i činjenici da su podaci obuhvaćeni tom ranijom studijom datirali od prije gospodarske krize 2007. godine, te stoga nisu obuhvaćali značajne promjene u svjetskoj trgovini koje su se razvile kao posljedica te gospodarske krize, podaci nisu bili usporedivi sa podacima prikupljenim u raz-

doblju 2011. do 2013. godine. Temeljeno na podacima iz 2016. godine, u studiji „Kretanja u trgovini krivotvorenim i piratskim proizvodima“ koju su proveli OECD i EUIPO i objavili u travnju 2019. godine po prvi puta se prikazuje ažurirana kvantitativna analiza svjetske trgovine krivotvorinama. Naime, koristi se ista statistička metodologija koja je korištena i za studiju iz 2016. pa je moguće ne samo pratiti vrijednosti, opseg i veličinu svjetske trgovine krivotvorinama već i uočiti trendove koji se pritom javljaju u usporedbi sa ranije prikupljenim podacima. Podaci iz OECD-ove studije objavljene 2008. nagovijestili su razmjere problema. Procijenjeno je, na temelju tada dostupnih podataka i metoda, da krivotvorena i piratska roba čine do 1,9% svjetskog uvoza odnosno gotovo 200 milijardi USD. Podaci iz studije objavljene 2016. godini pokazali su da je trgovina krivotvorenim i piratskim proizvodima dosegla 2,5% ukupne svjetske trgovine, a samo na razini Europske unije takvi proizvodi bili su predmetom uvoza u 5% slučajeva, u kojima se ukupna vrijednost ovih proizvoda procjenjuje na oko 85 milijardi eura. Obim trgovine krivotvorenim proizvodima time je usporediv sa veličinom ukupnog bruto domaćeg proizvoda Austrije odnosno Irske i Češke zajedno.

Rezultati najnovije studije o trgovini krivotvorinama Studija iz 2019. godine analizira ažurirane podatke te prati trendove kretanja trgovine ovim proizvodima. U razdoblju od 2013. do 2016. godine znatno se povećao udio trgovine krivotvorenim i piratskim proizvodima u globalnoj trgovini što dodatno ukazuje na ozbiljnost ovog problema. Dok je 2013. godine promet međunarodne trgovine krivotvorenim i piratskim proizvodima činio do 2,5% svjetske trgovine, u 2016. godini udio takvih proizvoda u svjetskoj trgovini porastao je na 3,3%. Radi se o povećanju u vrijednosti od preko 50 milijardi USD. Znakovita je i činjenica da je ovaj rast zabilježen tijekom razdoblja u kojem je došlo do relativnog usporavanja ukupne svjetske trgovine, što dodatno ide u prilog zaključku da intenzitet krivotvorenja nezaustavljivo raste. Što se tiče stanja u Europskoj uniji, rezultati pokazuju da je 2016. godine vrijednost uvezenih krivotvorenih i piratskih proizvoda u Europsku uniju iznosila čak 121 milijardu EUR-a što čini 6,8% uvoza u Europsku uniju (u usporedbi s 5% uvoza u Europsku uniju 2013. godine). Pritom je zanimljivo da podaci za Europsku uniju kao skupinu razvijenih država u odnosu na podatke koji obuhvaćaju cijeli svijet ukazuju na relativno veći učinak krivotvorenja. Tako je u 2016. godini više nego dvostruko veći uvoz krivotvorenih i piratskih proizvoda u Europsku uniju u usporedbi sa uvozom na svjetskoj razini. Potrošači u razvijenim državama očigledno generiraju veću potražnju za krivotvorenim i piratskim proizvodima, posebno u kategorijama kao što su luksuzni proizvodi, informatički proizvodi, nakit i satovi, a takva su

tržišta i atraktivnija krivotvoriteljima jer mogu ostvariti veći profit od prodaje na tržištima na kojima vlada veća kupovna moć. Navedene studije također su istražile koji se proizvodi krivotvore. Pokazale su da su problemom krivotvorenja pogođene različite industrije odnosno kategorije proizvoda. Jednako često se krivotvore sofisticirani luksuzni proizvodi (npr. satovi, nakit, parfemi, proizvodi od kože), poslovni proizvodi (kemikalije, strojevi ili rezervni dijelovi), informatički proizvodi kao što su mobilni telefoni i baterije, ali i proizvodi široke potrošnje (npr. hrana, dječje igračke, kozmetika, obuća itd.). U tom pogledu nije došlo do znatnijih promjena gledajući razdoblje od 2013. do 2016. godine. Dodatno se istražilo od kuda dolaze krivotvoreni proizvodi, te kako teku trgovački putovi dopreme tih proizvoda do potrošača, osobito onih kojima je odredište Europska unija. Tim podatcima bavilo se niz komplementarnih studija provedenih kroz 2017. i 2018. godinu.

Od kuda dolaze krivotvoreni proizvodi? Studija pod nazivom „Utvrđivanje stvarnih putova trgovine krivotvorina“, koju su zajednički pripremili EUIPO i OECD 2017. godine, detaljno analizira koje su zemlje i gospodarstva ključna u proizvodnji krivotvorene robe i pruža uvid u najvažnije tranzitne točke u trgovini takvom robom. U javnosti već dulji niz godina vlada uvriježeno mišljenje kako većina krivotvorina na svjetsko tržište dolazi iz Kine. Studija to i potvrđuje, analizira-

jući deset glavnih sektora proizvoda za koje je ocijenjeno da su posebno osjetljivi na krivotvorenje i piratstvo. Kina je glavni proizvođač krivotvorina u devet od deset kategorija analiziranih proizvoda, dok je glavni proizvođač krivotvorenih lijekova Indija. Pritom čak 80% ukupno zaplijenjenih krivotvorenih proizvoda na svjetskom tržištu dolazi iz Kine i Hong Konga. Pokazuje se i da je važan proizvođač krivotvorenih proizvoda od kože, prehrambenih proizvoda i kozmetike Turska, a navedeni se proizvodi potom iz Turske cestom šalju u druge države članice EU-a. Kao ostali veliki proizvođači ističu se i druge azijske zemlje poput Tajlanda, Malezije, Pakistana i Vijetnama. Osim zemlje porijekla krivotvorina, studija je detaljno analizirala i trgovinske putove kojim takvi proizvodi dolaze do uvoznih tržišta. Uobičajeno se krivotvoreni proizvodi provoze složenim trgovinski putovima preko brojnih posredničkih tranzitnih točaka kako bi manipulacijom isprava koje prate kretanje robe i prikrivanjem polazišnih točaka prijevoza otežali tijelima za provedbu prava pronalazak krivotvorina i njihovu zapljenu. Rute kretanja krivotvorina kako bi zamele trag krivotvorina često prolaze kroz države koje se u određenom trenutkom nalaze u određenoj krizi koja rezultira slabim upravljanjem i nemogućnošću kontrola državnih vlasti nad provozom roba preko njenog teritorija, te snažnom prisutnošću organiziranog kriminala ili terorističkih mreža. Primjerice zamjetno je bio povećan provoz kroz Ukrajinu za vrijeme intenzivnih sukoba na istoku te zemlje 2014. i 2015. godine, a rute prijevoza krivotvorina nerijetko prolaze kroz države kao što su Afganistan ili Sirija. www.suvremena.hr

[u žarištu] Često se usput uspostavljaju centri za distribuciju krivotvorina gdje se ponekad i mijenjaju pakiranja i etike proizvoda, za što se učestalo iskorištavaju velike zone slobodne trgovine. Ovom je problemu posvećena posebna pažnja u studiji pod nazivom „Trgovina krivotvorenim proizvodima i zone slobodne trgovine“ koju su OECD i EUIPO objavili 2018. godine. Zone slobodne trgovine osobito one sa slabom regulacijom odnosno one koje se smatraju izvan dosega primjene nacionalnih propisa i institucija privlačne su subjektima koji sudjeluju u nezakonitim aktivnostima pa ih se tako iskorištava i za aktivnosti krivotvorenja. Pokazuje se da postojanje zone slobodne trgovine u pravilu dovodi do povećanja izvoza krivotvorenih proizvoda: dodatna zona slobodne trgovine unutar gospodarstva dovodi do prosječnog povećanja vrijednosti izvoza krivotvorina od 5,9%. Mnoge države, primjerice Singapur i Ujedinjeni Arapski Emirati, javljaju se kao tranzitne točke za provoz krivotvorina iako nisu same proizvođači krivotvorina no time jednako doprinose svjetskoj trgovini krivotvorina. Kao regionalne tranzitne točke za dopremu krivotvorina u Europsku uniju često se javljaju Albanija, Egipat, Maroko i Ukrajina, za Sjedinjene Američke Države regionalna tranzitna točka je Panama, a za Afriku neke zemlje Srednjeg istoka. Što se tiče uvoznih tržišta, već je spomenuto kako su tržišta razvijenih zemalja vrlo česta meta krivotvoritelja. Pokazuje se da su upravo tržišta Europske unije i Sjedinjenih Američkih Država najveća uvozna tržišta krivotvorina kao što su elektronički proizvodi i kozmetika, te luksuzni proizvodi. Međutim razmjerno se malo krivotvorenih lijekova i hrane uvozi u spomenute države, već su najčešće zemlje odredišta za krivotvorine tih vrsta proizvoda zemlje u razvoju.

Kako krivotvorine dolaze do potrošača? Studije pokazuju da krivotvorine iz zemlje porijekla do potrošača dolaze svim oblicima prijevoza. Oko tri četvrtine krivotvorina transportira se pomorskim putovima, a prijevoz kontej-

Suvremena trgovina 2(44)

nerskim brodovima i dalje dominira uzimajući u obzir vrijednost proizvoda koja se tako transportira. Međutim sve veći značaj prema broju zapljena imaju mali paketi koji se šalju poštom ili kurirskim službama. Krivotvorine satova, nakita, obuće, naočala i elektroničkih proizvoda najčešće se do potrošača dopremaju upravo u takvim malim pošiljkama, dok se neke kategorije krivotvorenih proizvoda, primjerice hrana, i dalje gotovo isključivo prevoze u kontejnerima. Korištenje malih paketa u trgovini krivotvorina u 2013. godini čini 43% svih pošiljaka krivotvorina. Pritom se malim paketima smatraju pošiljke do deset proizvoda, iako se često radi o svega jednom ili par artikala u paketu. Male pošiljke sve se češće koriste zbog nižih troškova dostave takve robe, ali i sve većeg udjela narudžbi putem internetskih servisa i elektroničke trgovine.

Zaključak Prema dostupnim podacima prikupljenim u cijelom nizu provedenih studija potvrđuje se da krivotvoreni proizvodi mogu potjecati iz gotovo svih svjetskih gospodarstava odnosno sa svih kontinenata, te da prolaze kroz složene trgovinske putove da bi došle do potrošača. E-trgovina dovela je do povećane trgovinske razmjene malih pošiljaka, putem poštanskih ili dostavnih službi koji se slijedom narudžbi putem internetskih servisa šalju naručiteljima, a to sve otežava otkrivanje povreda prava intelektualnog vlasništva. Krivotvorenje kao globalni problem zaslužuje odgovarajući međunarodni odgovor. Unatoč napretku u

pogledu zakonodavstva na svjetskoj razini, povrede prava intelektualnog vlasništva doista dosežu rekordne razine, što je posebice olakšano globalizacijom trgovine i razvojem e-trgovine. Sukladno Strategiji za zaštitu i provedbu prava intelektualnog vlasništva u trećim zemljama iz 2014. godine, Komisija usmjerava napore i sredstava u borbi protiv krivotvorina na najvažnije zemlje. Nastavljaju se i poboljšavaju „dijalozi o intelektualnom vlasništvu“ s ključnim trećim zemljama, te potiču trgovinski i politički dijalozi na visokoj razini kako bi se osigurao napredak u utvrđenim pitanjima prava intelektualnog vlasništva. U poglavljima o pravima intelektualnog vlasništva u bilateralnim trgovinskim sporazumima omogućava se primjerena i učinkovita zaštita nositelja prava i pokušavaju ukloniti ključne slabosti sustava prava intelektualnog vlasništva u partnerskim zemljama. Također, nastavlja se multilateralna suradnja kako bi se poboljšao međunarodni okvir prava intelektualnog vlasništva. Dodatno Komisija objavljuje izvješće o povredama prava intelektualnog vlasništva u trećim zemljama gdje se identificiraju zemlje u kojima zaštita i provedba prava intelektualnog vlasništva nisu na zadovoljavajućoj razini odnosno u kojima određeni aspekti zaštite i provedbe prava daju razloga za zabrinutost korisnicima u Europskoj uniji. Izvješće omogućava nositeljima prava da na odgovarajući način unaprijede svoje poslovne strategije i aktivnosti kada posluju u trećim zemljama i bolje upravljaju rizicima vezanim uz prava intelektualnog vlasništva, te je koristan izvor informacija i za nadležna tijela u trećim zemljama, jer predstav-

lja svojevrsnu sliku percepcije korisnika o njihovom sustavu zaštite intelektualnog vlasništva, pa time i putokaz za eventualna poboljšanja odnosno unaprjeđenja samog sustava. Europska komisija je 29. studenoga 2017. godine objavila Komunikaciju pod nazivom „Uravnotežen sustav provedbe prava intelektualnog vlasništva kao odgovor na današnje društvene izazove“ u kojem donosi sveobuhvatni paket mjera za dodatno poboljšanje zaštite i provedbe prava intelektualnog vlasništva koje su među ostalim usmjerene i na borbu protiv povreda prava intelektualnog vlasništva sa ciljem smanjenja količine krivotvorenih proizvoda koji stižu na tržište Europske unije. Među ostalim Komisija jača programe suradnje s trećim zemljama (Kina, jugoistočna Azija, Latinska Amerika), te je uspostavila prvi globalni „Popis za nadziranje krivotvorenja i piratstva“ (engl. Counterfeit and Piracy Watch-List). Tim popisom identificirana su tržišta izvan Europske unije na kojima su krivotvorenje, piratstvo ili drugi oblici povreda prava intelektualnog vlasništva postali uobičajena praksa. S obzirom na rastući trend trgovine krivotvorina putem interneta, lista obuhvaća sva izrazito problematična tržišta za koja se smatra da su uključena u povrede prava intelektualnog vlasništva ne samo fizička, već i internetska, kao što su platforme, e-trgovina, web stranice koje nude nelegalne proizvode i on-line ljekarne. Popis bi trebao pridonijeti jačanju svijesti kod potrošača koji kupuju proizvode na tim tržištima te ohrabriti one koji upravljaju spomenutim tržištima da poduzimaju mjere za suzbijanje povreda prava intelektualnog vlasništva. Izvori 1.

OECD (2008) The Economic Impact of Counterfeiting and Piracy, Executive summary. Dostupno na: https:// www.oecd.org/sti/38707619.pdf [pristup: 21.3.2019]. OECD/EUIPO (2016) Trade in Counterfeit and Pirated Goods: Mapping the Economic Impact. Dostupno na: https:// euipo.europa.eu/tunnel-web/secure/webdav/guest/document_library/ observatory/documents/Mapping_ the_Economic_Impact_study/Map-

ping_the_Economic_Impact_en.pdf, [pristup: 21.3.2019]. 3.

OECD/EUIPO (2017) Mapping the Real Routes of Trade in Fake Goods. Dostupno na:https://euipo.europa.eu/tunnel-web/secure/webdav/ guest/document_library/observatory/documents/reports/Mapping_ the_real_routes_of_trade_in_fake_ goods/Mapping_the_Real_Routes_ of_Trade_in_Fake_Goods_en.pdf [pristup: 21.3.2019].

OECD/EUIPO (2018) Trade in Counterfeit Goods and Free Trade Zones. Dostupno na: https://euipo.europa. eu/ohimportal/hr/web/observatory/ trade-in-counterfeit-goods-and-freetrade-zones [pristup: 10.4.2019].

OECD/EUIPO (2018) Why Do Countries Export Fakes? Dostupno na: ht tps://euipo.europa.eu/tunnelweb/secure/webdav/guest /document _librar y/obser vator y/documents/reports/Why_do_countries_ export_fakes/2018_Why_do_countries_export_fakes_OECD-EUIPO_ report_EN.pdf [pristup: 21.3.2019].

OECD/EUIPO (2018) Misuse of Small Parcels for Trade in Counterfeit Goods, Dostupno na: https://euipo.europa.eu/tunnel-web/secure/webdav/ guest/document_library/observatory/documents/reports/Trade_in_ fakes_in_small_parcels/Trade_in_ Fakes_in_Small_Parcels_en.pdf [pristup: 21.3.2019].

OECD/EUIPO (2019) Trends in Trade in Counterfeit and Pirated Goods Dostupno na: https://euipo.europa.eu/tunnel-web/secure/webdav/ guest/document_library/observatory/documents/reports/trends_in_ trade_in_counterfeit_and_pirated_ goods/trends_in_trade_in_counterfeit_and_pirated_goods_en.pdf [pristup: 21.3.2019].

Komunikacija Komisije Europskom parlamentu, Vijeću i Europskom gospodarskom i socijalnom odboru od 1. srpnja 2014. godine Trgovina, rast i intelektualno vlasništvo - Strategija za zaštitu i provedbu prava intelektualnog vlasništva u trećim zemljama (Trade, growth and intellectual property - Strategy for the protection and enforcement of intellectual property rights in third countries) Dostupno na: https:// eur-lex.europa.eu/legal-content/HR/ TXT/?uri=CELEX:52014DC0389 [pristup: 10.4.2019]

Komunikacija Komisije Europskom parlamentu, Vijeću i Europskom gospodarskom i socijalnom odboru od 29. studenog 2017. godine Uravnotežen sustav provedbe prava intelektualnog vlasništva kao odgovor na današnje društvene izazove (A balanced IP enforcement system responding to today’s societal challenges) Dostupno na: https://ec.europa.eu/ docsroom/documents/26581 [pristup: 10.4.2019].

10. Radni dokument Komisije Popis za nadziranje krivotvorenja i piratstva (Counterfeit and Piracy Watch List) od 7. prosinca 2018. Dostupno na: http:// trade.ec.europa.eu/doclib/docs/2018/ december/tradoc_157564.pdf [pristup: 10.4.2019]. 11. Radni dokument Komisije od 1. srpnja 2015. godine Izvješće o zaštiti i provedbi prava intelektualnog vlasništva u trećim zemljama (Report on the protection and enforcement of intellectual property rights in third countries) https:// euipo.europa.eu/ohimportal/documents/11370/0/Report+on+the+pro tection+and+enforcement+of+intell ectual+property+rights+in+third+co untries [pristup: 10.4.2019]. 12. Europska promatračnica za povrede prava intelektualnog vlasništva (European Observatory on Infringements of Intellectual Property Rights) prvotno ustanovljena kao ured Europske komisije, od 2011. godine djeluje pri Uredu Europske unije za intelektualno vlasništvo (European Union Intellectual Property Office - EUIPO) s ciljem osiguravanja i podupiranja suradnje između nadležnih nacionalnih državnih tijela, privatnog sektora i institucija Europske unije u borbi protiv povreda prava intelektualnog vlasništva. Više o radu EU Promatračnice može se pronaći na https://euipo.europa.eu/ohimportal/hr/european-observatory, [pristup: 10.4.2019]. 13. Web stranica koordinacijskih tijela za provedbu prava intelektualnog vlasništva kojeg čine predstavnici državnih tijela te drugih institucija i organizacija nadležnih za zakonsku zaštitu prava intelektualnog vlasništva u Republici Hrvatskoj pod nazivom „Stop krivotvorinama i piratstvu“.. Dostupno na: http://www.stop-krivotvorinama-i-piratstvu.hr/hr/index. ST html, [pristup: 10.4.2019]. www.suvremena.hr

[praksa i očekivanja]

Obilježavanje Svjetskog dana prava potrošača u znaku zaštite mladih pri korištenju digitalnih tehnologija pripremio: Srećko Sertić

Ministarstvo gospodarstva, poduzetništva i obrta, u suradnji s još 12 institucija i tijela, organiziralo je obilježavanje Svjetskog dana prava potrošača 15. ožujka u Tehničkom muzeju Nikola Tesla u Zagrebu. Ovogodišnja tema obilježavanja bila je vezana uz trendove modernog doba, pod nazivom „Pametno s pametnim tehnologijama – Zaštita potrošača u digitalnom svijetu“, a poseban naglasak stavljen je na mladu populaciju koja je i najizloženija prema novim digitalnim tehnologijama. ni tajnici Ministarstva gospodarstva, poduzetništva i obrta Mario Antonić, Zdenko Lucić i Nataša Mikuš Žigman, predsjednik Vijeća HAKOM-a Tonko Obuljen, zamjenik predsjednika Upravnog vijeća HANFA-e Antun Palarić, zamjenik predsjednika Vijeća za elektroničke medije Robert Tomljenović, ravnatelj Agencije za zaštitu osobnih podataka Anto Rajkovača, pomoćnica ministra gospodarstva, poduzetništva i obrta Ivana Soić, pomoćnik ravnatelja CARNET-a Ivan Šabić te mnogi drugi.

Darko Horvat

večanost je otvorio ministar gospodarstva, poduzetništva i obrta Darko Horvat koji je u svom uvodnom obraćanju istaknuo kako Republika Hrvatska pridaje značajnu pažnju području zaštite prava potrošača u pogledu regulatornog okvira, ali i u provedbi ove bitne politike. „Kontinuirano provodimo brojne aktivnosti kojima nastojimo što više osvijestiti građane o njihovim potrošačkim pravima i ukazati im na načine kako ta prava mogu i ostvariti, ukoliko su ona narušena. Posebno želim istaknuti kako sve te aktivnos-

Suvremena trgovina 2(44)

ti provodimo u međuresornoj suradnji s još mnogo institucija i tijela koja su na bilo koji način uključena u provođenje ove politike“, istaknuo je tom prilikom ministar Horvat. Dodao je i kako ovogodišnja tema obilježavanja naglašava nužnost jačanja potrošačkih znanja o digitalnom okruženju i korištenju pametnih tehnologija. Uz njega, obilježavanju Svjetskog dana prava potrošača prisustvovali su i voditelj Predstavništva Europske komisije u Hrvatskoj Branko Baričević, držav-

Ivana Soić i Srećko Sertić

Organizacijski tim Svjetskog dana prava potrošača

Edukacija je najvažniji alat u zaštiti prava potrošača Na manifestaciji su svečano dodijeljene nagrade školama koje su pobijedile na Nagradnom natječaju za učenike osnovnih i srednjih škola za najbolji videorad, strip, plakat te infografiku. Na Natječaj je zaprimljeno ukupno 118 radova iz 70 osnovnih i srednjih škola iz cijele Hrvatske, a kao nagrada za 4 škole pobjednice osigurane su nove pametne ploče. Ministar Horvat uručio je prigodne nagrade ravnateljicama Osnovne škole Zrinskih i Frankopana iz Otočca Jasminki Devčić u kategoriji strip te Trgovačke i tekstilne škole iz Rijeke Antoniji Bukši u kategoriji videorad. Ministar je iskoristio tu prigodu da izrazi veliko zadovoljstvo velikim brojem osnovnih i srednjih škola koje su se odazvale na poziv da svojim radovima ukažu na nužnost informiranosti o potrošačkim pravima i zaštiti prilikom korištenja pametnih tehnologija. „Digitalni svijet je postao naša realnost i što prije se kvalitetno educiramo o pravilnom korištenju istoga, to će i sigurnost i zadovoljstvo korisnika – naših građana biti veća“, zaključio je ministar. Predsjednik vijeća HAKOM-a Obuljen uručio je nagradu zamjenici ravnateljice Srednje škole Glina Aleksandri Pereković za najbolji rad u kategoriji izrade plakata, dok su najbolji rad u kategoriji infografike izradili učeni-

ci Osnovne škole Prof. Blaž Mađer iz Novigrada Podravskog, čijoj je ravnateljici Lidiji Peroš nagradu uručio zamjenik predsjednika Upravnog vijeća HANFA-e Palarić. „Ovakvi kreativni projekti povećanja svijesti potrošača u digitalnom društvu, koji kao glavne kreativce uključuju djecu i mlade, mogu biti izvrsna prilika da upravo pomoću njih proširimo znanje i svijest o pametnom korištenju tehnologije. Djeca i mladi se ugodno osjećaju dok koriste modernu tehnologiju i mogu nam svima pomoći da što brže digitaliziramo društvo“, istaknuo je tom prilikom Obuljen i dodao kako svi zaprimljeni radovi, koji su se mogli pogledati u izložbenom prostoru Tehničkog muzeja, zaslužuju pažnju odraslih te da bi ih se trebalo koristiti i u budućim kampanjama podizanja svijesti potrošača u digitalnom dobu. „Izuzetno nam je drago da smo poklanjanjem pametne ploče dobili priliku sudjelovati u ovom vrijednom projektu koji potiče učenje o pravima potrošača, ali isto tako i kreativnost i korištenje novih tehnologija, posebice mladih. Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga već nekoliko godina ulaže značajne napore u edukaciji i povećanju financijske pismenosti, pa vjerujemo da je i naša suradnja na ovom projektu još jedan korak prema što cjelovitoj i zaokruženoj edukaciji mladih“, poručio je učenicima i svim okupljenima Palarić.

U sklopu obilježavanja Svjetskog dana prava potrošača posjetitelji su mogli doznati sve informacije o zaštiti njihovih potrošačkih prava u digitalnom svijetu na 16 informativnih pultova Ministarstva gospodarstva, poduzetništva i obrta i drugih javnih tijela, dionika politike zaštite potrošača u Republici Hrvatskoj. Za sve posjetitelje održane su i edukativne tematske radionice na kojima su stručnjaci iz različitih javnih tijela informirali sve zainteresirane o njihovim potrošačkim pravima, ali i o kibernetičkoj sigurnosti, pametnim tehnologijama, medijskoj pismenosti i ostalim korisnim informacijama vezanim uz zaštitu njihovih potrošačkih prava. Na kraju same svečanosti, ministar Horvat je iskoristio priliku posebno zahvaliti svim uključenim tijelima koja su sudjelovala u organizaciji ovog događanja, a to su Ministarstvo znanosti i obrazovanja, Hrvatska regulatorna agencija za mrežne djelatnosti, Fakultet elektrotehnike i računarstva, Hrvatska akademska i istraživačka mreža – CARNET nacionalni CERT, Fakultet organizacije i informatike, Ministarstvo unutarnjih poslova, Državni zavod za intelektualno vlasništvo, Agencija za elektroničke medije, Hrvatska narodna banka, Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga, Ministarstvo financija i Agencija za zaštitu osobST nih podataka. www.suvremena.hr

Strateški plan razvoja poljoprivrede

Kvalitetna osnova za stvarni preokret piše: Ante Gavranović

Jedan od najvećih problema hrvatskog agrara je nedostatak vizije i strategije razvoja. U posljednje vrijeme prepoznata je nužnost izrade Strategije poljoprivrede od koje se mnogo očekuje, nadamo se s pokrićem. Hrvatska, naime, u 2019. mora izraditi Program/Strateški plan razvoja i poslati ga do kraja godine na odobrenje Europskoj komisiji, kako bi mogla u novom programskom razdoblju povlačiti sredstava iz EU fondova.

tručnjaci tvrde da je ovo prilika da Ministarstvo poljoprivrede uključi sve dionike sektora, od OPG-ova i poljoprivrednih industrija do agrarne struke i znanosti, kako bi

Suvremena trgovina 2(44)

se postigao konsenzus oko konkretnih ciljeva te reformske mjere koje će predstavljati kvalitetnu bazu za stvarni zaokret u hrvatskoj poljoprivredi. Nužna nam je strategija zaokreta u

svim segmentima poljoprivredne proizvodnje i kompletnom lancu vrijednosti. Veliki izazov u 2019. je stavljanje u funkciju poljoprivrednog zemljišta gdje ima dosta prijepora.

Očekuju li nas konačno bolji dani? Nakon što je 2014. vrijednost poljoprivredne proizvodnje pala na najnižu razinu u posljednjih deset godina – na samo 15,58 milijardi kuna – u 2016. započeo blagi rast, a u posljednjoj, 2018. godini, bilježimo rast od 3,2 posto s proizvodnjom od 16,98 milijardi kuna. Tvrdi se kako rastu i ostali pokazatelji. Prema privremenim podacima DZS-a u razdoblju od siječnja do studenoga 2018. izvezlo se 7 posto više proiz-voda nego 2017., a vrijednost izvoza povećana je za 6,8 posto, tj. za 120,1 milijun eura, dok je uvoza povećana 3,9 posto odnosno za 107,3 milijuna eura, što je dovelo do blagog smanjivanja deficita u vanjskotrgovinskoj razmjeni, te nešto višoj pokrivenosti izvoza uvozom. Od ukupne alokacije za Program ruralnog razvoja RH, koja iznosi 2,38 milijardi eura, početkom 2019. ugovoreno je 1,4 milijardi eura, ili 59%, pri čemu je korisnicima isplaćeno oko 763,8 milijuna eura, ili 32% ukupno, a kojima je cilj povećati konkurentnost poljoprivrede i prerađivačke industrije. Gledajući ukupnu financijsku omotnicu za poljoprivredu u razdoblju od 2014. do 2020., iz Europskog poljoprivrednog fonda za ruralni razvoj na raspolaganju nam je 2,04 milijarde eura, iz Europskog jamstvenog fonda za poljoprivredu oko 1,5 milijardi eura, a iz Državnog proračuna 1,2 milijardi eura. Ako smo već ili ćemo u poljoprivredu „upucati“ oko 5 milijardi eura, onda

je i za očekivati da se nešto pozitivno pokrene. Najbolje ćemo to vidjeti na rezultatima u proizvodnji, koja na žalost, sada nije dobra. Posebno u sektoru mljekarstva i stočarstva.

Imamo vrhunske proizvode, a uvoze se u ogromnim količinama Ministarstvo poljoprivrede proteklih je dana plasiralo niz informacija koje govore o pozitivnim pomacima u sektoru, a prema onome što tvrde čini se da su efekti ulaska u EU i korištenja EU fondova, te koristi od zajedničkog tržišta počeli davati rezultate. Zanimljivo je da su sektorski stručnjaci te sami poljoprivrednici i dalje sumnjičavi prema ovom optimizmu, pa čak dovode u pitanje podatke kojima se izlazi u javnost. Činjenica je da uspješnost ukupne poljoprivredne politike uvelike ovisi i o ponašanju uvoznika, pa time i odnosa potrošača prema domaćoj proizvodnji. Nepotrebno je posebno i učestalo naglašavati kako u velikom dijelu proizvoda poljoprivredno-prehrambenog sektora nismo samodostatni i da ovisimo o uvozu. Ipak, praksa pokazuje da bismo na tom području mogli biti znatno racionalniji. Prošle godine je, na primjer, u Hrvatsku uvezeno 3.848 tona proizvoda od plećke i buta, u vrijednosti više od 21,5 milijuna eura, a izvezeno 1.113 tone, vrijednosti 6,5 milijuna eura. U odnosu na 2014. izvoz je količinski povećan za 14 puta, a vrijednosno 11 puta. Oko 88 posto ukupnog izvoza plasira se na

EU tržište, a nešto više od 11 posto u zemlje CEFTA-e. Najviše se izvozi u Sloveniju (35,5 posto ukupnog izvoza) te Italiju (28,1 posto). Hrvatski pršuti imaju veliki potencijal na domaćem tržištu i u izvozu, ali Hrvatska pršute i dalje uvozi u ogromnim količinama, dok domaća proizvodnja ne pokriva ni polovinu potreba, rečeno je u Hrvatskoj gospodarskoj komori (HGK), tijekom predstavljanja manifestacije „Dani hrvatskog pršuta“. Nije takav slučaj samo s pršutima već je karakterističan gotovo za sve poljoprivredne proizvode. Pritom zaboravljamo da kupovinom domaćih proizvoda štitimo domaće proizvođače i opstanak ljudi na selu. Istina, najčešće potrošači posižu za uvoznim proizvodima zbog cijene, ne vodeći previše računa o kvaliteti. Strani trgovački lanci svojom politikom nabave počesto daju prednost proizvodima iz svojih domicilnih zemalja, što je njihovo pravo. Na nama je da nametnemo domaći proizvod uz primjerenu cijenu i osiguranu kvalitetu. Ako Strategija poljoprivrede krene u tom pravST cu, doživjet će i uspjeh.

[praksa i očekivanja]

Brend Juicy slavi 20 uspješnih godina Najbolji su poklon izvrsni rezultati – prodaja se povećala za 30 puta, izvoz je narastao za više od 60%, a ove će godine Grupa Stanić prvi put imati promet iznad 3 milijarde kuna.

tanić Beverages, kompanija koja posluje u sklopu Grupe Stanić, obilježava 20 uspješnih godina najprodavanijeg soka u Hrvatskoj i tržišnog lidera u regiji, brenda Juicy. Vrhunska kvaliteta, najbolji sastojci iz voća i omiljene kombinacije okusa zaslužni su što je upravo Juicy već 20 godina najtraženiji sok u maloprodajnim i HoReCa kanalima. Brend Juicy pokrenula je Jamnica d.d. 1999. godine, a 2013. godine Juicy postaje dio kompanije Stanić Beverages i doživljava snažan rast. Upravo u tom razdoblju otvara se nova tvornica za proizvodnju bezalkoholnih napitaka u Kreševu vrijedna 12 milijun eura, Juicy širi svoju ponudu proizvoda novim kategorijama te jača izvoznu strategiju. Kada je Juicy počeo s proizvodnjom, ona je iznosila 2 milijuna litara godišnje; danas se proizvodi preko 60 milijuna litara Juicy sokova u dvjema tvornicama, što je ujedno doprinijelo značajnim mogućnostima širenja izvoza na nova tržišta. U trenutku kada je brend Juicy preuzela tvrtka Stanić Beverages, Juicy je bio prisutan u samo 7 država, dok je trenutno prisutan u čak 22 – 15 u Europi, pet na Bliskom istoku, jedna u Africi i jedna u Aziji. U posljednje tri godine Juicy sokovi mogu se pronaći u Ujedinjenim Arapskim Emiratima u najluksuznijim restoranima, barovima i klubovima te u međunarodnom maloprodajnom lancu Carrefouru. Snažna izvozna strategija menadžmenta Stanić Beveragesa zaslužna je i za to što je Juicy u Njemačkoj jedini regionalni brend sokova prisutan u maloprodajnom lancu trgovina u sklopu Grupe Rewe. Promet od izvoza u 2018. godini u odnosu na 2017. godinu veći

Suvremena trgovina 2(44)

Zoran Mabić, Zdenka Verić, Svjetlan Stanić i Ivan Bacci je za 23%, a ukupan je izvoz od osnutka brenda do danas narastao za 61%. „Snažan iskorak u izvozu dio je strategije koja ima za cilj Juicy sokove pozicionirati kao svjetski poznati brend! Zahvaljujući snazi cjelokupne Grupe Stanić, koja će ove godine imati promet veći od 3 milijarde kuna i dalje ćemo kontinuirano ulagati u brend Juicy da bismo strateški širili poslovanje. Danas, zahvaljujući modernoj tehnologiji i otvorenim granicama, naše tržište više nije samo regija ili Europa, već cijeli svijet. U proteklih 20 godina proizvedeno je više od 500 milijuna litara Juicy soka, vjerujem da ćemo u sljedećih 20 proizvesti i prodati barem deset puta više“, naglasio je Svjetlan Stanić, vlasnik i predsjednik Uprave Grupe Stanić. O popularnosti brenda Juicy u Hrvatskoj govore i podaci da je najprodavaniji sok onaj s okusom naranče, a Juicy 100% naranča apsolutni je broj jedan. Juicy 100% ananas također je najprodavaniji sok od ananasa u zemlji i regiji, a razlog je tome zasigurno i sirovina, točnije, sočna pulpa ananasa iz Kostarike. Svakog sata u Hrvatskoj se popije više od 10.000 litara soka, a svaki treći sok dolazi iz kompanije Stanić Beverages.

„Ponosni smo na odlične rezultate koje brend Juicy ostvaruje u sklopu Stanić Beveragesa. Možemo se pohvaliti i Kronesovom novom linijom za punjenje PET ambalaže u tvornici u Kreševu s kapacitetom od 100 milijuna litara godišnje na kojoj se pune Juicy Fruits sokovi, a od nedavno i brend Sola. Potpisani ugovor s Heinekenom, zahvaljujući kojem smo dobili licencu za punjenje brenda Sola, još jednom dokazuje visok standard kvalitete koji prepoznaju multinacionalne kompanije poput Heinekena. Uz daljnja ulaganja, strateško vođenje kompanije i visoke standarde kvalitete krećemo u novo desetljeće brenda Juicy“, izjavio je Zoran Mabić, predsjednik Uprave Stanić Beveragesa. U Matis Absolut Loungeu u Zagrebu održana je i velika proslava dvadesetog rođendana brenda Juicy koja je okupila tristotinjak osoba iz poslovnog i javnog života te brojne partnere Stanić grupe. Prigodne govore održali su Ivica Sertić, nekadašnji predsjednik Uprave Jamnice, Svjetlan Stanić, vlasnik i predsjednik Uprave Stanić grupe, Zoran Mabić, predsjednik Uprave Stanić Beveragesa te Josip Zaher, potpredsjednik HGK za trgovinu i ST financije. (S.S.)

FINANCIRANJE IZVOZA Koristite najbolje proizvode i usluge za povećanje vašeg izvoza. KentBank aktivno podržava vaše izvozne poslove za financiranje pripreme izvoza (pre-shipment finance), financiranje izvršenog izvoza (post-shipment finance) te ostala financiranja obrtnog kapitala neophodnog za realizaciju izvoznog posla. KentBank - banka partner i savjetnik u vanjskotrgovinskim poslovima.

KentBank d.d. Predstavništvo u Turskoj Askerocağı Cad. No.6 Süzer Plaza Floor: 26 İç Kapı No: 2607 Şişli-İstanbul, Turkey T:+902123344072 E-mail: sevgipelin.atik@kentbank.hr

KentBank d.d. Gundulićeva 1 10000 Zagreb T:+385 1 49 81 900 F:+385 49 81 910 E-mail: corporate@kentbank.hr

U dobrim ste rukama.

[praksa i očekivanja]

Hit trgovine

Uskoro nova robna marka pripremio: Srećko Sertić

Savez udruga malih trgovaca Republike Hrvatske sada je u tolikoj mjeri prepoznat kao uspješna platforma organiziranja male trgovine, da u jednakoj mjeri privlači dobavljače koji sami prilaze i nude suradnju, kao i male trgovce koji su dosad poslovali samostalno ili su bili članovi nekih drugih udruga trgovaca. Imamo i primjere novih trgovaca koji odmah po otvaranju trgovine ulaze u članstvo Saveza. Osnovni cilj udruživanja je jačanje pozicije prema dobavljačima.

ad govori o programu daljnjih aktivnosti, predsjednik SUMTRH Robert Fućak posebno naglašava fokusiranje na unifikaciju vizualnog identiteta, lansiranje vlastite marke, proces informatizacije poslovanja te privlačenje novih trgovaca u redove Saveza. Da je riječ o ozbiljnoj organizaciji pokazuju i podaci: Savez je krajem ožujka okupljao 276 poslovnih subjekata sa 512 prodajnih mjesta, a zapošljava više od 1800 radnika. Savez udruga malih trgovaca Republike Hrvatske sa sjedištem u Zagrebu osnovan je u svibnju 2009. godine i ovih dana slavi punih 10 godina rada. Osnivanje Saveza imalo je za cilj unaprjeđenje poslovanja malih trgovaca kroz jačanje pozicije prema dobavljačima u nabavnoj funkciji te racionalizaciju određenih troškova na rashodovnoj strani. U tom smislu Savez je ispunio svoj cilj u proteklih deset godina. Pregovori na uspostavljanju povoljnijih uvjeta poslovanja odvijaju se konstantno. Uspostavljeni su partnerski odnosi i suradnja s dobavljačima što omogućuje članovima Saveza da ostvaruju koristi na zadovoljstvo svih sudionika. Ta činjenica pridonosi da Savez iz godine u godinu napreduje i po broju članova i prodajnih mjesta, a raste i u financijskom smislu po ostvarenom prometu.

