Suvremena trgovina 6 2016

Suvremena trgovina S T R U Č N I

Č A S O P I S

Z A

T R G O V I N U

www.suvremena.hr

UDK 339, ISSN 1330-0180, CODEN SUTREE, VOL. 41, BROJ 6

Tema broja:

•

Logistika

Prilagodba na suvremene proizvodne procese

•

Prijevoz robe pod temperaturno kontroliranim uvjetima

•

Logistika u nastavnim programima

•

Zaštita na radu u logističkom poslovanju

Trgovinska logistika - važnost i čimbenici uspjeha

UZMI 500 KUNA I PObjegNI S NAMA Riješi se starih tereta u novoj godini s 500 kuna koje ti dajemo da otkupiš ugovor s drugim operaterom i uzmeš novi mobitel po super povoljnoj cijeni uz još bolju tarifu.

Ponuda vrijedi i za poslovne korisnike. Detaljnije na tele2.hr

2017 2017 K A K L A EL N E D N A D R A R P R P RI RI E R D E B D BI I

Sajam namještaja, opreme za domaćinstva, poslovne prostore i unutrašnju dekoraciju

Fair-Home, Oﬃce & Interior Decoration Equipment 41 Furniturenamještaja, opreme za domaćinstva, poslovne prostore i unutrašnju dekoraciju K 41 Sajam 05 - 09. April Furniture Fair-Home, Oﬃce & Interior Decoration Equipment A

L Sajam umjetnina / ART EXPO E 11 Sajam umjetnina / ART EXPO N11 D43 Sajam hrane / Food Fair A Sajam hrane / Food Fair R 43

05 - 09. April

05 - 09. April 05 - 09. April 20 - 23. April 20 - 23. April

Međunarodna turistička berza i sajam turizma, opreme za hotelijerstvo i ugostiteljstvo - METUBES

26 International Tourism Exchange and Tourism Fair, Equipment for Hotels and Catering - METUBES - METUBES P Međunarodna turistička berza i sajam turizma, opreme za hotelijerstvo i ugostiteljstvo 20- -METUBES 23. April International Tourism Exchange and Tourism Fair, Equipment for Hotels and Catering 26 R

20 - 23. April I Sajam ekologije / Ecology Fair R 22 20 - 23. April E 22 Sajam ekologije / Ecology Fair 20 - 23. April D NAUTIC SHOW - Sajam nautike i opreme za sport, kamping i rekreaciju NAUTIC SHOW - Sport, Camping & Recreation Equipment Fair B35 NAUTIC SHOW - Sajam nautike i opreme za sport, kamping i rekreaciju 20 - 23. April I 35 NAUTIC SHOW - Sport, Camping & Recreation Equipment Fair 20 - 23. April

C A C L A EL N E D N A D R A R O F O F E V E E V N E T N S T S

43 Bazar robe široke potrošnje /15.BazaarMajof Consumables / May - 15. Septembar / September 43 15. Maj / May - 15. Septembar / September C A43 Ljetnji sajam / Summer Fair 15. Jun / June - 15. Septembar / September L 43 Ljetnji sajam / Summer Fair 15. Jun / June - 15. Septembar / September E Sajam građevinarstva / Civil Engineering Fair N39 D39 Sajam građevinarstva / Civil Engineering Fair20 - 24. Septembar / September 20 - 24. Septembar / September A Sajam vode, vodovodi, sanitarne tehnologije / Water-Water Supply Systems-Sanitary Technologies R 12 20 - 24. Septembar / September Supply Systems-Sanitary Technologies 12 Sajam vode, vodovodi, sanitarne tehnologije / Water-Water 20 - 24. Septembar / September O Sajam energetike / Energy Fair F 5 20 - 24. Septembar / September Sajam energetike / Energy Fair 5 20 - 24. Septembar / September E Sajam automobila / Automobile Show V 19 11 - 15. Oktobar / October E 19 Sajam automobila / Automobile Show - 15. Oktobar / October N Sajam malih i srednjih preduzeća, poslovnih usluga11i ženskog T 18 Small and Medium Enterprises Fair, Business Services and Womenpreduzetništva Entrepreneurship Sajam malih i srednjih preduzeća, poslovnih usluga i ženskog preduzetništva S 18 Small and Medium Enterprises Fair, Business Services27and- Women 28. Oktobar / October Entrepreneurship Bazar robe široke potrošnje / Bazaar of Consumables

27 - 28. Oktobar / October

A.D. JADRANSKI SAJAM, 85310 Budva, Trg slobode 5, Crna Gora Tel: +382 33 410 400 | Fax: +382 33 452 132 e-mail: sajam@jadranskisajam.co.me | jadranskisajam@t-com.me A.D. JADRANSKI SAJAM, 85310 Budva, Trg slobode A.D. 5, Crna Gora Tel: +382 33JADRANSKI 410 400 | Fax: +382 33 452 132 e-mail: sajam@jadranskisajam.co.me | jadranskisajam@t-com.me

www.adriafair.co.me

UDK 339 CODEN SUTREE ISSN 1330-0180

Glavni i odgovorni urednik: Srećko SERTIĆ Uredništvo: inž. Eduard ČAPKA, Ante GAVRANOVIĆ, Željko JELIĆ, prof.dr.sc. Ljubo JURČIĆ, prof.dr.sc. Nikola KNEGO, prof. Dubravka LIEBL, Ana MARUŠIĆ LISAC, dr.sc. Danko MATASOVIĆ, prof.dr.sc. Zvonimir PAVLEK, mr. Branko PAVLOVIĆ, dr.sc. Guste SANTINI, prof.dr.sc. Zdenko SEGETLIJA, Tihomir SERTIĆ, prof. Josip ŠINTIĆ

Suvremena t r gov ina S T R U Č N I

Č A S O P I S

Z A

T R G O V I N U

Vol. 41 br. 6 str. 1-76 Zagreb, prosinac 2016.

Sadržaj

Čestit Božić i sretna Nova 2017. godina Uredništvo

Samo kvaliteta osigurava konkurentnost i opstanak Savjet časopisa: Ivica CEROVEČKI, predsjednik Nadzornog odbora, KOTKA, Krapina • Dipl.inž. Vladimir FERDELJI, predsjednik, HUM-CROMA, Zagreb • Prof. Darko GRGURIĆ, ravnatelj, TRGOVAČKA ŠKOLA ZAGREB • Ivan KATAVIĆ, predsjednik Upravnog odbora, KTC, Križevci • Dipl.inž. Darko KNEZ • Dipl.inž. Zlatan LISICA, KRAŠ, Zagreb • Berislav PRIBANIĆ, direktor, PRIRODAN PROIZVOD, Samobor • Dipl.oec. Mijo ŠIMIĆ, član Nadzornog odbora, TEKSTILPROMET, Zagreb • Prof.dr.sc. Ivica KATAVIĆ, dekan, Visoka škola NIKOLA ŠUBIĆ ZRINSKI, Zagreb • Zlatica ŠTULIĆ, predsjednica, SINDIKAT TRGOVINE HRVATSKE • Dipl. oec. Josip ZAHER, potpredsjednik za turizam, trgovinu i ﬁnancije HGK, Zagreb

Časopis izlazi dvomjesečno Godišnja pretplata: 150,00 Kn, 70 €; 100 USD

Trgovinska logistika - važnost i čimbenici uspjeha

Ante Gavranović

prof.dr.sc. Zdenko Segetlija

Z.S.

Prilog teorijskom razmatranju poslovne logistike Hrvatskoj poštanskoj banci dodijeljen Certifikat Poslodavac Partner

Važnost kanala distribucije u zdravstvu doc.dr.sc. Domagoj Karačić mr.sc. Natko Klanac, Miomir Andrić, dr.med.

Prijevoz robe pod temperaturno kontroliranim uvjetima

Dario Stanko

dr.sc. Drago Pupavac, prof.

Logistika u nastavnim programima Tisak: Uštedite vrijeme i troškove uz TEX logistiku

Zaštita na radu u logističkom poslovanju Business Logistics in Modern Management

Neven Obradović

mag.oec. Jelena Franjković

Druga godišnja konferencija o upravljanju poslovnim voznim parkovima

Hrvatskoj potreban nacionalni sustav mirenja

Srećko Sertić

EuroCommerc: Prijedlog novih pravila PDV-a za prekogranični robni promet

Na čemu počiva uspjeh poslovnog modela Canvas?

prof.dr.sc. Zvonimir Pavlek

Industrija 4.0: Prilagodba na suvremene proizvodne procese

A.G.

Uprava i Uredništvo: 10090 Zagreb, Nove Rašljice 2 tel./faks: 01 3499 034 mob.: 099 2136 540

EIB povećava podršku malim i srednjim poduzećima u Hrvatskoj te Mid-Cap poduzećima kroz suradnju s Privrednom bankom Zagreb

Fondovi Europske unije, prilike i mogućnosti za rast gospodarstva (V)

mag.oec. Mario Šimunković

Izdavač: SENIKO studio d.o.o. za trgovinu i usluge

Kuharica za Odnose s javnošću u trgovini (5)

Željko Jelić

Za izdavača: Srećko SERTIĆ, direktor e-mail: info@suvremena.hr Web portal: www.suvremena.hr

U Celju 2017. bogata sajamska godina Konferencija: Perspektive trgovine 2016: Sigurnost, privatnost i lojalnost Prikaz knjige: Kakvi su Hrvati?

Tisak: Tiskara Zelina d.d.,Katarine Krizmanić 1, Sveti Ivan Zelina

Mogućnosti i značenje strukovnog obrazovanja i osposobljavanja

Uredništvo se ograđuje od osobnih stavova autora. Rukopisi, slike, crteži i CD-i vraćaju se, samo na posebni zahtjev autora.

Prikaz knjige: Upravljanje promjenama

Na naslovnoj stranici: logistika

59 mag.oec. Mia Delić

akademik Zvonko Kusić

prof. Stjepan Brzak

mr.sc. Branko Pavlović

Kent-corner: Bankovne kartice za lakše poslovanje poslovnih subjekata

Kotka: Individualizacija proizvodnje u odjevnoj industriji

Kapitalno djelo HAZU

A.G. www.suvremena.hr

gospodarstvo

Nova tržišna i poslovna filozofija

Samo kvaliteta osigurava konkurentnost i opstanak Razina profita, složenost i težina ukupne gospodarske situacije, neizvjesnost opstanka u zaoštrenim tržišnim uvjetima liberalizacije i nedostatak investicijskog ciklusa kao instrumenta za širi proboj na novootvorena tržišta, jednostavno ostavljaju svakom privrednom subjektu ipak samo jedan realan izlaz – kvalitetu, uz primjerenu konkurentnost. Očito formulu uspjeha u složenim tržišnim uvjetima, kad se sve više izlažemo svjetskoj konkurenciji, treba tražiti samo u tom pravcu.

piše|Ante Gavranović

je ono što korisnik ili potrošač može iz toga izvući“. Jack Welch, legendarni šef General Electrica još je određeniji: „Kvaliteta je naše najbolje osiguranje potrošačke lojalnosti, naša najsnažnija obrana protiv strane konkurencije i jedini put za održivi razvoj i stvaranje profita“.

Pouzdana ulaznica na tržište Svaki od ova tri nasumce izabrana citata mogu se primijeniti na sadašnje odnose na hrvatskoj gospodarskoj pozornici. Praksa pokazuje da je upravo kvaliteta – uz potrebne inovacijske zahvate – najpouzdanija i najdugoročnija ulaznica na tržište u budućnosti. Dugogodišnja recesija na tržištu, usporedo s financijskom i gospodarskom krizom, (objektivno još uvijek traju, iako sada smanjenim intenzitetom) poslje-

dice su koje će se još prilično dugo osjećati. Samo nekoliko pokazatelja vrlo zorno govori o tome. Činjenica da usporedna analiza gospodarskih kretanja Hrvatske u razdoblju 2008. do 2015. upozorava na izrazito nepovoljne pokazatelje, usprkos određenom oporavku posljednjih nekoliko tromjesečja. Konkretno, BDP je u navedenom razdoblju manji 11 posto, broj zaposlenih smanjio se 12,7 posto, promet u trgovini manji je 9,3 posto, radovi u građevinarstvu smanjeni su 47,1 posto, a industrijska proizvodnja smanjena je čak 14,6 posto. Usprkos povoljnijim pokazateljima posljednjih mjeseci, novu Vladu dočekuje nekoliko „vrućih krumpira“. Očito je narednih 12 mjeseci ključno za pokretanje nužnih promjena i razvojni skok koji je Hrvatskoj potreban. Ozbiljni analitičari tvrde da najavljenim tempom rasta BDP-a do 2020. nećemo doseći stanje koje smo imali 2008. A to znači dalje zaostajanje za zemljama Europske unije, gdje smo i sad na pretposljednjem mjestu.

Stope promjene realnog BDP-a

ri velikana iz područja ekonomske misli i prakse dala su temeljne ocjene značenja kvalitete u poslovnoj filozofiji, pa nije na odmet da ih ponovimo: Brendan Power, jedan od bivših čelnih ljudi globalno poznate Motorole tvrdi: „Potrošači postavljaju standarde kvalitete. Naš je posao da im izađemo ususret“. Peter Drucker, svjetski guru poduzetništva kaže: „Kvaliteta usluge ili proizvoda nije ono što vi unosite u njih. Kvaliteta

Suvremena trgovina 6(41)

Butorac, G. /Ekonomski institut/: Ekonomija u uvjetima visoke zaduženosti: slučaj Hrvatske, Savjetovanje ekonomista, HDE, Opatija, 9.11.2016.

Pet stupova poduzetništva Nova Vlada Andreja Plenkovića postavila je pet stupova na kojima će posebno raditi u smjeru razvoja poduzetništva. Time Vlada jasno postavlja svoje prioritete, uz naznaku da će svaka mjera imati svoju konzistentnu potku u rokovima i kontrolnim točkama njihove realizacije. U programu Vlade navode se četiri temeljna cilja Vlade do 2020. godine. Ti ciljevi uključuju ostvarivanje stabilnog i trajnog gospodarskog rasta, stvaranje novih i kvalitetnih radnih mjesta, zaustavljanje iseljavanja i demografska obnova te društvena pravednost i solidarnost. Također, navodi se pet osnovnih stupova za razvoj poduzetništva.

Prilika za otrežnjenje Prognoze ekonomskog rasta za 2017. nisu optimistične. Najveće opterećenje očekuje nas u povratu visokoga vanjskoga duga. Posebno je naglašena potreba ublažavanja nepovoljnih financijskih uvjeta u kojima sada posluje gospodarstvo, zatim iskorištavanje resursa koji stoje privrednicima na raspolaganju, te probleme rasta nezaposlenosti odnosno održavanja konkurentnosti. Privrednici uporno ponavljaju da je gospodarska i financijska kriza – kroz koju prolazimo već godinama – posljedica nepovoljnih svjetskih financijskih i ekonomskih procesa i potresa, ali ujedno, i to većim dijelom, naših strukturnih poremećaja i promašaja u ekonomskoj politici. Po mišljenju poduzetnika, nažalost, nije bilo dovoljno snage i političke mudrosti da se prihvati na vrijeme barem dio predloženih mjera. Hoće li ova Vlada promijeniti odnose? i , može li to s obzirom na prijetvronu oporbu koja se sad zalaže za stvari koje je ranije odbijala. A te se stvari mogu realizirati isključivo nekim društvenim dogovorom. Još su dva razloga koja poslodavci posebno ističu. Prvo, hrvatsko gospodarstvo ne može na sadašnjoj razini razvijenosti podnijeti teret ovakvog administrativnog ustroja države. Jasni su u zahtjevima da gospodarstvo treba manju, stručnu i učinkovitu javnu upravu. I drugo, Hrvatska se ne može uspješno razvijati u uvjetima u kojima je zaposleno manje od polovine radno sposobnog stanovništva i kad smo prvi u Europi po broju bolovanja po zaposleniku.

Vanjsko-trgovinska bilanca

Goran Butorac: Strukturne karakteristike hrvatskog izvoza, Ekonomski institut Zagreb / Znanstveni forum: Kako potaknuti regionalni ekonomski rast i razvoj u RH, Osijek, 26.09. 2016.

I dok se stručnjaci prepiru o tome jesu li (zauvijek) prošla ‘zlatna vremena’ ili im ipak tek predstoji novi zamah, naši privredni subjekti – veliki, srednji i mali – moraju se zadovoljiti postojećim uvjetima na tržištu i prilagođivati izmijenjenom stanju odnosno tražiti nove mogućnosti prihoda. Zapravo, prvi put se razvija veoma živa diskusija o aktualnim financijskim, gospodarskim, marketinškim i tehničkim promjenama koje su uvjetovane spomenutom recesijom te uspješnosti u prihvaćanju novih poslovnih modela.

je kvaliteta posljednja šansa koju imamo da stvorimo zaradu kojom se može upravljati“.

Novi strateški potezi

Ta misao, nastala šezdesetih ili sedamdesetih godina prošloga stoljeća, dakle prije jedva nešto više od 40 godina, dobila je u vrijeme potpune globalizacije planetarnu širinu. Crosby, međutim, svoju misao razgrađuje i, najjednostavnije rečeno, svoju teoriju vezanu uz sintagmu „Nedostaci nula“, podastire kao jedino prihvatljivo mjerilo suvremenih odnosa, bilo da je riječ o proizvodnji, uslugama ili uopće komunikaciji. Iako je po njemu ‘kvaliteta besplatna’, to ne znači da je poklon koji dolazi bez brige i dodatnih napora. Dapače!

U središtu pozornosti ovaj su put nove marketinške koncepcije kao posljedica novih poslovnih strategija. Jedan od svjetskih gurua kvalitete, Philip B. Crosby, koji tvrdi da „put do kvalitete kao dijela poslovne filozofije svake tvrtke koja je izložena tržišnim mehanizmima i koja drži do sebe nije jednostavan, ni lak, ali je neophodan“. Zašto? Autor svjetskog bestselera Kvaliteta je besplatna kaže: „U ovim danima oštrog oporezivanja, tajanstvenih računovodstvenih metoda, ludovanja inf lacije i nesređene politike, možda

Kvaliteta je, zahvaljujući upravo tom novom pristupu, postala široko rasprostranjen pojam, koji se danas vezuje, prije svega, uz suvremeni odnos prema potrošaču. Naime, o kvaliteti se danas više i ne raspravlja, ona je jednostavno sastavni dio ukupne poslovne filozofije, bez obzira je li riječ o običnoj ponudi, jednostavnom uratku, složenom projektu ili kompleksnom rješenju. Više je gotovo i nije potrebno posebno naglašavati, jer je nešto što se u civiliziranom ekonomskom svijetu podrazumijeva samo po sebi. A kad

Proračun za 2017 iznosit će (barem prema najavama, proces odobravanja još je u tijeku) 126,5 milijardi kuna i veći je od ovogodišnjega za približno 4,8 milijardi. Tri segmenta dobila su prednost pred ostalima: demografska i socijalna politika, nacionalna sigurnost i branitelji. Postavlja se opravdano pitanje da li su to stvarni prioriteti ili bi trebalo pojačani naglasak staviti na gospodarstvo, pa iz povećanih rezultata toga sektora tražiti povoljnija rješenja za ove spomenute. No, svaka Vlada ima pravo na svoj izbor, pri čemu odabir Proračuna uvelike prejudicira sva ostala ekonomsko-društvena kretanja.

www.suvremena.hr

gospodarstvo nešto krene po zlu, Japanci pribjegavaju formuli ‘5 x W’, tražeći odmah i odgovore gdje škripi s kvalitetom.

Zaposlenost

Otvaranje prostora za olakšavanje poslovanja Prva ozbiljna reforma koju pokušava provesti nova Vlada je reforma poreznog sustava. Oporba je odbija, pa je u glasovanju o njoj napustila Saborsku dvoranu. Nije zadovoljna pojedinim rješenjima. Međutim, od samog počeka rasprave oko reforme postavljeni su jasni ciljevi: smanjenje ukupnog poreznog opterećenja, poticanje konkurentnosti gospodarstva, izgradnja socijalno pravednijeg poreznog sustava i stabilan, održiv i jednostavan porezni sustav što podrazumijeva širenje porezne osnovice, suzbijanje sive ekonomije i ukidanje nekonkurentnih poreznih rashoda (izuzeća, olakšica i oslobođenja koji moraju imati točno određenu svrhu, biti pravilno i ciljano odabrani, utemeljeni na realnim potrebama te usklađeni s ekonomskim i socijalnim ciljevima). U proširenim ciljevima reforme pokušava se pojednostavniti i pojeftiniti poreznu administraciju kroz smanjenje troškova vođenja evidencija te ukidanje pojedinih obrazaca . Nadalje, reforma predviđa pružanje veće pravne sigurnosti poreznim obveznicima, što znači transparentnije i stabilnije porezne propise, zatim proširenje područja za koje je moguće zatražiti obvezujuće mišljenje, promjenu uloge Porezne uprave te uspostavu partnerskog servisa građana i poduzetnika

Zašto nova reforma? Praksa poduzetništva ukazala je na potrebnu temeljitu i cjelovitu promjenu poreznog sustava. Pokazalo se, naime, da prevladava visoko porezno opterećenje u odnosu na zemlje u okruženju i da je time ugrožena sama bit poduzetništva. Tome je pridonio i prevelik broj olakšica, oslobođenja, izuzeća s time da je upitan efekt takvih olakšica. Poduzetnici i realni sektor u cijelosti najviše je prigovarao poreznoj nestabilnosti, prije svega čestim izmjenama poreznih propisa. Spomenimo samo da je takvih izmjena i dopuna u razdoblju 2012. – 2015. bilo čak

Suvremena trgovina 6(41)

Goran Butorac: Strukturne karakteristike hrvatskog izvoza, Ekonomski institut Zagreb / Znanstveni forum: Kako potaknuti regionalni ekonomski rast i razvoj u RH, Osijek, 26.09. 2016.

