Razvoj turizma na načelima održivosti

Putovanja i turizam predstavljaju najveću uslužnu industriju na svijetu.

Njihov udio u globalnom

BDP-u iznosi više od 10%, čine 7% ukupne trgovine i 30% svjetskog izvoza, s tendencijom daljnjeg rasta. Turizam na svjetskoj razini zapošljava oko 200 milijuna ljudi. U europskom BDP-u turizam sudjeluje s otprilike 10%, omogućava 20 milijuna radnih mjesta i jedan je od najvažnijih gospodarskih pokretača europskih ruralnih gospodar- stava. Turizam je središnji sektor hrvatskoga gospodarstva kako u smislu zapošljavanja tako i u smislu stvaranja prihoda. Tijekom 2018. i 2019. godine, prihodi od turizma u RH dostigli su 18, 3 i 21% BDP-a. Turizam je neodvojiv od ekološkog, gospodarskog i društvenog okoliša u kojem je nastao i u kojem se razvija. Osim izravne financijske koristi turizam stvara i druge pozitivne učinke kao što je doprinos razvoju područja izvan centara ekonomskih zbivanja (udaljena obalna i brdsko-planinska područja), bolja regionalna integracija kao i razvoj svijesti o važnosti zaštite prirodne i kulturne baštine.

Međutim, turistički razvoj ima i svoju mračnu stranu. Brojni turisti tijekom putovanja i boravka u turističkim destinacijama troše enormne količine vode i energije te stvaraju ogromne količina otpada. Turizam značajno utječe i na emisije stakleničkih plinova. Studije su pokazale da turizam proizvodi 8% ukupnih globalnih emisi - ja, od toga oko 40% otpada na avionski promet, oko 30% na cestovni (automobilski) promet i oko 20% na turistički smještaj. Naglo povećanja broja turista dovodi do opterećenja i devastacije postojeće cestovne i komunalne infrastrukture turističke destinacije. Rast turističkih kapaciteta stvara pritisak na najvrjednije prostorne resurse, dovodi do pretjerane izgrađenosti obale i posljedične devastacije okoliša. Ovaj problem prisutan je na cijelom Mediteranu, ali njegove posljedice sve češće vidimo i u Hrvatskoj.

Na razvoj turizma sve veći utjecaj imaju klimatske promjene i s njima povezani rizici. Pored porasta temperature klimatske promjene sa sobom donose i različite vremenske ekstreme, na koje je turizam, osobito hrvatski, izrazito osjetljiv. Svaki eventualni porast temperatura utjecat će i na smanjenje broja dolazaka i dužinu boravka turista na Jadranu. Prvenstveni razlog tomu je ograničena turistička ponuda koja je najviše utemeljena na aktivnostima vezanim za plažu, more i sunčano vrijeme. Treba također uzeti u obzir i činjenicu da nam se najveći dio turističke infrastrukture nalazi na obali i izložen je podizanju razine mora i posljedičnim poplavama čije smo negativne učinke imali prilike vidjeti. U turističkim odredištima u unutrašnjosti, kao što su nacionalni parkovi, povećanje temperature i vremenski ekstremi mogu izazvati promjene u ekosustavima i dovesti do uništavanja biljnih i životinjskih vrsta i značajnog smanjenja bioraznolikosti.

Osim okolišnih faktora sve veći rizik u turizmu predstavljaju i oni društveni. Sezonalnost poslovanja zahtjeva intenzivniji rad tijekom ljetnih mjeseci što odbija zaposlenike koji imaju sve izraženiju potrebu za ravnotežom života i rada. Uz sve veći deficit radne snage, ne samo na lokalnoj i nacional - noj nego i na globalnoj razini, nadovezuje se i nedostatak kvalitetnog i priuštivog smještaja za sezonske radnike u turističkim destinacijama što predstavlja dodatan izazov i ograničenje za budući rast i razvoj turističke djelatnosti. Dolaskom radne snage iz drugih mjesta i država mijenja se i struktura stanovništva, što negativno utječe na očuvanje autentičnog lokalnog načina života unutar turističke destinacije.

Svi navedeni problemi mogu se riješiti realizacijom ciljeva koji su definirani u Agendi za održivi razvoj do 2030. godine, zajedničkom planu koji je 2015. godine usvojila Generalna skupština Ujedinjenih naroda s ciljem očuvanja mira i prosperiteta za ljude i planet, u sadašnjosti i u budućnosti. Agenda se sastoji od 17 ciljeva i 169 podciljeva održivog razvoja (SDGs).