Suvremena trgovina 2(44)

Robert Fućak

Savez se sastoji iz regionalnih udruga trgovaca, te okuplja četiri regionalne udruge koje posluju u 13 županija. Uz Udrugu malih trgovaca 051 Rijeka, Savez čine i Udruga trgovaca Međimurje, Udruga malih trgovaca Zagreb i Udruga trgovaca Slavonije i Baranje. VELPRO i METRO Cash&Carry najvažniji su partneri od veletrgovaca; Alca, Atlantic Grupa i AWT od distributera; a od proizvođača Vindija, Dukat, Kraš, Podravka i Ledo.

Mnogo je puta već rečeno kako je udruživanje za male trgovce jedini put opstanka na tržištu „Važno je istaknuti da u svojim nabavnim volumenima bilježimo konstantan rast kod svih dobavljača. Rastemo organski i putem akvizicija novih trgovaca u naše redove. Osim u poslovnom području nabave robe, imamo i cijeli niz potpisanih ugovora s dobavljačima na rashodovnoj strani kada je riječ o električnoj energiji, gorivu, osiguranju, telekom uslugama i drugim segmentima“ – ističe čelni čovjek Saveza.

Iskorak u kreativnosti Prirodno povezivanje hrvatske proizvodnje i male trgovine logičan je put na koji se u posljednje vrijeme nadovezuje i povezivanje hrvatske pameti i kreativnosti s malom hrvatskom trgovinom. Naime, svjetski poznati dizajner Boris Ljubičić kreirao je vizual-

Hit trgovine - nova robna marka ske proizvodnje i hrvatske trgovine“ naglašava predsjednik Saveza Robert Fućak, i nastavlja: „Mnogo je puta već rečeno kako je udruživanje za male trgovce jedini put opstanka na tržištu“.

Savez udruga malih trgovaca Republike Hrvatske sa sjedištem u Zagrebu osnovan je u svibnju 2009. godine i ovih dana slavi 10 godina rada no rješenje za brend identitet Saveza udruga malih trgovaca kako bi ove prodavaonice u svim dijelovima zemlje dobile jedinstveni i moderan izgled pod nazivom „Hit trgovine“. Savez će tako dobiti logotip koji će se stavljati na vrećice, vizitke, memorandume i sve ostale komunikacijske sadržaje. S vlastitim logotipom planira se lansirati i privatnu robnu marku te su u tijeku pregovori s domaćim i stranim proizvođačima kako bi se iznašlo optimalno rješenje za ovaj zahtjevan poslovni potez. „Tako ćemo ostvariti pravu sinergiju hrvatske pameti, hrvat-

Svakodnevno radimo na tome. Pregovori s novim trgovcima su zapravo uvijek u tijeku. Savez udruga malih trgovaca Republike Hrvatske sada je u tolikoj mjeri prepoznat kao uspješna platforma organiziranja male trgovine, da u jednakoj mjeri privlači dobavljače koji nam sami prilaze i nude suradnju kao i male trgovce koji su dosad poslovali samostalno. A neki pak novi trgovci odmah po otvaranju žele ući u Savez. Naš sugovornik svjestan je ozbiljnih promjena na maloprodajnoj pozornici.

Poljski Private Equity fond Enterprise Fund VIII nakon Studenca preuzeo je i Istarske supermarkete, a uskoro na naše tržište dolazi i diskonter Eurospin. To nije dobro za hrvatsko tržište. To će svakako dodatno zaoštriti konkurenciju i stvoriti pritisak na cijene s obzirom na to da spomenuti diskonter u svom asortimanu nudi gotovo isključivo jeftine proizvode vlastitih marki. „Teško je u tim uvjetima sagledati aktualno stanje male trgovine, a posebice realne potencijale u budućnosti. Godinama su mali poduzetnici i obrtnici bježali iz male trgovine. Sada su počeli puhati neki novi vjetrovi pa imamo sve više primjera mladih ljudi koji ulaze u ovu djelatnost s novim idejama, formatima i nišama. Činjenica koja nas ohrabruje jest da u ovoj djelatnosti itekako ima poslovne perspektive. To nas jako raduje i budi optimizam“ ST – zaključuje Robert Fućak. www.suvremena.hr

31. tradicionalna

najveća

konferencija za trgovce i proizvođače

2019 Organizatori:

PREDNOSTI I NEDOSTACI JEDINSTVENOG TRŽIŠTA EU

Zagreb, 16.10.2019. Uskoro više o tome na: http://suvremena.hr/

Napredak u promicanju poštene poslovne prakse

nicijativa za lanac opskrbe (SCI) objavila je godišnje izvješće za 2018. godinu. Rezultati godišnjeg istraživanja registriranih tvrtki pokazuju da SCI i dalje ostvaruje napredak u promicanju poštene poslovne prakse u lancu opskrbe hranom kao osnovu za komercijalne poslove. Trgovci na malo i veletrgovci u Europi podržavaju rad Europske agencije za sigurnost hrane (EFSA) u njenoj ulozi nezavisnog europskog glasa za sigurnost hrane. Osigurati da je hrana koju prodajemo sigurna i održavanje povjerenja potrošača u središtu je poslovanja EuroCommerce-a. Godišnje izvješće 2018 Inicijative za opskrbu (SCI) sadrži rezultate godišnjeg istraživanja registriranih tvrtki, naglašava njegov mehanizam rješavanja sporova i ukazuje na rad nacionalnih platformi i inicijativa. Ukupno gledajući, zadovoljstvo SCI-om ostaje visoko među registriranim tvrtkama s obvezom promicanja i poštivanja načela dobre prakse u SCI-ju. Rezultati ankete pokazuju da je 9 od 10 tvrtki osposobilo sve zaposlenike ili dio njihovih zaposlenika o načelima. Od njihove registracije 84% registriranih tvrtki priopćilo je svojim poslovnim partnerima na nacionalnoj i/ili grupnoj razini svoje pridržavanje SCI. Tvrtke su smatrale da im je SCI pomogao da poboljšaju svakodnevnu komunikaciju sa svojim trgovinskim partnerima (43%), poboljšaju svoje interne procese tvrtke (24%) i rješavaju sporove (21%). „Naša je primarna svrha promicanje poštene poslovne prakse kroz lanac opskrbe hranom kao osnovu za komercijalne poslove. Također želimo osigurati da tvrtke mogu podnijeti pritužbe bez straha od odmazde, te su u mogućnosti brzo i učinkovito riješiti svoje probleme i sporove. Rezultati godišnjeg istraživanja 2018. potvr-

đuju da se krećemo u pravom smjeru. Samo 3% tvrtki izrazilo je strah od odmazde, a 69% ispitanika izjavilo je da su vrlo zadovoljnim SCI-jem“, kaže Michael Hutchings, predsjednik SCI-a. Mehanizam za rješavanje sporova je ključni stup rada SCI-a i dopušta tvrtkama da podnesu agregirani spor s predsjednikom u potpunoj povjerljivosti, pod uvjetom da postoji prekogranični element i da se to pitanje ne može riješiti na nacionalnoj razini. Tijekom 2018. godine sporovi su prijavljeni i rješavani isključivo na nacionalnoj razini, a 20 tvrtki se suočilo s navodnim kršenjem barem jednog od načela dobre prakse od 20. studenoga 2017.; 16 tvrtki riješilo je problem neformalno. Četiri tvrtke nisu mogle riješiti problem neformalno, zbog čega je jedna tvrtka podnijela tri pritužbe. „Postoji širok raspon nacionalnih platformi i inicijativa koje se temelje na SCI modelu ili koje su uzele u obzir SCI načela dobre prakse. Izvješće naglašava aktivnosti rješavanja sporova belgijskih, njemačkih i finskih modela kao primjere dobre prakse. Ohrabren sam da vidim koliko su učinkovita njihova rješenja spora na nacionalnoj razini, gdje je utjecaj našeg rada najvidljiviji“, zaključuje Michael Hutchings.

Zašto su važni transparentnost i održivost? Dogovor u pregovorima o Uredbi o transparentnosti i održivosti u procesu procjene rizika Europske komisije komentirao je glavni ravnatelj EuroCommerce-a Christian Verschueren: „Trgovci na malo i veletrgovci u Europi podržavaju rad Europske agencije za sigurnost hrane (EFSA) u njenoj ulozi nezavisnog europskog glasa za sigurnost hrane. Osigurati da je hrana koju prodajemo sigurna i održavanje povjerenja potrošača u središtu

su našeg poslovanja. EFSA nam pruža važnu znanstvenu referencu u našim zajedničkim naporima da spriječimo da nesigurni prehrambeni proizvodi uđu na tržište i naštete potrošačima“. Dodatna transparentnost koju će ova uredba predvidjeti dobrodošao je korak u podupiranju povjerenja potrošača u hranu koju kupuju. Također priznaje potrebu za boljom komunikacijom o riziku, što je vrlo važno za održavanje povjerenja potrošača i poboljšanje percepcije rizika. Dosadašnje krize s hranom, kao što je fipronil i jaja u 2017. godini, pokazale su ozbiljne nedostatke u brzini priopćavanja rizika i koordinaciji odgovora između nacionalnih tijela i tijela EU-a te s ključnim dionicima u opskrbnom lancu. Sporazum danas mora dovesti do jasnog i koordiniranog slanja poruka kada se pojave problemi. Verschueren je dodao: „U ovim vremenima kada neutemeljene ili alarmantne izjave na društvenim medijima mogu izazvati zabrinutost i zbunjenost potrošača, najvažnije je da svi brzo odgovorimo jasnim i točnim informacijama. Svi dijelovi opskrbnog lanca, osobito trgovci koji su na prvoj liniji u poslovanju s potrošačima, moraju se držati u petlji. EFSA već nekoliko godina uspješno provodi poboljšanu transparentnost, a Komisija treba osigurati da se ona u potpunosti proširi na proces donošenja odluka. Zainteresirane strane, posebice tvrtke koje se bave hranom, trebale bi biti u stanju pružiti informirane stavove o tome kako najbolje razviti i ST provesti nova pravila“. (A.G.) www.suvremena.hr 37

[praksa i očekivanja]

Primjeniti dobru praksu u zaštiti na radu piše: mr.sig. Vitomir Begović

ve složeniji radni procesi i promjene u uvjetima rada, uz posljedično nove ili promjenljive vrste opasnosti, zahtijevaju nov i sustavan pristup zaštiti na radu. Potrebno je iznalaziti rješenja koja će zaposlenicima omogućiti uzimanje u obzir načela sigurnosti na svim razinama rada i za sve vrste djelatnosti oblikovana u odgovarajuće mjere na rutinskoj osnovi. Pri tome, mora se voditi računa da je zakonom i propisima utvrđen minimum obveza a ovisno o realnim uvjetima i okolnostima putem inovativnog i kreativnog pristupa moguće je razinu mjera zaštite na radu povećati na primjerenu razinu, poglavito donošenjem kvalitetne procjene rizika i putem utvrđivanja konkretnih i poticajnih mjera s definiranim nositeljima i rokovima te redovitom kontrolom izvršenja. Procjena rizika na mjestima rada je ključna komponenta kulture sprječavanja ozljeda na radu i profesionalnih bolesti a prevencija je temeljni element europske i hrvatske legislative na području zaštite na radu. Osposobljavanje radnika za rad na siguran način, i to za sva mjesta rada na kojima radnik obavlja rad, omogućava da se radnika nauči obvezi pridržavanja svih mjera zaštite i uporabi zaštitnih sredstava pri radu. U organizaciji i provedbi mjera zaštite na radu u Hrvatskoj susrećemo primjere dobre prakse pri čemu se primjenjuju viši standardi od onih utvrđenih propisima a sve više poslovnih subjekata uvodi i međunarodnu normu ISO 45001:2018 kojom se ispunjavaju zahtjevi za sustav upravljanja zdravljem i sigurnošću na radu. Takvim pristupom poslovni subjekti postižu uvjerljivost i konkurentsku prednost na domaćem i međunarodnom tržištu.

Suvremena trgovina 2(44)

U cilju podizanja razine prevencije organiziraju se kvartalne radionice na različite teme iz područja zaštite na radu, na kojima sudjeluju rukovoditelji pojedinih organizacijskih jedinica i zaposlenici te se putem edukacije utvrđuju konkretne mjere i zaduženja za unapređivanje zaštite na radu uz redovito praćenje izvršenja obveza. Radnici se potiču na inovativnost i ideje, a njihova poduzetnost i kreativnost u području sigurnosti na radu cijeni se kao dodana vrijednost te se nagrađuje od strane poslodavaca kao doprinos uspješnom poslovanju. Prije početka radnog dana organiziraju se kratki sastanci „5 minuta za sigurnost“ na kojima se vrši kontrola opremljenosti odgovarajućom zaštitom opremom, ukazuje na dnevne radne zadatke i daju upute o radu na siguran način. U odnosu na širu društvenu zajednicu promiču se vrijednosti i značaj sigurnosti pri radu za različite dobne skupine, putem izložbi radne i zaštitne opreme, fotografija, tematskih učeničkih radova, poučnih

radionica, pokaznih vježbi i učenju o zdravom načinu života. Kao dobar primjer u skrbi o zaštiti na radu i zaštiti zdravlja radnika može poslužiti jedna tvrtka u Austriji, u kojoj je zajedničkom suradnjom ostvareno: fleksibilno radno vrijeme, posao sa skraćenim radnim vremenom, poboljšanje ravnoteže posla i privatnog života zaposlenika, poboljšanje ergonomije, povećanje unutarnje mobilnosti tj. promjene uloga na poslu i opisa poslova, uveden je program generacijskog mentorstva kojim se omogućuje prijenos znanja i iskustva te program zdravih životnih navika. U dobrom radnom okruženju radnici pokazuju visoku razinu zadovoljstva radom te se osjećaju potaknutima i motiviranima dokazati svoj potencijal. Za poslodavce to rezultira boljom poslovnom učinkovitošću i niskim stopama izostanaka s posla i fluktuacijom radnika. Zato je važna svakodnevna suradnja u radnom okružju organizacijskih jedinica zaduženih za upravljanje ljudskim resursima i zaštitom na

radu, kao i svih drugih dionika i naravno podrška prve linije menadžmenta kako bi se ostvario sinergijski učinak. Sudjelovanje uprave i menadžmenta na najvišem nivou u području zaštite na radu ključni je čimbenik za učinkovito organiziranje i upravljanje rješavanjem pitanja vezanih za siguran i zdrav rad. To je osobito važno iz razloga što glavni razlog takvog odnosa prema zaštiti na radu ne smije biti samo ispunjavanje zakonskih obveza, već ugled tvrtke, očekivanja zaposlenika, njihovo zadovoljstvo poslom, njihova produktivnost i pozivan utjecaj na ukupno poslovanje i rezultate. Učinkovita organizacija i provedba mjera zaštite na radu, osiguranje odgovarajućih radnih uvjeta za rad na siguran način te primjeren odnos i ponašanje svih dionika u radnoj sredini prema zaštiti života imaju izravan pozitivan učinak na poslovne rezultate. Ostvarivanje zajedničkog cilja; rad bez ozljeda na radu nije moguće ukoliko nema suradnje i aktivnog doprinosa svih dionika unutar same tvrtke. Zato je nužno odgovorne čimbenike i najširu javnost osvješćivati da ulaganje u zaštitu na radu nije trošak, već dugoročno isplativa investicija. Predstavljanje radnika u području zaštite na radu postalo je ključnim pitanjem u nacionalnim i europskim strategijama prevencije. Takav pristup omogućuje da se veći naglasak stavi na interese i potrebe radnika na području zaštite na radu. Kvalitetna suradnja i socijalni dijalog poslodavca s radničkim predstavnicima u području zaštite na radu nema alternative. U skladu sa Zakonom o zaštiti na radu

poslodavac je obvezan obavješćivati i savjetovati se s radnicima, odnosno njihovim predstavnicima o svim rizicima i promjenama koje bi mogle utjecati na sigurnost i zdravlje radnika. Preduvjet je da radnici na demokratski način izaberu svoje povjerenike za zaštitu na radu, da radničko vijeće u potpunosti koristi svoja Zakonom o radu i Zakonom o zaštiti na radu utvrđena prava i obveze, da je prisutan suradan odnos sindikata i svih radnika s radničkim vijećem i povjerenicima radnika za zaštitu na radu. Pored drugih akata i kolektivni ugovor kao dvostrani akt kojim poslodavac i sindikati reguliraju obostrana prava i obveze, prilika su da se naglasak stavi na zdrave i sigurne uvjete rada, zaštitu ranjivih skupina radnika, cjeloživotno učenje, motivaciju i razvoj partnerskih odnosa između poslodavca i radničkih predstavnika u području zaštite na radu. Potrebno je podignuti i svijest o održivome radnom vijeku i poboljšati razumijevanje njegove važnosti. Europska godina aktivnog starenja i međugeneracijske solidarnosti 2012., koju je organizirala Europska komisija, bila je prvi korak u podizanju razine svijesti o aktivnom starenju te poticanju tvoraca politika da stvore bolje prilike za aktivno starenje. Cilj kampanja EU OSHA, „Zdrava mjesta rada za sve uzraste“ 2016. – 2017. bio je podignuti svijest o doprinosu koji različite generacije mogu dati radeći zajedno te potaknuti radnike, predstavnike radnika, poslodavce i druge dionike da zajedničkim snagama podupiru produktivan rad u svakoj životnoj dobi. Prerani odlazak radnika iz svije-

ta rada nije rješenje kako za pojedinca tako niti za poslodavce i društvo, budući se već sada osjeća nedostatak radne snage a sustavi mirovinskoga i zdravstvenog osiguranja opterećeni su manjkom prihoda. Obveza da se svi hrvatski poslodavci, sindikati, radnički predstavnici i drugi dionici angažiraju kako bi izradili vlastite akcijske programe djelovanja na ovom području, koristeći i primjere dobre prakse iz drugih zemalja EU i različitih djelatnosti i tvrtki. Spoznaja da radnici provode pola ili više vremena od ukupnog vremena provedenog u budnom stanju radeći, svatko se treba zapitati što je potrebno učiniti da se poboljšaju uvjeti na mjestima rada. Odgovornim odnosom prema zaštiti na radu cilj produljenja radnog vijeka i očuvanja radne sposobnosti kroz cijeli radni vijek radnika postaje dostižan. Prevencija, informiranje, osvješćivanje, edukacija i provedba niza mjera vezanih za unapređivanje organizacije i uvjeta rada radnika, očuvanje i podizanje njegove radne sposobnosti, pridonose povećanju produktivnosti, duljem radnom vijeku, boljem psihofizičkom zdravlju, a smanjuje se stopa bolovanja, izostanci s rada a time i smanjuju troškovi zdravstvenog sustava. Stručne analize potvrđuju da se učinkovitim upravljanjem organizacijom rada u psihosocijalnom smislu može utjecati na zdravlje i radni učinak radnika. Ulaganje u razvoj ljudskih potencijala i primjerena zaštite na radu u najširem smislu u sadašnjim okolnostima, prije svega zbog demografskih kretanja, postaju imperativ. Kultura zaštite na radu upućuje na potrebu cjeloživotnog učenja, od najranije životne dobi do završetka radne karijere. Poslovi i područje zaštite na radu su interdisciplinarni, a u praksi se primjenjuju znanja iz različitih područja. Programima edukacije djece vrtićke dobi, učenika i studenata prije njihovog ulaska u svijet rada, stalno stručno usavršavanje stručnjaka zaštite na radu, osposobljavanje povjerenika radnika za zaštitu na radu, ovlaštenika i poslodavaca dugoročno može polučiti pozitivne učinke na području prevencije i zaštite na radu pri čemu sustav osiguranja zaštite zdravlja na radu može biti poticajan i stiST mulativan. www.suvremena.hr

[dualno obrazovanje]

Sveučilište Libertas potpisalo sporazume o suradnji sa Sveučilištem Zagreb i drugim visokoobrazovnim institucijama i održalo znanstvenu konferenciju Zagreb Forum IV

ibertas međunarodno sveučilište u posljednjih nekoliko tjedana potpisalo je više sporazuma o suradnji s nekoliko visokoobrazovnih institucija. Potpisom ovih sporazuma Libertas međunarodno sveučilište pridonosi razvitku znanosti i promiče akademsku suradnju na područjima od zajedničkog interesa što pridonosi cjelokupnoj akademskoj zajednici. Rektor Sveučilišta Libertas prof.dr.sc. Duško Pavlović potpisao je sporazum o suradnji s rektorom Sveučilišta u Zagrebu, prof.dr.sc. Damirom Boras. Sporazum je sklopljen u svrhu promicanja akademske, stručne i znanstvene suradnje na područjima od zajedničkog interesa i koristi za obje institucije. Ciljevi suradnje vezani su za povećanje kvalitete visokoškolskog obrazovanja i bolje razumijevanje globalnih procesa gospodarskog, kulturnog i društvenog okruženja te su za njihovo ostvarenje Sporazumom definirane aktivnosti koje obuhvaćaju razmjenu profesora i studenata, razvoj zajedničkih studijskih programa, organizaciju zajedničkih konferencija, zajedničkih znanstveno-istraživačkih projekata te drugih projekata od zajedničkog interesa.

Sporazum s direktorom FINra Također, Sveučilište Libertas posjetio je dekan Veleučilišta Lavoslav Ružička u Vukovaru, dr.sc. Željko Sudarić, v. pred., kojom je prilikom s rektorom Sveučilišta Libertas razgovarao o realizaciji Sporazuma o suradnji potpisanog u rujnu 2018. godine. U okviru delegacije koja je s predsjednikom Republike Indije Nj.E. Ram Nath Kovindom posjetila Republiku Hrvatsku, u našoj zemlji boravio je i rektor Sveučilišta Shobhit prof. Kunwar Shekhar Vijendra. Tom je prilikom s rektorom Sveučilišta Libertas prof.dr.sc. Duškom Pavlovićem potpisao Sporazum o suradnji dvaju Sveučilišta u svrhu buduće suradnje dviju visokoškolskih institucija.

Sporazum s dekanom Ekonomskog fakulteta u Osijeku Sa sličnom svrhom, prof.dr.sc. Duško Pavlović potpisao je Sporazum o suradnji s dekanom Ekonomskog fakulteta u Osijeku. Suradnja će objema institucijama pružiti mogućnost razmjene profesora, mogućnost organiziranja zajedničkih studijskih programa te organizaciju zajedničkih konferencija i drugih skupova. Sporazum o suradnji potpisan je i s direktorom Visoke škole za financije i računovodstvo FINra iz Tuzle, doc.dr.sc. Ismetom Kalićem, sa svrhom poticanja akademske suradnje, stručnog i znanstveno-istraživačkog rada, poboljšanja studentskog standarda i unaprjeđenja kvalitete visokoškolskog obrazovanja.

Suvremena trgovina 2(44)

Sporazum s rektorom indijskog sveučilišta Dana 25. ožujka održana je međunarodna znanstvena konferencija „Zagreb Forum IV – The role od China in South East Europe – Initiative 16 plus 1 and chances of cooperation in the Western Balkan“, koja je okupila znanstvenike i suradnike, te studente iz područja međunarodnih odnosa i diplomacije. Konferencija je održana u suorganiza-

ciji Centra za međunarodne studije i pod visokim pokroviteljstvom Grada Zagreba, a sa svrhom promicanja poslovnih odnosa Kine i 16 zemalja srednje i istočne Europe. Uvodnu riječ održali su prof.dr.sc. Radovan Vukadinović, dr.sc. Jelena Pavičić Vukičević – zamjenica gradonačelnika

Grada Zagreba i Nj.E. Budimir Lončar, specijalni savjetnik rektora Sveučilišta. U prvom panelu pod nazivom „The role of China in the global world“ čiji moderator je bio prof. Vukadinović, sudjelovale su 3 govornice, državljanke Narodne Republike Kine. „Političko se okruženje izrazito promijenilo u posljednjih 7 godina i konkurencija između velikih sila danas je puno jača nego prije. Odnos Kine prema zemljama Europske unije, prije je bio puno lošiji nego je to danas. Kina neprestano poboljšava svoj odnos s europskim zemljama“, rekla je prof.dr.sc. Song Lilei, zamjenica direktora Centra za europDetalj s Konferencije ske studije. U drugom panelu „The role of Chinese diplomacy on South Eastern Europe“ sudjelovalo je čak 5 govornika, znanstvenika iz područja međunarodnih odnosa, diplomacije i prava. Inicijativa o kojoj se govorilo na konferenciji ima cilj olakšati poslovanje i gospodarsku suradST nju Kine i europskih zemalja.

prvo privatno sveučilište

ZAGREB PREDDIPLOMSKI STUDIJI — POSLOVNA EKONOMIJA — MEĐUNARODNO POSLOVANJE

DIPLOMSKI STUDIJ — POSLOVNA EKONOMIJA I GLOBALIZACIJA

PRIJAVI SE!

(titula: magistar/magistra ekonomije)

www.libertas.hr

www.suvremena.hr

Nove uloge liderstva u digitalnoj transformaciji – Industrija 4.0 (2. dio) piše: mr.sc. Branko Pavlović

vaka organizacija, bez obzira na veličinu, u svom srcu nosi zaposlenika. Ako nema zadovoljnih i angažiranih zaposlenika, od poslovnih rezultata organizacije dugoročno neće biti ništa ili tek vrlo malo, sviđalo se to organizaciji ili ne. Današnji svijet poslovanja turbulentniji je nego ikad i kažu da se promjene više nikad neće događati ovako sporo kao danas. Sama ta činjenica ima iznimno važan utjecaj na današnju organizaciju i način poslovanja, a lideri – menadžeri moraju upravljati tim promjenama. Alati kojima se pokušavaju privući, zadržati i motivirati zaposlenici te ih potaknuti na izniman radni učinak, razvijaju se brzo i sve više ulaze u sfere umjet-

Suvremena trgovina 2(44)

ne inteligencije. Time se rađa i potreba za agilnim timovima i organizacijama koje će biti okretne u odgovoru na promjene u svom okruženju ili pak za novim motivacijskim alatima, dodatnim pogodnostima za zaposlenike, stavljanjem stava ispred vještina i znanja prilikom selekcije ili pak uvođenjem zabave u urede. Sve to danas utječe na organizaciju i njenu kulturu, a lideri i menadžeri moraju odgovoriti tom zadatku. Na osobnoj razini zaposlenika, lidera, menadžera kao jedinke, ta promjena ili transformacija ide najbrže. Svakodnevno skidamo različite aplikacije, već odavno kupujemo online, a putem društvenih mreža razmjenjujemo

i gradimo nove ideje, nove svjetove ne samo komunikacije već života u njegovom cjelokupnom poimanju. Svjedoci smo drastičnih promjena u društvu i svi na određeni način prolazimo digitalnu transformaciju. Danas se stvari često čine jednostavnijima nego što su u praksi, a kočničari se nerijetko kriju u našim uvjerenjima i zastarjelim poslovnim praksama. Suočeni s brzinom kojom se promjene događaju gotovo svakodnevno, lideri – menadžeri, kao i svi zaposlenici, preispituju vlastite poslovne modele i sagledavaju možemo li upotrebom digitalnih tehnologija pospješiti svoje unutarnje procese i organizaciju te odnose prema svijetu. Svjesni smo činjenice da digital-

na transformacija ima svoj put – specifičan za svaku organizaciju, te da je na tom putu iznimno važna pravilna organizacijska kultura i to ponajprije ona koja potiče kreativnost, inovativnost, kritičko promišljanje, transparentnost i kolaboraciju. Upravo takva organizacijska kultura biti će pravi temelj digitalnoj transformaciji, omogućiti će u svoj silini digitalne tehnologije da nađe svoje puteve te zasja u punom sjaju ne samo unutar organizacije već i u odnosu organizacije prema svijetu.U tom procesu lideri, kao prvi među jednakima moraju biti ne samo pioniri zadatka već stvarni motivatori i nositelji svih zadaća. Realnost od nas zahtjeva da naučimo izaći na kraj s kaotičnim fenomenom, da razumijemo što motivira ljude te da usvojimo strategije i ponašanja kojima se uvodi red i poredak umjesto da dodatno osnažujemo kaos, koji je u toj neravnopravnoj borbi tehnike, tehnologije i čovjeka prisutan. Znanost nam govori o tome kako se i na koji način iz kaosa rađaju mreže okupljanjem oko zajedničkog cilja, da bi potom rasle u opsegu i učinkovitosti na osnovama podijeljenog zajedničkog smisla. Ona nam pruža nove i preciznije instrumente za procjenu i ocjenu utjecaja mreže. Organizacije, pa tako lideri, ako žele ovladati ovim procesom moraju se što prije uhvatiti u klinč s nevidljivim društvenim, gospodarskim i političkim korjenima na kojima mreža napaja svoj rast i razvoj. Organizacije, lideri i menadžeri moraju hitno eliminirati potrebu i želju da se pojedinci povezuju s „nazovi“ mrežama i organizacijama tako što će im ponuditi mogućnost pripadanja konstruktivnim i smislenim mrežama. Pred organizacijom, liderima i menadžerima je pravi realni svijet, koji u pravilu odbijaju sagledati u cijelosti, na našu veliku štetu i opasnost. Budu li i dalje imali potrebu kontrolirati i potiskivati uposlenike koji su iz nekog razloga potlačeni, obespravljeni, nepovezani ili osiromašeni – stvoriti će se budućnost u kojoj će biti još više nereda – kaosa. Žele li zaobići zastrašujuću budućnost, moraju naučiti kako sagledati svijet iz nove perspektive. Poruka A. Einsteina o tome da „ni jedan problem nikada nije riješen na istoj razini svijesti na kojoj je stvoren“ jasno ukazuje što lideri, menadžeri i organi-

zacije trebaju činiti. Oni moraju razumjeti kako funkcioniraju mreže u današnjem gusto isprepletenom svijetu. Organizacije, lideri i menadžeri moraju ispravno shvatiti ljudsku motivaciju (motivaciju uposlenika) i nevjerojatne kapacitete da se samorganiziraju kada im je do nečega doista stalo. Moraju prihvatiti da inzistiranjem na komandno-kontrolnom liderstvu, hijerajhijama i rigidno definiranim ulogama bespotrebno rasipaju kapacitete osnažujući kaotičnost umjesto uređenosti i poretka. Društvo kao cjelina nema više vremena razmišljati o tome treba li uopće opisna promjena, ona je tu, digitalni svijet je tu, on je ušao u sve pore našeg života. Ne može se više priuštiti slijepo krivudanje kroz realnost nesvjseni svega što se oko nas događa. Svi se moramo pretvoriti u znatiželjne i motivirane učenike-istraživače dinamike života, jer ćemo kao takovi zasigurno otkriti iznenađujuće uvide i kapacitete za plovidbu u bolju i zdraviju budućnost. Svaki puta kada organizacija, lideri, menadžeri i zaposlenici jasno i precizno sagledaju problem te razumiju njegove brojne aspekte, pretvaraju se u hrabre i inteligentne sudionike u igri života širom svijeta. Vrijeme je da svi otvorimo oći, promjenimo svjetonazor i napravimo iskorak kojim ćemo ozdraviti svijet i vratiti mu mogućnost za istinski razvoj. Naša civilizacija, koja dominira svijetom, trenutačno prolazi kroz kaos. Staro, polako ali sigurno nestaje, a novo još nije stasalo, raste i razvija se, reklo bi se u pubertetu je. U tom okruženju moramo se međusobno povezati na drugi način te u tim novim odnosima moramo podjednako biti istraživači i pronalazači. Nauče li organizacije, lideri, menadžeri i uposlenici poštovati jedni druge u novim ulogama, plodonosno će prolaziti putem prosperiteta. Shvatiti će kako niti jedna osoba ili sustav nemaju riješenje za sva goruća pitanja. Ono što im doista treba, dolazi iz prostora onkraj izoliranih pojedinačnih odgovora. Moraju shvatiti i prihvatiti da im treba zajedničko propitivanje, moraju se okrenuti jedni drugima, jer će tako najlakše otkriti novi svijet koji je već tu na dohvat ruke. Koji je tu i koji čeka da ovladamo njime. Nitko više ne može živjeti i raditi u ulozi pa-

sivnog promatrača koji strpljivo čeka da se pravo rješenje samo od sebe pojavi. Svi se trebaju spustiti na pristanište i otisnuti se na putovanje. More i oceane treba preplaviti istraživačima koji svaki za sebe traga za odgovorima. Treba međusobno dijeliti pronađeno, ali ne u vidu gotovih rješanja ili modela. Jedni od drugih trebaju učiti o tome što je moguće a što nije, jer nas uspjesi drugih ohrabruju i potiču da se nastavlja potraga za blagom. Dakle, potrebno je da se KOMUNICIRA, inovira, istražuje i usvaja novo znanje i nova kultura života. U ovom novom svijetu, digitalnom svijetu, svijetu Industrije 4.0 i neki kažu već 5.0, organizacije, lideri, menadžeri i usposlenici moraju kontinuirano inprovizirati dok kreću prema naprijed, ne zbog toga što im nedostaje stručnosti ili vještina, nego radi toga što priroda realnosti u kojoj žive stalno mijenja oblike i kontekst dok su u interakciji s njome. Stvarnost je uvijek nova i u konstantnom nastojanju, a od svih dionika u toj plovidbi očekuje se da budu aktivni mornari, a ne pasivni promatrači. Stvarnost ne nastaje bez organizacije, lidera, menadžera i uposlenika, a isto tako nitko je drugi ne može stvoriti za njih. Tragati za novim svijetom, za novom stvarnosti je zastrašujuće, jer se živi u kaotičnom vremenu, a ploviti se mora svijetom koji ne obećava ništa drugo osim da će biti još čudniji. U tome organizacijama, liderima, menadžerima i uposlenicima ostaje samo veliki blagoslov družbe, suradnje, parnerstva i prijateljstva. Ostaje im zajednička znatiželja, hrabrost i mudrost. A ostaje im također život i životnost – njihove ogromne moći stvaranja reda i poretka, samo ako se odluče uskladiti s njima. Samo tako će postati još znatiželjniji, hrabriji i mudriji i samo tako će ovlaST dati digitalnim svijetom. www.suvremena.hr

[digitalna ekonomija]

GS1 rješenja u provedbi digitalne ekonomije pripremio: mr.sc. Damir Šegović Tehnički savjetnik, GS1 Croatia

Prije nego obradimo glavnu temu ovog članka, a to su GS1 rješenja u provedbi digitalne ekonomije, osvrnimo se na svijet konstantnih (i sve bržih) promjena oko nas.

oš devedesetih bilo je normalno biti sumnjičav i upozoravati djecu da ne ulaze u automobile nepoznatih osoba ..... prije desetak godina upozoravali smo ih da ne ugovaraju susrete s osobama za koje ne znaju tko su, a koje su upoznali samo preko interneta. A danas je normalno da si preko interneta naruče prijevoz od potpune nepoznat osobe i sami s njom sjednu u automobil (UBER, BLA BLA CAR ...).

Da li je sve postavljeno naopako? Najveći taxi prijevoznik nema niti jedan automobil (UBER), najveći iznajmljivač nema niti jedan apartman (AIRBNB, BOOKING), najveći trgovac nema niti jedan proizvod (ALIBABA). Tko su ti „igrači“ i kako se uklapaju u današnje poimanje tržišta.... O tome bi se moglo na dugo i naširoko diskutirati, a to nije tema ovoga teksta. Ono u čemu se svi slažu je da su oni jedna vrsta „poremećaja“ na tržištu (engl. „DISRUPTORS“). Kad smo već kod definicije nekih pojmova na koje se članak referencira, osvrnimo se na pojam „MARKETPLACE“ ili, po naški, tržište i na ključne igrače u ulozi trgovaca na njemu. Tradicionalno najpoznatiji su tu „retaileri“ s klasičnim trgovinama kakve poznajemo godinama u svim njihovim formatima od male trgovine u vlastitoj ulici do ogromnih supermarketa.

Suvremena trgovina 2(44)

Razvojem interneta neki od njih otvorili su i internet trgovine pa dobivamo tzv. „e-tailere“. Neki od njih kombiniraju i jedno i drugo i dobivamo tzv. „omni channel“. Sve više se gubi točna definicija mjesta, trenutka i kanala kroz koji kupac i trgovac realiziraju odabir proizvoda i samu kupnju. S ovim novim „marketplace“-om uvodimo tehnološke platforme koje povezuju trgovce i kupce kreiranjem ekosistema koji regulira njihove međusobne transakcije.