44. Dodajmo tome još često nejasne i nedosljedne zakonske odredbe kao i neujednačeno i nedorečeno postupanje poreznih vlasti, pa je ukupna slika vrlo nepovoljna. Konačno, prema svim ozbiljnim istraživanjima RH se nalazi među europskim zemljama u kojima je dojam porezne nesigurnosti među poduzetnicima najviši što ima za posljedice ozbiljne zapreke razvoju poduzetništva i izostanak domaćih i stranih investicija.

„Ne diraj moje krugove“ Razumljivo, nova porezna reforma koja iz temelja mijenja porezni sustav, naišla je na veliki odjek u javnosti. Iako se najveći dio stanovništva, osobito u poslovnim krugovima, već godinama zalaže za osnovna načela na kojima počiva nova reforma, ima i ozbiljnih kritika. Najviše se u javnosti govori o stopama PDV-a i utjecaju reformskih odredbi na plaće, iako to nije primarni cilj reforme. Naglasak kreatora reforme bio je (nadamo se i ostao) na rasterećenju gospodarstva i olakšavanju njihova poslovanja, pa i na pravednijim odnosima u društvu. Porast plaća je u ovom slučaju sigurno važan, ali ipak sekundarni efekt i nije u prvom planu. On bi morao proizaći iz ukupno povećane poslovne aktivnosti cijeloga društva i privlačenju novih investicija. Plaće se ne mogu krojiti administrativnim mjerama već su realni odraz novostečene dobiti i ostvarene dodane vrijednosti. Takav pristup još nismo prihvatili. Rasprava je pokazala da u širim krugovima još uvijek nismo spremni prihvatiti ozbiljne promjene i da će biti vrlo teško provoditi bilo koju reformu. U nas još uvijek prevladava načelo „na diraj moje

krugove“, jer su to stečena ili prigrabljena prava od kojih nismo spremni odstupati. Nismo spremni sagledati širi aspekt predloženih promjena koje sa sobom sigurno nose dugoročne efekte, globalno i pojedinačno. To će se, prije svega, odraziti na poreznu stabilnost. Kreatori najavljuju da uskoro neće biti promjena u poreznom sustavu, što poslodavci i poduzetnici sigurno pozdravljaju. Olakšavanje poslovanja i rasterećenje privrednika doprinosi povećanoj konkurentnosti hrvatskoga gospodarstva pa će vjerojatno povoljno utjecati i na izvozna kretanja.

Poticaj poduzetništvu Najvažnije je da se poreznoj reformi pristupi racionalno, s pogledom na budućnost i da se sučeljavaju stvarni argumenti. Ekonomski analitičari pozdravljaju porezno rasterećenje, no upozoravaju da je to tek kotačić u cijelom lancu potrebnih mjera da hrvatsko gospodarstvo postane konkurentnije. Smatraju da je ovim mjerama (koje prati 15 zakonskih promjena) otvoren manevarski prostor za podizanje stvarnog potencijala hrvatskoga gospodarstva u kojem su dvije stvari presudne i ključne. Riječ je potrebama da se trajno ostvaruju znatno više stope rasta od onih koje sad projiciramo (iznad 5-6 posto) i da se ozbiljno okrenemo izvozu. Pritom moramo stalno imati na umu krilaticu Svjetskog ekonomskog foruma: Rast se ne događa, rast se stvara. Stoga je Uvjet bez kojeg ne ide: KONKURENST TNOST.

www.suvremena.hr

logistika

Trgovinska logistika - važnost i čimbenici uspjeha piše|prof. dr. sc. Zdenko Segetlija

Sažetak U ovome se radu ističu obilježja i posebnosti trgovinske logistike, njezine zadaće i suvremeni trendovi razvoja. Potom se navode čimbenici uspjeha trgovinskog poduzeća, koji su povezani s logističkim djelovanjem. Važnost trgovinske logistike proizlazi najprije iz važnosti trgovine u nacionalnom gospodarstvu, a potom i iz važnosti logistike kao upravljačke koncepcije poduzeća.

Ključne riječi: trgovina, maloprodaja, trgovinska logistika, funkcije trgovine 1. Uvod Povod za ovaj rad je izabrana tema poslovne logistike za ovaj broj „Suvremene trgovine“. U radu se, temeljem odabrane literature, analiziraju i nalaze određene posebnosti trgovinske logistike, odnosno logistike trgovinskog poduzeća. Osobito se sagledava važnost logistike za uspješno poslovanje trgovinskog poduzeća. Osim toga, trgovina, prijevoz i skladištanje (kao

Suvremena trgovina 6(41)

logistička djelatnost) sagledavaju se u sustavima nacionalnih gospodarstava izabranih europskih zemalja. U radu se ističe da povezanost između razine razvijenosti trgovine i logistike ovisi o razini razvijenosti ukupnoga gospdarstva.

2. Pojam trgovinske logistike i čimbenici koji određuju trgovinsku logistiku Da bi se razumjela trgovinska logistika, odnosno logistika trgovinskog poduzeća, može se poći od razvojnih faza poslovne logistike1. Naime, u svojoj suvremenoj fazi razvoja poslovna se logistika orijentira na tokove, kojima se prelaze granice poduzeća. Riječ je o koncepciji upravlja1 2 3 4

nja opskrbnim lancem (engl. supply chain management – SCM). S tim u svezi može se poći od sljedeće definicije trgovinske logistike.2 Trgovinska logistika je integrirani menadžment svih roba i pripadajućih robnih tokova između trgovinskog poduzeća i njegovih dobavljača, unutar trgovinskog poduzeća i između trgovinskog poduzeća i njegovih kupaca. Za suvremenu trgovinsku logistiku može se utvrditi sljedeće3: Logistika se u trgovini sastoji od područja unutarnje logistike nabave, distribucije i zbrinjavanja, što je sve posebno važno osobito za trgovinu koja povezuje proizvodnju, sa svrhom profiliranja u konkurenciji. Kroz novi razvoj u svome okružju (pojačana svijest o okružju, zahtjevi od strane korisnika za uvođenje JIT – sustava4) biva trgovina prisiljena na jasno definiranje svo-

Vidjeti: Weber, 2002., str. 8 i 9. Izvor: Ideja temeljem: Kotzab, 2003.(2-3). Usp. Begriffe im zentralen Glossar, 2005. Prema: Wirtschaftslexikon, 2016. Sustav poslovanja just in time (JIT), tj. „upravo na vrijeme“ odnosi se na sinkroniziranu opskrbu, tj. opskrbu proizvodom (robom, materijalom) točno na vrjeme (kada) i na mjesto gdje se to zahtijeva. U tome smislu protok kroz kanal distribucije, odnosno opskrbni lanac treba ići glatko, bez čekanja.

VANJSKI STRUKTURA DOBAVLJAČA - broj i veličina dobavljača KONKURENTSKI UVJETI - konkurentska poduzeća - područja konkurencije - konkurencija između poslovnih jedinica TEHNOLOŠKO OKRUŽJE - uvođenje suvremenih ICT-a unutar poduzeća i opskrbnih lanaca - političko-pravni čimbenici

UNUTARNJI

STRATEGIJA LOKACIJE - mreža loklacija - oblici poslovnih jedinica STRATEGIJA ASORTIMANA - širina i dubina asortimana - raspolaganje površinama u policama

Izvor: Modificirano prema: Kotzab, 2003.(1).

Slika 1. Čimbenici koji određuju trgovinsku logistiku.

je razine servisa i na temelju toga na svoju zacrtanu strategiju, pri čemu se najčešće slijedi cilj postizanja jednoga profiliranja u usluzi dostave. Čimbenici koji utječu na trgovinsku logistiku prikazani su na slici 1, a područja odlučivanja u trgovinskoj logistici na slici 2.

3. Trgovinska logistika i posebni zahtjevi Logistika je temeljna uloga trgovinskog poduzeća koja omogućuje ostvarivanje prostornog i vremenskog premošćivanja, te stvaranje asortimana. Istodobno se uloga trgovinske logistike može utvrditi i s obzirom na pregrupiranje količina. U logistici trgovinskog poduzeća spajaju se logistika nabave, logistika skladišta, logistika distribucije i logistika prodavaonice. Da bi se ispunile te funkcije, potrebni su procesi upravljanja i izvršavanja logističkih usluga, osobito transporta, pretovara, skladištenja i komisioniranja. Značajni dio logističkih usluga, koji se ostvaruje u trgovini, su standardne usluge kao što su, npr., transport u nabavi i distribuciji, skladištenje i komisioniranje paletizirane robe. No, za pojedine robne grupe postavljaju se u trgovinskoj logistici posebni zahtjevi u tehničkom smislu. Kao primjer može se uzeti dubokosmrznuta hrana i s tim u svezi zahtjevi održavanja toga „hladnog lanca“. U tu svrFirst In, First Out

hu potrebna su i posebna vozila (npr. kamioni-hladnjače), posebna mjesta pretovara i sl. Za robu koja se može pokvariti važno je, npr., pridržavanje načela FIFO ( first in – first out), odnosno FEFO – načela ( first expired – first out). Međutim, osim kod prehrambene robe, „hladni lanci“ igraju ulogu i kod nekih kemijskih proizvoda. Dakako, i kod ostalih različitih vrsta robe potrebni su posebni postupci i oprema. Posebni zahtjevi na suvremenu trgovinsku logistiku postoje, osobito, zbog proširivanja asortimana i internetske trgovine. Naime, u suvremenim uvjetima, osobito u struci pretežno prehrambenih proizvoda (grocery), zapaža se proširivanje asortimana robe. Dakako, kada je riječ o većim formatima (npr. hipermarketima) ili pak o internetskoj trgovini, povećavaju se zahtjevi na logistička rješenja prijevoza, skladištenja, pretovara i sl. zbog širokog asortimana. Kod upravljanja s raznovrsnim proizvodima u asortimanu trgovinskog poduzeća može biti riječi i o više opskrbnih lanaca. Isto tako, u multikanalnoj maloprodaji pojavljuju se različiti putevi dostave.

4. Važnost trgovinske logistike i povezanih čimbenika za uspješno poslovanje trgovinskog poduzeća Važnost trgovinske logistike za uspješno poslovanje trgovinskog poduzeća dolazi osobito do izražaja zbog toga što ono treba osigurati raspoloživost robe za kupca.

Dakako, raspoloživost robe ovisi o pridržavanju termina isporuke, o točnosti isporuke, o vremenu i pouzdanosti isporuke. Druga je osobina trgovinske logističke usluge fleksibilnost, koja se odnosi ne samo na vrijeme reakcije u operativnim procesima, nego i na količinsku fleksibilnost zbog kolebanja potražnje. Razinu trgovinske logističke usluge treba stalno prilagođavati ne samo potrebama kupaca (najviše zbog konkurencije), nego i mogućnostima raspoloživih resursa i troškova. U tom smislu bitno je stalno inoviranje procesa kojim logistika omogućuje prilagođavanje izmijenjenim zahtjevima i novo optimiranje. Dakako, trgovinska logistika se veže uz postavljanje sigurnih tokova i izbjegavanje poremećaja. Zakašnjenja i pogrešne isporuke u izvršavanju narudžbi prodavaonica i kupaca vode ograničenoj raspoloživosti robe, nižoj pouzdnosti dostave i produženom vremenu dostave. To znači da se kvalitetom logističke usluge može povisiti zadovoljstvo kupaca (za konačne kupce bitna je raspoloživost proizvoda na polici). Povišenje stupnja zadovoljstva kupaca omogućuje se i putem fleksibilnosti – individualnim i brzim reagiranjem na kupčeve želje. Posebno je to važno zbog kolebanja potražnje, koje treba iskoristiti brzim reakcijama i izgradnjom novih mreža (možda širenjem na neku drugu prodajnu regiju, uvođenjem novih robnih grupa ili pak prodajnih kanala). Budući da je udio logističkih troškova u ukupnim troškovima trgovini viši nego li u industriji, utjecaj logistike na uspješnost poslovanja izuzetno je velik. Osim toga, ovdje treba napomenuti da logistika bitno utječe i na ostale poslovne procese. Prema tome, uspješnost u sniženju logističkih troškova može se sagledavati samo u sklopu ukupnog optimiranja (uzevši u obzir i njezin utjecaj na zadovoljstvo kupca i povećanu potražnju). U svakome slučaju, od logistike u trgovini zahtijeva se da bude sposobna inovirati procese, jer se brzo mijenjaju tržišni odnosi, a povećavaju zahtjevi kupaca i kolebanja potražnje. Stoga nije uvijek moguće prilagođavanje na temelju postojećih organizacijskih struktura i potrebno je inovirati strukture i mreže postojeće organizacije. Čimbenici uspjeha trgovinske logistike na uspješnost poslovanja poduzeća, o kojima je bilo riječi, prikazani su na slici 2. www.suvremena.hr

logistika i jedinstvene prodavaonice proizvođačkih marki u velikim gradovima. U ocjeni važnosti logistike u trgovini polazi se od važnosti trgovine u nacionalnom gospodarstvu. U tu svrhu usporedit ćemo za Republiku Hrvatsku i Njemačku dva pokazatelja: (a) udio prometa trgovine u bruto domaćem proizvodu (BDP), i (b) udio trgovine i prerađivačke industije u stvaranju bruto dodane vrijednosti.

Izvor: Prema: Seeck/Groß/Bötel/Hermannsdörfer, 2014.

Slika 2. Čimbenici uspjeha u trgovinskoj logistici

5. Važnost trgovinske logistike za nacionalno gospodarstvo Polazište za razumijevanje logistike u trgovini je učenje o funkcijama trgovine u nacionalnom gospodarstvu. Tu, prije svega, treba navesti funkcije svladavanja prostora, svladavanja vremena, pregrupiranja robe po količini, stvaranja izbora (asortimana) i pregrupiranja robe po kvaliteti. Zapravo, trgovinske funkcije mogle bi se podijeliti u dvije velike skupine, tj. na (Segetlija, 2006., str. 32): (a) marketinške funkcije (b) funkcije fizičke distribucije (logističke). No, glavna je zadaća trgovine izvršavanje njezine asortimanske funkcije, jer ona povezuje ponudu roba različitih proizvođača u obuhvatni asortiman s prednostima za potrošače. Time ona smanjuje troškove obrade narudžbi, koji bi se pojavili kada bi kupac naručivao posebno svaki proizvod. Osim toga, izbjegava se prodaja malih količina, a potrošačima omogućuje pristup različitim vrstama roba na jednome mjestu. Vezano uz to, troškovi za potrošače reduciraju se i zbog posredničke funkcije trgovine koju ona ispunjava paralelnom ponudom konkurirajućih proizvoda različitih proizvođača. Trgovina se, tradicijski, dijeli na dva segmenta: trgovinu na veliko (veletrgovi-

Suvremena trgovina 6(41)

nu) i trgovinu na malo (maloprodaju). Trgovina na malo odnosi se na opskrbu krajnjih kupaca, potrošača, a trgovina na veliko opskrbljuje poslovne kupce (proizvođače, trgovce ili druge velike kupce). Vrijeme između proizvodnje i potrošnje svladava se putem skladištenja. Međutim, u današnje vrijeme na značenju stalno gubi višečlana struktura opskrbnoga lanca (supply chain), jer veliki maloprodavači povlače robu izravno od proizvođača. No, s druge strane, na važnosti dobiva izravna distribucija putem internetske prodaje. Mnogim je proizvođačima tek internetska trgovina omogućila izravnu prodaju konačnim potrošačima. Ipak, još nije zanemariva ni izravna prodaja putem vlastitih prodavaonica proizvođača. Takve su prodavaonice, npr., tzv. f lagship stores, kao ekskluzivne

Prema Eurostatu (www.eurostat.eu) u Republici Hrvatskoj je udio prometa distributivne trgovine trgovine (G – trgovina na veliko i malo; popravak motornih vozila i motocikla) u BDP-u iznosio 2015. godine 67,34% (u Njemačkoj je iznosio 63,28%). Međutim, za Republiku Hrvatsku može se utvrditi nesrazmjer u strukturi trgovine (a i ukupnoga gospodarstva), tako da je promet maloprodaje (osim trgovine motornim vozilima i motociklima) iznosio 2015. godine 28,69% od vrijednosti BDP-a (u Njemačkoj je to bilo 17, 86%). Prema Eurostatu (www.eurostat.eu), u stvaranju bruto dodane vrijednosti5 u 2013. godini u Republici Hrvatskoj na prvome mjestu je uslužni sektor: distributivna trgovina (G), prijevoz i skladištenje (H) i djelatnost pružanja smještaja te pripreme i usluživanja hrane (I) s udjelom od 20,7%, a tek na drugom mjestu je djelatnost prerađivačke industrije (C) sa 16,1%. U Njemačkoj je prerađivačka industrija na prvome mjestu u stvaranju bruto dodane vrijednosti (21,8%), a promatrani uslužni (G, H, I) sektor ostvario je udio od 14,5%. Navedeni podaci upućuju na zaključak o važnosti trgovine i poslovne logistike u opskrbnim lancima koje vode velike trgovinske kompanije. Naime, važnost trgovine kao djelatnosti nije samo u njezinim udjelima u stvaranju bruto BDP-a ili u broju zaposlenih, nego i u mogućnostima širenja opskrbnih lanaca (koje vode velike maloprodajne kompanije) i u zemlje izvan zemlje podrijetla (internacionalizacija malaoprodje), u kojima se onda razvija logistika distribucije. Vezano uz to već smo naglašavali važnost velikih maloprodajnih kompanija (v. Segetlija, 2015, 2). U tom smislu postoje posebnosti pojedinih zemalja, zbog kojih su potrebna i po5

Kada se na bruto dodanu vrijednost doda iznos poreza na proizvode, umanjen za subvencije na proizvode, dobije se BDP.

sebna istraživanja. U svakom slučaju, povezanost između razine razvijenosti trgovine i logistike ovisi o razini razvijenosti ukupnoga gospdarstva. Naime, ako su u nekoj zemlji niži udjeli prometa prerađivačke industrije u BDP-u, poslovna logistika bit će više u funkciji distributivne trgovine. Međutim, kao i kod proizvoda prerađivačke industrije, pitanje je koji će gospodarski subjekti sudjelovati u opskrbnim lancima koje vode krupne maloprodajne kompanije.

stava temljem koncentracije, proširivanja tržišta internacionalizacijom poslovanja pojedinih kompanija i sl.

Segetlija, Z.: Trgovinsko poslovanje, Ekonomski fakultet u Osijeku, Osijek, 2006.

U tom smislu valja znati da se trgovinske funkcije trebaju izvršiti, samo je pitanje tko će upravljati tim procesima.

Segetlija, Z.: Logistički procesi u trgovini, Ekonomski fakultet u Osijeku, Osijek, 2012.

Literatura i izvori

Segetlija, Z.: Novi pristupi funkcijama i važnosti distributivne trgovine (posebno maloprodaje), Suvremena trgovina, Vol.40, Br. 2/2015., str. 34 – 39.

Seek, S.; Groß, W.; Bötel, M.; Hermannsdörfer, M.: Kurzfassung der Studie „Logistik im Handel – Strukturen, Erfolgsfaktoren, Trends“, Hochschule für Technik und Wirtschaft, Berlin, 2014., Dostupno na: www.bvl.de (pristup: 20.11.2016.).

Statistical classification of economic activities in the European Community, Eurostat. NACE Rev.2 2008. Dostupno na: http://ec.europa.eu/eurostat/documents/3859598/5902521/KS-RA-07015-EN.PDF/dd5443f5-b886-40e4920d-9df03590ff91?version=1.0 (pristup: 28.04.2016.).

Eurostat, Dostupno na: www.eurostat. eu (pristup: 29.09.2016.)

Begriffe im zentralen Glossar, Fraunhofer Istitut Fabrikbetrieb- und automatisierung, Dostupno na: http://www.iff. fraunhofer.de/de/glossar/glossare.php? Tetter =H, (pristup: 15.04.2005.).