SDGs ciljevi primjenljivi su na sve djelatnosti. Sukladno tome održivi turizam nije samo jedan vid turizma, on predstavlja cijeli niz SDGs ciljeva koji se primjenjuju u turističkom sektoru. Stoga je i Svjetska turistička organizacija definirala održivi turizam kao upravljanje resursima tako da se ekonomske, socijalne i estetske potrebe ostvaruju uz poštivanje kulturološkog integriteta, osnovnih ekoloških procesa, očuvanje biološke raznolikosti i sustava na kojima se temelji život, na dobrobit i blagostanje cjelokupnog društva, uzimajući u obzir potrebe i turista i turističke industrije.

Održivost turizma odnosno turističke destinacije može se postići samo uz aktivno sudjelovanje svih zainteresiranih dionika (lokalna zajednica, turistička poduzeća, nevladine organizacije itd.). Na osnovu analize postojećeg stanja dionici zajedno usuglašavaju i definiraju viziju, misiju i ciljeve održivog razvoja kao i način njihove realizacije kako bi se smanjili ili izbjegli negativni utjecaji turističke djelatnosti na okoliš i društvo i stvorili teme - lji dugoročnog rasta i razvoja turističke destinacije u cjelini.

Tvrtke koje se bave turističkom djelatnošću imaju izuzetno važnu ulogu u definiranju i postizanju ciljeva održivosti, kako u okvirima vlastite organizacije tako i u okvirima turističke destinacije. Stoga je nužno da svaka organizacija unutar turističkog sektora usvoji vlastitu strategiju održivosti i na temelju ekoloških, društvenih i upravljačkih (ESG) pokazatelja objavljuje redovita izvješća o svojim aktivnostima koje utječu na okoliš i društvo. Osnova za utvrđivanje da li ESG strategija tvrtke ispunjava ciljeve održivosti je usklađenost s ciljevima održivog razvoja (SDGs).

Okolišni pokazatelji (E) od presudnog su značaja za turističku djelatnost. Turističke tvrtke danas ulažu velika financijska sredstva u ostvarenje (E) SDGs ciljeva:

Cilj 6. Pitka voda i higijenski uvjeti (smanjenje ukupne potrošnje i recikliranje vode)

Cilj 7. Pristupačna i čista energija (povećanje korištenja obnovljivih izvora energije)

Cilj 12. Odgovorna proizvodnja i potrošnja (ponuda hrane i pića od domaćih i lokalnih proizvođača, smanjenje otpada, smanjenje upotrebe plastike /osobito jednokratne/, odvajanje i recikliranje otpada)

Cilj 13. Odgovor na klimatske promjene (dekarbonizacija/ smanjenje emisija stakleničkih plinova, sadnja drveća)

Cilj 14. Život ispod vode (očuvanje bioraznolikosti u morskim i slatkovodnim staništima),

Cilj 15. Život na kopnu (očuvanje bioraznolikosti u različitim kopnenim staništima).

Realizacijom ovih ciljeva tvrtke ne samo da sprječavaju i/ili umanjuju negativan utjecaj klimatskih pro - mjena na vlastito poslovanje, nego i pridonose globalnom cilju okolišne održivosti. Pri tome ova „zelena ulaganja“ otvaraju nova, održiva radna mjesta u poljoprivrednoj proizvodnji, gospodarenju otpadom, cirkularnoj ekonomiji, zelenoj gradnji itd. koja su dio društvenih (S) pokazatelja održivosti. Društveni pokazatelji (S) unutar turističkog sektora obuhvaćaju sljedeće SDGs ciljeve:

Cilj 3. Zdravlje i dobrobit (briga o zdravlju i sigurnosti svih zaposlenika, skrb o sezonskim radnicima i izvan sezone),

Cilj 4. Kvalitetno obrazovanje (edukacije i treninzi za zaposlenike, podrška lokalnim obrazovnim ustanovama),

Cilj 5. Rodna ravnopravnost (ukupni udio ženske radne snage, ukupni udio žena u menadžmentu, višem menadžmentu i Upravi, politika jednakih plaća za isti posao bez obzira na spol),

