Obnovljivi izvori imaju velik potencijal u

Hrvatskoj

REPowerEU predstavlja odličan plan, ali u njegovoj realizaciji postoje brojne prepreke. Naime, u pojedinim zemljama javili su se lobiji koji koče razvoj obnovljivih izvora energije. Primjerice, u Hrvatskoj trenutno imamo 14 GW projekata za obnovljive izvore i mogli bismo za nekoliko godina postati 100 posto obnovljivi, ističe u razgovoru prof. Neven Duić, renomirani hrvatski znanstveni i redoviti profesor u trajnom zvanju na Fakultetu strojarstva i brodogradnje Sveučilišta u Zagrebu.

Kakva je stvarna energetska slika Hrvatske u odnosu na korištenje obnovljivih izvora energije?

Hrvatska ima relativno veliki instalirani kapacitet obnovljivih izvora, ali to se većinom odnosi na hidroenergiju koja datira još iz vremena 1970-ih, tako da je razvoj obnovljivih izvora energije prilično spor u zadnjih dvadesetak godina. Donedavno se razvijao uglavnom vjetar te je izgrađeno oko 1.000 MW vjetroelektrana, ali to je sada potpuno stalo. U međuvremenu je krenuo razvoj solara, no taj je segment još uvijek relativno mali pa tako ove godine očekujemo realizaciju projekata snage oko 200 MW.

Hrvatska još uvijek previše ovisi o plinu, kojega nema jer je u međuvremenu prestala proizvodnja plina. Odnosno, značajno se smanjila te smo postali veliki ovisnici o uvozu ovog energenta iz Rusije, što nema neku svijetlu budućnost. Međutim, kako Hrvatska ne koristi značajne količine energije, tako nas i ova zbivanja neće previše pogoditi. U tijeku ove decenije treba očekivati gašenje Plomina, pa će trebati naći zamjenu za to pri čemu je za očekivati da će plin ostati relativno skup. Hrvatska i za to treba tražiti adekvatno rješenje. Hrvatska trenutno uvozi velike količine energije iz Bosne i Hercegovine. Međutim, ta energija dolazi iz izvora koji će se naći pod udarom tzv. Carbon Border Adjustment Mechanism-a (CBAM), preko kojega Europa uvodi naplatu sadržaja ugljika u uvezenoj električnoj energiji. Ta će struja postati značajno skuplja, tako da će se nakon 2027. godine trebati i za to pronaći nova rješenja.

Agresija Rusije na Ukrajinu otkrila je veliku ovisnost Hrvatske o fosilnim gorivima koja se uvoze iz Rusije. Uvedene sankcije na uvoz ruske nafte i plina tu ovisnost neće ukloniti, već će samo zamijeniti ovisnošću o nekim drugim, iznimno skupim fosilnim gorivima. Kako se Hrvatska postavlja prema tom pitanju? drugi pristup, te što to znači za Hrvatsku? ce, u Hrvatskoj trenutno imamo 14 GW projekata za obnovljive izvore i mogli bismo za nekoliko godina postati 100 posto obnovljivi, bez ikakve dvojbe. Međutim, to se koči te se provodi više nego očito pogodovanje plinskom lobiju koji i dalje želi ostati prisutan u Hrvatskoj. Dakako, to nije specifično naš problem, nego se istovjetna praksa može vidjeti i u drugim zemljama. U jednoj Njemačkoj je tako za vrijeme mandata kancelarke Angele Merkel gotovo u potpunosti zakočena tranzicija prema obnovljivim izvorima, a sada te inicijative i investicije polagano jačaju. Solari idu relativno dobro, ali vjetar je kao obnovljivi izvor energije u Europi prilično zanemaren.