6. Umjesto zaključka Postoje brojni čimbenici koji određuju trgovinsku logistiku. Razvojem trgovine kao gospodarske djelatnosti rastu i usložnjavaju se i zahtjevi koji se postavljaju pred trgovinsku logistiku. Stoga je trgovinska logistika važna ne samo stoga, što se trgovina kao gospodarska djelatnost po svojim udjelima u BDP-u i u broju zaposlenih u gospodarstvu pojedine zemlje nalazi na drugome ili trećem mjestu, već i stoga što u gospodarskom razvoju dolazi do novih razvojnih kretanja, vezanih uz primjenu novih tehnologija, stvaranja krupnih poslovnih su-

Kotzab, H.: Logistik im Handel, Vorlesung SBW, Handel und Marketing, 2003., Dostupno na: http://www.wu.ac.at/retail/downloads/lehrveranstaltungen/ logistikimhandel1.pdf, (pristup: 30.04. 2012.).

Kotzab, H.: Logistik im Handel, Vorlesung, Einheit 2+3, Handelslogistik undunternehmensübergreifende Handelslogistik, Fortsetzung vom letzten Mal, Dostupno na: http://www.wu.ac. at/retail/downloads/lehrveranstaltungen/logistikimhandel2_3.pdf (pristup: 30.04.2012.).

10. Weber, J.. Logistik- und Supply Chain Controlling, Fünfte aktualisierte und völlig überabeitete Auflage, Schäffer Poeschel Verlag, Stuttgart, 2002. 11. Wirtschaftslexikon24, Dostupno na: http://www.wirtschaftslexikon24. com/d/handelslogistik/ handelslogiST stik.htm (pristup: 20.11.2016.).

Hyundai Hrvatska d.o.o. novi partner u projektu „Zajednička nabava — HOK ZNA“

emeljem Sporazuma o medusobnim odnosima izrnedu Hrvatske obrtničke komore (HOK) i tvrtke Hyundai Hrvatska d.o.o., koji su 15. prosinca u Zagrebu potpisali predsjednik Hrvatske obrtničke komore Dragutin Ranogajec, predsjednik Uprave Hyundai Hrvatska d.o.o. Lovre Živković i članica Uprave Hyundai Hrvatska d.o.o. Diana Sorić Hictaler, osiguravaju se posebni uvjeti nabave Hyundai automobila, rezervnih dijelova i servisiranja Hyundai vozila za članove Hrvatske obrtničke komore. „Hrvatska obrtnička komora putem projekta Zajednička nabava - HOK ZNA nastoji svojim članovima omogućiti kvalitetnije i povoljnije

poslovanje, osiguravanjem pogodnosti kod dobavljača roba i usluga iz raznih gospodarskih grana, s kojima potpišemo sporazume o suradnji. Ovaj sporazum omogućava našim kolegicama kolegama uštede prilikom nabave Hyundai automobila, rezervnih dijelova i servisa Hyundai vozila, što je doprinos smanjenju ukupnih troškova poslovanja za naše članove“, istaknuo je predsjednik Hrvatske obrtničke komore Dragutin Ranogajec. „Kao generalnom distributeru za Hyundai za hrvatsko tržište, zadovoljstvo nam je da kroz suradnju s Hrvatskom obrtničkom komorom, odnosno kroz posebne uvjete za nabavku Hyundai automobila, rezervnih di-

jelova i servisiranja Hyundai vozila, možemo podržati napore komore za stvaranjem povoljnijih uvjeta poslovanja za sve njene članove. Hyundai uvijek nudi puno svojim korisnicima što se tiče razine opreme, funkcionalnosti, sigurnosti, pouzdanosti i kvalitete svojih automobila. Zadnjih godina postaje prepoznatljiv i po svom dizajnu. Uz jedinstveni jamstveni paket na tržištu, 5 godina Hyundai trostrukog jamstva bez ograničenja kilometraže, vjerujemo da je Hyundai odličan i racionalan izbor kako za privatni tako i za automobil za potrebe poslovanja. Zato vjerujemo da Hyundai može biti kvalitetan i pouzdan partner obrtnicima u Hrvatskoj“, izjavio je Predsjednik Uprave Hyundai Hrvatska d.o.o. Lovre Živković. Novi projekt Hrvatske obrtničke komore Zajednička nabava — HOK ZNA nastoji svojim članovima omogućiti kvalitetnije i povoljnije poslovanje te poticajno poduzetničko okruženje, osiguravanjem pogodnosti kod dobavljača roba i usluga iz raznih gospodarskih grana s kojima Hrvatska obrtnička komora potpiše sporazume o suradnji. Namjera je u projekt HOK ZNA uključiti partnere iz raznih gospodarskih sektora, bitne članstvu HOKST a u svakodnevnom poslovanju.

www.suvremena.hr

logistika

Prilog teorijskom razmatranju poslovne logistike piše|prof. dr. sc. Zdenko Segetlija

1. Uvod

Sažetak Zbog porasta značenja (važnosti) poslovne logistike u gospodarstvu, ali i u drugim ljudskim djelatnostima, u radu se naznačuju uvjeti koji su doveli do nove znanstvene discipline – poslovne logistike, a zatim se analizira predmet izučavanja poslovne logistike, daje se izvedena definicija poslovne logistike i naznačuju razvojne faze poslovne logistike. Posebno se sagledava odnos između poslovne logistike i upravljanja opskrbnim lancem (supply chain management – SCM). Budućnost se poslovne logistike nazire iz načina rješavanja suvremenih gospodarskih problema.

Ključne riječi: poslovna logistika, upravljanje opskrbnim lancem (supply chain management – SCM), važnost poslovne logistike, predmet izučavanja i definicija poslovne logistike, budućnost poslovne logistike 14

Suvremena trgovina 6(41)

U ovome se radu analizira poslovna logistiku kao znanost, njezine definicije, nastanak i razvojne faze. Osim toga, sagledava se i odos poslovne logistike i upravljanja opskrbnim lancem (supply chain management – SCM), a daju se i napomene o predviđanju razvoja poslovne logistike u budućnosti. Svrha rada je u povezivanju njezina značenja, koje neprestano raste, sa suvremenim izazovima na globalnom planu i, posebno, u Republici Hrvatskoj. To bi bila osnovica za daljnju analizu pojedinih studijskih i obrazovnih programa na fakultetima i veleučilištima i njihovo usklađivanje s novim izazovima.

2. Porast značenja poslovne logistike Značenje poslovne logistike već dugo raste. Do tog se zaključka dolazilo temeljem praćenja logističkih troškova i učinaka u konkurentskoj borbi. Ispitivanja u poduzećima mogla su pokazati da se poslovnoj logistici pridavala stalno sve veća važnost1. Također, i novija istraživanja pokazuju da se pozicija voditelja logistike u suvremenim poduzećima, npr. u Njemačkoj, i dalje podiže2.

1 2 3 4

Međutim, još uvijek se u razvoju poslovne logistike mogu prepoznati dvije suprotne tendencije: s jedne strane mnoga poduzeća primjenom poslovne logistike mogu još ostvarivati sniženje troškova, a s druge strane do povišenja udjela logističkih troškova dolazi zbog rastuće internacionalizacije poslovnih aktivnosti u svim strukama, a i zbog sve bržega uvođenja modernih informacijskih i komunikacijskih tehnologija3. Konačno, značenje poslovne logistike neprestano raste ne samo zbog traženja rezervi u troškovima, racionalizacija poslovanja poduzeća i pružanja boljih usluga kupcima, nego i zbog proširenja logističkoga sadržaja. Naime, ako se tradicionalni fokus poslovne logistike odnosio na optimiranje transfernih procesa u poduzeću, zasnovano na motrištu troškova i usluge dostave, aktualni se sadržaj poslovne logistike sučeljava sve više s njezinim strategijskim usmjeravanjem i njezinim značenjem za vođenje poduzeća4. Značenje poslovne logistike bitno je i na makro-razini. U suvremenim gospodarstvima prepoznaje se logistika kao funkcija koja presijeca sve gospodarske tokove. Dakle, poslovna je logistika čimbenik gospodarskoga razvoja. Iz svega navedenog proizlazi da je i u hrvatskim poduzećima potreban suvreme-

Vidjeti: Segetlija, 2007., str. 1 – 31. Schweikl, 2015. Pfohl/Pfohl, 1997., str. 180 i 181. Engelsleben/Niebauer, 1997, str. 3. Ovdje autori napominju usporedbu s radovima: (a) Bowersox, D. J.; Closs, D. J.; Helferich, O. K.: Logistical Management – A Systems Integration of Physical Distribution, Manufacturing Support, and Meterials Procurement, 3rd ed. New York, 1986., str. 5 i dalje; (b) Delfmann, W.: Logistik als strategische Ressource. Theoretisches Modell und organisatorische Umsetzung intgegrierten Lernens in logistischen Netzwerken, in: Zeitschrift für Betriebswirtschaft, 65. Jg., 1995., Ergänzungsheft 3, S. 141 – 171, str. 142.

ni pristup logistici i menadžmentu. Naime, hrvatska poduzeća internacionaliziraju svoje poslovanje i uključuju se u međunarodne gospodarske tokove, te su izložena oštroj konkurenciji na domaćem i na inozemnom tržištu. Zbog svega toga, ova tema o pojavi, razvoju i budućnosti poslovne logistike potpuno je opravdana, jer poslovna logistika postaje sve važnijim čimbenikom s pomoću kojeg se mogu postići konkurentske prednosti.

3. Poslovna logistika kao znanost i definicije logistike Riječ „logistika“ se danas upotrebljava u dvostrukom značenju, i to5: (a) kao specifična funkcija unutar društvenih sustava, i (b) kao znanstvena disciplina. Kada se raspravlja o poslovnoj logistici kao znanosti, polazi se od podrijetla riječi „logistika“6. No, izraz „logistika“ je u gospodarstveno-znanstvenu literaturu došao iz vojnoga područja. Naime, poduzeća iz SAD-a bila su pioniri u korištenju logističkih ideja koje su se nakon II. svjetskog rata prenijele na gospodarsko područje. To se odnosilo na tehničko-logističko znanje, uglavnom na području fizičke distribucije robe7. Pojam „logistika“ se u Europi upotrebljava u šezdesetim godinama u gospodarskoj literaturi za tokove materijala i robe8, a početkom sedamdesetih dolazi i u Europi do rasprave o logističkim područjima i proširenja toga pojma. Paralelno s razvojem gospodarskoga značenja lo5 6 7

8 9 10 11 12 13

14 15 16

gistike razvilo se zanimanje znanosti za upotrebu termina „logistika“. To se vidi po broju znanstvenih publikacija i formiranju odgovarajućih katedri na visokim školama9. Za razliku od vojnoga područja, u kojem se logistika odnosi na trupe i dobra (proizvode i sl.), u gospodarskom području ona se u prvome redu odnosi na dobra (materijalne tokove). Isto tako, suprotno vojnoj logistici, u poslovnu logistiku ne spada proizvodnja i održavanje proizvodne opreme. Posebno važna razlika je i u ciljevima koji se u vojnoj logistici postavljaju na temelju političko-vojnih kriterija, a u poslovnoj logistici postoje tehnološki, ekonomski i socijalni kriteriji10. U gospodarstvu se logistika koncem XX. stoljeća razvila u pojam kojem se pridaje mnogo pozornosti, ali kod različitih autora i udruženja ti pojmovi nisu usklađeni, tako da se koriste različiti izrazi: nabava, kupnja, upravljanje materijalima, logistika, supply chain management – SCM (upravljanje opskrbnim lancem). Oni u praksi označuju ne samo funkciju u smislu zadaća poduzeća, nego i organizacijske oblike (npr. odjeljenja)11. Definicije logistike mogu se dati temeljem dvije razine promatranja: (a) s obzirom na promjene u poduzeću i u njegovu okružju, čime se daje plodno tlo za novu disciplinu i njezine teorije, i (b) s obzirom na nove probleme koji još nisu otkriveni u postojećim disciplinama gospodarskih znanosti. O tome dvostranom promatranju vodi se računa u metodama istraživanja: (a) empirijsko-induktivnim i (b) teorijskodeduktivnim12.

3.1. Pojava i razvoj poslovne logistike kao znanosti Smatra se da se logistika kao znanost pojavila u SAD- u sredinom pedesetih godina prošloga stoljeća13. Naime, za pravilno usmjeravanje opskrbe vojnih trupa u vojnoj logistici koristili su se matematički modeli planiranja, optimizacije i simulacije, koje su američki znanstvenici usavršili u vrijeme II. svjetskog rata, a odatle su preuzeti u gospodarsku znanost14. Kao početak znanstvenoga raspravljanja na području gospodarske logistike smatra se rad O. Morgensterna „Note of the Formulation of the Theory of Logistics“15 . Međutim, još se nije zadovoljavajuće odgovorilo na pitanje identiteta logistike, tj. što je logistika. U prilog takve dvojbe govori i činjenica što se u novijim publikacijama iz logistike objašnjeno shvaćanje logistike predstavlja manje kao rezultat razvojnih faza logistike koje su se izvršile, te se daje drugačije (sasvim) novo „treće značenje logistike“.16

Sremac, 1983, str. 2. Vidjeti: Segetlija, 2007., str. 4 – 7. Dogan, D. I.: Strategisches Management der Logistik: der logistische Kreis als Antwort auf die neuen logistischen Herausforderungen „Umweltschutz“ und „Zeit“, Frankfurt/Main et al., 1994., str. 26, prema: Engelsleben/Niebauer, 1997, str. 5. Woher kommt der Begriff „Logistik“, 200.7, str. 1. Prema: Engelsleben/Niebauer, 1997, str. 6. Pfohl, 1990, str. 11. Eichhorn, 2000, str. 7 i 8. Göpfert, 2006., str. 41 – 52. Kao početak znanstvenoga bavljenja logistikom u Njemačkoj smatra se konac šezdesetih i početak sedamdesetih godina (Vidjeti: Göpfert, 2006., str. 41). U Hrvatskoj se tek 1983. godine pojavljuje knjiga grupe autora (red. I. Medvešček), pod nazivom „Poslovna logistika“ (izd. Informator, Zagreb), koja je bila prihvaćena i kao literatura i udžbenik na većini ekonomskih fakulteta. Tek desetak godina nakon toga pojavljuju se i druge knjige (Vidjeti: Segetlija, 2007., str. 9 – 10). Ihde, G. B.: Transport, Verkehr, Logistik, München, 1984., str. 24, prema: Alt, 1997., str.14. In. Naval Research Logistic Quaterly, Vol. 2 (1955) S. 129 – 137; prema: Engelsleben/Niebauer, 1997., str. 6. P. Klaus govori o različitim sadržajima odnosno oblicima interpretacija logistike s obzirom na tri značenja (Klaus. P.: Die dritte Bedeutung der Logistik, Nürnberger Logistik Arbeitspapier Nr. 3,Nürnberg, 1993., S. 6 i dalje, prema: Engelsleben/Niebauer, 1997., str. 9). www.suvremena.hr

logistika Naime, prema prvome se značenju logistika opisuje kao „znanost o aktivnostima transfera u gospodarskom procesu“. Pod terminom „logistika“ razumijeva se ukupnost struktura i procesa, koji služe prostorno-vremenskom transferu objekata. Prvenstveno se ona promatra s motrišta fizičke distribucije. Ovime slijedi fokusiranje logistike na procese transfera kao dopuna uz proizvodnju s koncentracijom na procese transformacije. Naručivanje, skladištenje, transport, komisioniranje itd. vezano uz to postaju odgovorna područja logistike. Temeljem toga logistika se može promatrati kao vrsta „logistike funkcija“ pojedinih poslovnih funkcija koje djeluju relativno neovisno jedna od druge17. Drugo značenje odnosi se na logistiku kao „znanost o koordinaciji gospodarskih aktivnosti u pogledu na maksimiziranje raspoloživosti dobara“. Logističke aktivnosti postoje u ovome kontekstu u efikasnom planiranju, oblikovanju, upravljanju i kontroli prostorno-vremenskih transformacija dobara. Za ovo drugo značenje logistike tipično je poprečno-presječno promatranje i integracija, cjelovito usmjerenje na ciljeve raspoloživosti kao i koordinacijska funkcija. Holističkim načinom promatranja se napuštaju djelomične količine transfernih aktivnosti i logistika proširuje na ukupnost svih aktivnosti stvaranja vrijednosti. Glavni interes ovog značenja pojma pri tome se pomiče na analizu dodirnih točaka i međuovisnosti između sadašnjih funkcija s ciljem omogućavanja cjelovitog promatranja optimiranja ukupnoga sustava. Iako se oba značenja poslovne logistike najviše koriste kako u dostupnoj literaturi, tako i u shvaćanjima koja je prihvatila praksa, P. Klaus daje kritiku tih shvaćanja, vezano uz proturječja oba značenja logistike, jednog s drugim. Naime, ako se logistika promatra kao poslovna funkcija, tada imamo još jednu funkciju više, a time i više dodirnih točaka, što je suprpotno koordinacijskom drugom značenju, čije je težište na prevladavanju funkcijski orijentiranoga mišljenja i djelovanja i smanjenja broja presjecišta. Osim toga, može se osporiti i svođenje logistike na područje promatranja 17 18

prostorno-vremenskih procesa transformacije. Nadalje, drugo značenje logistike jedva se može razgraničiti od općenite zadaće menadžmenta, jer se elementi koordinacije i integracije oduvijek smatraju temeljnim područjem zadaća menadžmenta. Dakle, područje zadaća logistike ne bi trebalo shvatiti tako široko, jer se time izlažemo i prigovoru da se zatvaraju mogućnosti daljnjih zahtjeva. Naime, time se gubi specifičnost logistike i nije moguće razgraničenje nasuprot postojećem području menadžmenta. Jednako tako, prva dva značenja logistike ne daju bitne doprinose za djelovanje prema cilju, nego samo opisuju začahureno polje rada. Konačno, prva dva značenja logitike njezin samostalni karakter nedovoljno opisuju. Budući da su zbog ovoga nedostatka sadržajno empirijsko istraživanje kao i uspješni razvoj logistike s gotovo nemogući, vode oba značenja logistike u znanstveno-teorijski ćorsokak (slijepu ulicu). P. Klaus vidi izlaz u trećem značenju logistike. Temelj za treće značenje logistike su načela „perspektive sustava toka i optimiranja toka“. Ova motrišta P. Klaus vidi kao daljnji razvoj četiri usklađene razvojne linije u praksi poduzeća i u literaturi iz menadžmenta, u koje ubraja pored organizacije gospodarskoga toka, Porterovoga koncepta vrijednosnoga lanca, organizacijske teorije koja je orjentirana na proces upravljanja i odlučivanja (organizational process paradigm), također i pragmatičnu diskusiju o upravljanju procesima. Putem sadržaja tih razvojnih linija u ekonomiji poduzeća i u praksi menadžmenta logistika je prihvatila svoj jasno prepoznatljivi sadržaj, a njegove glavne točke mogu se kratko navesti u sljedećem: (a) cjelovito protumačeno prihvaćanje međuovisnosti i efekata kumulacije između aktivnosti i procesa koji su međusobno povezani; (b) uvažavanje vremena i prostora kao istaknutih dimenzija za oblikovanje menadžmenta, (c) isticanje potrebe oblikovanja i upravljanja presječnim mjestima (dodirnim točkama podsustava unutar nekoga sustava); (d) prihvaćanje utjecaja procesnih i mrežnih struktura na zajedničko djelovanje aktivnosti i dijelova procesa, kao i (e) promatranje povezanosti u nastajanju u procesi-

ma (nasuprot koncentraciji efekata i koncentraciji outputa). P. Klaus je logistiku u ovome smislu shvatio kao upravljanje sustavima toka, koja svladava nepotpunost prva dva značenja i definira se kao „posebno motrište koje interpretira gospodarske fenomene i veze kao tokove objekata kroz lance i mreže aktivnosti i procesa (odn. kao ‘sustave toka’), da bi se oni optimirali s gledišta sniženja troškova i povišenja vrijednosti, kao i da bi se poboljšala sposobnost prilagođavanja na promjene potreba i okružja. Pri tome se traže postavke za optimiranje osobito u oblikovanju struktura procesa i mreža koje je usmjereno na tok, u povišenju stupnja integracije elemenata toka koji se odnose na vrijeme, prostor i objekt, kao i za primjenu upravljačkih i regulacijskih postupaka koji su usmjereni na potrebe“18.