Što čini „marketplace“ uspješnim? Ima nekoliko faktora. Sposobnost da privuče, zadrži i angažira sudionike kako one koji nude robu i/ili usluge, tako i one koji ih kupuju i koriste. Količina transakcija uz atraktivne cijene i mogućnost izbora. Podrška kupcima kroz jednostavno i pristupačno korištenje i prepoznatljivost robnih marki. I dakako, povjerenje u trgovca i cjelokupnu transakciju. Upravo ova komponenta povjerenja i prepoznatljivost robnih marki zasniva se na pouzdanim podacima kojima su robe i usluge opisani i učinjeni dostupnima kupcima kroz te tehnološke platforme. Najveći „igrači“ poput ALIBABE, EBAY-a, AMAZON-a, GOOGLE-a to su shvatili već u samom startu svog djelovanja i otvoreno pozvali sve one koje nude svoje

proizvode preko njihovih platformi da za identifikaciju svojih proizvoda koriste provjerene i pouzdane identifikacijske ključeve iz GS1 sustava. Primjeri GS1 identifikacijskih ključeva su GTIN, GLN i SSCC, od kojih je najkorišteniji svakako GTIN. Kako bi objasnili o čemu se zapravo radi krenimo od terminologije. GS1 identifikacijski ključ je globalno jedinstvena numerička struktura definirana GS1 standardom, a koja se koristi za jedinstvenu identifikaciju različitih entiteta (proizvoda i njihovih hijerarhijskih pakiranja, usluga, lokacija, dokumenata, osnovnih i povratnih sredstava i sl.). Bez obzira na to što identificiraju, svi GS1 identifikacijski ključevi su ne-govoreći i koriste se isključivo kao ključ za dohvat predefiniranih podataka upisanih u neku podatkovnu bazu u „backoffice“-u. GTIN (Global Trade Item Number – globalni broj trgovačke jedinice) se koristi za identifikaciju svake jedinice (proizvoda ili usluge) za koju postoji potreba za dohvatom predefiniranih podataka i koja se može vrednovati, ili naručiti, ili fakturirati u bilo kojoj točki bilo kojeg opskrbnog lanca. GTIN predstavlja, ponovimo, jedinstvenu globalnu ne-govoreću identifikacijsku šifru trgovačkog artikla i ne sadržava nikakve podatke o samom artiklu. GTIN služi kao ključ za dohvat podataka pret-

hodno zapisanih u bazu. GTIN može koristiti GS1-8, GS1-12, GS1-13 ili GS114 standardnu strukturu kodiranja. U informatičkom smislu GTIN se u bazi podataka pohranjuju kao niz (string) dužine 14 znakova koji mogu biti samo brojčane znamenke. GTIN se često poistovjećuje s nazivom „EAN kod“, što je vjerojatno posljedica njegove najčešće primjene na proizvodima u obliku GTIN-13 strukture (13-znamenkaste) zapisane u EAN-13 simbologiji. Simbologija je definirana metoda prikazivanja numeričkih ili slovnih znakova u nekom obliku pogodnom za strojno očitavanje; vrsta crtičnog koda. Primjeri GS1 simbologija su: EAN-13, EAN8, UPC A, UPC E, ITF-14, GS1-128, GS1 DataBar, GS1 DataMatrix. Crtični kod je smisleni niz paralelnih tamnih linija i svijetlih međuprostora tzv. modula precizno utvrđenih dimenzija koje su otisnute na etiketi ili direktno na ambalaži proizvoda. Radi se o skupu strojno (korištenjem opto-elektroničkih uređaja) čitljivih simbologija za pisanje poruka. Sinonimi su barkod, bar-kod, crtični kod, prugasti kod, linijski kod, paličasti kod, štapičasti kod, zebrasti kod, daskasti kod, EAN kod, GS1 kod.... Sve navedeno mogli bismo sažeti u jednu rečenicu svakodnevnog govora razumljivu prosječnom potrošaču: GS1 sustav osigurava da na cijelom svijetu svaki proizvod ima svoj jedinstveni barkod i da ne postoje dva različita proizvoda sa istim barkodom. Iako GS1 sustav obično poistovjećuju samo sa barkodom, treba naglasiti da GS1 sustav uspješno globalno djeluje već gotovo pola stoljeća u preko stotinu pedeset zemalja svijeta, koristi ga više od milijun i petstotisuća tvrtki, a dnevno se samo u opskrbnim lancima robe za široku potrošnju izvrši preko šest milijardi transakcija čitanja crtičnog koda. Tri su glavna područja kojima se bavi GS1: standardi za identifikaciju (AIDC – Automatic Identification and Data Capture), standardi za reprezentaciju podataka (barkod simbologije, RFID i EPC) i standardi za elektroničku razmjenu podataka (EDI). Upravo ova širina kojom GS1 pristupa rješavanju logistike koja je potrebna suvremenoj trgovini i omogućava njen

razvoj već preko pola stoljeća, pa ne samo da prati razvoj tehnologije veći i potiče njenu ekspanziju u smjerovima u kojima u vrijeme nastanka sustava nije bila ni u najdubljoj mašti. Na taj način GS1 je više u ulozi predvodnika i poticatelja novih rješenja nego pasivni sljedbenik novih trendova. Tako je i sa digitalnom ekonomijom koja svaki dan prožima nove i nove sektore. U uvodu smo opisali „novi marketplace“ i „disruptore“ koji su prepoznali GS1 kao čimbenika čiji standardi omogućavaju njihove nove poslovne modele, ali samim tim postavili su pred GS1 i zadaću da kroz već postojeće ali i nove platforme omogući evidenciju, dostavu, održavanje i razmjenu krucijalnih matičnih podataka o objektima identificiranim GS1 ključevima. Ne radi se samo o trgovačkim jedinicama (GTIN), već i o poslovnim subjektima i njihovim organizacionim i fizičkim lokacijama (GLN), pošiljkama (SSCC), ambalaži (GRAI) itd. Ako promatramo samo identifikaciju trgovačkih jedinica i GTIN, interesantno je pogledati o kojim količinama podataka govorimo. Na nivou jedne trgovačke kuće govorimo (ovisno o formatu) o količini od 35.000 do 50.000 trgovačkih jedinica, a u slučajevima hipermarketa i preko 100.000. Kroz sustav GDSN certificiranih elektroničkih kataloga trenutačno je pokriveno nešto preko 8.000.000 trgovačkih jedinica opisanih sa desecima atributa (od oko 1.000 definiranih atributa). Potrebe tržišta su daleko veće. Ako promotrimo samo do sada pridijeljene GTIN-ove od strane svih 112 GS1 nacionalnih organizacija za koje postoje barem elementarni podaci o proizvodu i pridruženom mu GTIN-u,

govorimo o brojci od cca 100.000.000 trgovačkih jedinica. Potrebe ALIBABE ili AMAZONA procijenjene su na preko 1.000.000.000 trgovačkih jedinica. U ovom trenutku GS1 je globalno spreman kroz sustav GS1 Registry dostaviti podatke o oko 80.000.000 trgovačkih jedinica s nekoliko osnovnih atributa, poput naziva proizvoda, robne marke, neto količine, klasifikacijske šifre, slike i naznake tržišta za koje je proizvod namijenjen. Trenutačno se radi na unapređenju infrastrukture koja bi omogućavala puni komfor integracije s vlastitim postojećim sistemima i onima koje pune podatke i onima koji ih žele koristiti neovisno o volumenu podataka sa vremenskim odazivom od par milisekundi čak i za transakcije od par stotina tisuća podataka. Ovdje treba nabrojati i neke druge platforme koje su već niz godina na raspolaganju od strane GS1. GEPIR je platforma (GEPIR = Global Electronic Party Information Registry). GS1 GEPIR je baza podataka koja sadrži osnovne podatke više od milijun tvrtki iz više od 100 zemalja. Pristupom u GEPIR može se pronaći ime tvrtke, ustanove ili drugog gospodarskog subjekta koji koristi barkod. GS1 Croatia svojim je članicama stavila na raspolaganje dvije platforme: PKPG i GlobeCat. PKPG (Popis kodiranih proizvoda i GLN-ova) je besplatna web-aplikacija za dodjelu novih kodova proizvodima (GTIN) i upis lokacija (GLN) te evidenciju iskorištenih kodova s pripadajućim nazivima proizvoda i/ili lokacija, dostupan 24/7 urednim članicama GS1 Croatia. Preko aplikacije moguće je u svakom trenutku vidjeti iskorištene kodove te otvarati nove. Omogućava pravilno dodjeljivanje GTINa i GLN-a novim proizvodima i lokawww.suvremena.hr

[digitalna ekonomija] cijama.... nema preskakanja kodova i gubitka kapaciteta, sprečava prekoračenje kapaciteta i ulazak u tuđi kapacitet, izračun kontrolne znamenke je automatski; te predstavlja vlastitu bazu podataka iskorištenih i dodijeljenih kodova s pripadajućim nazivom. U ovom trenutku PKPG ima bazu podataka s upisanih cca 540.000 zapisa. GlobeCat® je GDSN certificirani online elektronički katalog koji korisnicima pruža mogućnost upisivanja, pohrane i ažuriranja širokog spektra podataka o svojim proizvodima, sve na jednome mjestu. Ti podaci se zatim automatski šalju tvrtkama s kojima pretplatnik ima uspostavljen poslovni odnos. GlobeCat® je dio globalne mreže e-kataloga unutar GS1 GDSN (Global Data Syncronisation Network), globalnog okruženja koje omogućuje sigurnu i kontinuiranu sinkronizaciju matičnih podataka. U RH ima oko 150 korisnikam sa unešenih oko 20.000 trgovačkih jedinica.

Zašto GS1? Zato što je GS1 „trusted source“, izvor podataka kojem tržište vjeruje. Vjeruju mu ne samo sudionici globalnog opskrbnog lanca već i državne institucije. Globalno, GS1 ima status „Registered issuing agency for ISO/ IEC 15459“. Nastavno na to, ugrađen je u niz uredbi, direktiva i pravilnika kako na nivou EU tako i na nivou RH. Spomenimo samo neke, trenutačno aktualne za naše tvrtke – UREDBA FIR EU 1169/2011., koja je stupila na snagu u prosincu 2016. u svim zemljama članicama, a zahtijeva da značajne informacije o hrani (pretpakiranoj) budu dostupne potrošačima prije kupnje preko web stranica ili druge prodaje na daljinu (članak 14 ). Ovo se prije svega odnosi na nutricionističke podatke i alergene. Ove obavezne informacije moraju biti dostupne na ili putem web stranice, bez naknade za potrošača. Ako podaci nisu dostupni, pretpakirana hrana ne može biti prodavana preko web stranica. Sve ovo zahtijeva suradnju između vlasnika robne marke i on-line trgovaca, kako bi se osiguralo da točne i potpune informacije o hrani budu dostupne u skladu sa zakonom. GS1 sustav jedinstvene globalne identifikacije i sustav GDSN elek-

Suvremena trgovina 2(44)

troničkih kataloga za razmjenu podataka o traženim informacijama idealna su infrastruktura za implementaciju u praksi. Naredni primjer je Pravilnik o ambalaži i otpadnoj ambalaži Narodne novine broj 88 od 12.08.2015. koji uvodi obveza proizvođačima da ambalažu proizvoda kojeg stavljaju na tržište označe GTIN-om (Članak 13., stavak 1). Također, zahtjeva se da GTIN bude na ambalaži iskazan upotrebom EAN-13, EAN-8, UPC-A ili UPC-E simbologije, sukladno GS1 standardima, odnosno normi ISO/IEC 15416 (Prilog VI. Označavanje ambalažnog materijala). Osim ambalaže samog (pojedinačnog) proizvoda, GTIN-om je također obvezno identificirati i ambalažu njegova hijerarhijskog pakiranja (skupna pakiranja, transportna pakiranja). Kako je Pravilnikom GTIN postao ključni identifikator ambalaže u koju se stavljaju proizvodi, sve vrste izvještaja koje su proizvođači dužni dostavljati Fondu za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost (FZOEU), uključujući i prijavljivanje novog proizvoda, vezani su uz GTIN. Treba napomenuti da ovo nije dodatno financijsko opterećenje za proizvođače, budući da se GTIN koristi dva puta: prvi put u trenutku prodaje proizvoda, a drugi put za realizaciju povratne naknade. Treći primjer je „sektorski“, iz oblasti zdravstva: FMD – Delegirana uredba 2016/161/EU koja utvrđuje detaljna pravila za sigurnosne oznake na pakiranjima receptnih lijekova za humanu primjenu. Primjenjuje se u svim državama članicama EU od 9. veljače 2019. osim onih koji su navedeni u Aneksu I Uredbe i na lijekove koji se NE izdaju na recept, ali su navedeni u Aneksu II. Ukratko radi se o obaveznoj primjeni

GTIN-a uz dinamičke oznake kao što su šarža/batch/lot, serijski broj kutijice i datum isteka, sve to naznačeno u GS1 Datamatrix simbologiji 2D crtičnog koda i u ljudima čitljivom obliku. Također je obvezujuća upotreba GLN identifikacija ključnih sudionika procesa. U pozadini se dodatno nalazi još kompletan sustav sljedivosti baziran također na GS1 standardu iz oblasti EDI-a pod nazivom EPCIS.

I na kraju umjesto zaključka... Globalna neprofitna GS1 organizacija ima više od četiri i pol desetljeća iskustva u razvoju i primjeni AIDC i EDI standarda u različitim sektorima, od opskrbnih lanaca robe široke potrošnje, zdravstva, obrane, zaštite okoliša, te nekih drugih specifičnih sektora pooput DIY (uradi sam). Razvojem ICT sektora omogućeno je širenje djelatnosti na uspostavu i održavanje različitih registara sudionika tih procesa te njihovih proizvoda i usluga kroz globalne projekte, s posebnim naglaskom na pouzdanost izvora koji unosi i održava podatke kao i na njihovoj kvaliteti i ažurnosti. Digitalna ekonomija i četvrta industrijska revolucija nužno za sobom povlače i promjene u logistici i trgovini, te intenziviraju povezivanje virtualnog i realnog svijeta u praktično primjenjivu cjelinu. Uvodi se koncept podrške koji uspješno povezuje tradicionalne, postojeće i potpuno nove poslovne modele opskrbnih lanaca (supply chain). Dugogodišnji kontinuitet u razvoju GS1 standarda i njihovom operativnom održavanju garancija su kako privatnom sektoru tako i državnim institucijama da se radi o ispravnom odabiru sustava s ST dugim rokovima primjene.

TP DATE & VENUE 28th & 29th November 2019 Zagreb, Croatia

EDITORS Tomislav BakoviÄ&#x2021;, PhD Dora Naletina, PhD Kristina Petljak, PhD

ORGANIZERS Department of Trade and International Business, Faculty of Economics and Business, University of Zagreb & Croatian Chamber of Economy

IMPORTANT DATES June 1, 2019 June 15, 2019 September 10, 2019 October 15, 2019 October 30, 2019

Deadline for abstract submission Notification of abstract acceptance / rejection Deadline for full paper submission Deadline for conference fee payment Deadline for workshop application

E-MAIL: tradeperspectives@net.efzg.hr URL: tradeperspectives.net.efzg.hr

TRADE PERSPECTIVES 2019: Business model innovations in domestic and international trade

CALL FOR PAPERS We are looking forward to welcome academic and research community to the beautiful city of Zagreb that has been voted three times in a row. International scientific conference Trade Perspectives 2019 will be held for the consecutive year and continues on gathering scholars and professionals to exchange new ideas, research insights and best practices. The Conference will be held on 28th and 29th of November 2019 at The Faculty of Economics and Business, University of Zagreb, Croatia. The aim of the Conference is to explore business model innovations in domestic and international trade. It will be discussed about various aspects of international trade in aim to identify which trends have the largest influence on the international trade as one of the key factors of the national economy competitiveness improvement and as well its impact on the positioning of companies on trade sector. Conference Proceedings of previous years are indexed in EconLit and JEL and this year will be submitted for indexation as well. In conjunction to the conference, statistical workshop 'Models and techniques of econometric analysis for scientific research' for PhD students will be held.

TOPICS include but are not limited to: Adapting business strategies to new/developing international trade channels. Business innovations in domestic and international trade. Change in competitiveness and effectiveness caused by trade internationalization. Cross-cultural and international negotiations. Cross-cultural consumer behaviour. Development of supply chain management in international/global environment. Emergence of well-educated global consumers. Gains and losses in international trade. Global trade in scarce resources. Innovations in domestic and international trade. Impact of digital (r)evolution on international trade. Intelligent transport systems and international trade. Intercultural management. International knowledge transfer. International trade as national competitiveness factor. Organized crime as a barrier to international trade. Retail internationalization. Role of technology development in fostering international trade activities. Sustainability of international freight transport and logistics. Trade alliances. Trade barriers and free trade.

[digitalna ekonomija]

Digitalna transformacija je najveća promjena našega doba piše: doc.dr.sc. Davor Perkov Profesor na Sveučilištu Libertas Zagreb i direktor konzultantske kuće Perkov savjetovanje

oslovni svijet se mijenja stalno i mnogo brže nego ikad prije. Dok se sve više napuštaju zrele i zastarjele industrije, dotle se poslovne organizacije, brendovi, lideri i zaposlenici moraju mijenjati i prilagođavati da bi ostali konkurentni. „Digitalni tsunami“ korjenito preoblikuje jednu industriju za drugom kao i tradicionalne organizacijske metode poslovanja i strukture. Nezaustavljiv je zbog najmanje tri tehnološka razloga; naime, istodobni rast cloud, društvenih i mobilnih tehnologija ima enormni potencijal i intenzivno mijenja uobičajeni način poslovanja. Primjerice u varaždinskom Varteksu se pod novom upravom uvodi agilna filozofija poslovanja i digitalizacija koju su započeli webshopom. To je složen proces kojim se integriraju sve funkcije od skladišta, nabave i računovodstva pa do plaćanja i isporuke. S online prodajom koja je već dostigla pet posto prihoda u maloprodaji, započeli su nakon svega mjesec i pol dana priprema. Najveća ambicija im je da digitaliziraju šivanje po mjeri i da razviju personalizirane narudžbe preko interneta. Za oba poslovna procesa bi izdvojili agilnu proizvodnu liniju. U klasično šivanje jednog odijela po mjeri uključeno je više od 20 sati rada. Najmukotrpnijih osam sati odlazi na majstorski rad, što uključuje i iscrtavanje mjera po tkanini. Upravo tu fazu procesa u Varteksu digitaliziraju pomoću softvera kojim se krojevi odi-

jela spuštaju na rezač tkanine. Završni rad ostaje na čovjeku, ali se digitalizacijom znatno olakšava dosad ručno rađeno precizno iscrtavanje kredom po tkanini. Mjere kupca uzimat će se na daljinu preko kamere na računalu jer im je krajnji cilj da kroz te kanale dođu do tržišta u Europi. Na temelju opisanog primjera može se ustvrditi da i Varteks polako prerasta u digitalnu poslovnu organizaciju, dakle onu koja se koristi digitalnom tehnologijom kao polugom za strateški razvoj, repozicioniranje i kreiranje više vrijednosti za svoje kupce. No, svaka poslovna organizacija digitalnog doba treba ljude koji su kompetentni za vođenje promjena; e-lidere, poslovne profesionalce i talente koji aspiriraju postati predvodnici digitalne transformacije organizacije ili pokretači inovativnih start-up pothvata u digitalnom svijetu mogućnosti. Sposobnost organizacije da ostane inovativna i kompetitivna ovisi o novim tržišnim trendovima i raspoloživim kompetencijama zaposlenika. Tako je za uspjeh digitalne transformacije potreban holistički pristup menadžmenta što podrazumijeva: a) utvrđivanje strateških ciljeva organizacije, b) njihovo povezivanje s izvorima stvaranja vrijednosti, c) određivanje tehnologija koje će podržati ostvarenje korporativnih aspiracija.

Nakon toga valja uložiti višestruke napore da bi se postigli učinci na svim organizacijskim razinama. Nove tehnologije pokreću digitalnu transformaciju koja preoblikuje način poslovanja i utječe na brzinu promjena zahtijevanih e-vještina i kompetencija. U odnosu na dosad poznate vrste poslovnih promjena, digitalizaciju poslovanja je mnogo teže ostvariti. To je uistinu najveća promjena našega doba! Četvrta industrijska revolucija (IR 4.0) utjecat će na očekivanja korisnika (radi toga što je znatno ojačala njihova tržišna moć), na unaprjeđenje i dostupnost proizvoda (jer se povećala njihova kvaliteta), na sposobnost suradničkog inoviranja (nove platforme za suradnju i inoviranje), te na organizaciju poslovnih subjekata (matrične, fleksibilne i dinamički prilagodljive strukture zamijenit će krute hijerarhije). Sve to trebalo bi navesti poslovne lidere i menadžere da uporno i kontinuirano inoviraju.1 Tako na primjer, u svakom trenutku direktni kontakt s kupcem ostvaruje više od 7 tisuća zaposlenika kompanije Studio Moderna putem lanca Top Shop sa 270 maloprodajnih objekata, 130 shopping web-portala, raširene mreže veleprodajnih partnera, kreativne kataloške prodaje, 27 modernih centara za kontakt kao i vlastite televizijske produkcije. 2 Zaposlenici se koriste inteligentnim alatima za vođenje kompanije, pa su oni ti koji stvarno upravljaju kompanijom, osnaženi transferom zadaća, ovlasti i odgovornosti te putem digitalnih tehnologija. 3

Radman, G. (2018.). Obilježja digitalne revolucije (intervju). qLife-znanost i umjetnost liderstva, Zagreb, 2 (X ), 81-96.

Lider (2014.). Studio Moderna – strelovito efikasna (objav. 10. 10.) Dostupno na: https://lider.media/aktualno/tvrtke-i-trzista/poslovna-scena/studio-moderna-strelovito-efikasna/ (pristup 16. 11. 2018.)

IEDC Bled (2017.). Dostupno na: http://www.iedc.si/iedc-blog/iedc-ideas/iedc-ideas/2016/01/18/digital-age-demands-digital leaders?utm_medium=email&sslid=MzO2NDQ2MjIzMgUA&sseid=szQwMzIxMAQA&jobid=e244b0b1-ba7f-43b2-b7f8-a3f82b42602c (pristup: 19. 11. 2018.)

Suvremena trgovina 2(44)

Sjećate li se kako je uopće izgledao naš život prije nego su se pojavili mali tehnološki start-upovi poput Amazona, Googlea ili Facebooka i promijenili sve? Predali su moć u ruke tehnološki znatiželjnih i spretnih kupaca što je zauvijek transformiralo načine kako poslovne djelatnosti i pojedinci pronalaze, evaluiraju, uspoređuju, nabavljaju i koriste proizvode i usluge. Jednako kao što su od 18. stoljeća na ovamo parni stroj i elektrifikacija potpuno promijenili čitave sektore gospodarstva, tako internet, umjetna inteligencija, 3D i 4D printeri, dronovi, data analitika, digitalizacija i robotika počinju dramatično transformirati sve današnje industrije. Digitalna transformacija ne samo da je glasoviti britanski brend Burberry dovela na vrh modnog luksuza, nego i među vodeće igrače u svim industrijama. Burberry je premostio jaz između online i offline kupovnog iskustva u svojoj prodavaonici Regent Street u Londonu. Digitalno je bilo ključno za način promišljanja o brendu, a da klijenti budu tretirani na jednak način bez obzira na to jesu li povezani online ili su osobno u prodavaonici. U prodajni prostor su instalirali velike ekrane na kojima se uživo prikazuju modne revije širom svijeta, a pojedinačni proizvodi dostupni su za trenutačnu kupnju. „Burberry Regent Street“ je prvi put oživio digitalni svijet ove kompanije u fizičkom prostoru, pri čemu kupci mogu doživjeti svaki aspekt brenda kroz impresivni multimedijalni sadržaj baš kao i online. Ulaskom kroz vrata kao da su kupci ušli na korporativnu web-stranicu Burberryja. Putem digitalnih uređaja mogu kupovati online i odabrati prodavaonicu u kojoj će preuzeti odabrane proizvode, te naručiti određenog prodajnog savjetnika za vrijeme svoga posjeta prodavaonici. Burberry je također eksperimentirao s „flash prodajom“ putem Twittera i omogućio korisnicima u Kini da naručuju preko WeChata. U Kini se Burberry odlučio na neobičan put otvaranja prodavaonice na Alibabinoj

e-platformi Tmall radi podrške općem porastu online kupovine u Kini. U futurističkim konceptima toga kineskog diva elektroničke trgovine, robotika i umjetna inteligencija se integriraju u trgovinu radi povećanja efikasnosti i snižavanje troškova rada. Konvergencija online i offline maloprodaje, odnosno pridobivanje kupaca iz fizičke prodavaonice kako bi postali online naručitelji, može postati ključni stup strategije Alibabe. Alibaba Hema Fresh u Kini novi su hibrid online i offline maloprodajne i ugostiteljske usluge. Korisnici se služe Hema mobilnom aplikacijom za skeniranje barkodova u prodavaonici kako bi saznali informacije o proizvodima ili dobili ideje za kulinarske recepte. Alibaba zna sve što su potrošači kupili, pa im nudi mogućnost da ubuduće brzo naruče jednake proizvode koji će im biti isporučeni na kućnu adresu. Inače, prodavaonice su ujedno i distribucijski centri u kojima posebno zaduženi zaposleni hodaju između polica puneći vrećice s online narudžbama te ih zatim stavljaju na transportnu traku do centra za dostavu. Kupljenu hranu potrošači mogu odmah konzumirati u posebnom odjeljku prodavaonice ili će im je za 30 minuta dostaviti kod kuće (ako žive u promjeru od tri kilometra). Potrošači plaćaju putem svojih računa na platformama Taobao ili Alipay. U pojedinim prodavaonicama Heme, mogu platiti skeniranjem svoga lica na kioscima. Uz jednu prodavaonicu Heme u Šangaju, Alibaba je otvorio novi „Robot.He“ restaurant. Pomoću Hema aplikacije gosti se mogu koristiti svojim telefonima da skeniraju QR code za stolom i počnu naručivati jela s menija (koja će im često poslužiti robotski uređaji). Doba brzih promjena u digitalnoj ekonomiji ide na ruku Alibabinim strateškim planovima. Nije svaka poslovna djelatnost digitalna, ali svaka mora provesti digitalizaciju ili barem akceptirati digitalnu paradigmu. Inače će nestati! Opstat će one poslovne organizacije koje će se

Radnić, M. (2018). Prilagoditi se digitalnim trendovima ili nestati. Zagreb: Suvremena trgovina, 43(6), 23.

Perkov, D. i Pavlović, D. (2018). Trgovinsko poslovanje. Zagreb: Libertas, 168. – 169.

5 6

https://www.npr.org/sections/alltechconsidered/2017/07/05/535413093/too-convenient-a-mobile-supermarket-that-comes-to-you (pristup: 19. 12. 2017.)

pravilno prilagoditi potrebama kupaca stvarajući pritom nove vrijednosti koje će se mijenjati upravo procesom digitalne transformacije.4 Sjajni primjeri opet dolaze iz trgovinske djelatnosti. Amazon je početkom 2018. otvorio u Seattleu prvu prodavaonicu bez djelatnika pod brendom Amazon Go. Taj revolucionarni koncept upotrebljava nekoliko tehnologija, uključujući digitalnu sliku, algoritme i fuziju senzora kako bi se transakcija od uzimanja dobara, do naplate i izlaska automatski povezala. Recentni digitalni trend u maloprodaji je i interaktivna samoupravljajuća prodavaonica, također bez osoblja i klasične blagajne kao što je to Wheelys Moby Mart u Shanghaju (na slici).5 Na usluzi je potrošačima 24 sata dnevno a s pomoću aplikacije na mobilnom uređaju pretplatnici otvaraju vrata, skeniraju artikle na polici i potom ih plaćaju. Prodavaonica je oblikovana tako da se s pomoću solarnog pogona sama odveze u skladište po nove proizvode i na poziv potrošača (poput Ubera) mu izvrši dostavu.6 Ovaj tekst je autor ekskluzivno priredio za „Suvremenu trgovinu“ povezivanjem dijelova svoje novoobjavljene knjige „Upravljanje promjenama u poslovnoj organizaciji digitalnog doba“ koja je dostupna u maloprodajnoj mreži „Narodnih novina“ diljem Republike Hrvatske. Za ovo djelo je naš urednik Branko Pavlović napisao: „U svjetlu pojave nove stvarnosti poslovnim organizacijama trebaju nove ideje, novi svjetonazori i novi odnosi za izazove digitalnog doba. Također, valja redefinirati zadaće lidera i potaknuti sustavni pristup strateškom liderstvu. Upravo u tome vidim snagu i poruku ove sjajne knjige profesora Davora Perkova.“

www.suvremena.hr

[marketing i pr]

Putevi do uspješnih inovacija (2) Zašto proizvodi propadaju i što uvjetuje uspjeh? piše: prof.dr.sc. Zvonimir Pavlek

našoj praksi ljudi se vrlo često frustriraju zbog straha od neuspjeha. To je zanimljiv fenomen koji se naročito može registrirati u birokratiziranim sredinama, gdje se uvijek traži krivac, umjesto da se definira rizik i potiče stvaralaštvo. Naravno, postoje i opravdane sumnje u uspjeh inovacija, što je rezultat želje da se bude prvi na tržištu, ali i u takovim slučajevima mogu se uz rizike ugraditi i faktori uspjeha, što se onda konfrontira jedno s drugim, pa se onda prosuđuje o sljedećem koraku. Da vidimo što o tome kažu i neki eksperti koji se sustavno bave tim problemom.

Suvremena trgovina 2(44)

Prof. E.D. Hess na Darden Graduate School of Business u Virginiji, gdje sam imao prilike upoznati znamenite osobe iz škole biznisa, tvrdi da svaka organizacija koja želi uspjeh, mora izgraditi inovacijsku kulturu. U toj kulturi treba tolerirati i greške, neuspjeh, jer ako toga nema, nema ni uspjeha. Kaže da treba otjerati strah od neuspjeha, iako je i to dio inovacijskog procesa. Doduše, ne treba ići „grlom u jagode“, jer se neke stvari mogu i predvidjeti. Vidjet ćemo gdje su najčešći razlozi neuspjeha od kojih se mogu i neki donekle izbjeći.

Ohrabrujuća je teza Paula Sloanea, engleskog korporativnog govornika, trenera i autora članaka o inovacijama, da su greške majka svih inovacija. Pa generalni menadžer poznate svjetske vodeće dizajnerske kompanije IDEO Tom Kelley kaže da čim više griješiš, brže ćeš uspjeti. To je u skladu s razmišljanjem pokušaj-promašaj, što je zapravo utrka s vremenom. No, greške su uzaludne ako ne rode iskustvom koje je dragocjeno za budućnost. Nema točnih podataka o postotku neuspjeha novih proizvoda i inova-

cija općenito, ali postoje studije (A.C. Nielsen, A.T. Kearney, Harvard Business School, Forbes) koje govore o iščezavanju ili neuspjehu novih proizvoda na tržištu i to od 30 do 95%. Rezultati mjerenja najviše zavise od toga koje se vremensko razdoblje uzima u obzir, a pojedinačno taj postotak govori o mikroklimi u kompanijama. Pokušaj sistematiziranja uzroka neuspjeha temelji se na rezultatima tih studija, ali i vlastitom iskustvu kao i saznanju iz prakse drugih, a naročito velikih multinacionalnih kompanija s kojima sam surađivao po dvadesetak godina.

Pomanjkanje istraživanja Ovaj element je naoko u kontradikciji sa željom za brzinom, ali to je ipak samo isprika, jer se često ne radi samo o pomanjkanju istraživanja već i o njegovoj interpretaciji. Ne možete se osloniti na istraživanje tržišta samo po sebi. Ono je važan dio informacija kojima se raspolaže, ali to sve treba procjenjivati u odnosu na budućnost, resurse, odvagnuti i tek onda donijeti odluku. Pomankanje istraživanja, bolje rečeno kad se ne oslanja na tržište, već se ide s drugom logikom, naročito je uočeno u sredinama u kojima prevladava koncepcija tehnologije umjesto oslanjanja na one od kojih živimo – potrošače. To često dovodi do toga da se na tržište ide s nezrelim idejama koje ne poštuju sferu potrošača. Takove slučajeve često bilježimo u području prehrane s nekim ekstremnim idejama koje idu primjerice na jaku dijetetsko fokusiranje što je vezano samo za uži krug potrošača. To fokusiranje treba ostaviti specijaliziranim tvrkama ili ići s novom markom, kako ne bismo miješali u glavama ljudi ono specifično za masovnu potrošnju.

Uspavana birokratizacija Manje organizacije mogu često biti fleksibilnije od velikih sredina, pa makar to bili i svjetski giganti. Naročito je ta nefleksibilnost zapažena u sredinama gdje vlada tzv. silosna organizacija, gdje svako područje, sektor, kao da živi samo za sebe sa svojim „gazdom“ na čelu i nedodirljivi su… Mnogo brže i

fleksibilnije odlučivanje je u slučajevima gdje se ti stupovi ispresjecaju procesnom organizacijom. Čim je više silosa, više je i busena u koje se zaklanjaju pojedine cjeline koje se među sobom bore za prevlast o tome – tko je važniji. To vodi neproduktivnoj bitci koja okupira ljude, destruira ih, pasivizira, umjesto da su svi okrenuti prema potrošačima. Posebni kočničari mogu biti i „kompetentne“ osobe koje negdje u vrhu tobože uvijek moraju davati odobrenja i za stvari za koje nisu dorasle, ili su zakopani u papire između zidova umjesto da se užive u mjesta potrošnje i potrošače. Onda traže dodatne i dodatne analize, a Amerikanci su to nazvali analysis-paralysis. Nije naod-

podataka, gube se, pa je zato nastao spomenuti izraz analiza-paraliza. Oni koji bi se trebali baviti kreativnom, previše vremena troše na beskrajne podatke. Jedno je simulacija budućnosti kao neki putokaz („neki“ zato jer budućnost ne možemo uvijek precizno predvidjeti), a drugo je analiza sadašnjosti, što je zapravo prošlost. U mnoštvu podataka i analiza, gubi se bit. Gubi se i važnost koju može imati samo izabrani prioritet. Rizici se analizama ne mogu izbjeći. Dugim analizama nastaju novi rizici – zakašnjenje i kaskanje za drugima. Pogotovo ako se teži perfekcionizmu, jer to zahtjeva puno vremena i visoke troškove, a ne možemo doći do pravog rješenja u zadanom vremenu. Svaka

met spomenuti da u nas takova birokratizacija koči razvoj cijelog društva, pa su nas zato pretekli oni koji su nas nekada gledali u leđa (Češka, Slovačka, Poljska, Mađarska…).

odluka ima svoj za i protiv, pa se treba hrabro odlučiti, a beskrajne analize su često izraz straha i nesigurnosti, nespremnosti za preuzimanje rizika.

Kada se takove nepokretne organizacije ne mijenjaju, ne prilagođavaju timskom radu i procesnom odlučivanju, to je veliki, zapravo mentalni problem u kojem prevladavaju pravila iz prošlosti na koje se stalno poziva na radnom mjestu.

Pomankanje prioriteta, motivacije, preuzimanje rizika i angažiranje ljudskih resursa

Analysis-paralysis

Kad nisu organizacije prilagođene procesnom razmišljanju, dolazi do kočenja, a to znači da inovacije nisu prioritetne niti je to strateška odrednica, pa nema ni motivacije. Proučavnjem pojedinih misija u prodornim i inovativnim organizacijama može se primjetiti da inovacije ulaze u prioritet. Deklarativnost još uvijek nije dovoljna – može biti samo formalnost. Djelotvorno je tek onda kad se doslovno tog obećanja pridržava i sprovodi (za to Amerikanci imaju idiom walk the talk što bi značilo – održavati obećanje).

Analize moraju biti, ali i tu postoji mjera. Kad je sve podređeno njima i podacima, onda često analize i brojevi postaju sami sebi svrha (l’art pour l’art). Pojedinci počinju biti zbunjeni u šumi

U silosnim organizacijama se rizici ne prihvaćaju ravnomjerno, već je uvijek „netko kriv“, pa se ljudi boje ući u riskantne poslove i troše vrijeme na papirnata pokrića. To se može prevlada-

Kada takova organizacija prevladava, onda to dovodi do apsurda. Primjerice, izlazi se na tržište s idejom koju smo imali mi, ali su nas drugi pretekli, jer previše trošimo vremena na usuglašavanje, odobrenja. Kad se sve usuglasi, valja imati na umu da ideja nakon nekoliko godina može zastarjeti.

www.suvremena.hr

[marketing i pr] ti uključivanjem širih ljudskih resursa svih sektora (vjerojatno je u tome najučinkovitija sve popularnija tzv. Canvas metoda o čemu smo pisali u Suv. trgovini 6/2016.).

U organiziranom i sistematskom pristupu valja usvojiti i modele postupnosti, koje ćemo vidjeti kasnije. Naime, bez modela postupnosti javljaju se prazni hodovi, preskaču se pojedine

dovoljno sagledani svi relevantni faktori koji se mogu definirati i u kratkom vremenu. Primjerice, ako nije definiran segment, ne znamo kome je proizvod, brend upućen, kako treba sastaviti relevantnu poruku, koja cijena, kakovo pakiranje (jer nekom autoritetu baš je lijepo ono što je predloženo, bez obzira na kriterije…) i drugo što je vezano za pozicioniranje i segment.

Neodgovarajuće planiranje Neodgovarajuće planiranje je u dosta slučajeva razlog za neuspjeh, što naročito dolazi do izražaja ako se ignoriraju sljedeći elementi: • Ne odgovara strategiji kompanije ili portfelju proizvoda; • Ekstenzija brenda na krivi asortiman; Situacija je doduše kompleksna, jer se ne radi samo o tome da budu uključeni ljudi raznih profila, već i o tome koja razina ljudi je uključena. Ako nije dovoljno uključeno više rukovodstvo, već se prepušta i onima nižim razinama, mnoge stvari ostaju u zraku. No i kad su uključene samo „više“ razine, a ne dovoljno i srednji menadžment, dolazi do netransparentnosti i demotivira se izvršitelje. Stoga informacije moraju kolati i između pojedinih razina. U rađanju i razmjeni ideja javljaju se i neki osobni ego-slučajevi koji nisu tako rijetki. Naime, ljudi često pate od toga kada ideje dolaze od drugih (zavist…). Ne moraju biti svi u prvom planu. U timskom radu pojedinci prisvajaju ideje koje su rezultat tzv. lateralnog razmišljanja, poticaja sa strane. Pazite – nije važno tko je prvi spomenuo ideju, to ne znači da mu je ideja „pala u glavu s neba“, jer ona je samo rezultat poticaja u grupi, međusobne interakcije.

faze i dolazi se do pogrešnih zaključaka, improvizacije i konfuzije zbog razloga kao što su: • Ciljevi menadžmenta nisu jasni ili su nekonzistentni, pa nastaju problemi već u početku; • U upravljanju nema dvosmjernih komunikacija, odnosno prevladava direktivni sistem („direktor je rekao…“); • Signali relevantnih područja (npr. prodaja, novi momenti na tržištu, nove informacije) ne akceptiraju se; • Nema odgovornih osoba za projekt; • Sistem nije uhodan ni propisan, pa dopušta osobne improvizacije poznate kao „ego trip“.

Pogrešna koncepcija Propadaju i proizvodi koji nisu dovoljno ispitani, kao npr: • Ne odgovaraju potrebama;

Pomanjkanje sistema upravljanja inovacijama To je vrlo složen problem, jer ideje mogu biti i genijalne, ali ako ih organizacija ne sprovodi, sve pada u vodu. To je manjak organiziranog pristupa, što je veliki problem u mnogim sredinama, a pogotovo u onima koje u prvi plan stavljaju operativu i tekuće probleme.

Suvremena trgovina 2(44)

• Nije definiran segment; • Nema jasnih koristi ili ne može izazvati želju, emocionalnu vezu; • Kad je proizvod preinovativan, prerano stupa na tržište; • Poruka tržištu nije jasna, nerazumljiva je, teško se s njom komunicira. To je najčešće posljedica jakog, odnosno autoritativnog pristupa, kad nisu

• Nije u skladu s identitetom i imidžom kompanije; • Ne odgovara standardima proizvodnje, nabave, kvalitete, logistike, maloprodaje; • Prevelike barijere za ulaz na tržište; • Prerano ili prekasno lansiranje. Da pojasnimo prve tri stavke. Ako je primjerice Kraš sinonim za slastice, ne može biti za juhe. Ili Franck je nekad lansirao dodatke jelima (imitacija Vegete) koji su u percepciji potrošača imali „okus kave“. Kad je pak Podravka lansirala Jacobs kavu, ona je imala „okus na juhe“. Plivina dječja hrana je nekad bila „kemijska“, a Podravkina suprotno (Čokolino). Takovih primjera u praksi ima mnogo, jer se smatra – „mi smo jaka marka“, pa ćemo pod našim imenom lansirati sve drugo… Pogrešno, jer potrošači imaju svoju percepciju i pojedini brend spajaju s nečim što im je relevantno – toplo, blisko, slatko uživanje, domaće, prirodno, pouzdano, „za mene“, maštovito, muško, ženstveno, hedonizam, djeca, igra, užitak, kreativno, maštovito, zabavno, ideja okupljanja, zdravlje, ljepota, autentično, artizam, poistovjećenje, avanturizam, inovativno, uživanje, kult, moderno i aktualno ili tradicija itd… Razmislite s čime potrošači poistovjećuju u vašoj kompaniji proizvode, brendove, kako ih doživljavaju, kakav je emocionalni link (jako važno!), što očekuju.

Ostali razlozi Ostali razlozi mogu biti u sljedećem: • Ne odgovara tehnologija; • Tehnički nedostaci; • Pogrešan vremenski slijed razvoja i lansiranja; • Nedostatna kontrola distribucije (vrlo često proizvod ide na područja gdje nema interesa); • Jaki protuudari konkurencije; • Proizvod je izvan trendova; • Nepredviđene okolnosti (promjene u pravnim propisima, sezona, carinske promjene, „vis major“).

