„Think big“ u razvoju turističkih projekata i destinacija

Ivana Kolar direktorica, Julius Rose d.o.o. i organizatorica Međunarodne konferencije

Posljednjih nekoliko godina, osobito tijekom i nakon pandemije, intenzivno se raspravlja o promjenama u navikama, očekivanjima i potrebama turista i putnika. Njihov sustav vrijednosti podložan je značajnim transformacijama pod utjecajem ubrzanog društvenog razvoja, evolucije životnog stila te, naravno, neizbrisivih posljedica pandemije. Najznačajnije promjene odvijaju se u svijesti mlađih generacija turista, koje su s intenzivnom prisutnošću novih tehnologija u svakodnevnom životu utjecale na potpunu promjenu načina komuniciranja, oglašavanja, izbora destinacija, rezervacija i, u konačnici, iskustava tijekom putovanja.

Nasuprot tome, značajno manje se raspravlja o transformaciji mindseta ponuđača turističkih usluga i doživljaja. U vrijeme Covida i smanjenog obujma turizma diskutiralo se o nužnim aspektima prilagodbe proizvoda, no, realnost je da su te promjene bile minimalne. Uglavnom su obuhvaćale osnovnu digitalizaciju i ubrzano uvođenje sustava koji su do tada smatrani preskupima i ne-nužnima te površnu modernizaciju poslovnih procesa i korištenje novih kanala komunikacije s tržištem.

Kao najsnažniji trendovi spominjani su boravci u prirodi, traženje novih destinacija još nenapućenih turizmom, te je u prvi plan ubačena ideja održivog turizma i zero foot print putovanja.

Održivost je pojam koji se izrazito često koristi u kontekstu turizma, iako mnogi još uvijek nisu sasvim upoznati s pravim značenjem održivosti i načinima kako je ostvariti. Uvođenje raznih „zelenih certifikata“ ne može biti dovoljno. Jednako kao što ni kontinuirano podizanje cijena svake godine za proizvode i doživljaje koji se nisu značajno mijenjali, možda tek malo ispolirali, i nadanje da će se ove godine nekako privući malo više gostiju od prethodne, nije dugoročno održiv pristup.

Jesmo li stvarno zadovoljni postojećim proizvodom hrvatskog turizma i koliko smo spremni mijenjati ga?

Interes za ovu temu pojavio se tijekom razgovora sa studentima kojima predajem na jednom veleučilištu, pokušavajući potaknuti njihovu maštovitost i ambicije za značajne promjene u turizmu. Unatoč tome što sam im prenosila primjere iz različitih dijelova svijeta i aspekata turizma, ističući važnost velikih projekata koji mijenjaju vizuru destinacije, pružaju nove sadržaje i doživljaje, produljuju sezonu i postaju novi motiv dolaska turista u destinaciju, na kraju bi se uvijek našli na prijedlozima i diskusiji tek o poboljšanju i unaprjeđenju onoga što već postoji.

Pomalo zabrinuta za mindset sljedeće generacije turističkih lidera i profesionalaca, razgovarala sam s nekoliko stručnjaka koji se bave edukacijom i treninzima zaposlenika u turističkim kompanijama i nakon svakog razgovora bila sam još malo više obeshrabrena. Zaključili smo kako je mindset većine u industriju takav da se čini kao da nemamo dovoljno želje, znanja, poticaja ili hrabrosti sanjati o velikim projektima koji bi donijeli značajne promjene i novitete. Barem ne velike. One koji čine značajnu razliku. I čine destinaciju bitno drukčijom od drugih.

Da ne bih bila pogrešno shvaćena, naravno da je hrvatski turizam posljednjih godina napredovao, razvijao svoje usluge, polako se produžuje i sezona, kvaliteta naših proizvoda je na višoj razini nego prije. No, nema (puno) novih proizvoda kojima bismo mogli privući nove goste i značajno repozicionirati našu destinaciju.

Izgradnja Guggenheimova muzeja na prostoru propale industrijske proizvodnje, prijava za organizaciju Olimpijade u Sarajevu u trenutku kad je tamo postojao tek jedan hotel, izgradnja Muzeja budućnosti u Dubaiu ili kreiranje čak 7 sezona u jednoj godini i izgradnja luksuznog resorta Fogo island na izoliranom otoku usred kanadskog leda na Newfoundlandskom otočju. Primjera ima mnogo, projekata koji su bili drukčiji, nosili rizik, suočavali se s otporom okoline, no, na kraju su ostvarili ogroman uspjeh.

Za takve projekte, koji donose duboke i fundamentalne promjene, koji su izvan uobičajenog okvira, potrebna je inovativnost i potrebna je hrabrost. Potreban je „think big“ pristup. Pozvala sam studente

(više generacija) da predlože promjene u svojim destinacijama koje bi imale dubok i značajan utjecaj na razvoj turizma i promociju same destinacije, no dobila sam dobre, ali skromne prijedloge usmjerene na marginalne promjene i tek unaprjeđenje postojećih sadržaja. Takvim pristupom nije moguće ostvariti značajan napredak.

Koči li nas naš mindset dok nismo ni svjesni što radimo pogrešno?

„Be big. Think big. Act big. Dream big.“ Vjerujem kako svi poznajemo slavnu izjavu Conrada Hiltona, osnivača hotelskog lanca Hilton. No, koliko je zaista razumijemo i koliko je primjenjujemo u praksi? Koliko se usudimo krenuti „putem kojim se rjeđe ide“, a koliko utabanim stazama prokušanog tromjesečnog turizma? Je li lakše polirati postojeće stanje i vjerovati kako će sve i dalje ići uobičajenim tokom?