3.2. Predmet izučavanja i definicija Poslovne logistike U analizi predmeta izučavanja poslovne logistike može se poći od dvije razine promatranja19: (a) istraživanja prakse poduzeća, usmjereno na bitne promjene u okružju i unutrašnjosti poduzeća, tako da to stvara plodno tlo za pojavu jedne nove discipline i njezine(ih) teorije(a); (b) dokazivanje da novi praktični problemi nisu već otkriveni kroz postojeće i usvojene discipline gospodarskih znanosti. Vezano uz to mogu se koristiti dvije skupine metoda: empirijsko-induktivne i logičko-deduktivne. Empirijsko-induktivnim se postavkama objašnjenja obuhvaćaju konkretni problemi u praksi poduzeća. Objedinjavanjem grupe problema i uopćavanjem, odnosno apstrakcijom, definira se područje objekta logistike. Kod ovih polazišta izostaju duboka obrazloženja o uključivanju logistike u sustav ekonomike poduzeća i njezino razgraničenje od drugih disciplina. S druge pak strane, kod logičko-deduktivnih postavki objašnjenja polazi se od

Klaus, 1994., str. 332 i slj. Klaus, P.: Die dritte Bedeutung der Logistik, Nürnberger Logistik Arbeitspapier Nr. 3,Nürnberg, 1993., S. 29, prema: Engelsleben/Niebauer, 1997., str. 11. Göpfert, 2006., str. 41 – 52.

Suvremena trgovina 6(41)

postojećeg, više ili manje prihvaćenoga sustava ekonomike(a) poduzeća odnosno od jednoga logički izvedenoga modela pravila posebnih ekonomika poduzeća. Da bismo sagledali ono u čemu su različite, a u čemu se podudaraju navedene postavke za objašnjenja, potreban je izbor podesnih kriterija za usporedbu. Kao bitni kriteriji mogli bi se uzeti oni kojima se definira predmet znanstvenoga istraživanja, kao što su: (a) gospodarska funkcija poduzeća, odnosno objekt spoznaje; (b) cilj, i (c) zadaće. Poslovnu logistiku, kao gospodarsku funkciju poduzeća mogli bismo shvatiti, s jedne strane, kao prostorno-vremensku transformaciju dobara i informacija20, te kao upravljanje sustavom toka. S druge strane, sustav toka izražava logističko motrište sustava stvaranja vrijednosti kao sustava tokova objekata: dobara, informacija, novca i financija. Ovdje treba napomenuti da su klasični objekti logistike: dobra, informacije i ljudi, a da im se danas mogu pridodati i novčani i financijski tokovi. Kao izrazi logističkih ciljeva navode se: - sniženje troškova protoka; - povišenje vrijednosti objek(a)ta; - sposobnost prilagođavanja na promjene u okružju poduzeća i proaktivno sudjelovanje u razvoju uvjeta okružja, relevantnih za logistiku. Cilj sniženja troškova protoka odnosi se na uspješno ulaganje proizvodnih čimbenika za izvođenje tokova objekata i za upravljanje tim tokovima. Povišenje vrijednosti objekata odnosi se na doprinos poslovne logistike u stvaranju vrijednosti, temeljem sekundarnog učinka poduzeća (npr. obvezivanje na kraće dostavne rokove uz višu sigurnost dostave) u odnosu na primarni učinak poduzeća (stvarni proizvod). Kod sposobnosti prilagođavanja na promjene u okružju poduzeća u obzir se uzi20

maju efektivnost (učinkovitost, strateška dimenzija – činiti prave stvari) i eficijentnost (uspješnost, efikasnost, operativna dimenzija – činiti stvari na pravi način, tradicionalno). Efikasnost u ovome smislu znači da se pred logistiku postavljaju zadaće, da se točka prijama opskrbljuje od točke isporuke pravim proizvodom, u pravome stanju, u pravo vrijeme, na pravome mjestu, a sve to uz minimalne troškove. To su „4 r‘s“, poznata iz njemačke literature21. Logističke se zadaće odnose na zadaće upravljanja (planiranje protočnih tokova dobara) i izvršavajuće zadaće (izvršavanje transporta dobara). Oni se izvode iz logističke funkcije i logističkih ciljeva. Dosadašnjim je pristupima objašnjenja temelj uglavnom empirijsko-induktivno postupanje, tj. logistički pojam (naziv) veže se najprije uz praksu poduzeća, dakle usporedna analiza shvaćanja logistike započinje „bottom up“-om. S druge strane, u logičko-deduktivnim postavkama objašnjenja poslovne logistike su u neposrednoj svezi sa znanstvenom sistematizacijom, odnosno s modelom sređivanja, ekonomika(e) poduzeća stvaraju bijela polja. To treba sravniti s empirijsko induktivnim postavkama za objašnjenje, koje se svode na konkretne praktične probleme koji se povezuju u jednu porodicu problema.

3.2.1. Empirijsko-induktivni pristup Zastupnici empirijsko-induktivnih postavki mogu se svrstati u dvije grupe. Iz definicija prve grupe autora izabrana je definicija logistike H. Ch. Pfohla, koja se slaže s definicijama američkoga CLM-a (Council of Logistics Management), odnosno CSCM-a (njegov novi naziv Council of Supply Chain Management Professionals – CSCMP): U logistiku spadaju sve aktivnosti s pomoću kojih se planiraju, vode, realiziraju ili kontroliraju prostorno-vremenska transformacija dobara i transformacije koje su vezane

uz nju s obzirom na količine i vrste dobara, način rukovanja dobrima kao i logističku determiniranost dobara. Zajedničkim učinkom ovih aktivnosti treba pokrenuti tok dobara, kojim se točka isporuke povezuje s točkom prijama što efikasnije22. Zastupnici druge skupine autora interpretiraju logistiku kao jedan novi, specifični pogled na ekonomske sustave (sustave stvaranja vrijednosti), upravo kao sustave tokova objekata. Time oni obrazlažu jednu novu paradigmu logistike i po mogućnosti ekonomike poduzeća u obliku jedne tzv. paradigme sustava toka. Tu je važna postavka već spomenutoga P. Klausa koji navodi da logistika utjelovljuje time specifičan pogled na gospodarske fenomene i interpretira sveze kao tijekove objekata kroz lance i mreže aktivnosti i procese (odn. kao sustave tokova), da bi ih optimirala s motrišta sniženja troškova i povišenja vrijednosti i da bi poboljšala njihovu sposobnost prilagođavanja na promjene potreba i promjene u okolini23. Iako su sustavi iskaza prve i druge skupine „ definicije orijentirane na tok“, oni se ipak bitno razlikuju u razumijevanju logistike. Dok prva skupina nalazi usko tumačenje aktivnosti transfera (transporta, skladišta, pretovara), druga skupina zastupa široko shvaćanje logistike. To se izažava u tome što logistika nije ograničena na sepcifične aktivnosti u izvršnom sustavu poduzeća; umjesto njih diže se na „način promatranja gospodarskih fenomena i sveza s orijentacijom na tokove“. Time se klasično razumijevanje logistike (upravljanje i izvođenje prostornovremenskih transformacija) pokreće dalje u pravcu menadžmentske filozofije. Različita tumačenja predmeta izučavanja logistike vode i do razlika u logističkim ciljevima i zadaćama. Prva grupa opisuje spektar zadaća logistike poduzeća sa zadaćama upravljanja i izvršavanja. Druga grupa smiješta logistiku jasno na razinu upravljanja u obliku jedne „sustavno-protočne perspektive“ menadžmenta. Dublja analiza logističkih upravljačkih zadaća utvrđuje, nadalje, da zastu-

Vezano uz to imamo definiciju logističkih sustava: Logistički sustavi su sustavi prostorno-vremenske transformacije dobara, a procesi koji u njima teku su logistički procesi (Pfohl, 2000, str. 5). Vidjeti: Pfohl, 2000., str. 12. „r“ u ovome smislu znači pravi, pravilan (njem. richtig). Odnosi se na pravi proizvod, u pravome stanju, u pravo vrijeme i na pravome mjestu. Pfohl, H. Ch.. Logistiksysteme. Betrieswirtschaftliche Grundlagen, 5. überarb. und erg. Aufl., Berlin, Heidelberg, New York, 1996, str. 12, prema: Göpfert, 2006., str. 47. Klaus, P. Die dritte Bedeutung der Logistik, Nürnberger Logistik-Arbeitspapier, Nr. 3, Universität Erlangen-Nürnberg, 1993., str. 29, prema: Göpfert, 2006., str. 47. Osim P. Klausa u ovu skupinu spadaju i drugi autori: Delfmann, Diruf, Faller, Göpfert, Kummer, Weber/Kummer, te uz ograničenja Christopher, i Shapiro/Heskett (prema: Göpfert, 2006., str. 48).

www.suvremena.hr

logistika pnici prve grupe zapravo reduciraju logističke funkcije planranja, upravljanja i kontrole na specifične menadžmentske funkcije, dok druga grupa proširuje logističke upravljačke zadaće na sve menadžmentske funkcije (plus organizaciju, opskrbu informacijama i vođenje kadrova). U odnosu na logističke ciljeve vidi se da kod uskog tumačenja objekata težište leži na operativnoj dimenziji cilja (efikasnost). Prema tome, kod razumijevanja logistike orijentiranog na sustav tokova dominiraju upravo strategijski ciljevi.

3.2.2. Logičko-deduktivni pristup Najnovije se postavke utvrđuju osamdesetih godina diskusijama o odnosima između dolazeće logistike i već institucionalizirane ekonomike prometa kao i srodnih disciplina24. H. Diedrich otvara provokativna pitanja. (a) da li se sa zrelošću logistike prestigla ekonomika prometa kao samostalna disciplina, i (b) da li bi bilo korisno da se umjesto nje spoje logistika i ekonomika prometa u jednu disciplinu. U nalazu svoga obrazloženja opredjeljuje se on jasno za nastavak postojanja ekonomike prometa kao samostalne discipline, jer postoji skupina takvih poduzeća koja treba imati svoju ekonomiku25. G. B. Ihde rezimira stanje logistike iz kontroverzno navedenih diskusija između visokoškolskih nastavnika srodnih disciplina, kao što su: Upravljanje materijalima, Ispitivanje privrednog poslovanja i Informatika.26 Oba navedena autora dolaze u rezultatu do sličnih reprezentativnih defincija logistike, pri čemu je logistika vodeća koncepcija koja se označava promatranjem vrijednosnoga lanca, kojim se prelaze granice poduzeća. J. Weber razvija jedan raster za razvrstavanje i klasifikaciju postojećih i novodolazećih stručnih područja poduzeća. Te-

24 25

26 27

28 29 30

melj za ovaj raster je strukturiranje sustava poduzeća u tri sustavne razine: (a) razina izvršavanja, (b) razina upravljanja, (c) razina meta – upravljanja. Ovaj autor logistiku svrstava u upravljačku znanost s težištem na meta-upravljačkim zadaćama27. Zaključno se iz logičko-deduktivnih stavova izvodi: Pod logistikom se smatra posebna upravljačka koncepcija koja se orjentira na tokove objekata. Primjenom ove koncepcije treba utjecati na provođenje načela toka u izvršnom sustavu poduzeća28.

3.2.3. Moguće definiranje poslovne logistike Usporedbom empirijsko-induktivnih i logičko-deduktivnih objašnjenja predmeta poslovne logistike29 može se zaključivati o podudaranju i razilaženju pojedinih stavova. Opće je prihvaćeno da se logistika generalno bavi tokovima objekata i, uglavnom, upravljanjem s njima. Pri tome su skoro svi stavovi pokazali da raste značenje interorganizacijske u odnosu na intraorganizacijsku perspektivu. Interorganizacijska perspektiva logistike neposredno je povezana s pojavom SCM-a. Pojedine postavke objašnjenja logistike različito uzimaju u obzir njezine ciljeve, iako ciljevi načelno nisu sporni. Razlike se vide u sljedećem: (1) u svrstavanju logistike u zgradu posebnih ekonomika poduzeća: treba odlučiti da li je ona učenje o funkcijama (upravljanje i izvršavanje pojedinih funkcija: transporta, manipulacije i skladišta) ili je to upravljačka znanost (paradigma upravljanja orjentirana na tokove objekata); (2) u shvaćanju logističkih objekata: da li su to samo dobra, informacije i lju-

di ili se objekti proširuju i na tokove novca i financija; (3) u shvaćanju razina tokova objekata: ograničavanje tokova na izvršni sustav poduzeća nasuprot proširenju tokova objekata u upravljačkom sustavu; (4) u shvaćanju upravljanja tokova objekata: ograničavanje na izabrane upravljačke funkcije kao što su: planiranje, upravljanje i kontrola, ili proširenje i na druge funkcije menadžmenta, tj. i na organizaciju, opskrbu informacijama i vođenje kadrova. Slaganja i razlike treba spojiti i izvršiti sintezu i temeljem toga dati novu definiciju logistike.

3.2.4. Shvaćanje predmeta izučavanja poslovne logistike Već smo istakli da se predmet s kojim se bavi poslovna logistika može analizirati: (a) s obzirom na promjene u poduzeću i u njegovu okružju (orjentirano na praksu), i (b) s obzirom na nove probleme koji još nisu otkriveni u postojećim disciplinama gospodarskih znanosti. U nastavku ukratko ćemo ih objasniti30. 3.2.4.1. Promatranje, orijentirano na praksu Impulsi za razvoj spoznaje o logistici proizlazili su i proizlaze od bitnih, logistički relevantnih promjena u okolini poduzeća. Od aktualnih i budućih izazova treba izabrati one koji najbolje reprezentiraju razvoj. Oni trebaju dati uvjerljivi odgovor na otvorena pitanja. Za rješenja neslaganja potrebna je naročito anticipacija budućih područja djelovanja prakse poduzeća za koja logistika pokazuje afinitet, jer se buduće značenje logistike tako može dokazati. Za nalaženje područja za koja logistika pokazuje afinitete i koja dobivaju sve jasnije konture bitne su sljedeće pojave:

U skupinu autora koji zastupaju ovaj pristup spadaju: Diedrich, Ihde, Riebel, Weber . Vidjeti: Göpfert, 2006., str. 49. Diedrich, H.: Entwicklung und Stand der Verkehrsbtriebslehre, in: Zeitschrift für Betriebswirtschaft (ZfB), 56 Jg, 1986., Heft 1, S. 51 – 88, prema: Göpfert, 2006., str. 49. Ihde, G. B.: Stand und Entwicklung der Logistik, in. Die Betriebswirtschaft (DBW), 47. Jg., 1987., Heft 6, str. 703 – 716, prema: Göpfert, 2006., str. 49. Weber, J.. Zur Bildung und Strukturierung spezieller Betriebswirtschaftslehren. Ein Beitrag zur Standortbestimmung und weiteren Entwicklung, in: Die Betriebswirtschaft (DBW), 56 Jg., 1996., prema: Göpfert, 2006., str. 49. Göpfert, 2006., str. 50. Göpfert, 2006, str. 51 i slj. Prema: Göpfert, 2006., str. 52 – 60.

Suvremena trgovina 6(41)

(a) sve oštrija konkurencija na tržištu, izazvana rastućom internacionalizacijom gospodarstva, koja uvjetuje i promjene u upravljanju tokovima na međunarodnoj i globalnoj razini; (b) iskorištenje pozitivnog logističkog potencijala uspjeha promatra se šire, te se u obzir uzimaju ne samo tokovi dobara, vrijednosti i informacija, nego i tokovi novca i financija; (c) proširenje logistike na područje objekata – informacija u upravljačkome sustavu; (d) ulogu poslovne logistike u integriranom vođenju poduzeća. Poduzeća su danas izložena intenzivnoj konkurenciji, čiji se intenzitet još podiže zahvaljujući rastućoj internacionalizaciji gospodarstva. Kao posljedica toga, zaoštrava se borba za prodajna tržišta i mogućnosti kupaca. Tko želi izaći kao pobjednik u ovome razvojnom procesu, mora shvatiti da se sustav stvaranja vrijednosti treba oblikovati i voditi kao cjelina. Dakle, više nije dovoljno optimiranje samo pojedinačnih funkcija kao što su transport, pretovar i skadištenje, već je odlučujuće optimiranje ukupnoga sustava, uključujući istraživanje, razvoj, nabavu, proizvodnju i distribuciju. Predmet ovoga ukupnog optimiranja su procesi, procesni lanci, procesne mreže. Kod optimiranja procesa bitni su kriteriji, npr. za odluku o kupovini ili za predaju narudžbe. Na prvome mjestu su tu: kratko vrijeme dostave, pridržavanje rokova, visoka kvalieta, dobre usluge, odgovarajuća cijena. Da bi ispunila ova očekivanja, poduzeća moraju sagledavati cijeli proces kao cjelinu: od prvoga procesnog koraka (npr. konstrukcija novog alata za tekstilni stroj) pa do isporuke kupcima (a početak je narudžba). Dakle, sadržaj ovoga optimiranja procesa su tokovi objekata. U primjeru naručenoga alata tu spada tok potrebnoga materijala od dobavljača do poduzeća, tok proizvoda od prvoga stupnja obrade pa do konačnoga završavanja kao i tok alata od tvornice do kupaca. Ali valja spomenuti i informacijske tokove između kupca, proizvođača i dobavljača (npr. informacije o narudžbi), jer tek prave informacije rješavaju željene tokove proizvoda.

31 32

Ovo optimiranje procesa koje je orjentirano na tokove odnosi se na sve procese. Dakle, uz klasične logističke procese transporta, skladištenja i manipulacije, optimiraju se još i proizvodni procesi. Tako, npr., optimiranje procesa koje je orjentirano na tokove, sadrži i izbor optimalnih proizvodnih lokacija, a ne samo lokacije skladišta ili lokacije pretovarnih terminala. Da se logistika ne ograničava samo na transportiranje, pretovar i skladištenje dobara (TUL)31, nego tome pripada daleko više temeljem upravljanja tokovima objekata, uočili su i praktičari. No, klasični TUL – procesi zauzimaju uvijek jednako vrijedno mjesto u logistici i mogu se uvrstiti u logističke centralne procese. Naime, ni najbolje logističko, odn. SCM – rješenje nema nikakvu vrijednost bez dobrog funkcioniranja transportnih i prometnih mreža. Nadalje, s rastućom podjelom rada i internacionalizacijom raste značenje svladavanja prostora. Današnja međunarodna proizvodna poduzeća imaju svoje tvornice na lokacijama po cijelome svijetu. Između tvornica sve više se razmjenjuju pojedini dijelovi, proizvodne komponente, moduli, gotovi proizvodi, informacije i know-how. Ove transnacionalne mreže proizvoda pretpostavljaju zahtjevne logističke menadžmentske sposobnosti i adekvatne transportne mreže. Na taj način logistika iz jedne izvorno funkcijske znanosti izrasta sve do upravljačke znanosti. Sagledavanje poduzeća kao cjeline odnosi se i na konfrontaciju i kombinaciju njegovih slabih mjesta s prednostima (snagama) koje ima. No, slabosti ne bi trebale postojati kod najbitnijih čimbenika uspjeha koji se, inače, mijenjaju tokom vremena. Kao mjera za značenje pojedinih čimbenika najprije se izabire utjecaj na povrat od investicija ili rendita kapitala – ROI32. ROI se računa kao odnos između dobiti i uloženoga kapitala. Čimbenici koji utječu na ROI promatraju se uzimanjem u obzir suvremene logistike drukčije nego prije. Tradicionalno, u fokusu logističkoga menadžmenta je pozitivni logistički učinak na promet, troškove i zalihe. Danas se ocjenjuje da se taj pozitivni logistički potencijal uspjeha time samo djelomice iskorištava, a da bi se on sasvim otkrio, guraju se u prvi plan:

odvijanje plaćanja, upravljanje zahtjevima (potraživanjima) i zalihe, ulaganje imovine, kao nova polazišta za logistiku. Kao primjer ulaganja u imovinu sreće se područje odlučivanja make or buy, odn. logistički outsourcing, financiranje (vlastito ili strano financiranje) kao i kupovina ili leasing. Kupovina, upravljanje i naplata potraživanja – factoring, dobivaju kao komplementarna logistička usluga upravo na značenju (ne samo zbog slabljenja platnoga morala). U „odvijanje plaćanja“ spadaju svi procesi plaćanja koji su povezani s kupovinom i prodajom robe, počevši od utanačenja modaliteta plaćanja s dobavljačima i kupcima, te rokovima plaćanja, sve do sankcija. Dakle, visoki i rastući intenzitet konkurencije stvara potrebu za proširenjem sfere mendžmenta tokovima materijala, robe i informacija na sferu tokova novca i financija. Tokovi novca sadrže procese plaćanja između prodavača i kupaca, odn. dobavljača i primatelja u opskrbnome lancu. To su kratkoročne obveze, odnosno potraživanja. Npr. proizvođač može uticati na optimiranje tokova novca ako izmiri obvezu iz slanja materijala nasuprot dobavljaču tek pošto su njegovi kupci izmirili novčano potraživanje povezano sa pošiljkom robe. Daljnji bi primjer bio konsignacijsko skadište. Materijal ostaje vlasništvo dobavljača tako dugo, sve dok ne uslijedi primanje materijala od strane proizvođača. Time kod proizvođača nastaju obveze tek kasnije. Za razliku od tokova novca odnose se tokovi financija na financiranje logističkih nekretnina i tome pripadajuće opremanje. Ovi tokovi imaju dugoročni karakter. Cilj su optimalne financijske strukture i odnosi u opskrbnome lancu. Tu se odlučuje o vlasništvu ili lizingu logističkih nekretnina (npr. skladišta, pretovarnih terminala), o vlastitom ili stranom financiranju zgrada, opreme, strojeva, i aparata kao i o potencijalnim investitorima. Dakle, integrirano oblikovanje i upravljanje tokovima dobara, informacija, novca i financija stvara inovaciju u logističkom menadžmentu. Potencijal logistike nikako ne bi bio iskorišten ograničenjem na dobra, informacije i osoblje.