Od čega zavisi uspjeh novih proizvoda Najprije su ovdje navedene greške, propusti, jer se iz toga mogu izvući puoke, a sad da vidimo od čega zavisi uspjeh novih proizvoda. Znate da se u crkvi citira iz otvorene knjige, a u slučaju inovacija ipak ono minimalno što morate nositi u sebi, znati gotovo napamet(!), je sljedeće: 1. Inovativna organizacija je ona koja osigurava slobodu stvaranja, slobodu protoka ideja, toleranciju među nositeljima ideja. To znači slobodu stvaralaštva koje se ne smije sputavati već akterima treba dati mogućnost da dišu punim plućima. Neka se ide na što širi izbor ideja, koje će se kasnije prosijavati, dovoditi u sklad s kriterijima prihvatljivosti, mogućnostima izvedbe, biti u skladu s ekonomskim zahtjevima, ulogom u portfelju. Greške se moraju tolerirati i toga okolina mora biti svjestan. Zato uspješni preferiraju procesne organizacije u kojima se ne zavisi od hijerarhijskih autoriteta, već se postavljaju ciljevi koje želimo postići. 2. Ustrojiti sustav i modele upravljanja njime tako da se izbjegnu preskakivanja, improvizacije, pomanjkanja odgovornosti i koji štite od upadanja hijerarhijskih autoriteta sa strane što samo frustrira sudionike. 3. Početi s potrošačima, a to znači informacijama o tržištu. Za to tre-

ba osigurati povremeni dotok informacija, a to osiguravaju studije istraživanja tržišta, marketinga, kao i stalna promatranja, boravak među potrošačima, praćenje konkurencije, trendova. Informacije se stalno kumuliraju, jer to su dragocjena iskustva. 4. Jedinstven i superioran proizvod: diferencirani proizvod koji nudi jedinstvene korisnosti i superiornu vrijednost za kupca. Naglašava se pojam „superiornost“, ali ne gledano očima dizajnera ili ljudi iz R&D, nego sa stajališta potrošača. Ono što je jedinstveno, superiorno i korisno mora biti definirano od strane korisnika – potrošača. Potrošač treba biti „ugrađen“ u razvoj proizvoda – od istraživanja tržišta pa i direktnog involviranja. Proizvod mora biti uspoređivan s konkurentskim i na kraju testiran. 5. Definirajte segmente kojima se proizvod namjenjuje, jer to znači da odgovara njihovim potrebama, stajalištima, mentalnom sklopu, rječniku.

va koji vodi do realizacije. Kod te metode vlada pravilo jednostavnosti i razumljivosti. Naime, profesionalci iz gotovo svih funkcija skloni su izrazima koji razumiju samo oni koji su u struku upućeni. Budući da u toj metodi sudjeluju, odnosno involvirane su gotovo sve struke, jedni druge moraju razumjeti, pa je stručni jezik potrebno prevesti na jezik koji je nužan u komunikaciji. Onoga iz distribucije ne zanimaju kemijske formule, marketinški izrazi iz područja metrike, pa ekonomski, knjigovodstveni iz kontrolinga itd. Sve se to dade svesti na razumljiviji jezik, a jednostavnost je odlika baš onih koji su jako stručni i sigurni na svom području. 11. Emocionalni link jedan je od najvažnijih elemenata uspjeha. Brend, proizvod, mora biti prihvaćen „u srcu“, ✩u duši“, postati blizak, biti prihvatljiv za ciljani segment. Evo nekoliko primjera.

Vegeta kao funkcionalni proizvod nije bila šire prihvaćena dok se nije lansiralo kulinarstvo („Vegetina kuhinja“) i poticaj kreativnosti domaćice. Sličnih funkcionalnih proizvoda, dodataka jelima, ima mnoštvo, ali Vegeta je postala poticaj za kreativnost, za uspjeh u kuhinji što je za svaku domaćicu važno – receptima se obogaćuje kulinarstvo, na što je domaćica ponosna.

Zatim – Nike ti daje poticaj da imaš ono što i vrhunski sportaši. Imaš tu opremu koja je dostupna, a imaš tijelo i – just do it!

Pa Čokolino je nutritativno kompletan, a djeca ga rado jedu. Što će ti više…

6. Testirajte ideje i rješenja. 7. Pronalazite konkurentske prednosti koje osiguravaju uspjeh na projektiranom položaju (pozicioniranje). Računajte i na internacionalno tržište. 8. Sinergija je vitalni faktor uspjeha – iskorak prijeti neuspjehom. Za inovacije su važna sinergijska djelovanja u tehnologiji i marketingu. Tehnološka sinergija se temelji na korištenju tehnoloških resursa i vještina. Marketinška sinergija temelji se na istraživanju tržišta, razumijevanju potrošača, na prodajnoj snazi, distribuciji, komuniciranju i drugom što spada iz domene marketing-intelligence-a. 9. Brzina je faktor uspjeha, ali ne na štetu kvalitete. 10. Toliko često naglašavani timski rad je presudan, a Canvas metoda je za to vrlo prihvatljiva. Prednost te metode je u tome što su involvirane sve važne funkcije u poduzeću – R&D, marketing, ekonomika i financije, prodaja, nabava, distribucija. Svatko u određenoj fazi ima svoju ulogu i svi su dio susta-

12. Brzina je sve, ali ne na račun kvalitete! 13. Ugraditi rizike kako bi se obuhvatilo sudionike procesa u odlučivanju i da im se dade prostor za tolerantnu grešku. 14. Najveći rizik je – ne ići s inovacijama. 15. Konzekventno izvođenje je uvjet uspjeha inovacija. Nije važno samo imati ideju, već je treba dovesti do kraja, a onda slijedi kontrola, te ST povratna veza – feedback. www.suvremena.hr

[marketing i pr]

Kuharica za Odnose s javnošću u trgovini (17) Spiniranje

Spin doktori – vrtnja riječi piše: Željko Jelić CSOJ

Spin doktor nije akademska titula iako tako zvuči, a nije ni PR

U medijima, na razgovorima u na kavi, stalno se spominju pojmovi spin, spin doktor, spiniranje, spin-control … koji se povezuju s odnosima s javnošću (PR). Idemo, za početak, prevesti što je to spin (eng.) – vrtnja, okretanje; sukanje, predenje, kratka vožnja. Kakva vrtnja, kakvo okretanje u odnosima s javnošću? Ali dodajmo pojmu spin i pojam doktor i dobit ćemo osobu koju povezujemo s odnosima s javnošću. Idemo sada vidjeti što radi spin doktor u odnosima s javnošću. Definirajmo ga. Tu nastaje problem.

Suvremena trgovina 2(44)

Ako prelistamo stručnu literaturu, medije, pogledamo Internet dolazimo do niza „definicija“ i „objašnjenja“ o spinu, spin doktorima i specijalnim savjetnicima, kojima je zajedničko – da ih je većina negativna. Evo nekih: – Spin je ironičan naziv za pristrane objave, odnosno one objave kojima kreatori istih pripisuju sadržajem toliko očitu disproporciji u odnosu na stvarno stanje. – Spin je profinjena vještina manipuliranja javnošću. – Spin doctor – osoba zadužena za odnose s javnošću koja pokušava

negativni publicitet preokrenuti u korist klijenta i prikazati kao pozitivan, objavljujući pozitivnu interpretaciju riječi ili djelovanja tvrtke, političara ili druge javne osobe. – Spin doktor je osoba za odnose s javnošću koja pokušava preduhitriti loš publicitet objavljivanjem povoljne interpretacije događaja ili akcije neke tvrtke ili političara. – Spin je zapravo trik kojim se istinu ne pretvori u laž (ili obrnuto), nego se činjenice toliko zavrte da ih se i bez iznošenja očitih laži – tada može prikazati u posve drukčijem – pozitivnom svijetlu od stvarne istine

(koja je obično vrlo ružna i negativna). – Spin doktori specijalisti za smišljanje i izvođenje operacija preuveličavanje nekih događaja u cilju dobivanja pozitivnih reakcija u javnosti. – Spin doktori naziv za ljude koji se bave nekom vrstom komuniciranja, prije svega strateškog komuniciranja u politici. – Spin doktor – zapravo se radi o vrsti PR-ovaca kojima je stručno područje savjetovanje za imidž. Pritom se ti savjetnici služe raznim metodama kako bi uspješno odradili svoj zadatak pa se često kaže i kako se bave prljavim poslovima. – Spin doktor je čovjek čiji je posao spiniranje, proizvodnja netočnih ili iskrivljenih informacija i njihovo plasiranje u javnosti, kako bi javnost pogrešno zaključivala. – Spin je oblik propagande, postignut kroz pružanje pristranog tumačenja događaja ili kampanje kako bi se uvjerilo javno mnijenje u korist ili protiv neke organizacije ili javne osobe. – Spin-doktoring je umjetnost „spletkarenja“ strategija odnosa s javnošću, koja vijestima daje željeni smjer interpretacije. – Spin doktor je savjetnik za imidž koji koristi sve dostupne komunikacijske metode kojima može utjecati na rast ili sprječavanje padanja imidža osobe ili kompanije za koju radi. Pravi spin doktor je onaj koji je toliko vješt u svom poslu da može plasirati svoju „friziranu“ istinu na način da ona bude u javnosti pozitivno prihvaćena. Moja malenkost iz svega ovoga može izvući definiciju, koja može zvučati pomalo ironično, ali istinito: Spin doktori bave se spin doktoringom – umjetnosti „spletkarenja“ (agramerski rečeno – švindleraj, šmirant), koja, kad se nazove strategija odnosa s javnošću, vijestima daje željeni smjer interpretacije u svrhu popravljanja imiđa, skretanja reflektora s bitnog na nebitno, preuveličavanja pozitivnog i smanjivanja negativnog, a sve to vještim manipuliranjem masovnim medijima. Sve se to radi uglavnom u politici (osobe, stranke,

vlade) ali i u ostalim organizacijama (bankama, biznisu, proizvodnim organizacijama…). Spin doktori su povezani s medijima, poznaju njihovu tehnologiju, njihove karakteristike, imaju dobre veze s izdavačima, urednicima, zavise od medija (ali i oni od njih). Dobar ‘spiner’ je onaj koji može svoju verziju istine plasirati u medije tako da ona bude prihvaćena u javnosti točno onako kako on želi. Vještine ovih komunikacijskih eksperata najviše dolaze do izražaja u kriznim situacijama. Kako postoji spin tako danas postoje i specijalisti za smišljanje i izvođenje tih operacija, zvani spin doktori. To su najčešće dobro obrazovani ljudi iz sfere društvenih nauka (politolog, psiholog) obično savjetnik za odnose s javnošću zadužen za stvaranje pozitivne slike u javnosti (imidža) neke osobe, stranke, tvrtke ili proizvoda. Dakle spin doktori pokušavaju dati potpuno nov i smjer (kao što tenisači mogu spin udarcem dati potpuno novu, nezamislivu putanju teniske loptice) određene vijesti ili događaja. Profesionalni medijski savjetnici (čitaj: spin doktori) mogu nadograditi i preobraziti, naglasiti i oduzeti, forsirati i ublažiti mnogo od onoga što su prirodne karakteristike osoba, organizacija, događaja. Oni smišljaju slike i poze, susrete i situacije, događaje, a sve to kako bi njihovi nalogodavci bili prihvatljiviji publici. Izraz spin doktor prvi je upotrijebio George Orwell u svom distopijskom romanu ‘1984.’ gdje je glavni lik bio spin doktor zaposlen u Ministarstvu istine. A baš te 1984. godine pojam „spin doctor“ upotrijebljen je za savjetnike koji su vodili predsjedničku kampanju Ronalda Regana. U članku ‘Debata i spin doktori’ New York Times je napisao: „Nakon što je večeras završila debata Reagan-Mondale, deseci muškaraca u dobrim odijelima i žena u svilenim haljinama cirkulirat će press centrom i novinarima nuditi ‘pouzdane’ informacije. To neće biti ljudi zaduženi za odnose s medijima koji pokušavaju utjecati na novinare. Bit će to spin doktori“. Dakle krenulo je u politici. Ubrzo su se spin doktori pojavili u svim branšama komunikacije s javnošću, pa ih danas možemo vrlo često sresti u ekonomiji, a ekonomska kriza dala im je uzlet. Jedno od glavnih pravila spin doktora je da ne bude medijski eksponiran, jer u slučaju eksponiranosti njegov rad

dolazi pod posebno povećalo i svaki njegov potez tretira se negativnom konotacijom spina. Ali kad ih mediji jednom „provale“ oni postaju „zvijezde“. Za odlične učenike koji žele nešto više saznati o ovoj temi preporučujem filmove „Predsjedničke laži“, „U banani“ (glavni lik Malcolm Tucker, inspiriran je upravo kraljem spina, Campbellom) te seriju „Svi gradonačelnikovi ljudi“. Zanimljivo je malo i proguglati i pročitati o slavnim spin doktorima u svijetu: Alastair Campbell „Kralj spina“ (zloglasni), bivši medijski savjetnik britanskog premijera Tonyja Blaira; Karl Christian Rove (Bushov mozak) koji je vodio izborne kampanje za Georgea W. Busha, i za mnoge članove Senata i Kongresa SAD-a; P. J. Mara – bivši savjetnik irskog premijera Bertiea Aherna i Ive Sanadera, Mark McKinnon – medijski strateg američkog predsjednika Georga W. Busha, Joaquin Navarro-Valls – ravnatelj tiskovnog ureda Svete stolice; Alex Braun čiji su klijenti bili nekadašnji britanski premijer Tony Blair, bivša državna tajnica SAD-a Hilary Clinton, kao i nekoliko drugih šefova vlada (Zoran Milanović) i predsjednika diljem svijeta. Poslušajte pjesmu T.B.F – Spin doktor.

O hrvatskim spin doktorima Oni pravi skrivaju se kao što zmija skriva noge, jer ne žele da javnost zna za njih i za koga rade, njihova moć leži upravo u nevidljivosti. Oni koji su otkriveni i o kojima se piše uglavnom su loši spin doktori, jer se spominju uglavnom po „provaljenim“, lošim spinovima. Možemo ih nazvati wannabe spin doktori koji o tom zanatu znaju uglavnom ono što su pročitali u novinama. Ima onih o kojima se piše kao o spin doktorima, a takvim su ih proglasili uglavnom mediji koji ne razlikuju osnovne pojmove u PR-u: odnosi s javnošću – komunikacijski savjetnik – glasnogovornik – spin doktor. www.suvremena.hr

[marketing i pr] Sivci: Priznajmo, svi mi pomalo spiniramo Razlika između PR-ovca i spin doktora Postoji jedna glavna razlika između posla PR-ovca i spin doktora, a očituje se u tehnikama korištenja. Naime, klasični odnosi s javnošću zaista jesu temeljeni na činjenicama koje su istinite te uz istinitost dolaze i činjenice koje to dodatno potkrepljuju, dok se u spinu, slobodno se može kazati, koristi tehnika manipulacije i trika.

Svi ćemo na Facebook staviti fotografiju na kojoj se ne vidi naš pivski trbuščić ili celulit, jer želimo izgledati bolje nego u stvarnosti. Izrez fotke koji više skriva nego otkriva također je spin. Prijatelju ćete reći da je njegov novi outfit „interesantan“, da zagorjelo jelo ima „različit okus i bogat aftertaste“. Spinirate!!! Zapravo svatko od nas pomalo spinira.

KUHARICA Ovaj puta ne donosimo recept za pripremu finog jela. Donosimo tehnike kojima se služe spin doktori kod spravljanja svojih jela u spin kuhinji. Tehnika selektivnog prikazivanja činjenica (cherry picking – branje trešanja) koja podrazumijeva odabir onih činjenica koji su pozitivne za klijenta i zanemarivanje negativnih. Davanje pomno smišljenih off the record izjava (primjerice „iz izvora bliskih vladi“, „visoki izvor“ ili „dobro upućenog pojedinca“) u kojima se nešto tvrdi, pa poriče, pa opet tvrdi... Circulus vitiosus (govorenje u pogrešnom krugu). Naizgled se o nečemu nešto govori, raspravlja, ali sve to temeljem nedokazanih činjenica. Tehnika prikrivanja neželjenih/loših vijesti (buryng news) – ako u javnost dospije neka neželjena vijest ili se povuče pogrešan potez onda se „iskapaju“ neki drugi događaji ili se stvaraju polu ili potpuno izmišljeni događaji koji pokrivaju osnovnu vijest ( film „Predsjedničke laži“, Sanader – satovi – Verona). Ili iznošenjem neke u javnosti vrlo popularne i dugo očekivane pozitivne vijesti, ali uz istovremeno nabrajanje loših vijesti – nadajući se da će se mediji fokusirati na popularnu vijest. Ili iznošenje nebitne negativne vijesti da bi se pokrila prava negativna vijest). Sahranjivanje loših vesti biranjem pravog tajminga za iznošenje loših vijesti koja se odnosi na tvrtku, proizvod ili osobu kad je javnost usmjerena na neki značajan globalni događaj (globalni događaj anulira pažnju sa te loše vijesti). Tako se i danas citira glasnogovornicu britanske vlade Jo Moore, koja je poslala 11. rujna 2001. na dan napada na Svjetski trgovački centar, email sa sadržajem Danas je najbolji dan da se objavi sve čega se sramimo. Brifing je taktika koja je nastala kako bi osigurala vladi da dostavi svoju poruku najefikasnije, direktno i prema medijima. Brifinzi na najvišoj visini, između premijera, predsjednika i urednika započeli su još prije Drugog svjetskog rata u SAD-u. Tu je i tehnika Puštanja probnih balona. Priznavanje greške, gdje se, retorički, priznaje greška, ali se ne navodi tko je (organizacija ili osoba) napravio grešku. Pasivnim se glasom fokusira na akciju, a izostavi se počinilac. Upotreba eufemizma (figura je kojom se neki izraz zamjenjuje drugim, ali u blažem obliku) da se nagrdi ili pak uljepša nečiji stav ( Ja nikad ne lažem. Samo povremeno govorim neistinu. To je puno pristojnije. Hebrang). Tehnika „mrkva – štap“ – u početku se novinarima daju neke informacije i proučava se njihov rad. Ako je novinar naklonjen onome što želimo spinirati i dalje će dobivati informacije (mrkva), a ako je nenaklonjen obustavlja se suradnja s njima (štap). Izvlačenje „prljavog veša“ konkurencije radi odvlačenja fokusa s nekog ili nečeg čije interese zastupamo. Korištenje anonimnih osoba za promociju proizvoda ili političke ideje (pisma čitatelja, poziv običnog gledatelja) i dr. Ankete su nepresušno vrelo za spiniranje. (Ne)spretno formulirana pitanja i ponuđeni odgovori mogu značajno utjecati na rezultate ankete, a onda slijedi njihovo interpretiranje, svatko onako kako mu odgovara. Prave ankete su one koje su napravljene i za njih nikada ne saznate, jer pravi spin doktori ankete koriste kako bi koristili saznanja iz njih da usmjere kampanju, a ne da manipuliraju novinskim člancima. Razlika između PR-a i spina je u dva mala, ali jako bitna detalja. PR se bazira na afirmaciji i činjenicama, a spin na manipulaciji i trikovima.

Suvremena trgovina 2(44)

Osvoji Mercedes lako. KTC zna kako! SUPERMARKETI NAGRAÐUJU OD 01.03. do 30.06.2019. GLAVNA NAGRADA :

MERCEDES A 160

GRADE A N E T BOGA KRUGA 19. G O K A V .20 S 1. do 31.03

ila utomob a o d a E g u 4 kru VNE NAGRAD A L a JANJE G z svih krugov A V S O i ZA ni ju raèu sudjelu

traje od 0 019. Prvi krug . do 30.04.2 1 0 d o je a tr r 019. Drugi krug w.ktc.h do 31.05.2 . w 1 0 w d a o n je tra 019. Više Treći krug do 30.06.2 . 1 0 d o je ug tra Četvrti kr Na poleđini računa ispišite svoje ime, prezime, adresu i broj telefona, te račun ubacite u za to predviđenu kutiju. Izvlačenje nagrada: 1. krug 10.4.2019, 2. krug 10.5.2019, 3. krug 10.6.2019., 4. krug 13.7.2019. U nagradnoj igri nemaju pravo sudjelovanja zaposlenici KTC-a te članovi njihovih obitelji. Fotografija automobila služi samo kao ilustracija.

[sajmovi]

Sajam - tržišna institucija 21. stoljeća (4. dio) piše: mr.sc. Branko Pavlović

„Ugled se stvara cijeloga života, a nekoliko je sekundi dovoljno da se uništi.“ (R. Kraljević, D. Perkov: Menadžment tržišnih komunikacija, str. 187; Libertas, 2014., god.)

ok se smetnje u komunikacijskom procesu u privatnom životu obično javno ne demonstriraju (izuzev kad je riječ o poznatim osobama) one u poslovnom svijetu lako su dostupne lokalno i globalno. U tvrtkama se tim pitanjima, između ostalih, bavi poslovna funkcija koja nastoji graditi što bolju percepciju tvrtke u javnosti, poznatu pod sintagmom odnosi s javnošću i označavaju specifičan splet komunikacijskih aktivnosti tvrtke. Oni predstavljaju upravljačku i komunikacijsku funkciju, dvosmjerni su i interaktivni, pokrivaju širok raspon djelovanja te imaju slijedeća obilježja (Wilcox, 2003): – namjera – odnosi s javnošću su namjerni (a ne slučajni); – planiranje – odnosi s javnošću su dugoročni (a ne kratkoročni); – izvedba – odnosi s javnošću su učinkoviti samo ako su temeljeni na stvarnoj izvedbi organizacije; – javni interes – odnosi s javnošću trebali bi biti od koristi tvrtki i široj javnosti. Polazeći od navedenih činjenica i obilježja može se reći da odnosi s javnošću i upravljanje njima u praksi trebaju biti sustavni i komplementarni dio integrirane tržišne komunikacije. Za uspješno poslovanje, ugled i izgradnju pozitivne korporativne slike, nužna je suradnja sa ciljnom ili ključnom javnosti, a SAJAM je upravo ta ciljna točka susreta i sigurno je jedna od temeljnih točaka komunikacije tvrtke i

Suvremena trgovina 2(44)

javnosti. Tvrtke-izlagači pri definiranju nastupa na određenom sajmu moraju imati na umu koji su im ciljevi izlaganja – nastupa na sajmu (što nastupom žele postići). Tvrtke u pravilu svoje ciljeve nastupa na sajmu svrstavaju u slijedeće grupe: 1. KONTAKTNI CILJEVI, u sebi sadrže njegovanje kontakata s poznatim partnerima te uspostavljanje novih kontakata s dosad nepoznatim, ali potencijalnim partnerima. Njegovanje poslovnih kontakata sa starim partnerima i s medijima daljnji je nastavak ostvarenja konkretnih ciljeva. 2. PRODAJNI CILJEVI, u sebi sadrže zaključivanje prodajnih ugovora, pripremanje prodajnih aranžmana, ostvarivanje promjenjenih uvjeta prodaje.

3. CILJEVI PREZENTACIJE, obuhvaćaju primjenu proizvoda, prezentaciju novih proizvoda, poboljšanje novih proizvoda. Tu je vrlo značajna diskusija s kupcima o proizvodu. 4. CILJEVI KOMUNIKACIJE temelje se na izgradnji osobnih kontakata s kupcima gdje se učvršćuje stupanj upoznavanja s proizvodom. Ako se mijenja imidž proizvoda, o tome se obavještavaju poslovni partneri u trenutku njihove prisutnosti na izložbenom prostoru. Usavršavanje kroz razmjenu iskustava vrlo je važna povratna informacija. 5. CILJEVI DISTRIBUCIJE mogu biti različiti – izgradnja regionalne ili nacionalne distribucije, stjecanje novih distribucijskih i trgovinskih partnera, licence, kooperativni ugovori, prodor na nova tržišta bilo geo-

CILJEVI CILJEVIPODUZEĆA PODUZEĆA (srednjoročni (srednjoročniplanovi) planovi) CILJEVI PODUZEĆA (srednjoročni planovi) SUDJELOVANJE SUDJELOVANJENA NASAJMU SAJMU KOMUNIKACIJISKI KOMUNIKACIJISKI CILJEVI: CILJEVI: KOMUNIKACIJISKI - -razvoj razvojosobnih osobnihkontakata kontakata - -upoznavanje novih upoznavanjeCILJEVI: novihkupaca kupaca

SUDJELOVANJE NA SAJMU CJENOVNI DISTRIBUCIJSKI CJENOVNI DISTRIBUCIJSKICILJEVI: CILJEVI: CILJEVI: CILJEVI: CJENOVNI DISTRIBUCIJSKI CILJEVI: - -proširiti distribucijsku proširiti distribucijskumrežu mrežu - -ispitati zazamanevre ispitatiprostor prostor manevres s CILJEVI: - -potraga potragazazanovim novimagentima agentima- cijenama cijenama

prodor nananova prodor novatržišta tržišta mrežu - proširiti distribucijsku - -učvršćivanje imagea poduzeća - -ispitati s spostojećim učvršćivanje imagea poduzeća ispitatizadovoljstvo zadovoljstvo postojećim razvoj osobnih kontakata prostor za manevre s - -licencni licencni ugovori potragaugovori za novim agentima - -učvrstiti postojeće poslovne cijenama učvrstiti postojeće poslovne cijenama upoznavanje novih kupaca kooperativni ugovori kooperativni ugovori na nova tržišta kontakte - -kreirati kontakte kreirati cijenuzazanovi novisproizvod proizvod - učvršćivanje imagea poduzeća ispitaticijenu zadovoljstvo postojećim - -prodor - licencni ugovori - -prikupljanje novih prikupljanje novihtržišnih tržišnih učvrstiti postojeće poslovne cijenama - kooperativni ugovori informacija informacija kontakte - kreirati cijenu za novi proizvod - -razmjena iskustava razmjena iskustava prikupljanje novih tržišnih -benchmarking benchmarking - informacija - razmjena iskustava Izvor: AUMA Praxis, Successful Participation inTrade Trade Fairs, 1998. g. - benchmarking Izvor: AUMA Praxis, Fairs, 1998.g. Izvor: AUMA Praxis,Successful SuccessfulParticipation ParticipationininTrade Fairs, 1998.g. Izvor: AUMA Praxis, Successful Participation in Trade Fairs, 1998.g.

grafskih ili po branši, otkrivanje novih tržišnih segmenata. Pri tome je značajna provjera tvrtkinih izvoznih šansi.

6. CILJEVI ISTRAŽIVANJA PROIZVODA – ispitivanje tržišne sposobnosti kroz cijenu, dizajn proizvoda, pakiranje. Pri tome se utvrđuje prostor za formiranje cijena i sagledavaju se zahtjevi prema proizvodu u njegovoj primjeni. Promataju se poslovni partneri prilikom prezentacije novih ili modificiranih proizvoda u odnosu na mogućnost primjene, prerade ili potrošnje proizvoda. 7. CILJEVI ISTRAŽIVANJA TRŽIŠTA – provjeravaju se konkurentske sposobnosti partnera, ispituje se situacija i trendovi u branši, razmjenjuju iskustva. 8. CILJEVI ISTRAŽIVANJA KOMUNIKACIJA – bave se istraživanjem stupnja upoznatosti s proizvodom te ponašanje posjetitelja i njihova reakcija na eksponate.

Za uspješan nastup, pa tako i uspostavu i održavanje slike o tvrtci, integriranom tržišnom komunikacijom /PR/, tvrtke definiraju ciljeve koje proizlaze iz srednjoročnih i dugoročnih planova poslovanja. Komunikacijski ciljevi, s pozicija PR-a, a tako i nastupa na sajmu utječu na znanje, stavove i ponašanje ciljne javnosti te predstavljaju sve važniji alat interaktivnog marketinga, a sajam je jedna od ključnih točaka interaktivnog marketinga. Kao poslovna funkcija PR vrednuje stavove ciljnih javnosti i s time u skladu usklađuje politike i procedure tvrtki, te provodi programe odgovarajuće komunikacije s ciljem postizanja razumjevanja i prihvaćanja okoline. Stoga, da bi ostvarile zadane ciljeve, prije svega tržišne, tvrtke moraju ulagati i u odnose s javnošću. Dobrim PR-om pridonosi se strateškim ciljevima, poboljšanju korporativnog imidža ili branda, promjeni stavova kupaca i potrošača, jačanju veza s ulagačima i njihovim savjetnicima te razvoju i povećanju reputacije tvrtke u javnosti. Optimalna točka za testiranje i provođenje svih aktivnosti je SAJAM. Komunikacija je istovremena dvosmjerna aktivnost, između posjetitelja i tvrtke (osoblja na sajmu) u toku kojeg sudionici u osobnom kontaktu razmjenjuju informacije. Svrha te aktivnosti je zadovoljenje informacijskih potreba posjetitelja. Time se zapravo olakašava posjetitelju donošenje odluke o stupanju u poslovni odnos (kupoprodaju) s tvrtkom. Zadatak tvrtke, njenih uposlenika u ovoj komunikaciji

PROIZVODNI PROIZVODNI CILJEVI: CILJEVI: PROIZVODNI - -testiranje testiranjeprihvaćenosti prihvaćenosti CILJEVI: prodajnog prodajnogasortimana asortimana - -predstavljanje inovacija predstavljanje inovacija testiranje prihvaćenosti - -promjena promjenapakiranja pakiranja prodajnog asortimana - predstavljanje inovacija - promjena pakiranja

– kupoprodajnom razgovoru – je pružanje prave informacije (upravo one koju posjetitelj treba), na pravi način (upravo onako kako će tu informaciju posjetitelj najlakše prihvatiti), u pravo vrijeme (upravo kad je posjetitelj treba jer zato je i došao na sajam). Rezultat razgovora (komunikacije) ne ovisi samo o jednom sudioniku, već je posljedica utjecaja zaposlenika na posjetitelja i obrnuto. Danas postoje razvijene razne metode komunikacije i upravo je funkcija PR-a da tvrtku i uposlenike pripremi za što kvalitetniju poslovnu komunikaciju, a najbolji ispit uspješnosti je upravo SAJAM. Sajamska organizacija (organizator sjama) je tu da bude crvena nit uspješne komunikacije. U tom procesu, po Sudaru (prof.dr.sc. J. Sudar), moramo razlikovati slijedeće faze: kontakt zaposlenika i posjetitelja; definiranje potrebe posjetitelja; prezentaciju; zaključivanje razgovora – komunikacije. Sve te faze komunikacije će se u pravilu uspješno odviti na samom sajmu, ali po završetku tog poslovnog razgovora, završetku sajma, predstoji postsajamska aktivnost koja zahtjeva ne samo analizu nastupa na sajmu. O njoj presudno ovisi ocjena uspješnosti nastupa na sajmu. Sajam je i prvo mjesto testiranja i ocjene našeg proizvoda – usluge, kao i definiranja razvojne i poslovne politike. Temeljem te ocjene tvrtka kreira okvir u kojem će poslovati. Reklo bi se da tvrtka mora kreirati okvir u kojem će poslovati da to drugi ne bi činili za nju. Ona ugled stvara cjelog života, a samo je nekoliko skundi doST voljno da se uništi. www.suvremena.hr

Kupovina franšize piše: doc.dr.sc. Aleksandar Erceg Sveučilište Josipa Jurja Strossmayer u Osijeku, Ekonomski fakultet u Osijeku

upnja franšize pokretanje je poduzetničkog pothvata primatelja franšize i ulazak u poduzetničke vode. Potencijalni primatelj uočava priliku i ulazi u franšizni pothvat kupnjom franšize. Prije toga treba postaviti najvažnije pitanje – kako odabrati pravu franšizu? Prije donošenja odluke, potencijalni primatelj franšize mora pažljivo ocijeniti svoje ciljeve i motive, istražiti svoje financijske i profesionalne mogućnosti te identificirati rizike s kojima se može susresti tijekom razvijanja svog posla – franšize. Dobra je vijest da, ako je poduzetnik napravio početno istraživanje i smatra da franšiza može biti dobar pristup za postizanje financijskih i osobnih ciljeva, postoji nekoliko potvrđenih koraka kako bi se osigurala inteligentna i dobro obaviještena odluka.

Koraci u kupnji franšize Donošenje odluke o kupnji franšize važan je proces koji uključuje i znatan fi-

Suvremena trgovina 2(44)

nancijski iznos. Potencijalni primatelj franšize treba se što je moguće bolje informirati prije kupnje i biti svjestan da je često vrlo teško pravno i financijski prekinuti franšizni odnos. Svaka franšizna ponuda treba biti vrlo pažljivo istražena i proučena. Istraživanje i proučavanje franšizne ponude uključuje sastanak s davateljem franšize, pažljivo proučavanje franšizne ponude, traženje pravnih savjeta od odvjetnika koji se bavi franšiznim poslovanjem, traženje savjeta od financijskih savjetnika te sastanke sa sadašnjim primateljima franšize i s primateljima franšize koji su izašli iz sustava. Potencijalni primatelj franšize mora odrediti hoće li mu franšiza biti jedini ili dodatni izvor prihoda. Naime, neki su franšizni sustavi kreirani tako da osiguraju primatelju franšize dodatni prihod, a ne samo osnovnu plaću i time privlače potencijalne primatelje franšize. Franšiza može biti iznimno dobar izbor za osobe koje žele pokrenuti posao, ali nemaju prethodno iskustvo.

Davatelj franšize, osim što nudi provjereni sustav poslovanja, osigurava i edukaciju i treninge za svoje primatelje franšize, tehničku potporu i razne druge oblike pomoći tijekom trajanja ugovora o franšizi. Potencijalni poduzetnici moraju uvijek kupnju franšize usporediti s alternativom kakva je npr. kupnja postojećeg posla ili pokretanje vlastitog posla od nule. Odgovori na sljedeća pitanja mogu pomoći potencijalnom primatelju franšize da procijeni je li franšiza pravi izbor za njega (Seid i Thomas, 2006): • je li spreman primati naređenja davatelja franšize – davatelji franšize vrlo su ozbiljni kada je riječ o tome kako franšizne lokacije trebaju poslovati. Franšiza nije dobra za ljude koji vole isprobavati svoje ideje ili su vrlo neovisni, • je li spreman biti dio franšiznog sustava ili više voli biti neovisna poslovna osoba – davatelj franšize može tražiti od primatelja uplate

za troškove marketinga koji je namijenjen za promociju na nacionalnom tržištu, a ne na lokalnom na kojemu primatelj posluje. Hoće li primatelju smetati upotreba njegova novca za razvoj tržišta na kojemu ne posluje i je li spreman prepustiti kontrolu nad promocijom, • kako će reagirati ako njihove prijedloge za poboljšanje poslovanja davatelj franšize odbije? Kako će se osjećati ako dobije odgovor da bi prijedlog mogao biti dobar za primateljevo poslovanje, ali ne i za cijeli sustav te da se može prihvatiti samo ako bude primjenjiv na cijeli sustav, • što traži u poslovanju, koliko puno želi raditi, je li noćni ili jutarnji tip osobe, • koliko je spreman riskirati s ulaganjem novca, kako će se osjećati ako njegovo poslovanje bude u gubitku, a ipak bude morao plaćati tantijeme za poslovanje u sustavu? Prethodna pitanja nisu postavljena kako bi navela na pomisao da franšiza nije atraktivna metoda poslovanja, ali važno je da potencijalni primatelj franšize bude svjestan što ga očekuje u franšiznom poslovanju prije nego što kupi franšizu. Kupnja franšize može se opisati kao proces od sedam koraka. Važno je imati na umu najvažnije pravilo pri kupnji franšize – ne donositi brzoplete odluke. Kupnja franšize i vlasništvo franšizne lokacije obično je visoko financijski i radno zahtjevno. Stoga bi proces donošenja odluke o kupnji franšize trebao biti pažljivo proveden. Ako tijekom procesa donošenja odluke o

kupnji franšize potencijalni primatelj ima nedoumica, treba zaustaviti proces dok ne dobije sve odgovore na svoja pitanja. Prvi korak u kupnji franšize je lista prioriteta koju mora napraviti potencijalni primatelj i kupac franšize. Lista ne mora biti potpuna ili finalna, no mora sadržavati sve što će primatelja zadovoljiti i pomoći mu u početnom traženju franšize. Nakon kreiranja liste prioriteta, listu treba „pročistiti“ kako bi se područje istraživanja smanjilo s nekoliko tisuća na nekoliko desetaka franšiznih prilika. To je moguće napraviti korištenjem alata koje nude stranice poput Franchise Selector Tool ili FranchiseHelp.com – filtriranje prema industriji, lokaciji, razini investicije, životnom stilu itd. Nakon korištenja ovog alata, potencijalni primatelj dobit će listu od nekoliko desetaka franšiza koje je potrebno detaljnije istražiti. No kako nije moguće posjetiti sve franšize s liste, treba posjetiti sajam franšize ili neki drugi događaj na kojemu se prezentiraju franšizne prilike koje zanimaju potencijalnog primatelja. Posjetom štandu potencijalne franšize i postavljanjem pitanja, potencijalni primatelj neće dobiti sve odgovore, ali će to biti dovoljno da sa svog popisa ukloni franšize koje ne odgovaraju kriterijima koje je postavio. Nakon odabira nekoliko potencijalnih franšiza, treba posjetiti njihove franšizne lokacije te razgovarati s trenutnim primateljima i zaposlenicima. Tijekom tih posjeta, potencijalni primatelj franšize uvijek se mora zapitati je li to upravo onaj tip posla kojim se on želi baviti i upravljati njime. Osim s trenutnim primateljima franšize, potencijalni se primatelj treba naći

i s bivšim primateljima kako bi dobio informacije o razlozima njihova izlaska iz franšiznog odnosa. Na sastancima s trenutnim i bivšim primateljima franšize, potencijalni primatelj treba postaviti pitanja poput (Tomzack, 2002): ‚ koliko ste dugo primatelj franšize, ‚ što vas je privuklo ovoj franšizi, koje ste još franšize istraživali, kako ste provodili istraživanje, ‚ s koliko ste trenutnih i bivših primatelja franšize razgovarali, je li davatelj franšize bio spreman pomoći tijekom procesa istraživanja, ‚ jeste li tražili/imali pomoć odvjetnika, financijskog i poslovnog savjetnika, jeste li se savjetovali s obitelji, ‚ je li proces kupnje franšize prošao bez problema, ‚ koliki je prihod vaše franšizne lokacije, koliki je ostvareni profit, je li plaćanje tantijema davatelju franšize problem u svakodnevnom poslovanju, jeste li bili iznenađeni neočekivanim troškovima ili očekivanim, ‚ pomaže li vam dovoljno davatelj franšize u poslovanju, pruža li vam edukaciju i neprekidnu potporu u poslovanju, ‚ kako biste opisali svoj odnos s davateljem franšize kada ste pokrenuli poslovanje, a kako trenutni odnos, ‚ koliko prosječno sati tjedno radite, možete li si priuštiti godišnji odmor, koliko često i na koliko dana, ‚ je li poslovanje zadovoljilo vaša očekivanja o prihodima i životnom stilu,

Korak 1

Korak 2

Korak 3

Korak 4

• Postaviti svoje prioritete za kupovinu franišize i istražiti potencijalne davatelje franšize