Činjenica je da je Europa bila vrlo ovisna o uvozu ruskih fosilnih goriva, a posebno se to može reći za Njemačku, koja je upravo na tome gradila svoj ekonomski model, te istočnu Europu čija je ovisnost na neki način naslijeđena od toga što su sve te zemlje pripadale sovjetskom bloku. Međutim, u praksi se pokazalo da se Europa nakon uvođenja sankcija Ruskoj Federaciji prošle godine vrlo brzo prebacila na nove izvore nafte i plina, pa je u osnovi prošlu zimu prošla relativno bezbolno, ali s visokim cijenama energenata. Treba pritom imati na umu da tržište i služi tome da preko visokih cijena smanji potrošnju onih kod kojih ta potrošnja nije toliko bitna. Kao posljedica toga potrošnja plina pala je za 20 posto, a ruski je plin zamijenjen uvozom iz drugih dobavnih pravaca putem LNG brodova. Hrvatska, koja je bila iznimno ovisna o uvozu plina, nafte i ugljena iz Rusije, sada se prebacila na slobodno svjetsko tržište, pa se tako ugljen može uvesti iz više izvora. Što se nafte tiče, Hrvatska je dobila iznimku iz sankcija pa tako još uvijek uvozi rusku naftu, dok nam je po pitanju plina pomogao LNG. Iako još uvijek formalno uvozimo plin iz Rusije to se sve više zamjenjuje s mađarskim LNG-ijem. Hrvatska je tu prošla ispod radara zato što je relativno mala i prilagodila se novoj situaciji razumno dobro. No, treba imati na umu da će ove iznimke na koje je Hrvatska do sada računala ipak s vremenom prestati i da ćemo morati uvesti sankcije, što znači da ćemo se trebati prilagoditi na novu situaciju.

Činjenica je da se gradi nešto LNG postrojenja, primarno u Njemačkoj, a i Hrvatska planira širenje postrojenja na Krku. To je neophodno kratkoročno rješenje za odustajanje od uvoza plina koji je dolazio iz Rusije, a koji je pokrivao 40 posto europskih potreba. To je jedan proces i najjednostavnije je zamijeniti plin koji je dolazio iz Rusije s LNG plinom. Naravno da je puno važnije da u isto vrijeme ulažemo u obnovljive izvore, da krenemo zamjenjivati plinske bojlere dizalicama topline, te priključivati zgrade na toplane. Međutim, to je proces koji traje. Dok to ne napravimo potrebno je imati osiguran plin, a LNG je glavni način preko kojega se relativno brzo mogu promijeniti pravci dobave.

S obzirom na sve gospodarske i političke okolnosti te rastuću inflaciju, vjerujete li da je u Europskoj uniji moguće ubacivanje u petu brzinu, preko plana REPowerEU za smanjenje ovisnosti o ruskim fosilnim gorivima i ubrzanje zelene tranzicije? Kako bi to u praksi izgledalo?

Što se tiče inflacije tu nisam ekspert, ali sasvim je razvidno kako je značajan dio prošlogodišnje inflacije došao od rasta troška energije.

Kako onda dekarbonizaciju provesti u Hrvatskoj?

U kratkim crtama rečeno, treba graditi veliki broj solarnih i vjetroelektrana. Projekti su gotovi tako da to nije nikakav problem napraviti, a da bi se to uspjelo integrirati treba pojačati mrežu ili naći nove načine kako će se koristiti ta električna energija. Dakle, kroz elektrifikaciju grijanja i transporta koristit ćemo viškove električne energije kada oni nastanu u sklopu proizvodnje solara. Također, kroz elektrifikaciju grijanja i transporta možemo dekarbonizirati te sektore,

Dosad su potrošači bili samo potrošači, a u budućnosti će potrošači biti proizvođači

Pripremaju se intenzivna ulaganja u infrastrukturu za prihvat ukapljenog prirodnog plina diljem Europe. Je li to trenutačni optimum za Europu ili bi trebalo imati neki

U međuvremenu su cijene energije značajno pale, premda ne na onu razinu prije početka rata u Ukrajini, tako da je inflacija značajno usporila i predstavlja puno manji problem ove godine nego što je to bilo lani. REPowerEU predstavlja odličan plan, ali u njegovoj realizaciji postoje brojne prepreke. Naime, u pojedinim zemljama javili su se lobiji koji koče razvoj obnovljivih izvora energije. Primjeri - a što se industrije tiče ona će se dekarbonizirati djelomično prelaskom na električnu energiju, a djelomično preko zelenog vodika koji bi se također proizvodio iz vjetra i solara. Tu naravno treba dodati određene količine geotermalne energije i biomase, ako i u kojoj mjeri to Hrvatskoj bude interes. Smatram kako je dekarbonizaciju u našoj zemlji moguće provesti prilično brzo unutar sljedećih 10 do