Skr. TUL, od njem. Transportieren, Umschlagen und Lagern. ROI – skr. od engl. return on investment. www.suvremena.hr

logistika Naime, do sada se logističko područje djelovanja ograničavalo najviše na tokove objekata u izvršnom sustavu poduzeća. Ovo ima smisla, jer postoji primarna svrha u fizičkom izvršavanju kretanja materijala i robe, odnosno fizičkom odvijanju naloga kupaca. Aktivnosti vođenja usmjeravaju, upravljaju i reguliraju ove izvršne procese. Stoga je potrebno razmjenjivati informacije među odgovornim vodećim snagama za nabavu, kupovinu, proizvodnju i prodaju. Tako nastaju tokovi informacija unutar sustava upravljanja, koje su kao takve u cijelosti i kao objekt logistike interpretabilne. Kao posljedica koja nastaje iz toga opet je proširenje područja primjene logistike (tokovi objekata u upravljačkome sustavu). P. Klaus33 je temeljem toga pokazao da logistika može osobito upotrijebiti svoje već provjerene postavke rješenja u području industrijskih lanaca materjala i dobara i na „sustave tokova“ izvan materijalnih logističkih sustava – npr. u administrativnim područjima poduzeća. Logistički izazov tvori tada osiguranje visoke razine usluge opskrbe informacijama za vodeće snage, tako da su relevantne (prave) informacije raspoložive u pravo vrijeme, u pravoj kvaliteti i kvantiteti, na pravome mjestu, uz minimalne (prave) troškove. Kod logističke usluge govori se o premiještanju konkurencije poduzeća s razine primarne usluge (stvarno dobro, odnosno proizvod) na razinu sekundarne usluge (servis). Dakle, ako je godinama bilo dovoljno da se na tržištu nudi kvalitetan proizvod, već danas to nije tako i tek logistička usluga koja podupire proizvodnju stvarnih dobara (visoka dostavna pouzdanost i fleksibilnost, kao i kratko vrijeme dostave i dr.) su bitni za kupovnu odluku kupca. Njemačko Savezno udruženje kamionskog prijevoza robe, logistike i zbrinjavanja otpada (BGL – Bundesverband Güterkraftverkehr, Logistik und Entsorgung) iznosi u svome godišnjem izvješću za 2003., da logistička i trgovinska poduzeća smatraju logističku uslugu kao dio kvalitete proizvoda koju oni nude34.

34 35

Prenošenje pouzdanih metoda i načela iz materijalne logistike na razinu upravljačkih procesa odražava se pozitivno na logističke usluge. Npr. kod pribavljanja informacija u menadžmentu primjenjuje se pull – načelo (Holl – načelo), tj. načelo odnošenja. U logistici u fizičkom smislu to načelo sadrži stavljanje u pogon popunjavanja materijala uvijek od procesnih stupnjeva iza promatranoga stupnja, tako da se proizvodi samo onoliko koliko se stvarno traži (upravljanje tokom materijala orjentirano prema potražnji). Primjenom toga načela za opskrbu menadžmenta informacijama riješio bi se problem „oskudice informacija u preobilju informacija“ i dovelo do veće efikasnosti informacija kao posljedice više razine logističkih usluga uz niže troškove. Naime, dok u materijalnoj logističkoj praksi danas dominira pull – načelo, u području menadžmenta nalazimo upravo push – načelo (= princip donošenja koji je suprotan s pull – načelom) s kritiziranim nedostacima. Dakle, trebalo bi temeljem poznatih logističkih načela i metoda raspraviti o njihovoj primjeni na upravljačkoj razini. U uskoj svezi s takvom primjenom logistike u upravljanju je i zahtjev za cjelovitim, integrirajućim vođenjem poduzeća, svih parcijalnih funkcija (planiranje, kontrola, opskrba informacijama, upravljanje kadrovima i organizacija). Kao što se može postići uobličavanje izvršnoga sustava s orijentacijom na tok tek kroz odgovarajuće organizacijske strukture, i stvaranje koordiniranoga djelovanja suradnika u poduzeću, orjentiranog na tok, pretpostavlja utjecaj na ponašanje i školovanje za takvo ponašanje, tako da bi logistika trebala sudjelovati i u stvaranju pogodniih sustava poticaja. 3.2.4.2. Promatranje, orijentirano na disciplinu Navedena argumentacija omogućuje shvaćanje logistike kao upravljačke znanosti. U razmatranju logistike kao upravljačke discipline potrebno je naći znanstve-

no utemeljenje za logistiku kao disciplinu ekonomike poduzeća. To uključuje istraživanje odnosa između logistike i drugih upravljačkih znanosti. Osim klasičnih upravljačkih znanosti (npr. vođenja osoblja, znanosti o organizaciji) to su suvremene upravljačke koncepcije kao: cjelovito upravljanje kvalitetom (TQM), upravljanje vremenom i upravljanje inovacijama. Svaki od ovih upravljačkih pristupa označava se specifičnom upravljačkom paradigmom. Odnosi između logistike i drugih upravljačkih područja mogu biti komplementarni, neutralni ili konkurirajući. S tim u svezi G. B. Ihde obrađuje logistiku u usporedbi različitim disciplinama kao jednu „novu filozofiju planiranja“35. Dakle, time bi se moglo dopuniti shvaćanje logistike u smislu da za menadžment tokova dobara, informacija, novca i financija koristi logistika sve djelomične upravljačke funkcije – planiranje, kontrolu, opskrbu informacijama, kadroviranje i organizaciju. Budući da su tokovi objekata (prije svega tokovi informacija) tema ne samo za sustav izvršavanja nego i za sustav upravljanja, može se dati obrazloženje s motrišta discipline. Klasični odnos upravljačkoga i izvršnog sustava može se prenijeti na upravljački sustav, tako da se i upravljački sustav može podijeliti na izvršne upravljačke aktivnosti (primarne upravljačke aktivnosti) i meta upravljačke aktivnosti (sekundarne upravljačke aktivnosti). Ovo razlikovanje uobičajeno je u kontrolingu. Meta upravljački sustav oblikuje i koordinira upravljački sustav.

3.2.5. Izvedena definicija poslovne logistike i razvojne faze poslovne logistike Temeljem prikazane analize predmeta izučavanja poslovne logistike I. Göpfert daje sljedeću definicju36: Logistika je suvremena upravljačka koncepcija za razvoj, oblikovanje, upravljanje i realizaciju učinkovitih i uspješnih tokova objekata (dobara, informacija, novca i financija) u široko postavljenim sustavima

Klaus, P.. Die dritte Bedeutung der Logistik, Nürnberger Logistik-Arbeitspapier, Nr. 3, Universität Erlangen-Nürnberg, 1993., str.30, prema: Göpfert, 2006., str. 55. BGL (Bundesverband Güterkraftverkehr, Logistik und Entsorgung), Jahresbericht, Frankfurt, 2003, str. 113, prema: Göpfert, 2006., str. 56. Ihde, G. B.: Stand und Entwicklung der Logistik, in. Die Betriebswirtschaft (DBW), 47. Jg., 1987, Heft 6, str. 703 – 716, str. 712, prema: Göpfert, 2006., str. 57. Göpfert, 2006., str. 58.

Suvremena trgovina 6(41)

stvaranja vrijednosti u poduzeću i u onima kod kojih se prelaze granice poduzeća. Izvedena logistička definicija reprezentira najnoviju razvoju fazu poslovne logistike. Naime, dok se došlo do današnjega stupnja razvoja, u poslovnoj su se logistici prelazile određene razvojne faze37: (a) logistika kao uslužna funkcija, orjentirana na tokove materijala i robe; (b) logistika kao koordinirajuća funkcija, orjentirana na tokove; (c) logistika kao orijentacija na tok cijeloga poduzeća (orijentacija na procese i vrijednosne lance); (d) logistika kao orijentacija na tok kojim se prelaze granice poduzeća (SCM). Vremensko trajanje faze (a) moglo bi biti do početka osamdesetih, faze (b) do početka devedesetih; faze (c) do početka novoga milenija. Faza (d) odnosi se na novi milenij, te osobito na stvaranje međunarodnih i globalnih vrijednosnih lanaca. Takvi suvremeni procesi obilježavaju uvjete digitalne ekonomije, koja se od lokalne pretvara u globalnu, te stoga poduzeća moraju ponovno osmisliti svoja područja aktivnosti i obuhvat svojih tržišta. Ona sada trebaju nove marketinške koncepte, nove sposobnosti i nove mogućnosti umrežavanja, kakve u uobičajenim marketinškim odjeljenjima ne bi mogli provoditi38. S obzirom na stupanj organizacijske integracije logistike u poduzeću pogodna je raščlamba u tri razvojne faze poslovne logistike39 . U prvoj razvojnoj fazi u središtu istraživačkoga zanimanja bila je distribucija gotovih proizvoda industrijskoga poduzeća do potrošača, putem vlastitih ili stranih međuuključenih prodajnih organa. U drugoj je fazi došlo do proširenja promatranja na ukupne podsustave učinaka u poduzeću, dakle, osim distribucije i na nabavu i na proizvodnju. U trećemu se razvojnom stupnju, ko37 38 39

41 42 43 44

načno, proširuje fokus promatranja na stupnjeve koji se nalaze ispred ili slijede iza promatranoga poduzeća u vrijednosnome lancu. Međutim, ti koncepti ne mogu se jasno razgraničiti i imaju ograničenu vrijednost objašnjenja. Stoga, različiti autori propagiraju različiti broj razvojnih stupnjeva i nisu jedinstveni u ocjeni o početku identificirane ere logistike 40. Ako se kod razvrstavanja u razvojne faze poslovne logistike kao kriteriji uzmu okviri za istraživanje predmeta izučavanja poslovne logistike, dakle, ako se osim organizacijskoga obuhvata u obzir uzme i upravljačka dimenzija, onda se može ocijeniti da se razvoj poslovne logistike izvršava opet u tri razvojne faze 41. Prva razvojna faza logistike označava funkcijsku specijalizaciju na usluge koje se odnose na materijalne i robne tokove, u smislu transportiranja, skadištenja, paletiziranja, pakiranja, komisioniranja kao i njihovog povezivanja. Praktički problemi utvrđeni su organizacijskim raščlanjivanjem uslužnih područja vezanih uz tijekove materijala i robe kao i uz jednu usporedno nižu razinu tehnologije protoka materijala i informacija. Kao odgovor na problematična presjecišta (dodirne točke) između područja nabave, proizvodnje i distribucije, na kojima se smanjivala učinkovitost i uspješnost, u svojoj drugoj fazi interpretira se logistika kao jedna šira koordinirajuća funkcija u poduzeću, ali istodobno i funkcija s kojom se prelaze granice poduzeća, za postizanje uspješnih tokova materijala i robe. Osim toga, logistika je doživjela i proširenje na dispozitivne aktivnosti planiranja i upravljanja, npr. dispozicija materijala, planiranje proizvodnje i upravljanje proizvodnjom (PPS42), dispozicija za prodaju. Ovj drugi razvojni stupanj ispunjava posredničku funkciju na putu logistike od učenja o funkciji do učenja o upravljanju (ili od čisto funkcijskoga pristupa pa do upravljačkog pristupa).

Logistiku kao upravljaštvo (menadžment) karakterizira posljednji (treći) razvojni stupanj. Mnogi znaci govore u prilog tome da je odgovor na pitanje o identitetu logistike time našao svoj završetak. U posljednju (treću) razvojnu fazu pada rođenje SCM-a, te se otvara pitanje odnosa između logistike i SCM-a.

3.2.6. SCM i poslovna logistika Iako postoje opsežne literarne analize shvaćanja sadržaja SCM-a, mnogobrojni prijedlozi definicija mogu se reducirati na dvije velike grupe stajališta43. Prva grupa autora objašnjava predmet SCM-a u izravnoj svezi s poslovnom logistikom. To se podupire kroz sinonimnu uporabu kategorije „supply chain“ za „dobavni lanac“, „opskrbni lanac“, „logistički lanac“ i „logističku mrežu“. No, ovdje posebno treba istaći definiciju Simchi-Levija, koja pokazuje da SCM ne znači samo neku inovaciju, već da je riječ o novom razvojnom stupnju unutar discipline u poslovanju poduzeća – logistike: Upravljanje opskrbnim lancem je disciplina koja se usmjerava na integraciju dobavljača, tvornica, skladišta, distribucijskih centara i prodavaonica tako da se proizvodi proizvode i distribuiraju do pravih korisnika, u pravo vrijeme, na pravom mjestu i uz prave cijene. Važno je da se to radi na način da se minimiziraju troškovi uz zadovoljenje određene razine usluge44.

Weber, 2002., str. 8 i 9; usp. Baumgarten, 2003. Kotler/Jain/Maesincee, 2002., str. 23. Schumacher, W.: Die Entwicklung der betriebswirtschaftlichen Logistik und ihr Einfluß auf das zukünftige Leistungsbild der deutschen Speditions- und Lagereigewerbes, 2. Auf., Köln, 1988., str. 18, prema: Engelsleben/Niebauer, 1997., str. 9. Schweiger, G.. Innovationsfähigkeit . Konzept und organisatorische Grundlagen einer Entwicklungsorientierten Logistik-Technologie, Wiesbaden, 1995., prema: Engelsleben/Niebauer, 1997, str. 9. Göpfert, 2006., str. 59 i nav. lit. Njem. Produktionsplanung und – steuerung, planiranje proizvodnje i upravljanje proizvodnjom. Göpfert, 2006., str. 61 i nav. lit. Simchi-Levi, D.: The Master of Design. An Interview with David Simchi-Levi, in. Supply Chain Management Review, 4. Jg., 2000., str. 74 – 80, str. 75., prema: Göpfert, 2006., str. 62. www.suvremena.hr

logistika Zastupnici druge grupe definicija ne postavljaju nikakav izravni odnos s logistikom. Oni interpretiraju SCM samo kao interorganizacijski menadžment poslovnih procesa, odnosno kao kooperacijski menadžment ili menadžment odnosa45. Uspoređujući obje grupe definicija treba istraživati sadržajne tokove u opskrbnome lancu: opskrbni lanac ističe se s potrebom da se artikuliraju poduzeća koja stoje nasuprot potrošaču koji je na koncu opskrbnoga lanca. Odatle se odašilju informacije o potrebama svim poduzećima koja sudjeluju u proizvodnji usluge, da bi se pokrenuli traženi tokovi materijala i robe, počev od dobivanja sirovine pa do gotovoga proizvoda i usluge. Poduzeća različitih stupnjeva stvaranja vrijednosti rade usko povezana u procesu proizvodnje usluge. Idealnotipično se s vrijednosnim lancem obrazuje: preddobavljač˝– dobavljač – proizvođač/izvorni opskrbljivač46 – trgovina – konačni potrošač. Povezujući element u tom interorganizacijskom lancu stvaranja vrijednosti, u kojem se,dakle, prelaze granice poduzeća, tvori tok dobara, informacija, novca i financija. Ali, tek temeljem funkcionirajućega toka informacija nastaju odnosi u uslugama. Razmjena informacija stvara temelj za razmjenu učinaka. Odnosi učinaka između poduzeća dokumentiraju se u toku materijala i robe kao i u pripadajućem toku novca i financija. Ako se sustavi stvaranja vrijednosti promatraju izvan ove perspektive toka, tada se kompeksnost odnosa učinaka između partnera u stvaranju vrijednosti može reducirati na tokove objekata. Deficiti u svladavanju tokova dobara, informacija, novca i financija između poduzeća su također neposredni izazivači za rođenje SCM-a. Tokovi objekata spadaju tradicionalno u područje objekata poslovne logistike. Iz toga se može zaključiti47: SCM ima svoje podrijetlo u središnjim logističkim problemima. Shvaćanja druge gru45

46 47 48

49 50

pe autora koji definiraju poslovnu logistiku udaljavaju se previše od središnjega sadržaja nove kvalitete menadžmenta koja se oblikovala sa SCM-om. Dakle, SCM je povezan s razvojnim procesom poslovne logistike. Označavanje „Supply Chain Management“ provodilo se za logističku dimenziju s kojom se prelaze granice poduzeća, u praksi i u znanosti. SCM stvara inovaciju u razvojnome procesu logistke. J. V. Steinacker i M. Kühner karakteriziraju SCM kao „za sada najnoviju postavku za koordinaciju i optimiranje logistike“48 . Sadržaj novosti odnosi se, prije svega, na logističku integraciju kooperirajućih poduzeća za otkrivanje mogućnosti uspješnog poslovanja na način prelaženja granica poduzeća. Pri tome se polazi od toga da su unutarnji potencijali uspjeha poduzeća već obimno iscrpljeni i da tokovi dobara, informacija, novca i financija, s kojima se prelaze granice poduzeća, otvaraju velike mogućnosti optimiranja, te se njih isplati otkrivati. Novu kvalitetu SCM-a značuju tri obilježja49: (a) interorganizacijaka perspektiva i integracija tokova dobara, informacija, novca i financija preko više stupnjeva stvaranja vrijednosti; (b) dosljedno usmjeravanje na potrebe konačnih kupaca; (c) procesni pristup. S obzirom na ovu spajajuću procjenu postoji obimno slaganje, kako to naglašavaju H. Min i J. Mentzer za disksiju o supply chain managementu u angloameričkom govornom području:50 1.

„sustavski pristup u promatranju kanala kao cjeline, te upravljanje cijelim tokom dobara od dobavljača do konačnoga potrošača;

kooperativni napor za usklađivanjem i izvještavanjem unutar i izme-

đu firmi operativnih i strategijskih mogućnosti unutar konačne cjeline; 3.

fokusiranje na potrošača za kreiranje jedinstvenih i individualnih izvora vrijednosti za kupce“.

Dakle, SCM reprezentira kvalitativno novi razvojni stupanj u životnome ciklusu poslovne logistike. To je koncepcija za mreže i otkrivanje potencijala uspjeha s prelaženjem granica poduzeća s pomoću razvoja, oblikovanja, upravljanja i realizacije učinkovitih i uspješnih tokova dobara, informacija, novca i financija 51. U svakome slučaju SCM obuhvaća gotovo sva područja poduzeća, od lanca dobavljača, preko planiranja proizvodnje pa do brige za kupca. Tako nazvana SCMrješenja ili – sustavi su uglavnom softverska rješenja ili njihovi moduli. S pomoću takvih alata upravljanja procesima treba stvoriti poboljšane mreže poduzeća prema unutra i prema van52.

4. Nekoliko napomena o budućnosti poslovne logistike Već iz dosadašnjeg izlaganja jasno je da su perspektive poslovne logistike u upravljačkoj koncepciji i da je njezina budućnost određena ne samo razvojem logističkoga hardvera, nego da u velikoj mjeri ulogu igraju i softverska rješenja, budući da je riječ i o tokovima informacija unutar upravljačkoga sustava poduzeća. Stoga će se u nastavku najprije naznačiti bitne promjene u novom, digitalnom gospodarstvu, a potom dati nekoliko napomena o istraživanju budućnosti poslovne logistike prema I. Göpfert. Naime, temeljem iznesenih okvira za istraživanje predmeta izučavanja poslovne logistike i razumijevanja razvojnih stupnjeva poslovne logistike, I. Göpfert je analizirala klasične pristupe istraživanja budućnosti u logistici, odnos futuro-

Vidjeti: Cooper, M. C.; Lambert, D. M.; Pagh, J. D.: Supply Chain Management , More Than a New Name for Logistics, in: The International Journal of Logistics Management, 8. Jg., 1997., Heft 1, str. 1 – 14, str. 2, prema: Göpfert, 2006., str. 63. Engl. OEM - Original/Equipment/Manufacturer Göpfert, 2006., str. 64. Steinecker, J. V.; Kühner, M.: Supply Chain Management. Revolution oder Modewort, in: Lawrenz, O.; Hildebradnd, K.; Nenninger, M. (Hrsg.): Supply Chain Management, Wiesbaden, 2000., str. 33 – 63, str. 33, prema: Göpfert, 2006., str. 65. Göpfert, 2006., str. 65 i nav. lit. Min, J.; Menzter, J.: Defining Supply Chain Management within Marketing Strategy, University of tenessee, 1998., str. 4, cit. prema: Kotzab, H.: Zum Vesen von Supply Chain Management vor dem Hintergrund der betriebswirtschaftlichen Logistikkonzeption. Erweiterte Überlegungen, in: Wildemann, H. (Hrsg.): Supply Chain Management, München, 2000., str. 21 – 47; sve prema: Göpfert, 2006., str. 65. Göpfert, 2006., str. 65.