• Proučiti ugovor o franšizi u suradnji s odvjetnikom

• Organizirati sastanak s davateljom franšize i provjeriti njegove reference

• Pregledati sve dokumente s odvjetnikom



Korak 7 Izvor: prilagođeno prema Barringer, Ireland, 2016: 539

• Početak poslovanja



Korak 6 • Početna obuka



Korak 5 • Potpisivanje ugovora o franšizi

Slika 1: Proces kupovine franšize www.suvremena.hr

[franšiza] ‚ koje su najbolje, a koje najgore stvari vezane uz ovu franšizu, ‚ kada biste sve ponovno radili, biste li kupili istu franšizu, zašto da, a zašto ne, ‚ zašto ste prestali biti primatelj franšize, što mislite o franšizi nakon izlaska, ‚ postoji li još nešto što bih trebao znati o ovoj franšizi? Drugi je korak organizacija sastanka s odvjetnikom koji se bavi franšiznim poslovanjem i koji će zastupati interese primatelja, a ne davatelja franšize. Odvjetnik treba pripremiti potencijalnog primatelja za sastanak s davateljem franšize i pregledati sve dokumente prije nego što se potpišu. Treći korak počinje sastankom s davateljem franšize i provjerom njegovih podataka. Potencijalni primatelj treba organizirati sastanak s davateljem u sjedištu davateljeve tvrtke. Tijekom sastanka, potencijalni primatelj trebao bi usporediti dojmove koje je dobio tijekom razgovora s trenutnim i bivšim primateljima franšize s informacijama koje će mu na sastanku dati davatelj franšize. Na sastanku s davateljem franšize, potencijalni primatelj treba postaviti sljedeća pitanja (Seid i Thomas, 2006): ‚ kakva je povijest tvrtke (financijski status, rezultati poslovanja, vodstvo), ‚ kako se provodi edukacija i mentoriranje primatelja franšize, može li davatelj prezentirati uobičajeni raspored edukacije, uključuje li edukacija provjeru primateljevih mogućnosti izvršavanja zadataka, a ako ne, kako se određuje kompetencija primatelja za izvršavanje zadataka, ‚ može li davatelj franšize prezentirati uobičajeni raspored terenske potpore te detalje i način davanja potpore primateljima franšize, uključuje li terenska potpora i vrijeme provedeno s primateljem na njegovoj lokaciji pri pokretanju poslovanja, a ako je odgovor potvrdan, koliko će se dugo i na koji način pružati potpora, ‚ koje su mogućnosti učenja i rasta poslovanja dostupne primateljima franšize,

Suvremena trgovina 2(44)

‚ kakva je politika davatelja franšize prema najmu i/ili lizingu opreme i lokacije na kojoj se odvija poslovanje, ‚ kako teče proces izlaska iz franšize, ‚ ako je primatelj u problemima, na koji mu se način pomaže i kako teče poslovanje, ‚ kolika se prodaja i prihod može očekivati tijekom prvih 12 mjeseci praćenja sustava, ‚ koji su trenutni i potencijalni konkurenti koji mogu utjecati na poslovanje franšize i kako se davatelj planira boriti s prijetnjama? Potencijalni primatelj treba provjeriti sve reference koje mu davatelj predoči. Također, njegova mantra treba biti provjera, dvostruka i trostruka provjera svih informacija koje dobije od davatelja franšize. Sljedeći korak uključuje pregled svih primljenih dokumenata i ugovora s odvjetnikom. Potencijalni primatelj zajedno sa svojim odvjetnikom treba pregledati sve dokumente koje mu je predao davatelj franšize. Dokumenti uključuju ponudu za sklapanje franšiznog ugovora i sve ugovore koje potencijalni primatelj treba potpisati (ugovor o franšizi, ugovor o najmu, ugovor o lizingu itd.). Tijekom ovog koraka potencijalni primatelj može pregovarati o uvjetima sklapanja ugovora o franšizi, no pregovaranje je često samo formalnost jer davatelj franšize nije spreman činiti kompromise za svakog pojedinog primatelja franšize. Potrebno je napomenuti i kako dio davatelja franšize prati princip uzmi ili ostavi prilikom sklapanja novih ugovora o franšizi. Ipak, katkad je davatelj spreman na pregovore ako želi proširiti svoj sustav u kratkom vremenskom razdoblju pa tada

primatelj ima relativnu prednost prilikom pregovora oko ugovornih prava i obveza. Neki od uvjeta ugovora o franšizi o kojima je moguće pregovarati s davateljem franšize su (Murray, 2003): ‚ veličina zaštićenog područja – povećanje ili odobrenje ako nije dio ugovora o franšizi, ‚ dodatna potpora prije i za vrijeme otvaranja franšizne lokacije, ‚ dodatna obuka za primatelja franšize i zaposlenike, ‚ uvjeti plaćanja franšize pristojbe, ‚ uvjeti prijenosa vlasništva nad primateljevom tvrtkom – prijenos vlasništva drugom poduzetniku bez plaćanja pristojbi za transfer ili promjenu ugovora, ‚ razdoblje ispravki nesukladnosti u poslovanju – vrijeme koje primatelj franšize ima da riješi probleme u svom poslovanju franšize. Ovo je važno jer ako primatelj ne riješi probleme u unaprijed određenom vremenu, može izgubiti franšizu, ‚ način izračuna otkupne cijene poduzeća ako davatelj želi otkupiti primateljevo poslovanje za vrijeme trajanja ugovora o franšizi. Promjene koje mogu biti rezultat pregovora o prethodno navedenim točkama ugovora o franšizi nemaju značajan utjecaj na konzistentnost franšiznog sustava. Neke čak daju dodatne prednosti primatelju franšize. No potencijalni primatelj franšize treba se zabrinuti ako je davatelj spreman pregovarati o tome na koji će način proizvodi i usluge biti ponuđeni javnosti ili ako kompanija odmah ponudi niže pristojbe za potpis. Ako je davatelj franšize spreman slobodno pregovarati s potencijalnim primateljem, potrebno

je upitati se što je dogovoreno s ostalim primateljima franšize u sustavu. Potencijalni primatelj i javnost oslanjaju se na konzistentnost sustava. Nakon završetka pregleda dokumenata i pregovora oko ugovora o franšizi, sljedeći korak je potpisivanje ugovora. Ugovor o franšizi je dokument koji postavlja osnovu za odnos primatelja i davatelja franšize. Kada su ugovorne odredbe prihvatljive za obje uključene strane, ugovor se potpisuje te potencijalni investitor postaje primatelj franšize. Time se primatelj obvezuje prihvatiti i pridržavati se svih pravila koja vrijede u franšiznom sustavu i dodijeljena su mu sva prava koja ima ugovorom. Nakon potpisivanja ugovora, sljedeći korak je edukacija primatelja franšize i upoznavanje s svim procedurama i poslovnim aktivnostima u svakodnevnom poslu. Na važnost edukacije za poslovanje primatelja franšize ukazuju i veliki edukativni centri koje imaju McDonalds, Burger King, Subway i ostala velika imena franšiznog poslovanja. Domaći davatelji franšize poput Surf’n’Friesa, San Francisco Coffee Housea ili Body Creatora nakon potpisivanja ugovora organiziraju edukaciju za primatelje franšize. San Francisco Coffee House ima tri tipa edukacije: za osoblje, voditelja lokacija i za primatelja franšize (u slučaju da neće biti značajnije uključen u poslovanje lokacije). Trajanje edukacije ovisi o složenosti poslovanja kojim se franšiza bavi te može trajati od nekoliko dana do nekoliko mjeseci (npr. McDonalds). Većina davatelja franšize provodi obuku u svojim glavnim uredima, posebnim edukacijskim centrima, u već otvorenim jedinicama ili na lokaciji koju će voditi potencijalni primatelj franšize. Primatelj franšize mora biti spreman da će početni trening pokriti brojna područja poslovanja. Početna obuka mora biti usmjerena na primatelja franšize i njegovih zaposlenika da proizvedu i isporuče proizvod ili usluge davatelja franšize na isti način svaki put. Potencijalni primatelj franšize treba tijekom početne obuke naučiti (Boroian i Mancuso, 1993): ‚ standarde i procedure rada, ‚ način čuvanja hrane (ako je franšiza restoran ili trgovina koja prodaje prehrambene proizvode),

‚ tehničke operacije na proizvodima i uslugama (franšiza koja se ne bavi prehranom), ‚ kako se upravlja poduzećem, ‚ kako razumjeti što potrošač želi,

Početna obuka vezana uz izbor i razvoj lokacije

Obuka za primatelja franšize

‚ način prodaje i određivanja cijena,

Obuka za zaposlenike primatelja franšize

‚ upravljati radnom snagom, uključujući zapošljavanje, edukaciju, kontrolu i motivaciju,

Neprekidna obuka tijekom trajanja ugovora o franšizi

‚ način čišćenja i održavanja, ¸

Slika 2: Segmenti obuke u jefranšiznim Nakon završene edukacije, primatelj franšize spreman za otvaranje svoje lokacije ‚ upravljati lancem nabave, poslovanja. Za veliksustavima broj primatelja franšize, posebice onih u ugostiteljskom sekt nekoliko tjedana ‚ upravljati sigurnošću i zaštitom na nakon početka poslovanja može biti razdoblje s najviše posla jer gosti „isprobavaju.“ To je razlog zašto iskusni davatelji franšize šalju svoje zapos radu, marketinga do svoje usta poslovanje odmah od pomognu primatelju franšize kakood bi usta započeo što bolje i lakše za primatelja franšize je generiranje pozitivnog marketinga od usta ‚ financijsko upravljanjeposlovanja i poslovni početka poslovanja, odnosno usmeodmah od početka poslovanja, odnosno zadovoljnih usmenom reklamom zadovoljnih korisnika plan razvoja. nom reklamom korisnika.

Najvažnije za početak poslovanja franšize i osiguranje uspjeha u poslovanju je da po

franšize što je više moguće o davatelju franšize prije nego što potpiš Dobro organizirana obukaprimatelj usađuje fi- zna Najvažnije za početak poslovanja franali nerealno je očekivati će znati sve. uspjeha Postupak kroz koji prolazi potencijalni pr lozofiju brenda davatelja franšize u prišize da i osiguranje u poslovanju izbor franšize može zahtijevati mjesece istraživanja - od razmatranja mogu je da potencijalni primatelj franšize zna mateljevo razmišljanje i poslovanje, uči internetu i posjeta sajmovima franšize pa sve do razgovora s trenutnim i bivšim pri je višeodluku moguće o davatelju primatelja svemu što treba znati odnegošto franšize - prije što donesu o kupnji franšize. Tajfranšiproces zahtijeva puno pažljivodo praćenje za pokretanje franšize može seugovor, isplatiti u ali razdoblju koje će ze prije nego što potpišu otključavanja poduzeća ujutro za- koraka poslovanju. nerealno je očekivati da će znati sve. ključavanja vrata navečerfranšiznom te mu daje Postupak kroz koji prolazi potencijaldodatne izvore potpore. Najveći broj Dodatne informacije o franšiznom poslovanju moguće je pročitati u knjizi Franšiza – način ni primatelj zaposlovanja izbor franšize može zafranšiznih sustava edukaciju počinje poduzetničkog pothvata i strategija rasta autora Aleksandra Ercega u izdanju Ek fakulteta u Osijeku. htijevati mjesece istraživanja – od raznakon potpisivanja ugovora o franšizi i uplate početne franšizne pristojbe matranja mogućnosti na internetu i prema određenim segmentima. posjeta sajmovima franšize pa sve do razgovora s trenutnim i bivšim primaNakon završene edukacije, primatelj teljima franšize – prije nego što donefranšize spreman je za otvaranje svosu odluku o kupnji franšize. Taj proje lokacije i početak poslovanja. Za veces zahtijeva puno posla, no pažljivo lik broj primatelja franšize, posebice praćenje koraka za pokretanje franonih u ugostiteljskom sektoru, prvih šize može se isplatiti u razdoblju koje nekoliko tjedana nakon početka poće slijediti u franšiznom poslovanju. slovanja može biti razdoblje s najviše posla jer ih njihovi gosti „isprobavaDodatne informacije o franšiznom poju“. To je razlog zašto iskusni davateslovanju moguće je pročitati u knjizi Franšiza – način pokretanja podulji franšize šalju svoje zaposlenike da zetničkog pothvata i strategija rasta pomognu primatelju franšize kako bi poslovanja autora Aleksandra Ercezapočeo svoje poslovanje što bolje i ga u izdanju Ekonomskog fakulteta lakše. Prvi cilj poslovanja za primateST u Osijeku. lja franšize je generiranje pozitivnog

Temeljem članka 34. st. 3. Zakona o medijima (NN 59/04), u nastavku dajemo pregled ukupnog prihoda „Seniko studio“ d.o.o., ostvarenog objavljivanjem časopisa Suvremena trgovina u 2018. godini: UKUPAN PRIHOD OD ČASOPISA = 325.185,44 kn 1. Prihod od prodaje časopisa = 9.645,95 kn 2. Prihod od članova savjeta časopisa = 23.000,00 kn 3. Prihod od oglasa u časopisu = 242.939,49 kn 4. Prihod od oglasa (bannera) na portalu = 9.000,00 kn 5. Prihod od medijskog pokroviteljstva = 40.600,00 kn PRIHOD OD OSTALIH DJELATNOSTI = 303.664,08 kn SVEUKUPAN OSTVARENI PRIHOD SENIKO STUDIO d.o.o. = 628.849,52 kn Zagreb, 18.04.2019.

www.suvremena.hr

[nove knjige]

Upravljanje promjenama u poslovnoj organizaciji digitalnog doba „Promjene su prirodni zakon. Kako ih prihvatiti otvorena uma i srca?“ (DP) pripremio: mr.sc. Branko Pavlović

Autor: doc.dr.sc. Davor Perkov Izdanje: Narodne novine, Zagreb, 2019. godine Predgovor i recenzija: prof.dr.sc. Velimir Srića

idućih desetak godina čovječanstvo čekaju veće promjene nego u posljednja tri stoljeća i to zahvaljujući tehnološkom razvoju. Jednostavno rečeno, ono što je nekada bila znastvena fantastika, sada je svakodnevnica, a budućnost otvara vrata neslućenim mogućnostima i u svakodnevnom i u poslovnom životu. Dovoljno je konstatirati da se već sada može naslututi kako će za desetak godina gotovo trećina poznatih zanimanja koje danas obavlja čovjek biti zamjenjena i robotizirana. Uvođenje robotike u industriju normalna je pojava, a nova generacija robota odlikuje se kognitivnim sposobnostima za obavljanje poslova primjerenih osobama prosječne inteligencije. Očekivanja stručnjaka su da će svi, pa i visokokvalificirani poslovi u kojima postoji norma, biti zamjenjeni i to u sektorima kao što je inžinjerstvo, medicina, ali i u pravnim poslovima, bankarstvu, osiguranjima, logistici. Krucijalno je pitanje, koliko su tvrtke spremene na ono što ih čeka, koliko su spremne prihvatiti promjene i, ono što je posebno važno, koliko su spremene osloboditi se ustaljenih načina razmišljanja. Statistike pokazuju kako se prije svega trebamo osloboditi ustaljenih mitova. Stoga je i opravdana dilema, odnosno pitanje koje sebi i svima nama postavlja autor u podnaslovu knjige kada kaže: „Kako ih prihvatiti otvorena uma i srca?“ Promjena - transformacija ne podrazumjeva samo digitalizaciju, koje smo svakodnevno svjedoci, već ona podrazumjeva transformaciju cijele tvrtke. Bez promjene poslovnih procesa nema ni uspješne digitalne transformacije. Tehnologija može kratkoročno utjecati na bolje poslovne rezultate, no bez transformacije same organizacije, od sustava vrijednosti, ljudi i procesa, nema stvarnog progresa. Upravljanje promjenama ima za cilj stvaranje organizacije koja se neprekidno prilagođava tako što stalno uči od same sebe - slikovito rečeno koja trči MARATON. („ILI MARATON ILI PROPAST“ kaže Igor Škevin).

Suvremena trgovina 2(44)

Promjene su svuda oko nas, upravljanje promjenama je jedno od najprihvaćenijih menadžerskih i liderskih područja, ali istodobno – iznimno slabo shvaćeno. U mnogim knjigama, znanstveno-stručnoj literaturi, konzultanskim kućama i na edukacijskim seminarima egzistira raskošan spektar modela ili modus operandi sugestija u smislu: obli-

kuj viziju, učinkovito je komuniciraj, motiviraj ljude, uključi ih u odlučivanje o promjeni, pokreni proces koji vodi novom ponašanju, ukloni barijere i otpor promjeni te na kraju učvrsti novi način rada. Takvi i slični simplificirani pristupi u stvarnosti rijetko daju rezltate. Svaka poslovna organizacija ima određeni momentum, te spečifičnosti u pogledu znanja ljudi i kompleksnosti situacije. „Nema značajnije poslovne promjene koja se može riješiti copy-paste metodom ili naputkom u nekoliko koraka kako sugeriraju znalci različitih profila“, ističe autor, a uspješne i neuspješne ishode u procesima promjena mnogo ćemo bolje razumjeti ako sami, ne samo promatramo, već aktivno trčimo MARATON. U toj cjeloživotnoj maratonskoj utrci neuspjehe treba shvatiti kao znakove upozorenja i prosvijećivanja, a promjene s ostvarenim ciljevima u okviru raspoloživog vremena i planiranih sredstava pružaju satisfakciju i nadahnuće. Organizacije se mijenjaju cijelo vrijeme i svaki dan, pa je autor ovu knjigu zamislio kao svojevrstan vodič, kroz te složene i teške procese maratona. U pripremi knjige, koristeći svoje veliko menadžersko i znastveno iskustvo, autor je proučio brojne uspješne i neuspješne primjere iz poslovnih slučajeva i gospodarske prakse i uspio predočiti kako stručnoj i poslovnoj, tako i studenskoj javnosti vodić – priručnik za lakše savladavanje /čitaj razmjevanje/ te velike životne utrke – MARATON. Upravo je knjiga pred Vama i primarno namjenjena studentima i svim mladim narštajima, jer svijet u kojem danas živimo kaotičan je, prepun izazova te istovremeno bogat prilikama i potencijalim za razvoj. Mogli bismo reći da se pred našim očima rađa sa-

svim nova stvarnost. Realnost od nas, ako želimo uspješno trčati „maraton“ zahtjeva da nučimo izači na kraj s kaotičnim fenomenom, da razumijemo što motivira nas da usvojimo strategije i ponašanja s kojima se uspješno trči, umjesto da neuspjehom osnažujemo kaos i propast. U ovom novom svijetu, vi i ja, svi mi i organizacije moraju stalno učiti /trenirati/ dok se krećemo naprijed, ne zbog toga što nam nedostaje stručnosti ili vještine, nego radi toga što je takva priroda realnosti u kojoj živimo. Stalno mjenja oblike i kontekst dok smo u interakciji s njome. Riječju, suvremena stvarnost je uvijek nova, u konstantnom nastajanju. Od nas, stvaraoca poslovnih procesa, očekuje se da se pojavimo kao prisutni i aktivni sudionici. Ne može se stvoriti bez nas, isto kao što je ne može netko drugi stvoriti za nas. Posvetimo li se iskreno istraživanju i inovacijama /trenizima - stalnom učenju/ prije ili kasnije shvatiti ćemo da možemo uspjeti. Tragati za novim svijetom zastrašujuće je iskustvo. Živimo u kaotičnom vremenu, podjedako bogatim potencijalima za katastrofe (propast) i nove prilike. Kako ćemo upravljati ovim vremenima? Odgovor na pitanje jednoznačan je i važan – MARATON. I upravo autor, iako sigurno ne pretendira dati odgovore na sva pitanja i dileme, svojim štivom ukazuje na moguće puteve uspješnog trčanja maratona. Daje temeljna upustva za permanentan trening. Stoga je i ovaj vodič prvenstvno namjenjen studentima da lakše prihvate nove igre i nova pravila. Ili kako prof.dr.sc. Velimir Srića u predgovoru zaključuje: „Odlučite li to učiniti, ova će vam knjiga biti ST od velike pomoći.“

Simbioza interesa i sinergija kompetencija pripremio: Boris Popović predsjednik Uprave, Alarm automatika, Rijeka

oris Vukić ima rijedak dar da o vrlo ozbiljnim temama govori/ piše vrlo duhovito i zabavno, što opet onima koji ga prate omogućuje da vrlo brzo uhvate glavnu nit i ne izgube interes za nju do samoga kraja. Taj njegov osebujan stil omogućuje mu da vrlo složene stvari pojednostavni a da pritom ne izgubi ono bitno. U ovoj knjizi govori o temama iznimno važnima za društvo u cjelini, o tome kako sačuvati tvrtke i radna mjesta za nove naraštaje te im omogućiti da dalje rastu i razvijaju se bez prevelikih potresa. Svaku je temu moguće zakomplicirati, ali da bi se složene teme pojednostavnile, osim znanja i vještina, potreb-

no je i veliko iskustvo, da ne kažem mudrost. U gotovo 30 godina praktičnog rada s poduzetnicima u SEE-u Boris je stekao golemo iskustvo o funkcioniranju poduzetničkih tvrtki, o njihovu ustroju, o njihovu menadžmentu, o njihovim osnivačima, pri čemu se one produktivne nazivaju i samoniklima, o njihovim obiteljima i potencijalnim obiteljskim nasljednicima. Tijekom vremena tomu je pristupio vrlo strukturirano i sustavno iako, vjerujem, u početku nesvjesno s najboljim namjerama da tim samoniklima, od kojih je jedan i on sâm, pomogne da, osim toga što svoj posao vode funkcionalno i proaktivno, uz iznimni osobni angažman uključe i određeni sustavan pristup koji je inkluzivan te omogućuje da tvrtke, osim toga što su konkuwww.suvremena.hr

[nove knjige] sličnima, kako ih on zove, „djeci s posebnim potrebama“, kako bi bili spremni u svojim četrdesetima preuzeti tvrtku, ali na drukčiji način nego što su to činili njihovi očevi koji u većini slučajeva nisu voljeli niti željeli preuzeti ulogu profesionalnog menadžera jer to u fazama rasta i razvoja tvrtke kroz koje su oni prolazili nije bilo ni funkcionalno ni produktivno. Tu imaju priliku − osim onoga što su naučili i dobili od osnivača, a to je intuicija i vizualizacija puta do cilja, tj. prepoznavanje pravila u kaosu i vjera u uspjeh − razviti i drugu polovicu svoje sive tvari koja im omogućuje analitičke i verbalne sposobnosti kojima će to što osjećaju i vjeruju i provjeriti i podijeliti s drugima te tako smanjiti rizik za tvrtku i njih same i dodati joj novu vrijednost koja postaje vitalna za daljnji rast i razvoj u složenijem okružju od onoga u kojem su radili i stvarali njihovi roditelji. Boris Vukić tu djeluje kao iscjelitelj i pokušava zadržati cjelinu i povezati najbolje od staroga i najbolje od novoga, kako bi omogućio da se sukob starog i novog dogodi, ali da on bude konstruktivan i da njegov rezultat bude simbioza interesa i sinergija kompetencija te da ishod bude bolji od najboljega staroga i najboljega novog i da odbaci sve destruktivno što bi onemogućilo daljnji brži i bolji rast i razvoj njihovih obiteljskih tvrtki u sve složenijem okružju koje nosi i nove izazove i nove rizike.

rentne i profitabilne, postanu i održive i prenosive, tj. da su manje ovisne o osnivačima i oni o njima, a da ne izgube inovativnost i fleksibilnost koje upravo osnivači utjelovljuju, a da usto dobiju sustavnu kontrolabilnost koja je utkana u DNK tvrtki i samim tim organski prenosiva. Boris se s poduzetničkom problematikom susreće u nekoliko formata/struktura i različitih stilova rada. Kao savjetnik u Adizes SEE-u formalno se susreće s najvećim problemima u radu poduzetničkih tvrtki u kojima pomaže u njihovu rasvjetljavanju i rješavanju. U klubu ASEE susreće vodeće ljude i članove njihovih obitelji kao jedan od njih u jednoj neformalnoj atmosferi u kojoj manje strukturirano razgovaraju i istražuju teme koje su šire od svakodnevice i otvaraju nove obzore i prilike u društvu ljudi koji dijele zajedničke interese i zajednički uče iz umnoženih iskustava. Kao učitelj u trećem formatu ALP-a (Adizes Leadership Program), što je program za obrazovanje, kako naziv kaže, predvodnika, tj. onih koji su spremni preuzeti vodstvo i motivirati druge da se uključe, a to je malo šire od samih menadžera koji su profesionalni administratori u najboljemu smislu te riječi i, kako on kaže, najdeficitarniji kadar na području SEE-a. Četvrti i zadnji format, a meni se čini i njemu najdraži, jest Klub 2040, tj. mjesto koje omogućuje nasljednicima da se susretnu, pripreme i podijele iskustva s ostalima sebi

Suvremena trgovina 2(44)

Borisa poznajem već više od 10 godina i upoznali smo se zahvaljujući njegovu savjetničkom radu, kad nam je bila potrebna pomoć pri uvođenju sustava individualne odgovornosti u tvrtku. On nam je pomogao da se odlučimo ući u vrlo zahtjevan i delikatan proces profesionalizacije tvrtke, koji on u knjizi naziva pripremom tvrtke, a kojoj je zapravo prethodila i priprema osnivača tvrtke, u ovom slučaju mojeg partnera i mene. Taj je početak emotivno vrlo težak i potrebne su vanjska pomoć da se to prebrodi i dobra priprema, koja je pola posla. O tim pripremama govori i ova knjiga, ali ne samo o pripremama osnivača i tvrtke, već mnogo šire, i uključuje ostale koji drže ključeve rješenja onoga što se u literaturi naziva osnivačevom ili obiteljskom osnivačevom zamkom jer u nju može upasti i u njoj ostati zarobljena cijela obitelj o kojoj ovisi tvrtka, a i obratno, obitelj koja ovisi o tvrtki i njezinim rezultatima. Zato je priprema obitelji i nasljednika jednako važna kao priprema tvrtke i menadžmenta koji je još uvijek utjelovljen u osnivaču ako tvrtka nije prije profesionalizirana. Najbolje je, kako on kaže, da se ovi pripremni procesi odigravaju paralelno i prirodno, sustavno, korak po korak, kako bi stvorili jedinstveno i cjelovito dugoročno rješenje prilagođeno upravo svim sudionicima u procesu. Tim procesom stvorit će se, naime, DNK-a tvrtke dviju paralelnih uzvojnica, obitelji i tvrtke, vlasništva i upravljanja, u kojima su zapisane najveće vrijednosti obitelji i tvrtke, vlasnika i upravljača, koje se automatski prenose na sljedeće generacije obitelji i na sljedeće vlasnike kapitala i menadžere. Ova knjiga daje vam uvid u pripreme koje su pola posla u transformaciji tvrtke iz poduzetničke u obiteljsku. Njihova sustavna i cjelovita provedba druga su polovica i zajedno će dovesti do željenog cilja, a to je više konkurentnih, profitabilnih (kontrolabilnih), održivih i prenosivih obiteljskih tvrtki ST koje su najvitalniji dio svake nacionalne ekonomije.

Online prodaja odjeće

Recenzije kupaca utječu na prodajne efekte piše: dr.sc. Božica Dunković Zamjenica pročelnika Upravnog odjela za ruralni razvoj Osječko-baranjske županije

Kod online maloprodaje kupci i menadžment prate recenzije drugih kupaca koji razmjenjuju stavove i iskustva. Efekti recenzija razlikuju se među kategorijama robe (npr. kozmetika, hrana ili odjeća), ali i među djelatnostima (npr. zabava, ugostiteljstvo, prodaja vozila). Svrha je upoznati javnost s doprinosima novih marketinških istraživanja o efektima recenzija na odluke kupaca u kontekstu online maloprodaje odjeće. Uvod Online objava i ocjena kupca predstavlja korisnu informaciju kako za buduće kupce tako i za trgovce. Kupci koriste društvene mreže, pišu blogove i razmjenjuju mišljenja kako bi izrazili svoj dojmove ili stavove o proizvodu ili usluzi. Koriste društvene mreže prije iz hedonističkih, nego utilitarističkih

motiva. Preko društvenih mreža umreženost stvara posebnu ekonomsku vrijednost jer se interakcije trenutno pretvaraju u usporedive informacije i razmjenjuju s drugima čime se stvara veći promet, stimulira ponašanje i društvena povezanost. Jedna trećina vremena provedenog online odlazi na društvene mreže što

se može i opravdati jer su one prouzrokovale radikalne promjene u posljednje vrijeme u načinu komunikacije s kupcima, razmjene i prikupljanja informacija. Društvene mreže su postale mjesto izražavanja vlastitih stavova i golem izvor informacija za sustav marketinške inteligencije koji to sve može iskoristiti za predviđanje www.suvremena.hr

[tvrtke i tržišta] potražnje i ponašanja kupaca. Najčešće se kupci oslanjaju na online evaluacije nepoznatih ljudi upravo kada kupuju online, stoga je cilj ovdje pokazati kako te recenzije mogu utjecati na maloprodaju odjeće u online kanalu. Mintel (2018) izvještava kako preko dvije trećine online kupaca vjeruje recenzijama. Postavljaju se pitanja: da li su recenzije korisne online kupcima modnih kategorija za odluku o kupnji? Da li su recenzije u ovome kontekstu relevantne za menadžment?

više kupaca podliježe ovakvom načinu „provjere“ prije kupovine. Ako kupac inače doživljava neki proizvod i pridaje mu vrijednost ‘v’, onda se pod utjecajem ‘like-ova’ njegova predodžba može promijeniti u ‘v+’ tako što će proizvod smatrati vrjednijim i bit će spreman platiti više. Specifičnost koncepta „Like economy“ je stvaranje tog prividnog povećanja vrijednosti odnosno precijenjenosti proizvoda.

Uloga društvenih mreža

Recenzije kupaca postale su vrlo bitno mjerilo za većinu online trgovaca. Za svaku se recenziju mogu postaviti tri pitanja: 1) koji je razlog za pisanje recenzije; 2) koji je razlog za čitanje recenzije, te 3) kakav je učinak i utjecaj recenzije. Ovisno o tome koliko je kupac duboko uključen/angažiran u proces donošenja odluke o kupnji (engl. involvement) odnosno koliko ima volje smanjiti rizik donošenja pogrešne odluke i kolika je želja informirati se o obilježjima proizvoda, to će kod kupca postojati i veća želja za traženjem recenzija relevantnih za kupovinu. Isto tako, razlog može biti i znatiželja, što je sve češće, a ne samo čitanje recenzije u funkciji donošenja odluke o kupovini.

Mnoga poduzeća se sve više oglašavaju na društvenim mrežama gdje većina njih plaća kako bi promovirala svoje brendove. Međutim, nedovoljno je istraženo kolika zapravo korist od aktivnosti oglašavanja preko društvenih mreža i kakvi su efekti od recenzija i prikupljanja ‘like-ova’ i ‘follow-era’. Menadžment vodećeg online maloprodavača ASOS.com na svom novom webshopu uklonio je Facebook linkove, recenzije i anonimne ocjene ispod artikala, međutim, kupce nije uskratio za informacije, nego je uspostavio poseban forum koji funkcionira odvojeno od webshopa. Nisu rijetki oni koji se oslanjaju na broj ‘like-ova’ i gledaju na njih kao na glavni cilj postizanja komunikacijske reakcije kod kupaca na brend, ali ‘like’ ne znači i da je shopper zaista doživio iskustvo s brendom. Stvara zabrinutost to što popularnost društvenih mreža kod mnogih trgovaca potiče poduzimanje brzopletih poslovnih poteza samo kako bi uskočili i postali dio mreže. Za menadžment je važno da efekti digitalnog marketinga preko društvenih mreža nisu jednaki u svim djelatnostima i za sve kategorije proizvoda. U obzir svakako treba uzeti i činjenicu da ocjenjivanje proizvoda putem ‘like’ u većini slučaja je riječ o mlađim osobama. Potpomognuta infrastrukturom društvenih mreža, kao što je Facebook, nastaje tzv. „Like economy“ u kojoj se stimulira i ohrabruje određeno ponašanje potaknuto prividnim vrednovanjem iznad uobičajene vrijednosti. ‘Like-ovi’ i recenzije potiču veći angažman kupaca prilikom online kupovine, a u takvim okolnostima može ih se lakše uvjeriti i potaknuti na kupnju. Sve

Suvremena trgovina 2(44)

Online recenzije kupaca

Ako su recenzije javno dostupne onda njihov sadržaj postaje osjetljiv za menadžment jer ako su negativne tada to izaziva zabrinutost, a pozitivne stvaraju poticaj za dalje. Istraživanja pokazuju kako recenzije kupaca na društvenim mrežama utječu na prodaju nekih kategorija kao što su knjige i elektronički uređaji. Recenzije ne utječu samo na ponašanje u online kanalu, nego i na ponašanje i odluke o kupovini u fizičkim prodavaonicama, a utječu i na izgradnju povje-

renja kod kupaca u proizvode i usluge. U teorijskom smislu u odnosa između trgovca i krajnjeg kupca, potpuno pravo povjerenje može nastati samo nakon transakcije i iskustva konzumiranja kada se kupac uvjeri da je trgovac ispunio očekivanja. Recenzije ovdje imaju značajnu ulogu jer se pokazalo kako mogu izgraditi, bar približnu dozu tog početnog povjerenja prije transakcije. Ne oslanjaju se svi online trgovci pri izgradnji inicijalnog povjerenja s kupcima samo na recenzije o iskustvima drugih kupaca. Kada online trgovac želi stječi povjerenje u očima kupca koji još nije kupovao ili konzumirao proizvod, onda može prionuti uvjeravanjem u garanciju sigurnosti online transakcije, pouzdanu politiku povrata robe, postprodajnu podršku i sl., a sve kako bi dokazao kako može ispuniti očekivanja. Rezultati istraživanja pokazuju kako je učinak recenzije ovisan o djelatnosti i kategoriji proizvoda koji se prodaje.

Kakva je to učinkovita recenzija? Kvaliteta recenzije svakako utječe na pouzdanost i uvjerljivost i u konačnici na buduće ponašanje kupca. Nestrukturiranost online recenzija može biti izazovna za kupce jer ih doživljavaju svatko na sebi svojstven način. Nadasve, negativna recenzija iskazana odgovarajućim negativnim emocionalnim simbolom, doživljava se kao manje učinkovitom i utjecajnom jer ostavlja dojam kako je to pruženo negativno mišljenje prije povezano s lošim raspoloženjem recenzenta, nego s negativnim stavom o proizvodu. U istraživanju Felbermayera i Nanopoulosa (2016) koje se bavilo efektima emocionalnih simbola u recenzijama

Učinkovita recenzija je ona lako čitljiva, jasna i koja se lako interpretira. Na primjer, duge i nerazumljive recenzije nisu ni blizu od pomoći kao što su primjerice ljestvice ocjena (najčešće iskazana zvjezdicama „★★★✩✩“) ili emocionalni izrazi. Dugu recenziju, zainteresirani kupci uglavnom preskaču što iz manjka vremena što zbog predetaljnog opisa iskustva.

porcija anketiranih kupaca kupuje online upravo odjeću (Statista, 2019). Zato je i važno pokazati kako recenzije utječu na to rašireno tržište jer nisu jednaki efekti od kombiniranja društvenih mreža s online maloprodajom.

pokazalo se kako oni povećavaju kvalitetu ocjenjivanja, pomažu u rangiranju ponuda i uklanjaju jezične barijere, a najčešće su kupci ponukani koristiti simbole kada imaju potrebu za izricanjem zadovoljstva i sreće. Više se cijene mišljenja recenzenata s velikim brojem ‘follow-era’ smatraju se praktičnijima i korisnijima i obično su tzv. ‘opinion leader-i’ kojima posjetitelji vjeruju. Na nekim primjerima online ponude, npr. odjeće ili jela u restoranu, recenzija s većim brojem riječi i slika stvara kod čitatelja bolju predodžbu pri čemu slika stvara snažniji efekt nego tekst.

Efekti recenzija u maloprodaji odjeće Za prodaju kategorije modnih predmeta vezano je nekoliko specifičnosti među kojima su visoka razina emocionalne osjetljivosti, simbolika i povezanost s društvenim identitetom i statusom. Neke standardizirane homogene kategorije robe, kao što su knjige, zrakoplovne karte ili osobna računala lakše je kupiti online jer kod njih ne postoje značajne varijacije u obilježjima između web stranice i fizičkog doživljaja kao što su stil, boje, tekstura, oblik ili veličina na primjerima heterogenih kategorija. Kupovina modne odjeće ispunjava osjećajem zadovoljstva, sreće i užitka pa prema tome spada u kategoriju hedonističke robe i često je povezana sa osobnim stilom, uvjerenjima i sklonostima kupca. Može se zaključiti kako su upravo specifičnosti modne odjeće, heterogenost i hedonizam, ujedno i razlozi zašto je upitna važnost recenzija za kupovinu odjeće. Odjeća je najpopularnija kategorija robe u online kanalu jer najveća pro-

Rezultati istraživanja efekata i važnosti recenzija na online maloprodaju modne odjeće otkrivaju postojanje fenomena neujednačenosti iskustva kupaca povezanog s individualnošću shoppera. Kupci različito doživljavaju modu i naravno da imaju različit ukus, stilove, osobnost, oblik tijela i sklonosti, tako da su recenzije u tome kontekstu slabo primjenjive i gube na važnosti. Na društvenim mrežama obično se stvari najčešće povezuju sa osjećajima kao što su sreća, razočaranje i povjerenje, a rjeđe sa osjećajima zbunjenosti, zadovoljstva, ugode, frustriranosti i sl. Prema tome, važno je dobro razumjeti koje kategorije povezati sa ovim istaknutim osjećajima. Drugačiji efekti mogu nastati ako te recenzije pišu influenceri koji onda više djeluju svojim statusom na mišljenje i odluke o kupnji nego što to mogu recenzije jer pouzdanost izvora je važan činitelj koji utječe kod odlučivanja o kupnji. Stoga, držim kako kupci pridodaju mnogo manju vrijednost recenzijama na webshopovima gdje se prodaje odjeća. Funkcija dijeljenja (engl. sharing) u posljednje se vrijeme pokazala vrlo popularnom za mnoge kategorije, na primjer, dijele se iskustva ispijanja kave u kafiću ili objedovanja u bistrou, ali i doživljaja u hotelu tijekom odmora. Međutim, iskustvo kupovine odjevnih predmeta nema toliku popularnost u kontekstu ‘sharinga’. Tako jedan sudionik istraživanja kaže: „Ne želim da drugi znaju gdje kupujem svoju garderobu i koliko sam ju platio“. Tim se, vjerojatno, narušava ekskluzivnost vlastitog izbora i jedinstvenost odluke o nabavi odjeće, dok je sve više pomodno slikanje objeda i opis tog iskustva. U online maloprodaji odjeće od strateške je važnosti jednostavan i besplatan povrat robe i oni koji u tome uspiju mogu promijeniti svoj tržišni položaj. Tako da unatoč pozitivnim ili negativnim recenzijama, online maloprodavač koji ustroji dobro organiziran povrat robe, smanjuje rizik kupovine unutar ove osjetljive kategorije. Neki će kupci zaista odustati od kupnje ako ocje-

ne negativne recenzije pouzdanim i istinitima. Kupci obuhvaćeni istraživanjem nisu pokazivali namjeru objave i dijeljenja iskustva o kupljenoj modnoj odjeći s prijateljima i mrežom unatoč tome što društvene mreže imaju prilično jednostavan mehanizam za takvu razmjenu. Iako su izjavili kako inače objavljuju svoja iskustva s odmora, iz ugostiteljskih objekata, sa zabava i sl.

Zaključak Online maloprodaja odjeće očito predstavlja jedinstven kontekst u odnosu na online prodaju ostale robe. Zbog povezanosti mode s osjećajem identiteta i vlastitih sklonosti, konvencionalno korištenje društvenih mreža u ovome kontekstu nije se pokazalo učinkovitim. To znači da marketinški menadžment u ovom fluidnom segmentu maloprodaje koji iskorištava društvene mreže u marketinške svrhe, treba voditi računa da recenzije o proizvodima ne stvaraju očekivani efekt jačanja tržišne pozicije kao u drugim standardnim kategorijama. Literatura 1.

Folse, J. A. G., Porter, M. D., Godbole, M. B. i Reynolds, K. E. (2016) The effects of negatively valenced emotional expressions in online reviews on the reviewer, the review, and the product. Psychology & Marketing, 33 (9), 747–760.