Cilj 8. Dostojanstven rad i gospodarski rast (zaštita prava djece, poštivanje ljudskih i radničkih prava, transparentna politika plaća i nagrađivanja, gospodarski rast temeljen na održivoj potrošnji i korištenju resursa),

Cilj 9. Industrija, inovacije i infrastruktura (ulaganje turističkog sektora u lokalnu prometnu i komunalnu infrastrukturu, inovacije u turističkoj ponudi u skladu s načelima zaštite okoliša),

Cilj 10. Smanjenje nejednakosti (promicanje društvene uključivosti i zapošljavanja pripadnika ranjivih skupina poput invalida, etničkih, vjerskih i drugih manjina, migranata),

Cilj 11. Održivi gradovi i održive zajednice (korištenje lokalne radne snage, ulaganje u turističku infrastrukturu dostupnu svima, promicanje lokalne kulturne baštine i tradicionalnih vrijednosti, podrška lokalnim sportskim društvima),

Cilj 17. Partnerstvo za ciljeve (uključenost lokalne zajednice u poslovanje turističkog sektora i zajednički rad na održivom razvoju turističke destinacije).

U osnovi (S) komponenta obuhvaća sve ključne aspekte integracije turističkog sektora u razvoj destinacije u kojoj posluje te doprinosi rodnoj i društvenoj ravnopravnosti.

Ocjena održivosti korporativnog upravljanja (G) turističkog sektora temelji se na analizi različitih pokazatelja etičnosti i transparentnosti poslovnih politika poput:

A. Politika zaštite zviždača (postupanje u slučajevima prijavljivanja nepravilnosti vezanih uz mito i korupciju),

B. Politika upravljanja sukobom interesa (mjere i postupci u cilju identifikacije i prijavljivanja slučajeva postojanja sukoba interesa te funkcionalnog i strukturnog razdvajanja interesa tvrtke od pojedinačnog/ grupnog privatnog interesa),

C. Politika upravljanja rizicima (procjena vjerojatnosti nastanka i utjecaja financijskih, poslovnih, operativnih, globalnih i regulatornih rizika na poslovanje i način postupanja kod pojave rizika),

D. Politika certificiranja i provedbe politike kvalitete i održivog poslovanja (uvođenje i provedba različitih ISO standarda i certifikata za održivo poslovanje)

E. Politika održive nabave (integracija kriterija održivosti u la - nac nabave, poticanje nabave „zelenih“ proizvoda i usluga)

F. Politika vezana uz raznolikosti upravnog odbora (zastupljenost predstavnika različitih rodnih, etničkih, dobnih, rasnih skupina unutar upravnog odbora).

(G) komponenta održivosti objedinjuje sve čimbenike koji se odnose na organizacijske procese i politike, način donošenja odluka i njihovu usklađenost s održivim razvojem. Održivi razvoj uzima u obzir potrebe današnjih turista i turističkih destinacija, ali istovremeno štiti i poboljšava razvojni potencijal za budućnost. Prelaskom s masovnog turizma poznatog po kratici „3S“ (od eng. Sea, Sand, Sun / more, pijesak, sunce) na „3E“ turizam (eng. Entertainment, Excitement, Education / zabava, uzbuđenje, edukacija) ili „4L“ turizam (eng. Landscape, Leisure, Learning and Limit / krajolik, odmor, učenje, granica), održivost postaje sve značajniji faktor kompetitivnosti turističkih destinacija i organizacija koje u njima posluju. Zahvaljujući analizi ESG kriterija dobivamo potpuniju sliku o spremnosti i načinima na koje se turističke organizacije suočavaju s izazovima održivosti. Prihvaćanjem načela da je svaki izazov ujedno i prilika, turistička poduzeća potiču inovativnost i učinkovitost i pronalaze nove načine za smanjenje troškova, poboljšanje energetske učinkovitosti, optimizaciju korištenja resursa i jačanje svoje konkurentske pozicije na tržištu. Tvrtke koje su društveno i ekološki odgovorne otpornije su na rizike povezane s mogućim negativnim utjecajima i više privlače ulagače, stvaraju nove poslovne prilike i poboljšavaju ugled tvrtke.

Održivost postaje trajni, globalni proces koji se odvija u svim poslovnim djelatnostima, gradeći svoje temelje na odgovornom ponašanju i dugoročnom poslovnom promišljanju. ST