Suvremena trgovina 6(41)

logije i logistike, i novi pristup u sagledavanju budućnosti logistike53.

gističkih sustava u smislu SCM-a koje prelazi granice poduzeća, kao i ukupno-gospodarsku povezanost.

4.1. Bitne promjene u novom, digitalnom gospodarstvu

Ovo posljednje sadrži značenje logistike za osiguranje opskrbe i zbrinjavanje (logističkih) tržišta, dakle međusobno usklađivanje ponude i potražnje. Iz toga slijedi jasno uključivanje prometne logistike – dakle sustava prometa ljudi i sustava prometa dobara.

U sagledavanju budućnosti poslovne logistike treba poći od spoznaje bitnih promjena u novom, digitalnom gospodarstvu. S tim u svezi ističe se devet važnih promjena 54: (a) od jednostrano podijeljenih do općedostupnih informacija; (b) od proizvodnje za bogate do proizvodnje za sve; (c) od koncepta make-and-sell („proizvedi i prodaj“) do koncepta sense-andresponse („shvati i odgovori“); (d) od lokalne do globalne privrede; (e) od zakona prinosa koji se prima temeljem ekonomike razmjera do zakona prinosa koji se povećava temeljem ekonomike razmjera; (f ) od vlasništva do vremenski ograničenog pristupa; (g) od upravljanja poduzećem do upravljanja tržištem; (h) od masovnoga tržišta do tržišta koje sačinjavaju pojedinačni kupci; (i) od just-in-time procesa (od procesa „baš na vrijeme“) do pravovremenih, autentičnih procesa. Kao temelj za daljnje promišljanje o perspektivama logistike neka nam posluže konstatacije njemačkoga BVL-a (Bundesvereinigung Logistik e.V) o temeljnim perspektivama logistike55: Kao sustavi toka dobara logistički su sustavi isječci realnoga svijeta. Pojedinčne raščlambe su potrebne, budući da su, naposlijetku, svi gospodarski subjekti, poduzeća i domaćinstva elementi svjetske mreže toka dobara. Pri tome, u najmanju ruku, treba u obzir uzeti tri bitna aspekta i perspektive logistike: logistiku poduzeća, ulančavanje lo52 53 54 55 56 57 58 59

Temeljem iznesenih okvira za istraživanje predmeta izučavanja poslovne logistike i razumijevanja razvojnih stupnjeva poslovne logistike, I. Göpfert obradila je klasične pristupe istraživanja budućnosti u logistici i novi pristup u sagledavanju budućnosti logistike56 .

5.2. Klasični i novi pristupi istraživanja budućnosti logistike Klasični se pristupi temelje na razumijevanju logistike prvoga i drugog razvojnog stupnja, dakle prije pojave SCM-a. Iz toga slijedi koncentracija na buduća istraživanja transporta i prometnoga sektora. U SR Njemačkoj je, prema karakteru takvih radova o budućnosti logistike, riječ o trend-studijama koje daju prednost trend -predviđanju, a ne alternativnom razvoju i koje ne uzimaju u obzir diskontinu-itete pri različitim konstelacijama okružja. U povezanost između budućeg razvoja logistike koji treba očekivati i određujućih utjecajnih čimbenika se pri ovim trendstudijama najviše nije ulazilo57.

4.3. Odnos futurologije i logistike Za shvaćanje odnosa futurologije i logistike bitno je „industrijsko istraživanje budućnosti“ kao pomoćna disciplina istraživanja budućnosti. Prema H.

Wagenführu58, pod time se razumijeva osiguranje uspostavljanja povezivanja znanstvenih disciplina međusobno i stalno održavanje takve povezanosti, ili, kraće rečeno, „briga za infrastrukturu futurologije“. Ovaj autor tu uzima shvaćanje logistike iz vojnoga područja kao prvog, odnosno izvornog područja upotrebe logistike. Kod futurologistike se radi o primjeni logistike na tokove (prije svega informacijske tokove) u upravljačkome sustavu. Wagenführova logistika daje primjer za primjenu logistike u različitim znanstvenim disciplinama. U svemu tome bitno je da baš za interdisciplinarne predmete istraživanja, kao što je istraživanje budućnosti, logistika ima neizmjerno značenje, s obzirom na oblikovanje toka informacija s kojim se prelaze granice pojedinih disciplina. Sveza između istraživanja budućnosti i logistike može se zaključno shvatiti s razlikovanjem logistike u istraživanju budućnosti i istraživanjem budućnosti u logistici.

4.4. Novi pristup istraživanja budućnosti logistike Novi se pristup temelji na izučavanju budućnosti logističkoga sustava kao cjeline, a ne samo pojedinih njegovih elemenata. U tu svrhu najprije je potrebno razumijevanje logističkoga sustava u njegovim bitnim elementima i odnosima. Na temelju njih mogu se razviti logistički scenariji. U polaznom modelu poduzeće utječe i na ciljno usmjeravanje svoga okruženja (više nego što je to današnja praksa). Promatranje budućnosti okruženja pretpostavlja definiciju okruženja koje je relevantno za logistiku59. Zastupnici logistike kao znanosti o funkcijama poduzeća to će okruženje promatrati uže nego li sljedbenici logistike kao upravljačke znanosti. Budući da logistika zauzima specifični način gledanja u odnosu na su-

Berger, 2006., str. 1. Göpfert, 2006., str. 66 – 85. Kotler/Jain/Maesincee, 2002., str. 23 – 34. Basisperspektiven der Logistik, 2007., str. 1. Göpfert, 2006., str. 66 – 85 i nav. lit. Primjeri takvih studija su navedeni u: Göpfert, 2006., str. 66. Vidjeti: Wagenführ, H.: Industrielle Zukunftsforschung, München, 1970., S. 146, prema: Göpfert, 2006., str. 68. U tome su smislu zanimljiva novija istraživanja održivosti SCM – koncepata, koja su izvršili I. Göpfert i W. Welbrock (vidjeti: (a) Göpfert, I./Wellbrock, W. (2012a): Supply-Chain-Management-Konzepte: Zielerreichung, Innovationsgrad und zukünftige Herausforderungen – Ergebnisse einer Praxisstudie. In: Wolf-Kluthausen, H.(Hrsg.): Jahrbuch der Logistik 2012. Düsseldorf; (b) Göpfert, I./Wellbrock, W. (2012b): Die Entwicklung innovativer Supply-Chain-Management-Konzepte: Bedarf und Prozessmodell. In: Bundesverband für Materialwirtschaft, Einkauf und Logistik (BME) (Hrsg.): 5. Wissenschaftliches Symposium (Vidjeti: Göpfert, 2012., str. 19 i slj.). www.suvremena.hr

logistika stav stvaranja vrijednosti (sustav stvaranja vrijednosti kao sustav tokova objekata – sustav protoka), slijedi da je logističko okruženje po obuhvatu široko gotovo kao i ukupno okruženje poduzeća. S motrišta sustava toka treba spoznati vanjska područja i utjecajne čimbenike s tih područja. Pri tome su važna promatranja i iskustva, ali i rezultati sistematične analize odnosa između elemenata unutrašnjosti sustava i elemenata okoline sustava. Da bi se izfiltrirale aktivne snage u okolini sustava, potrebno je uzeti utjecajne čimbenike analize umrežavanja. Prognoza budućega razvoja relevantnih (aktivnih) utjecajnih područja i čimbenika pretpostavlja da se formuliraju vrijednosno neutralni i jednoznačni opisi za svako utjecajno područje i za svaki utjecajni čimbenik. Na primjer, tehnološko utjecajno područje se obuhvaća s opisima „informacijska i komunikacijska tehnologija“, „prometna tehnologija“ i „proizvodne tehnologije“. Informacije za buduće stanje kontekstnih čimbenika dobile bi se iz vanjskih izvora, kao što je, npr., Delphi 9860, i iz vlastitih studija. Konačno se mogu spojiti rezultati projekcije budućnosti u konzistentan alternativni skup stavova o budućoj okolini logistike – u logističke scenarije. Kod izvlačenja rezultata iz analize umrežavanja oni se tada dalje kreiraju. U pravilu se generiraju dva ekstremna stanja situacije, pored trend-scenarija. Ti su scenariji, npr., „globalno informacijsko društvo“, „ostajanje pri statusu quo“ i „najgori slučaj“. Načelno nije veća vjerovatnoća nastupanja trend-scenarija od nastupanja ekstremnih scenarija. Alternativne slike budućnosti preko logističkoga okružja treba prenijeti u unutarnji svijet. Ovo prenošenje procjenjuje se kao posebno kritičan korak pri općenitom predstavljanju scenario-tehnike i treba se opisati konkretizirano za logistiku. Prenošenjem eksternih scenarija na logistički sustav toka stvara se potrebna pretpostavka za geneiranje budućih rješenja poduzeća kao individualni odgovor na promijenjenu (novu) okolinu.

5. Zaključak Različite ranije i suvremene analize pokazuju neprestani porast značenja (važnosti) poslovne logistike. Taj porast značenja uvjetovan je sve većom potrebom traženja racionalizacija u poslovanju poduzeća i novim uvjetima i razvojem okružja poduzeća. Stoga su evoluirale i definicije poslovne logistike, bez obzira na moguće pristupe predmetu izučavanja poslovne logistike (empirijsko-induktivni ili teorijsko-deduktivni). U tome se smislu logistika promatra kao izvršna i upravljačka aktivnost, s obzirom na sustave tokova objekata, ili pak kao posebna upravljačka koncepcija. U svakome je slučaju poslovna logistika interdisciplinarna znanost. Razvojne faze poslovne logistike mogu se odrediti uzimanjem u obzir organizacijskog obuhvata i upravljačke dimenzije. U tom se smislu kao njezina najrazvijenija faza uzima SCM. Međutim, SCM se, kao menadžmentska koncepcija, može sagledavati i mimo evolucije poslovne logistike, kao međuorganizacijsko upravljanje poslovnim procesima. Smatra se da se poslovna logistika kao znanstvena disciplina pojavila u SAD-u sredinom pedesetih godina prošloga stoljaća. U Europi se znanstvene rasprave o logistici pojavljuju tek koncem šezdesetih godina, a u Hrvatskoj se prva knjiga pojavljuje i početkom osamdesetih godina. U sagledavanju budućnosti poslovne logistike klasični se pristup zasniva na trendovima. Futurologistika se odnosi na primjenu logistike u različitim tokovima i u različitim znanstvenim disciplinama. Stoga se sveza između istraživanja budućnosti i logistike može shvatiti s razlikovanjem uloge logistike u istraživanju budućnosti i istraživanjem budućnosti u logistici. Novi se pristupi u istraživanju budućnosti poslovne logistike zasnivaju na objašnjenju logističkoga sustava kao cjeline, u njegovim bitnim elementima i odnosima. Tu je važno istraživanje strukturnih čimbenika logističkoga sustava i njegova okružja. Eksterni scenariji prenose se na logistički sustav i na sustav toka. Time se stvara potrebna pret-

postavka za geneiranje budućih rješenja poduzeća kao individualni odgovor na promijenjenu (novu) okolinu.

Literatura 1.

Alt, R.: Interorganisationssysteme in der Logistik, Deutscher Universitätsverlag, Wiesbadem, 1997.

Dostupno na: http://www.alexandria. usig.ch/Publicationen/23034/anmelden (pristup; 05.05.2007.).

Ballou, R. H.: Basic Business Logistics, Second Edition, Prentice Hall Inc., Englewood Cliffs, New Jersey, 1987.

Basisperspektiven der Logistik, BVLBundesvereinigung Logistik e.V., Dostupno na: http://www.bvl.de/69_1 (pristup: 23.07.2007.).

Berger, D.: Grundlagen des Prozeßkostenmanagement. Anwendungsgebiete der Prozeßkostenrechnung – Supply Chain Management, Dostupno na: http://www.ixwin.de/Supply_ Chain_Management.html (pristup: 15.09.2006.).

Baumgarten, H.: Vorlesung Logistik – Management, Grundlagen, Trends und Strategien, SS 2003, Technische Universität Berlin, Bereich Logistik, Institut für Technologie und Management, Fakultät VIII Wirtschaft und Management, Dostupno na: http://www.fsrw.f hnon.de/Download/ Materialien/ LOG-SchwerpunktInfo.pdf (pristup: 14.04.2004).

Delphi '98, Studie zur globalen Entwicklung von Wissenschaft und Technik, Dostupno na: http://www.isi. fraunhofer.de/p/Downloads/delphdoc. pdf (pristup: 17.07.2007.).

Eichhorn, M.: Logistische Entscheidungen und ihre Auswirkungen : Die Unternehmenssilitation Logistic PLUS, Diss., Georg-August Universität, Göttingen, 2000.

Engelsleben, T.; Niebauer, A.: Entwicklungslinien der LogistikKonzeptionsforschung, Arbeitsbericht Nr. 93 des Seminars für Allgemeine Betriebswirtschaftslehre, Betriebswirtschaftliche Olanung und Logistik, Universität zu Köln, Köln, 1997., prema: http://www.uni-koeln. de/wiso-fak/planung/download/arb93.pdf (od 06.05.2007.).

Svrha je Delfi-ja korištenje znanja više eksperata. Pri tome treba postići konsenzus kojeg ne bi trebalo sprečavati utjecajem grupe kao što je samopredstavljanje ili pak pritisak na konformnost. Područja u kojima se koristi metoda odnose se na procjenu budućega razvoja, određivanje kriterija vrednovanja i standarda ili upitnik ideja. Delfi je manje pogodan za proizvodnju ideja, budući se razvoj može preispitivati i diskutirati na temelju procjene - tako da se mogu razviti postupci za njegovu potporu ili sprečavanje. Metodu je razvio O. Helmer 1966. u SAD-u. Nazvana je Delfi jer se na izjvestan način ispituje proročanstvo: pitanja se bacaju u eter, a dani odgovori ostaju anonimni. Vidjeti: Planungsmethoden: Delphi, 2007.

Suvremena trgovina 6(41)

10. Göpfert, I.: Die Anwendung der Zukunftsforschung für die Logistik, in: Göpfert, Ingrid (Hrsg.); Logistik der Zukunft – Logistics for the Future, Vierte aktualisierte und überarbeitete Auflage, Verlag Dr. Th. Gabler, Wiesbaden, 2006., S. 39-87. 11. Göpfert, I.: Zukunftsforschung in der Logistik, Focus Jahrbuch, 2012., Dostupno na; http://www.burdanews.de/ media/uploads/projekt/medialine/docs/ publikationen/jb 2012/foc_jb_2012_ goepfert.pdf (pristup: 17.11.2016.), S. 1-32. 12. Issermann, H. : Logistik im Unternehmen . Eine Einführung, in: Issermann, H. (Hrsg.): Logistik: Beschäffung, Produktion, Distribution, Verlag Moderne Industrie, Landsberg/Lech, 1994., str. 21-43. 13. Klaus, P.: Jenseits einer Funktionenlogistik: der Prozeansatz, in: Issermann, H. (Hrsg.): Logistik, Beschaffung, Produktion, Distribution, Verlag Moderne Industrie, Landsberg/Lech, 1994., S. 331-348.

14. Kotler, Ph.; Jain, D. C.; Maesincee, S.. Marketing Moves, Harward Business School Press, 2002., translated in German, Campus Verlag, Frankfurt/New York, 2002. 15. Medvešček, I. (red.): Poslovna logistika, Informator, Zagreb, 1983. 16. Pfohl, H. Ch.: Logistiksysteme, Vierte Auflage, Springer Verlag, Berlin u.a., 1990. 17.

Pfohl, H. Ch.: Logistiksysteme, Sechste Auflage, Springer Verlag, Berlin u.a., 2000.

18. Pfohl, H. Ch.; Pfohl, Petra, A.: Trends in der Logistik, in: Pfohl, H. (Hrsg.) Informationsfluß in der Logistikkette, Erich Schmidt Verlag, 1997., str. 175-189. 19. Planungsmethoden: Delphi, Dostupno na: http://www.laum.uni-hanover.de/ ilr/lehre/ Ptm/Ptm_ KreaDelphi.htm (pristup: 17.07.2007.). 20. Schweikl, T.: Neue Untersuchung zeigt: Der Stellenwert Logistik in dem Unternehmen steigt weiter, Logistra,

15.07.2015., Dostupno na: http://www. logistra.de/news-nachrichten/nfz-fuhrpark-lagerlogistik-intralogistik/ 6311/ maerkte-amp-trends/neue-untersuchung-zeigt-der-stellenwert-der-lo (pristup: 15.11.2016.). 21. Segetlija, Z.: Razvoj poslovne logistike i novi izazovi, Zbornik radova VII. Međunarodnog znanstvenog skupa „Poslovna logistika u suvremenom menadžmentu“ (Segetlija, Z.; Karić, M., ur.), Ekonomski fakultet u Osijeku, Osijek, 2007., str. 1-31. 22. Sremac, D.: Uvod, u knjizi: Grupa autora (red. Medvešček, I.): Poslovna logistika, Informator, Zagreb, 1983., str. 1-6. 23. Weber, J.. Logistik- und Supply Chain Controlling, Fünfte aktualisierte und völlig überabeitete Auflage, Schäffer Poeschel Verlag, Stuttgart, 2002. 24. Woher kommt der Begriff „Logistik“, Dostupno na: http://www. muellerscience. com/ SPEZIALITAETEN/Technik/Logistik_Begriff.htm (pristup: ST 23.07.2007.).

Hrvatskoj poštanskoj banci dodijeljen Certifikat Poslodavac Partner

rvatskoj poštanskoj banci kao kompaniji s iznimno visokom kvalitetom upravljanja zaposlenicima po prvi je put dodijeljeno prestižno priznanje certifikat Poslodavac Partner. Razvojem i primjenom suvremenih procesa upravljanja ljudskim resursima Hrvatska poštanska banka istaknula se kvalitetom u svih pet procjenjivanih područja: strategiji, regrutiranju i selekciji, radu, motivaciji i nagrađivanju, usavršavanju i razvoju te odnosu prema zaposlenicima. Ovakvim rezultatom HPB je dokazala fokusiranost na visokoprofesionalne poslovne procese, kreiranje najboljih radnih mjesta za svoje zaposlenike, njihov stalni razvoj, praćenje i motiviranost. Tomislavu Vuiću, predsjedniku Uprave Hrvatske poštanske banke i Ivani Kovačić, direktorici Ureda za upravljanje

ljudskim resursom Certifikat Poslodavac Partner uručio je Aleksandar Zemunić, član Uprave tvrtke SELECTIO. „Hrvatska poštanska banka pokazala je da su zaposlenici glavni nositelji uspjeha, a privlačenjem i zadržavanjem najboljih dokazuje da je postala poticajno mjesto za rad. HPB je vlastitim snagama razvila procese upravljanja ljudskim resursima u skladu s najboljim praksama, što posebno cijenimo“, kazao je Aleksandar Zemunić. Hrvatska poštanska banka izgradila je autentičnu organizacijsku kulturu otvorene dvosmjerne komunikacije između menadžmenta i zaposlenika. Zaposlenici HPB-a aktivno sudjeluju u najvažnijim segmentima korporativne kulture poput definiranja korporativnih vrijednosti te ključnih kompetencija. Stoga su, uz regrutaciju i selek-

ciju, odnos prema zaposlenicima i interna komunikacija u procesu certificiranja najviše vrednovani. Ivana Kovačić, direktorica Ureda za upravljanje ljudskim resursom HPB-a, s ponosom naglašava sustavni pristup unaprjeđenju upravljanja zaposlenicima: „Posebno smo osnažili područja usavršavanja i razvoja zaposlenika te upravljanje učinkom, mo-

tiviranje i nagrađivanje. Postigli smo izniman napredak u stvaranju poticajnog radnog okruženja i pružanju prilike za razvoj karijere unutar Banke. To je prepoznao i naš certifikator što je za nas dodatni motiv za razvoj u smjeru najatraktivnijeg poslodavca. Sve što radimo u segmentu upravljanja zaposlenicima, iznimno je važno za razvoj HPB-a, poboljšanje kvalitete usluge i zadovoljstvo naših klijenata.“ www.suvremena.hr

logistika

Važnost kanala distribucije u zdravstvu pišu|doc. dr. sc. Domagoj Karačić1, mr. sc. Natko Klanac2, Miomir Andrić3, dr. med.