Gerlitz, C., & Helmond, A. (2013). The like economy: Social buttons and the data-intensive web. New Media & Society, 15(8), 1348–1365.

Kawaf, F. i Istanbulluoglu, D. (2019) Online fashion shopping paradox: The role of customer reviews and facebook marketing, Journal of Retailing and Consumer Services 48(1), 144–153.

4. Lamberton, C. i Stephen, A.T. (2016) A thematic exploration of digital, social media, and mobile marketing: research Evolution from 2000 to 2015 and an Agenda for Future Inquiry.. Journal of Marketing, 80(6), 146–172. 5.

Mintel (2018) Social networking Market Report [www.mintel.com].

Statista (2019) Global Apparel Market - Statistics & Facts [https://www.statista.com/topics/5091/apparel-marST ket-worldwide/].

Šivanje po mjeri

ZAGREB NAMA, Ilica 4 NAMA Kvatrić, Kvaternikov trg ORLJAVA, Gundulićeva 11 KRAPINA KOTKA, prodavaonica, Krambergerova 2 PULA RT - STIL, Flanatička 3 RIJEKA TEKSTILPROMET, Koblerov trg 1 DUBROVNIK TEKSTILPROMET, Nikole Tesle 2 OSIJEK TEKSTILPROMET, Trg slobode 3 ZADAR SMOKVICA, Fashion Square, Franka Lisice 6 ŠIBENIK M – club, Trg kralja Držislava 4 POŽEGA Orljava – prod. 7, Florjanova 5

utemeljen 1909.

Povodom obilježavanja 110. obljetnice Zagrebačkog velesajma i Međunarodnog dana sajamske industrije - Global Exhibitions Day Zagrebački velesajam organizira međunarodnu konferenciju

Sajamska industrija - disruptor or disruptee? 5. lipnja 2019. Kongresna dvorana Zagrebačkog velesajma Ciljevi konferencije: • Razotkriti utjecaj sajmova i evenata u novoj poslovnoj stvarnosti međupovezanih ekonomija • Iskoristiti potencijal sajamske industrije kao izvozne, investicijske i komunikacijske platforme u realnoj i virtualnoj areni • Istaknuti multiplikatorske efekte i značaj brendiranja destinacije • Podijeliti novo znanje i uvide o transformaciji industrije u doba digitalizacije

www.zv.hr

Suvremena trgovina S T R U Č N I

Č A S O P I S

UDK 339, ISSN 1330-0180, CODEN SUTREE, VOL. 44, DODATAK BROJU 2

Novi izazovi hrvatskog turizma

DODATAK BROJU 2-2019

Z A

T R G O V I N U

www.suvremena.hr

UDK 339 CODEN SUTREE ISSN 1330-0180

DODATAK BROJU 2-2019

Suvremena t r gov ina S T R U Č N I

Č A S O P I S

Z A

Novi izazovi hrvatskog turizma

T R G O V I N U

Vol. 44 br. 2 str. 1-28 Zagreb, travanj 2019. Dodatak broju 2-2019

Sadržaj Hrvatski turizam na raskršću

Ante Gavranović 3

Dileme oko uloge turizma u hrvatskom gospodarstvu Tlapnja, slutnja ili nešto treće? Kako povećati kvalitetu i konkurentnost hrvatskog turizma? Rast ili razvoj? Znamo li doista kamo idemo? Sličniji Amazon.comu nego što izgleda

dr.sc. Neven Ivandić 6

prof.dr.sc. Boris Vukonić

prof.dr.sc. Vesna Vrtiprah 12 prof.dr.dc. Lidija Petrić

prof.dr.sc. Nikica Gabrić, dr.med. 20

Sve bliža klimatska i ekološka kriza

A.G. 22

Priredbe stvaraju dodanu vrijednost

A.G. 24

Atraktivnost međunarodne kongresne destinacije Mag. Sonja Holocher-Ertl 26

Gost urednik:

Ante GAVRANOVIĆ

2 Dodatak broju Suvremena trgovina 2(44)

Uprava i Uredništvo: 10090 Zagreb, Nove Rašljice 2

Za izdavača: Srećko SERTIĆ, direktor e-mail: direktor@suvremena.hr

tel./faks: 01 3499 034 mob.: 099 2136 540

Tisak: Tiskara Zelina d.d., Katarine Krizmanić 1, Sveti Ivan Zelina

Izdavač: SENIKO studio d.o.o. za trgovinu i usluge

Uredništvo se ograđuje od osobnih stavova autora.

Hrvatski turizam na raskršću piše: Ante Gavranović

Hrvatska je na vrhu ljestvice po udjelu prihoda od turizma u BDP-u. Istodobno je na samom dnu po stopi rata BDP-a. Postupno se pretvara Hrvatsku u monokulturu sa svim slabostima koja se nepovoljno odražavaju na ukupno gospodarstvo. U toj disproporciji sadržana je i ukupna kritika na postojeću ekonomsku politiku.

urizam za Hrvatsku ima posebno, veliko značenje i dugu tradiciju za razvoj hrvatskog gospodarstva i našega nacionalnog identiteta. Nije više sporno nikome u ovoj zemlji da turizam u Republici Hrvatskoj treba uzimati kao ozbiljan čimbenik u gospodarskom i socijalnom pogledu. On u sastavnicama BDP-a sudjeluje s više od 16,5 posto i ima ozbiljan utjecaj na nacionalnu ekonomiju. U tom pogledu je na samom vrhu europskih zemalja. Koliko znam, samo Malta i Albanije od europskih zemalja imaju veći udio turizma u BDP-u. Ta činjenica nije dobra, jer jasno pokazuje slabosti ostalih sastavnica. Postupno se pretvara Hrvatsku u monokulturu sa svim slabostima koja se nepovoljno odražavaju na ukupno gospodarstvo. Praksa pokazuje da prevelika ovisnost o turizmu može voditi tzv.

Nizozemskoj bolesti. Naime, prevelika usmjerenost na turizam najčešće vodi zanemarivanju drugih ekonomskih aktivnosti, ekonomija gubi nužnu diverzifikaciju, čitave regije postaju ovisne o jednoj djelatnosti koja – što svi znamo – ima nepovoljan sezonski karakter. Štoviše, rentijerstvo i mentalitet koji je uz to vezan postaje ozbiljan problem i na pojedinim područjima (Istra, Primorje i Dalmacija) koči bilo kakav industrijski razvitak ostalih poslovnih aktivnosti. Po izboru potrebnih radnika vidljivo je da se sve više pretvaramo u zemlju kuhara, konobara i sobarica. Opada nam stalno udio prerađivačke industrije u BDP-u, a praksa sve više pokazuje da bez snažnog gospodarstva, što uključuje i snažnu industriju, nema ni snažnog turizma koji se temelji i na održivom i na odgovornom razvoju.

Kvantiteta ipak pred kvalitetom Postoje ozbiljne disproporcije između zacrtanih ciljeva i ostvarenih rezultata. Nama kao da je samo stalo do povećanog broja turista i rekorda u broju dolazaka i ostvarenih noćenja, a ne vodimo dovoljno računa o prihodima koje ostvarujemo kroz turizam. Tako smo dvije godine prije isteka plana ostvarili broj dolazaka stranih gostiju, ali ozbiljno zaostajemo u prihodima. Mi se moramo odlučiti za kakav se turizam zalažemo odnosno jesmo li stvorili preduvjete da se iz kvantitete (kojoj se nadmećemo u pogledu broja dolazaka i ostvarenih noćenja) prijeđe u novu kvalitetu (bitno povećana potrošnja po turistu). Analiza prihoda i rashoda turizma dala bi dosta porazne rezultate jer se veliki dio potrošnje turista pretežito odnosi na uvowww.suvremena.hr

[novi izazovi hrvatskog turizma] Procjena povećanja broja stanovnika i potrošnje hrane i pića, u %, kolovoz 2018.

ne koristi u dovoljnoj mjeri svoj kontinentalni dio.

Postavlja se pitanje što činiti? Popis pozitivnih ekonomskih učinaka turizma, u uvjetima u kakvima jesmo, dovoljno je dugačak da nam odvuče pozornost od njegovih eventualnih negativnih aspekata. Neke sam već naveo, a dodao bih posredni utjecaj na deindustrijalizaciju zemlje, zatim utjecaj na povećanje cijena robe i usluga, a time i životnih troškova, a presudan je posebno na rast cijena građevinskog zemljišta i nekretnina na primorskom pojasu.

zne proizvode. Nije, nažalost, u širim razmjerima zaživjela ni ideja povezivanja zelene i plave magistrale, što bi mogla biti snažna poluga održivoga razvoja domaće poljoprivrede i prehrambene industrije. Proširenje turističke sezone postaje presudan čimbenik za uspješnost i održivost turizma. Plan Hrvatska 365 dana je ambiciozan, daje određene rezultate, ali ima ozbiljne nedostatke: nedovoljne avionske veze u zimskim mjesecima, nedovoljan broj otvorenih hotela, u prva dva mjeseca godine stupanj iskorištenosti hotelskih kapaciteta je samo oko 10 posto, da bi u lipnju, srpnju, kolovozu i rujnu ta iskorištenost bila na razini 85 do 90 posto. Tu veliku prazninu možemo popuniti samo novom kvalitetnom turističkom infrastrukturom. U 2017. zabilježili smo boom novih apartmanskih ponuda, pa je udio hotela u ukupnoj strukturi smještajnih kapaciteta opao na samo 12 posto, iako je Strategija turizma predvidjela rast tog udjela na 20 posto. Unatoč tome, Hrvatska ostvaruje prihode iz turizma na razini od 2.632 USD po stanovniku. To su službeni podaci UNWTO za 2017. (za 2018. tek očekujemo prave rezultate). Pred nama su u tom pogledu samo Malta i Cipar, a tik uz nas su Austrija i Švicarska. Tih pet zemalja ostvaruje najveći prihod po stanovniku u Europi. Ako, međutim, usporedimo prihode od turizma

Dodatak broju Suvremena trgovina 2(44)

po broju posjetitelja vidimo da tu stagniramo. Zar je logično da nam susjedna Slovenija ostvaruje veći prihod po turistu? Činjenica je da ostvaruje: otprilike za 10 posto ili 766,87 USD prema 700,6 USD. Koliko mi ostvarujemo. Nažalost, škare se pomiču prema slovenskoj strani. To znači da nam ukupna ponuda nije dovoljna i da Hrvatska ne koristi u dovoljnoj mjeri dolazak velikog broja stranih gostiju za izvanpansionsku potrošnju. Posebno

Odgovornost turističkih djelatnika se sastoji u uspostavljanju ravnoteže između smještajnih kapaciteta, prometne protočnosti i zagađenosti zraka, vode i krajolika, osiguravanja kanalizacijsko-vodovodne mreže i uspostava svih potrebnih popratnih djelatnosti i službi u funkciji porasloga broja posjetitelja. Navala turista pritom ne bi smjela ići na štetu kvalitete života lokalnoga stanovništva, dok bi lokalno stanovništvo (koje velikim dijelom živi upravo od turizma) moralo u povećanoj mjeri poštivati ekonomske učinke turizma i pokazati normalan stupanj tolerancije prema gostima.

Izvor: Eurostat

EL = Grčka; IT = Italija; ES = Španjolska; CY = Cipar; HR = Hrvatska; MT = Malta

Procjena povećanja broja stanovnika i potrošnje hrane i pića, u %, kolovoz 2018.

na 469 posto, a povećana potrošnja hrane i pića čak 1095 posto. Tu su Nin, pa Baška voda sa sličnim pokazateljima. U Rovinju, Poreču, Umagu, Lošinju, Crikvenici, Rabu i Krku, Vodicima, Primoštenu i Rogoznici – da se zaustavimo na tome – broj stanovnika se također povećava 3-4 puta, a potrošnja 5-9 puta. Kako u takvim nenormalnim uvjetima održati tu ravnotežu? Kako organizirati primjerenu turističku i komunalnu infrastrukturu?

Što stvarno očekujemo od turizma?

Spriječiti fobiju prema turizmu Treba sad pronaći odgovore na ova dva suprotstavljena kretanja: s jedne strane stalno rast broj turista, s druge imamo sve učestalije prosvjede takvim kretanjima. Najnovije je da Venecija brani ulaz u svoje područje kruzerima. U Dubrovniku već se godinama postavlja pitanje koristi i štete od kruzerskoga turizma. Potvrđuje se da svaka ljudska aktivnost ne donosi samo prednosti nego u sebi sadržava i nedostatke. Odgovor se ne bi smio svesti na ukidanje tih aktivnosti nego na pronalaženje razumnih rješenja i upravljanja njima. Pokazalo se da zajednički možemo graditi održiv, pravičan i upravljiv sustav turizma koji pruža široke mogućnosti razvoja, ali traži i određena pravila igre i ponašanja. Kako je u svijetu posljednjih godina došlo do izrazitih promjena, to se i u turizmu (koji nezadrživo raste) moraju uspostaviti neka nova pravila koja neće uzrokovati fobiju. Održivi razvoj, uz jasnu odgovornost za upravljanje destinacijom, svakako potiče zaštitu okoliša, štiti kulturnu baštinu i, što je još važnije, promovira angažiranost, povezanost i poštovanje prema lokalnim sredinama. Pokazalo se da upravljanje poraslim brojem posjetitelja mnogim popularnim područjima i turističkim destinacijama, uključivo i pojedine gradove, postaje sre-

dišnjim pitanjem za obje strane – goste i domaćine, domaće ili strane turiste. Fobija od turista, međutim, ne donosi koristi ni jednima, ni drugima. UNWTO stoga upućuje jasnu poruku: rast nije neprijatelj; porasli broj turista se ne smije doživljavati kao prijetnju. Rast je, prije svega, unutarnja priča o sposobnosti ovladavanja tom pojavom i dokaz stvarne pripremljenosti destinacije za nju. Naime, rast turizma može i mora voditi ekonomskom prosperitetu, povećanju zaposlenosti, zaštiti kulturoloških vrijednosti, ali mora biti i u funkciji općeg društvenog razvoja područja na kojem se odvijaju sve te aktivnosti. Drugim riječima, traži se uravnotežen odnos. S druge strane, to povećava i odgovornost turističkih destinacija koje moraju voditi računa o potrebnoj ukupnoj infrastrukturi i stvaranju preduvjeta da prime u određenim razdobljima osjetno povećani broj turista. Hrvatska gospodarska komora nedavno je izradila studiju na osnovu procjena povećanja broja stanovnika i potrošnje hrane i pića, konkretno u kolovozu 2018. Dakle, pokazatelji su najnoviji. Ispada da se u Istarskoj županiji broj stanovnika povećao 129 posto, a procjena povećanja potrošnje hrane i pića za 373 posto. Slična, iako na nižim razinama, kretanja su i u ostalih pet jadranskih županija. Drastičani primjer je Medulin gdje je populacija poveća-

Moramo konačno shvatiti da se društvena i ekonomska korist od turizma ne mjeri brojem dolazaka inozemnih gostiju već ostvarenim ukupnim prihodima s naglaskom na što veći plasman domaćih proizvoda. Samo na taj način se postižu realni ciljevi i stvarna korist od turizma. Samo u takvim okvirima turizam može biti i jest relevantna okosnica razvoja hrvatskoga gospodarstva i jasna strateška osnovica. Pritom valja precizno definirati što očekujemo od turizma i koji su nam prioriteti. Temeljna su pitanja koja se postavljaju: Kamo i kako želimo ići? Koji su nam ciljevi? Što želimo, a što ne želimo u našem turizmu? Ova su pitanja tim važnija zbog velikoga utjecaja turizma na ukupna privredna kretanja u nas. Jasno su postavljeni i strateški ciljevi razvoja turizma. Oni se odnose na obogaćivanje postojećih i stvaranje novih turističkih sadržaja i doživljaja radi produžetka sezone, sustavno podizanje razine znanja, vještina i obrazovanja turističkih djelatnika, stvaranje preduvjeta za jačanje poduzetništva, učinkovito brendiranje Hrvatske i njenih turističkih regija s naglaskom na diferenciranju od konkurencije i osiguranju tržišne prepoznatljivosti. U strateške ciljeve ulazi i borba za održivi razvoj turizma, rast prosječne potrošnje, te povećanje prihoda od turizma. No, treba razmisliti o jednoj činjenici koja jasno dolazi do izražaja: Hrvatska je na vrhu ljestvice po udjelu prihoda od turizma u BDP-u. Istodobno je na samom dnu po stopi rata BDP-a. U toj disproporciji sadržana je i ukupna kritika na postojeću ekoST nomsku politiku. www.suvremena.hr

[novi izazovi hrvatskog turizma]

Dileme oko uloge turizma u hrvatskom gospodarstvu piše: dr.sc. Neven Ivandić Institut za turizam, Zagreb

Satelitski račun turizma je ključni alat za vođenje nacionalne turističke politike pri čemu je posebno važno naglasiti prednosti koje proizlaze iz analize potražnje za robama i uslugama koju generiraju turisti/posjetitelji te njezinog povezivanja s ponudom i domaćom proizvodnjom.

Priopćenju broj 12.4.1. SATELITSKI RAČUN TURIZMA ZA REPUBLIKU HRVATSKU U 2016. od 15. siječnja 2019. Državni zavod za statistiku je u suradnji s Institutom za turizam prvi put objavio izračun ekonomske važnosti turizma za Republiku Hrvatsku u 2016. godini u skladu s metodologijom satelitskog računa turizma (TSA). Time su ne samo uklonjene brojne metodološke dileme vezane uz izračun doprinosa turizma gospodarstvu već je i satelitski račun turizma postao sastavni dio službene statistike. Naime, unatoč činjenici da Hrvatska ima dugogodišnje iskustvo u sagledavanju veličine i važnosti turizma takvi izračuni nisu do sada bili obuhvaćeni niti publikacijama Državnog zavoda za statistiku niti Eurostata. Primjerice, u dokumentu Eurostata Tourism Satellite Accounts in Europe, edition 2016. 1 nisu prikazani rezultati za Hrvatsku iako je Institut za turizam za potrebe Ministarstva turizma tijekom 2014. godine izradio dokument Satelitski račun turizma RH za 2011. godinu i izračun neizravnih i ukupnih učinaka turizma u RH ko-

jim su sagledane sve ključne procjene izravnog utjecaja turizma na gospodarstvo Hrvatske.

Alat za unapređenje konkurentnosti Europska komisija posljednjih je dvadesetak godina pokrenula niz inicijativa kako bi potaknula članice Europske unije da pristupe izradi satelitskog računa turizma, a važnost satelitskog računa turizma naglašena je i u Uredbi (EU) br. 692/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 6. srpnja 2011. o europskim statistikama o turizmu koja prepoznaje potrebu daljnjeg poboljšavanja dostupnosti, potpunosti i sveobuhvatnosti osnovnih statističkih podataka s područja turizma kao inputa za izradu računa turizma. Valja naglasiti da je kontinuiranu izradu satelitskog računa turizma Strategija razvoja turizma Republike Hrvatske do 2020. godine (NN 55/2013) uvrstila među prioritetne mjere unapređenja konkurentnosti. Satelitski račun turizma sustav je koji kroz koncepte, klasifikacije, definici-

Izvor: Institut za turizam Satelitski račun turizma RH za 2016. godinu te izračun neizravnih i ukupnih učinaka turizma, 2018.

Slika 1. Ključne odrednice metodološkog okvira satelitskog računa turizma je, tablice i agregate omogućava međunarodno harmonizirano mjerenje ekonomskih učinaka turizma na nacionalno gospodarstvo na godišnjoj osnovi. Pri tome specifičnost turizma odražava činjenica da potrošnja posjetitelja nije ograničena na skup određenih proizvoda i usluga koje proizvodi

Eurostat (2017.). Tourism Satellite Accounts in Europe, edition 2016, Statistical reports, Luxembourg: Publications Office of the European Union.

Dodatak broju Suvremena trgovina 2(44)

određeni skup industrija. Naime, turizam je poseban jer ga određuje (privremena) situacija u kojoj se potrošač (posjetitelj) nalazi. Budući da obilježja koja razlikuju posjetitelja od bilo kojeg potrošača nisu definirana metodološkim okvirom sustava nacionalnih računa koji transaktora klasificira prema stalnim obilježjima (primjerice zemlja i mjesto prebivališta), sustavom nacionalnih računa (SNA) omogućeno je korištenje tzv. satelitskih (pomoćnih) računa koji, u većoj ili manjoj mjeri, dijele iste koncepte, definicije i klasifikaciju kao i jezgra SNA.

Bitne sastavnice Satelitskog računa turizma Metodološkim okvirom satelitskog računa turizma2 preporučen je izračun pet pokazatelja veličine i utjecaja turizma na gospodarstvo, od kojih su dva pokazatelja vezana uz potrošnju turista (unutarnji turistički izdaci i unutarnja turistička potrošnja), a tri pokazatelja uz ponudu (bruto dodana vrijednost turističkih djelatnosti, izravna bruto dodana vrijednost turizma, izravni bruto domaći proizvod turizma): • Unutarnji turistički izdaci (Internal tourism expenditure): Unutarnji turistički izdaci suma su turističkih izdataka dolaznih i domaćih posjetitelja. • Unutarnja turistička potrošnja (Internal tourism consumption): Unutrašnja turistička potrošnja prikazuje najširi obuhvat izdataka i osta-

lih vrsta potrošnje dolaznih i domaćih posjetitelja. • Bruto dodana vrijednost turističkih djelatnosti (Gross value added of tourism industries): Bruto dodana vrijednost turističkih djelatnosti predstavlja sumu ukupne dodane vrijednosti (u bazičnim cijenama) svih gospodarskih subjekata koji su svrstani u pojedine turističke djelatnosti bez obzira na to u kojoj je mjeri ta djelatnosti odnosno njezina proizvodnja ili bruto dodana vrijednost generirana turističkom potražnjom. Bruto dodana vrijednost turističkih djelatnosti nije indikator važnosti turizma za gospodarstvo budući da se udio proizvodnje i dodane vrijednosti generirane turizmom može značajno razlikovati od djelatnosti do djelatnosti. Također, pokazatelj ne obuhvaća bruto dodanu vrijednost pruženu posjetiteljima i lokalnom stanovništvu od strane ostalih djelatnosti. • Izravna bruto dodana vrijednost turizma (Tourism direct gross value added): Izravna3 bruto dodana vrijednost turizma obuhvaća dio dodane vrijednosti turističkih i ostalih djelatnosti koji je generiran turističkom potražnjom. Izravna bruto dodana vrijednost turizma mjeri bruto dodanu vrijednost turističkih i ostalih djelatnosti koja je generirana unutarnjom turističkom potrošnjom, a ne sagledava učinke ostalih komponenti unutarnje turističke potražnje kao što je utjecaj bruto investicija ili

kolektivne potrošnje. U odnosu na bruto dodanu vrijednost turističkih djelatnosti, pokazatelj izravne bruto dodane vrijednosti turizma mjeri dio dodane vrijednosti turističkih djelatnosti koji je generiran turističkom potrošnjom, ali sagledava i dio dodane vrijednosti ostalih djelatnosti koji se može povezati s turističkom potrošnjom. Pokazatelj je mjerilo izravnog doprinosa turizma gospodarstvu. • Izravni bruto domaći proizvod turizma (Tourism direct gross domestic product): Bruto domaći proizvod gospodarstva jednak je sumi bruto dodane vrijednosti generirane u svim djelatnostima gospodarstva uvećane za neto poreze na proizvode (razlika poreza na proizvode i subvencija). Stoga se i bruto domaći proizvod, vezan uz unutarnju turističku potrošnju (izravni bruto domaći proizvod turizma) može definirati kao suma dodane vrijednosti svih pojedinih djelatnosti generirane unutarnjom turističkom potrošnjom i neto poreza na proizvode uključene u vrijednost turističkih izdataka po kupovnim cijenama. Satelitskim računom turizma za Republiku Hrvatsku u 2016. godini utvrđeno je tako, polazeći od procijenjene unutarnje turističke potrošnje u iznosu od 78,6 milijardi kuna, da udio izravne bruto dodane vrijednosti turizma u ukupnoj bruto dodanoj vrijednosti dostiže 10,9%, a udio izrav-

Tablica 1. Bruto dodana vrijednost turističkih djelatnosti, izravna bruto dodana vrijednost turizma i izravni bruto domaći proizvod turizma u 2016.

2016.

Bruto dodana vrijednost turističkih djelatnosti, mil. kuna

69 948

Udio bruto dodane vrijednosti turističkih djelatnosti u ukupnoj bruto dodanoj vrijednosti, % Izravna bruto dodana vrijednost turizma, mil. kuna Udio izravne bruto dodane vrijednosti turizma u ukupnoj bruto dodanoj vrijednosti, % Izravni bruto domaći proizvod turizma, mil. kuna Udio izravnog bruto domaćeg proizvoda turizma u ukupnom bruto domaćem proizvodu, %

24,01 31 734 10,89 40 040 11,40

Izvor: Državni zavod za statistiku, Priopćenje broj 12.4.1. Satelitski račun turizma za Republiku Hrvatsku u 2016. od 15. siječnja 2019.

UNSD, Eurostat, OECD i UNWTO: 2008 Tourism Satellite Account: Recommended Methodological Framework (TSA: RMF 2008).

Termin ‘izravna’ proizlazi iz činjenice da se kroz TSA mjeri samo dodana vrijednost (turističkih i ostalih djelatnosti) generirana potrošnjom posjetitelja dok neizravni i inducirani učinci te potrošnje nisu predmet analize.

www.suvremena.hr

[novi izazovi hrvatskog turizma] nog bruto domaćeg proizvoda turizma u ukupnom bruto domaćem proizvodu 11,4%.

Visoka razina ovisnosti S udjelom bruto dodane vrijednosti turizma u bruto dodanoj vrijednosti gospodarstva od 10,9 % Hrvatska u skupini zemalja EU za koje postoje podaci (Eurostat, Tourism Satellite Accounts in Europe, edition 2016) ostvaruje najveći udio turizma u gospodarstvu, a time i ostvaruje najvišu razinu ovisnosti gospodarske aktivnosti o turističkoj potražnji. Prema važnosti turizma za gospodarstvo slijedi Portugal s udjelom od 6,7 % te dvije ‘mega’ turističke destinacije Španjolska s udjelom 6,6% i Italija s udjelom od 6 %. Turizam je posebno važan i za Mađarsku (5,8 %) te Latviju (4,2 %), dok se u ostalim zemljama udio turizma kreće u rasponu od 2,0% u Poljskoj i 2,1% u Rumunjskoj do 3,9% u Estoniji i 3,6% u Sloveniji. Potrebno je pri toma naglasiti da je u Europskoj uniji domaća turistička potražnja ključni pokretač turističkih tokova pri čemu su, kako pokazuje analiza Eurostata, domaći izdaci za 1,5 puta veći od dolaznih turističkih izdataka. Osim udjela turizma u ostvarenoj bruto dodatnoj vrijednosti i bruto domaćem proizvodu, satelitski račun pruža i brojne druge podatke ključne za vođenje turističke politike. Primjerice, važni su i izdaci koje se ostvaruju po dolasku i noćenju, gdje Hrvatska sasvim sigurno ima prostora za unapređenje te se upravo efikasnost korištenja resursa nameće kao jedan od ključnih ciljeva za turističku politiku u budućnosti, odnosno povećanje učinaka turizma bez povećanja fizičkog volumena potražnje. Analizirajući analitičke dosege satelitskog računa turizma potrebno je ponovo naglasiti da su oni fokusirani na izravne učinke turizma. Drugim riječima, satelitski račun turizma obuhvaća isključivo učinke koji se stvaraju izravno između turista/posjetitelja i pružatelja usluga bez obzira na djelatnost u kojoj se ti pružatelji nalaze (npr. smještaj, ugostiteljstvo, prijevoz, sport i rekreacija, kultura, nautika, turistič-

ko posredništvo, trgovina na malo ili ostale djelatnosti). Pri tome je sasvim jasno da ti izravni učinci ne predstavljaju i ukupne učinke turizma. Naime, postoje i učinci koji proizlaze iz utjecaja na djelatnosti koji pružaju proizvode/usluge turističkim djelatnostima, bez obzira radi li se primjerice o energiji, poljoprivredi ili svim drugim djelatnostima. To je razina sagledavanja neizravnih odnosno ukupnih učinaka turističke potrošnje na gospodarstvo. Isto tako metodološki okvir TSA ne uključuje učinke komponenti turističke potražnje kao što su bruto investicije te kolektivna turistička potrošnja.

Ključni alat za vođenje nacionalne politike U procjeni neizravnog i ukupnog ekonomskog doprinosa turizma gospodarstvu gotovo se isključivo koriste kvantitativne, i to prije svega determinističke metode. Radi se o modelima kao što je input-output (IO) model koji predstavlja sustav linearnih jednadžbi koje opisuju ukupnu strukturu gospodarstva odnosno veze između različitih gospodarskih djelatnosti. Polazeći od specifičnog metodološkog okvira koji povezuje satelitski račun turizma i input-output model,4 analiza multiplikativnih učinaka turističke potrošnje na različite djelatnosti gospodarstva Hrvatske rezultirala je procjenom da ukupan doprinos turizma bruto domaćoj vrijednosti Hrvatske u 2016. godini dostiže 16,9%

odnosno 6 postotnih bodova više od izravnog doprinosa turizma (Institut za turizam: Satelitski račun turizma RH za 2016. godinu te izračun neizravnih i ukupnih učinaka turizma, 2018). Zašto je važno razumjeti izravne i ukupne učinke turizma, i što nam prikazani pristup sve donosi? Prije svega radi se o osiguranju pretpostavki za bolje sagledavanje međusektorskih odnosa. Naime, međusektorski odnosi posebno su važni za turizam kao horizontalnu aktivnost koja stvarno – izravno i neizravno – integrira ne samo sve gospodarske djelatnosti veći i nadležnost brojnih institucija. Podaci objedinjeni u procesu izrade satelitskog računa turizma omogućavaju isto tako i efikasniji pristup marketingu, a pružaju i mogućnost sagledavanja regionalnih aspekata turističke aktivnosti te kvalitetnog povezivanja s računovodstvom zaštite okoliša kao pretpostavke kvalificirane procjene ne samo pozitivnih već i negativnih učinaka turizma. U tom smislu, radi se o ključnom alatu za vođenje nacionalne turističke politike pri čemu se ovdje posebno važnim čini naglasiti prednosti koje proizlaze iz analize potražnje za robama i uslugama koju generiraju turisti/posjetitelji te njezinog povezivanja s ponudom i domaćom proizvodnjom. Drugim riječima iz analize jaza između potreba i proizvodnih mogućnosti odnosno analize mogućnosti efikasne supstitucije uvoza domaćom proizvodnjom, a onda i korištenja turizma za poticanje izvoza.

Sukladno pristupu korištenom u radu Ivandić, N., Šutalo, I.: Doprinos turizma hrvatskom gospodarstvo: IO pristup. Ekonomski pregled, Vol. 69, No. 1. (2018). Dodatak broju Suvremena trgovina 2(44)

Hotel, Tourism and Leisure

Trezor-invest d.o.o. za usluge u prometu nekretnina

[novi izazovi hrvatskog turizma]

Neočekivana budućnost hrvatskog turizma

Tlapnja, slutnja ili nešto treće? piše: prof.dr.sc. Boris Vukonić Član Međunarodne turističke akademije

Opijenost postignutim brojevima nagnala nas je na pomisao da će naši rekordni turistički rezultati neprekidno i dalje rasti, a samo su rijetki zapitali ima li takav svoj rast možda i neki svoj objektivni kraj. Namjera mi je da se u ovom prilogu makar za trenutak odmaknem od hrvatske turističke euforije i da budem „optimistički realan“.

a sve koji poznaju moje radove znaju da sam uvijek bio i ostao nepopravljivi optimist. Dosadašnja praksa i razvoj turizma u posljednjih pedesetak godina dali su mi za pravo. Ali pravi povod i konačnu odluku da napišem ovaj tekst pronašao sam u posljednjem desetljeću razvoja hrvatskog turizma koji je dobio nedvojbenu pažnju i prave hvalospjeve u čitavoj hrvatskoj javnosti. Jedan od takvih bisera je i nedavno plasirana vijest da se „Hrvatska nalazi na viskom sedmom mjestu u svijetu s najvećim potencijalom za investiranje u turizmu“ prema nepotvrđenom izvoru iz Financial Timesa. Usprkos mom nezaobilaznom optimizmu vjerujem

Dodatak broju Suvremena trgovina 2(44)

da je došao krajnji čas da se uozbiljimo i realno sagledamo stvari. Naime, biti optimist ne znači biti nerazuman, neobjektivan ili nerealan. Barem da bi tako trebalo biti. Molim vas, dragi čitatelji, nemojte odmah odustati od čitanja ovog teksta, jer ne namjeravam teoretizirati ili nabacivati se floskulama bez pravog sadržaja. Nažalost, naša politika nas je navikla na takvu praksu, pa su takvoj općoj navici podlegle često i stručne analize i znanstveni tekstovi o hrvatskom turizmu.

Odmak od turističke euforije Namjera mi je da se u ovom prilogu makar za trenutak odmaknem od hr-

vatske turističke euforije i da budem „optimistički realan“, što ću pokušati dokazati u nastavku ovog priloga. No, prije svega, moram iskazati svoju sumnju u ispravnost statističkih pokazatelja o turističkom prometu u Hrvatskoj. Na takvo razmišljanje posebno me je navela statistika prošlogodišnje turističke sezone. Bio sam svjedok u brojnim turističkim mjestima uzduž jadranske obale o praznim stolicama u srcu sezone u ugostiteljskim objektima i posebno u privatnom smještaju, što nisam već davno vidio. A statistički izvještaji govorili su o rekordima i rekordnim rezultatima! Za svakog tko objektivno promatra život ne-

što u te dvije oprečne informacije nije bilo u redu.

Realna slika turističkoga uzleta Svakako, bilo bi posve nepotrebno ali i nelogično obrazlagati ili čak tvrditi da se hrvatski turizam nije razvijao brže nego što se očekivalo, i da je postao gotovo temelj hrvatskog gospodarstva danas. No, isto tako, kao što bi bilo nepotrebno i bezrazložno opstruirati ove činjenice ili negirati ovaj uzlet hrvatskog turizma, tako bi bilo nepotrebno padati u euforiju i sagledati pravo lice hrvatskog turizma dana. Naime – ruku na srce – prave ili barem glavne razloge tog izuzetnog razvoja nismo u cijelosti uspjeli raščlaniti niti obrazložiti. Uglavnom, sve se manje više svodilo na izuzetan angažman, sposobnost i stručnost zaposlenih u turizmu. I, da ne zaboravim, gotovo „nadnaravnih sposobnosti“ posebice onih koji su u vrhu upravljanja hrvatskim turizmom koji uglavnom većinu zasluga pripisuju samih sebi. S druge strane, poznavaoci turističkog fenomena i njegovog ekonomskog sadržaja u cijelosti, dosta su obazrivo (rekao bih i bojažljivo) pokušali dati nešto realniju sliku takvog neočekivanog uzleta. Realnost koju spominjem sastoji se u ocjeni stanja u vanjskoj okolini, u događajima u drugim turističkim zemljama, naročito onima koje su u našem okruženju a koje imaju sličnu turističku sliku, ali prije svega onih koje su u razvoju vlastitog turizma ovisne o istim onim emitivnim zemljama i tržištima o kojima ovisi i razvoj hrvatskog turizma. Spomenuti ću samo neke od njih: Grčku, Tursku, Italiju pa i Španjolsku i Francusku (dakako, u nešto užem smislu, zbog neusporedivosti njihovih turističkih kapaciteta i mase turističkih korisnika). Politički i opći ekonomski razvoj i teškoće s kojima su se susrele spomenute zemlje, a neke se još i uvijek susreću, po mom skromnom mišljenju najvažniji su razlog povećanog interesa za hrvatskim turističkim prostorom i porasta interesa međunarodne turističke potražnje, koji su doveli do brojaka o kojima prije toga baš i nismo mislili, pa niti sanjali. Takav razvoj u međunarodnom okruženju „osokolio“ nas je toliko da smo krenuli u sasvim nerealne i neobjektivne procje-

ne onoga što će se dogoditi – i što se napokon dogodilo – ubrzo nakon što će se opći ekonomski razvoj u tim zemljama (polagano) vratiti u normalu. I upravo u ovom trenutku, ako je točna informacija da su 2017. godine preko 90 posto svih turističkih noćenja u Hrvatskoj ostvarili inozemni turisti, trebali bismo se zamisliti nad tim podatkom, jer ako je do sada bio tako snažan utjecaj međunarodnog turističkog tržišta na pozitivne rezultate hrvatskog turizma, logično se mora postaviti zašto sada kada je nepovoljna za nas situacija na međunarodnom tržištu ne bi taj utjecaj – samo sada obrnuto i s negativnim predznacima – imao isto tako snažan utjecaj na razvoj hrvatskog turizma u budućnosti?

Ima li rast i objektivan kraj? Ta opijenost postignutim brojevima nagnala nas je na pomisao da će naši rekordni turistički rezultati neprekidno i dalje rasti, a da su se samo rijetki zapitali ima li takav svoj rast možda i neki svoj objektivni kraj i da li je uopće moguće da se tom rekordnom ciklusu ako ne predviđa, a ono barem nazire kraj. Nikada se u povijesti niti jedan rast nije produživao u beskonačnost, uvijek su bilo lokalne bilo međunarodne okolnosti dovodile najprije do zastanka, a onda i do brzog ili sporijeg pada, koji je zatim u nekom slijedećem vremenskom razdoblju ponovno i dalje rastao i razvijao se. To je zakonitost društvenog razvoja i vrijedi bez izuzetka pa mu izuzetak nije niti može bit čak niti razvoj hrvatskog turizma!! I tako smo, živeći u euforiji rekorda, gradili i gradili nove smještajne objekte ili preuređivali i dograđivali postojeće bez granica i razmišljanja o kojima je neprirodno ne razmišljati. Tako se, na primjer, o raspoloživim količinama potrebne vode, o raspoloživoj i dostupnoj električnoj energiji ili o raspoloživoj i dostupnoj i naročito o školovanoj radnoj snazi gotovo nikada ili samo vrlo rijetko govorilo. Napokon došli smo do točke na kojoj više ne možemo ostati niti bez takvih pitanja i, što je još važnije, niti bez konačnih odgovora. U međuvremenu naši „turistički konkurenti“ vratili su se na putove „razvojne pozitive“ koja nas je već danas do-

vela do vrlo ozbiljnih pitanja o našoj turističkoj budućnosti. Ipak mnogi su (pa čak i naš ministar turizma) i dalje u stanju nezaustavljive euforije i dalje podgrijavali ocjene o novim rekordima i nezaustavljivom razvoju hrvatskog turizma. Mislim da je neusporedivo realnije i mnogo razumnije početi razmišljati kako se nositi s novom situacijom na strani međunarodne potražnje i kako pronaći načine i putove kako popuniti smještajne i druge vrste kapaciteta koje smo bez mnogo razmišljanja povećavali bez granica i bez pravog rezona. A to je vrlo ozbiljan posao koji nas tek očekuje i koji nas je, dopustite mi da kažem, zatekao uglavnom nespremne.