Izraz „think big“ (misli veliko) označava pristup razmišljanju i planiranju koji potiče na ambiciozne, inovativne i sveobuhvatne ideje i ciljeve. Osnovna ideja iza „think big“ jest da se ne ograničava konvencionalnim ili trenutnim ograničenjima, već da se razmišlja o mogućnostima koje su izvan uobičajenih granica i da se postave visoki ciljevi koji će zahtijevati znatan napor i resurse kako bi se ostvarili. Ovaj pristup potiče na traženje inovativnih rješenja i ideja kako bi se ostvarili ambiciozni ciljevi. To uključuje razmišljanje izvan okvira i pokušaj pronalaženja novih načina i oblikovanje novih vizija. „Think big“ često uključuje preuzimanje većih rizika. Odlučivanje na velike korake može biti riskantno, ali i donijeti velike nagrade u slučaju uspjeha. Ključno je da ovakav način razmišljanja potiče kreativnost, hrabrost i želju za postizanjem izvanrednih rezultata. turizam

Istraživanja pokazuju da postoje dva oblika suprotnih načina razmišljanja, fiksno naspram rasta. Fiksni način razmišljanja odražava laička uvjerenja da pojedinac ne može promijeniti svoje osobne kvalitete, pa niti okolinu, dok način razmišljanja rasta vjeruje da se osobne kvalitete mogu (i trebaju) promijeniti primjenom osobnog truda, te da je moguće utjecati i na promjene u okolini.

Nužno je djecu i mlade poticati na velike ideje i voljeti promjene, od početka njihovog školovanja poticati maštu i različitost. Odlično je što su im danas dostupni resursi cijelog svijeta. Na samo jedan klik miša. Otvaranjem sljedeće objave na društvenim mrežama. No, na nama je odgovornost da ih naučimo kako razmišljati, da ih potičemo da razmišljaju o novim sustavima, novim proizvodima, o promjenama. Trebamo ih poticati da budu inovativni i hrabri, da se ne boje izazova, te ih inspirirati da se bave inovacijama i promjenama. I stvaraju „out of the box“ doživljaje. Jer, o nama, a još više o sljedećim generacijama ovisi kako će se razvijati naš turizam.

Promjene i značajan rast rezultata ili status quo?

Nova strategija turizma ističe cjelogodišnje održivo poslovanje, novi Zakon o turizmu stavlja odgovornost u ruke lokalne samouprave i potiče ih da razvijaju destinaciju u skladu s potencijalima koje ista posjeduje. Jedno i drugo temelj je za preispitivanje pojedinih destinacija i njihovih potencijala. Onih vidljivih i onih skrivenih. Temelj za redefiniranje proizvoda i motiva dolaska, temelj za nove projekte i nove doživljaje. Kako bismo privukli nove turiste. Možda i tijekom cijele godine.

Mnoge turističke destinacije dugo su težile cilju rasta ‘pod svaku cijenu’; rezultat je u mnogim slučajevima bio okolišna, socio-kulturna i ekološka degradacija. Usred sve većeg broja dokaza o neodrživosti ovog pristupa, sada svjedočimo nizu zdravih, iako još uvijek stidljivih, pokušaja da se krene prema održivijim modelima razvoja turizma.

Takve inicijative eksperimentiraju s alternativnim ciljevima i putovima razvoja koji naglašavaju kvalitetu, a ne kvantitetu turizma, uz postizanje širih društvenih i ekoloških ciljeva. Ipak, unatoč pozitivnim studijama slučaja, promjene su i dalje spore, a mnogi čekaju da promjene započne netko drugi.

Potreban je holistički sustav koji ne samo da uzima u obzir već i aktivno uključuje širok raspon dionika u turizmu kako bi se učinkovito upravljalo razvojem održivog turizma, a inicijativa je na svima nama.

Hoćemo li i dalje samo „laštiti“ postojeće proizvode ili smo u stanju uskladiti naš mindset s ciljevima i ponuditi potpuno nove sadržaje? Koliko smo sposobni osmisliti nove verzije odmora sadržaja i doživljaja?

Nameće se pitanje imamo li dovoljno maštovitosti, znanja i hrabrosti sanjati velike projekte, propitivati čak i one ideje koje se čine nemogućim. Brojni svjetski primjeri pokazuju da su takvi projekti ostvarivi i donose ogromne koristi.

Trebamo „think big“ u našim strategijama, u planovima, u proizvodima, u marketingu. I u konačnici - u rezultatima. Ako smo zadovoljni malo većim prihodima od prošle godine, pojedinačno i ukupno, drukčije nećemo niti ostvariti.

Slobodni smo kreirati što god želimo, nove proizvode, nove destinacije, nove itinerare, nove načine zabave i opuštanja. Granica je samo naša mašta. I naša motiviranost. A sastojke imamo – priroda, kultura, zdravlje, sport, baština, autentičnost, povijest i nasljeđe, lifestyle i beauty, zrak, hrana, voda, nastavite niz….

Je li upravo sada najbolje vrijeme za to? Da. Sada je vrijeme da promijenimo svoj mindset tromjesečnog turizma prosječne i neujednačene kvalitete i još važnije, sada je vrijeme da potaknemo sljedeću generaciju da sanja velike snove i hrabro krene prema ostvarenju tih snova. I da ih naučimo da se toga ne trebaju bojati. Jer, cijeli svijet im/nam je na dlanu i ne postoji nemoguće.

Razgovarali smo s Nikolinom Brnjac, ministricom turizma i sporta Republike Hrvatske