Uvod Zdravstvo predstavlja jednu od najvažnijih djelatnosti svake države, s obzirom na zdravstvene usluge, kupce i subjekte koji sudjeluju u pružanju zdravstvenih usluga. No, zdravstveni proizvod, koji uključuje dobra i usluge koje nude zdravstvene ustanove kroz određene zdravstvene programe, ključno je ovisan o lijekovima. U logističkom lancu lijekova najvažniju ulogu imaju veledrogerije, s obzirom na uključenost svih subjekata, od proizvođača lijekova do pacijenata kao korisnika. S obzirom na način i vrstu aktivnosti te broj subjekata, veledrogerije čine dio globalnih logističkih mreža.

1. Zdravstvo kao djelatnost Po definiciji, zdravstvo je djelatnost usmjerena na zaštitu zdravlja i liječenje bolesti koju pružaju ustanove i stručnjaci zdravstvene djelatnosti (Anić, 1991.). Prema Zakonu o zdravstvenoj djelatnosti u Republici Hrvatskoj (članak 24) ističe se zdravstvena djelatnost kao djelatnost od interesa za Republiku Hrvatsku koja se obavlja kao javna služba pri pružanju zdravstvene zaštite, a zdravstvenu djelatnost obavljaju zdravstvene ustanove, trgovačka društva i privatni zdravstveni radnici (članak 35).

U Republici Hrvatskoj farmaceutsko tržište 2014. ostvarilo je promet od 6,3 mrd. kuna godišnje (Toković, 2015, str. 145), što ukazuje na važnost farmaceutskih proizvoda u zdravstvu. Pretpostavka od koje se kreće u ovom radu jest da se daljnjom racionalizacijom logistike distribucije lijekova može utjecati na kvalitetu razvoja zdravstva u Republici Hrvatskoj. U pitanju je nalaženje optimalnih lokacija skladišta, odabir transportnih pravaca te suvremenih alternativnih transportnih jedinica.

Zdravstvo je posebna djelatnost, jer korisnici usluge te službe nisu samo dobrovoljni kupci, nego i oni koji su prisiljeni koristiti zdravstvene usluge i lijekove u svrhu liječenja.

Ključne riječi: zdravstvo, zdravstveni proizvod, distribucija lijekova, distribucijski kanali, veledrogerije

Za razliku od želje, potreba ima više opravdanja. Tako, npr., pacijent treba lijek za hipertenziju, pretila osoba tre-

Suvremena trgovina 6(41)

Djelatnost zdravstva čvrsto je povezana sa potrebama i željama. Zdravstveni djelatnici se u razmišljanju oko kvalitete zdravstvene usluge često pitaju: treba li korisnicima njihovih usluga sve ono što žele? No, etičnost i profesionalnost nalaže im pružanje samo onih usluga koje su zaista potrebne.

ba lijek za smanjenje apetita i gubitak tjelesne težine. Za ono što pacijenti trebaju ili žele odgovorni su i ljudi koji rade u sustavu zdravstva. Temeljna odgovornost zdravstvenih djelatnika leži u kvalitetnoj brizi za pacijente. U sustavu zdravstva temeljna su pitanja tko su „kupci“ zdravstvenih usluga i tko sve sudjeluje u tome sustavu. Na slici 1. prikazani su subjekti u zdravstvu koji djeluju na tržištu usluga zdravstvene skrbi. Generalno se utjecaji na zdravstvo mogu razmatrati analizom čimbenika, u koje spadaju: • interesne skupine – dobavljači, uprava, klijenti, liječnici, poslodavci, • čimbenici okoline – zakonodavni, društveni, tehnološki, ekonomski, konkurencija, • društvo u cjelini.

Interesne skupine predstavljaju svaku skupinu s kojom zdravstvena ustanova želi uspostaviti poslovne odnose. To mogu biti pacijenti, liječnici kojima je zanimljiv tip te zdravstvene ustanove, socijalne službe za neke programe za adolescente, osiguravajuća društva, organizacije koje pružaju programe zdravstvene skrbi ili ustanove s kojima se sklapaju ugovori za medicinu rada i sl. U posebnu skupinu spadaju dobavljači, koji predstavljaju tvrtke koje prodaju lijekove i laboratorijsku opremu, ili tehničke službe. Za neke bolnice liječnici su klijenti i to npr. liječnici izvan bolnica, koje su u ovom slučaju onda ustanove koje pružaju širu uslugu. No, liječnici mogu biti i dioničari ili vlasnici, npr., jedne bolnice. Ekonomski fakultet u Osijeku Auto Zubak d.o.o. Sesvete 3 Pliva d.d. Zagreb 1

Bolnice

Ministarstvo

Socijalni radnici Poslodavci

Društvo

Škole

Liječnici

ZDRAVSTVENI SUBJEKTI

Liječnici koji rade

Zaposlenici

Liječnici koji ne rade

Osiguravajuća društva Medicinske sestre

Sudstvo

Izvor: Berkowitz, E. N.: Essentials of Health Care Marketing, Aspen Publishers, 1996., str. 10.

Slika 1. Tržište organizacija zdravstvene skrbi.

U drugim organizacijama liječnicima, koji su zaduženi za kirurške sale ili sale za hitnu pomoć, su zanimljivi dobavljači te opreme. Na čimbenike okoline zdravstvena ustanova nema puno utjecaja. Tako, npr., zdravstvena ustanova ne može utjecati na trend starenja stanovništva, ali može razviti marketinšku strategiju koja će odgovarati potrebama tog trenda. Isto tako, u čimbenike okoline spada zakonska regulacija zdravstvene djelatnosti. Ni u jednoj se ustanovi ne može provoditi niti bilo koji program bez poštivanja zakonskih propisa. Socijalni čimbenici uključuju demografske i kulturne trendove na koje zdravstvene ustanove moraju biti osjetljive. Potreba za zaštitom zdravlja je jedna od najelementarnijih čovjekovih potreba, pored potrebe za hranom i pićem. Velika je frekvencija ljudi u zdravstvenim ustanovama koji traže prevenciju, od opće medicine do različitih specijalnosti.

2. Usluga i lijekovi u zdravstvu Kada se razmatraju zdravstvene usluge i lijekovi, potrebno je odrediti što je, zapravo, proizvod u zdravstvu. U usporedbi s ostalim djelatnostima, prije svega gospodarskim, vrlo je teško precizno utvrditi što je proizvod u zdravstvu. Primarno je to lijek kao najvažniji proizvod, koji definira tržište farmacije, ali i od kojeg počivaju daljnje korelacije između subjekata u zdravstvu. Međutim, smatra se da je zdravstveni proizvod, zapravo, usluga kroz koju indirektno dolaze lijekovi kao uobičajeni oblici proizvoda koji se trebao proizvesti. Lijek je svaka tvar ili kombinacija tvari, koje su proizvedene i namijenjene za liječenje ili sprječavanje bolesti kod ljudi ili životinja, radi postavljanja dijagnoze, obnavljanja, ispravljanja ili prilagodbe njihovih fizioloških funkcija, kao i postizanje drugih medicinskih i veterinarski opravdanih ciljeva (Zakon o lijekovima, NN 90/14).

U potražnjj i potrošnji lijekova bitno je da li se traže na temelju recepta (liječnika, stomatologa), na zahtjev zdravstvene ustanove, ili se kupuju bez recepta. Osim toga, kod nekih se lijekova primjenjuju i posebni zakonski propisi (traže se posebne dozvole). Lijekovi spadaju u tzv. zdravstveni proizvod. Dok se u prošlosti govorilo da je zdravstveni proizvod medicinski postupak koji izvodi medicinsko osoblje, danas se naglašava da zdravstveni proizvod uključuje dobra i usluge koje nude zdravstvene ustanove kroz određene zdravstvene planove, dogovorene i odobrene od strane treće strane koja najčešće plaća taj proizvod. Bolnice nude širok raspon usluga i dobara. Veće bolnice nude na stotine, ako ne i tisuće različitih postupaka. Naravno, u dodatku one nude i različite proizvode poput lijekova, ishrane, uređaja, itd. To se može nazvati proizvodni miks neke zdravstvene ustanove, jer se radi o kombinaciji usluge, proizvoda i ideja. Dakle, proizvod u zdravstvu može se odnositi na bilo koji proizvod ili uslugu (to se može usporediti s tzv. turističkim proizvodom). Proizvod (u doslovnom smislu riječi) je nešto što je opipljivo, temeljeno na jednokratnoj kupovini, a usluga je rezultat procesa koji traje. Osim lijekova, u potrošačke zdravstvene proizvode (npr. u SAD-u) ubrajaju se i neki proizvodi koji spadaju u kućanske potrepštine (poput paste za zube ili prezervativa, te pomoćnih ljekovitih sredstava, medicinske i terapeutske opreme i sl.), koji se kupuju u ljekarnama bez posebne preporuke liječnika. Uslugu je teško konceptualizirati, kvantificirati; ona je neopipljiva i nejasna za korisnikovu procjenu, osobito u us-

poredbi s opipljivim proizvodom. Usluga je puno osobnija, pogotovo u zdravstvu. Poseban problem je ocjena kvalitete zdravstvene usluge. Usluga je nedjeljiva od proizvođača, jer je isporučena na određenom mjestu. Ona je kratkotrajna, ne može se pohraniti i nema tzv. preostale vrijednosti. Kao korisnik zdravstvene usluge može se pojaviti svaki stanovnik. No, korisnik nije i naručitelj, a odluka o primitku usluge može biti donesena od nekog drugog u ime pacijenta ( npr. članova porodice). Zbog svega toga zdravstvenim organizacijama je u interesu okrenuti se širokom krugu kupaca, uključujući pacijente, liječnike (zbog mogućnosti upućivanja u druge ustanove i na druge medicinske procedure), zaposlenike i druge ljude i organizacije koje mogu nabavljati i naručivati dobra i usluge. Zato i je identifikacija potencijalnih korisnika u zdravstvu puno teža nego u drugim uslužnim granama. Također, zbog velikog broja raznovrsnih potrošača postoji problem kako ih sve zadovoljiti, jer svi oni imaju različite potrebe, želje i zahtjeve. Korisnik određene zdravstvene usluge u ustanovi vremenom postaje klijent te ustanove. Odnos s klijentom uključuje osobne i dugotrajne odnose. S tim u svezi vidljivo je da je današnje zdravstvo sve skuplje i da sredstva koja osigurava država postaju nedovoljna. Stoga se i zdravstvo okreće tržištu, pa je jedini način boljeg funkcioniranja zdravstva je u poboljšanju kvalitete te u diferencijaciji ponude. Slijedom toga izdiferencirala su se dva vlasnička odnosa, državni i privatni. Posebne probleme , vezane uz troškove zdravstva, predstavlja pojava onih bolesti, koje su povezane s vrlo skupim istraživanjima. Također, pojavljuwww.suvremena.hr

logistika ju se problemi širenja postojećih bolesti (karcinomi, kardiovaskularne bolesti, zarazne bolesti, bolesti nastale kao rezultat manjka u prehrani i sl.), usprkos činjenici što se stalno razvija medicinska znanost i postoje brojna dostignuća na tom planu. Nadalje, sve veći dio stanovništva traži zdravstveno zbrinjavanje i zdravstveno osiguranje (osobito je ranije bilo nezbrinuto poljoprivredno stanovništvo), a sve je više i starijeg stanovništva, koje je u pravilu intenzivniji korisnik zdravstvenih usluga. No, i razvoj medicinske znanosti dovodi do novih dijagnostičkih i terapeutskih metoda koje povećavaju zdravstvenu potrošnju (poput laporoskopije, CT-a, NMR-a). Određivanje cijena zdravstvenih usluga, kao i lijekova, je jedan od najvažnijih problema, jer su cijene zdravstvenih usuga i lijekova bitne za krajnje korisnike. Dakako, pri određivanju cijena značajnu ulogu ima i država zbog sufinanciranja zdravstva. Proces donošenja odluka o definiranju cijene zdravstvenih usluga prikazan je na slici 2. Definiranje cijena je vrlo složen postupak, pogotovo ukoliko je veća konkurencija na tržištu, jer se tada i cijene češće mijenjaju. No, u zdravstvu se javljaju i monopoli koji diktiraju cijene, pa su bitne i mjere (zakoni) protiv ograničavanja konkurencije. Naročito je to uočljivo kod lijekova i sanitetskog materijala. Pitanje definiranja cijena lijekova i zdravstvenih usluga značajno je osobito zbog postojanja dva vlasnička odnosa u ponudi usluga i načina financiranja tako pruženih usluga. S obzirom da u Republici Hrvatskoj još uvijek nije stvoreno tržišno okruženje (hibrid javnog i privatnog tržišta), pojavljuju se određene nedorečenosti u sustavu ponude zdravstvenih usluga. Posljedica toga su određene ne-

Suvremena trgovina 6(41)

Definiranje ciljeva Kalkulacija (troškovi)

Istraživanje i analiza konkurencije (cijene iste ili slične usluge) Određivanje strategija i metoda formiranja cijena Definiranje konačne cijene Izvor: Mihajlović, B., Kostić, N.: Menadžment u zdravstvu, Čigota, Beograd, 2005., str. 14.

Slika 2. Proces donošenja odluke o definiranju cijene zdravstvenog proizvoda.

racionalnosti i veći troškovi. U hrvatskom zdravstvenom sustavu nisu se ranije koristile neke posebne strategije. Krajnji korisnici zdravstvenih usluga nisu znali cijene usluga prije nego što su ih primili. Liječnik je rijetko uzimao u obzir cijene kada je određivao terapiju. Zbog tih razloga zdravstvo je davalo samo nekoliko mogućnosti zdravstvenim subjektima koji su pružali usluge pacijentima, a tražilo se i da budu konkurentni s cijenom. S druge strane, manji pružatelji usluga su morali uključiti strategiju cijena u svoje poslovanje radi održivosti. Svakako, polazište i za formiranje cijene zdravstvene usluge je kretanje veličine dohotka, odnosno kupovna moć korisnika. No, važno je o kakvoj je usluzi riječ, tko je korisnik usluge i kakvu uslugu traži, koliko je spreman platiti, želi li prestiž i sl. S druge pak strane, na određivanje cijene zdravstvene usluge utječu, svakako, troškovi (u distribuciji lijekova važna je, stoga, logistika te distribucije) i konkurencija. No, utjecaj na definiranje i formiranje cijene tu imaju i mjere ekonomske politike države, a važan je i psihološki aspekt pružanja zdravstvene usluge (koji je povezan s odlukom korisnika koliko je spreman nešto platiti, i kome).

Dakako, u procesu donošenja odluke odabiru zdravstvene usluge od strane korisnika, važna je ne samo visina cijene, nego i stručnost i diskrecija liječnika i osoblja, odnos liječnika i osoblja prema pacijentu, kao i povjerenje u liječnike, osoblje i ustanovu.

3. Distribucijski kanali u zdravstvu i distribucija lijekova U pružanju zdravstvenih usluga zdravstvene ustanove trebaju odlučiti koliko je drugih organizacija potrebno u distribuciji njihovog proizvoda ili usluge, odnosno kojim distribucijskim kanalima njihova usluga dolazi do korisnika (vidjeti: Berkowitz, 1996.). Izravni kanal je onaj u kojem nema posrednika između proizvođača i zadnjeg korisnika. Primjer izravnog kanala u zdravstvu je primarna zdravstvena zaštita kod koje postoji izravni odnos između liječnika i pacijenta (Proizvođač → Korisnik). Neizravni kanal zahtijeva posrednike između proizvođača i krajnjeg korisnika. Primjer za to su lijekovi i potrepštine za zdravstvene ustanove. (Proizvođač → Veletrgovina → Maloprodaja → Korisnik).

Također, tercijarna, pa i sekundarna zdravstvena zaštita su primjer kanala s više posrednika (Klinički bolnički centar → Opća bolnica → Specijalist → Liječnik opće medicine → Pacijent). Navedeni sudionici u kanalu ispred kliničkog bolničkog involvirani su u ranijim stadijima dijagnoze, intervencija i skrbi. Uloga posrednika je da približi proizvod ili uslugu korisniku. Tako, na primjer, liječnik opće medicine može ponuditi svojim osiguranicima uslugu da im je na raspolaganju 24 sata i po potrebi dolazi im u kućne posjete, uz određenu nadoknadu. Dakako, posrednici su potrebni i industriji lijekova i medicinskog potrošnog materijala, kako bi njihovi proizvodi došli do krajnjih korisnika. Osobe zadužene za upravljanje distribucijom trebaju odlučiti kako će biti usluga dostupna korisnicima. To uključuje odgovore na dosta pitanja vezanih uz broj ambulanti i zdravstvenih stanica pri nekom domu zdravlja. Bolnice moraju razmišljati o dobivanju liječnika koji će im slati pacijente. U strategiji distribucije usluga zdravstvene zaštite bitna je podjela na intenzivnu, selektivnu i ekskluzivnu. Oduka o korištenju jedne od navedenih strategija dosta je ovisna o samim korisnicima i njihovoj spremnosti na troškove. Intenzivna distribucija je karakteristična za primarnu zdravstvenu zaštitu, kada pacijent ima svog liječnika koji mu je stalno i bez velikih ograničenja na raspolaganju. Suprotna intenzivnoj je ekskluzivna distribucija, kada je usluga ponuđena na jako malo mjesta. U zdravstvu ta vrsta distribucije obično pripada visokospecijaliziranim ustanovama. Selektivna distribucija je u zdravstvu na razini bolnica. Često neke specijalizirane bolnice zbog dobrog

ugleda i potražnje za njihovim uslugama otvaraju određene programe u drugim mjestima. U distribuciji lijekova bitna je njezina logistika. Posebna se pažnja ovdje treba posvetiti određivanju razina i broja skladišta. Pri određivanju razina i broja distribucijskih centara u obzir se uzima šire zemljopisno područje (optimumi se traže na razini šire regije).

4. Veledrogerije u kanalu distribucije lijekova i medicinskih proizvoda Veledrogerije su pravne osobe koje organiziraju promet lijekova i medicinskih proizvoda na veliko. U distrubucijskom kanalu farmaceutskih proizvoda sudjeluju proizvođači lijekova, veledrogerije, ljekarne i krajnji potrošači – pacijenti. No, uloga veledrogerija je i u opskrbi ostalih zdravstvenih institucija. Prema Zakonu o lijekovima (NN 90/2014.) veledrogerije mogu nabavljati lijekove od proizvođača lijekova i medicinskih proizvoda na domaćem ili inozemnom tržištu te od drugih veledrogerija. Veledrogerije u Republici Hrvatskoj mogu dostaviti i prodavati lijekove i medicinske proizvode sljedećim subjektima: ljekarnama, bolnicama, liječničkim i ostalim propisanim vrstama ordinacija, optičarskim prodavaonicama, zavodima za javno zdravstvo, ostalim specijaliziranim veletrgovcima i prodavaonicama iz područja zdravstva te ostalim veledrogerijama. Najveći kupci su bolnice, s obzirom da imaju veliki dnevni intenzitet potrošnje lijekova i medicinksih proizvoda. U poslovanju veledrogerija važno je da se mora poštivati zakonska regulativa uvje-

ta skladištenja i transporta lijekova ili medicinksih proizvoda na veliko. U logističke troškove kod veledrogerija spadaju: troškovi unutarnjeg i vanjskog transporta, troškovi skladištenja, troškovi realizacije narudžbi, troškovi pakiranja i troškovi pretovara i konsignacije. Na uspješnost u poslovanju veledrogerija djeluju vanjski i unutarnji čimbenici. Od vanjskih čimbenika posebno značenje za veledrogerije ima razvijenost farmaceutske industrije, razvijenost ponude, konkurencija u prodaji, cijene, mjere ekonomske politike države i sl. Unutarnje čimbenike poduzeća čine: organizacijska kultura i identitet poduzeća, koncepcije upravljanja i nagrađivanja zaposlenika, informatičko-tehnološka razvijenost poduzeća i dr. Pozicije veledrogerija unutar konkurentskog tržišta se izmjenjuju uslijed promjena vanjskih i unutarnjih čimbenika poduzeća. One se odražavaju na odnose sa stalnim i novim kupcima kod kojih se također događaju promjene. Kao kupci veledrogerija ljekarne i bolnice ovisne su o ekonomskoj snazi svojih kupaca. Od vanjskih čimbelika posebno treba istaknuti zakonske odredbe koje imaju za svrhu racionalizaciju troškova zdravstva. U Republici Hrvatskoj postoji velika konkurencija među veledrogerijama, s obzirom da postoje četiri veledrogerije koje drže glavninu tržišta lijekova i medicinskih proizvoda. To su: Phoenix Farmacija, Medika, Oktal Pharma i Medical Intertrade. Glavna veledrogerijska skladišta smještena su u Zagrebu, a sva ostala skladišta lijekova su ručna i po obujmu znatno manja. U upravljanju zalihama poseban problem predstavlja nalaženje optimalnih zaliha, jer lijekovi i medicinski proizvodi mo-

raju biti dostupni na tržištu u svakom trenutku. Distribucijski učinci veledrogerija mogu se izraziti osobito kao: prijeđeni kilometri u distribuciji lijekova, broj ljudi angažiranih u distribuciji, broj dostava lijekova do kupca te broj narudžbi koje se izvrše tijekom godine. Nevezano za navedene parametre Europska unija je propisala ulogu i aktivnosti veledrogerija s dobrom distribucijskom praksom, s obzirom na specifičnosti proizvoda – lijeka i potrebu koju imaju krajnji korisnici (Toković, 2012.). Shodno tome, veledrogerije moraju osigurati optimalan distribucijski lanac u kojem lijekovi moraju biti dostavljeni bez obzira na cijenu, količinu, frekventnost i u skladu s propisanom regulativom institucija. Kao poslovni subjekti veledrogerije predstavljaju vrstu industrije u zdravstvu koja ima važne učinke na funkcioniranje zdravstva i na poboljšavanje zdravstvenih usluga.

logističko-distribucijskih načela. S obzirom na sve izraženije aktivnosti unutar konkurencije veledrogerija u zdravstvu, vidljivo je da veledrogerije imaju sve značajniju ulogu u svakodnevnom radu zdravstvenih institucija, ali i značajan utjecaj na poboljšavanje razvoja kvalitete zdravstva u Republici Hrvatskoj.