Sučeljavanje s novim izazovima Ono što je neminovno, to je dalji pad interesa za hrvatskom turističkom ponudom na globalnom svjetskom turističkom tržištu, čime ćemo se na našu žalost morati suočiti sami i sami artikulirati putove izlaska iz razdoblja u kojem više neće biti rekordnih dostignuća. U tome je zapravo i bio moj pokušaj da već u naslovu ovog priloga naglasim nužnost nove koncepcije kako dalje razvijati hrvatski turizam, a da nam pad ne bude suviše brzi ili neočekivani, što bi moglo realno naškoditi ukupnom gospodarskom razvoju zemlje, a što neupitno na scenu dovodi i pitanje koncepcije općeg gospodarskog i društvenog razvoja Hrvatske (i u njemu razvoja turizma). Da li će biti dovoljan nagovještaj HUP-a da se sektor turizma „zalaže za intenzivnu provedbu reformi radi stvaranja bolje poslovne klime i stabilnog poslovnog okvira“ kao i svijest da se sektor suočava sa sve zahtjevnijim tržišnim izazovima, smanjenjem ulaganja, povećanjem troškova i usporavanjem rasta to ćemo ubrzo svjedočiti već 2019. godine. Već smo prolazili razdoblja u kojima je nakon uzleta turizam iz raznih razloga, doduše iz mnogo dramatičnijih događaja nego u kojima se nalazimo danas, doživio ozbiljniji pad što je rezultiralo prestankom rada hotela i drugih kapaciteta i do trajne devastacije tih kapaciteta, slike koje još i danas zastrašujuće djeluju u (nekada) vrlo razvijeST nim turističkim destinacijama. www.suvremena.hr

[novi izazovi hrvatskog turizma]

Kako povećati kvalitetu i konkurentnost hrvatskog turizma? piše: prof.dr.sc. Vesna Vrtiprah Odjel za ekonomiju i poslovnu ekonomiju, Sveučilište u Dubrovniku

Unatoč izuzetno dobrim turističkim rezultatima, hrvatski turizam je izložen mnogim izazovima koji traže strateško promišljanje budućeg razvoja i promjene u nacionalnoj i regionalnoj turističkoj politici. U pravilu kad se razmišlja o budućem razvoju turizma polazi se od postojećeg stanja koje daje odgovor na pitanje gdje smo danas u odnosu na konkurenciju, koje su nam snage, slabosti, prilike i prijetnje. Hrvatski turizam danas Postignuća u turizmu Hrvatske u razdoblju 2010. – 2018. godine mogu se ocijeniti vrlo dobrim. Dolazaka je 76,4% više, a noćenja gotovo 60% više nego u 2010. godini. Značajni rast turističkog prometa proteklih godina u Hrvatskoj rezultat je niza okolnosti: političke i sigurnosne situacije u nama konkurentskim mediteranskim zemljama, globalnog rasta turističkih putovanja, otvaranja novih tržišta, povećanih investicija u turizam, sve veće prepoznatljivosti u svijetu i percepcije Hrvatske kao sigurne destinacije. Dvoznamenkasti rast turističkog prometa zaustavljen je 2018. kada je ostvareno je 18,7 milijuna posjeta (7,4% više u odnosu na 2017.) i 89,7 milijuna noćenja (4,1% više u odnosu na 2017.) u komercijalnim smještajnim objektima. Konkurentske mediteranske zemlje poput Turske, Tunisa, Egipta ponovo osvajaju turističko tržište. Pozitivna kretanja hrvatskog turizma 1

potvrđuju i financijski pokazatelji. Prema podacima Hrvatske narodne banke tijekom 2018. prihodi u turizmu od stranih gostiju iznosili su 10 milijardi i

97 milijuna eura, što u odnosu na 2017. godinu (9 milijardi i 493 milijuna eura) predstavlja rast od 6,4%.1

Izvor: obrađeno prema podacima iz: Statistička izvješća 1616/2018., Državni zavod za statistiku, Zagreb

Grafikon 1. Dolasci i noćenja turista u Hrvatskoj od 2010. do 2018. (u 000)

https://mint.gov.hr/vijesti/prihodi-od-stranih-turista-prvi-put-premasili-10-milijardi-eura-ukupni-prihod-12-milijardi-eura/19009 (pristup 04. 04. 2019.)

Dodatak broju Suvremena trgovina 2(44)

Po kriteriju konkurentnosti u turizmu Hrvatska se nalazi na 32. mjestu u konkurenciji od 136 zemalja svijeta prema Izvješću o konkurentnosti putovanja i turizma Svjetskog gospodarskog foruma za 2017. (poboljšala je poziciju u odnosu na izvješće iz 2015. za jedno mjesto) 2 . Hrvatska je pozitivno ocijenjena u stupovima: Infrastruktura turističkih usluga (5. pozicija), Zdravlje i higijena (19. pozicija), Zaštita i sigurnost (24. pozicija), dok je najlošije ocjenjena u stupovima: Poslovno okruženje (114. pozicija), Cjenovna konkurentnost (100. pozicija), Ljudski kapital i tržište rada (85. pozicija) i Prioritetnost sektora turizma i putovanja (77. pozicija). Najkonkurentnije zemlje svijeta su Španjolska, Francuska, Njemačka, Japan, Velika Britanija, SAD, Australija, Italija, Kanada i Švicarska. Što se tiče izravnih konkurenata, mediteranskih zemalja, po ukupnom rangu konkurentnosti Španjolska je na 1., Francuska na 2., Italija na 8., a Grčka na 24. poziciji.

u iznosu od 9-10%, a jedine su iznimka Slovenija i Grčka. 3 Nadalje, bitan činitelj razvoja općenito, pa tako i turizma, je i pravni sustav i sustav državne uprave koja provodi zakonske norme. S razvojnog stajališta stanje u tim sektorima u Hrvatskoj nije zadovoljavajuće zbog prenormiranosti, ali i sporosti u rješavanju zahtjeva investitora što znatno otežava ostvarenje projekata. Premda se bilježe stanovite promjene na bolje, hrvatski turizam obilježava izražajno sezonsko poslovanje. Na visoko naglašenu sezonalnost ukazuje distribucija turističkog prometa po mjesecima. Srpanj i kolovoz udarni su mjeseci i u dolascima (2018., 46,7%) i u noćenjima (59,1%). S lipnjem i rujnom, dakle u četiri sezonska mjeseca, tek trećinom godine, ostvari se 72,4% dolazaka i 83,7% ukupnih godišnjih noćenja, a tijekom šest mjeseci (travanjrujan) 93,0% noćenja. Rast broja noćenja ostvaruje se s visokim udjelom turističkog proizvoda „sunca i mora“ što sporo smanjuje se-

zonalnost i ne stvara uvjete za cjelogodišnji turizam. Na prostoru sedam primorskih županija nalazi se gotovo 95% ukupnih komercijalnih smještajnih kapaciteta (za usporedbu, 2010. godine 96,5% ukupnih smještajnih kapaciteta). Ovisnost hrvatskog turizma o proizvodu „sunca i mora“ i velika koncentracija potražnje u ljetnim mjesecima negativno utječe na okoliš, na kvalitetu života lokalnog stanovništva, uzrokuje prekomjerno trošenje turističkih resursa, gužve, probleme s opskrbom vodom, povećanu potrebu za sezonskim radnicima itd.

Održivost u sjeni ekonomije U Hrvatskoj još uvijek nije u dovoljnoj mjeri uspostavljena ravnoteža između ekološkog, ekonomskog i sociokulturnog aspekta održivog turizma. Održivost je ostala u sjeni ekonomskog aspekta poslovanja koji kod većine nositelja turističke aktivnosti postaje najvažniji. Globalni rast potražnje, otva-

Tri kljkučna problema Problemi s kojima se danas susreće hrvatski turizam su nekonkurentno poslovno okruženje, nedostatak radne snage i sezonalnost. Ekonomska politika, koja izravno utječe na poslovanje dionika u turističkom sektoru, ne stvara uvjete za ravnopravnu konkurenciju na svjetskom tržištu i ograničava potencijal turističkog sektora za ulaganja u podizanje kvalitete i nove investicije. Instrumenti ekonomske politike u Hrvatskoj nisu poticajni za turizam kako je to u nama konkurentnim zemljama. Hrvatska od izravne konkurencije u turizmu ima uglavnom višu stopu PDV-a na smještaj i ugostiteljstvo (PDV je od 1.01.2017. godine 13% na smještaj, a na usluge pripremanja hrane i obavljanja usluge prehrane u ugostiteljskim objektima, te pripremanja i usluživanja pića 25%), dok mediteranske članice EU-a imaju snižene stope PDV-a

Izvor: obrađeno prema podacima iz: Statistička izvješća br. 1436/2011., 1463/2012., 1491/2013., 1515/2014., 1539/2015., 1564/2016., 1594/2017., 1616/2018.; Priopćenja br. 4.3. 1/1, 2018., 4.3.1/2, 2018., 4.3. 1/3, 2018., 4.3. 1/4, 2018., 4.3. 1/5, 2018., 4.3. 1/6, 2018., 4.3. 1/7, 2018., 4.3. 1/8, 2018., 4.3. 1/9, 2018., 4.3. 1/10, 2018., 4.3. 1/11, 2018., 4.3. 1/12, 2019. Državni zavod za statistiku Republike Hrvatske, Zagreb

Grafikon 2. Noćenja turista po mjesecima u Hrvatskoj, 2010. – 2018.

The Travel Report & Tourism Competitiveness Report 2017, Paving the way for more sustainable and inclusive tourism, World Economic Forum, http://konkurentnost.hr/hrvatska-medu-turisticki-najkonkurentnijim-zemljama-svijeta/ (pristup 16. 03. 2019.)

Prema studiji“Analiza utjecaja stope PDV-a na konkurentnost djelatnosti smještaja i ugostiteljstva“ postojeće stope PDV-a u Hrvatskoj na kumulativno razdoblje od pet godina (2017.-2021.) znače direktne negativne učinke: 10,12 mlrd. kuna ili 41% manje sektorskih investicija, 8,4 tisuće ili 71% manje novozaposlenih u sektoru, 7,7 mlrd. Kuna ili 13% manje bruto dodane vrijednosti i preko 11000 kvalitetnih smještajnih jedinica manje., str. 62. https://www.hgk.hr/documents/hgkanaliza-pdv-smjestaj-ugostiteljstvo5a7dc017053b5.pdf (pristup 17. 03. 2019.)

www.suvremena.hr

[novi izazovi hrvatskog turizma] ranje novih tržišta, sve veći broj direktnih zrakoplovnih linija i sl. bili su poticaj mnogim dionicima da maksimalno iskoriste sadašnji trenutak. U nekim sredinama poduzimaju se aktivnosti kojima se teži smanjiti pritisak na resurse ali za sada izostaje sustavni pristup upravljanju održivim razvojem. Često se pojam održivog razvoja samo formalno realizira, bez odgovarajućeg učinka na destinaciju. Hrvatska je još uvijek izrazito odmorišna destinacija, na što ukazuje podatak da je u sedam primorskih županija u 2018. godini ostvareno 94,7% noćenja i 86,5% posjeta. Čak 66% svih noćenja turista ostvareno je u tri obalne županije: Istarskoj (26,2 milijuna noćenja), Splitsko-dalmatinskoj (17,6 milijuna noćenja) i Primorsko-goranskoj županiji (15,3 milijuna noćenja). Na razini kontinentalne Hrvatske Grad Zagreb posljednjih godina bilježi izvrsne turističke rezultate (2018. 2,5 milijuna noćenja), dok ostala turistička odredišta ostvaruju skromniji rast.

Proizvod „sunca i mora“ još uvijek dominantan Premda su u Strategiji razvoja turizma u Hrvatskoj do 2020. identificirani turistički proizvodi koje je potrebno razviti i komercijalizirati – kulturni turizam, cikloturizam, pustolovni i sportski turizam, ekoturizam, ali i golf turizam te zdravstveni i ruralni turizam4, nedovoljno se ulagalo u resursno-atrakcijsku osnovu bez koje nije moguće očekivati brži razvoj posebnih oblika turizma. Proizvod „sunca i mora“ sigurno će i dalje biti dominantan, a uvjete za produljenje turističke aktivnosti na cijelu godinu i disperziju na čitav prostor Hrvatske treba stvarati razvojem novih turističkih proizvoda koji mogu privući različite tržišne segmente u pred i post sezoni. Postavlja se pitanje da li smo dobro upravljali razvojem turizma? Napret-

2010.

noćenja, Kontinentalna Hrvatska 4%

noćenja, Jadranska Hrvatska 96%

2018.

noćenja, Kontinentalna Hrvatska 5%

noćenja, Jadranska Hrvatska 95%

Izvor: obrađeno i izračunato prema podacima iz Turizam u brojkama 2011, izdanje 2012. https:// mint.gov.hr/UserDocsImages://arhiva//2011-turizamubrojkama.pdf; Arhiva, prosinac, siječanj -prosinac 2018. https://mint.gov.hr/pristup-informacijama/dokumenti-80/statistika-11514/ arhiva-12059/12059 (pristup 30.03.2019.)

Grafikon 3. Noćenja turista, Jadranska i Kontinentalna Hrvatska, 2010., 2018.

ka ima, bilježe se određeni pozitivni pomaci: - kontinentalni turizam ostvaruje bolje turističke rezultate, napravljen je iskorak u razvoju selektivnih oblika turizma, - povećana su ulaganja u smještajne objekte, ali se nedostatno ulagalo u ostale sadržaje, - donesena je nova komunikacijska strategija brendiranja Hrvatske pod sloganom „Full of life“ kako bi se Hrvatska percipirala kao cjelogodišnja destinacija s kvalitetnom ponudom, - pokrenut je projekt „Hrvatska 365“ u kojem sudjeluje 40 destinacija koje se svojim ciljanim tržištima promoviraju putem izabranih ključnih proizvoda – kultura, biciklizam, aktivni odmor, poslovni turizam, hrana i vino te spa & wel lness,5 - Hrvatska se percipira kao sigurna turistička destinacija, - sve su brojnije cjelogodišnje zrakoplovne linije koje Hrvatsku povezuju s emitivnim tržištima,

- doneseno je niz reformi, izmjena zakonskih propisa, a donošenje novih turističkih zakona je u postupku.

Izostaje sustavan pristup razvoju turizma Premda ima pozitivnih primjera i dobrih poslovnih odluka, brojnih mjera i aktivnosti koje su usmjerene poticanju razvoja selektivnih oblika turizma, a time i vremenskom produljenju turističke aktivnosti, primjerice Zakon o pružanju usluga u turizmu6, izostao je sustavan pristup razvoju turizma. Pojedinačne mjere nisu dovoljne, nužan je koordiniran razvoj turizma. Na novu poziciju Hrvatske na turističkom tržištu i izazove s kojima se susreće hrvatski turizam ukazuju rezultati istraživanja Stavovi i potrošnja turista u Hrvatskoj, TOMAS’ 2017 7 Prema TOMAS’2017. prva upozorenja su tu: pad zadovoljstva gostoljubivošću, gastronomskom ponudom, vrijednošću za novac u odnosu na konkurente….. Istraživanja također ukazuju na: značajne/skokovite promjene obilježja

Strategija razvoja turizma u Hrvatskoj do 2020., (N.N. 55/13), str. 34., https://mint.gov.hr/strategija-razvoja-turizma-11411/11411 (pristup 19. 03. 2019.)

https://www.htz.hr/hr-HR/projekti-i-potpore/pps (pristup 1. 04. 2019.)

Zakon o pružanju usluga u turizmu, NN 130/17. 25/19., https://zakon.hr/z/343/Zakon-o-pru%C5%BEanju-usluga-u-turizmu (pristup 17. 03. 2019.)

Stavovi i potrošnja turista u Hrvatskoj u 2017., Institut za turizam, Zagreb, 2018., http://www.iztzg.hr/UserFiles/file/novosti/2018/ TOMAS-Ljeto-prezentacija-2017-06_02_2018-FIN.pdf (pristup 17. 03. 2019.)

Dodatak broju Suvremena trgovina 2(44)

potražnje, nove potrošačke segmente koje Hrvatska privlači s obzirom na poboljšanje kvalitete i sve promjene u ponudi, rast zadovoljstva i potrošnje, rast udjela ‘izvan smještajne’ potrošnje (dio izdataka povećan je za 5%), ali još uvijek ti izdaci čine skromnih 19% prosječne dnevne potrošnje po osobi (izleti, kultura i zabava, sport i rekreacija, lokalni prijevoz i ostalo).

Kako povećati konkurentsku sposobnost? Turizam u Hrvatskoj, čiji prihodi danas čine gotovo 20% BDP-a, treba shvatiti kao strateško ulaganje u budućnost i sukladno tome se ponašati, a to znači upravljati rastom i razvojem turizma. Dugoročno hrvatski turizam na međunarodnom turističkom tržištu može konkurirati jedino kvalitetom i svoju konkurentsku poziciju temeljiti na sustavu vrijednosti koji omogućuje održivi rast, visok stupanj očuvanja i zaštite cjelokupne resursno-atrakcijske osnove. Toga su sve više svjesni nositelji turističke politike na nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini ali i svi oni koji su u neposrednom kontaktu s turistima. Takav razvoj ne isključuje rast turističkog prometa, jer je dobre poslovne rezultate moguće ostvariti vremenskim produljenjem turističkih aktivnosti. Za povećanje kvalitete i jačanje konkurentnosti hrvatskog turizma nužno je: - sustavno upravljati razvojem turizma, povećati kvalitetu cjelokupnog lanca vrijednosti (ponuditi bolji omjer cijene i kvalitete, bolji odnos vrijednosti za novac i u većoj mjeri uključivati lokalnu zajednicu kako bi se postigla bolja ravnoteža ekonomskih, društvenih i ekoloških aspekata razvoja turizma), - strateški upravljati sigurnosnim rizicima, zadržati imidž sigurne destinacije (poduzeti sve mjere za sprječavanje sigurnosnih incidenata, pristupiti izmjenama i dopunama zakonodavnog okvira u području regionalnog i prostornog razvoja, izradi studija utjecaja klimatskih promjena, razradi mjera prilagodbe itd.), - razvojnu politiku usmjeriti ka očuvanju resursa i njihovoj optimalnoj kombinaciji po principu razvojne održivosti (brigu za okoliš uključiti na

sve razine planiranja turističkog razvoja), - smanjiti porezno opterećenje, voditi primjerenu poreznu politiku koja pogoduje razvoju turizma koji je osjetljiv na probleme okoliša i osigurati veću pravnu sigurnost za ulagače, - stvoriti iste uvjete poslovanja u Hrvatskoj kakve imaju konkurenti čime bi se „otvorio prostor“ za ulaganje u podizanje kvalitete i nove investicije, za povećanje plaća poboljšanje uvjeta rada itd., - inovirati postojeće i razviti nove poslovne i upravljačke modele. Uspostaviti multiregionalnu koordinaciju turističkog razvoja, - učiniti značajan iskorak u razvoju posebnih oblika turizma koji imaju potencijal za privlačenje turista u izvansezonskom razdoblju i poticati razvoj turizma na čitavom prostoru zemlje aktiviranjem vrijedne a nedovoljno valorizirane resursne osnove, - na svim razinama uspostaviti suradnju i partnerstvo i zajedničko djelovanje različitih interesnih skupina s područja turizma, javnog i privatnog sektora, svih dionika koji su neposredno i posredno uključeni u turizam, - osigurati uvjete, provesti reforme i izmjene zakonske regulative.

Zaključak Javni i privatni sektor postupno postaje sve više svjestan važnosti turizma kao strateškog ulaganja u budućnost, što omogućuje veći utjecaj na njegov razvoj. Orijentacijom na kvalitetu, održivo upravljanje rastom, na razvoj sadržajno bogatijeg, kvalitativno unaprijeđenog i diversificiranog proizvodnog portfelja i na podizanje kvalitete cjelokupnog lanca vrijednosti moguće je operativnije pristupiti održivom razvoju. Za takav model razvoja nužno je osigurati uvjete, provesti reforme, donijeti odgovarajuće mjere od nacionalne do lokalne razine koje će pridonositi razvoju cjelogodišnjeg turizma, uspostaviti partnerski odnos među dionicima, povećati svijest o ulozi i važnosti odgovornog razvoja itd. Suradnje među dionicima danas je sve više,

mnogi poslovni potezi idu u pravom smjeru ali tempo je spor. Literatura 1.

Arhiva, prosinac, siječanj-prosinac 2018., https://mint.gov.hr/pristupinformacijama/dokumenti-80/statistika-11514/arhiva-12059/12059

Analiza utjecaja stope PDV-a na konkurentnost djelatnosti smještaja i ugostiteljstva, https://www.hgk.hr/documents/hgkanaliza-pdv-smjestaj-ugostiteljstvo5a7dc017053b5.pdf

Priopćenja br. 4.3. 1/1, 2018., 4.3.1/2, 2018., 4.3. 1/3, 2018., 4.3. 1/4, 2018., 4.3. 1/5, 2018., 4.3. 1/6, 2018., 4.3. 1/7, 2018., 4.3. 1/8, 2018., 4.3. 1/9, 2018., 4.3. 1/10, 2018., 4.3. 1/11, 2018., 4.3. 1/12, 2019. Državni zavod za statistiku Republike Hrvatske, Zagreb

Statistička izvješća 1616/2018., Državni zavod za statistiku, Zagreb

Stavovi i potrošnja turista u Hrvatskoj u 2017., Institut za turizam, Zagreb, 2018., http://www.iztzg.hr/UserFiles/ file/novosti/2018/TOMAS-Ljeto-prezentacija-2017-06_02_2018-FIN.pdf

Statistička izvješća br. 1436/2011., 1463/2012., 1491/2013., 1515/2014., 1539/2015., 1564/2016., 1594/2017., 1616/2018., Državni zavod za statistiku Republike Hrvatske, Zagreb

Strategija razvoja turizma u Hrvatskoj do 2020., (N.N. 55/13), str. 34., https:// mint.gov.hr/strategija-razvoja-turizma-11411/11411

The Travel Report & Tourism Competitiveness Report 2017., Paving the way for more sustainable and inclusive tourism, World Economic Forum, http://konkurentnost.hr/hrvatskamedu-turisticki-najkonkurentnijimzemljama-svijeta/

Turizam u brojkama 2011, izdanje 2012. https://mint.gov.hr/UserDocsImages://arhiva//2011-turizamubrojkama.pdf

10. Zakon o pružanju usluga u turizmu, NN 130/17. 25/19., https://zakon. hr/z/343/Zakon-o-pru%C5%BEanjuusluga-u-turizmu 11. https://www.htz.hr/hr-HR/projekti-ipotpore/pps 12. https://mint.gov.hr/vijesti/prihodiod-stranih-turista-prvi-put-premasili-10-milijardi-eura-ukupni-prihodST 12-milijardi-eura/19009 www.suvremena.hr

[novi izazovi hrvatskog turizma]

Hrvatski turizam

Rast ili razvoj? Znamo li doista kamo idemo? piše: prof.dr.dc. Lidija Petrić Ekonomski fakultet, Sveučilište u Splitu

Postignuti rezultati potvrđuju s jedne strane visoko značenje turizma za nacionalnu ekonomiju, no s druge ukazuju na preveliku ovisnost hrvatske ekonomije o turizmu, što je prije svega odgovornost politike koja u vremenu od osamostaljenja do danas nije uspjela provesti reforme i osmisliti model kojim bi stvorila pretpostavke za razvoj diversificirane i tržišno konkurentne, a ne rentijerske ekonomije zasnovane na turizmu. “If you don’t know where you are going, any road will get you there” Lewis Carroll

rvatska je, kažu, zemlja znanja… Barem kad je riječ o turizmu. Jer, nigdje se toliko često i s toliko (samo)uvjerenosti od strane brojnih (ne)znalaca ne piše i ne razglaba o tome što je turizam i kako ga razvijati. No, u jednom kao da su svi suglasni: „Turizam treba razvijati na

Dodatak broju Suvremena trgovina 2(44)

održiv i odgovoran način“. Bezbrojne razvojne i marketinške turističke studije, od nacionalnih do lokalnih, gotovo po inerciji se razbacuju floskulama o nužnosti održivog i odgovornog razvoja turizma, a sa susreta turističkih i javnih djelatnika redovito se javnosti šalju poruke pune optimizma i spremnosti da se

zajedničkim djelovanjem postigne, od svih željeni cilj - održivosti. I naravno, svi znaju kako se to postiže… Deklarativno, dakako! Jer, papir sve trpi. A kad se „papirnate“ poruke pokušaju realizirati, onda se vrlo brzo svi suoče s vječnom dilemom: „što žrtvovati na oltaru održivog razvoja – privatni ili javni interes“?!

Odgovor se, jasno, lako nazire – javni interes redovito se žrtvuje u korist pojedinaca i/ili manjih političkih/društvenih skupina. U Hrvatskoj, naime, kad je riječ o javnom interesu, kao da smo svi zaboravili moto poznat još iz vremena slavne Dubrovačke Republike i uklesan na zidu Kneževog dvora: „Obliti privatorum, publica curate“, tj. „Zaboravite privatno, brinite o javnom!“ Naravno, uvijek i posvuda se nađe pojedinaca koji su svoj osobni poslovni interes i poduzetnički uspjeh u turizmu izgradili žrtvujući poneki vlastiti probitak u korist javnog interesa, svjesni činjenice da dugoročni uspjeh pojedinca ovisi o uspjehu cjeline (društva, destinacije…). No, većina nažalost ne razmišlja tako. A još je poraznija spoznaja da i javna uprava, koja bi po funkciji trebala braniti javni interes i javna dobra, to najčešće ne čini. U prilog tome govore brojne činjenice, od kojih su neke istaknute u nastavku teksta.

Što zapravo želimo od turizma? Nasuprot deklarativnoj težnji za postizanjem održivog turizma, iz naše dosadašnje razvojne prakse stječe se utisak da je jedini jasan cilj bio (i ostao) povećanje turističkog prometa, odnosno broja dolazaka i noćenja, te konzekventno prihoda po osnovi turističke potrošnje. Turizam po svojoj naravi jest prije svega ekonomska aktivnost, bez obzira na njegove ostale funkcije (prije svega kulturnu, edukativnu, političku itd.). U tom smislu, interes za kontinuiranim rastom (deviznih) prihoda od turizma je logičan, tim više što je još od 1965. godine do danas, pozitivni saldo „turističke bilance“ redovito doprinosio smanjenju negativnog salda bilance roba, a time i ukupnog salda tekućih transakcija, te u konačnici i platne bilance zemlje (tablica 1).

Ugrožavanje razvojnih resursa No, postizanje ovog cilja ne bi smjelo ugroziti druge razvojne ciljeve, a nadasve ne bi smjelo ugroziti resurs na kojem se turizam razvija. A u Hrvatskoj se upravo to dešava. Naime, Satelitska bilanca turizma za 2016. godinu, koja je izrađena temeljem suradnje Državnog zavoda za statistiku, Instituta za turizam, Ministarstva turizma, Ministarstva financija i HNB-a, pokazala je da je udio izravnog BDP-a od turizma u ukupnom BDP-u iznosio 11,4% (u odnosu na 18,9% prema ranije korištenoj metodi procjene). Izravna bruto dodana vrijednost turizma (BDP umanjen za iznos poreza i subvencija) u ukupnoj bruto dodanoj vrijednosti iznosila je 10,9%, što je značajno veći udio od većine razvijenih turističkih država (primjerice, u Portugalu je 6,7%, u Španjolskoj, 6,6%, a u Italiji 6%). Turizam u Hrvatskoj ukupno generira 317.000 radnih mjesta, od kojih 108.000 direktno, a preostalih 209.000 u ostalim, s turizmom povezanim djelatnostima. To predstavlja 20% svih radnih mjesta u Hrvatskoj. Prethodni rezultati potvrđuju s jedne strane visoko značenje turizma za nacionalnu ekonomiju, no s druge ukazuju na preveliku ovisnost hrvatske ekonomije o turizmu, što je prije svega odgovornost politike koja u vremenu od osamostaljenja do danas nije uspjela provesti reforme i osmisliti model kojim bi stvorila pretpostavke za razvoj diversificirane i tržišno konkurentne, a ne rentijerske ekonomije zasnovane na turizmu. No, ova situacija politiku kao da previše ne zabrinjava. Turizam je, dapače, postao nosivi stup svih političkih agendi, svojevrsna mantra kojom političari prikupljaju bodove za izborne

utrke. Zato se i njegov rast stalno hrani brojnim olakšicama, subvencijama i drugim poticajnim mjerama. Svako, pa i najmanje povećanje boravišne pristojbe postaje predmetom političkih rasprava, a u strahu od gubitka potpore glasača, vlâsti u većini jedinica lokalne samouprave ne usuđuju se povećati iznos paušalnog poreza na dohodak za iznajmljivače. Pri tome, kao da se zaboravlja da od cca 95.000 kućanstava, koliko ih se u Hrvatskoj bavi iznajmljivanjem smještaja, za mnoge turizam više nije dopunska djelatnost kojom krpaju rupe u kućnom proračunu, već prihodovno vrlo izdašna, a često i jedina aktivnost kojom se bave.

Politički ili ekonomski projekt? Zbog tretiranja turizma kao „političkog projekta“ te povlaštenog poreznog tretmana napose privatnog smještaja u odnosu na ostale poslovne subjekte (podsjetimo se, fizičke osobe koje iznajmljuju smještaj u kućanstvima nisu tretirane kao poslovni subjekti), država se odriče značajnih budžetskih prihoda. Takav tretman, dakako, pogoduje njihovom stalnom rastu. Tako je 2017. godine, prema podacima Državnog zavoda za statistiku (DZS), s cca 740.000 kreveta (graf 1), udio privatnog smještaja u ukupnom smještaju iznosio 61,4%. Nadalje, u razdoblju od 2000. g. (godine konsolidacije turizma) do 2017. godine, broj kreveta u ovoj je vrsti smještaja porastao za 170%, a broj noćenja za 390% (graf 2). Naravno, riječ je o podacima za razinu države, a detaljnija analiza pojedinih obalnih županija pokazala bi još značajnije promjene. Primjerice, prema podacima Turističke zajednice Splitskodalmatinske županije, na njenom području je 2017. godine bilo registrirano 156.497 kreveta u privatnom smješta-

Tablica 1. Pokrivenost salda bilance roba i tekućih transakcija neto prihodima od putovanja (turizma) 2000.

2005.

2013.

2015.

2016.

2017.

1. Neto prihodi od putovanja – turizam (u mil eura)

2.399,5

5.394,9

6.523,0

7.280,2

7.781,5

8.291,0

2. Saldo bilance roba (u mil eura)

-3.499,4

-7.482,9

-6.587,1

-6.974,5

-7.385,0

-8.254,0

68,6

72,1

99,0

104,4

105,4

100,4

-2.888,5

-7.358,5

-6.559,4

-6.229,4

-6.310,9

-6.949,8

83,1

73,3

99,4

116,9

123,3

119,3

Koeficijent pokrića (1/2) 3. Saldo tekućih transakcija bez turizma (u mil eura) Koeficijent pokrića 1/3 Izvor. Prema podacima HNB-a (Bilten, br. 78; 128; 249)

www.suvremena.hr

[novi izazovi hrvatskog turizma] teće komunalne i prometne infrastrukture, posebno u povijesnim gradovima, a što dovodi do iseljavanja lokalnog stanovništva (i gentrifikacije) te gubitka prepoznatljivog identiteta grada (primjer Dubrovnika, Splita, Trogira i drugih, koji se pretvaraju u gradove-muzeje).

Izvor: Turizam u brojkama 2017, Hrvatska turistička zajednica

Graf 1

Izvor: Turizam u brojkama 2017, Hrvatska turistička zajednica

Graf 2 ju, što iznosi gotovo 22% od ukupnog broja privatnih kapaciteta na razini države, odnosno 128% više u odnosu na 2000. godinu. U ovim je kapacitetima ostvareno 9.786.222 noćenja ili 406% više u odnosu na 2000. godinu.

Negativni procesi Osim bujanju rentijerstva, orijentacija na rast pridonijela je „metastaziranju“ raznih drugih negativnih procesa u turizmu, od kojih spominjemo samo one najočitije: – „Apartmanizacija“ koja srozava kvalitetu i „kontrolabilnost“ sustava ponude smještaja, gotovo jednako kao i rastući broj domaćinstava, koja se često, bez potrebnih znanja i vještina uključuju u sustav. – Zemljišne spekulacije u korist turizma. – Prostorni planovi koji prioritiziraju turizam i turističke investicije (posebno u obalnom pojasu), od kojih mnogi ne donose značajnu korist lokalnoj zajednici u smislu zapo-

Dodatak broju Suvremena trgovina 2(44)

šljavanja i prihoda (primjeri apartmanskih naselja, golf projekata i sl.). Primjera radi, prema Glavnom planu razvoja turizma Splitsko-dalmatinske županije (2017) na cijelom je području županije, izvan građevinskog područja naselja, predviđeno čak 138 turističkih razvojnih zona/ građevinskih područja ugostiteljsko turističke namjene razmještenih u 39 jedinica lokalne samouprave pri čemu se 90 turističkih razvojnih zona nalazi unutar područja zaštićenog obalnog pojasa (ima kontakt s morem), dok se preostalih 48 turističkih razvojnih zona nalazi izvan područja zaštićenog obalnog pojasa. – Porast cijena nekretnina, što, uz već evidentan manjak stambenog prostora u najmu, onemogućava mladim ljudima da se osamostaljuju i zasnivaju obitelj; to je, uz manjak drugih mogućnosti zaposlenja osim u turizmu, često i jedan od razloga njihova iseljavanja u inozemstvo. – Nerazmjer između trenda porasta broja smještajnih kapaciteta i pra-

– Podilaženje rastućoj potražnji nautičkog turizma, za čiji razvoj ne postoji odgovarajuća prateća komunalna i ostala infrastruktura kao ni mogućnost adekvatne kontrole, posljedice čega su sidrenja „na divlje“ te ekološke prijetnje (i u ovom segmentu ponude se insistira na rastu te je Hrvatska s 3.500 aktivnih čarter brodova ispred Grčke, Turske i Italije). Zbog očite orijentacije na rast, okoliš je sve ugroženiji, čemu u prilog govore i podaci Europske komisije iz 2017. godine, u dokumentu pod nazivom Pregled aktivnosti u području okoliša u EU – Izvješće za Hrvatsku, gdje se turizam ne spominje izričito, ali je nesporno da svojim djelovanjem ima višestruke učinke na okoliš. Tako primjerice, Izvješće navodi da: • Europska agencija za okoliš procjenjuje da se 2013. otprilike 4.820 slučajeva preuranjene smrti u RH moglo pripisati koncentracijama lebdećih čestica, 240 slučajeva koncentracijama ozona, a 160 slučajeva koncentracijama dušikova dioksida. • Cilj iz Ugovora o pristupanju EU-u o odlaganju najviše 75% ukupne količine biorazgradivog komunalnog otpada na odlagališta nije postignut. 2015. godine je na odlagališta odloženo 115% više biorazgradivog komunalnog otpada u odnosu na 1997. • Akcijski planovi za upravljanje bukom u tekućem razdoblju doneseni su za samo 25% naseljenih područja, 43% glavnih cesta i 0% glavnih željezničkih putova. • Recikliranje komunalnog otpada na niskoj je razini; 2014. 17% u usporedbi s prosjekom EU-a od 44%. • Učinkovitost ekoloških inovacija iznosi 33% od prosjeka EU-a, što Hrvatsku dovodi na 23. mjesto od 28 na ljestvici ekoloških inovacija.

Zapostavljen ekološki učinak Kad je riječ o doprinosu turizma ekološkim ugrozama, cjelovite studije za Hrvatsku nažalost ne postoje, no indikativni su podaci autora Lenzen et al. (2018) izneseni u časopisu Nature Climate Change da turizam pridonosi s čak 8% emisije stakleničkih plinova i generira čak tri puta veći ekološki/ugljični otisak po osobi nego se ranije smatralo. Turisti tijekom boravka u destinaciji troše znatno više vode nego to rade kod kuće, čak i do 440 l dnevno. Primjerice, istraživanje provedeno u Studiji izvodljivosti za Projekt poboljšanja sustava vodoopskrbe, odvodnje i pročišćavanja otpadnih voda aglomeracije Kaštela-Trogir, koju je 2017. izradio splitski Fakultet građevinarstva, arhitekture i geodezije, procjenjuje da tijekom 2015. godine na prostoru aglomeracije Kaštela i Trogira, za razliku od rezidenata koji tijekom vansezonskog razdoblja troše cca 130 l vode na dan, turisti u privatnom smještaju troše 203 l/noćenju, a u hotelima 350 l/noćenju. Također se procjenjuje da turizam generira 1 kg komunalnog otpada po noćenju, iz čega nije teško izračunati ukupan učinak stalno rastućeg broja noćenja na ovu vrstu problema. Poseban problem predstavlja činjenica da, usprkos institucionalno prihvaćenoj orijentaciji na provođenje ekološki odgovornih politika, nositelji turističke ponude u RH pretežito nisu osobito skloni ekološki odgovornom ponašanju, budući se uvođenje ekoloških mjera smatra nepotrebnim troškom (a kontrola je neučinkovita). To je razvidno i iz činjenice da su tek rijetki turistički poslovni subjekti u svoju poslovnu praksu implementirali mjere integralnog upravljanja okolišem i/ili ušli u neki od programa eko certifikacije. Simptomatično je da se na destinacijskoj razini u planiranju razvoja turizma gotovo uopće ne primjenjuje tehnika procjene nosivih kapaciteta destinacije radi utvrđivanja maksimalnog broja posjetitelja koje prostor može podnijeti u jedinici vremena te s tim u vezi ne donose se niti mjere aktivnog upravljanja tokovima posjetitelja. U novije vrijeme bilježe se tek rijetki pokušaji, primjerice u Dubrovniku gdje je procjena nosivosti izvršena radi pritisaka kruzerskih turista. Istovremeno, Institut za turizam je sredinom 2018.

za potrebe Turističke zajednice Splitsko-dalmatinske županije izradio Studiju prihvatnih kapaciteta turizma na području Splitsko-dalmatinske županije, u kojoj se ističe da se: „Splitskodalmatinska županija opredijelila za daljnji rast turizma na svom području, i to ne samo izvan turističke sezone nego i u sezoni, na što ukazuju planirane turističko-ugostiteljske zone u Prostornom planu Županije i Prostornom planu uređenja Grada Splita, a za sada nema naznaka ni da bi se ograničio daljnji rast privatnog smještaja. Budući da bi već ove godine (2018., op. a), broj turista u vrhu turističke sezone trebao dosegnuti gornju granicu održivosti na većini područja SDŽ, a za njihov prihvat komunalna i prometna infrastruktura su na granici održivosti, hitno je potrebno započeti s rješavanjem uočenih problema, a neke započete projekte u tom smislu treba što prije dovršiti (str. 73)“. Ovim problemima svakako treba dodati i sve češće ugroze uzrokovane globalnim klimatskim promjenama, poglavito podizanje razine mora što direktno ugrožava spomeničku baštinu, nautičke i ostale turističke objekte, a za što Hrvatska uopće nije pripremljena, budući samo Šibensko-kninska županija ima izrađen Plan integralnog upravljanja obalnim područjem (2015). To je tim neobičnije, budući je Hrvatska još 2012. godine ratificirala Protokol o integralnom upravljanju obalnim zonama (ICZM), a još uvijek nije uspostavljen model integralnog upravljanja obalnim područjem niti je shodno tome donesen pravni okvir vezan za upravljanje obalnim područjem kao zasebnim segmentom teritorijalnog upravljanja. Nastavno na temu (neodrživog) rasta turizma u Hrvatskoj, mogle bi se navoditi i mnoge druge prijetnje i problemi, no ono što je svima zajedničko jest da su svi posljedica niske razine razvijenosti institucionalnog i društvenog kapitala u RH. Drugim riječima, na razini lokalnih samouprava turističkim razvojnim procesima najčešće upravljaju osobe koje po svojim stručnim kompetencijama i kapacitetima nisu u stanju razumjeti niti se nositi s kompleksnom (integrativnom) prirodom turizma (nizak stupanj razvijenosti institucionalnog kapitala), niti su skloni suradnji s osta-

lim dionicima, pa su konačni rezultati njihovih djelovanja katastrofalni, a posljedice u vremenu dugotrajne. S druge pak strane, pripadnici lokalne zajednice su najčešće apatični, nezainteresirani i needucirani za sudjelovanje u razvojnim (turističkim) procesima, nisu skloni suradnji i najčešće su usmjereni isključivo vlastitom probitku, što ukazuje na nerazvijeni društveni kapital.

Nužne promjene U tom smislu, osnovna poruka i zaključak ovog prikaza jest da se hrvatski turizam može razvijati (ne nužno dalje rasti) na održiv i odgovoran način jedino ukoliko se: a) Reducira utjecaj političkih igara na donošenje razvojnih odluka, od lokalne do nacionalne razine te afirmira struka i znanje; b) Razvija institucionalni kapacitet na način da nositelji procesa upravljanja počnu djelovati prema načelima tzv. „good governanca“, odnosno odgovorno, transparentno, participativno; c) Osnažuje društveni kapital na svim razinama, a posebno na lokalnoj razini gdje lokalna zajednica kroz učenje, razmjenu informacija i suradnju mora djelovati sinergijski i graditi zajedničku viziju razvoja turizma u suglasju s ostalim djelatnostima. Tek ostvarenjem ovih pretpostavki cilj kojem težimo (održivi turizam?!) bit će moguće realizirati, a put kojim moramo krenuti bit će svima jasan i ST otvoren! www.suvremena.hr

[novi izazovi hrvatskog turizma]

Zdravstveni turizam

Sličniji Amazon.comu nego što izgleda piše: prof.dr.sc. Nikica Gabrić, dr.med. Ravnatelj specijalne bolnice za oftalmologiju Svjetlost

Hrvatska ima veliki broj ustanova sa medicinskom uslugom od 4 ili 5 zvjezdica… Gdje je onda problem? Problem je što Hrvatska u očima budućih zdravstvenih turista nije destinacija od 4 ili 5 zvjezdica za zdravstvo.

posljednjih godinu dana u Hrvatskim medijima objavljeno je više od 150 reportaža o zdravstvenom turizmu. Sudeći po broju članaka na tu temu reklo bi se da je Hrvatska vode-

Dodatak broju Suvremena trgovina 2(44)

ća svjetska destinacija za zdravstveni turizam… Istina je nažalost da osim 150 reportaža, preko 10 različitih konferencija, nekoliko radnih skupina imamo znatno više onih kojih o zdravstvenom turizmu pišu i pričaju nego što

imamo zdravstvenih turista. Gdje je nastao problem? Ako sagledamo moderni svijet, posebno način na koji kupci donose odluke, istraživanja se slažu da je internet, tj. gotovo neograničen pristup informa-

cijama o proizvodu iz temelja promijenio način na koji kupci donose odluke. Tri su ključne riječi proizvod, bundling i percepcija vrijednosti.

Potrošače zanima rješenje problema No što je to zajedničko Amazonu i zdravstvenom turizmu? Oboje počinju s proizvodom. Proizvod mora biti lako razumljiv. Operacija sive mrene (katarakte) izvodi se gotovo 30 milijuna puta na godinu u svijetu, kada mi kao liječnici govorimo o toj operaciji koristimo razne izraze npr. ECCE, PHACO, FLACS, a leća, asferična leća, monofokal, multifokal, toric, biometrija… To su riječi naše struke i nama su svakodnevica, no naši pacijenti ne razumiju, niti žele znati te riječi jer oni imaju problem, mrenu, njih zanima rješenje problema, ali samo kao krajnji cilj. Te naše posebne riječi zapravo jako utječu na cijenu zahvata, no kada bi detaljno pokušali razlomiti svoje zahvate na sitne stavke bilo bi gotovo nemoguće imati cijenu za operativni zahvat unaprijed, zbog toga mi taj zahvat tretiramo kao proizvod, načelno gledano postoji nekoliko velikih opcija no svaki pacijent unaprijed zna koliko košta taj proizvod, tj. usluga.

tarne usluge, netko tko dolazi u Hrvatsku na operaciju oka, možda ostane i napravi korekciju grudi ili zuba, a najmanje od svega možda ostane na SPA vikendu ili ljetnom odmoru… No postoji i drugi dio bundlinga, a to je fullservice. Pacijenti, a posebno stariji zapadno Europski i Američki građani, ne vole presjedati, također ne vole niti više točaka kontakta, oni trebaju jedan kontakt koji će za njih napraviti paket aranžman od avio karata, transfera, hotela do medicinske usluge. Time smanjujemo zapreke između njihove želje da riješe svoj zdravstveni problem i logističkog žongliranja pri nekoliko interakcija, prvo rezervacija termina kod liječnika, pa hotel, pa avion, pa transfer, pa ako neki datum u nizu ne odgovara sve ispočetka. Nažalost, većina poduzeća u Hrvatskoj nedovoljnu pažnju pridaju tom aspektu, doći do Hrvatske nije tako lako kako se nama čini…

Kako nas doživljavaju strani zdravstveni turisti?

Potrošač traži full-service

Treći pojam koji trebamo shvatiti u ovom odnosu je možda i najteži, percepcija vrijednosti. Naravno da svatko vjeruje da je njegov proizvod ili usluga vrhunski, da je omjer kvalitete i cijene nenadmašan. No, nažalost, većinom to nije tako. Ljudi danas više nemaju vremena detaljno proučavati proizvode i usluge prije kupnje, već ovise o ocjenama drugih prošlih kupaca. To je obično simbolično prikazano kao broj zvjezdica od 1 do 5. Kupci će birati proizvode sa 4 i više zvjezdica i biti će za njih spremni dati više novca jer vjeruju da vrijede. Ponekad netko možda i kupi usisivač od 2 ili 3 zvjezdice no da li bi išli na operaciju oka ili kuka koje su ocjenjene sa 2 ili 3 zvjezdice? Hrvatska ima veliki broj ustanova sa medicinskom uslugom od 4 ili 5 zvjezdica… Gdje je onda problem? Problem je što Hrvatska u očima budućih zdravstvenih turista nije destinacija od 4 ili 5 zvjezdica za zdravstvo.

Druga zajednička točka je bundling, na Amazonu često vidimo „kupci koji su kupili ovaj proizvod kupili su i ovaj“ to je način da uz posebnu ponudu usmjerimo kupca da kupi dodatni proizvod ili uslugu vezanu za originalnu kupnju. U zdravstvenom turizmu tu se radi o dvije mogućnosti, jedna je komplemen-

Pojedinačni zdravstveni poduhvati će imati odlične rezultate kod stranih pacijenata, Svjetlost ostvaruje preko 1/3 svojih prihoda od inozemnih turista, no nekoliko izoliranih ustanova nisu dovoljne da proglasimo Hrvatsku turističkom destinacijom za zdravstveni turizam.

Proizvod je temelj ponude, mora biti jasan, cijena mora biti jasna, sve ostalo zbunjuje kupca. Gotovo da govorimo o principu crne kutije, pacijent ima problem, vi mu nudite rješenje i obećajte očekivani rezultat za unaprijed dogovorenu cijenu. Isto tako funkcionira i Amazon.com: vi odaberete proizvod, koji ima jasnu cijenu, kako će on doći do vas, tko će ga pakirati, iz kojeg distribucijskog centra dolazi… Niti jedno od tih pitanja u pravilu nas ne zanima, vidjeli smo što želimo, vidjeli smo ukupnu cijenu i dobili obećanje da će doći u određenom roku.

Ne koristimo naš (vrlo povoljan) geografski položaj I što nam preostaje učiniti da Hrvatska postane destinacija za zdravstveni turizam? Za početak moramo se prestati pretvarati da ono što mi radimo i pokušavamo nije već negdje napravljeno. Mnoge su zemlje iz temelja promijenile svoju poziciju na svjetskom turističkom tržištu i postale zvijezde zdravstvenog turizma. Svi problemi koji danas muče Hrvatsku mučili su i te zemlje, sve dileme kako se pozicionirati, što učiniti, oni su prokušali. Zašto Hrvatska ne može preskočiti godine lutanja i eksperimentiranja i jednostavno barem pokušati kopirati neke od uspješnih modela zvijezda zdravstvenog turizma. Ako bi morali napraviti kratku to-do listu za Hrvatsku ona bi izgledala otprilike ovako, formiranje jednog neovisnog tijela u kojem bi bili menadžeri, marketinški stručnjaci, predstavnici vodećih privatnih zdravstvenih ustanova. To tijelo bi izašlo s prijedlogom zakonskih mjera, poreznih mjera, direktno utjecalo na avionske linije, kreiralo standarde za uvrštenje u nacionalnu zdravstvenu turističku ponudu… Trebalo bi oko 1-2 godine da taj ured provede sve mjere uz apsolutnu podršku vlasti, a prvi pravi rezultati bili bi opipljivi za otprilike 3-5 godina jer ne govorimo o promociji jedne usluge ili ustanove već o sustavnoj promjeni percepcije Hrvatske na globalnom planu. Malezija i Turska su primjeri zemalja u koje pred 20 godina nitko nije razmišljao otići na popravak karijesa, a danas obje zemlje ostvaruju gotovo milijun medicinskih turista godišnje, pojedinačno! Siguran sam da je startna pozicija Hrvatske kao srednje Europske zemlje, članice Europske unije, NATO-a bez ikakvih terorističkih prijetnji, vrhunski pozicionirana za preko 300 milijuna Europskih građana unutar 2 sata leta od Zagreba, bolja od Turske i Malezijske startne pozicije zajedno! Pitanje je samo koliko godina ćemo još potrošiti na puste konferencije na kojima su uvijek isti ljudi, članke o turistima koji dolaze i onda zašto još nisu došli, umjesto da kopiramo pristup onih koji su u rekordnom roku iz lošije pozicije uspjeli ostvariti ono o čemu ST mi stalno pričamo. www.suvremena.hr

[novi izazovi hrvatskog turizma]

Nezapamćeni izazovi

Sve bliža klimatska i ekološka kriza Okoliš, klimu, gospodarstvo i društvo moramo smatrati neodvojivim dijelovima jedne cjeline kako bi postigli dugoročnu održivost. Obilježavanje Dana planeta Zemlje, Međunarodni dan vode, Međunarodni dan meteorologije i još nekoliko obilježavanja sa sličnom tematikom alarmantno upućuju na velike klimatske promjene i navode na vrlo ozbiljno promišljanje naše budućnosti.

a takvo promišljanje upućuju i riječi Hansa Bruyninckxa, Izvršnog direktora Europske agencije za okoliš (EEA). „Naš se planet suočava s nezapamćenim izazovima za okoliš i klimu koji prijete našem prosperitetu. Ipak, još nije prekasno za poduzimanje odlučnih mjera. Taj se zadatak možda čini obeshrabrujućim, ali mi još uvijek možemo preokrenuti neke negativne trendove i prilagoditi se te tako ublažiti štetu, obnoviti najvažnije ekosustave i odlučnije zaštititi ono što nam je ostalo. Okoliš, klimu, gospodarstvo i društvo moramo smatrati neodvojivim dijelovima jedne cjeline kako bi postigli dugoročnu održivost“, ističe Bruyninckx, u članku objavljenom u biltenu EEA br. 01/2019 iz ožujka 2019. Posebno je upozorio na činjenicu da se globalna klima mijenja, a uzročnik tih velikih promjena je – čovjek.

Rast mora biti ekološki održiv Svojevrsni apel čelnog čovjeka Europske agencije za okoliš dolazi u pravo vrijeme. Osnovni temelj politike EU-a je zeleni rast, jer gospodarski rast mora biti ekološki održiv. Europska

Dodatak broju Suvremena trgovina 2(44)

unija (EU) ima ključnu ulogu i u promicanju održivog razvoja na globalnoj razini. Pritom građani EU-a uživaju neke od najviših standarda zaštite okoliša u svijetu zahvaljujući činjenici da je EU zajedno s nacionalnim vladama utvrdila jasne ciljeve prema kojima će se oblikovati europska politika zaštite okoliša do 2020. kao i viziju onog što se treba postići do 2050. To se odnosi na posebne istraživačke programe, dopunu zakonodavnog okvira i osiguranje potrebnih sredstava za provedbu tih programa i projekata. U prvom su planu: • zaštita, očuvanje i povećanje prirodnog kapitala EU-a, • prelazak EU-a na resursno učinkovito, zeleno i konkurentno gospodarstvo s niskom razinom emisija ugljika i • zaštita građana EU-a od pritisaka i opasnosti za njihovo zdravlje i dobrobit koji su povezani s okolišem. Važno je naglasiti da se u svim tim aktivnostima vodi računa o tome da zaštita okoliša i ekološke inovacije pomažu u stvaranju novih poslovnih mogućnosti i mogućnosti zapošljavanja, koje potiču daljnja ulaganja. Međutim, stvari pomalo izmiču kontroli, a to se

jasno može uočiti stalnim i nepredvidljivim promjenama u okolišu i izrazitim klimatskim promjenama.

Nezabilježene ekstremne pojave Same promjene nisu ništa novo na našem planetu. Kopno, oceani, atmosfera i klimatski uvjeti oduvijek se mijenjaju, kao i život na zemlji. Međutim, ono što sadašnje promjene razlikuje od onih u prošlosti je nezabilježena brzina kojom se odvijaju kao i njihov razmjer te čimbenici koji na njih utječu i njihovi uzroci. Ekstremne pojave, kao što su oluje koje su se prije događale jednom u sto godina, toplinski udari, poplave i suša, postali su naša svakodnevica. Naslovi u medijima diljem svijeta upućuju na klimatsku i ekološku krizu koja utječe na budućnost zemlje. Očito su potrebne dalekosežne promjene u ponašanju i korištenju prirodnih resursa.

Sustavi potrošnje i proizvodnje nisu održivi Ozbiljna istraživanja potvrđuju da sadašnji sustavi potrošnje i proizvodnje jednostavno nisu održivi. Linearni mo-

del gospodarstva, odnosno pretvaranje sirovina u proizvode koji se upotrebljavaju, troše i zatim odbacuju, uzrokuje sve veće količine onečišćenja i otpada, ali dovode i do nadmetanja za prirodne resurse na globalnoj razini. Pomoću globalnih mreža ne distribuiraju se samo robe, dobra i onečišćujuće tvari: kriza koja započne u financijskom sektoru u jednoj zemlji može se proširiti svijetom i dovesti do dugogodišnje stagnacije i pada gospodarstva. Jasno je i da se prednosti gospodarskog rasta ne osjećaju u jednakoj mjeri u cijelom svijetu. Razine prihoda znatno se razlikuju među zemljama, regijama i gradovima te unutar njih. Čak i u Europi, gdje je standard života znatno iznad globalnog prosjeka, postoje zajednice i skupine koje preživljavaju s prihodima ispod granice siromaštva. Nastave li se sadašnji trendovi, buduće će se generacije, bez obzira na zemlju i razinu prihoda, suočiti s još ekstremnijim temperaturama i vremenskim nepogodama, sve manjim brojem životinjskih i biljnih vrsta, sve većim nedostatkom prirodnih resursa i s još više onečišćenja. Stoga ne iznenađuje da tisuće mladih Europljana izlaze na ulice da bi potaknuli kreatore politika na ambicioznije i učinkovitije mjere za ublažavanje klimatskih promjena.

Moguća je drukčija budućnost Tijekom posljednjih 40 godina Europa utvrđuje politiku za rješavanje konkretnih problema, kao što su onečišćenje zraka i vode. Neke su od tih politika postigle nevjerojatne rezultate. „Europljani sada udišu čišći zrak i uživaju u čišćoj vodi za kupanje. Reciklira se više komunalnog otpada. Sve je više zaštićenih kopnenih i morskih područja. Europska unija smanjila je svoje emisije stakleničkih plinova u usporedbi s razinama iz 1990-ih. Milijarde eura ulažu se u gradove s većom kvalitetom života i održivu mobilnost. Izrazito se povećavaju količine energije proizvedene iz obnovljivih izvora…“ naglašava Bruyninckx. „U tom se razdoblju povećalo i naše razumijevanje okoliša i znanje o njemu te se naglašava činjenica da su ljudi, okoliš i gospodarstvo dio istog sustava. EEA je u 25 godina od svojeg osnivanja povezala i dodatno razvila ta po-

dručja znanja kako bi pomogla unaprijediti naše razumijevanje sustava. Ljudi ne mogu dobro živjeti ako su okoliš i gospodarstvo u lošem stanju. Za očekivati je da ćemo se suočavati s društvenom nesigurnošću uzrokovanom nejednakom raspodjelom koristi, kao što su gospodarsko bogatstvo i čišći zrak te nejednakom raspodjelom troškova, uključujući onečišćenost i poljoprivredne kulture uništene sušom. Ovakve okolnosti neće biti lako prihvatljive, a suočiti ćemo se i s otporom vezanim za nužne promjene već uspostavljene strukture upravljanja, navika i preferencija potrošača. Ipak, unatoč veličini tog zadatka, još je moguće izgraditi održivu budućnost zaustavljanjem postojećih praksi kao što je ukidanje subvencija štetnih za okoliš te postupno ukidanje i zabrana tehnologija koje doprinose onečišćenju, uz istodobno pružanje podrške održivim alternativama i zajednicama koje su najviše pogođene promjenama. Ugljično neutralno kružno gospodarstvo može smanjiti potražnju za prirodnim dobrima i ograničiti rast temperatura na globalnoj razini. Za takvu promjenu potrebna je i promjena navika kao što je način prijevoza i prehrane. Imamo potrebna znanja za taj prijelaz na dugoročnu održivost. Promjene podržava i sve veći broj građana. Sada je potrebno preuzeti odgovornost i ubrzati promjene“.

Klimatski neutralna Europa Europska komisija upravo je ovih dana oslobodila 750 milijuna eura za ključne europske energetske infrastrukturne projekte s velikim prekograničnim prednostima. Podrška izgradnji potrebne infrastrukture pridonosi prioritetima energetske politike Europske komisije za poboljšanje energetske sigurnosti, istodobno pružajući potrošačima veći izbor i potičući gospodarski rast i radna mjesta.

Naime, međusobno potpuno povezana europska mreža jedan je od ključnih preduvjeta za ostvarenje krajnjeg cilja Energetske unije. Osigurati sigurnu, pristupačnu i održivu energiju ujedno je jedan od glavnih političkih prioriteta Junckerove komisije tijekom cijelog mandata. Miguel Arias Cañete, povjerenik za klimatsku akciju i energiju EK, izjavio je: „Europski energetski sustav brzo se kreće od energetskog sustava prošlog stoljeća do manje ugljičnog, više digitalnog i potrošačkog usmjerenja. Energetska infrastruktura u Europi mora se razvijati u istom smjeru i istom brzinom kako bi u potpunosti podržala ovaj energetski prijelaz prema klimatski neutralnoj Europi“. Europsko gospodarstvo neutralno od klime nazire se na horizontu 2050. a postići će se samo uz adekvatnu i pametnu infrastrukturu koja osigurava optimalnu povezanost i sektorsku integraciju. Povećana prekogranična i regionalna suradnja omogućit će da se iskoriste sve prednosti modernizacije i transformacije europskog gospodarstva. CEF-Energy predviđa ukupni proračun od 5,35 milijardi eura za transeuropsku energetsku infrastrukturu za razdoblje od 2014. do 2020. godine. Kako bi bio prihvatljiv za dodjelu bespovratnih sredstava, prijedlog mora biti ‘projekt od zajedničkog interesa’ (Project od Common Interest – PCI). Po završetku, projekti će rezultirati značajnim koristima za najmanje dvije države članice, povećati sigurnost opskrbe, doprinijeti integraciji tržišta i povećati tržišno natjecanje, kao i smanjiti emisije CO2. Popis projekata od zajedničkog interesa na razini Unije ažurira se svake dvije godine. Najnoviji PCI popis objavila je Komisija u studenom 2017. godine. CEF-Energy je do sada izdvojio ST 3,4 milijarde eura za PCI. www.suvremena.hr

[novi izazovi hrvatskog turizma]

Priredbe stvaraju dodanu vrijednost Zagrebački Advent, splitski festival elektroničke glazbe ULTRA ili varaždinski Špancirfest osebujne su priredbe koje privlače turiste, potiču proizvodnju i potrošnju. Ukratko, stvaraju novu dodanu vrijednost

rvatska je u nastojanjima da izgradi svoj identitet i mjesto na turističkoj karti svijeta i Europe uspjela uspostaviti tri-četiri zanimljive i raznovrsne priredbe, koje nemaju svjetsko mega značenje, ali puno znače za afirmaciju pojedinih turističkih destinacija i ukupan odnos prema turizmu. To su zagrebački Advent (upotpunjen Snježnom kraljicom), splitski ULTRA festival elektroničke glazbe i varaždinski Špancirfest. Imamo mi još mnogo festivala i lokalnih priredbi, ali ove odskaču po pristupu, samom značenju

Dodatak broju Suvremena trgovina 2(44)

i propagandnom odnosno marketinškom efektu. Spomenutim priredbama možemo još dodati Europsko prvenstvo u rukometu koje se održavalo u četiri izrazite turističke destinacije – Poreču, Splitu, Varaždinu i Zagrebu. Predmet našeg interesa su upravo priredbe i događaji, te njihova povezanost s turizmom i povećanom potrošnjom. Oni svojim opsegom i veličinom snažno utječu na ukupnu privrednu aktivnost zemlje domaćina. Medijski su globalno snažno pokrivene. U gospodarskom smislu takvi do-

gađaji imaju vrlo izražen utjecaj na turizam i ukupnu privrednu infrastrukturu zemlje domaćina. Takve osmišljene i specijalizirane priredbe omogućavaju promjenu ili poboljšanje imidža određene zemlje. Mega priredbe potiču proizvodnju i potrošnju, a imaju veliki utjecaj i na zapošljavanje. U svijetu su priznate kao mega priredbe svjetska i europska prvenstva u nogometu, Olimpijske igre, Tour de France, turnir u Wimbledonu, karneval u Rio de Janeiru i Oktoberfest u Münchenu. Riječ je o događajima ograničenog

trajanja, određenih mjestom i vremenom održavanja, sudionicima i motivima, kao i jasnim ciljevima okupljanja s velikim utjecajem na turistička i ukupna gospodarska kretanja. Kad je riječ o utjecaju tih velikih priredbi na turizam, važno je naglasiti da najviše ovise o popratnim mjerama za promidžbu turizma. Pritom je važno, u vrijeme poslije održavanja samih priredbi, osigurati snažnu ulogu u poticanju dodatne autonomne potrošnje i održavanju zaposlenosti postignute u turističkoj industriji. Kad je riječ o utjecaju na turizam, treba spomenuti nekoliko činjenica. Organizacija mega priredbi utječe na stvaranje imidža grada i njegovo pozicioniranje u svijetu. Najnaglašenije je u razdoblju nakon održavanja manifestacija jer gradu/gradovima ostaju na raspolaganju svi obnovljeni ili novoizgrađeni kapaciteti koji se mogu iskoristiti kao baza za daljnji razvoj. Dakle, ovakve priredbe pridonose promociji zemlje kao turističke zemlje. Često su i najbolji način promidžbe određene zemlje u svijetu. Velike priredbe mijenjaju vizure pojedinih gradova. Javlja se vrlo čvrsta interakcija između sporta, arhitekture i turizma. Upravo je arhitektura bila presudna u stvaranju i promociji mnogobrojnih turističkih odredišta i kreiranju turističkih brandova. U posljednjih nekoliko godina razvija se arhitektonski turizam u sklopu kojega se, uz kulturne sadržaje, nudi i određeni vizualni doživljaj grada. Pritom treba voditi računa kako je u potrošačkom društvu zabava osnova privrednog razvoja. Arhitektura se mijenja u skladu s kulturološkim promjenama i nastoji pratiti taj trend. Sve što arhitektura nudi svojom formom i sadržajem treba pozivati na zabavu i nešto još uvijek neistraženo, nešto što će privući pozornost turista. Arhitektura je bila i jest izraz životnoga stila i duha vremena određene epohe i kulture u kojoj nastaje. Odnos arhitekture i turizma u povijesnom kontekstu izvorno označava prije svega doživljaj regionalne gostoljubivosti u mnogim njenim različitim oblicima. Konkretno, istraživanja su pokazala da arhitektonska slika mjesta u velikoj mjeri utječe i na izbor turističke destinacije. Uzmimo primjere Pekinga ili Du-

baija. Zahvaljujući OIimpijskim igrama, Peking je dobio priliku da planiranjem budućih sadržaja redefinira ukupnu sliku grada. Dovodeći velika svjetska imena arhitekture, pažljivo birajući projekte za sportske objekte, Peking je postao relevantna odrednica arhitektonskog turizma. Neobična i često kontroverzna forma koja koristi sve povoljnosti suvremenih tehnologija gradnje svakako privlači pozornost posjetitelja. Ulogu predvodnika u arhitektonskom turizmu preuzeo je u posljednje vrijeme Dubai u pripremama za Svjetsko prvenstvo u nogometu, koje se održava 2022. Suvremeni gradovi danas veliku pozornost poklanjaju upravo ovakvim projektima kao pokretačima budućeg razvoja. Ima takav pristup i svoju negativnu potku. Prisjetimo se konkretnih ekonomskih problema s izgradnjom megalomanskih objekata za Svjetsko prvenstvo u rukometu 2009. u Hrvatskoj i napuštenih ili zapuštenih Arena. Istu muku muče u Brazilu gdje mnogi novoizgrađeni megalomanski sportski olimpijski objekti ne nailaze na namjensku upotrebu. Slično se događalo u Južnoafričkoj Republici, pa u Kini. Treba opet istaknuti povezanost sporta i turizma. U svim zemljama svijeta određeni turistički centri vezani su u mislima za neke atraktivne sportske događaje, bez kojih bi privlačnost i slava turističkih odredišta bila znatno manja. Bi li itko izvan Italije znao za Monzu ili Imolu da se u njima svake godine ne održavaju poznate automobilske utrke? Kitzbuehl u Austriji ili Wengen u Švicarskoj sigurno ne bi privlačili tolike turiste kad na njima ne bi bile najglasovitije staze za skijaški spust na svijetu. Međunarodni sajmovi također pripadaju u skupinu aktivnosti koje imaju posredan i neposredan učinak na turistička kretanja. Najveći svjetski sajmovi, poput Industrijskog sajma u Hannoveru, Turističke burze u Berlinu i Londonu, sajmova prehrambene industrije ANUGE u Kölnu i SIAL-a u Parizu, privlače i po nekoliko tisuća izlagača, te velik broj posjetitelja. Danas se u svijetu organizira više od 4500 međunarodnih sajmova i poslovnih izložbi. Mnogi gradovi upravo na sajamskim aktivnostima i specifičnim izložbama zasnivaju svoj međunarodni turistički imidž i povećanu potrošnju. Nekad je

i Zagrebački velesajam pripadao skupini svjetskih najatraktivnijih sajmova kao poveznica zemalja Zapada i zemalja u razvoju. Neke ozbiljne studije pokazuju da je odnos potrošnje na sajmovima 1 prema 8 u korist trgovine, hotela, gradskog prometa, prodaje suvenira. Ne profitiraju, međutim, samo organizatori velikih priredbi u ekonomskom pogledu. Ako promotrimo komercijalne i marketinške aktivnosti proizvođača televizora i pametnih telefona uoči Svjetskog prvenstva u nogometu (koje se održavalo u Rusiji i gdje su naši „vatreni“ nastupali u samoj završnici) imali smo priliku vidjeti užurbanu ponudu koja se (kod svake mega priredbe) pretvara u potrošački stampedo, čak i u kriznim situacijama. Posebno su agresivni proizvođači piva, raznih napitaka i raznih grickalica, jer se prilikom ovakvih priredbi osjetno povećava potrošnja upravo ovih proizvoda. Ovi primjeri pokazuju ukupno značenje u pridobivanju i organizaciji velikih sportskih, kulturoloških, zabavnih ili gospodarskih priredbi. Jasno, ako se znaju iskoristiti u pogledu stvaranja dodatno povoljnog imidža i ukupne komercijalne ponude. Velike priredbe nedvojbeno pridonose popularizaciji pojedine turističke destinacije i podižu njenu prepoznatljivost na turističkom tržištu. Velike priredbe ujedno značajno utječu na oblikovanje turističke ponude i potražnje, jer se vezuju za određena ciljna tržišta, osiguravaju stvaranje potpuno novih destinacija. Upravo je zbog toga potrebno kritički pristupiti u sagledavanju preduvjeta i utemeljenosti kandidature za organizaciju pojedine velike priredbe. Njenu organizaciju treba temeljiti na tradiciji, mogućnostima okruženja, postojećoj infrastrukturi, te realnoj procjeni platežno sposobne potražnje u užoj i široj lokalnoj zajednici, regiji i šire. Ovo su polazišta na kojima se temelji razvoj ideje projekta, stvaranje preduvjeta za organizaciju velikih priredbi. Njihova organizacija nije jednoznačan ni jednostavan proces, jer podrazumijeva koordinaciju niza sudionika najrazličitijih djelatnosti, koje kroz sinergijski proces trebaju polučiti značajne (više dugoročne) učinke na ekonomiju, društvo, politiku i okoliš, prije svega opravdanu ST dodanu vrijednost. www.suvremena.hr

[novi izazovi hrvatskog turizma] Iskustva drugih

Atraktivnost međunarodne kongresne destinacije piše: Mag. Sonja Holocher-Ertl, direktorica Austrijskog ureda za vanjsku trgovinu ADVANTAGE AUSTRIA - Austrijski ured za vanjsku trgovinu

U 2017. godini ostvaren je u Austriji rekordan broj kongresa, korporativnih sastanaka i seminara sa 21.641 događanjem, ali i po pitanju broja sudionika na sastancima i kongresima, koji je 2017. godine porastao za 10,7% na skoro 1,7 milijuna. Broj međunarodnih događanja porastao je za 14%, što naglašava atraktivnost Austrije kao međunarodne kongresne destinacije. Posjetitelji kongresa i zasjedanja u pravilu su posjetitelji s većom kupovnom moći. U Austriji se zadržavaju na oko 2,3 noćenja, a prihod po posjetitelju višestruko je veći u usporedbi s prosječnim turistom.

to se tiče turizma, mala Austrija je velesila. S oko 45 milijuna dolazaka i skoro 150 milijuna noćenja godišnje, Austrija na svjetskoj ljestvici turističkih dolazaka zauzima 11. mjesto, što je izvanredno postignuće za našu malu zemlju. Kakva je struktura turizma u Austriji? Na raspolaganju je oko 1,1 milijun postelja u cca 65.000 smještajnih objekata. Savezne pokrajine s najvećim brojem noćenja su Tirol i Salzburg, a u njima se nalazi približno polovica smještajnih objekata i postelja. Tijekom ljeta otvoreno je nešto više objekata nego zimi, no popunjenost je zimi s 36,2% nešto viša nego ljeti (35,5%). Oko 75% postelja nalazi se u profesionalnim smještanim objektima, a približno četvrtina u privatnom smještaju. Preko polovice postelja nalazi se u

Dodatak broju Suvremena trgovina 2(44)

hotelima (55%), od toga 25% u hotelima s 4/5 zvjezdica, 19% u hotelima s 3 zvjezdice te cca 10% u hotelima s jednom i dvije zvjezdice. Komercijalni apartmani i kuće također predstavljaju cca 10% ponude smještaja.

Kako mala zemlja s visokim cijenama bez pristupa moru postiže takav uspjeh?

Turizam izravno doprinosi austrijskom BDP-u sa 7,6%. Ako se ubroji i industrija slobodnog vremena, tj. aktivnosti u slobodno vrijeme domaćeg stanovništva u njihovom uobičajenom okruženju, doprinos BDP-u raste na gotovo 16%.

Važnu ulogu naravno igraju netaknuti prirodni krajolici s planinama, jezerima i nacionalnim parkovima, kulturna raznolikost u austrijskim gradovima te vrhunska regionalna kulinarska ponuda. K tome, nezaobilazan kamen temeljac ovakvog uspjeha su naravno i dobro obučeni zaposlenici i zaposlenice sa svojom gostoljubivošću i profesionalnošću.

Najpopularnije austrijske destinacije za turiste iz Hrvatske su tijekom zime Beč, Hermagor-Pressegger See (Nassfeld), Bad Kleinkirchheim, Rennweg am Katschberg i Obertauern. Ljeti dominiraju gradovi, pri čemu vodeći položaj ponovno zauzima Beč, a slijede ga Salzburg, Graz i Innsbruck.

Znatan udio u uspjehu Austrije u segmentu turizma zauzima MICE industrija, koja obuhvaća Meetings, Incentives, Congresses & Events. Uz gotovo 3,5 milijuna noćenja 2017. godine (porast od 5,7% u odnosu na 2016.), kongresni turizam važan je dio turističkog prometa u Austriji. U 2017. godi-

ni ostvaren je rekordan broj kongresa, korporativnih sastanaka i seminara sa 21.641 događanjem, ali i po pitanju broja sudionika na sastancima i kongresima, koji je 2017. godine porastao za 10,7% na skoro 1,7 milijuna. Broj međunarodnih događanja porastao je za 14%, što naglašava atraktivnost Austrije kao međunarodne kongresne destinacije. Posjetitelji kongresa i zasjedanja u pravilu su posjetitelji s većom kupovnom moći. U Austriji se zadržavaju na oko 2,3 noćenja, a prihod po posjetitelju višestruko je veći u usporedbi s prosječnim turistom. U segmentu kongresnog turizma Austriji je 2017. godine za dlaku izmaklo mjesto na podiju. Prema podacima organizacije Union of International Associations (UIA), Austrija je na ljestvici međunarodnog kongresnog turizma zauzela 4. mjesto, čime je popravila svoj rezultat za 4 mjesta. Austrija je idealna kongresna destinacija u prvom redu zbog visoke kvalitete usluga i inovacija domaćih organizatora kongresa, ali i zbog posebne i raznolike ponude. Najvažniji pokazatelji austrijskog kongresnog turizma ukazuju na jasan uzlazni trend.

Sve je počelo s Bečkim kongresom Mi Austrijanci za sebe smatramo da smo ‛izmislili’ MICE industriju, i to Bečkim kongresom koji je zasjedao i plesao od 18. rujna 1814. do 9. lipnja 1815. No, od Bečkog kongresa puno toga se promijenilo u MICE industriji. Beč još uvijek zauzima vodeće mjesto kada je riječ o razvoju koncepata i strategija podrške MICE industriji. Osim toga, Beč ima najbolju kvalitetu života, što je ponovno potvrdilo istraživanje Mercer Quality of Living Survey! U statistici organizacije International Congress and Convention Association (ICCA), koja je objavljena u svibnju 2018., Beč ponovno postiže vrhunski rezultat i u svjetskom poretku s Parizom dijeli 2. mjesto – iza Barcelone i ispred Berlina. Premda je povijest kongresnog turizma u Beču započela s političkim kongresom, danas prevladavaju medicinski kongresi, a slijede kongresi u segmentu gospodarstva/politike i prirodoslovnih znanosti.

Po čemu je Beč tako poseban kao kongresno odredište? Beč je izvrsno povezan međunarodnim zrakoplovnim linijama, a dolazak je vrlo jednostavan i automobilom ili vlakom. Beč je metropola – a ipak je relativno kompaktan i odlikuje se izvrsnim sustavom javnog prijevoza i velikom mrežom biciklističkih staza. Beč je zeleni grad u kojemu se jako dobro diše, ali i jedna od najsigurnijih metropola na svijetu. Beč se odlikuje političkom stabilnošću i snažnim gospodarstvom, a upravo su to savršeni okvirni uvjeti za MICE industriju, koja je u Beču izgradila izvrsnu infrastrukturu. U Beču postoje tri kongresna centra – Austria Center Vienna, Wiener Messe & Congress Center te Wiener Hofburg. Svi navedeni centri pogodni su za kongrese s više tisuća sudionika. U kombinaciji s navedenim Beč ima dovoljno hotelskih kapaciteta za svaki budžet, bez obzira na to koliko je velik ili mali. Za veće budžete Beč nudi 21 hotel s 5 zvjezdica, u kojima se nalazi ukupno 3.939 soba. Većina soba nudi se u segmentu s 4 zvjezdice: 15.793 soba u ukupno 164 hotela. U 173 hotela s 3 zvjezdice nalazi se 9.026 soba, a u 102 hotela s dvije i jednom zvjezdicom 8.080 soba.

Profesionalnu podršku pruža Vienna Convention Bureau Organizatori se u Beču mogu pouzdati u iznimno profesionalne pružatelje usluga i ponuđače. MICE industrija u uredu grada Beča Vienna Convention Bureau pronalazi snažnog partnera na političkoj i administrativnoj razini. Tim iz ureda Vienna Convention Bureau nastupa za PCO-e (Professional Conference Organisers) kao OneStop-Shop za sva pitanja i informacije potrebne za nesmetanu organizaciju događanja. A u Beču smo svašta smislili da bismo za PCO-e olakšali život. Usluge između ostalog obuhvaćaju potragu za savršenom lokacijom za održavanje događanja uz Online Venue Finder, kontakte s raznim dobavljačima, besplatan reklamni materijal te online kalendar događanja. Za PCO-e je iznimno koristan standard kojeg je ured Vienna Convention Bureau razvio za ugovore s hotelima. Ovaj standard primjenjuje oko 100 bečkih hote-

la. Obuhvaća primjerice odredbe o jedinstvenom postupanju s kontingentima soba, provizijama, uvjetima storniranja i sličnim pitanjima. PCO koji za svoj kongres treba kontingente soba u 20 raznih hotela mora dakle samo jednom pročitati sitno pisani tekst, a s hotelima dogovara isključivo cijene. Jedan od najvažnijih zadataka ureda Vienna Convention Bureau je marketing prema međunarodnim udrugama radi redovitog privlačenja velikih međunarodnih kongresa u Beč, a Vienna Convention Bureau ovaj zadatak obavlja stvarno dobro. Osim toga, Beč se istinski trudi da sve sudionike MICE događanja dočeka uz šarmantnu dobrodošlicu. Primjerice, s avioprijevoznikom Austrian postignut je dogovor da kod velikih kongresa i kada je poznato kojim letovima sudionici dolaze u Beč kabinsko osoblje posebno pozdravi sudionike kongresa nakon slijetanja. Naravno, pozdrav dobrodošlice na roll-up banerima na aerodromu se podrazumijeva. Poduzeće za javni prijevoz putnika Wiener Linien nudi posjetiteljima kongresa personalizirane i brendirane dnevne karte. Organizatori kongresa za prijem sudionika mogu besplatno koristiti prekrasnu bečku gradsku vijećnicu. Ovo se stvarno teško može nadmašiti.

Isplati li se to za Beč? Što kaže statistika? Bilanca bečkih kongresnih događaja u 2018. godini dosegnula je nove rekorde sa sveukupno 4.685 kongresa i korporativnih događanja (+15% u usporedbi s 2017. godinom). 631.241 sudionik ostvario je skoro 2 milijuna noćenja, što predstavlja porast od 3%. Na razini Austrije, bečka kongresna industrija stvara 21.499 radnih mjesta tijekom cijele godine. Kongresni turizam u Beču doprinio je 2018. godine sa 12% u ukupnom broju noćenja u Beču, pri čemu dominiraju kongresi s udjelom od 10%. Uz veći broj noćenja, grad Beč profitira od porasta prihoda od poreza u visini od 40,44 € (+3%). Doprinos bečke kongresne industrije bruto domaćem proizvodu porastao je u 2018. godini za 3% na novu najvišu vrijednost od 1,2 milijardu €. Da, isplati se.