Literatura 1.

Anić, V. (1991). Rječnik hrvatskog jezika, Zagreb: Novi liber.

Berkowitz, E. (1996). Essential of Health care Marketing, Burlington: Jones and Bartlett Publishers.

Kesić, T. (1999). Ponašanje potrošača, Zagreb: Adeco.

Zakon o obveznom zdravstvenom osiguranju, Narodne novine, Br. 137/13.

Zakon o lijekovima, Narodne novin , Br. 90/14.

Zakon o zdravstvenoj zaštiti, Narodne novine, Br. 150/08, 71/10, 139/10, 22/11, 84/11, 154/11, 12/12, 35/12, 70/12, 144/12, 82/13, 159/13, 22/14 , 154/14, 70/16.

Merriman, C. & Barlow, C. (2003). Lessons learned? Why healthcare sales is more important than ever. Healthcare Marketing Report [available at: http:// www.hmrpublicationsgroup.com/Healthcare_Marketing_Report/, access June 05, 2010]

Mihajlović, B. & Kostić, N. (2005). Menadžment u zdravstvu, Beograd, Čigota.

Previšić, J. & Ozretić-Došen, Đ. (1999). Međunarodni marketing, Zagreb: Masmedia.

5. Zaključak Zdravstvo je posebno složena djelatnost i djelatnost od interesa za svaku državu. Za njegovo funkcioniranje osobitu važnost ima distribucija zdravstvenih proizvoda odnosno logistika te distribucije. Posebnu ulogu u funkcioniranju kanala distribucije u zdravstvu imaju veledrogerije. To je, s jedne strane, uvjetovano njihovim položajem u kanalu distribucije, mogućnostima njihovog djelovanja na uspostavljanje opskrbnoga (logističkog) lanca i sniženje ukupnih troškova, a s druge strane važnost zdravstva za svaku državu s njezinim zakonskim propisima i mjerama ekonomske politike. Iz ovoga rada proizlazi zaključak da je još jednom potvrđena univerzalna primjenjivost

10. Segetlija, Z. (2008). Uvod u poslovnu logistiku, Osijek, Ekonomski fakultet u Osijeku. 11. Toković, K. (2012). Racionalizacija logističke distribucije lijekova u Republici Hrvatskoj, Rijeka: Futura. 12. Toković, K.; Pavlić-Skender, H. (2015): Primjena logističkog pristupa u poslovanju veledrogerija, Zagreb: Poslovna izvrsnost, Vol. 9, Br. ST 2/2015., str. 143 – 158. www.suvremena.hr

logistika

Prijevoz robe pod temperaturno kontroliranim uvjetima

ogistika u današnje, moderno doba, podrazumijeva više vrsta prijevoza (cestom, morem, zrakom, željeznicom) i općenito koordinaciju svih kretanja proizvoda, materijala i robe u organizacijskom, fizičkom i informacijskom smislu, a koji se razlikuju ovisno o vrsti robe koja se prevozi. Kroz sve veću svijest potrošača i kupaca dolazi do sve većih zahtjeva vezanih uz kvalitetu vozila te pridržavanje strogih pravila prije, tijekom i nakon prijevoza. Naravno, uz kupce i potrošače, transporterima dodatne izazove stvaraju sve češći pokušaji krađe robe, terorističke prijetnje te problemi na rutama kojima se kreću imigranti. Svako vozilo koje je određeno za prijevoz bilo prehrambenih, farmaceutskih i ostalih proizvoda i materijala, mora biti adekvatno opremljeno sustavom za praćenje vozila i komunikaciju, sustavom za zaključavanje vozila (kako tvorničkom tako i dodatnom

Suvremena trgovina 6(41)

opremom) te mnogim ostalim zahtjevima vezanim uz zaštitu i stabilnost proizvoda. Posebna pažnja posvećuje se pravilnom održavanju, čišćenju vozila i procjeni rizika koji mogu biti interne i eksterne naravi. Vozila se moraju redovito održavati prema planu održavanja te čistiti vozila prije ili nakon transporta, ovisno o robi koja se prevozi/la, dok se oprema mora redovito kalibrirati. Navedene aspekte, potrebno je kontinuirano pratiti kroz sustave upravljanja kvalitete, sigurnosti hrane i dobrih distribucijskih praksi. Transportne kompanije koje svojim poslovanjem provode tj. zadovoljavaju zahtjeve normi, standarda i smjernica najboljih praksi u prijevozu roba, certificirane od vodećih svjetskih certifikacijskih kuća ostvaruju značajnu prednost nad konkurencijom. Često su takvi zahtjevi uvjet za realizaciju poslovne suradnje u domaćem i međunarodnom prijevozu proizvoda.

Koliko je važno posjedovati sustav za praćenje vozila tj. proizvoda, pokazuje i činjenica da je u prošlosti nuđen isključivo kao dodatna usluga i to od rijetkih transportnih kompanija, a danas je praktično standard u domaćem i međunarodnom prijevozu, a sve u svrhu sigurnosti, zaštite i nadzora proizvoda tijekom prijevoza. Uz zahtjeve za praćenje vozila, jedan od glavnih zahtjeva kupaca je praćenje temperature prilikom prijevoza uz vremenski definirane izvještaje (alarme) o temperaturnoj devijaciji, kako bi se moglo preventivno djelovati u bilo koje doba dana ili noći. Pojedini sustavi nude obje opcije što u konačnici olakšava nadzor kompanijama koje ih koriste. Komunikacija između vozača, disponenata i kupca usluge mora biti na najvišoj mogućoj razini, kako bi se u bilo koje doba dana ili noći, moglo preventivno djelovati odnosno održati integritet proizvoda.

Sve navedene mjere kontrole, nadzora i praćenja transportne kompanije provode kroz implementirane sustave upravljanja. Ovisno o vrsti proizvoda, transportne kompanije implementiraju međunarodno priznate norme i standarde kao što su HACCP, ISO 9001:2015, ISO 14001:2015, IFS Logistics, GDP i sl.. Prednosti kompanijama od uvođenja navedenih sustava vide se kroz precizno definirane organizacijske odgovornosti i ovlaštenja, kvalitetnije upravljanje procesima te neovisne nadzore certifikacijskih kuća uz pomoć kojih se kontinuirano unapređuju. Kada govorimo o procesima kompanije obuhvaćenim sustavima upravljanja, mislimo na organizaciju i upravljanje, dokumente i zapise, ljudske resurse, održavanje, nabavu, prodaju, transport, samokontrole, komunikaciju s

kupcima, upravljanje rizicima, klasifikaciju, obranu hrane i ostale procese ključne za kvalitetu i sigurnost. Međutim, nije dovoljno posjedovati opremljenu flotu vozila i najmoderniju tehnologiju, ako osobe koje se istom koriste, nisu adekvatno osposobljene. Zato je iznimno važno, kontinuirano provoditi osposobljavanja (teoretska i praktična) osoba vezana uz pravilno rukovanje vozilom, pridržavanja tj. poštivanja posebnih zahtjeva kupaca usluge kao što su temperaturni zahtjevi proizvoda i obrana od ostalih potencijalnih prijetnji. Ulazna, redovna i izvanredna osposobljavanja u transportnim kompanijama provode rukovoditelji za Osiguranje kvalitete i članovi tima. Njihova je zadaća povećati svijest i znanje svih sudionika u lancu opskrbe o pravilnom izvođenju i pridržavanju svih zakonskih i ostalih zahtjeva za prijevoz. Kontinuirana osposobljavanja su ključni faktor u

prijevozu prehrambenih, farmaceutskih i ostalih proizvoda. Uz sve opisano, dolazimo do potpune kontrole prijevoza odnosno znamo gdje se nalazi vozilo koje prevozi robu, kronološki slijed aktivnosti prije, tijekom i nakon prijevoza, temperaturno stanje u tovar-

nom prostoru prije, tijekom i nakon prijevoza, sljedivost elemenata prijevoza i sl.. Zato mi je iznimno drago obavljati poslove Menadžera kvalitete u transportnoj kompaniji Primacošped d.o.o. koja opredjeljuje značajne resurse za zadovoljenje svih zahtje-

va kupaca i potrošača te osiguranje kvalitete, sigurnosti hrane i poštivanja smjernica dobre distribucijske prakse u prijevozu lijekova za ljudsku upotrebu. Pripremio: Dario Stanko, Menadžer Kvalitete

www.suvremena.hr

logistika

Logistika u nastavnim programima stručnih i specijalističkih diplomskih studija na veleučilištima u Požegi, Rijeci i Gospiću piše| dr. sc. Drago Pupavac, prof. v.š.1

1. Uvod U gospodarskom smislu logistika je integralni dio svakog poduzetničkog projekta, a učinkovit logistički sustav jedna je od osnovnih pretpostavki za postizanje poslovnih ciljeva. Tehnološki procesi u proizvodnji usavršeni su i optimizirani, a mogućnosti značajnijih ušteda moraju se tražiti izvan same proizvodnje, u području logistike. Stručno i strukturirano upravljanje opskrbnim lancem otvara dodatne mogućnosti ušteda u logističkim troškovima, stvara pretpostavke za postizanje zadovoljstva kupaca, što u konačnici rezultira povećanjem prodaje i ukupne dobiti poduzeća. Pojedinačni ciljevi upravljanja logističkim aktivnostima poduzeća su snižavanje troškova, rast dostupnosti robe na tržištima, smanjenje nezadovoljstva kupaca, otklanjanje uskih grla u lancu opskrbe, promicanje kooperacije i koordinacije među članovima lanca, skraćivanje vremena svih operacija u opskrbnom lancu, učinkovito upravljanje zalihama, te očuvanje konkurentnih prednosti u percepciji ciljanih tržišnih segmenata. Kao znanost i kao aktivnost logistika se vrlo brzo razvijala i afirmirala u svim gospodarskim sektorima tijekom prošloga stoljeća. U početnim stadijima razvitka logistike dominirali su vještina i iskustvo, koji su u kasnijim stadijima svoje dominantno mjesto prepustili znanosti, znanstvenim spoznajama i teorijama. Logistika kao znanost sadrži sve relevantne elemente svih vrsta specijalističkih logistika kao što su primjerice: tgovinska

Suvremena trgovina 6(41)

logistika, prometna logistika, poduzetnička logistika i sl. Logistički fenomeni danas se u Hrvatskoj izučavaju na brojnim veleučilišnim i sveučilišnim studijima. U ovome napisu prezentirat će se kolegij Logistika koji se izvodi na stručnim i specijalističkim studijima na veleučilištima u Rijeci, Požegi i Gospiću. U skladu s tim u ovome radu predstavit će nastavni programi logistike na stručnim studijima trgovine, prometa i poduzetništva na Veleučilištu u Požegi, Veleučilištu u Rijeci i Veleučilištu „Nikola Tesla“ u Gospiću, te nastavni programi logistike na specijalističkim diplomskim studijima trgovine, prometa i poduzetništva na Veleučilištu u Požegi i Veleučilištu u Rijeci. Na Veleučilištu „Nikola Tesla“ u Gospiću ne izvode se specijalistički studiji. Na kraju rada bit će prezentiran prijedlog programa logistike za novi stručni studij održivog agrarnog turizma na Veleučilištu u Rijeci koji se namjerava izvoditi u Pazinu.

2. Logistika u programima stručnih i specijalističkih studija U nastavku ukratko opisujemo sadržaj logistike u nastavnim programima na stručnim i specijaliziranim studijima analiziranih veleučilišta.

1 2

2.1. Logistika u programima stručnih studija tgovine Naziv kolegija: Logistika. Kolegij nosi studentu 3 ECTS boda2. Čimbenici koji određuju dodijeljenu visinu ECTS bodova jesu: pohađanje nastave 1 ECTS bod i kontinuirana provjera znanja (kolokviji) 2 ECTS boda. Nastava se izvodi tjedno u obliku predavanja (2+0). Cilj ovoga kolegija je stjecanje znanja o suvremenim strategijama upravljanja poslovnim procesima, o značenju sustavnog pristupa upravljanju i mjerenju učinaka pojedinih poslovnih rješenja. Ishodi učenja su usmjereni i na postizanje kompetencija u smislu da student može: – interpretirati značaj poslovne logistike za poslovanje poduzeća u suvremenim tržišnim uvjetima, – prosuditi značaj primjene sustavnog pristupa za optimizaciju logističkih podsustava poduzeća, – odabrati sadržaj logistike u različitim organizacijskim dijelovima poduzeća, – kritički prosuditi obilježja logističke koncepcije poduzeća, – preporučiti optimalno kombinacijsko – koordinacijsko djelovanje logističkih podsustava poduzeća, – obrazložiti značaj poduzeća za logističke usluge kao tržišnih pomagača.

Veleučilište u Rijeci ECTS – European Credit Transfer System, tj. Europski sustav za prijenos i prikupljanje bodova.

2.2. Logistika u programima stručnih studija poduzetništva

2.3. Logistika u programima stručnih studija prometa

Naziv kolegija: Logistika u poduzetništvu. Kolegij nosi 5 ECTS bodova.

Naziv kolegija: Prometna logistika. Kolegij nosi 4 ECTS boda.

Čimbenici koji određuju dodijeljenu visinu ECTS bodova jesu: nastava 2 ECTS boda, kontinuirana provjera znanja 2 ECTS boda i završni ispit 1 ECTS bod.

Čimbenici koji određuju dodijeljenu visinu ECTS bodova jesu: nastava 1,5 ECTS bod, kontinuirana provjera znanja 1,5 ECTS bod i završni ispit 1 ECTS bod.

Nastava se izvodi tjedno u obliku predavanja i seminara (2+2). Cilj kolegija: stjecanje znanja o važnosti, ulogama i zadaćama sveukupne logističke potpore poduzetničkom poslovnom sustavu, ovladavanje vještinom spoznavanja važnosti dobre, pravodobne, racionalne i učinkovite logističke potpore, potrebne za uspješno realiziranje poduzetničkih pothvata.

Nastava se izvodi tjedno u obliku predavanja i seminara (2+1). Cilj kolegija je upoznavanje s elementima logističkog sustava, s procesima i logističkim djelatnostima koje su u svezi s transportom i prometom, upoznavanje načela poslovne i prometne logistike, ovladavanje suvremenim logističkim koncepcijama i strategijama, te razmijevanje brzine, sigurnosti i racionalnosti u prometu.

Temeljem ishoda učenja student može: – pravilno interpretirati pojam i temeljna načela logistike, – opisati razvoj i trendove u logistici, – opisati suvremeno poimanje logistike u poduzeću i poduzetništvu, – definirati logističke čimbenike uspješnosti poslovanja suvremenog poduzeća, – definirati normizaciju, ciljeve normizacije i vrste normi, – upoznati način djelovanja Međunarodne organizacije za normizaciju (ISO), te ju usporediti s normizacijom u RH, – opisati i interpretirati sustav kvalitete, – analizirati ISO norme, – definirati upravljanje zalihama i vrste zaliha, – opisati prometnu logistiku, analizirati osnovne kriterije za izbor prijevoznih sredstava i analizirati pojedine grane prometa u prometnoj logistici, – opisati i interpretirati suvremene prometne sustave u prometnoj logistici, – definirati logističke djelatnosti u vezi s transportom i skladištenjem, – interpretirati upravljanje skladištima u logističkom sustavu, – usporediti suvremene logističke strategije i koncepcije, – definirati upravljanje opskrbnim lancem, – opisati informacijske sustave kao logističku potporu poduzetničkom poslovanju.

Ishodi učenja student je osposobljen da može: – pravilno i na sustavan način obrazložiti temeljne pojmove logistike i distribucije kao i njihov sadržaj, – opisati ulogu i važnost kanala distribucije, – analizirati značaj logistike i distribucije, – opisati ciljeve i zadatke tijeka narudžbi, – opisati interpretirati pojam skladišta i zadatke skladišne službe u logističkom sustavu, – definirati pojam i veličinu zaliha, – analizirati važnost primjene paleta i kontejnera u prijevozu robe, – analizirati važnost pojedinih vrsta prijevoza i njihovu povezanost u logističkom sustavu, – interpretirati važnost informacijskog i komunikacijskog sustava poduzeća, – definirati pojam opskrbnog lanca kao oblika logističke i distribucijske strategije.

2.4. Logistika u programima specijalističkih studija trgovine Naziv kolegija: Logistika trgovinskog poslovanja. Kolegij nosi 6 ECTS bodova. Čimbenici koji određuju dodijeljenu visinu ECTS bodova jesu: pohađanje predavanja i seminara 0,5 ECTS boda (pojedinačni i timski rad), priprema i prezentacija praktičnog problema 1,5 ECTS bod, priprema i polaganje kolokvija 4 ECTS boda.

Nastava se izvodi tjedno u obliku predavanja i seminara (2+2). Studenti pojedinačno ili u timu o okviru vježbi i obradom case studiea rješavaju primjere iz prakse logističkog poslovanja, te prezentiraju seminarski rad i sudjeluju u diskusiji o izloženoj problematici. Cilj kolegija je upoznati studente s novim načinom razmišljanja u poduzeću, prema kojem treba postaviti materijalne, vrijednosne i informacijske tokove. Oni se cjelovito sagledavaju: od nabave, preko proizvodnje pa do prodaje i do kupca. Opća znanja koja se stječu su usmjerena ka troškovno povoljnijoj proizvodnji i distribuciji i time postizanje konkurentskih prednosti na osnovi bolje fleksibilnosti proizvodnje i isporuke i sposobnosti bržih reakcija na narudžbe kupaca i promjene na tržištu. Specifična znanja koja bi studenti trebali steći u sklopu ovoga kolegija odnose se na učenje sa svrhom donošenja odluka – koliko proizvesti, koliko nabaviti i koliko zaliha držati – gospodarsko vrijednosna komponenta; kako transportirati, kako pakirati – tehnička komponenta; što je kriterij za odlučivanje – određuju se informacije za donošenje odluka – informacijska komponenta.

2.5. Logistika u programima specijalističkih studija poduzetništva Naziv kolegija: Upravljanje logističkim procesima. Kolegij nosi 5 ECTS bodova. Čimbenici koji određuju dodijeljenu visinu ECTS bodova jesu: nastava 1,5 ECTS boda, kontinuirana provjera znanja 2 ECTS boda i završni ispit 1,5 ECTS bod. Nastava se izvodi tjedno u obliku predavanja i vježbi (2+1). Studenti stječu znanja i umijeća o radnim procesima, ustroju i funkcioniranju suvremene poslovne poduzetničke organizacije s osobitim naglaskom na ulogu logističke potpore. Time se osposobljavaju za rješavanje ključnih problema upravljanja različitim organizacijskim i logističkim procesima. U ishodima učenja ističe se: – pravilno interpretirati pojam i temeljna načela logistike, – definirati logističke čimbenike uspješnosti poslovanja suvremenog poduzeća, www.suvremena.hr

logistika Tablica 1. Prijedlog skupa ishoda učenja iz logistike za stručni studij održivog agroturizma Naziv prijedloga skupa ishoda učenja

Poznavati različite kanale distibucije proizvoda s ciljem prijevoza proizvoda u pravo vrijeme uz minimalne troškove

Popis ishoda učenja

- izabrati opciju modaliteta upavljanja robnim tokovima i kritički ih prosuđuje; - upravljati prijevozom roba od ishodišta do odredišta koristeći se vlastitim ili ugovorenim prijevozom; - ocijeniti i usporediti prednosti i nedostatke jednog od pet načina prijevoza (željeznicom, zrakoplovom, kamionom, vodnim putem, i cjevovodom). Primjer zadatka: